Đuĭkă (i.m) — (antr.) Đuĭka, hip. od rum. ćujka, kokošja kuga ◊ Janku Đuĭkă a fuost kinjez în sat şî uom vaḑut — Janko Đujka je bio seoski knez i viđen ćovek (Crn.)
ciuícă s.f. (reg., înv.) ciuma-găinilor.
Sursa: DAR (2002)
Đuĭkuońi (i.m.) — (antr.) Đujkoni, vlaško prezime porodice Nekšanović u Osniću ◊ Đuĭkuonji sînt vrĭańiş, şî pazîăsk mulće vaś ku lapće — Đujkoni su vredni i čuvaju mnogo krava muzara (Crn.) ∞ Đuĭkă
(Zaboravio sam gde su ćoškaste zagrade, ali to neću da zaboravim prilikom unosa reči.)
1. skraćenicom hip. označavaju se hipokoristici, tj. imena od milja (ona koja nastaju tepanjem),
npr.
Giţă je hipokoristik od ličnog imena
Gĭorgĭe (Гјоргје),
ali ne direktno izveden od ovoga oblika, nego od njegovog hip.
Gĭorgiţă,
koji se javlja kada u kući ima više lica sa istim imenom
(zašto se to javlja, a javljalo se kod Vlaha često, drugom prilikom).
Dakle,
Gĭorgĭe daje (pišemo: >)
Gĭorgiţă, a
Gĭorgiţă >
Giţă pa ako taj
Giţă odraste a njegov se hip. primi u sredini kao l.i.,
i naročito ako on bude imao mnogobrojno i rauzgranato potomstvo,
onda se
Giţă pretvara u "poļikru" (=nadimak),
i u određenim okolnostima može dati vlaško prezime
Giţan =
Alu Giţă > zbirno:
Giţuońi,
koje će se pred srpskom matičnom administracijom pretvroti u
Gicić (Гицић), pa će se neki
Ĭanku Giţan posrbiti u
Јанко Гицић.
2. Iz ovoga sledi da nije istinita tvrdnja da je "Đuĭka, hip. od rum. ćujka", i to iz više razloga:
а. rum. "ćujka" nije lično ime, pa ne može dati ni hipokoristik;
b. čak i da je bilo tako, rum. "ć" teško bi moglo dati vlaško (crnorečko, pardon: krajinsko-timočko) "đ", jer je već primećeno da govori centralnih i zapadnih Vlaha, umekšavaju neke suglasnike do "šuštanja", pa bi se tako "ć" jedino moglo pretvoriti u "ś":
śuĭkă, kao što vidimo na primeru
ciumă ("чума") >
śumă (Mînkaćar śuma! —
Чума те изјела!)
3. Kada redakcija daje određene sugestije, one se ne smeju ignorisati i prećutati, već argumentovano komentarisati.
To se u ovom slučaju desilo sa ukazivanjem na slov. oblik
Ђујка, iz gornje poruke, koje bi moglo biti polazno l.i. za vlaško
Đuĭkă.
Preko ove sugestije se prešlo ćutke, a otišlo se na stranu koja je, po svemu sudeći, ćoravi sokak!
4. A u toj poruci je, pored ovoga, ukazano i na neke nedopustive prstopisne greške, koje su ustale neispravljene:
Janku Đuĭkă
=>
Ĭanku Đuĭkă
Đuĭkuo
nji sînt vrĭańi
ş, şî pazîăsk mulće vaś ku lapće.
=> Đuĭkuo
ńi sînt vrĭańi
ś, şî pazîăsk mulće vaś ku lapće.
(Zaboravio sam gde su ćoškaste zagrade, ali to neću da zaboravim prilikom unosa reči.)
Tamo gde su malo "š" i malo "đ", kada se tastatura prebaci na engleski jezik.
Аутор
Тема: FILIP - Lista reči 1 (Прочитано 12162 пута)