Reč auđe u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
1503 | auḑî | auzi | чути | auḑî (ĭuo aud, ĭel auđe) [akc. auḑî] (gl. p.) — čuti, opažati zvukove pomoću čula sluha ◊ auđe bińe la o urĭake, la alalaltă ĭe surd đi tuot — čuje dobro na jedno uvo, na drugo je potpuno gluv ◊ s-auđe śe s-auđe — (dosl.) „čuje se šta se čuje”, čuje se nešto, ali nerazgovetno [Por.] ♦ dij. var. auzi [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
5608 | fîrkońală | ? | фрктање | fîrkońală [akc. fîrkońală] (i. ž.) — (onom.) frktanje ◊ într-o vrĭame s-auḑît fîrkońala kaluluĭ đi pi ļivađe, akuma nu sa măĭ auđe — jedno vreme se čulo frktanje konja sa livade, sada se više ne čuje [Por.] ∞ fîrkońa | | [Vidi] |
|
|
|
6256 | glas | glas | глас | glas (mn. glasurĭ) (i. s.) — glas ◊ sa krĭađe kă glasu kînćikuluĭ dupa-l muort strabaće pi lumĭa-ĭa, șa-l muort ăl auđe — veruje se da se glas pesme za pokojnikom probija na onaj svet, i da ga pokojnik čuje ◊ glas adînk — dubok glas ◊ ku glas mare pănă-n śierĭ, ku lăkrîmĭ pănă-npomînt (đin šeskînćik)— sa glasom do neba, sa suzom do zemlje (iz bajalice) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3310 | kućińel | cătinel | тихо | kućińel [akc. kućińel] (pril.) — tiho, sporo, polako ◊ vorbăsk măĭ kućińel ku ĭeal, kă auđe bińe — govorim tiše sa njim, jer čuje dobro ♦ var. kućuńel (Žitkovica, Dvorište) [Bran.] ♦ up. înkućinat (Vrbica) [Pom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3862 | kuk | cuc | кукавица | kuk (mn. kuś) (i. m.) — (ornit.) kukavica (Cuculus canorus) ◊ kuku vińe primovara, șî kînd ĭel înśape să kînće, ĭarna ĭe gata — kukavica dolazi u proleće, i kada ona počne da peva, zima je gotova ◊ kuku ĭe pasîrĭe spurkată — kukavica je nečista ptica ◊ kuku spurkă uomu kare ĭe ku ińima guală kînd ăl auđe măĭ întîń — kukavica opogani čoveka koji ima prazan stomak kad je čuje prvi put ◊ uomu pi kare la spurkat kuku, pista tuot anu are să fiĭe sumnoruos, șî are numa să kukîĭe — čovek koga opogani kukavica, preko cele godine ima da bude sanjiv, i ima samo da kunja ◊ kuku spurkă șî vićiļi, kînd sa kîntă đimińața apruape đi strungă, pănă vićiļi flomînđe așćată să fiĭe slubaḑîće la pașuńe — kukavica opoganjuje i stoku, kad zapeva ujutru u blizini tora, dok gladna stoka čeka da bude puštena na pašu ◊ vićiļi đi spurkatu kukuluĭ sa đispurkă la Sînźuorḑ, kînd la mulsuarĭa đin tîń ļi sa faśe „kuku-raskuku”— stoka se od kukavičje pogani očisti na Đurđevdan, kad joj se prilkom prve muže obaje „kuku-raskuku” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
500 | Muoșu Kraśun | Moș Crăciun | Старац Крачун | Muoșu Kraśun [akc. Muoșu Kraśun] (i. m.) — (mitol.) Starac Kračun („Božić”), mitološko biće iz božićnog ciklusa običaja i verovanja ◊ Muoșu Kraśun a fuost vrun muoș rău, đi kare sa puvestîașće kă a taĭat mîńiļi lu baba luĭ în ḑîua lu Kraśun, pintru kă nu ĭ-a dat ĭut đi mînkare — Starac Kračun je bio neki zli starac, koji je na dan Božića isekao ruke svojoj babi, zato što mu nije brzo postavila ručak [Por.] ∞ Kraśun | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3503 | naĭbă | naiba | ђаво | naĭbă (mn. naĭbe) [akc. naĭba] (i. ž.) — (demon.) (euf.) đavo ◊ sa ḑîśe naĭba să nu-l pumeńeșć pe draku pe nume, kî draku kînd auđe numiļi luĭ, vińe șî-ț faśe răļe — kaže se „najba” da ne pomeneš đavola po imenu, jer đavo kad čuje svoje ime, dolazi i pravi ti zlo ◊ fi bun, să nu će ĭa naĭba — budi dobar, da te ne odnese đavo ♦ sin. marku [Buf.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
6111 | ńipumeńit | nepomenit | непоменик | ńipumeńit (ńipumeńită) (mn. ńipumeńiț, ńipumeńiće) [akc. ńipumeńit] (prid.) — (demon.) nepomenik, đavo ◊ ńiśkînd nuĭe bun sî sa ḑîkă „draku” pi nume, kî ĭel auđe numiļi luĭ șă vińe, numa sa ḑîśe al ńipumeńit — nikad nije dobto da se kaže „đavo” po imenu, jer on čuje svoje ime i dođe, nego se kaže nepomenik ♦ sin. drak, ńikruśat, al mik, ńikurat [Por.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
4805 | sfîrîi | sfârâi | цврчати | sfîrîi (ĭuo sfîrîĭ, ĭel sfîrîĭe) [akc. sfîrîi] (gl. p.) — 1. (o zvuku) cvrčati ◊ ļamńiļi vĭerḑ, numa sfîrîĭe pi fuok, da nu-ngalḑăsk ńiśkum — drva zelena, samo cvrče na vatri, a ne greju nikako 2. (o bolu) sevati, probadati ◊ kînd uomu auđe đi vrun rău, ăl sfîrîĭe la burtă, ka kînd vrunu dă ku kuțîtu — kad čovek čuje za neko zlo, seva ga u stomaku, kao da ga neko probada nožem [Por.] ∞ sfîr | | [Vidi] |
|
|
|
3735 | śuļi | ciuli | чуљити | śuļi (ĭuo śuļesk, ĭel śuļașće) [akc. śuļi] (gl. p.) — čuljiti, dizati uši da bi se bolje čulo ◊ mîțu rađikă kapu șî śuļașće urĭekiļi, puaće-fi auđe șobuoļu kum urdukîĭe pin puod — mačka diže glavu i čulji uši, možda čuje pacove kako jure po tavanu [Por.] | | [Vidi] |
|
|