Reč amurț u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
411 | amurțală | amorţire | утрнуће | amurțală (mn. amurțîălurĭ) [akc. amurțală] (i. ž.) — utrnuće; osećaj slabosti u mišićima, praćeno trnjenjem i drhtavicom, malaksalost; obamrlost ◊ ma prinsă o amurțală — uhvatila me je neka malaksalost ◊ sîmt amurțală în piśuarĭe — osećam trnjenje u nogama [Crn.] ∞ amurțî | | [Vidi] |
|
|
|
409 | amurțî | amorţi | утрнути | amurțî (ĭuo amurt, ĭel amurće) [akc. amurțî] (gl.) — 1. utrnuti, postati neosetljiv na dodir, obamreti ◊ mi amurće mîna stîngă — trne mi leva ruka ◊ amurće gura, kît ĭe đi akru — usta trnu, koliko je kiselo [Crn.] 2. (fig.) skameniti (se) ◊ kînd ĭarna-n munće auḑî lupi kă urlă đi fuame, amurț tuot, șă înkrîmeńeșć đi frikă — kad zimi u planini čuješ vukove kako zavijaju od gladi, utrneš sav, i skameniš se od straha [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
410 | amurțît | amorţit | утрнут | amurțît, amurțîtă (mn. amurțîț, amurțîće) [akc. amurțît] (prid.) — utrnut, ukočen ◊ pișuoru al đirĭept mi amurțît — desna noga mi je utrnuta ◊ am amurțît đi șađarĭe — ukočio sam se od sedenja ♦ (fig.) ne razmišlja ◊ amurțît ĭeș tu în kap đi kînd iș fakut — „ukočen” si ti u glavu od rođenja [Crn.] ∞ amurțî | | [Vidi] |
|
|
|
4494 | sîmțî | simți | осећати | sîmțî (ĭuo sîmt, ĭel sîmće) [akc. sîmțî] (gl.) — osećati ◊ amurțît mîńiļi đi źĭer, nu măĭ sîmće ńimika — promrzle mu ruke od mraza, ne oseća više ništa ◊ să ḑîkă uomu k-a fi sîmțît ĭel śuava, nu, așa afuost: uom fara ińimă — da kaže čovek da je nešto osećao, ne, takav je bio: čovek bez srca ◊ gata mis, nu măĭ sîmt ńimika — gotov sam, ne osećam više ništa [Por.] | | [Vidi] |
|
|