Reč apropiĭ u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
139 | apropiĭa | apropia | приближити | apropiĭa (ĭuo ma apruapiĭ, ĭel sa aproapiĭе) [akc. apropiĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za odnose u prostoru) približiti se, smanjiti rastojanje 2. (za odnose među ljudima) sprijateljiti se; zbližiti se ◊ sa apruapiĭe đi nuoĭ — prbližava nam se ◊ vreu kumva sî ma apruopiĭ đi ćińe — želim nekako da ti se približim ♦ supr. đeparta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
140 | apropiĭat | apropiat | близак | apropiĭat (apropiĭată) (mn. apropiĭaț, apropiĭaće) [akc. apropiĭat] (prid.) — 1. (za prostor) blizak, u blizini ◊ karu a fuost apropiĭat đi borugă, ș-aluńikat șî s-a răsturnat — kola su bila ostavljena blizu uvale, pa su skliznula i preturila se 2. (za količinu) približno, otprilike ◊ ăn sak a fuost apropiĭat śinḑăś đi kiļe — u džaku je bilo približno petedest kila [Por.] ∞ apropiĭa | | [Vidi] |
|
|
|
138 | apruape | aproape | близу | apruape [akc. apruape] (pril.) — blizu, u blizini; oko, otprilike, približno ◊ apruape la o sută — blizu sto, oko stotinu ♦ (komp.) ĭel mi ĭe măĭ apruapiĭe fîmeļiĭe — on mi je najbliži rod ◊ șî măĭ apruapiĭe — još bliži; najbliži [Por.] ∞ apropiĭa | | [Vidi] |
|
|
|
5063 | kapu vakuluĭ | moartea lumii | смак света | kapu vakuluĭ [akc. kapu vakuluĭ] (sint.) — (rel.) smak sveta ◊ s-a strîkat lumĭa, ńima nu măĭ krĭađe-n dumńeḑîu, ńima nu țîńe posturļi, ka kînd s-a apropiĭat kapu vakuluĭ — svet se pokvario, niko više ne veruje u boga, niko ne drži postove, kao da se približio smak sveta [Por.] ∞ kap | | [Vidi] |
|
|
|
3886 | skaluș | scăluș | скакавац | skaluș (mn. skalușî) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) skakavac (Caelifera, Saltatoria) ◊ skalușu ĭe guangă kare traĭașće pin ĭarbă, șî sîare kînd ći apropiĭ đi ĭel — skakavac je buba koja živi u travi, i skače kad joj se približiš ◊ skalușî vara sînt bună momĭală đi prins pĭeșći ku ungița — skakavac je leti dobar mamac za ribolov na udicu ♦ / skaluș < s + kaluș ♦ sin. lakustă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2348 | urla | urla | урлати | urla (ĭuo urlu, ĭel urlă) [akc. urla] (gl.) — (onom.) 1. (za životinje) urlati, zavijati ◊ dîn žuaviń, urlă lupi, kîńi șî vulpiļi — od životinja, urlaju vukovi, psi i lisice ◊ kînd auḑ lupi kă urlă, să șćiĭ kă s-a apropiĭt duoĭ śopîrĭ unu dă altu, șî lupi aĭ batrîń, kare puartă śopîru sa tăĭnuĭe kum sî sa petrĭakă, da să nu sa îńiaśe — kad čuješ vukove da zavijaju, da znaš da su se dva čopora približila jedan drugom, i stari kurjaci, koji vode čopore, pregovaraju kako da se mimoiđu, a da se ne podave [Mlava] 2. (za grmljavinu) grmeti ◊ urlă-n śĭer șî trasńașe în tuaće părțîļi — grmi na nebu, i trešte gromovi na sve strane [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|