Reč albĭ nije obrađena kao osnovna reč!

Reč albĭ u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
194  alb  alb  бело  alb (albă) (mn. albĭ, albĭе) (i. s.) (prid.) — (color) belo, beo ◊ farbă albă — bela boja ◊ lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet, ne zna se gde je ◊ kimĭașa albă — bela košulja ◊ stamîna albă — bela nedelja, sedmica u narodnom kalendaru, pre početka uskršnjeg posta ◊ pomana albă — bela pomana, daća koja se pokojnicima priređuije tokom bele nedelje, i na kojoj svi prilozi moraju biti beli (sir, jaja, pirinač, bele sveće) ◊ lupi aĭ albĭ beli vukovi, mitske životinje koje su živele u neko pradavno vreme; u izrazu: „kînd a trait lupi aĭ albĭoznačava vremenski period pre početka računanja vremena [Por.]  [Vidi]

197  albi  albi  белити  albi (ĭuo albĭesk, ĭel albĭașće) [akc. albi] (gl. p. ref.) — 1. (color) beliti, bojiti u belo, izbeljivati, osvetljavati boju dodavanjem bele 2. (za tkaninu) (zast.) prati (odeća je bila od belog materijala) ◊ muĭarĭa albĭașće pînḑa — žena beli platno (tehnikom trljanja i mlaćenja, ili na vljavici) ◊ rufiļi sa albĭesk ĭarna la źer, kînd îngĭață dupa spalat — odeća se zimi beli na mrazu, kada se zaledi posle pranja 3. (za konoplju) beljenje, mlaćenje, da dobije belu boju ◊ kîńipa sa albĭașće ku śanușă — konoplja se beli pomoću pepela 4. (za dan) sviće, razdanjuje se ◊ sa albĭașće ḑîua — dan se beli, sviće 5. (za oči) oslepljuje, gubi vidalbĭesk uoki, viđeriļi — postaje slabovid, slep [Por.] ∞ alb  [Vidi]

5921  albĭa rîuluĭ  albia râului  корито реке  albĭa rîuluĭ [akc. albĭa rîuluĭ] (sint.) — (hidr.) korito reke ◊ pi luok poļažńik, apa ĭe skundă da albĭa rîuluĭ largă — u ravnici, voda je plitka a korito reke široko [Por.] ∞ albĭe  [Vidi]

198  albĭață  albeaţă  белина  albĭață (mn. albĭețurĭ) [akc. albĭață] (i. ž.) — (color) 1. belina, belilo, svojstvo onoga što je belo 2. bela skrama pred očima ◊ iĭ s-a fakut albĭață în nainća uoki — obnevideo je, zamutio mu se vid 3. bela svetlost ◊ străluśi o albĭață — sevnulo je nešto belo, bljesnulo je 4. bela pena ◊ faku albĭață-n gură — izbila mu je pena na usta, zapenio je 5. sumaglica, izmaglica ◊ în tuota đimińața, pănă-n ĭeșît đi suare, sa traźe o albĭață pi vaļe — svakoga jutra, sve do izlaska sunca, dolinom se vuče neka sumaglica [Por.] ∞ alb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

209  albĭaće  albeţ  бељика  albĭaće (mn. albĭеț) [akc. albĭaće] (i. m) — beljika, potkorni sloj drveta između kore i srži, koji je sklon brzom truljenjualbĭaće la krastavĭaće — beljika na krastvcu [Crn.] ♦ var. albăț ◊ gorunu are albățu șî roșățu — hrast ima beljiku i jezgro (?) (Tanda) [Por.] ∞ alb  [Vidi]

201  albĭală  albeală  белило  albĭală (mn. albĭ) [akc. albĭală] (i. ž.) — belilo, puder za lice (šminka) ◊ muĭarimĭa ńiśkînd nu puńe albĭală pi uokĭ — žena mi nikad ne stavlja puder na lice [Por.]   [Vidi]

196  albĭe  albie  корито  albĭe (mn. albĭe) [akc. albĭe] (i. ž.) — 1. belilo, korito za beljenje rubljaalbĭe sa kĭamă o karļiță lungă șî largă, skobită în tutuk đi ļiemn, în kare muĭeriļi spală, or albĭesk rufiļi — belilo se zove jedno dugačko i široko korito, izdubljeno u trupcu drveta, u kome žene peru, ili bele rublje 2. valov za pojenje stokealbĭe đi adapat vićiļi a fuost fakută ka șî albĭa muĭeriluor, numa măĭ lungă șî prinsă ku parĭ đi pomînt sî nu puată vićiļi s-o rastuarńe; în ĭa nu s-a spalat țuaļiļi — valov za pojenje stoke bio je napravljen isto kao i žensko belilo, samo je bio duži i bio je pričvršćen kočevima za zemlju da ne može stoka da ga prevrne; u njemu se nije prala odeća ◊ ĭ-a ḑîs șî adîpatuare đi viće, da șî valău — zvali su ga i pojilo za stoku, a i valov ♦ var. adîpatuarĭe ♦ sin. valîău, žgĭab [GPek] ♦ dij. sin. žgĭab [Kmp.] ∞ alb  [Vidi]

1252  dovļaće  dovleac  дулек  dovļaće (mn. dovļeț) [akc. dovļaće] (i. m.) — (bot.) dulek, bundeva (Cucurbita pepo) ◊ a rođit dovļețî, kîće tri la un vrĭež — rodili duleci, po tri na jednoj vreži [Crn.] ♦ dij. var. duļaće (mn. duļeț) [akc. duļaće] ♦ var. duļiaće ◊ ĭastă duauă fuarme đi duļeț: porśĭeșć, șî turśĭeșć; ku aĭ porśĭeșć îngraș puorśi, da aĭ turśĭeșć, kare sînt albĭ, lunguĭaț, manînkă șî lumĭa — ima dve vrste duleka: svinjski i turski; sa svinjskim dulecima toviš svinje, a turske, koji su beli i duguljasti, jedu i ljudi ◊ un fĭeļ đi duļeț ĭe șî pĭapinu, ama ĭel la nuoĭ rar s-a prins — jedna vrsta duleka je i dinja, ali ona je kod nas retko uspevala (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1267  dud  dud  дуд  dud (mn. duḑ) (i. m.) — (bot.) dud (Morus) ◊ am oltańit un dud, ș-am vaḑut kî s-a prins — kalemio sam dud, i video sam da se primio a. ◊ dud đ-aĭ albĭ (Morus alba) — beli dud ◊ am în obuor un dud đ-aĭ albĭ, batrîn ka mińe — imam u dvorištu beli dud, star koliko i ja b. ◊ dud đ-aĭ ńegi (Morus nigra) — crni dud ◊ nuĭe ļiemnu duduluĭ ńegru, numa ĭel faśe duđe ńagrĭe — nije dudovo drvo crno, nego ono rađa crne dudinje [Crn.] ♦ sin. ĭagud [akc. ĭagud] (Krepoljin) [Mlava]   [Vidi]

2690  fikat  ficiat  јетра  fikat (mn. fikaț) [akc. fikat] (i. m.) — (anat.) jetra, crna džigerica ◊ fikaț-aĭ ńegri — crna džigerica, jetra ◊ fikaț-aĭ albĭ bela džigerica, pluća ◊ fikațî la uom sînt supt kuasta đirĭaptă — jetra je kod čoveka pod desnim rebrom ◊ đi fikaț ĭe ļipită fĭarĭa — za jetru je zalepljena žuč [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2691  fikat alb  plămîn  плућа  fikat alb (mn. fikaț albĭ) [akc. fikat alb] (i. m.) — (anat.) pluća, bela džigerica ◊ măĭ grĭa buala lu fikaț-ăĭ albĭ a fuost uskatura — najteža plućna bolest bila je sušica [Por.] ∞ fikat  [Vidi]

2202  Frĭakă  Freacă  Трљач  Frĭakă (mn. Frĭekuoń) [akc. Frĭakă] (i. m.) — (antr.) Trljač, nadimak nekogа čoveka sa Šopota u Rudnoj Glavi ◊ Frĭakă la poļikrit Golubuońi đi la Șuopît pi vrun komșîĭe đin Șćefańeșći, pi kare la gasît kă lukră lukru muĭerĭesk: frĭakă, saraku, rufiļi la albĭe, da muĭarĭa iĭ ođińiașće la umbră — „Trljač” je nadimak koji su Golubovići sa Šopota dali nekom komšiji od Stefanovića, koga su zatekli da radi ženski posao: trlja, siroma, rublje u koritu, a žena mu se odmara u hladu [Por.] ∞ freka  [Vidi]

3291  kalbĭaḑă  gălbează  метиљ  kalbĭaḑă (mn. kalbĭeḑ) [akc. kalbĭaḑă] (i. ž.) — (vet.) metilj, bolest ovaca i koza ◊ uaĭa ĭe bolnauă đi kalbĭaḑă kînd pi fikaț-aĭ albĭ sa fak ńiskaĭ vĭermĭ marĭ, kare iĭ manînkă; la uaĭe pļakă muśi pĭe nas, nu manînkă șî sa uskă ĭuta; dakă stapînu nu-ĭ dă ļak, ĭa muare — ovca je bolesna od metilja kad joj se na plućima stvore neki veliki crvi koji ih jedu; ovca počne da slinavi, ne jede i brzo slabi; ako joj gazda ne da lek, ona lipše [Por.] ◊ mulće uoĭ ano-sta au kalbĭaḑă — mnogo ovaca ove godine imaju metilj (Sige) [Hom.]  [Vidi]

4940  kuoș  coș  угрк  kuoș2 (mn. kuoșurĭ) [akc. kuoș] (i. s.) — (vet.) ugrk, čvor na ledjima goveda (Bovine hypodermosis) ◊ kînd pi vită o prinđe pluaĭa, iĭ sa fak pi șîaļe kuoșurĭ: dulurĭ ku vĭermĭ albĭ ka duđiļi — kad govedo uhvati kiša, izbiju joj po leđima ugrci: čvorovi sa crvima belim kao dudinke (Tanda) ◊ mîrveńaśi spun kă kuoșurĭ sa fak pi viće đin muśkatură alu dauń or alu străke — veterinari kažu da ugrci na govidima nastaju od ujeda obada ili štrklja (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

4104  Munț-aĭ albĭ  Carpaţi  Карпати  Munț-aĭ albĭ [akc. Munț-aĭ albĭ] (i. m.) — (top.) Karpati; Bele planine ◊ moș-aĭ batrîń sa uĭta đe la vîru Vîrtăś-aĭ marĭ kîtra Rumîńiĭe, șî spuńa kă vîrurļi supt zapadă kare s-a vaḑut pin sańin, sînt Munț-aĭ albĭ, lu kare sîrbi ĭ-a ḑîs „Karpaț” — starci su gedali sa vrha Velikog vrteča prema Rumuniji, i govorili da vrhovi koji se bele pod snegom u daljini, jesu Bele planine, koje Srbi zovu Karpati [GPek] ◊ pi Karpaț aĭ batrîń ĭ-a kĭemat Munț-aĭ albĭ kă đe la Vizak ĭ-a vaḑut supt zapadă — Karpate su stari zvali Bele planine jer su ih sa Vizaka viđali pod snegom (Tanda) ♦ dij. sin. Munț-aĭ karunț (Rudna Glava) [Por.] ∞ munće  [Vidi]

2315  smidaruĭkă  crizantemă  хризантема  smidaruĭkă (mn. smidaruĭś) [akc. smidaruĭkă] (i. ž.) — (bot.) hrizantema (Chrysanthemum indicum) ◊ smidaruĭka ĭe fluare đin bașćauă; înfulare tuamna, are fluorĭ în tuaće fĭelurĭ: albĭe, vînîće. ruoșîĭe, bilovinś, galbińe — hrizantama je baštensko cveće; cveta u jesen, ima cvetove svih boja: bele, plave, crvene, ljubičaste, žute ◊ babiļi uskă smidaruĭśiļi, sî aĭbe pista ĭarnă fluorĭ đi dus la morminț — babe suše hrizanteme, da imaju preko zime cveće za nošenje na groblje [Por.] ♦ dij. sin. krizantemă (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2108  stînžîn  stânjen  перуника  stînžîn (mn. stînžîń) [akc. stînžîn] (i. m.) — (bot.) perunika (Iris germanica) ◊ am građină pļină đi stînžîń, da đemult stînžîńi a dat șî pi ļivĭeḑ — imam baštu punu perunike, a nekad su perunike rasle i po livadama ◊ ĭastă stînžîń vioriĭ, ĭastă albĭ, bilovinś, vînîț, ĭastă în tuaće fĭelurĭ — ima perunika ljubičastih, ima belih, ružičastih, plavih, ima ih svake vrste [Por.]   [Vidi]

3013  vlaș  vlaș  ваљкасти црв  vlaș (mn. vlaș) [akc. vlaș] (i. m.) — (zool.) 1. valjkasti crv (Nematoda) ◊ vlaș ĭe vĭarme đin apă — vlaš je vodeni crv ◊ uńi spun kî ĭe vlașu vĭarme skurt șî samînă la rîmă — jedni kažu da je vlaš kratak crv koji liči na glistu ◊ (med.) kînd la uom roșăsk uoki, sa skuot vlașî đin apă, sa pun pi kîrpă șî ku ĭa sa ļagă ăl bolnau pista uokĭ — kad čoveku pocrvene oči, vade se valjkasti crvi iz vode, stave se na maramu i njome bolesniku prevežu oči (Rudna Glava) 2. očni crv (Loaloa) ◊ vlașî sînt vĭermuș albĭ kare sa fak la uom în uokĭ — vlaši su beli crvići koji se izlegu kod čoveka u očima (Tanda) ♦ sin. pĭerĭ ♦ up. gușă [Por.]   [Vidi]

1708  vrodată  vreodată  некад  vrodată [akc. vrodată] (pril.) — 1. (o prošlosti) nekad, davno, pre mnogo vremena ◊ aĭa a fuost vrodată, kînd a trait lupi aĭ albĭ to je bilo nekad, kada su živeli beli vukovi 2. (o budućnosti) jednom, u budućnosti ◊ puaće kă șî luĭ vrodată o să-ĭ vină minća-n kap — možda će i njemu jednom doći pamet u glavu ♦ sin. kîndva [Por.] ∞ odată  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

66105 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź