đizburdat (prid.) — neobuzdan, razmetljiv, raspusan ◊ ujtîće la ĭel kît ĭe đi đizburdat — pogledaj ga koliko je razmetljiv ◊ kopiĭi đ-akuma sînt prĭa đizburdaţ — sadašnja deca su previše raspuštena (Crn.) ∞ đizburda
đizburda (gl.) — razmetati (se), ponašati se razmetljivo, neobuzdati se ◊ đi śe sî va đizburda atîta — zašto li se toliko razmeće (Crn)
đizburdarĭe (i.ž.) — neobuzdanost, razmetanje, raspusništvo ◊ atîta đizburdarîe ka la nunt-asta, pîn akuma n-am mîĭ vaḑut — toliko nobuzdanosti kao na ovoj svadbi, do sada nisam video (Crn.) ∞ đizburda
1.
đizmĭerda je obrađeno, kao što i sam možeš da vidiš, a reči
đizburda možeš da obradiš, samo:
2. ovde je, mi sampare, jasno da značenje treba tražiti preko paralele sa srp.
uzda, koje daje srp: ob
uzdan - neob
uzdan, raz
uzdan i sl pa u tom smislu udesi osnovno značenje reči u prevodu na srpski, primer:
đizburdat —
razuzdan ...
3. proveri da li je u upotrebi osnova
zburda,
zburdat, i
4. već smo više puta ukazivali na prelom reči u kojima se zamenica javlja iza imenice:
ne: nunt-asta (od asta nuntă)
nego: nunta-sta
što dalje znači: fraći-mĭu, mumî-sa, tatî-su
PS: Pošto u dexonline nisam uspeo da nađem odgovarajuću paralelu za naš oblik
đizburda, a jasno da je složenica od
đi +
zburda, proveri na terenu oblik
zburda,
zburdat,
zburdaţîĭe i stavi uz navedene reči sa naznakom: ♦ up. zburda ... ♦ up. zburdat i sl, pa ćemo kod tih reči staviti odgovarajuće rum. paralele, iz kojih će se videti kako stvari stoje, ovo je, recimo, prava mala studija o toj reči, iz koje se vidi da je njena etimologija nejasna:
sburdá (-d, -át), vb. – A se zbengui, a se juca. – Var. zburda. Origine necunoscută, probabil expresivă, ca în sbănțui, sbengui, sbrehui etc. Explicațiile incercate pînă acum nu sînt convingătoare: din sl., cf. pol., ceh. burda „pachet, bagaj” (Cihac, II, 328); din lat. exvǒlĭtāre (Geheeb, Jb., IV, 32); din lat. abhorrĭdus (Skok, ZRPh., XLIII, 191; cf. REW 23); de la bord (Giuglea, Dacor., III, 592); din germ. Bürde „încărcătură” (Scriban). Apare din sec. XVII. Der. sburd, s. n. (jucat, zbenguit), rar; sburdăciune, s. f. (nebunie, ștrengărie; desmăț); sburdalnic, adj. (jucăuș, vesel); sburdălnicie, s. f. (jucat, ștrengărie); sburdatic (var. sburdatec), adj. (ștrengar, jucăuș); îmburda, vb. (Trans., a răsturna, a întoarce), pe care Pușcariu, Dacor., III, 838 și DAR îl derivă de la un lat. *imburdāre, din burdus „catîr”. Sursa: DER (1958-1966)
Važno:
Videti naputak o tome kako se u Vorbaru proverava da li je neka reč obrađena, ili ne:
http://www.paundurlic.com/forum.vlasi.srbije/index.php?topic=1523.msg7576#msg7576