Reč frunḑ u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
126 | adapatuare | adăpătoare | појило | adapatuare (mn. adapatuorĭ) [akc. adapatuare] (i. ž.) — 1. pojilo, mesto gde se napaja stoka ◊ adapatuarĭa a sakat, unđe am adapa vićiļi, nu șću — pojilo je presušilo, gde li ćemo pojiti stoku, ne znam [Crn.] ♦ dij. sin. baltă, lak ◊ vićiļi, kînd sînt satuasă, sîngure trag la vro baltă or vrun lak unđe puot sî gasaskă adapatuare — stoka, kada je žedna, sama ide na neku baru ili jezerce gde može da nađe pojilo 2. valov za napajanje stoke od izdubljenog stabla, kamena ili betona ◊ adapatuarĭa ĭe pļină đi frunḑă — valov je pun lišća ◊ a fakut adapatuare đin butuarkă — napravio je valov od debla ♦ var. adîpatuare ♦ sin. žgĭab, valîău, albĭe [Por.] ∞ adapa | | [Vidi] |
|
|
|
1911 | alkauă | halcaua | алка | alkauă (mn. alkăurĭ) [akc. alkauă] (i. ž.) — alka, beočug, karika ◊ ku alkaua đi ļiemn a ļegat la pĭept kîpatîńiļi lu sfuară, kînd în șîaļe s-a dus sarśină mare đi fîn, đi paĭe, đi frunḑă or đi vrĭež — drvenom alkom se na grudima uvezivali krajevi konopca, kada se na leđima nosio veliki naramak sena, slame, lisnika ili vreže ♦ var. skr. alkă [Por.] ∞ alkă | | [Vidi] |
|
|
|
128 | ariś | aric | јеж | ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) jež (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — jež i ježica spavaju u lišću [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2611 | ăntulćișat | curmeziș ? | унакрст | ăntulćișat (ăntulćișată) (mn. ăntulćișaț, ăntulćișaće) [akc. ăntulćișat] (prid.) — unakrst, poprečno ◊ a dîrîmat frunḑă, șă nu faśe brațu botur la botur, numa krĭanźiļi brățuĭe ăntulćișat — kresao je lisnik i ne slaže naramak peteljku na peteljku, nego granje slaže unakrst [Stig] ♦ dij. var. ăntolćișat (Tanda), întulćișat (Rudna Glava) ♦ dij. sin. ănkruśișat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
955 | băstrui | ? | изгорети (од пламењач | băstrui (ĭuo ma bastruĭesk, ĭel sa bastruĭașće) [akc. băstrui] (gl.) — izgoreti od plamenjače (za biljke) ◊ frunḑa pră firĭ de potlaźĭań s-a bastruit — lišće na stabljikama paradajza izgorelo je od plamenjače [Hom.] up. bastră | | [Vidi] |
|
|
|
1575 | brățui | brăţui | паковати грање | brățui (ĭuo brîățui, akc. brîățui ĭel brîățuĭe, akc. brîățuĭe) [akc. brățui] (gl.) — pakovati nasečene lisnate grane na gomilu, pogodnu za nošenje do mesta gde se dene lisnik; u timočkom dijalektu: izdipliti ◊ tata darîmă la frunḑă, da ĭuo brîățuĭ, șî trag brațurļi pi žuardă dupa mińe, pănă la luok unđe muma grîmađiașće frunḑarĭu — otac kreše grane sa lišćem, ja ih pakujem u naramke, i te naramke prevlačim na štapu do mesta gde majka dene lisnik [Por.] ∞ braț | | [Vidi] |
|
|
|
1001 | bulobrĭaće | amfipode | ракушац | bulobrĭaće (mn. bulobrĭeț) [akc. bulobrĭaće] (i. m.) — (zool.) rakušac, vrsta malih rakova, bez oklopa (Amphipoda) ◊ bulobrĭețî la nuoĭ sa gasăsk pi la izvuarîļi alu ogașă, traĭesk pi supt frunḑă kare a kaḑut în apă — rakušci se nalaze u izvorištima potoka, žive ispod lišća koje je palo u vodu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1196 | darîma | dărâma | кресати | darîma (ĭuo darîm, ĭel darîmă) [akc. darîma] (gl. p.) — 1. kresati, seći (najčešće se odnosi na sečenje lisnatih grana koje se denu u lisnik, i čuvaju za ishranu ovaca u toku zime) ◊ đi darîmăt la frunḑă trîabĭe topuor askuțît — za kresanje lisnika treba oštro sekirče [Crn.] ♦ dij. var. dîrîma ◊ darîm la frunḑă, fak frunḑarĭ să am ĭernaćik đi viće — krešem grane s lišćem, sadenuću lisnik da imam zimnicu za stoku 2. prebijati, tući, lomiti batinama ◊ kînd ĭerĭam slugă, șî faśam vro șćetă, gazda nu ma baća kum sa bat kopiĭi, numa ma dîrîma ku bataĭa — kad bejah sluga, i kad bih načinio kakvu štetu, gazda me ne bi tukao kako se deca tuku, nego bi me odrao batinama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3412 | duosńikă | dosnică | досника ? | duosńikă (mn. duosńiśe) [akc. duosńikă] (i. m.) — (bot.) (mag.) „dosnika” ?, šumska biljka sa listovima okrenutim „leđa u leđa” (Carpesium cernuum) ◊ duosńikă, buĭađe padurĭaļnikă ku frunḑă întuarsă ku duosu una kîtra alta, a fuost kunoskută numa lu vrăžîtuorĭ — „dosnika”, šumska biljka sa lišćem okrenutim leđno jedno prema drugom, bila je poznata samo vračarama ◊ vrîžîtuorļi a kreḑut kă așa buĭaḑe, ku frunḑă întuarsă „șăļe-n șăļe” puaće să mîńe rău să-ntuarkă șăļiļi la-l bolnau, șî să-l lasă sînatuos — vračare su verovale da takva biljka, sa lišćem okrenutim „leđa u leđa”, može da natera zlo da okrene leđa bolesniku, i da ga ostavi zdravog [Por.] ∞ duos | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1608 | đisfîrșî | începe | начети | đisfîrșî (ĭuo đisfîrșîăsk, ĭel đisfîrșîașće) [akc. đisfîrșî] (gl. p.) — načeti, početi koristiti zalihe hrane za stoku ili ljude ◊ la sat sa đisfîrșîașće klańa ku fîn, frunḑarĭu, saku ku fańină, śubăru ku brînḑă — na selu se načinje plast sa senom, lisnik, džak sa brašnom, čabar sa sirom ♦ var. đizvîrșî [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2165 | fonfiu | fonfiu | винка | fonfiu (mn. fonfiĭe) [akc. fonfiu] (i. s.) — (bot.) vinka, vinčica, baštensko cveće (Vinca major) ◊ fonfiu ĭe fluare đin građină, ku fluorĭ vînîće șî ku frunḑă tare ka alu ĭađiră — vinka je baštensko cveće, sa plavim cvetovima i tvrdim listovima kao kod bršljana ♦ var. foĭonfiu (istočni deo Tande) ◊ țîn minće kă a fuost mult foĭonfiu pi lînga gard întraușa șkuoļi, da șî sa kînta un kînćik „frunḑă vĭarđe, foĭonfiu” — sećam se da je mnogo vinke bilo pored ograde školskog dvorišta, a i pevala se jedna pesma „Zelen listak od vinčice”. [Por.] ♦ dij. var. foĭenfiu (Leskovo) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2403 | frunḑarĭ | frunzar | лисник | frunḑarĭ (mn. frunḑarĭe) [akc. frunḑarĭ] (i. s.) — lisnik ◊ frunḑarĭu ĭe un fĭeļ đi klańe, grîmađită đin krĭanźe ku frunḑă, dîrîmaće đi pi ļiamńe, kare sa pazîașće să fiĭe ĭernaćik đi viće — lisnik je jedna vrsta plasta, sadenutog od grana sa lišćem, okresanih sa drveća, koji se čuva kao zimnica za stoku ◊ la nuoĭ frunḑarĭu sa faśe đin frunḑă đi gorun, śaruoń șî fag, kî aļa ļiamne măĭ mult ĭastă — kod nas se lisnik pravi od lišća hrasta, cera i bukve, jer toga drveća najviše ima [Por.] ∞ frunḑă | | [Vidi] |
|
|
|
2401 | frunḑă | frunză | лист | frunḑă (mn. frunḑ, frunḑă) [akc. frunḑă] (i. ž.) — (bot.) list, deo biljke ◊ tuata buĭađa are frunḑ — svaka biljka ima lišće ◊ frunḑă vĭarđe — zelen list ◊ frunḑă uskată — suvi list ◊ tuamna frunḑa pikă đin ļiemn — ujesen lišće opada s drveća ◊ frunḑa a-ngălbińit — lišće je požutelo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2402 | frunḑuļiță | frunzuliţă | листић | frunḑuļiță (mn. frunḑuļițe) [akc. frunḑuļiță] (i. ž.) — (demin.) (bot.) listić, mali list biljke ◊ fluarĭa a rîsarit, ș-a slubaḑît frunḑuļița, ginđesk kî o sî sa prindă — cvet je iznikao i pustio listić, mislim da će se primiti ♦ var. frunḑîșuară ♦ / frunḑă + suf. -uļiță [Por.] ∞ frunḑă | | [Vidi] |
|
|
|
2192 | gižă | ghijă | комушина | gižă (mn. giž) [akc. gižă] (i. ž.) —1. (bot.) komušina ◊ gižă ĭe frunḑă kare învăluĭe skalanu đi kukuruḑ — komušina je list koji obavija klip kukuruza [Por.] 2. ljuska jajeta ◊ la Pașć sa kurîță uou dă gižă — na Uskrs se jaje čisti od ljuske (Duboka) [Zvizd] ∞ kukuruḑ | | [Vidi] |
|
|
|
3125 | gîlbińi | gălbini | жутети | gîlbińi (ĭuo gîlbińesk, ĭel gîlbińașće) [akc. gîlbińi] (gl. nesvrš.) — žuteti; žutiti 1. (color) žuteti, dobijati žutu boju ◊ frunḑa tuamna gălbińașće șî roșașće, șî pikă đin ļemn pi pomînt — lišće u jesen žuti i crveni, i pada s drveta na zemlju 2. (med.) bledeti, gubiti krv u licu ◊ muma, kînd auḑî kî ĭ-a perit kopilu, înkrîmeńi, înśepu să gălbińaskă, șî kaḑu pi pomînt — majka, kad ču da joj je poginuo sin, zanemi, poče da bledi, i pade na zemlju ♦ var. gălbińi ♦ up. îngîlbińi [Por.] ∞ galbin | | [Vidi] |
|
|
|
2648 | gîrńiță | gârniţă | сладун | gîrńiță (mn. gîrńiț) [akc. gîrńiță] (i. ž.) — (bot.) hrast sladun, granica, krupna granica, ploskač, blagun (Quercus frainetto) ◊ gîrńița ĭe un fĭeļ đi gorun, numa sănt frunḑîļi a iĭ kîta măĭ marunće șî măĭ lunguĭaće đi kît alu gorun — sladun je vrsta hrasta, samo su mu listovi malo sitniji i malo duži od gorunovih ◊ gîrńița nuĭe bună đi građe, numa đi fuok șî đi bunduś đi gard ku tarabă — hrast sladun nije dobar za građu, samo za vatru i za stubove na ogradi od taraba (Tanda) [Por.] ∞ gorun | | [Vidi] |
|
|
|
2404 | înfrunḑî | înfrunzi | олистати | înfrunḑî (ĭuo înfrunḑîăsk, ĭel înfrunḑîașće) [akc. înfrunḑî] (gl. p.) — (za biljke) olistati ◊ duosu înfrunḑîașće, a veńit primovara, — šuma lista, došlo je proleće [Por.] ∞ frunḑă | | [Vidi] |
|
|
|
2405 | înfrunḑît | înfrunzit | олистао | înfrunḑît (înfrunḑîtă) (mn. înfrunḑîț, înfrunḑîće) [akc. înfrunḑît] (prid.) — (bot.) olistao, prolistao ◊ kuodru înfrunḑît pļin ĭe đi verđiață — olistala šuma puna je zelenila [Por.] ∞ frunḑă | | [Vidi] |
|
|
|
3129 | îngîlbińit | îngălbenit | пожутео | îngîlbińit (îngîlbińită) (mn. îngîlbińiț, îngîlbińiće) [akc. îngîlbińit] (prid.) — 1. (color) požuteo, postao žut ◊ bolnau đi gîlbinare, a-ngîlbińit ka śara — bolestan od žutice, požuteo je kao vosak ◊ a veńit tuamna, a-ngîlbińit frunḑa în duos — došla je jesen, požutelo je lišće u šumi ♦ var. îngîlbeńit, îngălbińit, ăngălbińit 2. (med.) prebledeti, izgubiti krv u licu ◊ kînd îĭ spusîră k-a murit mumî-sa, ĭel sa pĭerdu, șî statu într-o vrĭame îngîlbińit șî luvat, fara pik đi sînźe în firĭe — kad mu rekoše da mu je majka umrla, on se izgubi, i stajaše jedno vreme bled i oduzet, bez kapi krvi u licu [Por.] ∞ galbin | | [Vidi] |
|
|
|
2699 | ĭernaćik | iernatic2 | зимница | ĭernaćik (mn. ĭernaćiśe) [akc. ĭernaćik] (i. s.) — zimnica za stoku ◊ ĭernaćik ĭe mînkarĭa đi viće, sprimită đi ĭarnă: fîn, frunḑă, tuļeń — zimnica je stočna hrana spremljena za zimu: seno, lisnik, tuluzina ◊ ĭerńiļi a fuost đemult lunź șî grĭaļe, ș-aĭ batrîń măĭ mult s-a ćemut kî n-o să fiĭe ĭernaćik đestul, ș-o sî muară vićiļi đi fuame — zime su bile duge i hladne, i stari su se najviše bojali da neće biti dovoljno zimnice, i da će stoka polipsati od gladi [Por.] ∞ ĭarnă | | [Vidi] |
|
|
|
2990 | matasă | matasă | свила | matasă (mn. matăsurĭ) [akc. matasă] (i. ž.) — svila ◊ matasă ĭe pînḑă luśituare, supțîrĭe, ńaćidă șî muaļe, țasută đin ață kare ļi faśe o guangă śe s-arańiaśće ku frunḑa đi dud — svila je meko, tanko, glatko i sjajno platno, izatkano od konca koji pravi jedna buba, koja se hrani dudovim lišćem ◊ đin matasă măĭ mult s-a fakut kimĭeș đi baĭeț măĭ gîzdoćiń, șî śupaźe șî kîrpe muĭerĭeșć, ama ĭară đi aļi gîzdoćiń — od svile se najviše pravile košulje za bogatije momke, i ženske čupage i marame, ali opet za one bogatije [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2130 | mouor | mohor | мухар | mouor (mn. mouară) [akc. mouor] (i. s.) — (bot.) muhar (Setaria verticillata) ◊ mouoru ĭe fakut ka grîu, samînă șî la frunḑă, șî la spik — muhar je sličan pšenici, slično im je i lišće i klasje [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5538 | mugur | mugur | пупољак | mugur (mn. mugurĭ) [akc. mugur] (i. m.) — (bot.) *pupoljak, mladica, brst* ◊ muguru ĭe lăstarĭel kare krĭașće đin kațălu lu frunḑa ļemnuluĭ — *pupoljak je mladica koja izrasta iz klice mladog lista drveta* | | [Vidi] |
|
|
|
3666 | nuĭauă | nuia | прут | nuĭauă (mn. nuĭaļe) [akc. nuĭauă] (i. ž.) — prut, šiba ◊ nuĭauă ĭe bît supțîre, frînt đin vro krĭangă șî kurațat đi frunḑă — prut je tanka šiba, odlomljena od neke grane i očišćena od lišća ◊ ku nuĭauă s-a bat vaśiļi, kînd sa mînă vrunđiva — prutom se biju krave kada se negde teraju ◊ ku nuĭaļe đemult s-a-npļećit gardurļi — prućem su se nekada plele ograde ◊ gard đi nuĭaļe — ograda od pruća ◊ ku nuĭaļe țîgańi îmļećiesk kutariță șî baluańe — prućem Cigani pletu korpe i balone ♦ var. nuĭa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3273 | obîrkat | aburcat | успентран | obîrkat (obîrkată) (mn. obîrkaț, obîrkaće) [akc. obîrkat] (prid.) — uspentran, koji se negde popeo i nesigurno stoji; popet ◊ sa miră kum kapra s-a suit în vîru tufi, stă obîrkată șî manînkă la frunḑă ka kînd ĭe žuos pi pomînt — čudi se kako se koza popela na vrh grma, stoji uspentrana i brsti lišće kao da je na zemlji ♦ up. urkat [Por.] ∞ obîrka | | [Vidi] |
|
|
|
5140 | omidă | omidă | гусеница | omidă (mn. omiḑ) [akc. omidă] (i. ž.) — (ent.) gusenica ◊ omida ĭe vĭarme flokuos, kare sa faśe đin uauļi fluturluĭ, da manînkă frunḑa đin ļemn atîta đi ĭuta đi zatrĭașće padurĭa-ntrĭagă — gusenica je dlakavi crv, koji nastaje iz leptirovih jaja, a jede lišće drveća toliko brzo da satire celu šumu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5651 | omorît | omorât | убијен | omorît (omorîtă) (mn. omorîț, omorîće) [akc. omorît] (prid.) — 1. ubijen, lišen života ◊ uoțî a omorît uomu, l-a-npins supt drum șî l-a astrukat ku frunḑă — odmetnici su ubili čoveka, gurnuli ga van puta i pokrili lišćem 2. premoren ◊ sluga pista ḑî s-a omorît ku lukru, da gazda sara nu ĭ-a dat đi śină — sluga se preko dana ubijao od posla, a gazda mu uveče nije davao večeru ♦ var. uomorît [Por.] ∞ omorî | | [Vidi] |
|
|
|
5204 | padure | pădure | шума | padure (mn. padurĭ) [akc. padure] (i. ž.) — šuma, gora ◊ s-a dus la padure să taĭe frunḑă đi ĭernaćik đi viće — otišli su u šumu da krešu lisnik za zimnicu za stoku [GPek] ♦ dij. var. padurĭe ◊ padurĭe gruasă — velika gusta šuma ♦ dij. sin. kuodru, krîng, dumbrauă, munće ♦ up. Muma Paduri [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2632 | panžîn | păianjen | паук | panžîn1 (mn. panžîń) [akc. panžîn] (i. m.) — (ent.) pauk (Araneae) ◊ panžîń sa fak pin kuoturĭ, pi la ferĭeșć, la kăș batrîńe, în kare nu măĭ traĭașće ńima, pin padure unđe ĭe frunḑa mukurită, șî đarîndu unđe uomu nu ćistîașće, or nu traĭașće — pauci se javljaju po ćoškovima, oko prozora, u starim kućama u kojima više niko ne živi, u šumi sa buđavim lišćem, i svuda gde čovek ne čisti, ili ne živi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2633 | panžîn | păianjen | лемез | panžîn2 (mn. panžîń) [akc. panžîn] (i. m.) — (tehn.) lemez, ljemez, dve motike povezane vrhovima koje se stavljaju preko plasta, da vetar ne oduva seno ◊ panžîn đi klańe sa faśe đin doa krĭeinź đi svińak, kurațaće đi frunḑă, șî înplećiće la vîr — lemez za plast pravi se od dve grane crnog graba, očišćene od lišća u upletene vrhovima ◊ pi panžîn sa dubuare uomu kare a grîmađit klańa — niz lemez se spušta čovek koji je denuo plast [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3337 | patul | pătul | патул | patul (mn. patuļe) [akc. patul] (i. s.) — patul, plast na drvetu ◊ patul ĭe klańe, frunḑarĭ, or stup đi tuļeń, grîmađit pi puaļiļi ļemnuluĭĭ, lu kare sînt krĭenźiļi marunće kurațaće đi la poaļe pănă la vîr — patul je plast, lisnik, ili kopa šaše, sadenuti na polama drveta, kome su sitne grane okresane od pole do vrha ◊ patulu sa faśe în tot anu tuot într-un ļemn adîns aļes la marźina ļivĭeḑî, kă ĭe așa ĭernaćiku rîđikat đi la pomînt, șî nu-ĭ trăbe în tuot anu fakut țark, da ńiś nu putraḑîașće — patul se pravi svake godine na posebno odabranom drvetu na ivici livade, jer je tako zimnica odignuta od zemlje i ne treba je svake godine ograđivati senikom, a niti truli [Por.] ∞ fîn | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3042 | păr | păr | крушка (дрво) | păr1 (mn. pĭerĭ) [akc. păr] (i. m.) — (bot.) kruška, drvo (Pirus sativa) ◊ păru ĭe puom kare rođiașće ku pĭară — kruška je voćka koja rađa kruške ◊ păr sîrbaćik — divlja kruška ◊ păr oltańit — kalemljena kruška ◊ păr rotat — razgranata kruška ◊ în frunḑa pîăruluĭ pîkurari kîntă măĭ frumuos — u kruškov list čobani najlepše sviraju ♦ var. pîăr [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5954 | pîlariĭa șărpeluĭ | pălăria șarpelui | сунчаница | pîlariĭa șărpeluĭ [akc. pîlariĭa șărpeluĭ] (sint.) — (mik.) sunčanica, gljiva (Lepiota procera) ◊ pîlariĭa șărpeluĭ sa kunuașće pi un ińel kare are pi kuadă, la un źeĭśt supt pîlariĭe — sunčanica se poznaje po prstenu koji ima na dršci, na jedan prst ispod šeširića ◊ pîlariĭa șărpeluĭ ĭe śuparkă mînkatuare kare dă pin frunḑă, kaḑută pi marźińiļi lu ogașăļe munțășć, da sa puaće gasî șă pi ļivĭeḑ — sunčanica je jestiva gljiva koja raste u opalom lišću na obalama planinskih potoka, a može se naći i na livadama ◊ pîlariĭa șărpeluĭ đi pi lînga ogașă, mult ĭe măĭ dulśe đi kît a đi pi ļivĭeḑ — sunčanica sa potoka mnogo je slađa od one sa livada ◊ pîlariĭa șărpeluĭ — „zmijin šešir” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2800 | pluop trămuratuorĭ | plop tremurător | јасика | pluop trămuratuorĭ (mn. pluopĭ trămuratuorĭ) [akc. pluop trămuratuorĭ] (sint.) — (bot.) jasika (Populus tremula) ◊ pluop trămuratuorĭ ĭe un fĭeļ đi pluop, la kare frunḑa trămură șî la vîntol măĭ slab — jasika je vrsta topole kojoj lišće treperi i na najmanjem vetru ♦ up. Isîkuva [GPek] ∞ pluop | | [Vidi] |
|
|
|
2062 | pļiskă | plișcă | плиска | pļiskă (mn. pļiske) [akc. pļiskă] (i. ž.) — (ornit.) pliska, mala siva ptica dugog repa, koja je neprestano u pkretu (Motacilla alba) ◊ pļiska traĭașće pi lînga apă, ńișkînd nuĭe mĭarńikă, numa sîare đi pi pĭatră pi pĭatră, da kuadă-ĭ trîămură în sus-în žuos ka frunḑa la vînt — pliska živi pored vode, nikada ne miruje, samo skakuće s kamena na kamen, a rep joj podrhtava gore-dole kao list na vetru ♦ sin. codabiță (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2981 | popiļńik | popilnic | копитњак | popiļńik (mn. popiļńiś) [akc. popiļńik] (i. m.) — (bot.) kopitnjak (Asarum europaeum) ◊ popiļńiku ĭe buĭađe paduruańe, krĭașće în tufariș umbruos, frunḑîļi luĭ sînt tarĭ, ļikuruasă, fakuće ka rarunkĭu, da fluarĭe ĭe bilovinkă șî flokuasă — kopitnjak je šumska biljka, raste u senovitom žbunjaru, lišće mu je tvrdo, sjajno, oblika bubrega, a cvet mu je ljubičast i dlakav ◊ popiļńiku ĭe ļakuruos, dar dakă nu sa lukră kum trăbe ku ĭel, puaće fi șî veńinuos — kopitnjak je lekovit, ali ako se sa njim ne radi kako valja, može biti i otrovan ◊ popiļńiku ĭe măĭ bun đi spalat pi kap, kă ažută l-aĭ pļeșîĭ să ļi prokrĭaskă pîăru — kopitnjak je najbolji za pranje glave, jer pomaže proćelavima da obnove kosu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2163 | pula-bĭelśi | rodul-pământului | козлац | pula-bĭelśi [akc. pula-bĭelśi] (i. ž.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ pula-bĭelśi ĭe buĭađe kare krĭașće pin buźak pi lînga apă — kozlac je biljka koja raste po budžaku pored reke ◊ buĭađa l-aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost đi alta trĭabă, numa-n ĭa sî vadă kum o să fiĭe birekĭetu pi vara śe vińe — biljka našim starima nije služila za drugo, nego da po njoj gataju kakav će biti rod u toku narednog leta ♦ / pula-bĭelśi — (dosl.) (vulg.) belčin kurac ♦ sin. ruodu-pomîntuluĭ — rod zemlje; berićet [Por.] ◊ pula-bĭelśi or ruodu-pomîntuluĭ dă șî pi ļivĭeḑ, samînă la frunḑă ku drîgaviĭu, șî kînd ńi duśam dupa drîgaviĭ, aĭ batrîń sa rîđa đi fĭaće kare n-a șćut să ļi kunuaskă — kozlac ili zemljin rod raste i po livadama, lišćem podseća na zelje, i kada bismo išli po zelje, stari su se podsmevali devojkama koje nisu umele da ih razlikuju (Plavna) [Pad.] ∞ pulă | | [Vidi] |
|
|
|
2092 | ropan | ropan | подбел велики | ropan (mn. ropań) [akc. ropan] (i. m.) — (bot.) podbel veliki, repuh, repuv (Tussilago farfara) ◊ ropanu krĭașće pi lînga apă; are frunḑă kare sîpatuori đemult a pus în kap în luok đi pîlariĭe, kînd a fuost žîăgĭ mare — podbel raste pored vode; ima veliki list koji su kopači nekada stavljali na glavu umesto šešira, kada je bila velika žega ◊ đin duda ropanuluĭ kopiĭi vrodată a fakut fluir — od podbelove cevke deca su nekada pravila frulu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2625 | sarśină | sarcină | бреме | sarśină (mn. sarśiń) [akc. sarśină] (i. m.) — breme, teret koji se nosi na leđima ◊ sarśina la nuoĭ sa ḑîśe numa la gramadă đi frunḑă, đi fîn or đi paĭe, kare sa adună pi sfuară șî sa duśe la koļibă, ka mînkarĭa đi viće — „saršina” se kod nas kaže samo za gomilu lisnika, sena ili slame, koja se skupi i veže konopcem, i nosi kući kao hrana za stoku ◊ s-a-nkoveĭat pănă-n pomînt, ku sarśina mare đi fîn în șîaļe — savio se do zemlje, pod velikim bremenom sena na leđima ♦ up. kruoșńe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2626 | sărśińerĭ | sărciner | бркља | sărśińerĭ (mn. sărśińere) [akc. sărśińerĭ] (i. s.) — (tehn.) brklja, drvo sa okresanim granama koje služi za penjanje ◊ sărśińerĭu ĭe un fĭeļ đi skară, fakut đintr-un ļiemn lu kare sînt skurtaće krenźiļi, pi kare ći suĭ kînd trăbe să lukri śuava sus — brklja je vrsta merdevena, napravljena od stabla drveta kome su okraćene grane, i po kome se penješ kada treba nešto da radiš na visini ◊ pi sărśińerĭ s-a suit în frunḑarĭ, or pi klańe sî ĭa fîn đi viće, or în ļiemn unđ-a fuost kuĭbu gaińiluor ku uauă — po brklji se penjalo na lisnik, ili na plast da se uzme seno za stoku, ili na drvo na kome je bilo kokošje gnezdo sa jajima [Por.] ∞ sarśină | | [Vidi] |
|
|
|
2135 | skumpină | scumpină | руј | skumpină (mn. skumpińe) [akc. skumpină] (i. ž.) — (bot.) ruj, rujevina (Cotinus coggyria) ◊ skumpină ĭe buĭađe ku frunḑa ruoșîĭe ka para fuokuluĭ — ruj je biljka sa listom crvenim kao plamen vatre ◊ tare bun ļak đi mulće buaļe — jako dobar lek za mnoge bolesti [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4746 | stîngaśit | mamită | маститис | stîngaśit [akc. stîngaśit] (i. s.) — (vet.) mastitis, upala vimena ◊ uoĭļi sa bulnavĭesk đi stîngaśit kînd pĭerd lapćiļi la o țîță — ovce obole od mastitisa kad izgube mleko u jednom vimenu ◊ am duauă uoĭ stîngaśe — imam dve ovce obolele od upale vimena ◊ aĭ batrîń a ginđit kî uoiļi stîngaśesk kînd ļi muśkă vro ală — stari su mislili da ovce obole od upale vimena kad ih ujede neka zmija ◊ uńi stîngaśala a ļikuit ku frunḑă đ-alun șă sare, ku śe s-a ļikuit đi nopîrś, alțî ku lapis — jedni su upalu vimena lečili leskovim lišćem i solju, kako se lečilo od ujeda zmije, drugi sa lapisom ♦ var. stîngaśală [Por.] ∞ stîng | | [Vidi] |
|
|
|
4679 | sui | sui | пењати се | sui (ĭuo ma suĭ, ĭel sa suĭe) [akc. sui] (gl. p. ref.) — penjati se ◊ nu sa suĭe în ļemn pă să-l omuorĭ, da trăbe sî să darîme la frunḑa — ne penje se na drvo pa da ga ubiješ, a treba da se kreše lisnik ◊ kare s-a suit în kar, s-a suit, kare nu, ramîńe aiśa s-așćaće — ko se popeo na kola, popeo se, ko nije, ostaje ovde da čeka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3082 | topuor | topor | секирче | topuor (mn. topuară) [akc. topuor] (i. s.) — (tehn.) sekirče ◊ topuoru ĭe sakurĭe mikă șî ușuară, đi taĭat ku o mînă — topor je sekirče malo i lagano, za sečenje jednom rukom ◊ ku topuoru măĭ mult aĭ nuoștri a dîrîmat la frunḑă đi viće — sekirčetom su naši najviše kresali lisnik za stoku ◊ n-a fuost pîkurarĭ fara topuor — nije bilo pastira bez sekirčeta [Por.] ∞ sakurĭe | | [Vidi] |
|
|
|
2169 | turuĭag | tulug | тулај | turuĭag (mn. turuĭaź) [akc. turuĭag] (i. m.) — (bot.) 1. tulaj, tuluz, šarovina, kukuruzovina, kukuruzna stabljika ◊ a rođit kukuruḑu, turuĭagu-iĭ măĭ nalt đi kît uomu — kukuruz je rodio, tulaj mu je višlji od čoveka (Tanda) 2. stabljika drvenaste biljke ◊ tuata buĭađa ļiemnuasă are turuĭag: aĭa ĭe ļiemnu a iĭ fara frunḑă, fara vîr șî fara krĭenguță — svaka drvenasta biljka ima tulaj: to je njeno stablo bez lišća, bez vrha i bez grančica (Rudna Glava) ♦ dij. var. tululoĭ (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukuruḑ | | [Vidi] |
|
|
|
2134 | vărḑîșuară | verzișoară | чуваркућа | vărḑîșuară (mn. vărḑîșuorĭ) [akc. vărḑîșuară] (i. ž.) — (bot.) čuvarkuća (Sempervivum tectorum) ◊ vărḑîșuară trebuĭe să aĭbă tuota kasa, s-o țînă pi astrukamîntu ĭeĭ — čuvarkuću treba da ima svaka kući, da je drži na njenom krovu (Tanda) [Por.] ◊ vărḑîșuară ĭe ļiak đi urĭekĭ: kînd pi kopil ăl duare urĭakĭa, ĭaĭ frunḑa, o taĭ șă-ĭ stuorś lapćiļi aĭeĭ đen frunḑă în urĭake la kopil — čuvarkuća je lek za uši: kada dete zaboli uvo, uzmeș list, presečeš ga i ocediš sok iz lista detetu u uvo (Topla, kaz. Ljubiša Petrović) [Crn.] ◊ ĭa ĭe bună șî dă bubuoń la burtă: manînś dă triĭ uorĭ la ḑîvă kîć-o frunḑă viĭe înainća dă mînkare — ona je dobra i za čir u stomaku: pojedeš tri puta dnevno pre jela po jedan sirov list (Laznica, kaz. Petar Njamculović) [Hom.] ∞ varḑă | | [Vidi] |
|
|
|
4291 | vîr | vârf | врх | vîr (mn. vîrurĭ) (i. s.) — vrh ◊ a fakut koļiba în vîru śuośi, să nol îńaśe fumu đi la kamin — podigao je kolibu na vrhu brda, da ga ne davi dim sa kamina ◊ askuțît ka vîru akuluĭ — oštar kao vrh igle ◊ uńi darîmă frunḑa đi la vîru ļemnuluĭ, da-ĭ înțaļeș darîmă đi la pomînt în sus — jednu krešu lisnik od vrha drveta, a pametni ljudi krešu od zemlje na gore ◊ iĭ s-a suit kopiĭi în vîru kapuluĭ — popela su joj se deca na vrh glave ♦ var. vîrf [Por.] ♦ dij. var. vîrv (Topolovnik) [Bran.] | | [Vidi] |
|
|
|
5794 | žîp | jip | прут | žîp (mn. žîpĭ) (i. m.) — prut, štap ◊ žîp ĭe krĭangă guală, fara krĭanźe șî fara frunḑă — prut je gola grana, bez grančica i bez lišća ◊ s-a luvat dupa kopiĭ ku un žîp đi kuorn — pojurio je decu jednum drenovim prutom ◊ (izr.) guol ka žîpu — go ko prut (siromašan) [Por.] ∞ bît | | [Vidi] |
|
|
|
1122 | țîța uoĭi | ţiţa-oii | арника | țîța uoĭi [akc. țîța uoĭi] (i. ž.) — (bot.) „ovčja sisa”, arnika, brđanka, veprovac, vrsta lekovite biljke (Arnica montana) ◊ frunḑa lu țîța uoĭi ĭe bună đi durĭare la burtă — list arnike je dobar za bolove u stomaku (Neresnica) [Zvizd] ◊ țîța uoĭi s-a mistakat ku măĭ mulće ĭerburĭ, ku kare la Sînźuorḑ, înainća mulsuluĭ, s-a uns țîțîļi la uoĭ — ova biljka se mešala sa drugim biljkama, kojima su se na Đurđevdan, pre prve muže, ovcama mazale sise (Krivelj, zapis. D. Dragić ) [Crn.] ∞ țîță | | [Vidi] |
|
|