Reč i nije obrađena kao osnovna reč!

Reč i u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
384  a  a  а  а1 (predl.) — 1. <i> kao proklitički član označava svršenu glagolsku radnjui> ◊ a mînkat — <i>jeo je, završio je sa jelomi> ◊ a gaćit lukru — <i>završio je posaoi> ◊ grîu a rasarit — <i>pšenica je niklai> 2. <i> ispred zamenica označava prisvojnosti> ◊ a mĭeu — <i>moj, koji pripada menii> ◊ a tĭeu — <i>tvoj, koji pripada tebii> [Por.]  [Vidi]

419  a  a  а  a2 (uzv.) — 1. <i> označava iznenađenje, radost, čuđenje: a! molim! šta?i> ◊ a?! śe ḑîś?! — <i>a?! šta kažeš?i> 2. <i> zavisnosti od načina razgovora, naročito kada mlađa osoba razgovara sa starijom, „a” se kao odziv smatra neuljudnimi> ◊ raspunsu ku „a” nuĭe omeńiesk — <i>odazivanje sa „a” nije uljudnoi> [Por.]  [Vidi]

222  abaćarĭe  abаtere  скретање  abaćarĭe (mn. abaćerĭ) [akc. abaćarĭe] (i. ž.) — <i>skretanje, promena pravca kretanjai> ◊ dakă nu baź sama unđe ĭe abaćarĭa, aĭ sî rataśeșć — <i>ako ne paziš gde je skretanje, ima da zalutaši> ♦ var. abatutu [Crn.] ∞ abaće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

227  abatut  abătut  скренут  abatut (abatută) (mn. abatuț, abatuće) [akc. abatut] (prid.) — 1. <i>skrenut, koji je promenio pravac kretanjai> ◊ sîngur ĭe đivină śe ĭe abatut đi pi drum — <i>sam je kriv što je skrenut sa putai> 2. (fig.) <i>poremećen u duševnom ili društvenom smislui> ◊ lasă-l, vĭeḑ kî ĭe zmiit șî abatut la kap — <i>pusti ga, vidiš da je poremećen i skrenuti> [Crn.] ◊ abatut đin minće — <i>umno poremećen, blesav, ćaknuti> [Por.] ∞ abaće  [Vidi]

83  abĭa  abia  једва  abĭa [akc. abĭa] (pril.) — <i>jedva, teško, na jedvite jadei> ◊ abĭa ĭeșîrîm đin morśilarĭ — <i>jedva izađozmo iz blatištai> [Por.]   [Vidi]

473  Abraș  Abraș  Абраш  Abraș [akc. Abraș] (i. m.) (antr.) — <i>lično ime rodonačelnika familije Abrašešti u Prahovui> ◊ Abraș a fost kińez la Praova doĭspreče ań — <i>Abraš je bio knez u Prahovu dvanaest godinai> [Kmp.]   [Vidi]

474  Abrașești  Abrașești  Абрашевци  Abrașești [akc. Abrașești] (i. m.) — (antr.) <i>Abraševci, vlaški nadimak roda Abrašević iz Prahova, koji se doselio iz krajinskog sela Bukovče, a čiji je rodonačelnik bio Vlah sa nadimkom Abraši> ◊ Vlasťikă,Ťikă lu Abraș — <i>Vlastimir Abraševići> [Kmp.] ∞ Abraș  [Vidi]

84  abur  abur  пара  abur (mn. aburĭ) [akc. abur] (i. m.) — 1. <i>para, isparinai> ◊ apa fĭarbe ku aburĭ — <i>voda ključa sa paromi> 2. <i>sumaglicai> ◊ abur đi śĭață — <i>pramen maglei> 3. <i>povetarac, lahori> ◊ frumuos ĭe vara pin zăpușală, kînd vińe đi vrunđiva vrun abur đi vînt — <i>lepo je leti po sparini kad naiđe odnekud zapah vetrai> [Por.]   [Vidi]

86  aburi  aburi  испаравати  aburi (ĭuo aburĭesk, ĭel aburĭașće) [akc. aburi] (gl. p. ref.) — 1. <i> isparavati se, puštati parui> ◊ apa fĭarbe șî aburĭașće — <i>voda ključa i isparavai> 2. <i>duvati i>(za vetar)<i>, zapahnuti i>(za miris)<i> i> ◊ batu un vîntuț, șî ńe aburi un miruos frumuos đi la fluorĭ đin građină — <i>pirnuo je neki vetrić, i zapahnuo nas je pijatan miris cveća iz baštei> ♦ up. nîpari [Por.] ∞ abur  [Vidi]

89  aburiĭe  aburire  испарина  aburiĭe (mn. aburiĭ) [akc. aburiĭe] (i. ž.) — a. <i>isparina, para i>◊ dupa pluaĭe kaldă vara, đin pomînt ĭasă multă aburiĭe — <i>posle tople letnje kiše, iz zemlje izlazi mnogo parei> b. <i>magla na glatkim i providnim površinama, nastala hvatanjem pare na njimai> ◊ unđe sa fĭerb uaļiļi, dakă nu sa đeșkid ferĭeșćiļi, sa faśe mare aburirĭe, șî pi stîklă sa prinđe śĭață — <i>gde se kuva jelo, nastaje velika isparina, i na staklo se hvata maglai> [Por.] ∞ abur  [Vidi]

88  aburit  aburit  замагљен  aburit (aburi) (mn. aburiț, aburiće) [akc. aburit] (prid.) — a. <i>zamagljeni> ◊ stîkla la ferĭastă ĭe aburită, nu sa vĭađe pin ĭa ńimika — <i>staklo na prozoru je zamagljeno, ne vidi se kroz njega ništai> b. <i>oparen, koji je bio izložen pari; navlažen paromi> ◊ n-a uskat rufiļi, numa ļ-a lasat aburiće în kutariță — <i>nije osušila rublje, nego ga je ostavila vlažnog u korpii> [Por.] ∞ abur  [Vidi]

85  aburĭală  abureală  испарење  aburĭală (mn. aburĭеlurĭ) [akc. aburĭală] (i. ž.) — <i> isparenjei> ◊ s-a bulnavit la lukru đin vro aburĭală grĭa — <i>razboleo se na poslu od nekog teškog isparenjai> [Por.] ∞ abur  [Vidi]

87  aburuos  aburos  напарен  aburuos (aburuosă) (mn. aburuoș, aburuasă) [akc. aburuos] (prid.) — <i>naparen, pokriven parom; koji isparava; koji u sebi ima paru; isparljivi> ◊ dupa pluaĭe, a veńit pista nuoĭ un danf aburuos, kald — <i>posle kiše, zapahnula nas je topla parai> [Por.] ∞ abur  [Vidi]

97  abușļa  a bușilea  потрбушке  abușļa [akc. abușļa] (pril.) — <i>potrbuške; na trbuhu (ležati ili puziti) i> ◊ ńiś abușļa nu ĭeșîm đin așa ĭarnă grĭa — <i>nu puzeći nećemo izaći iz ovako teške zimei> [Por.] ♦ dij. var. abușîļa ◊ kopilu krĭașće, a porńit sî mĭargă abușîļa — <i>dete raste, počelo je da puzii> [Crn.]   [Vidi]

490  ațîțîĭat  aţâţat  потпаљен  ațîțîĭat (ațîțîĭată) (mn. ațîțîĭaț, ațîțîĭaće) [akc. ațîțîĭat] (prid.) — 1. <i>potpaljeni> ◊ fuoku ĭe ațîțîĭat — <i>vatra je potpaljenai> 2. (fig.) <i> isprovociran, izazvani> ◊ a veńit ațîțîĭat đi śeva, șî sa luvă la gîlśavă — <i>došao je izazvan nečim, i započeo svađui> [Por.] ♦ dij. var. ațîțat [Kmp.] ∞ ațîța  [Vidi]

457  ațui  aţui ?  обележити концем  ațui (ĭuo ațuĭesk, ĭel ațuĭașće) [akc. ațui] (gl.) — <i>obeležiti obojenim i zategnutim koncem pravu liniju na gredi i>◊ ața sa mînžîașće ku karbuńe, sa-nćinźe țapîn pi grîndă, șî sa traźe la mižluok ka la ark, șî sa slubuađe să đa-n grindă — <i>konac se namaže ugljenom, jako se zategne na gredi, povuče se na sredini kao kad se napinje luk, i naglo pusti da udari u gredui> ◊ maĭsturu ațuĭașće grinda đi śopļit — <i>majstor „okončava” gredu za tesanjei> [Crn.] ∞ ață  [Vidi]

456  ațuit  aţuit  окончавање  ațuit (mn. ațuiturĭ) [akc. ațuit] (i. m., prid.) — 1. (i. m.) <i>okončavanje, ravnanje po koncu, postupak u zidarstvu i tesarstvui> ◊ kînd sa apukă đi śopļit, maĭsturu ațuĭașće ļiemnu — <i>kad započne tesanje, majstor okončava drvoi> 2. (prid.) — <i>okončan, obeležen koncemi> ◊ ļiemnu ĭe ațuit, ńi apukîăm sî śopļim — <i>drvo je okončano, počinjemo sa tesanjemi> [Crn.] ∞ ață  (Ima umotvorina!)[Vidi]

289  ațuoń  aţoni  кончина  ațuoń (mn. ațuańe) [akc. ațuoń] (i. m.) — (augm.) <i>končina, veliki ili debeli konac; končetinai> ◊ a tuors o ață gruoasă ka źeĭśtu, un ațuoń ku tuot — <i>isprela je konac debljine prsta, jednu pravu končinui> ♦ up. ițuoń — <i>kanap, užei> [Por.] ∞ ață  [Vidi]

269  aćins  atins  додирнут  ins (insă) (mn. i, insă) [akc. aćins] (prid.) — <i>dodirnuti>, <i>taknuti> ◊ ariśu aćins sî faśe gĭem — <i>dodirnuti jež skupi se u klupkoi> ♦ (emot.) <i>dirnut, ganuti> ◊ kînćiko-sta ińima mĭ-aćins — <i>ova pesma u srce me dirnulai> [Crn.] ∞ inźa   [Vidi]

1455  Adam  Adam  Адам  Adam [akc. Adam] (i. m.) — (antr.) <i>Adam, često muško ime kod starih Vlaha u istočnoj Srbijii> ◊ mĭ-a dat nume Adam dupa numiļi lu paradĭeda — <i>dali su ime ime Adam po imenu pradedei> ♦ (demin.) Adamuță ♦ var. Adamiță ♦ (augm.) Adamițan ♦ / < heb. adam — <i>čovek, muškaraci> [Por.]   [Vidi]

2344  Adamuțu  Adamuţu  Адамица  Adamuțu (mn. Adamuți) [akc. Adamuțu] (i. m.) — (antr.) (hip.) (rel.) <i>Adamica, ime od milja za pobačenu decu muškog polai> ◊ muĭarĭa kare sa starpĭaḑă, iĭ dă la kopil dă pomană pră nume Adamuțu, dupa numiļi alu muoșu Adam dîn raĭ — <i>žena koja pobaci, namenjuje tom detetu na daći nazivajući ga Adamica, prema imenu starca Adama koji je prvi živeo u rajui> ◊ dakă sa kunuașće lupadatu kî ĭe kopil muĭerĭesk, iĭ să ḑîśe „ĭevuțu”, dupa baba Ĭeva lu muoșu Adam — <i>ako se pobačeno dete prepozna da je žensko, onda se naziva „jevičac”, prema Adamovoj baba Evii> [Mlava] ∞ Adam  [Vidi]

430  Adamuońi  Adamoiu  Адамовићи  Adamuońi [akc. Adamuońi] (i. m.) — (antr.) <i> Adamovići, Adamovi potomci, prezime familija u Šarbanovcu, Bačevici i Bogovini čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Adami> ◊ tuoț Adamuońi đin Șarbanuț a lukrat la pomînt șî-n maĭdan — <i>svi Adamovići iz Šarbanovca obrađivali su zemlju i radili u rudnikui> [Crn.] ◊ poļikră Adamuońi însamnată ĭe șî-n Porĭeśa — <i>vlaško prezime Adamonji zabeleženo je i u Porečui> [Por.] ♦ / Adam + suf. (augm. plur.) -uoń „mulț Adamĭ, marimĭe Adamilor” — <i>„mnogo Adama, mnoštvo Adama”i>; + suf. -uoĭ <i>u krajevima gde je došlo do supstitucije ĭ/ńi> > Adamuoĭ (exp. <i>Durlići> ) ∞ Adam  [Vidi]

129  adapat  adăpat  појење  adapat (mn. adapaturĭ) [akc. adapat] (i. s.) — 1.<i> pojenje vodom, napajanje, naročito pojenje stokei> ◊ vrĭamĭa ĭe đi adapat vićiļi — <i>vreme je za pojenje stokei> [Crn.] 2. <i>natapanje zemljei> ◊ fusă sîaśita mare, șî pluaĭa đi astîḑ điață un adapat bun la pomînto-sta uskat — <i>bila je velika suša, i današnja kiša donela je jedno obilno napajanje ovoj suvoj zemljii> [Por.] ∞ adapa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

126  adapatuare  adăpătoare  појило  adapatuare (mn. adapatuorĭ) [akc. adapatuare] (i. ž.) — 1. <i>pojilo, mesto gde se napaja stokai> ◊ adapatuarĭa a sakat, unđe am adapa vićiļi, nu șću — <i>pojilo je presušilo, gde li ćemo pojiti stoku, ne znami> [Crn.] ♦ dij. sin. baltă, lak ◊ vićiļi, kînd sînt satuasă, sîngure trag la vro baltă or vrun lak unđe puot sî gasaskă adapatuare — <i>stoka, kada je žedna, sama ide na neku baru ili jezerce gde može da nađe pojiloi> 2. <i>valov za napajanje stoke od izdubljenog stabla, kamena ili betonai> ◊ adapatuarĭa ĭe pļină đi frunḑă — <i>valov je pun lišćai> ◊ a fakut adapatuare đin butuarkă — <i>napravio je valov od deblai> ♦ var. adîpatuare ♦ sin. žgĭab, valîău, albĭe [Por.] ∞ adapa  [Vidi]

122  adavĭeră  adevăr  истина  adavĭeră (mn. adavĭerurĭ) [akc. adavĭeră] (i. ž.) — (izob.) 1. <i> istinai> ◊ uom đi adavĭeră — <i>čovek od reči, istinoljubiv, kome se može verovatii> 2. <i>ugađanje, podilaženjei> ◊ făĭ đi adavĭeră, să nu sa mîńiĭe — <i>učini mu po volji, da se ne naljutii> ♦ var. adaverĭe, daverĭe [Por.]   [Vidi]

124  adăvarat  adevărat  истинит  adăvarat (adăvarată) (mn. adăvaraț) [akc. adăvarat] (prid.) — (izob.) 1. <i> istinit, tačani> ◊ ma žuor k-am vorbit adăvarat — <i>kunem se da sam govorio istinitoi> 2. (fig.) <i>iskren, otvoreni> ◊ aĭde akuma sî povestîm adăvarat, sî nu ńi mințîm — <i>hajde sada da popričamo otvoreno, da se ne lažemoi> [Crn.] ♦ var. adăvărat<i>,i> adîvarat 3. <i>okolišan, taktičan; diskretani> ◊ vreu să-ț spun śeva adăvărat — <i>želim da ti kažem nešto u poverenjui> (Tanda) [Por.] ∞ adavĭeră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

167  adîngat  jeguit  жигосан  adîngat (adîngată) (mn. adîngaț, adîngaće) [akc. adîngat] (prid.) — 1. <iigosan, kome je udarena dangai> 2. <i>obeležen, koji ima kakav beleg iliiljaki> 3. (med.) <i> koga su vračare lečile od oteklina lapisom, crtanjem magijskog kruga oko otečenog mestai> [Por.] ∞ adînźi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

168  adînk  adânc  дубок  adînk (adînkă) (mn. adînś, adînśе) [akc. adînk] (prid.) — <i>dubok, udubljeni> ◊ apă adînkă — <i>duboka vodai> ◊ padurĭe adînkă — <i>gusta i velika šumai> ◊ vaļe adînkă — <i>duboka dolinai> ◊ suomn adînk — <i>dubok sani> ♦ supr. skund [Por.] ♦ dij. supr. spint (Kobilje) [Stig] ∞ adînśi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

188  adîns  adins  посебан  adîns [akc. adîns] (pril.) — 1. <i>poseban, osobit, specijalani> ◊ alat adîns đi un lukru — <i>specijalan alati> 2. <i>sa određenom namerom ili namenom, sa posebnim planom, idejom ili potrebomi> ◊ s-a dus adîns la ĭel — <i>otišao je namerno kod njegai> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

171  adînśitură  adâncitură  удубљење  adînśitură (mn. adînśiturĭ) [akc. adînśitură] (i. ž.) — <i>udubljenje, ulegnuće, što je nastalo dubljenjem ili sleganjemi> ♦ var. adînkatură [Por.] ∞ adînśi  [Vidi]

184  aduna  aduna  скупљати  aduna (ĭuo adun, ĭel adună) [akc. aduna] (gl. p. ref.) — 1. <i>skupljati, sakupljati, stavljati na gomilu nešto što je rasutoi> ◊ trăbe aduna pĭatra đi pi luok, kî sa apruapiĭe vrĭamĭa đi arat — <i>treba sakupiti kamen sa njive, jer se bliži vreme oranjai> ◊ lumĭa adună bereketu — <i>ljudi sakupljaju letinui> ◊ kińezu adună lumĭa în sat — <i>knez sakuplja ljude u selui> (saziva zbor) [Crn.] 2. <i> sabiratii> ◊ a aduna unu ku duoĭ — <i>sabirati jedan i dvai> ♦ sin. astrînźa [Por.]   [Vidi]

186  adunat  adunat  сакупљен  adunat (adunată) (mn. adunaț, adunaće) [akc. adunat] (prid.) — <i>skupljen, sakupljen, pokupljen, okupljen, sabran (na jedno mesto, u jednu gomilu)i> ◊ pruńiļi sînt adunaće, măĭ vro stamînă ș-o sî fiĭe rakiĭe — <i>šljive su skupljene, još koja nedelja i biće rakijei> [Por.] ∞ aduna  [Vidi]

185  adunatuorĭ  adunător  сакупљач  adunatuorĭ (mn. adunatuorĭ) [akc. adunatuorĭ] (i. m.) — <i>sakupljač, sabirači> ◊ adunatuorĭ la pruńe — <i>skupljači šljivai> (šljive se tresu, i sakupljaju sa tla) ◊ gramadă đ-adunatuorĭ, veńiț đin tuaće părțîļi — <i>gomila sakupljača, pridošlih sa svih stranai> [Por.] ∞ aduna  [Vidi]

187  adunatură  adunătură  скуп  adunatură, (mn. adunaturĭ) [akc. adunatură] (i. ž.) — <i>skup, gomila; rezultat skupljanja, sakupljanja, okupljanja, zbiranja, sabiranjai> ◊ drumaind, đață într-o munće pista o adunatură đi inș ńikunoskuț, șî trĭeku pi lînga ĭa takînd — <i>putujući, naiđe u planini na skup nepoznatih ljudi, i prođe pored njega ćutećii> ♦ var. adunarĭe [Por.] ∞ aduna  [Vidi]

265  adusatură  adusatură ?  нанос  adusatură (mn. adusaturĭ) [akc. adusatură] (i. ž.) — <i>nanos, ostatak mulja, šljunka i kamenja posle bujičnog izliva potoka ili rekei> ◊ drumu s-a umplut đi adusatură dupa pluaĭa-sta — <i>put je pun nanosa posle ove kišei> [Crn.] ∞ aduśa  [Vidi]

264  aduśa  aduce  доносити  aduśa (ĭuo aduk, ĭel aduśe) [akc. aduśa] (gl.) — 1. <i>donositi, prinositi, nanositii> ◊ aduk kĭaĭa đin luok — <i>donosim ključ s mestai> ◊ aduśe minća — (fig.) <i>prisećati se; dolaziti k pametii> [Crn.] ◊ kopiļe, sî-ț aduś minća la luok, kî n-o sî će petrĭeś bun — <i>dete, prizovi se k pameti, jer nećeš dobro proćii> 2. <i>ličiti, sličitii> (za poređenje); <i>slagati sei> (za boje) ◊ aduśe unu ku altu — <i>liči jedno na drugo; slaže se jedno s drugimi> ◊ în kînćik trîabe sî sa adukă vuorbiļi ku vĭarsîku — <i>u pesmi treba da se slažu reči i melodijai> [Por.] ♦ dij. var. aduča [Kmp.]   [Vidi]

306  ađet  adet  обичај  ađet (mn. ađeturĭ) [akc. ađet] (i. m.) — <i>običaj, navikai>, <i>adeti> ◊ așa ńi ađetu — <i>takav nam je običaji> ◊ ș-a fakut ađetu sî mintă — <i>navikao je da lažei> ◊ n-arĭe așa ađet — <i>nema takvu navikui> [Crn.] ◊ ađet rău — <i>loša navika, loš običaji> ◊ ađet đi bîtrîńață — <i>starinski običaj, običaj sačuvan od starinai> ◊ ađet babĭesk — <i>bapski običaj, običaj koji čuvaju i vrše starije žene; naziv za verske običaje koji se razlikuju od crkvenihi> ♦ sin. daći, învăț [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

278  afară  afară  напољу  afară [akc. afară] (pril.) — <i>napolju, van, izvan zatvorenog prostorai> ◊ afară bańi đin pungă — <i>van s novcem, izvadi ih iz novčanikai> ◊ skuaće uoĭiļi afară — <i>isteraj ovce napoljei> (iz tora) ◊ ĭeș afară — <i>izađi napoljei> [Crn.] (uzv.) afară! — <i>van! izađi!i> ♦ skr. afar’ ♦ supr. înuntru [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

283  afla  afla  налазити  afla (ĭuo aflu, ĭel află) [akc. afla] (gl.) — 1. <i> nalaziti, otkrivatii> ◊ sĭ află unđe nu-ĭ luoku — <i>nalazi se gde mu nije mestoi> [Crn.] 2. <i>pronalaziti, izumljivati, inoviratii> ◊ dakă asta nuĭe bun, află śuava măĭ bun — <i>ako ovo ne valja, nađi (izmisli) nešto boljei> ♦ var. izafla, zafla ♦ sin. gasî [Por.]   [Vidi]

287  aflarĭe  aflare  налаз  aflarĭe (mn. aflîărĭ) [akc. aflarĭe] (i. ž.) — <i>nalaz, rezultat traženja, pretraživanja ili razmišljanja, otkrićei> ◊ am aflat aĭa śe am katat — <i>našao sam ono što sam tražioi> [Crn.] ♦ var. aflatură, izaflatură [Por.] ∞ afla  [Vidi]

284  aflat  aflat  нађен  aflat (aflată) (mn. aflaț, aflaće) [akc. aflat] (prid.) — <i>nađen, pronađen, otkriven (kao inovacija), izumljeni>, <i>zaključen (kao rezultat razmišljanja) i> ◊ s-a giit, șî la urmă aflat kă așa feļ đi lukru nuĭe bun — <i>razmišljao je, i na kraju zaključio da takav način rada nije dobari> ◊ adunat doĭ ku doĭ șă aflat kî ĭe patru — <i>sabrao je dva i dva i otrkrio da je (rezultat) četirii> ♦ up. izaflat [Por.] ∞ afla  [Vidi]

276  afuma  afuma  димити  afuma (ĭuo afum, ĭel afumă) [akc. afuma] (gl.) — 1. <i>dimiti, ispuštati dimi> ◊ afumă ka mașîna đi vuoz — <i>dimi kao lokomotivai> 2. <i> štititi (nešto) dimljenjemi> ◊ afumă karńa sî nu să strîśe — <i>dimi meso da se ne pokvarii> ◊ afumă puomi đi brumă — <i>zadimljuje voćke da ih zaštiti od slanei> [Crn.] 3. <i>pušiti, lulu ili cigarui> ◊ nu mis tutunźiu, afum numa kînd șî kînd — <i>nisam pušač, palim (cigaru) samo ponekadi> ♦ var. afumeḑă [Por.] ∞ fum  [Vidi]

277  afumat  afumat  димљен  afumat (afumată) (mn. afumaț, afumaće) [akc. afumat] (prid.) — 1. <i>dimljeni>, <i>koji je izložen dimui> ◊ karńe afumată — <i>dimljeno mesoi> 2. <i>pun dimai> ◊ suobă ĭe pļină đi fum — <i>soba je puna dimi>a [Crn.] 3. (fig.) <i>aljkavo urađen zanatski posao, u kome se koristi zagrevanje materijala; zamazan, zamaskiran, sklepan; smuvani> ◊ nu l-a kîrpit kalumĭa, numa l-a afumat ku kalaĭu — <i>nije ga zakrpio dobro, samo ga je zamazao kalajemi> [Por.] ∞ afuma  [Vidi]

286  afumatură  afumătură  задимљеност  afumatură (mn. afumaturĭ) [akc. afumatură] (i. ž.) — 1. <i>zadimljenost, stanje onoga što je zadimljenoi> 2. (fig.) <i>površno i aljkavo urađen zanatski posaoi> [Por.] ∞ afuma  [Vidi]

119  agĭet  aghet  агет  agĭet [akc. agĭet] (uzv.) — (zast.) <i>turska reč nepoznatog značenja; imitacija turskog govorai> ◊ śe va fi agĭet, nu șću, așa-m-uḑît đĭ l-aĭ batrîń — <i>šta li je „agjet” ne znam, tako sam čuo od starihi> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

121  agustă  agust  август  agustă [akc. agustă] (i. ž.) — (kal.) (izob.) <i>avgust, mesec u godinii> ♦ var. gustarĭ ◊ ano-sta, în agustă, a fuost sîăśită mare, a sakat șî rîu în Vaļa mare — <i>ove godine je u avgustu bila velika suša, presušila je i reka u Velikoj dolinii> [Por.] ∞ lună  (Ima umotvorina!)[Vidi]

450  aĭa  aia  та  aĭa [akc. aĭa] (zam.) — 1. <i>ta, onai> ◊ aĭa mînkarĭe nuĭe bună — <i>ta hrana nije dobrai> ◊ aĭa pućină kurĭe — <i>ta kaca curii> ◊ aĭa vrĭamĭe a trekut đimult — <i>to vreme je prošlo davno i>[Crn.] ◊ aĭa fată ĭe tare frumuasă — <i>ta devojka je jako lepai> 2. (fig.) <i>označava nešto što bi direktnim imenovanjem bilo nepristojnoi> ◊ nu stau đi „aĭa” akuma — <i>nisam za „ono” sadai> ♦ up. ăĭa, aļa, ăļa [Por.]  [Vidi]

978  aĭduk  haiduc  хајдук  aĭduk (mn. aĭduś) [akc. aĭduk] (i. m.) — (ret.) <i>hajduk, odmetnik; lopovi> ◊ aĭduk ĭe uom vićaz kare a fuźit în duos đi rău turśilor, șî đi akolo iĭ baće șî omuară — <i>hajduk je hrabar čovek koji se zbog turskog zuluma odmetnuo u šumu, i odande ih bije i ubijai> ♦ sin. uoț [Por.]  [Vidi]

979  aĭduśiĭe  haiducie  хајдучија  aĭduśiĭe (mn. aĭduśiĭ) [akc. aĭduśiĭe] (i. ž.) — <i>hajdučija, hajdukovanje; odmetanje od vlasti; odmetništvo; razbojništvoi> ◊ n-a putut în alt fĭeļ: turśi fak rîaļe, iĭ - aĭt - în aĭduśiĭe — <i>nije se moglo drugačije: Turci čine zla, oni - hajd - u hajdučijui> ♦ sin. oțîĭe [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

980  aĭduśĭesk  haiducesc  хајдучки  aĭduśĭesk (aĭduśĭaskă) (mn. aĭduśĭeșć) [akc. aĭduśĭesk] (prid.) — <i>hajdučki, koji pripada hajducimai> ◊ muara aĭduśĭaskă la Strńak, în Arnaglaua, a fakuto Ļikă Golub, kînd a fuźit în duos đi bugarĭ — <i>hajdučku vodenicu na Strnjaku, u Rudnoj Glavi, izradio je ilija Golub kad se odmetnuo u šumu zbog Bugarai> (ii sv. rat) [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

389  aĭman  haimana  ајман  aĭman (aĭmană) (mn. aĭmań, aĭmańе) [akc. aĭman] (i. m.) — 1. <i>skitnica, neradnik, gotovan; barabai> ◊ un aĭman đi uom, sî n-aĭ trĭabă ku ĭel — <i>baraba od čoveka, da nemaš posla sa njimi> 2. <i>seiledžija, napasnik, nasilniki> ◊ aĭman đi kopil, đi tuoț sa atîrnă șî ku tuoț sa baće — <i>napasnik od deteta, sa svima se kači i sa svima se bijei> 3. (fig.) <i>priglup, tup, blesavi> ◊ aĭman ńidoturnat, n-a putut să gaćaskă ńiś șkuala mikă — <i>neotesani glupan, nije mogao da završio ni četiri razreda školei> ♦ sin. apaș [Por.]   [Vidi]

303  aĭnă  haină  хаљетак  aĭnă (mn. aĭńe) [akc. aĭnă] (i. ž.) — a. <i> haljetak, gornji deo ženski odeće, bez rukava, izrađen od suknai> ◊ aĭna s-a purtat pistă kamașă șî pistă oprĭeź — <i>haljetak se oblačio preko košulje i preko keceljai> ♦ sin. kĭebă [Crn.] b. <i> haljina, deo odeće koji se nosi preko rubljai> [Por.] c. <iiroka, teška odećai> (Leskovo, D. Marković) [GPek] ∞ țuală  [Vidi]

373  aĭuș  aiuș  дивљи лук  aĭuș (mn. aĭușă) [akc. aĭuș] (i. m.) — (bot.) <i> divlji luk, samonikla jestiva zeljasta biljka sa ukusom crnog lukai> (Alium silvestre) ◊ aĭușu krĭașće în viĭ, șî pi luokurĭ uđiluasă — <i>divlji luk raste u vinogradima, i na vlažnim mestimai> [Crn.] ♦ sin. usturuoĭu śuarilor [akc. usturuoĭu śuarilor] — <i>vranin luki> (nazvan tako zbog kandži između listova) [Por.] ∞ 2  [Vidi]

292  ak  ac  игла  ak (mn. aśе) (i. m.) — <i>iglai> ◊ ak đi kusut — <i>igla za šivenjei> ◊ ak đi mașînă — <i>igla za šivaću mašinui> ◊ ak đi kusut la saś — <i>igla za zašivanje džakovai> ◊ ak đi ștroit — <i>štrojačka iglai> ◊ ak đi înpuns vićiļi kînd sî unflă — <i>veterinarska igla za lečenje goveda od nadutosti, trokari> ◊ ak la pușkă — <i>puščana iglai> ◊ ak đi gĭață — <i>ledena igla, ledenicai> [Crn.] ◊ ak đi pîăr — <i>ukosnicai> ♦ up. andrĭeauă [Por.] ◊ ak înkeptorat — <i>zihernadlai> (Ševica) [Zvizd]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2773  akoluo  acolo  тамо  akoluo [akc. akoluo] (pril.) — <i>tamo, onamoi> ◊ ăće, akoluo s-a întîńit, șî s-a luvat la bataĭe — <i>evo, tamo su se sreli, i započeli tučui> ◊ (u izr.) đ-akoluo — <i>odande, iz tog pravca, s te stranei> ◊ đ-akuluo baće vîntu — <i>odande vetar duvai> ♦ var. akolo ♦ up. akoļa ♦ up. skr. kolo, koluo [Por.]  [Vidi]

2774  akoļa  acolea  онде  аkоļа [akc. аkоļа] (pril.) — <i>ondei> ◊ акоļа ḑîśem kînd ĭe śeva măĭ apruape đi nuoĭ, đi kît śi ĭe aĭa đi kare ḑîśem kî ĭe akoluo — <i>onde kažemo kad je nešto bliže nama, nego što je ono za što kažemo da je tamoi> ◊ akoluo ĭe đepartat, șî nu sa vĭađe, da akoļa ĭe măĭ apruape, șî sa vĭađe ku uoki — <i>tamo je udaljeno, i ne vidi se, a onde je bliže, i vidi se očimai> ♦ up. skr. koļa [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

346  akritură  acritură  кисело јело  akritură (mn. akriturĭ) [akc. akritură] (i. ž.) — 1. <i>kiselo jeloi> ◊ la kosît măĭ dulśe sînt akriturļi — <i>na kosidbi su najslađa kisela jelai> 2. <i>supstanca koja ima kiselo svojstvo, sirćei> ◊ muĭarĭa a pus prĭa multă akritură în ḑamă đi pĭeșć — <i>žena je stavila previše sirćeta u riblju čorbui> ♦ var. akriśuńe [Por.] ∞ akri  [Vidi]

308  aku  acu  сада  aku [akc. aku] (pril.) — <i>sada, sad, ovog časa; u ovom momentui> ◊ aku vińiĭ đe la lukru, numa ś-ažunsăĭ — <i>sad dođoh s posla, samo što stigohi> ♦ skr. < akuma [Buf.] ◊ aku tunaĭ în avļiĭe — <i>sada uđoh avlijui> (Turija) [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

300  al  al  грам. члан  al (mn. , aļe/i) (part.) — 1. <i>stoji ispred imenicai> ◊ al ńegru — <i>crni, onaj koji je crni> 2. <i>stoji ispred zamenicai> ◊ al mĭeu — <i>moj, moje, koje pripada menii> ◊ aĭ nuoștri — <i>naši, koji pripadaju namai> 3. <i> stoji ispred rednih brojevai> ◊ al triĭļa — <i>treći, onaj koji je treći po redui> ♦ var. a - <i> stoji samo ispred zamenica i brojevai> ◊ a nuostru — <i>naš, našei> ◊ a doĭļa — <i>drugi (po redu) i> ◊ a triĭļa uorĭ va spun — <i>po treći put vam kažemi> [Por.]   [Vidi]

469  al zburatuorĭ  zburător  змај  al zburatuorĭ [akc. al zburatuorĭ] (sint.) — (euf.) <i>„onaj koji leti”, letač, zmaji>, (astr.) <i>kometa, bolidi> ◊ am vaḑut ku uoki miĭ: asară, pin kapu murguluĭ, trĭeku pista śerĭ o viđiarĭe lunguĭată, șî-m đață-n gînd kum mama mĭ-a puvestît kî așa zbuară al zburatuorĭ — <i>video sam svojim očima, sinoć, u sumrak, prođe nebom duguljasta svetlost, i setih se kako mi je baba pričala da tako leti zmaji> ♦ sin. zmău, zmîău [Por.] ∞ zbura  [Vidi]

2715  alalalt  alălalt  друго  alalalt (alalaltă) (mn. alalalț/aĭlalalț, alalalće/aĭlalalće) [akc. alalalt] (prid.) — <i>drugo, ostaloi> ◊ s-a đisparțît șî s-a promîritrat, șî ku alalalt uom a trait bińe — <i>razvela se i preudala, i sa drugim čovekom je živela dobroi> ◊ a omorît lumĭa, șî a fakut mulće đ-alalalće rîaļe — <i>ubijao je ljude, i činio mnogo kojih drugih zalai> ♦ var. alalt, aĭlalt [Por.] ∞ alt  [Vidi]

5834  alalău  hălălaie  глупост  alalău (mn. alalăĭe) [akc. alalău] (i. s.) — <i>glupost, neistina, izmišljotinai> ◊ minće kațaua, n-a fuost așa, vorbĭașće alalău — <i>laže kučka, nije bilo tako, priča gluposti> [Por.]  [Vidi]

2714  alalt  alalt  друго  alalt (alaltă) (mn. alalț, alalće) [akc. alalt] (prid.) — <i>drugo, ostaloi> ◊ alaltă vrĭame a fuost atunśa — <i>drugo vreme je bilo tadi> ◊ đ-alalt lukru nu sa prinđe, numa șîađe șî bĭa — za drugi posao se ne hvata, samo sedi i pije ◊ aĭa mĭ-aĭ spus, spuńem alalt śeva śe ma ĭastă nou pi la vuoĭ? — <i>to si mi rekao, kaži mi drugo šta ima novo kod vas?i> ♦ / skr. < alalalt ♦ var. aĭlalt [Por.] ∞ alt  [Vidi]

427  alaltăsară  alaltăseară  прексиноћ  alaltăsară [akc. alaltăsară] (pril.) — <i>preksinoć, uoči jučerašnjeg danai> ◊ alaltăsară am fuost la uoră — <i>preksinoć sam bio na igrancii> ♦ / alaltă <i>„drugo”+i> sară <i>„veče”i> [Crn.] ♦ var. alaltîsară [Por.] ∞ alt  [Vidi]

302  alaman  alaman  алаветина  alaman (alamană) (mn. alamań) [akc. alaman] (i. m.) — (augm.) <i>alavetina, velika alai> 1. (pej.) <i>alavac, proždrljivac, koji mnogo i halapljivo jedei> ◊ alaman, ńiśkînd nu sa măĭ satură — <i>alavac, nikad se ne nasitii> 2. (fig.) <i>pustahija, neobuzdan čoveki> ◊ mńamțî a fuost uamiń răĭ, ama ku rînd, da rușî ńișćiimań bĭețîĭuoș, măĭ mult s-a omorît iĭ đi iĭ — <i>Nemci su bili zli ljudi, ali su imali neki red, a Rusi su bile pijane pustahije, koje su se najviše ubijale međusobnoi> ♦ var. iman [Por.] ∞ ală  [Vidi]

301  alat  halat  алат  alat (mn. alaće, alaturĭ) [akc. alat] (i. s.) — 1. (tehn.) <i>alat, pribor, oruđe, sve što se koristi za ručni rad, naročito u zanatstvui> ◊ tuata kasa trăbe să aĭbă alaturĭ đi-ndamînă — <i>svaka kuća treba da ima priručne alatkei> 2. (fig.) <i>muške genitalijei> ◊ kopiļe, pazîăț „alatu”, kă o sî-ț trăbe kînd krĭeșć — <i>dete, čuvaj „alat” jer će ti trebati kad odrasteši> [Por.]   [Vidi]

266  ală  hală  ала  ală (mn. aļе) [akc. ală] (i. ž.) — (demon.) 1. <i>ala, proždrljivo mitsko biće, nemani> ◊ lumĭa vrodată tare a krĭeḑut kă pi pomînt traĭesk aļe, ńiska-ĭ insă marĭ, urîće șî rîaļe — <i>ljudi su nekad jako verovali da na zemlji žive ale, neka velika, zla i ružna bićai> 2. <i>biće velike snagei> ◊ s-a puvestît k-a veńit vro ală đi uom, atîta đi tare đi ńima n-a putu să-ĭ șća-n drum — <i>pričalo se da je došla neka ala od čoveka, toliko jak da mu niko nije mogao stati na puti> 3. (fig.) <i>čovek koji je neumeren u jelu, proždrljivaci> ◊ nu lukră ńimika, da manînkă ka ala — <i>ne radi ništa, a jede ko alai> ♦ var. hală [Por.] 4. <i> nemoralna ženai> [Crn.]   [Vidi]

194  alb  alb  бело  alb (albă) (mn. albĭ, albĭе) (i. s.) (prid.) — (color) <i>belo, beoi> ◊ farbă albă — <i>bela bojai> ◊ lumĭa albă — <i>beli sveti> ◊ s-a dus în lumĭa albă — <i>otišao u beli svet, ne zna se gde jei> ◊ kimĭașa albă — <i>bela košuljai> ◊ stamîna albă — <i>bela nedelja, sedmica u narodnom kalendaru, pre početka uskršnjeg postai> ◊ pomana albă — <i>bela pomana, daća koja se pokojnicima priređuije tokom bele nedelje, i na kojoj svi prilozi moraju biti belii> (sir, jaja, pirinač, bele sveće) ◊ lupi aĭ albĭ — <i>beli vukovi, mitske životinje koje su živele u neko pradavno vreme; u izrazu:i> „kînd a trait lupi aĭ albĭ” <i>označava vremenski period pre početka računanja vremenai> [Por.]  [Vidi]

197  albi  albi  белити  albi (ĭuo albĭesk, ĭel albĭașće) [akc. albi] (gl. p. ref.) — 1. (color) <i>beliti, bojiti u belo, izbeljivati, osvetljavati boju dodavanjem belei> 2. (za tkaninu) (zast.) <i>pratii> (odeća je bila od belog materijala) ◊ muĭarĭa albĭașće pînḑa — <i>žena beli platno (tehnikom trljanja i mlaćenja, ili na vljavici) i> ◊ rufiļi sa albĭesk ĭarna la źer, kînd îngĭață dupa spalat — <i>odeća se zimi beli na mrazu, kada se zaledi posle pranjai> 3. (za konoplju) <i>beljenje, mlaćenje, da dobije belu bojui> ◊ kîńipa sa albĭașće ku śanușă — <i>konoplja se beli pomoću pepelai> 4. (za dan) <i>sviće, razdanjuje sei> ◊ sa albĭașće ḑîua — <i>dan se beli, svićei> 5. (za oči) <i>oslepljuje, gubi vidi> ◊ albĭesk uoki, viđeriļi — <i> postaje slabovid, slepi> [Por.] ∞ alb  [Vidi]

127  albină  albină  пчела  albi (mn. albiń) [akc. albină] (i. ž.) — (ent.) <i> pčelai> ◊ albina ĭe o guangă mikă kare dă mńare dulśe — <i>pčela je mala buba koja daje sladak medi> ◊ aĭ batrîń a țînut albińiļi în kuoșńiță, tumu înkuaśa a ĭeșît sanduśiļi — <i>stari su držali pčele u košnicama, i><i><i>tek kasnije ovamo pojavili i>su se i><i><i>sanducii> i>◊ uom kare avut albiń mulće, ș-a lukrat ku mńarĭa, s-a kĭemat stuparĭ — <i>čovek koji je imao mnogo pčela, i bavio se medom, zvao se stupari> ♦ up. albină ursaskă [Por.]   [Vidi]

3504  albină ursaskă  bondar  бумбар  albină ursaskă [akc. albină ursaskă] (sint.) — (ent.) <i>bumbar (Bombus terrestois)i> ◊ albină ursaskă ĭe guangă sîrbaćikă, ńagră, flokuasă, șî măĭ mare đi kît albina domńaskă — <i>bumbar je divlja buba, crna, dlakava, i veća od domaće pčelei> ◊ albină ursaskă faśe kuĭb pi supt pomînt — <i>bumbar pravi gnezdo pod zemljomi> ◊ albină ursaskă faśe fagurĭ ku mńare dulśe, ka șî albina domńaskă — <i>bumbar pravi saće sa slatkim medom, kao i domaća pčelai> ◊ mńarĭa lu albina ursaskă a fuost mare dulśață a păkurarilor — <i>med bumbara bio je velika čobanska poslasticai> ◊ albina ursaskă are ak ku kare muśkă ka vĭaspĭa, đi măĭ mulće uorĭ, da durĭarĭa ĭe măĭ tare đi kît alu albińiļi domńeșć — <i>bumbar ima žaoku kojom ujeda kao osa, više puta, a bol je jači od ujeda domaćih pčelai> ◊ aku lu albină ursaskă nu ramîńe în muśkatură, șî ĭa dupa śe muśkă nu muare ka albina domńaskă — <i>žaoka bumbara ne ostaje u ujedu, i on posle ujeda ne umire kao domaća pčelai> ◊ o kĭamă albină ursaskă kă mńarĭa iĭ măĭ đes a mînkat urșî, fînkă kuĭbu ļ-a fuost skund sapat supt pomînt — <i>zove se medveđa pčela jer su njen med najčešće jeli medveti, pošto im je gnezdo bilo plitko ukopano pod zemljomi> ♦ sin. bumbarĭ [GPek] ◊ albina ursaskă are kuru galbin — <i>bumbar ima žutu zadnjicui> (Tanda) [Por.] ∞ albi   [Vidi]

206  albinuță  albinuţă  пчелица  albinuță (mn. albinuț) [akc. albinuță] (i. ž.) — (demin.) <i>pčelica, mala pčelai> ◊ o albinuță mikućikă zbură pi fluare, laso, faśe șî ĭa mńiarĭe — <i>jedna majušna pčelica sletela na cvet, pusti je, pravi i ona medi> ♦ var. albińuaĭkă [Por.] ∞ albi  [Vidi]

202  albit  albit  побелео  albit (albi) (mn. albiț, albiće) [akc. albit] (prid.) — (color) <i>pobeleo, osedeo, izbledeoi> ◊ rufiļi a albit la suare — <i>rublje je izbledelo na suncui> [Por.] ∞ alb  [Vidi]

203  albitură  albitură  белина  albitură (mn. albiturĭ) [akc. albitură] (i. ž.) — (color) 1. <i>belina, beo izgledi>; 2. <i>mesto obojeno u beloi> 3. (zast.) <i> beli veši> ♦ sin. albĭaļe [Por.] ∞ alb  [Vidi]

198  albĭață  albeaţă  белина  albĭață (mn. albĭețurĭ) [akc. albĭață] (i. ž.) — (color) 1. <i>belina, belilo, svojstvo onoga što je beloi> 2. <i> bela skrama pred očimai> ◊ iĭ s-a fakut albĭață în nainća uoki — <i>obnevideo je, zamutio mu se vidi> 3. <i>bela svetlosti> ◊ străluśi o albĭață — <i>sevnulo je nešto belo, bljesnulo jei> 4. <i>bela penai> ◊ faku albĭață-n gură — <i>izbila mu je pena na usta, zapenio jei> 5. <i>sumaglica, izmaglicai> ◊ în tuota đimińața, pănă-n ĭeșît đi suare, sa traźe o albĭață pi vaļe — <i>svakoga jutra, sve do izlaska sunca, dolinom se vuče neka sumaglicai> [Por.] ∞ alb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

209  albĭaće  albeţ  бељика  albĭaće (mn. albĭеț) [akc. albĭaće] (i. m) — <i>beljika, potkorni sloj drveta između kore i srži, koji je sklon brzom truljenjui> ◊ albĭaće la krastavĭaće — <i>beljika na krastvcui> [Crn.] ♦ var. albăț ◊ gorunu are albățu șî roșățu — <i>hrast ima beljiku i jezgroi> (?) (Tanda) [Por.] ∞ alb  [Vidi]

196  albĭe  albie  корито  albĭe (mn. albĭe) [akc. albĭe] (i. ž.) — 1. <i>belilo, korito za beljenje rubljai> ◊ albĭe sa kĭamă o karļiță lungă șî largă, skobită în tutuk đi ļiemn, în kare muĭeriļi spală, or albĭesk rufiļi — <i>belilo se zove jedno dugačko i široko korito, izdubljeno u trupcu drveta, u kome žene peru, ili bele rubljei> 2. <i>valov za pojenje stokei> ◊ albĭe đi adapat vićiļi a fuost fakută ka șî albĭa muĭeriluor, numa măĭ lungă șî prinsă ku parĭ đi pomînt sî nu puată vićiļi s-o rastuarńe; în ĭa nu s-a spalat țuaļiļi — <i>valov za pojenje stoke bio je napravljen isto kao i žensko belilo, samo je bio duži i bio je pričvršćen kočevima za zemlju da ne može stoka da ga prevrne; u njemu se nije prala odećai> ◊ ĭ-a ḑîs șî adîpatuare đi viće, da șî valău — <i>zvali su ga i pojilo za stoku, a i valovi> ♦ var. adîpatuarĭe ♦ sin. valîău, žgĭab [GPek] ♦ dij. sin. žgĭab [Kmp.] ∞ alb  [Vidi]

204  albuț  albuţ  беличасто  albuț (albuță) (mn. albuț, albuće) [akc. albuț] (prid.) — (demin.) (color) <i>beličasto, izbledelo beloi> ◊ măĭ puńe kîta albuță în kanta-ĭa ku farbă vînîtă, sî sa đeșkidă kîta, kî ĭe vînîta-ĭa prĭa tare — <i>stavi malo beličaste u kantu sa plavom bojom, da se malo prosvetli, jer je ta plava prejakai> [Por.] ∞ alb  [Vidi]

432  Albuļeșći  Albulești  Албуљешти  Albuļeșći [akc. Albuļeșći] (i. m.) — (antr.) <i> Albulješti, vlaško prezime familije u Podgorcu, nastalo prema pretku sa nadimkom Albu (l) „Belko, Belja”, posrb. Albuljeskovići> ◊ Albuļeșći au imańe la munće — <i>Albulešti imaju imovinu u planinii> [Crn.] ∞ alb  [Vidi]

193  albuș  albuș  беланце  albuș (mn. albușurĭ) [akc. albuș] (i. m.) — <i>belance, sastojak jajetai> ◊ în uou ĭastă albuș șă galbinuș — <i>u jajeti ima belance i žumancei> ♦ up. uou [Crn.] ∞ alb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

207  aldamaș  aldămaș  халвалук  aldamaș (mn. aldamașurĭ) [akc. aldamaș] (i. s.) — <i>halvaluk, čast u piću koje se plaća po svršenoj nagodbi u nekom poslui> ◊ ń-am tokmit ĭuta pi vîțăĭ, ș-am baut aldamașu kum ĭe ađetu — <i>pogodili smo se brzo za teliće, i popili smo halvaluk kao što je običaji> [Por.]   [Vidi]

307  aldan  aldan  летња конопља  aldan (mn. aldań) [akc. aldan] (i. m.) — (bot.) <i>letnja konoplja, oprašivač; muška biljka konoplje koja nema semei> (Cannabis sativa) ◊ aldanu sî kunuașće pi nalțîmĭe, mîĭ nalt ĭe đi kĭt kîńipa — <i>letnja konoplja se poznaje po visini, viša je od jesenjei> ◊ aldanu ĭe omeńesk, da kîńipa muĭerĭaskă — <i>letnja konoplja je muška, a jesenja ženskai> ◊ aldańi sî kuļeg dupa śe ļagă kîńipa — <i>muška konoplja se bere posle oprašivanjai> ◊ vuorba aldan ĭe kunoskută în Osńiśa, Vaļakuańa, Savinîț, Șarbanuț<i>,i> Podguorț, izvuoru al mik, Dobropuoļa, ka kîńipa đi vară — <i>reč „aldan” je poznata u selima Osnić, Valakonje, Savinac, Šarbanovac, Podgorac, Mali izvor, Dobro Poljei> <i>kao letnja konoplja i>[Crn.] ♦ dij. var. aldań ◊ aldań ĭe kîńipa ku samînță — <i>aldanj je konoplja sa semenom (Rudna Glava)i> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1911  alkauă  halcaua  алка  alkauă (mn. alkăurĭ) [akc. alkauă] (i. ž.) — <i>alka, beočug, karikai> ◊ ku alkaua đi ļiemn a ļegat la pĭept kîpatîńiļi lu sfuară, kînd în șîaļe s-a dus sarśină mare đi fîn, đi paĭe, đi frunḑă or đi vrĭež — <i>drvenom alkom se na grudima uvezivali krajevi konopca, kada se na leđima nosio veliki naramak sena, slame, lisnika ili vrežei> ♦ var. skr. alkă [Por.] ∞ alkă  [Vidi]

1032  Almăș  Almăj  Алмаш  Almăș [akc. Almăș] (i. m.) — (top.) <i>Almaš, dolina u gornjem toku reke Nere u rumunskom Banatu, odakle se u severoistočnu Srbiju doselio veliki broj Vlaha, najviše u drugoj i trećoj deceniji XViii veka kada su severna Srbija, Banat i Oltenija bile pod vlašću Austrije, koja je ove krajeve dobila posle mira u Požarevcu 1718. godinei> ◊ la nuoĭ aĭ batrîń a puvăstuit k-a veńit dîn Almăș, prîntu viće, k-aiśa a fuost mult luok guol — <i>kod nas su stari pričali da su došli iz Almaša, zbog stoke, jer je ovde bilo dosta praznog mestai> [Zvizd]   [Vidi]

528  almiș-balmiș  ţalmeș-balmeș  бућкуриш  almiș-balmiș [akc. almiș-balmiș] (i. m.) — <i>bućkuriš, jelo koje se u oskudici sprema dugim mešanjem, mlaćenjem ili bućkanjem svega i svačegai> ♦ var. almeș-balmeș, almuș-balmuș ◊ mistakaș, mistakaș șî ńi fakuș almiș-balmiș đi mînkarĭe — <i>mešao si, mešao i napravio si nam bućkuriš za jeloi> [Por.] ∞ balmuș  (Ima umotvorina!)[Vidi]

649  Alova  Alova  Халово  Alova [akc. Alova] (i. ž.) — (ojk.) <i>Halovo, selo u opštini Zaječar, naseljeno Vlasima Caranimai> ◊ Alova ĭe sat mare — <i>Halovo je veliko seloi> ◊ Alova ĭe sat aproape de otar ku Bugariĭa — <i>Halovo je selo u blizini bugarske granicei> [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

324  alt  alt  други  alt (altă) (mn. alț, alće) [akc. alt] (prid.) — <i>drugii> ◊ alt uom — <i>drugi čovek, drugačiji, nije isti kao što je bio ranijei> ◊ (vulg.) alće puļe — <i>druge stvari, druge spletkei> ◊ una-alta — <i>ovo-onoi> ◊ șî una șî alta — <i>i jedno i drugo, i ovo i onoi> [Por.]   [Vidi]

332  altfĭeļ  altfel  другачије  altfĭeļ [akc. altfĭeļ] (pril.) — <i>drugačije, na drugi način, u drugoj formi; različitoi> ♦ / alt — <i>drugoi> + feļ — <i>fela, vrsta, forma, načini> ◊ fakut altfĭeļ — <i>drugačiji (po izgledu ili načinu nastanka) i> ◊ în altfĭeļ — <i>na drugi način, drugačijei> [Por.] ♦ var. altfĭaļ — <i>druga vrstai> ◊ ĭeĭ sînt altfĭaļ đi lume — <i>oni su druga vrsta ljudii> ◊ altfĭaļ đi strugurĭ — <i>druga vrsta grožđai> [Crn.] ∞ alt  [Vidi]

326  altînkоtruo  alt-încotro  безизлаз  altînkоtruo [akc. altînoktruo] (pril.) — (fig.) <i>bezizlaz, kada se nema kud, kad ne postoji drugi izlaz iz neke situacijei> ♦ / alt — <i>drugoi> + înkotro — <i>kudai> ◊ naĭ altînoktro sî fuź — <i>nemaš kuda da bežiši> [Por.] ∞ kotruo  [Vidi]

3196  altunđeva  altundeva  другде  altunđeva [akc. altunđeva] (pril.) — <i>drugde negde, neodređeno gde, na nekom drugom mestui> ◊ turśi la katat la koļibă, dar ĭel a fuost pitualat altunđeva, ș-a skapat viu — <i>Turci su ga tražili na pojati, ali on je bio skriven negde drugde, pa se izvukao živi> ♦ var. altunđiva ♦ / alt — <i>drugi, -a, -oi> + unđe — <i>gdei> + va ♦ skr. var. altunđe [Por.] ∞ unđe   [Vidi]

319  alun  alun  леска  alun (mn. aluń) [akc. alun] (i. m.) — (bot.) <i>leska (drvo) (Corylus avellana)i> ◊ alunu ĭe ļiemn ușuor, șî đin ĭel sa fak bîće đi rîḑîmat, koļinḑ đi koļindrĭeț la Aźun, șî bîće đi dat đi pomană l-aĭ muorț — leska je lagano drvo, i od nje se prave štapovi za poštapanje, kolinde za kolindrece na Badnji dan, i štapovi koji se na daćama namenjuju mrtvima [Por.]  [Vidi]

1081  aluna voĭńiśaskă  ?  војнички лешник  aluna voĭńiśaskă (mn. aluńе voĭńiśĭeșć) [akc. aluna voĭńiśaskă] — (ver.) <i>vojnički lešnik, lešnik uzbran u ponoć na Preobraženje i pripremljen kroz poseban magijski postupak, koji muškarci nose sa sobom kada polaze u rat, jer se veruje da ima moć da zaštiti ljudsko telo od metkai> ♦ sin. aluna đeskîntată — <i>prebajani lešniki> ♦ var. izg. vuoĭńiśaskă, voĭńiśĭaskă [Por.] ∞ alun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

318  aluńauă  alunele  ливадска биљка  aluńauă (mn. aluńaļe) [akc. aluńauă] (i. ž.) — (bot.) <i>livadska biljka sa kitastim belim cvetom (Carum bulbocastanum) i> ◊ ļivađa ku aluńauă nu sa kosîașće, kî ĭe ĭarba rîa — <i>livada sa ovom biljkom se ne kosi, jer je trava lošai> ◊ đi la aluńauă sa ĭa numa fluarĭa, bună ĭe đi ćaĭ — <i>od nje se bere samo cvet, dobar je za čaji> [Por.] ∞ alun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

323  aluńiș  aluniș  лескар  aluńiș (mn. aluńișurĭ) [akc. aluńiș] (i. m.) — <i>leskar, leskova šuma, zasad leskei> ◊ în aluńișu ĭe mîĭ mîndru kînd ĭastă aluńe — <i>u leskaru je najlepše kada ima lešnikai> [Crn.] ∞ alun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

154  aluvat  aluat  тесто  aluvat (mn. aluvaturĭ) [akc. aluvat] (i. m.) — <i>testo, mešavina pšeničnog, kukuruznog, raženog ili ječmenog brašna sa vodom i drugim dodacima, od koje se peče hleb ili druge vrste testenina za ljudsku ishranui> ◊ aluvat kreskut — <i>naraslo testoi> ◊ aluvat aḑîm — <i>presno testoi> ◊ aluvat đi malaĭ — <i>testo za projui> ◊ aluvat đi puĭ — <i>testo za piladi> [Crn.] ◊ aluvatu sa plumađiașće-n karļiță — <i>testo se meša u naćvamai> ◊ în aluvat sa puńe olațăl să krĭaskă — <i>u testo se stavlja kvasac, da narastei> [Por.] ♦ dij. sin. plomad (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. var. aloat [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

315  aļergatuare  alergătoare  мотовило  aļergatuare (mn. aļergatuorĭ) [akc. aļergatuare] (i. ž.) — <i>motovilo, vitao, naprava za namotavanje predivai> ◊ pi aļergatuare sa pun mosuarîļiińe đi tuors, șî sa duśe pi lînga gard đi parĭ, or đi tarabă, kînd pi ĭel sa urḑîașće kuardă đi țasut în razbuoĭ — <i>na motovilo se stavljaju kalemovi puni pređe, i nosi se pored ograde od kolja ili tarabe, kada se na nju snuje osnova za tkanje na razbojui> [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

189  aļes  ales  изабран  aļes2 (mn. aļeș, aļasă) [akc. aļes] (prid.) — 1. <i>izabran, izdvojen iz grupe izboromi> ◊ śe aț vrut, aĭa aț aļes — <i>što ste hteli, to ste izabralii> [Crn.] ◊ fruntașî śe-s aļeș akuma sî ńi puarće satu, nus đi ńimika — <i>čelnici koji su sada izabrani da nam vode selo, nisu ni za štai> [Por.] 2. <i> poseban, vrstan, odabran, istaknuti> ◊ đi kap marĭe, kaśulă aļasă — <i>za veliku glavu, posebna kapa i>[Crn.] ◊ uom aļes — <i>poseban, vrstan, istaknut čoveki> ◊ măĭ aļes đin tuoț — <i>najbolji od svihi> [Por.] 3. <i>(za govor) jasan, razgovetan; otvoreni> ◊ spuńe-m aļes śe vrĭeĭ — <i>kaži mi jasno šta hoćeši> [Crn.] ◊ nu vorbĭeșć aļes, nu ć-am înțaļes ńimika — <i>ne govoriš razgovetno, nisam te razumeo ništai> [Por.] ∞ aļeźa  [Vidi]

422  aļes  alies  избор  aļes1 (mn. aļesurĭ) [akc. aļes] (i. s.) — <i>izbor, biranjei> ◊ śe gud aļes să fiĭe, tot așa ńi — <i>kakav god izbor da bude, isto nam jei> ◊ bun dugaĭaș, la ĭel puoț pi aļes să kumpirĭ — <i>dobar prodavac, kod njega možeš po izboru da kupiši> [Por.] ∞ aļeźa  [Vidi]

190  aļeźa  alega  бирати  aļeźa (ĭuo aļeg, ĭel iaźe) [akc. aļeźa] (gl.) — <i>birati, prebirati, odvajati, izdvajatii> ◊ nu pućem aļeźa aĭa śe ńi plaśe, numa luvăm aĭa śe ńi dau — <i>ne možemo birati ono što nam se sviđa, već uzimamo ono što nam dajui> [Crn.] ◊ nu aļeg, numa kuļeg — <i>ne biram, već beremi> [Por.]  [Vidi]

191  aļeźarĭe  alegere  избор  aļeźarĭe (mn. aļeźеrĭ) [akc. aļeźarĭe] (i. ž) — <i>izbor, <i>biranje, izbiranje, odvajanjei>i> ◊ aļeźarĭe multă, brațîļi guaļe — <i>veliko probiranje, prazno naručjei> [Crn.] ♦ dij. var. aļaźire [Por.] ∞ aļeźa  [Vidi]

470  aļi lunź  alea lungi  оне дуге (змије)  i lunź [akc. aļi lunź] (i. ž.) — (euf.) <i>„one duge”, eufemistički naziv za zmije, koji se koristi u martu, kada je izgovaranje imena zmija zabranjenoi> ◊ în marta ńima nu kućaḑă să ḑîkă „nopîrkă” or „balaur”, kî aļiļi atunśa ĭasă đin pomînt, sînt flomînđe, șî kînd aud numiļi-luor, vin șî ći muśkă, numa ḑîś „aļi-lunź” — <i>u martu niko ne sme da kaže „zmija” ili „smuk”, jer ale tada izlaze iz zemlje, gladne su, i kada čuju njihovo ime, dolaze i ujedaju te, nego kažeš „one duge”i> [Por.] ∞ lung  [Vidi]

1824  aļiaźire  alegere  избор  iire (mn. ii) [akc. aļiaźirĭe] (i. ž.) — 1. <i>izbor, selekcijai> ◊ nu kapiț ńimika dakă-n traĭ așćeț vro aļaźire mare, aĭa śe-ț dă dumńiḑîu, aĭa țî — <i>ne dobijaš ništa ako u životu očekuješ neki veliki izbor, to što ti da bog, to ti jei> 2. (polit.) (ret.) <i>izborii> ◊ đemult am ĭeșît la glasańe, d-akumă ažuns ńiskaĭ aļiirĭ, śkă „demokratija”, aļieź pi kare vrĭeĭ, da kînd kaț, vĭeḑ kî puoț numa pi draku să-l aļeź — <i>nekada smo izlazili na glasanje, a sada su stigli nekakvi izbori, vele „demokrațîĭa”, biraš koga hoćeš, a kod pogledaš, vidiš da možeš samo đavola da izabereši> [Por.] ♦ dij. var. aļeźarĭe [Crn.] ∞ aļeźa  [Vidi]

704  Aļifuońi  Alifoni  Алифони  ifuońi [akc. Aļifuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Alifoni, vlaško prezime familije Jovanović u Valakonju, po pretku koji je imao nadimak Ljifu, od reči „lifură” - brblja, laprdai> ♦ / < a lu Ļifu — <i>„lifovi, koji pripadaju Lifu”i> ◊ Aļifuońi au pomînt șî kasă în Bukuva Vaļakuańi — <i>Alifoni imaju zemlju i kuću u valakonjskom Bukovui> [Crn.] ∞ ļifuri  [Vidi]

3838  aļina  anina  качити  ina2 (ĭuo in, ĭel i) [akc. aļina] (gl. p. ref.) — <i>kačiti, okačiti, zakačitii> ◊ la Sîmḑîĭana kuļeźim florĭ șî buĭeḑ, șî ļe aļinăm la vratńiță — <i>na ivanjdan beremo cveće i bilje, i kačimo ga na vratnicamai> [Mlava] ♦ dij. var. ina ♦ sin. atîrna [Por.]  [Vidi]

875  ama  ama  ама  ama [akc. ama] (vez.) — <i>ama, vezniki> a. <i> za isticanje suprotnosti; alii> ◊ du-će la lukru, ama ogođașći-će frumuos — <i>idi na posao, ali se lepo doteraji> ◊ vîăd ĭuo śe aĭ đi gînd, fîă așa, ama nu faśa pakaće niś kuĭ — <i>vidim ja šta si naumio, uradi tako, ali nemoj nauditi nikomi> [Crn.] b. <i>za pojačanje tvrđenja, pitanja, čuđenjai> ◊ ama, kînd îț spun ĭuo, așa ĭe — <i>ama kad ti ja kažem, tako jei> ◊ ma — <i>ma, skraćeni obliki> ◊ ma nu puaće așa să fiĭe, șî gata — <i>ma ne može tako da bude, i gotovoi> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

321  amar  amar  горчина  amar (mn. amarurĭ) [akc. amar] (i. m.) — 1. <i>gorčina, gorak ukusi> (obično za namirnice) ◊ amaru-n lapće ĭe đin ĭarbă, kare a paskuto uoiļi — <i>gorčina u mleku je iz trave koju su pasle ovcei> 2. (fig.) <i>gorak i čemeran životi> ◊ am pļakat ku amaru-n mińe — <i>otišao sam pun gorčinei> [Crn.] ♦ dij. var. amară ◊ an traĭit numa ku durĭerĭ șî amară — <iiveo sam samo s bolom i gorčinomi> [Por.] ∞ amarî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

322  amarî  amărî  загорчати  amarî (ĭuo amarîăsk, ĭel amarîașće) [akc. amarî] (gl. p. ref.) — 1. <i>zagorčati, učiniti gorkimi> (za namirnice) ◊ a pus kare a pus în ḑamă ńișći buĭeḑ, șî ĭa sa amarî — <i>neko je stavio u čorbu nekakve travke, i ona je zagorčalai> 2. (fig.) <i>učiniti život čemernim, gorkimi> ◊ traĭu mĭ-a amarît ku bĭețîĭa a luĭ — <iivot mi je zagorčao svojim pijanstvomi> [Por.]   [Vidi]

455  amarît  amărât  горак  amarît (amarîtă) (mn. amarîț, amarîće) [akc. amarît] (prid.) — <i>goraki> 1. <i> ukus pića ili hranei> ◊ rakiu amarît ku peļin — <i>rakija sa ukusom pelinai> 2. (fig.) <i>čemeran, tegoban, mučani> ◊ viîața mi amarîtă — <iivot mi je mučani> [Crn.] ♦ dij. var. amară [Por.] ∞ amarî  [Vidi]

361  amețală  ameţeală  вртоглавица  amețală (mn. amețîălurĭ) [akc. amețală] (i. ž.) — <i>vrtoglavica, ošamućenost, nesvesticai> ◊ ma prins amețala kînd am vaḑuto — <i>zavrtelo mi se u glavi kad sam je videoi> [Crn.] ◊ nu-m plaśe mînkarĭa kam lungă vrĭame, șă đi fuame ma prinđe kînd șî kînd amețala — <i>ne prija mi hrana već duže vreme, i od gladi me katkad hvata vrtoglavicai> [Por.] ∞ amețî  [Vidi]

362  amețî  ameţi  онесвестити (се)  amețî (ĭuo amețîăsk, ĭel amețîașće) [akc. amețî] (gl. p. ref.) — <i>onesvestiti (se), (iz) gubiti svest, dobiti vrtloglavicui> ◊ đintr-odată amețîĭ, șî kaḑuĭ pi pomînt — <i>odjednom mi se zavrtelo u glavi, i padoh na zemljui> [Por.] ♦ dij. var. amețășťe, amețăsc [Kmp.]   [Vidi]

359  amețît  ameţit  ошамућен  amețît (mn. amețîț) [akc. amețît] (prid.) — <i>ošamućen; opijen; polusvestani> ◊ amețît đi lovitură — <i>ošamućen od udarcai> ◊ amețît đi durĭare — <i>ošamućen od bolovai> [Crn.] ◊ stă amețît șî puzumeńit — <i>stoji ošamućen i izbezumljeni> ♦ sin. bĭat, turbat, luvat, dus, kîpiĭat, șukĭat [Por.] ∞ amețî  [Vidi]

499  amin  amin  амин  amin (mn. amińе, aminurĭ) [akc. amin]   — 1. (uzv.) <i>amin! amen! neka tako bude! - uzvik kojim počinju ili se završavaju mnoge religijske molitve ili magijske formuli> e 2. (pril.) <i> svršeno, gotovoi>   [Por.]   [Vidi]

415  amînat  amânat  касно  amînat (amînată) (mn. amînaț, amînaće) [akc. amînat] (pril.) — <i>kasno, pozno, dockani> ◊ ažuns amînat — <i>stigao je kasno, odocnioi> ◊ amînat ĭe đi ĭel, nu-l măĭ skuaće ńimika — <i>kasno je za njega, ne može ništa da ga izvuče (spasi) i> ◊ vinu măĭ amînat — (komp.) <i>dođi kasnijei> ♦ up. mîńe [Por.] ∞ amînata  [Vidi]

418  amînata  amânăta  каснити  amînata (ĭuo ma amînaćeḑ, ĭel sa amînaćaḑă) [akc. amînata] (gl. p. ref.) — <i>kasniti, zakašnjavatii> ◊ nu ći amînata, ma ruog đi ćińe — <i>nemoj kasniti, molim tei> ◊ grabĭesk, nu kućeḑ să ma amînaćeḑ — <i>žurim, ne smem da zakasnimi> ◊ uom ļenuos, sa amînaćaḑă in tuota ḑîua la lukru — <i>lenj čovek, svakog dana kasni na posaoi> [Por.]   [Vidi]

416  amînatarĭe  amînare  кашњење  amînatarĭe (mn. amînatărĭ) [akc. amînatarĭe] (i. ž.) — <i>kašnjenje, zakašnjavanjei> ◊ n-o sî trĭakă bun șkolari nuoștri, ku atîta amînatarĭe đi iĭ — <i>neće dobro proći naši đaci, sa tolikim njihovim zakašnjavanjemi> ♦ var. amînatat [Por.] ∞ amînata  [Vidi]

3076  amînduoĭ  amândoi  обојица  amînduoĭ (ž.r. amîndoă) [akc. amînduoĭ] (br.) — <i>obojica, oba, obadva; obojei> ◊ a veńit amînduoĭ într-o ḑî — <i>došla su obojica istog danai> ◊ amîndoă a supt la o țîță — <i>obe su sisale jednu sisui> [Por.] ∞ duoĭ  [Vidi]

358  amnarĭ  amnar  оцило  amnarĭ (mn. amnarĭе) [akc. amnarĭ] (i. s.) — 1. <i> ocilo, ognjilo, kresivo; čelični predmet u obliku potkovice kojim se udara o kremen da bi se izazvale varnice; varnicama se palio trud, a ovim se palila vatra;i> (izob.) <i> obavezni deo pušačkog priborai> ◊ fîră amnarĭ nu faś fuoku — <i>bez ocila nema vatrei> [Crn.] 2. <i>kovački izrađena metalna šipka čiji se jedan kraj zanituje na platnu kose, a drugi, zakrivljeni, uvlači pod grivnu u koju je kosa usađenai> ♦ (demin.) amnaruț, amnaruș, amnarĭel ◊ am avut un amnaruț, șî l-am pĭerdut — <i>imao sam jedno ocilče, i izgubio gai> [Por.] ♦ / a + mînarĭ  [Vidi]

354  amparațîĭe  împărăţie  царство  amparațîĭe (mn. amparațîĭ) [akc. amparațîĭe] (i. ž.) — <i>carstvo, carevina, careva imovina, kraljevina; imperijai> ◊ amparatu a pĭerdut amparațîĭa — <i>car je izgubio carevinui> ♦ var. împarațîĭe [Por.] ∞ amparat  [Vidi]

353  amparat  împărat  владар  amparat (mn. amparaț) [akc. amparat] (i. m.) — <i>vladar, imperatori> ◊ pin povĭeșć kopilarĭeșć sa pumeńașće măĭ mult țaru, da pin kînćișe lăutarĭeșć, amparatu — <i>kroz priče za decu više se pominje car, a kroz lautarske pesme, imperatori> ♦ var. împarat [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

437  amuțî  amuţi  занемети  amuțî (ĭuo amuțîăsk, ĭel amuțîașće, ) [akc. amuțî] (gl. p.) — <i>zanemeti, omutaviti, izgubiti glas ili sposobnost govorai> ◊ kînd s-a-ntîńit ku lupi-n munće, uomu đi frikă amuțît, ș-a ramas înkrîmeńit în luok — <i>kad se sretao s vukovima u planini, čovek je od straha zanemeo, o ostajao skanjemen u mestui> [Por.]   [Vidi]

438  amuțîrĭe  amuţire  мутавост  amuțîrĭe (mn. amuțîrĭ) [akc. amuțîrĭe] (i. ž.) — <i>mutavost, onemelost, stanje nastalo gubitkom sposobnošću govora, glasa ili zvukai> ♦ var. amuțală [Por.] ∞ amuțî  [Vidi]

436  amuțît  amuţit  омутавио  amuțît (amuțîtă) (mn. amuțîț, amuțîće) [akc. amuțît] (prid.) — <i>omutavio, zanemeo, izgubio glas, ili sposobnost govorai> ◊ amuțît đi frikă — <i>zanemeo od strahai> ♦ / a + mut + it [Por.] ∞ amuțî  [Vidi]

355  amunka  amunca  тешко  amunka [akc. amunka] (pril.) — 1. (pril.) — <i>teško, otežano, s mukom, napornoi> ◊ ku așa lukratuorĭ, amunka gaćeșć sapatu — <i>sa takvim radnicima, teško ćeš završiti kopanjei> ◊ astîḑ amunka sa gasîașće lukru — <i>danas se teško nalazi posaoi> 2. (i. ž.) — <i>mučnina, mukai> ◊ a baut prĭa mult, șî akuma iĭ amunka — <i>pio je previše, i sad mu je mukai> ♦ sin. grĭeu, kin ♦ supr. ļesńe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

411  amurțală  amorţire  утрнуће  amurțală (mn. amurțîălurĭ) [akc. amurțală] (i. ž.) — <i>utrnuće; osećaj slabosti u mišićima, praćeno trnjenjem i drhtavicom, malaksalost; obamrlosti> ◊ ma prinsă o amurțală — <i>uhvatila me je neka malaksalosti> ◊ sîmt amurțală în piśuarĭe — <i>osećam trnjenje u nogamai> [Crn.] ∞ amurțî  [Vidi]

409  amurțî  amorţi  утрнути  amurțî (ĭuo amurt, ĭel amurće) [akc. amurțî] (gl.) — 1. <i> utrnuti, postati neosetljiv na dodir, obamretii> ◊ mi amurće mîna stîngă — <i>trne mi leva rukai> ◊ amurće gura, kît ĭe đi akru — <i>usta trnu, koliko je kiseloi> [Crn.] 2. (fig.) <i>skameniti (se) i> ◊ kînd ĭarna-n munće auḑî lupi kă urlă đi fuame, amurț tuot, șă înkrîmeńeșć đi frikă — <i>kad zimi i><i><i> u planini i>čuješ vukove kako zavijaju i><i><i>od gladii>, utrneš sav, i skameniš se od strahai> [Por.]   [Vidi]

410  amurțît  amorţit  утрнут  amurțît, amurțîtă (mn. amurțîț, amurțîće) [akc. amurțît] (prid.) — <i>utrnut, ukočeni> ◊ pișuoru al đirĭept mi amurțît — <i>desna noga mi je utrnutai> ◊ am amurțît đi șađarĭe — <i>ukočio sam se od sedenjai> ♦ (fig.) <i>ne razmišljai> ◊ amurțît ĭeș tu în kap đi kînd iș fakut — <i>„ukočen” si ti u glavu od rođenjai> [Crn.] ∞ amurțî  [Vidi]

356  an  an  година  an (mn. ) — 1. (i. ž.) — (kal.) <i>godinai> ◊ ano-sta — <i>ova godinai> ◊ anu đi ḑîļe — <i>godina danai> ◊ anu trĭekut — <i>protekla godinai> ◊ la anu — <i>na godinu, za godinu (dana) i> ◊ măĭ are ań — <i>ima godine, poživeće joši> ◊ s-a înpuțînat ańi — <i>smanjio se preostali broj godina, približila se smrti> ◊ an tîrḑîu — <i>godina u kojoj kasni zrenje poljoprivrednih kulturai> ◊ a trĭekut ań șî ań — <i>protekle su godine i godine, prošlo je mnogo vremenai> ◊ pomana la anu — <i>godišnji pomen, daća na godišnjici smrtii> ◊ žumataće đi an — <i>pola godinei> ◊ a ĭeșît anu — <i>istekla je godina, navršila sei> ◊ la svîrșîtu anuluĭ — <i>na kraju godinei> ♦ (la) ań đi bîtrîńață — <i> (u) stara vremena, davninai> ◊ anol nou — nova godina 2. (pril.) <i>lane, prošle godinei> ◊ aĭa a fuost an — <i>to je bilo prošle godinei> ◊ (u izr.) pănă măĭ đ-a-l an fusă lu tuoț bińe — <i>do pre neku godinu beše svima dobroi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1511  Ana  Ana  Ана  Ana [akc. Ana] (i. ž.) — (antr.) <i>Ana, l.i. biblijskog porekla, ušlo u narod preko hrišćanske crkvei> ◊ Ana a fost nume đes dat la fĭaće — <i>Ana je bilo ime koje se često davalo devojčicamai> ◊ đin nume Ana a ĭeșît poļikre Ańița șî Anuța — <i>iz imena Ana nastali su nadimci Anica i Anucai> [Por.]   [Vidi]

357  anțărț  anţărţ  преклане  anțărț [akc. anțărț] (pril.) — (kal.) <i>preklane, pretprošle godine, pre dve godinei> ♦ var. alan [akc. alan] ♦ (augm.) anțarțuoń — <i>pre mnogo godina, pre neodređenog broja godina, ali ne u tako dalekoj prošlostii> [Por.] ∞ an  (Ima umotvorina!)[Vidi]

463  andîra  întărâtă  задиркивати  andîra (ĭuo ma andîr, ĭel sa andîră) [akc. andîra] (gl. p. ref.) — 1. <i>zadirkivati, izazivati, provociratii> ◊ kopilo-la sî andîră đi mińe — <i>ono dete me zadirkujei> ◊ nu ći andara — <i>ne provociraji> ◊ andîră pi draku — <i>izaziva đavolai> [Crn.] 2. var. andără ◊ nu măĭ ma andăr đi ĭel — <i>neću ga više zadirkitvatii> ♦ sin. dîra [Por.]   [Vidi]

2606  andîrmuańe  andârmoane  андрамоље  andîrmuańe (mn. andîrmuańe) [akc. andîrmuańe] (i. ž.) — <i>andramolje, dronjci, starudija; delovi neke stare napravei> ◊ nu puot să-ț spun ńimik dă razbuoĭ pănă no-l vĭeḑ, kî are mulće andîrmuańe pră ĭeal — <i>ne mogu ništa da ti kažem o razboju dok ga sam ne vidiš, jer ima mnogo andrmolja na njemui> [Stig] ♦ dij. var. andarmaļe (Tanda) ♦ sin. ondoroasă [Por.] ∞ andarmală  [Vidi]

964  Andriĭ  Andrea  Андрија  Andriĭ [akc. Andriĭ] (i. m.) — (antr.) <i>Andrija, muško lično imei> ♦ var. Andreĭ, (skr.) Andra, (augm.) Anrdiĭan, (demin.) Andriĭuță, Andruță, Andreĭkă ♦ potomci: alu Andriĭ, Andriĭuońi, posrb. prezime: Andrijević, Andrejević [Por.] ♦ / < Andrei — <i>bibl. ime, koje je u rumunsku kulturu ušlo posredstvom slovenskog crkvenog uticajai> (iordan1983, s.v) (exp. <i>Durlići> )   [Vidi]

442  Andriĭuońi  Andreianu  Андрејевци  Andriĭuońi [akc. Andriĭuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Andrejevci, Andrejevići, vlaško prezime familija u Osniću, Šarbanovcu, Podgorcu i Valakonju, čiji se predak zvao Andrej ili Andriji> ◊ Andriĭuońi đin saćiļi nuaștrĭe, nu sînt tot o rudă — <i>Andrejevci iz naših sela nisu jedan rodi> [Crn.] up. Andrĭeĭ, Andra Andriĭ  [Vidi]

365  andrĭauă  andrea  децембар  andrĭauă (mn. andrĭaļe) [akc. andrĭauă] (i. s.) — (kal.) (zast.) 1. <i>decembari> ◊ andrĭaua ĭe luna đi la urmă în an, ku ĭa s-a-nkĭeptorat anu pi kîļindarĭu ăl babĭesk — <i>„andreja” je poslednji mesec u godini, njime se završavala godina u bapskom kalendarui> 2. <i>„andreja”, deo decembra (po sadašnjem kalendaru između 5. i 25.), vreme kada su se parili vukovi i>◊ andrĭaua đe mult s-a kĭemat șă doă stamîń pi luna đi la urmă în an kînd s-a vișńit lupi — <i>„andrejom” su se nazivale i dve nedelje u poslednjem mesecu u godini, kada su se parili vukovii> [Por.] ∞ lună  (Ima umotvorina!)[Vidi]

134  andrĭeauă  andrea  велика игла  andrĭeauă (mn. andrĭeaļе) [akc. andrĭeauă] (i. ž.) — <i>velika drvena igla, duguljastog oblika sa šiljatim krajevima i rupom na sredini, kojom su muškarci pleli debele čarape ili rukavicei> ◊ andrĭeauă ĭe ak mare ku kare s-a fakut la śarapĭ șî manușă gruasă — <i>„andreja” je velika igla sa kojom su se plele debele čarape i rukavicei> (Krivelj) [Crn.] ♦ var. andrĭauă [Por.] ◊ ĭuo ku andrĭaua kuos la măturĭ — <i>ja sa velikom iglom opšivam metlei> (Laznica) [Hom.] ♦ up. ak  [Vidi]

433  Androbĭeșći  Androbești  Андробићи  Androbĭeșći [akc. Androbĭeșći] (i. m.) — (аntr.) <i>Androbići, vlaško prezime jedne familije u Podgorcu, potomstvo Vlaha po imenu ili nadimku Andruaba, nejasnog porekla i značenjai> ◊ Androbĭeșći sînt vrĭańiś uamiń, șî traĭesk bińe ku tuoț — <i>Androbići su vredni ljudi, i žive u slozi sa svimai> [Crn.]  [Vidi]

1855  Anđel  Angeliu  Анђел  Anđel [akc. Anđel] (ž.r. Anđeļiĭa) [akc. Anđeļiĭa]— (antr.) l.i. <i>Anđel i>◊ moșu Anđel ku baba Anđeļiĭa n-avut kopiĭ — <iiča Anđel i baba Anđelija nisu imali decei> [Por.] ∞ Angel   [Vidi]

435  Anđeluońi  Angelovici  Анђеловићи  Anđeluońi [akc. Anđeluońi] (i. m.) — (antr.) <i>Anđelovići, vlaško prezime familije u Valakonju, čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Anđeli> ◊ Anđeluońi a fuost triĭ fraț, șî tuoț a lukrat în maĭdan — <i>bilo je tri brata i><i><i>Anđelovićai>, i svi su radili u rudnikui> [Crn.] ∞ Angel  [Vidi]

2685  anđeļiaće  îndelete  лагано  anđeļiaće [akc. anđeļiaće] (pril.) — (zast.) <i>lagano, bez žurbe, ležerno; pažljivoi> ◊ mînă anđeļiaće, kî ĭastă gĭață pi drum — <i>vozi lagano, jer ima leda na putui> ♦ sin. înśet [Crn.] ♦ dij. var. ănđeļeće (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pinđeļeće (Debeli Lug) [GPek]  [Vidi]

1856  Anđeļiĭa  Angelia  Анђелија  Anđeļiĭa [akc. Anđeļiĭa] (i. ž.) — (antr.) <i>žensko l.i. Anđelija, pandan muškom imenu Anđeli> ◊ Anđeļiĭa a fuost muĭare ćinîră kînd a ramas văduvă — <i>Anđelija je bila mlada žena kada je ostala udovicai> [Por.] ∞ Angel  [Vidi]

1854  Anđeļiĭuońi  Angelioni  Анђелијини  Anđeļiĭuońi [akc. Anđeļiĭuońi] (prid.) — (antr.) <i>Anđelijini, vlaško prezime familije Anđelići u Osniću, doseljene u drugoj polivini XiX veka iz susednog područja u Bugarskoj, nastalo po imenu žene koja se zvala Anđelija i><i>(vl. Anđeļiĭa)i> ◊ kînd a veńit, Anđeļiĭuońi đi la sat a kapatat imańe în utrina Babi-Ĭuańi — <i>kad su se doselili, Anđelijini su od sela dobili zemlju u Baba-Joninoj utrinii> [Crn.] ∞ Anđeļiĭa  [Vidi]

916  Angel  Anghel  Анђел  Angel [akc. Angel] (i. m.) — (antr.) <i>Anđel, lično ime koje je u narod ušlo pod uticajem hrišćanske crkvei> ◊ moșu Angel a trait mult — <iiča Angel je dugo živeoi> ♦ / < grč. angelos — <i>„vesnik”i> ♦ var. Anđel [Por.]   [Vidi]

431  Angeluońi  Angheloiu  Ангеловци  Angeluońi [akc. Angelui] (i. m.) — (antr.) <i>Angelovci, Angelovići, Angelovi potomci; vlaško prezime jedne familija u Osniću, čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Angel koji se, u XiX veku, sa užom porodicom doselio iz vlaškog područja severozapadne Bugarskei> ◊ Angeluońi au kîăș lîngă drumu Babi-Ĭuańi — <i>Angelovci imaju kuće pored Babajonskog putai> [Crn.] ◊ Angeluońi, famiļa lu Angel Țîganu, kovaśu đi vrodată în Arnaglaua — <i>Angeloni, familija Angela Ciganina, nekadašnjeg kovača u Rudnoj Glavii> [Por.] ∞ Angel  [Vidi]

1509  Anta  Antonie  Анта  Anta [akc. Anta] (i. m.) — (antr.) <i>Antai> ◊ Anta ĭe poļikra lu uom kare ĭe la karće skris ka Antoniĭe, dar aăla nume la rumîń a veńit pista bisîarikă — <i>Anta je nadimak čoveka koji je kršten kao Antonije, a to ime je kod Vlaha došlo posredstvom crkvei> ◊ muĭarĭa lu Anta sa kĭamă Antońasa — <i>Antonova žena zove se Antonicai> [Por.]  [Vidi]

1504  antaļira  interna  интернирати  antaļira (ĭuo antaļirĭeḑ, ĭel antaļirĭaḑă) [akc. antaļira] (gl. p.) — <i>internirati, odvoditi u logor (za vreme rata); zarobiti; zatvoritii> ◊ Ńamțî antaļirat lumĭa far đi vină, numa pintru partizań — <i>Nemci su internirali nevine ljude, samo zbog partizanai> ♦ var. ăntaļira, întaļira, întăļiri [Por.]  [Vidi]

631  antaļirit  internat  интерниран  antaļirit (antaļiri) (mn. antaļiriț, antaļiriće) [akc. antaļirit] (prid.) — <i>interniran, zarobljen u ratu i odveden u logori> ◊ la antaļirit Bugari, ș-a murit în lager — <i>internirali su ga Bugari, i umro je u logorui> ♦ var. întaļirit, întîļirit [Por.] ∞ antaļira  [Vidi]

443  Antońeșći  Antonești  Антонијевци  Antońeșći [akc. Antońeșći] (i. m.) — (antr.) <i>Antonijevci, Antonijevići, vlaško prezime familija u Podgorcu i Brestovcu, čiji se predak zvao Anta, hip. od Antonijei> ◊ alu Anta — <i>Antinii> [Crn.] ∞ Anta  [Vidi]

1510  Anuță  Anuţă  Ануца  Anuță [akc. Anuță] (i. ž.) — (antr.) <i>Anuca, l.i., demin. od bibl. imena Anai> ◊ pi fata kare a fuost bućeḑată Ana, a putut s-o poļikraḑă Ańița or Anuța — <i>devojčici krštenoj imenom Ana, mogli su da tepaju Anica ili Anucai> ◊ fir đi firu alu vro Anuță s-a kĭemat Anuțuońi, dupa śe poļikră s-a prizuvit la karće Anucić — <i>potomci Anuce zvali su se Anuconi, od kog nadimka je nastalo posrbljeno prezime Anucići> [Por.] ∞ Ana  [Vidi]

818  Anuțoĭ  Anuţei  Ануцој  Anuțoĭ (mn. Anuțoĭi) [akc. Anuțoĭ] (i. m.) — <i>Anucoj, vlaško prezime prahovskih familija Anucojević i Anucojić, koje se u novije vreme proširilo i na porodice Strečanović i Brzulović; prezime je nastalo po l. i. Anuca (demin. od Ana), kako se, po predanju, zvala neka žena koja se iz Vlaške doselila u Prahovoi> ◊ ĭel ĭestă ńepotu lu Pătru Anuțoĭu — <i>on je unuk Petra Anucojai> [Kmp.] ∞ Ana  [Vidi]

1512  Ańița  Aniţa  Аница  ița [akc. Ańița] (i. ž.) — (antr.) (demin.) <i>Anicai> ◊ pi paramamî-mĭa a bućeḑato Ana, ma ĭ-a ḑîs đi milă Ańița, ș-așa ĭ-a ramas păn-la muarće — <i>moju prababu su krstili Ana, ali su je od milošte zvali Anica, i tako joj je ostalo do smrtii> [Por.] ∞ Ana   [Vidi]

366  ańin  anin  јова  in (mn. iń) [akc. ańin] (i. m.) — (bot.) <i>jova, joha (Alnus incana, Alnus glutinosa)i> ◊ țîn minće đin kopilariĭe un ańin mare, ĭerĭa sîngur în mižluoku ļivĭeḑî, nalt șî krĭengarat, ku puaļiļi rîđikaće đi la pomînt, supt kare a fuost umbra gruasă — <i>pamtim iz detinjstva jednu veliku jovu, beše usamljena sred livade, visoka i razgranata, sa krošnjom odignutom od zemlje, pod kojom je bila debela hladovinai> [Por.] ◊ Vaļa ku ańinu — <i>izvorno vlaško ime crnorečkog sela Valakonje: „Dolina jove”i> [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

367  ańińiș  aniniș  јововина  ińiș (mn. ińișurĭ) [akc. ańińiș] (i. s.) — (bot.) <i>jovovina, deo šume u kome preteže jovai> ◊ ańińiș ĭe luok unđe ĭastă mulț ańiń — <i>jovovina je mesto gde ima dosta jovei> [Por.] ∞ in  [Vidi]

2902  Apa albă  Apa albă  Бела вода  Apa albă [akc. Apa albă] (i. ž.) — (hidr.) <i>Bela voda, potok u ataru Majdanpekai> ◊ Apa albă a fuost ogaș kare avut izvuor la Kulmeźiĭ, ș-a tunat în Șașka đi đirĭapta, la Stîlp — <i>Bela voda je bio potok, koji je izvirao na Kulma Hadžiji, a ulivao se sa desne strane u Šašku kod Stlpai> ◊ unđe a mĭers vrodată Apa albă, akuma ĭe kuopu lu Rudńik, ogașu s-a pĭerdut — <i>gde je nekada tekao potok Bela voda, sada je kop Rudnika, potok se izgubioi> ◊ nume „apa albă” rumîńi dau la tuot ogașu kare la fund are pĭetre albe — <i>ime „bela voda” Vlasi daju svakom potoku koji na dnu ima belo kamenjei> ♦ up. apă albă [Por.] ∞ apă  [Vidi]

750  apastuol  apostol  апостол  apastuol (mn. apastuoļ) [akc. apastuol] (i. m.) — <i>apostol, Hrostov učeniki> ◊ doĭsprîaśe apastuoļ — <i>dvanaest apostolai> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3701  apaș  apaș  битанга  apaș (mn. apaș) [akc. apaș] (i. m.) — <i>bitanga, varalicai> ◊ așa apaș n-a măĭ vaḑut lumĭa pănă akuma, minće șă fură ka ńima — <i>takvu bitangu još nije video svet do sada, laže i krade ko nikoi> ♦ sin. aĭman, mangă [Por.]  [Vidi]

192  apatuos  apătos  водњикав  apatuos (apatuasă) (mn. apatuoș, apatuasă) [akc. apatuos] (prid.) — <i>vodnjikav, koji sadrži mnogo vodei> ◊ pĭapino-sta ĭe apatuos, șî nuĭe dulśe — <i>ova dinja je vodnjikava, i nije slatkai> [Crn.] ◊ mĭ-a dat tata un luok apatuos, numa puot bruoșćiļi să krĭesk în ĭel — <i>dao mi je otac jednu vodnjikavu njivu, mogu samo žabe da gajim u njoji> ♦ var. apuos [Por.] ∞ apă   [Vidi]

116  apă  apă  вода  apă (mn. apе) [akc. apă] (i. ž.) — <i>vodai> ◊ apă adînkă — <i>duboka vodai> ◊ apă mare — <i>velika (nadošla) vodai> ◊ apă ļină — <i>tiha, mirna vodai> ◊ apă skundă — <i>plitka voda, plićaki> ◊ apă kaldă — <i>topla vodai> ◊ apă fĭartă — <i>prokuvana vodai> ◊ apă fĭerbinće — <i>vrela vodai> ◊ apă molkuță — <i>mlaka vodai> ◊ apă klośită, klośitură — <i>ustajala, bljutava vodai> ◊ apă dulśe — <i>slatka, zašećerena vodai> ◊ apă sarată — <i>slana vodai> ◊ apă akră — <i>kisela vodai> ◊ apă ļimpiđe — <i>bistra vodai> ◊ apă kurată — <iista vodai> ◊ apă tulburĭe — <i>mutna vodai> ◊ apă albă — <i>bela vodai> (čest toponim) ◊ apă ńagră — <i>crna vodai> (zbog crnog kamenja u koritu vodotoka) ◊ apă rîstośită — <i>rastoka, vododelnicai> ◊ apă înfundată — <i>zajažena, zaustavljena voda; ponornicai> ◊ apă skumpă — <i>skupa voda, voda iz apotekei> ◊ apă întîńită — <i>voda sa sastava dvaju potokai> (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă ńinśepută — <i>nenačeta voda, voda na izvoru, voda koju pre tog mesta nije zahvatio i nije pio nikoi> (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă întuarsă — <i>voda koja se u vodotoku okreće u mestu; pridaje joj se magijsku moć, i koristi se u bajanju za vraćanje činii> ◊ apă morțuagă (morțîșuagă) — <i>mrtvačka voda, voda koja se zatekla u sudovima pri prolasku pogrebne povorke pored kućei> (obavezno se baca) ◊ apă slubaḑîtă — <i>„oslobođena” voda, voda koja se u posebnom obredu izlivanjai> (libacije) <i>namenjuje pokojnicimai> ◊ apa stuarsă — <i>oceđena vodai> ◊ apa đi pi strĭeș — <i>kišnicai> ◊ gura api — <i>ušćei> ◊ pi apă la valje — <i>nizvodnoi> ◊ pi apă la đal — <i>uzvodnoi> ◊ a luvat apa — <i>odnela vodai> ◊ îńekat în apă — <i>udavljen u vodii> ◊ sa dus pi apă — <i>otišlo niz vodui> ◊ a veńit apa — <i>nadošla vodai> ◊ matka api — <i>vodena matica; matica rekei> ◊ fara apă — <i>bezvodani> [Por.] ◊ apă mută — <i>voda koja se uzima sa tri izvora i daje samrtniku koji teško umirei> ◊ apă boćeḑată — <i>krštena voda, uzima se na Bogojavljenje i čuva za lečenjei> ◊ apă skumpă — <i>skupa voda, unosi se u domaćinstvo pokojnika tokom petrovdanskog postai> [Crn.] ◊ apă spintă — <i>plitka vodai> (Kobilje) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

372  apă înpușkată  apă-înpușcată  упуцана вода  apă înpușkată [akc. apă înpușkată] (sint.) — <i>upucana, ubijena vodai> ◊ apă kurgatuare în kare vrîžîtuorĭu pokńașće ku puška, s-o „omuară” đi sî fakă ku ĭa đeskînćiśiļii măĭ tarĭ — <i>tekuća voda u koju vrač puca puškom, da je „ubije” da bi njome spremao najjače vradžbinei> ♦ (skr.) apă-npușkată [Por.] ∞ apă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2904  apă întuarsă  apă întoarsă  повраћена вода  apă întuarsă [akc. apă întuarsă] (i. ž.) — (mag.) <i>povraćena voda, voda koja se okreće u krugi> ◊ apa întuarsă ĭe apă kare-n matkă sa-nvîrćașće în luok, kare sa-ntuarśe napuoĭ — <i>povraćena voda je voda koja se u matici okreće u mestu, koja se kreće unazadi> ◊ apa întuarsă sa duśe la vrîžîtuare, șî ĭa ku ĭa faśe đeskînćik kare sa kĭamă „întorsură” — <i>povraćena voda nosi se vračari, koja u njoj izvodi bajalicu koja se zove „vraćanje činii> [Por.] ∞ apă  [Vidi]

2903  apă ńinśepută  apă neincepută  неначета вода  apă ńinśepută [akc. apă ńinśepută] (i. ž.) — (mag.) <i>nenačeta vodai> ◊ apă ńinśepută ĭe apă kurată, kare n-a bauto ńima, luvată đi la luok đi unđe apa izvorĭaḑă đin pomînt — <i>nenačeta voda je čista voda, koju nije pio niko, zahvaćena sa mesta gde voda izvire iz zemljei> ◊ ku apă ńinśepută vražîtuoriļi fak tuaće đeskînćiśe — <i>sa nenačetom vodom vračare rade sva bajanjai> [Por.] ∞ apă   [Vidi]

5575  apă skumpă  apă scumpă  скупа вода  apă skumpă [akc. apă skumpă] (sint.) — (rel.) <i>skupa vodai> ◊ apă skumpă ĭe apa kare sa dă đi pomană întra Žoj marĭ șî Moșî đi fraź, kă atunśa ĭe raĭu đeșkis, — <i>skupa voda je voda koja se namenjuje pokojnicima i><i><i>između Velikog četvrtka i jagodnih zadušnica, jer je tadai> raj otvoren i> [Por.] ∞ apă  [Vidi]

751  apipai  a pipăi  пипати  apipai (ĭuo apipiĭ, ĭel apipiĭe) [akc. apipai] (gl. p. ref.) — <i>pipati, opipavati; nežno ili pažljivo dodirivati rukom; ispitivati dodiromi> ◊ ńagura bîznă ĭe, șî ĭel apipiĭe în okuol să priśĭapă unđe ĭe — <i>mrkli je mrak, i on pipa okolo da oseti gde jei> ◊ ĭe apipiĭe aiśa, vĭeḑ śi ĭe — <i>pipni ovde, vidi šta jei> [Por.]   [Vidi]

753  apipiĭală  pipăială  пипање  apipiĭală (mn. apipiĭaļе) [akc. apipiĭală] (i. ž.) — <i>pipanje, opipavanje, dodirivanje; ispitivanje dodiromi> ◊ đi źaba atîta apipiĭală pi parĭeț, nu gasîră ńimika — <i>uzalud toliko pipanje po zidovima, nisu našli ništai> [Por.] ∞ apipai  [Vidi]

752  apipiĭat  pipăit  опипан  apipiĭat (apipiĭată) (mn. apipiĭaț, apipiĭaće) [akc. apipiĭat] (prid.) — <i>opipan, napipan, dodirnut rukomi> ◊ a fuost bîksală, șî ĭa, saraka, fusă apipiĭată đin tuaće părțîļi — <i>bila je gužva, i ona, sirota, beše opipana sa svih stranai> [Por.] ∞ apipai  [Vidi]

148  apļeka  apleca  сагињати (се)  apļeka (ĭuo apļek, ĭel apļiakă) [akc. apļeka] (gl. p. ref.) — 1. (za položaj) <i>saginjati se, kriviti se, savijati sei> ◊ puartă krețanu skurt, șî kînd sa apļakă, iĭ sa vĭađe kuru guol — <i>nosi kratak krecan i kad se sagne, vidi joj se golo dupei> 2. <i>dojiti, davati sisu dedetu ili mladuncu stokei> ◊ apļakă kopilu — <i>doji detei> ◊ apļakă vițălu — <i>doji telei> [Por.]   [Vidi]

149  apļekare  aplecare  сагињање  apļekare (mn. apļekărĭ) [akc. apļekare] (i. ž.) — 1. <i>saginjanje, savijanjei> 2. <i>dojenjei> ◊ vrĭamĭa ĭe đi apļekarĭa kopilașuluĭ, da mumî-sa înga nu sa-ntuors đin sat — <i>vreme je za dojenje bebe, a majka mu se još nije vratila iz selai> [Por.] ∞ apļeka  [Vidi]

152  apļekatuarĭe  aplecătoare  недоиља  apļekatuarĭe (mn. apļekatuorĭ) [akc. apļekatuarĭe] (i. ž.) — <i>nedoilja, ovca koja odbija da doji svoje jagnjei> ◊ apļekatuarĭe ĭe uaĭa kare nu lasă mńelu iĭ s-o sugă, numa pîkurari o apļeakă la sîlă — <i>nedoilja je ovca koja je ne pušta svoje jagnje da je siše, već čobani moraju na silu da ga podojei> [Por.] ∞ apļeka  [Vidi]

151  apļekatuorĭ  aplecător  сисавче  apļekatuorĭ (apļekatuаrĭе) [akc. apļekatuorĭ] (i. m.) — <i>sisavčei> (tele ili jagnje) [Por.] ∞ apļeka  [Vidi]

135  aprinđe  aprinde  палити  aprinđe (ĭuo aprind, ĭel aprinđe) [akc. aprinđe] (gl. p. ref.) — 1. (za materijale koji sagorevaju) <i> paliti, zapaljivati, pripaljivatii> ◊ aprinđe-m bîtu đi mașînă — <i>zapali mi palidrvcei> ◊ du-će, aprinđe gunuoĭu-la să ardă — <i>idi, zapali ono đubre da izgorii> 2. (za oružje) <i>opalitii> ◊ ăl luvă la uokĭ, șă aprinsă pușkă — <i>uze ga na nišan, i opali iz puškei> 3. (za čoveka) <i>padati u vatru, postati jarostan; razjariti sei> ◊ ńiś nu gaćiĭ vuorba da ĭel sa aprinsă, ńi svađirăm ka țîgańi — <i>nisam ni završio reč a on se upalio, svađali smo se kao Ciganii> [Por.] ♦ dij. var. aprinďe [Kmp.]   [Vidi]

136  aprins  aprins  упаљен  aprins (mn. apri) [akc. aprins] (prid.) — 1. (za materije koje sagorevaju) <i>upaljen, zapaljeni> 2. (za mašine) <i>uključen, pokrenut, startovani> 3. (za čoveka) <i>razjareni>   [Por.] ∞ aprinđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

137  aprinsură  aprinsură  паљевина  aprinsură (mn. aprinsurĭ) [akc. aprinsură] (i. ž.) — (zast.) 1. <i>paljevina; požari> ◊ prĭa mare aprinsură a fuost, șă n-a putut ńima s-o stîngă ļesńe — <i>prevelika je pljevina bila, i nije mogao niko da je ugasi lakoi> 2. <i>zgarištei> ◊ kînd sa-ntuors đin rat, a gasît numa aprinsura kășî — <i>kad se vratio iz rata, našao je samo zgarište kućei> [Por.] ∞ aprinđe  [Vidi]

140  apropiĭat  apropiat  близак  apropiĭat (apropiĭată) (mn. apropiĭaț, apropiĭaće) [akc. apropiĭat] (prid.) — 1. (za prostor) <i>blizak, u blizini i>◊ karu a fuost apropiĭat đi borugă, ș-aluńikat șî s-a răsturnat — kola su bila ostavljena blizu uvale, pa su skliznula i preturila se 2. (za količinu) <i>približno, otprilikei> ◊ ăn sak a fuost apropiĭat śinḑăś đi kiļe — <i>u džaku je bilo približno petedest kilai> [Por.] ∞ apropiĭa  [Vidi]

939  apruor  amproor  испаша  apruor (mn. apruourĭе) [akc. apruor] (i. s.) — (zast.) <i>ispaša ovaca uoči đurđevdanske bačije i>◊ s-a dus ku uoĭļi la apruor, să ļi paskă bińe đi măsurat lapćiļi la baśiĭe — <i>otišao je sa ovcama na ispašu, da ih dobro napase za merenje mleka na bačijii> ♦ var. napruor [Por.]   [Vidi]

142  apsanźiu  apsangiu  апсанџија  apsanźiu (mn. apsanźiĭ) [akc. apsanźiu] (i. m.) — 1. <i>apsandžija, čuvar zatvora i zatvorenikai> ◊ a dat mită la apsanźiu, să-l kaće kîta măĭ bun<i> — podmitio je apsandžiju da ga pazi malo boljei> 2. <i>hapsitelji> ◊ l-a prins apsanźiu, șî l-a mînat la-nkisuare — <i>uhvatio ga apsandžija, i oterao ga u zatvori> [Por.] ∞ apsă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1459  aptaș  aptaș ?  насилник  aptaș (mn. aptaș) [akc. aptaș] (i. m.) — <i>nasilnik, koji vrši nasilje, otima, grabi, naročito tuđu imovinui> ◊ aptaș ĭe aăla kare ĭa ku aptă — <i>aptaš je onaj koji uzima na silui> ◊ komuńișći dupa rat a fuost marĭ aptaș, a luvat moșîĭa đi l-aĭ vrĭańiś, ș-a dato la puturuoșî luor — <i>komunisti su posle rata bili veliki nasilnici, otimali su imanje od vrednih i davali je njihovim lenčugamai> (Tanda) [Por.] ∞ apta  [Vidi]

240  apukatură  apucătură  грип  apukatură1 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (med.) 1. <i>prehlada, grip (lat. influentia)i> ◊ am raśit șî ma trĭaśe apa, ka kînd o sî sa pună apukatu pi mińe — <i>prehladio sam se i probija me znoj, kao da će me uhvatiti gripi> 2. <i>razne bolesti stomaka, glave i sli>. ◊ apukatu sa ḑîs la măĭ mulće buaļe, nu numa la buaļe dusă đin raśală — <i>pod gripom su se podrazumevale razne bolesti, ne samo one nastale od prehladai> ♦ var. apukatu ◊ l-a prins apukatu, s-a pus apukatura pi ĭel — <i>uhvatio ga je gripi> (ili neka druga bolest, koja je propraćena drhtavicom i temperaturom) ◊ đeskînćik đi apukatu, đi apukatură — <i>bajalica protiv gripai> [Por.] ∞ apuka  [Vidi]

371  apuriĭe  apărie  водурина  apuriĭe (mn. apuriĭ) [akc. apuriĭe] (i. ž.) — 1. (augm.) <i>vodurina, velika količina tekuće vode; poplavai> ◊ apuriĭe în tuaće părțîļi — <i>vodurina na sve stranei> 2. <i> veća količina prosute vodei> ♦ var. apușînă ◊ veńi o apușînă ku tuot, șî ńi luvă kasa — <i>nadošla je neka vodurina, i odnela nam kućui> ♦ sin. pouod [Por.] ∞ apă   [Vidi]

146  apșuară  apșuară  водица  apșuară (mn. apșuоrĭ) [akc. apșuară] (i. ž.) — 1. (demin.) <i>vodicai> ◊ apșuară ĭe apă mikă, slabă or puțînă — <i>vodica je plitka, slaba ili mala vodai> 2. (anat.) <i>vodenjaki> ◊ a ĭeșît apșuara, akuș sa nașće — <i>potekla je vodicai> (=pukao vodenjak), <i> brzo će se poroditii> [Por.] ∞ apă  [Vidi]

181  ara  ara  орати  ara (ĭuo ar, ĭel ară) [akc. ara] (gl. p.) — <i>orati, izoravati; raditi pomoću plugai> ◊ vrodată lumĭa tuată ara ku plugurļi đi ļiemn — <i>nekada su svi ljudi orali drvenim plugomi> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

147  arag  hărag  рабош  arag (mn. araź) [akc. arag] (i. s.) — <i>raboši> ◊ aragu ĭe un bît, śopļit în patru mukĭe, pi kare ku kuțîtu sa skobĭesk sămńiļi kînd sa masură lapćiļi la baśiĭe — <i>raboš je komad drveta, izdeljan četvrtasto, na kome se nožem urezuju znaci kad se meri mleko na bačijii> [GPek] ♦ sin. rabuș [Por.]  [Vidi]

242  aram  haram  клетва  aram (mn. aramе) [akc. aram] (i. ž.) — <i>kletva, prokletstvoi> ◊ aram să fiĭe — <i>proklet bioi> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

237  aramașî  rămăși  кладити се  aramașî (ĭuo aramașîăsk, ĭel aramașîașće) [akc. aramașî] (gl. p. ref.) — <i>kladiti se, sklapati opkladui> ◊ iĭ drag sî sa aramașîaska ku fiĭe kare — <i>voli da se kladi sa bilo kimi> ◊ nu ći aramașî dakă n-aĭ bań — <i>nemoj se kladiti, ako nemaš parei> [Por.] ♦ dij. var. ramașîașće [Crn.]   [Vidi]

243  arambaș  harambașă  харамбаша  arambaș (mn. arambașă) [akc. arambaș] (i. m.) — 1. <i>harambaša, vođa hajdučke družinei> ◊ arambașa puartă uoțî — <i>harambaša predvodi hajdukei> 2. (fig.) <i>silnik; drzak i bezobziran čoveki> ◊ arambaș mare, aramiu, ńima n-are paśe đi ĭel — <i>veliki harambaša, aramija, niko nema mira od njegai> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

176  arami  arămi  лемити бакром  arami (ĭuo aramĭesk, ĭel aramĭașće) [akc. arami] (gl.) — 1. <i>lemiti, letovati, spajati dva metalna predmeta pomoću bakrai> ◊ numa țîgańi aramit bun kaldîărîļi — <i>samo su Cigani dobro lemili bakračei> 2. <i>ukrašavati bakromi> [Por.] ∞ aramă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2331  Aranźel  arhanghel  Аранђел  Aranźel (mn. aranźeļ) [akc. Aranźel] (i. m.) — i. (rel.) 1. (demon.) <i>Aranđel, mitološko biće koje ljudima uzima dušui> ◊ la uom kare ḑaśe pi muarće, Aranźelu vińe ku triĭ kuțîće, șă-ĭ skuaće sufļitu — <i>čoveku koji leži na samrti, Aranđel dolazi sa tri noža, i vadi mu dušui> 2. (kal.) <i>slava, krsno imei> ◊ Svići Aranźelu ĭe prazńiku alu mulț rumîń; ĭastă Aranźel đi vară, șî Aranźel đi tuamnă — <i>Sveti Aranđeo je slava mnogih Vlaha; postoji letni i jesenji Aranđeli> ii. (antr.) l.i. <i>Aranđeli> ◊ ĭastă kopiĭ la rumîń, lu kare nașu la boćeḑ ļ-a dat nume Aranźel, kî sî-ĭ pazaskă Aranźelu, să nu-ĭ ĭa ćińirĭ — <i>ima vlaške dece kojima je kum na krštenju dao ime Aranđel, da ih Aranđel čuva, da ih ne uzme mladei> [Por.]  [Vidi]

179  arańi  hrăni  хранити  arańi (ĭuo arańesk, ĭel arańiașće) [akc. arańi] (gl. p. ref.) — 1. <i>hraniti, nahraniti, ishranitii> ◊ fuamiće mare, da multă lume trăbe arańi — <i>velika je glad, a mnogo naroda treba nahranitii> 2. <i>toviti, gojii> ti ◊ arańașće puorśi — <i>hrani, tovi svinjei> ◊ grĭeu ĭe kînd naĭ ku śe să arańeșć kopiĭi — <i>teško je kad nemaš čime da nahraniš decui> [Por.]   [Vidi]

180  arańit  hrănit  нахрањен  arańit (arańi) (mn. arańiț, arańiće) [akc. arańit] (prid.) — 1. <i>nahranjen, siti> 2. (iron.) <i> gojazani> 3. (za goveda i svinje) <i>utovljeni> [Por.] ∞ arańi  [Vidi]

145  arat  аrаt  изоран  arat2 (arată) (mn. araț, araće) [akc. arat] (prid.) — <i>izoran, poorani> ◊ luoku ĭe abĭa arat ku duauă parĭekĭ đi buoĭ — <i>njiva je jedva izorana sa dva para volovai> [Crn.] ♦ dij. var. aratuara  (Ima umotvorina!)[Vidi]

232  arata  arăta  показивати  arata (ĭuo arăt, ĭel arată) [akc. arata] (gl. p.) — 1. <i> pokazivati, prikazivati, ukazivatii> ◊ puvesta, ama nu arata ku mîna kîtra mińe — <i>pričaj, ali nemoj pokazivati rukom na menei> 2. <i>otkrivati, obelodanjivatii> ◊ spuńeț lukru, să nu ći arăt ĭo — <i>priznaj delo, da te ne otkrijem jai> 3. <i>dokazivatii> ◊ tare đi kap, amunka uomu puaće-ĭ arata kă nu vorbĭașće đirĭept — <i>tvrdoglav, teško mu čovek može dokazati da nije u pravui> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

233  aratarĭe  arătare  привиђење  aratarĭe (mn. aratărĭ) [akc. aratarĭe] (i. ž.) — 1. <i>priviđenje, prikaza, utvarai> 2. <i>predskazanje, slutnja; znak ili predznak sudbinei> 3. (psih.) <i>predosećaji> 3. <i>radnja pokazivanja, ukazivanja, prikazivanjai> ◊ măĭ đes aratarĭa sa faśe-n vis — <i>predskazanje se najčešće javlja u snui> ◊ đeskînćik đi aratarĭe — <i>bajalica protiv priviđenjai> ♦ sin. nalukă [Por.] ∞ arata  [Vidi]

1490  aratat  arătat  приказан  aratat (aratată) (mn. arataț, arataće) [akc. aratat] (prid.) — <i>prikazan, koji je izložen pokazivanju; pokazani> ◊ sămnu ăl aratat, nu la înțaļes ńima — <i>pokazani znak nije razumeo nikoi> [Por.] ♦ dij. var. arăta [Kmp.] ∞ arata  [Vidi]

144  aratură  arătură  орање  aratură (mn. araturĭ) [akc. aratură] (i. ž.) — 1. <i>oranjei> ◊ luoku are o ḑî đi aratură, puaće șî măĭ tare — <i>njiva ima dan oranja, možda i jačei> [Crn.] 2. <i>oranica, izorano zemljište; zemljište dobro za oranjei> ◊ asta ĭe pomînt bun đi aratură — <i>ovo je zemljište dobro za oranicui> [Por.] ♦ dij. var. arătură [Kmp.] ∞ ara  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1003  arazna  arazna  засебно  arazna [akc. arazna] (pril.) — <i>zasebno, odvojeno, po stranii> ◊ pus đ-arazna, să nu sa pĭardă, șî rîḑîmat đi parĭaće, să nu sa pluaĭe — <i>stavljen na stranu, da se ne izgubi, i naslonjen na zid, da ne kisnei> [Por.]   [Vidi]

572  arbarĭ  animal hrănit cu biberonul  сисавче без сисе  arbarĭ [akc. arbarĭ] (i. m.) — <i>sisavče koje je ostalo bez sisei> ◊ arbarĭ ĭe mĭal, purśĭal or vițăal, apļekat la țîță ku lapće dă vakă, kă mumă-sa a-nțarkat, or n-are luok la țîță dă ĭeal — <i>arbar je sisavče: jagnje, prase ili tele, koje se doji na cucli sa kravljim mlekom, jer mu je majka ostala bez mleka, ili nema na sisi mesta za njegai> [Hom.]   [Vidi]

412  arț  arţ  мрс  arț (mn. arțurĭ) (i. m.) — (kal.) <i>mrs, mrsni dani, trapava nedelja, period kada sredom i petkom sme da se jede mrsna hranai> ◊ kînd ĭe arț, nu sî postîașće — <i>kad je trapava nedelja, ne posti sei> [Crn.] ◊ arț sa kĭamă ḑîļiļi dupa puosturĭ marĭ, în kare nu sa postîașće mĭerkurĭa șî vińirĭa — <i>„arc” je naziv za dane posle velikih postova, kada se mrsi sredom i petkomi> [Por.] ◊ arțurĭ măĭ întîń kad dupa Kraśun, șî țîn pănă la Boćaḑă, pĭe urmă ĭastă dupa Pașć, kînd ĭasă puostu parĭasîmiluor — <i>„arci” prvo padaju posle Božića i drže do Bogojavljanja, posle ih ima posle Uskrsa, kad istekne četrdesetodnevni posti> [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

245  arțaguos  arţăgos  зловољан  arțaguos (arțaguasă) (mn. arțaguoș, arțaguașă) [akc. arțaguos] (prid.) — <i>zlovoljan, razdražljiv, spreman na svađu i kavgui> ◊ uom arțaguos — <i>kavgadžija, napasnik; svađalicai> [Por.] ♦ dij. var. rțaguos [Crn.] ∞ arțag  [Vidi]

246  arțarĭ  arţar  црни јавор  arțarĭ (mn. arțarĭ) [akc. arțarĭ] (i. m.) — (bot.) <i>crni javori> (Acer platanoides, Acer tartaricum) ◊ arțarĭu ĭe bun đi fakut fluĭere șî dĭelurĭ đi laută — <i>crni javor je dobar za izradu frula i delova za violinui> ◊ arțarĭ ĭe un fĭeļ đi palćin — <i>arcar je vrsta javorai> [Por.] ♦ dij. var. îrțarĭ (Ranovac) [Mlava] ∞ palćin  [Vidi]

247  arțuagă  arţăgos  бабускера  arțuagă (mn. arțuaźe) [akc. arțuagă] (i. ž.) — (zast.) (pej.) 1. <i>babuskera,i> <i><i>stara žena i> i>◊ ĭastă muĭerĭ batrîńe kare sînt urîće ka muarća, da au șî narau rău, đi ĭaļe sa ḑîśe kă sînt arțuaźe — <i>ima starih žena koje su ružne ko smrt, a imaju i ružnu narav, za njih se kaže da su babuskerei> <i><i>i> i> 2. <i>prgava osoba, svađalica; prznicai> ◊ o arțuagă đi uom, la tuot nat îĭ sĭare-n kap — <i>prznica od čoveka, sa svakim se kačii> 3. (fig.) <i> mrcinai> ◊ o îrțuagă đi uom, abĭa-ș traźe kuru dupa ĭel — <i>mrcina od čoveka, jedva vuče dupe za sobomi> ♦ var. îrțuagă ♦ var. mîrțuagă [Por.] ∞ arțag  [Vidi]

336  ardou  hârdău  ардов  ardou (mn. arduave) [akc. ardou] (i. m.) — <i>ardov, bačva, veliko bure, veliki drveni sud za kominu, sa vratancima sa strane i>◊ am kîpatat bataĭe odată kînd am fuost mik, pintru śe m-am bagat în ardou sî ma źuok — <i>dobio sam batine jednom, kad sam bio mali, zatošto sam ušao u ardov da se igrami> [Por.] ◊ în ardou s-a țînut komina, în vrĭamĭa kînd kazańiļi a fuost rare — <i>u ardovu se čuvala komina, u vreme kada je kazana za pečenje bilo maloi> ♦ dij. sin. baśi [Crn.]  [Vidi]

160  Arđal  Ardeal  Ердељ  Arđal (mn. Arđaļе) [akc. Arđal] (i. m.) — <i>Erdelj, pokrajina u Rumuniji; Transilvanijai> ◊ poļikra ńi Arđelańi, kă aĭnuoștri aĭ batrîń, a veńit đin Arđal — <i>nadimak nam je „Arđelani” jer su naši stari došli iz Arđalai> (=Erdelja) [Por.]   [Vidi]

223  arđală  ardere  згариште  arđa (mn. arđaļе) [akc. arđală] (i. ž.) — 1. <i> zgarište, sagorelo mesto, sagoretina, izgoretinai> ◊ ĭastă o arđală în poĭană, sigurat vrunu a fakut fuoku — <i>ima neko zgarište u polju, sigurno je neko ložio vatrui> 2. <i>vrelina, toplina, toplotai> ◊ pripĭașće suariļi, șî đi arđală nu puoț să sufļi — <i>pripeklo sunce, i od vreline ne možeš da dišeši> ♦ var. arsură ♦ var. (ret.) arđarĭe (mn. arđerurĭ, arđelurĭ) ♦ sin. kaldură [Por.] ∞ arđe  [Vidi]

764  arđauă  argeao ?  камен  arđauă1 (mn. arđiaļe) [akc. arđauă] (i. ž.) — <i>pljosnati kamen koji se grejao na žaru i na njemu pekao hlebi> ◊ pi arđauă măĭ mult păkurari a kuopt ļipiĭe, da șî lumĭa kînd a trait pin zbăgurĭ — <i>na kamenu su najčešće čobani pekli lepinje, a i ljudi kada su živeli u zbegovimai> [Por.] ∞ arđe  [Vidi]

112  arđe  arde  горети  arđe (ĭuo ard, ĭel arđe) [akc. arđe] (gl.) — <i>goretii> ◊ kînd ińima înśĭape a arđe, nu sa stîmpără ku apă — <i>kad srce počne goreti, ne gasi se vodomi> ◊ arđeĭ palmă! — <i>ošamari ga! (ošamaritii> ) ◊ arđe suariļi — <i>sunce peče, žežei> ◊ arđe fuoku ku stînsu — <i>vatra gori bez plamena, tinjai> [Por.] ♦ dij. var. arďe [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

390  arďika  ridica  дизати (се)  arďika (ĭuo аrďik, ĭel arďi) [akc. arďika] (gl. p. ref.) — <i>dizati (se), podizati (se), izdizati (se)i> ◊ kînd sa kulkă, greu s-arďikă — <i>kad legne, teško se dižei> [Kmp.] ♦ var. rađi [Por.]   [Vidi]

228  argat  argat  надничар  argat (argată) (mn. argaț, argaće) [akc. argat] (i. m.) — (zast.) 1. <i>nadničar, najamnik; slugai> ◊ tata ku muma a fuost argaț pin sat, ama ĭară ń-a krĭeskut, să fim uamiń — <i>otac i majka su bili seoskui nadničari, ali su nas podigli, da budemo ljudi na svom mestui> 2. (fig.) <i>čovek izmučen teškim poslovima ili tegobnim životom; mučeniki> ◊ ku lukru tuot argat am fuost — <i>sa poslom sam sve mučenik bioi> [Por.] ∞ argasî  [Vidi]

164  aripat  aripat  крилат  aripat (aripată) (mn. aripaț, аripaće) [akc. aripat] (prid.) — 1. <i>krilat, koji ima krilai> 2. (ret.) (fig.) <i>smeo, neoprezan, koji se zanosi nečim što prevazilazi njegovu snagui> ♦ var. arpiĭat (Tanda) [Por.] ∞ ari  [Vidi]

128  ariś  aric  јеж  ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) <i>ježi> (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — <i>jež i ježica spavaju u lišćui> [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

165  arit  ariet  околина  arit (mn. ariće) [akc. arit] (i. ž.) — 1. <i>okolina, okoliši> ◊ aritu kăśî — <i>okućnica i> ◊ fuź đin aritu mĭeu! — <i>beži mi s očiju!i> 2. <i>vidik, vidokrugi> ◊ kît sa vĭađe ku uoki arito-sta, tuot ĭe moșîĭa mĭa — <i>koliko se očima vidi okolo, sve je moje imanjei> [Por.]   [Vidi]

162  ariuș  coricov  киселица  ari (mn. ariușă) [akc. ariuș] (i. s.) — (bot.) (zast.) <i>kiselica, vrsta jako kisele divlje jabuke (Malus sylvestris)i> ◊ ariuș ĭe puom sîrbaćik ku puama akră — <i>kiselica je divlja voćka sa kiselim plodomi> ♦ var. ariĭuș, iriuș, iriĭuș ♦ sin. koriki [Por.] ♦ dij. sin. korikuvă [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

130  arîăț  erete  кобац  arîăț (mn. arîățî) [akc. arîăț] (i. m.) — (ornit.) <i>kobac kokošari> (Falco subbuteo) ◊ kluoța apîră pîlgu ĭeĭ đi arîăț — <i>kvočka brani svoje jato od kopcai> [Crn.] ♦ sin. uļ gainarĭ [Por.] ♦ dij. var. arăț [Kmp.] ♦ dij. sin. irikob (Sige) [Hom.] ∞   (Ima umotvorina!)[Vidi]

172  arĭaće  arete  приплодно грло  arĭaće (mn. arĭеț) [akc. arĭaće] (i. m.) — (zool.) <i>priplodno grloi> ◊ đin duoĭ omeńeșć, un mńel las đi arĭaće — <i>od dva muška, jedno jagnje ću ostaviti za priplodi> [Crn.] ◊ arĭaće ĭe berbĭek, ažuns đi mîrļit uoiļi — <i>„arjaće” je ovan, dospeo za mrkanje ovacai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

111  arĭe  arie  гумно  arĭe (mn. ărĭ) [akc. arĭe] (i. ž.) — <i>gumno, guvnoi> ◊ arĭe ĭe luok unđe sa trăirat șî s-a vînturat grîu ku kalu șî ku vîntu<i> — gumno je mesto gde se pomoću konja i vetra vršilo i vejalo žitoi> ♦ var. are ♦ up. gĭep [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

211  ark  arc  лук  ark (mn. arkurĭ) (i. m.) — 1. <i>luki> ◊ ark ku kare sa arunkă saźata — <i>„ark” je luk kojim se izbacuje strelai> 2. <i>gudaloi> ◊ ark đi laută — <i>violinsko gudaloi> ◊ traźe ku arku pi kuarda gruasă — <i>prevlači gudalom preko debele žicei> (svira dubokim tonom) 3. <i>luk kao graditeljski oblik na stambenim objektimai> ◊ kasă ku arkurĭ — <i>kuća sa lukovimai> [Crn.], [Por.] 4. <i>kuhinjski pribori> ◊ arku dă taĭat koļiașa — <i>luk za sečenja kačamkai> (Sige) [Hom.], [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

212  arkaș  arcaș  стрелац  arkaș (mn. arkașî) [akc. arkaș] (i. m.) — (zast.) 1. <i>strelaci> ◊ arkaș a fuost uom înarmat ku ark șî saźată — <i>strelac je bio čovek naoružan lukom i strelomi> ◊ bun arkaș ĭe uom kare puaće să putrîvĭaskă ku pușka tuot śe ĭa la nișan — <i>dobar strelac je čovek koji može puškom da pogodi sve što uzme na nišani> 2. <i>gudalar, majstor za gudalai> ◊ rar a fuost arkaș buń pin saćiļi nuaștre, șî lîutari măĭ mult sîngurĭ a ogođit arkurļi kare ļi s-a frînt — <i>retki su bili dobri gudalari po našim selima, pa su violinisti sami popravljali gudala koja su im se lomilai> [Por.] ∞ ark  [Vidi]

812  armurikă  armonică  хармоника  armuri (mn. armurič) [akc. armurika] (i. ž.) — (muz.) <i>harmonika, muzički insturmenti> ◊ armurikă ďe gură — usna harmonika [Kmp.] ♦ dij. var. armuńi ◊ a-nvațat la șkuală sî kînće đin armuńikă — <i>učio je u školi da svira harmonikui> [Por.]   [Vidi]

485  Arnaglaua  Arnaglaua  Рудна Глава  Arnaglaua [akc. Arnaglaua] (i. ž.) — (ojk.) <i>Rudna Glava, vlaško selo u Gornjem Poreču, naseljeno je Vlasima Munćanima i pripada opštini Majdanpeki> ◊ pin Arnaglaua trĭaśe rîu Șașka — <i>kroz Rudnu Glavu protiče reka Šaškai> ◊ Arnaglaua ĭe sat đaluruos, are mulće kulmĭe șî ogașă — <i>Rudna Glava je brdsko selo, ima mnogo kosa i potokai> ◊ ogașîļi tună în rîu Șașka, đi parća đirĭaptă: Biļizvuorța, Ostrovița șî Lozovița, da đi parća stîngă Bļizńa, Bistovița Mikă șî Bristovița Mare — <i>potoci se ulivaju u reku Šašku, s desna: Beli izvor, Ostrovica i Lozovica, a s leve strane Blizna, Mala i Velika Brestovicai> ◊ Arnaglaua are patru kotunurĭ marĭ, kare sa kĭamă: Bļizńa, Krșĭe, Șopît șî Bugoglaua — <i>Rudna Glava ima četiri velika zaseoka, koji se zovu: Blizna, Krš, Šopot i Bukova Glavai> ♦ var. Îrnaglaua [Por.]   [Vidi]

486  arnaglavĭan  arnaglăvean ?  Рудноглавац  arnaglavĭan (mn. arnaglavĭeń) [akc. arnaglavĭan] (i. m.) — <i>Rudnoglavac, stanovnik Rudne Glave, vlaškog sela u opštini Majdanpeki> ◊ arnaglavĭanuĭe uom đi Arnaglaua, sat rumîńesk în Porĭeśa đi Sus — <i>Rudnoglavac je čovek iz Rudne Glave, vlaškog sela u Gornjem Porečui> ♦ up. arnaglavĭană ♦ var. îrnaglavĭan, îrnaglavĭeń [Por.] ∞ Arnaglaua  [Vidi]

3470  arnaglavĭană  arnaglăveană ?  Рудноглавка  arnaglavĭană (mn. arnaglavĭańe) [akc. arnaglavĭană] (i. ž.) — <i>Rudnoglavka, stanovnica sela Rudna Glava u opštini Majdanpeki> ◊ arnaglavĭană ĭe famĭaĭe muĭerĭaskă, kare ĭe naskută or traĭașće în sat rumîńesk Arnaglaua, în Porĭeśa đi Sus — <i>Rudnoglavka je ženska osoba, koja je rođena ili živi u vlaškom selu Rudna Glava, u Gornjem Porečui> ♦ var. îrnaglavĭană ♦ up. arnaglavĭan [Por.] ∞ Arnaglaua   [Vidi]

1868  Arnaut  Arnăut  Арнаут  Arnaut (mn. Arnauț) [akc. Arnaut] (i.m.) — (etn.) <i>Arnaut, Arnautin; Albanaci> ◊ kînd am trekut pistă Albaniĭa, ń-a batut fuamĭa, źeru șî arnauțî — <i>kad smo prelazili preko Albanije, tukli su nas glad, mraz i Arnautii> [Crn.] ◊ kînd armata sîrbĭaskă s-a tras pista Albańiĭa, ńima n-a drîzńit sî fure śeva đi mînkare đi la arnauț, kî arnauțî nu ļ-a dat ńimika ńiś pi bań, numa rumîńi aĭ nuoștri a kućeḑat aĭa să fakă — <i>kada se srpska vojska povlačila preko Albanije, niko nije smeo od Arnauta da ukrade nešto za jelo, jer Arnauti nisu davali ništa ni za pare, samo su naši Vlasi to smeli da uradei> ♦ sin. Șiptarĭ [Por.]  [Vidi]

3992  arnaut  arnaut ?  арнаут  arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) <i>arnaut, vrsta kukuruzai> ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — <i>arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipui> ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — <i>seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratui> ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — <i>arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustilii> [Por.] ∞ Arnaut   [Vidi]

425  Arnauta  Arnăută  Арнаута  Arnauta [akc. Arnauta] (i. ž.) — (hidr.) <i>Arnauta, reka, izvire u ataru sela Dobro Polje, protiče kroz Dobrujevac, Boljevac, Mali izvor i Valakonje, i uliva se u Crni Timok, i i><i>potok koji izvire u Savincu, i koji se takođe uliva u Crni Timoki> ◊ Arnauta buļuoțuluĭ pimovara ĭe turburĭe, da vară arĭe apă puțînă — <i>boljevačka Arnauta je s proleća mutna, a leti ima malo vodei> [Crn.] ∞ Arnaut   [Vidi]

1251  arnă  arnă  арна (?)  arnă [akc. arnă] (i. ž.) — (zast.) <i>arna, predmetak nejasnog porekla u složenici arnă-barnă: „haos, nered, ršum, pustoš”i> ◊ a fakut la uom în kuzńiță arnă-barnă, ș-a skapat ńibatut — <i>napravio je čoveku haos u kovačnici, i utekao bez batinai> ♦ up. urdu-vurdu, urdu-burdu [Por.]   [Vidi]

156  arńik  harnic  вредан  arńik (arńi) (mn. arńiś, arńiśе) [akc. aik] (prid.) — <i>vredan, hitari> ◊ uom arńik, are spuorĭ la lukru — <i>vredan čovek, ima napredak u poslui> ♦ sin. sîrńik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

873  arńiś  arnici  памучни конац  arńiś (mn. arńiśurĭ) [akc. arńiś] (i. m.) — (zast.) <i>konac za izradu veza na ženskim i muškim košuljama dobijen ručnim predenjem pamukai> ◊ am tuors bunbak đi arńiś — <i>prela sam pamuk za vezi> ◊ puĭaĭ kamașă nuauă ku rîurĭ đi arńiś — <i>izvezla sam novu košulju pamučnim koncemi> ◊ rîuri puĭaț ku arńiś sînt mîĭ marunț șî mîĭ țînatuorĭ — <i>vez rađen pamučnim koncem je sitniji i trajnijii> [Crn.] ♦ dij. var. arńiğ — <i>konac za vezi> [Kmp.] ◊ arńiź — <i>sitan vezi> [Por.]   [Vidi]

1519  arńiź  arnici  вез  arńiź (mn. arńiźe) [akc. arńiź] (i. s.) — <i>vez, naročito sitan vez izveden pamučnim koncem i> [Por.] ♦ var. arńiś (Tanda) ♦ dij. var. arńiğ [Kmp.] ♦ dij. var. arńiś [Crn.]  [Vidi]

1507  arpiĭa  arpiia  окрилатити  arpiĭa (ĭuo ma ărpiĭ, ĭel sa ărpiĭe) [akc. arpiĭa] (gl.) — (ornit.) <i>okrilatiti, dobiti krilai> ◊ puĭi în kuĭb înśep arpiĭa ĭuta, dakă-ĭ pasîrĭa arańiașće bun — <i>ptići u gnezdu počinju da krilate brzo, ako ih majka dobro hranii> ♦ var. ărpiĭa (Tanda, Crnajka) [Por.]  [Vidi]

1506  arpiĭat  aripat  крилат  arpiĭat (arpiĭată) (mn. arpiĭaț, arpiĭaće) [akc. arpiĭat] (prid.) — (ornit.) <i>krilat, koji ima krilai> ◊ pasîrĭa ĭe žuavină arpiĭată — <i>ptica je krilata životinjai> (Tanda, Crnajka) ♦ var. ărpiĭat [Por.] ∞ arpiĭa  [Vidi]

158  ars  ars  изгорео  ars (arsă) (mn. arș, arsă) [akc. ars] (prid.) — 1. <i>izgoreo pregoreo, ispečeni> 2. (fig.) (za emocije) <i>doboko pogođen rečima ili postpukom; povređen, ošinuti> ◊ la ars ku vuorba — <i>ošinuo ga rečimai> [Por.] ∞ arđe  [Vidi]

159  arsură  arsură  изгорелина  arsură (mn. arsurĭ) [akc. arsură] (i. ž.) — 1. <i>izgorelina, ono što je oštećeno delovanjem vatre ili sunca; izgoretina, opekotinai> ◊ arsura ĭe luok unđe a ars fuoku — <i>izgorelina je mesto gde je gorela vatrai> 2. <i>pripeka, žegai> ◊ nu măĭ puot să suflu đi arsura suariluĭ a tare — <i>ne mogu više da dišem od jake sunčeve žegei> [Por.] ∞ arđe  [Vidi]

4012  arșiță  arșiţă  пекарка  arșiță (mn. arșiț) [akc. arșiță] (i. ž.) — (izob.) <i>pekarka, žena koja je spremala obredne hlebove za pomanui> ◊ arșițăļi a fuost babiļi dăn sat kare a șćut să fakă kolaś dă pomană, șî kare ĭ-a plumađit șî ĭ-a kuopt — <i>pekarke su bile babe koje su znale da spremaju obredne hlebove za pomanu, i koje su ih mesile i peklei> ◊ prăn povĭeșć sa țîńe minće kă dămult a fuost vrun fĭeļ dă kolaś kare s-a kuopt la suare — <i>kroz priče se pamti da je nekada bila vrsta obrednih hlebova koji su se pekli na suncui> [Stig] ∞ arđe  [Vidi]

155  arșîță  arșiță  пржина  arșîță (mn. arșîț) [akc. arșîță] (i. ž.) — <i>pržina, pržolji> 1. <i> neplodna zemlja, zemljište sa veoma tankim slojem plodne zemlje prekriveno sitnom travom pogodno za ispašu stoke, neziratno zemljištei> ◊ în arșîță ńimik nu rođașće — <i>na pržini ništa ne rađai> [Crn.] 2. <i>pržina, pržolj, zemlja spaljena od sunca; peskar, kamenjar; neplodno tle na prisojnoj strani brdai> ◊ arșîță ĭe pomînt ars, ńirođituorĭ, fara ĭarbă șî ļamńe, numa kîć-o tufă koļa-koļa — <i>pržina je sagorelo zemljšte, neplodno, bez trave i drveća, samo po neki žub ovde-ondei> ♦ / < arsizgorelo, spaljeno, sprženo” + suf. - iță [Por.] ♦ up. arșiță (Lješnica) [Zvizd] ∞ arđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

235  Artan  Artan  Ртањ  Artan [akc. Artan] (i. m.) — (top.) <i>Rtanj, planina u istočnoj Srbijii> ◊ baće un vînt friguruos đi pi Artan — <i>duva neki hladan vetar sa Rtnjai> ◊ Artanu la fakut žîduvi vrodată kî să puarće vînțî đi pi ĭel — <i>Rtanj su nekada napravili divovi da bi sa njega upravljali vetrovimai> ◊ (ver.) кînd ĭe vîru Artanuluĭ kutrupit ku nuvirĭ, vrĭamĭa sî strîkă — <i>kad je vrh Rtnja u oblacima, vreme se kvari.i> ◊ (izr.) Pînă sî vĭađe zapada pi Artan, kožuoku nu să lasă — <i>dok se na Rtnju vidi sneg, kožuh se ne skidai> [Crn.]   [Vidi]

260  arunka  arunca  избацити  arunka (ĭuo arunk, ĭel arunkă) [akc. arunka] (gl. p.) — 1. <i>izbaciti, dobaciti ili baciti neki predmet sa nešto većom snagom na veću daljinu; hitnutii> ◊ arunkă țuaļiļi la Suare — <i>dobacuju odelo Suncui> (u vlaškom obredu marturija, v. marturiĭe) ♦ sin. lîpada, lupada; azvîrļi 2. <i>napregnuti se, napeti sei> ◊ nu țîńa lukru-șală, uomuļe, numa arunkî-će kît guođe puoț să țîń ļiemnu-la, să nu kadă pi nuoĭ — <i>ne šali se, čoveče, nego se napni koliko god možeš da držiš to drvo, da ne padne na nasi> (Tanda) [Por.] 3. <i>veranje, pentranje; puzanjei> ◊ sa arunkă pră ļeamn kamguđe șîarpiļi — <i>vere se uz drvo kao zmijai> (Žitkovica) [Bran.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

261  arunkat  aruncat  бачен  arunkat (arunkată) (mn. arunkaț, arunkaće) [akc. arunkat] (prid.) — <i>bačen, izbačen, hitnut (u vis ili u dalj) i> [Por.] ∞ arunka  [Vidi]

262  arunkatuorĭ  aruncător  бацач  arunkatuorĭ (arunkatuarĭe) (mn. arunkatuorĭ, arunkatuarĭe) [akc. arunkatuor] (i. m.) — <i>bacač, izbacivač, dobacivač; osoba koja baca, izbacuje ili dobacuje neki predmeti>, <i>sa nešto većom snagom i na veću daljinui> [Por.] ∞ arunka  [Vidi]

263  arunkatură  aruncătură  бацање  arunkatură (mn. arunkaturĭ) [akc. arunkatură] (i. ž.) — <i>bacanje, izbacivanje, dobacivanje nekog predmeta sa većom snagom i na veću daljinui> ♦ up. lîpadatură, lupadatură [Por.] ∞ arunka  [Vidi]

115  arźauă  argea  ложиште  arźauă (mn. arźaļе) [akc. arźauă] (i. ž.) — 1. (zast.) <i> ložištei> ◊ arźauă s-a ḑîs đivrodată la luok unđe s-a fakut fuok — <i>„arđaua” se nekada nazivalo mesto gde se ložila vatrai> 2. (zast.)<i> žarište ispod razboja za tkanjei> ◊ arźauă a fuost adînkatură đi žîgaraĭ supt razbuoĭ đi țasut<i> — „arđaua” je bilo udubljenje za žar ispod razboja za tkanjei> [Por.] 3. (zast.) <i>zemunica u kojoj se tkalo letii> ◊ arźaua a fuost borđeĭ fakut adîns đi țasut vara la tuortu đi kîńipă șî đi in, kî atunśa tuortu a prins măĭ multă uđală — <i>„arđaua” je zemunica posebno napravljena da se u njoj leti tka pređa od konoplje i lana, jer je pređa tada primala najviše vlagei> [Crn.] ∞ arđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

224  arźint  argint  сребро  arźint (mn. arźi) [akc. arźint] (i. s.) — <i>srebroi> ◊ đi arźint — <i>od srebra, srebrni> [Por.] ♦ dij. var. arğint [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

225  arźint viu  argint-viu  жива  arźint viu [akc. arźint viu] (i. s.) — <iiva, hemijski element, metal srebrnastog sjaja, vrlo pokretljiv i tečani> (Hg, lat. <i>hydrargyrumi> ) ◊ ku arźint viu lukră numa vrîžîtuoriļi — <i>sa živom rade samo vračarei> ◊ vrîžîtuarĭa kare a șćut să „omuare” arźintol viu, s-a țînut kî ĭe tare vrîžîtuare — <i>vračara koja je znala da „ubije” živu, smatrala se jakom vračaromi> [Por.] ∞ arźint  [Vidi]

765  arźintuaĭkă  arginţică  фресница  arźintuaĭkă (mn. arźintuoĭś) [akc. arźintuaĭkă] (i. ž.) — 1. (bot.) <i> fresnica, poljski cvet (Dryas octopetala)i> ◊ arźintuaĭka ĭe buĭađe mikă ku fluare albă, krĭașće pin ļivĭeḑ — <i>fresnica je mala biljka sa belim cvetom, raste po livadamai> 2. (fig.) <i>žena koja ogovaranjem truje odnose među ljudimai> (od arźint — srebro, koje se smatra otrovnim) ◊ o arźintuaĭkă đi muĭare, ĭa-r trăbuĭa skoća ļimba đin gură — <i>žena otrovnica, trebalo bi joj iščupati jeziki> [Por.] ∞ arźint  [Vidi]

248  asară  aseară  синоћ  asară [akc. asară] (pril.) — <i>sinoći> ◊ đi asară — <i>od sinoć, sinoćnjii> ♦ up. însarat — <i>okasnio, uhvataio ga mraki> ◊ asară ĭe tuout una ku ĭerĭ sara — <i>sinoć je isto što i juče uvečei> ♦ / a + sară [Por.] ∞ sară   (Ima umotvorina!)[Vidi]

254  askuțî  ascuţi  оштрити  askuțî (ĭuo askut, ĭel askuće) [akc. askuțî] (gl. p. ref.) — 1. <i>oštriti, izoštriti, naoštriti; šiljiti, brusitii> ◊ trîăbe askuțî kuțîtu-sta, nu taĭe — <i>treba naoštriti ovaj nož, ne sečei> ◊ s-a dus la kovaśu să askută sakurĭa la tośilă — <i>otišao je kod kovača da naoštri sekiru na tocilui> [Por.] ◊ tata askuće pari đi viĭe — <i>otac šilji kočeve za vinogradi> [Crn.] 2. (fig.) <i>naljuititi sei> ◊ s-a mîńiĭat, s-a askuțît tuot, vrĭa sî sa bată — <i>naljutio se, sav se naoštrio, hoće da se bijei> [Por.]   [Vidi]

255  askuțît  ascuţit  оштар  askuțît (askuțîtă) (mn. askuțîț, askuțîće) [akc. askuțît] (prid.) — <i>oštar, naoštren, izoštren, šiljat, zašiljeni> ◊ kuțîto-sta nuĭe askuțît bun — <i>ovaj nož nije dobro naoštreni> [Por.] ◊ askuțît ka aku — <i>oštar kao iglai> [Crn.] ∞ askuțî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

259  askuțîtură  ascuţitură  оштрица  askuțîtură (mn. askuțîturĭ) [akc. askuțîtură] (i. ž.) — 1. <i>oštrica, sečivoi> ◊ a-ntuors kuțîtu ku askuțîtura kîtra mińe, ama ĭuo-l prinsăĭ đi mînă — <i>okrenuo je nož sa oštricom prema meni, ali ja sam ga uhvatio za rukui> 2. (geog.) <iiljak, vrh; oštar prevoji> ◊ kînd m-am dus la baśiĭe, măĭ grĭeu mĭ-a fuost la Pĭatra galbină să trĭek pista askuțîtura kîrși — <i>kad sam išao na bačiju, najteže mi je bilo da i><i><i>kod Žutog kamenai> pređem preko oštrice krša i>[Por.] ∞ askuțî  [Vidi]

253  askultamînt  ascultământ  послушност  askultamînt (mn. askultamînće) [akc. askultamînt] (i. m.) — <i>poslušnost, slušanje, služenjei> ◊ stapînu a fuost rău, șî đin askultamîntu a mĭeu la urmă n-a fuost ńimika — <i>gazda je bio loš, i na kraju od mog služenje nije bilo ništai> ♦ up. askultatură [Por.] ∞ askulta  [Vidi]

252  askultatură  ascultătură  слушање  askultatură (mn. askultaturĭ) [akc. askultatură] (i. ž.) — 1. <i>slušanjei> 2. <i>služenjei>, <i>slugarenjei> 3. <i>poslušnost, odanosti> ◊ atîta askultatură đi ĭel, șî la urmă ńimika — <i>toliko njegovo služenje (odanost, poslušnost) i na kraju ništai> [Por.] ∞ askulta  [Vidi]

271  aspri  aspri  храпавити  aspri (ĭuo asprĭesk, ĭel asprĭașće) [akc. aspri] (gl. p. ref.) — 1. <i>hrapaviti, postati hrapav, dobiti ispupčenja i udubljenjai> 2. (fig.) <i>oštriti se, narogušiti se; postati strogi> [Por.]   [Vidi]

270  aspru  aspru  храпав  aspru (aspră) (mn. aspri, aspre) [akc. aspru] (prid.) — 1. <i>hrapav, ima neravnu, oštru površinui> ◊ đi kaśulă ĭe bună pĭaļa đi uaĭe ku lîna aspră — <i>za šubaru je dobra ovčja koža sa oštrom vunomi> 2. (za vreme) <i>oštar vetar, oštra zimai> ◊ baće un vînt aspru — <i>duva neki oštar vetari> ◊ ĭarna-sta ĭe koźa aspră — <i>ova zima je veoma oštrai> 3. (za emocije) <i> ljut, narogušeni> ◊ sa-ntuarsă aspru kîtră mińe, kî fu rău mîńiĭuos — <i>okrenuo se oštro prema meni, jer beše jako ljuti> [Crn.] ♦ dij. var. aspur [Por.] ∞ aspri  (Ima umotvorina!)[Vidi]

272  aspur  aspru  храпав  aspur (aspură) (mn. aspurĭ, aspurĭe) (prid.) — 1. <i>hrapav, oštar, bodljikavi> ◊ ĭerĭa ńișći krîstavĭeț đi bîtrîńață ku kaža aspură, akuma, parke, s-a pĭerdut — <i>behu neki starinski krastavci sa rapavom korom, sada su se, čini mi se, izgubilii> 2. (fig.) <i>strog, grub, tvrd; ljutitit, spreman na svađui> ◊ vorbĭașće rugoșît, ku glas aspur — <i>govori pomuklo, sa rapavim glasomi> ♦ var. aspru [Por.] ∞ aspri  [Vidi]

449  asta  asta  овај  asta (mn. așća) [akc. asta] (zam.) — <i>ovaj, ova, ovoi> a. <i>ovai> ◊ asta muĭarĭa ĭe vrĭańikă — <i>ova žena je vrednai> ◊ asta kasă ĭe marĭe — <i> ova kuća je velikai> [Crn.] b. <i>ovaji> ◊ asta uom ĭe ńikunoskut — <i>ovaj čovek je nepoznati> [Pom.] ◊ asta daskîl đies ńi baće — <i>ovaj učitelj nas često bijei> [Por.] c. <i>ovoi> ◊ asta kopil are tată vitrîg — <i>ovo dete ima očuhai> [Pom.] ◊ asta-vară — <i>proletos, prošlog letai> ◊ asta-ĭarnă — <i>zimusi> ♦ skr. sta ◊ uomu-sta, fata-sta, lukro-sta — <i>ovaj čovek, ova devojka, ovaj posaoi> ♦ dij. var. ăsta [Por.]  [Vidi]

4532  asta-ĭarnă  astă-iarnă  зимус  asta-ĭarnă [akc. asta-ĭarnă] (pril.) — <i>zimusi> ◊ mult a pațît munćeńi asta-ĭarnă, kutrupiț ku namĭeț pănă-n brîu, mult ńima n-a putut sî strabată pănă la iĭ — <i>mnogo su se napatili brđani zimus, zatrpani snegom do pojasa, dugo niko nije mogao da se probije do njihi> [Por.] ∞ asta   [Vidi]

4535  asta-tuamnă  astă-toamnă  јесенас  asta-tuamnă [akc. asta-tuamnă] (pril.) — <i>jesenasi> ◊ asta-tuamnă fură bîlśur-ļi slabe đi tuot, ńiś nu s-a vindut ńimik, ńiś nu s-a kumparat — <i>jesenas su vašari bili sasvim slabi, niti se išta prodavalo, niti se kupovaloi> [Por.] ∞ asta  [Vidi]

841  astaluoń  astaloni  столац  astaluoń [akc. astaluoń] (augm.) — (augm.) <i>stolac, veliki stoi> ◊ a tras dupa ĭel, đin kasa batrînă, un astaluoń ku tuot, șî n-a putut să-l baźe-n kasa nuauă numa la lasat supt șupă — <i>vukao je za sobom, iz stare kuće, jedan ogroman sto, i nije mogao da ga unese u novu kuću nego ga je ostavio ispod šupei> [Por.] ∞ astal  [Vidi]

428  astară  astară  вечерас  astară [akc. astară] (pril.) — <i>večeras, doveče, veče ovog danai> ♦ / asta <i>„ovo”i> + sară <i>„veče”i> ◊ astară ńi duśem la șîḑîtuarĭe — <i>večeras idemo na sedeljkui> [Crn.] ◊ ńi veđem astară, pănă nu ńigurĭaḑă — <i>vidimo se večeras, dok se ne smrknei> ♦ up. đisară [Por.] ∞ sară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1012  astatuamnă  astă-toamnă  јесенас  astatuamnă [akc. astatuamnă] (pril.) — <i>jesenas, prošle jesenii> ◊ astatuamnă mi s-a mîritat fata, șî am fakut nuntă mare — <i>jesenas mi se udala kćerka, i napravio sam veliku svadbui> ♦ / < asta — <i>ovai> + tuamnă — <i>jeseni> [Por.]   [Vidi]

4395  astrîns  astrâns  скупљен  astrîns1 (astrînsă) (mn. astrînș, astrînsă) [akc. astrîns] (prid.) — <i>skupljen, sakupljeni> ◊ pruńiļi astrînsă đi pi źuos, du-ļe-n kîzańiĭe, șă tuarńi-ļe-n kada mikă — <i>šljive skupljene sa zemlje odnesi u kazanicu i sipaj u malu kacui> ◊ muĭarĭa ku samă șăđe pi skamn ku krețanu astrîns pinga piśuare — <i>pažljiva žena sedi na stolici sa krecanom skupljenim oko nogui> [Por.] ∞ strînźa   [Vidi]

4396  astrînźa  astrânge  сакупљати  astrînźa (ĭuo astrîng, ĭel astrînźe) [akc. astrînźa] (gl. p.) — <i>sakupljati, zbiratii> ◊ dakă nu va puća pănă la tuamnă astrînźa bańi śe sînt daturĭ, n-o să fiĭe bun đi iĭ ńiśkum — <i>ako ne budu mogli do jeseni skupiti pare koje duguju, neće biti dobro za njih nikakoi> ◊ nuoĭ vom astrînźa pruńiļi pănă astară, da o să veđem pi iĭ dar o să aĭbă să ńi đa śeguod đi mînkare — <i>mi ćemo skupiti šljive do večeras, a videćemo njih da li će imati da nam dadnu štogod za večerui> [Por.] ∞ strînźa  [Vidi]

375  astruka  astruca  покривати  astruka (ĭuo astruk, ĭel astrukă) [akc. astruka] (gl. p. ref.) — 1. <i>pokrivati, stavljati pokrivači>, <i> ogrtatii> ◊ astrukă kopilu đi frig — <i>pokriva dete zbog hladnoće (da mu ne bude hladno) i> ◊ astruka samînța ku pomînt marunt — <i>ogrće seme sitnom zemljom (pri okopavanju) i> ◊ astrukă kasa — <i>pokriva kuću (stavlja krov ili crep na krovu) i> ◊ astrukă-ț uoki — <i>pokrij očii> [Crn.] 2. (fig.) <i>skrivati od javnosti neku nepovoljnu osobinu ili događaji> ◊ astrukă rușîńa — <i>skriva sramotu, skandali> ◊ taś, astrukî-će, să nu ći măĭ audă ńima — <i>ćuti, pokrij se, da te više niko ne čujei> ♦ supr. đestruka [Por.]   [Vidi]

376  astrukamînt  astrucământ  покривач  astrukamînt (mn. astrukamînturĭ) [akc. astrukamînt] (i. m.) — 1. <i>pokrivač, materijal ili predmet koji služi za pokrivanjei> ◊ astrukamînt đi konaśe — <i> pokrivač za zgradei> ◊ astrukamînt đi paĭe — <i>slamni pokrivači> ◊ astrukamînt đi lînă — <i>vuneni pokrivači> [Crn.] ♦ dij. sin. pîătură, ćebĭe 2. <i>krov; krovni pokrivači> (u arhitekturi) ◊ n-avut bań, șî ĭa ramas kasa fara astrukamînt — <i>nije imao para, pa mu je kuća ostala nepokrivenai> ♦ sin. akuperiș, puod — <i>tavan, krovi> ♦ up. țrĭep, kîrami [Por.] ∞ astruka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

377  astrukat  astrucat  покривен  astrukat (astrukată) (mn. astrukaț, astrukaće) [akc. astrukat] (prid.) — <i>pokriveni> ◊ puaće sî pluaĭe, kasa ĭe astrukată — <i>kiša može da padne, kuća je pokrivenai> [Crn.] ◊ kînd iș bun astrukat, nu raśieșć — <i>kad si dobro pokriven, nećeš se prehladitii> [Por.] ♦ supr. đistrukat astruka  [Vidi]

1425  astuora  ăstora  ових  astora [akc. astuora] (zam.) — <i>ovih, što pripada ovimai> ◊ aĭa ĭe moșîĭa astuora veśiń, lu kare nu ļi ḑîk pi nume, kî ńis în sfadă ku iĭ — <i>to je imanje ovih komšija, koje ne pominjem po imenu, jer smo u svađi sa njimai> [Por.] ∞ asta  [Vidi]

420  astupuș  astupuș  запушач  astupuș (mn. astupușurĭ) [akc. astupuș] (i. s.) — <i>zapušači>, <i>čepi> ♦ sin. dop [Kmp.] ♦ dij. sin. duop ◊ mĭ-a dus numa duauă astupușurĭ — <i>doneo mi je samo dva zapušačai> ◊ a kaḑut astupușu đi la kilă, șî bĭarĭa s-a varsat — <i>otpao je zapušač sa flaše, i piće se prosuloi> [Por.] ∞ astupa  [Vidi]

1827  așćernut  așternut  лежај  așćernut1 (mn. așćernuturĭ) [akc. așćernut] (i. s.) — (zast.) <i>ležaj, prostirka na kojoj se spavalo na zemlji; kreveti> ◊ uń-će prinđe nuapća, îț faś așćernut pi pomîntol guol, șî duormĭ fara grižă — <i>gde te zatekne noć, napraviš ležaj na goloj zemlji, i spavaš bez brigei> ◊ așćernutu nu mi bun, ma baće la șîaļe — <i>ležaj mi nije dobar, bije me u leđa (žulja me)i> ♦ sin. kulkuș [Por.] ♦ dij. var. așćarnut [Crn.] ∞ așćarńe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

446  așćeta  aștepta  чекати  așćeta (ĭuo așćet, ĭel așćată) [akc. așćeta] (gl.) — <i>čekati, očekivati, iščekivati, sačekivati, dočekivatii> ◊ nu ma așćeta, nu vin — <i>ne čekaj me, ne dolazimi> ♦ var. așćepta [Por.] ♦ dij. var. așťepta [Kmp.]   [Vidi]

391  așkie  așchie  ивер  așkie (mn. așkiĭ) [akc. așkie] (i. ž.) — <i>iver, treskai> ◊ moșu a čoplit, și ĭ-a dat așkia în okĭ — <iiča je tesao, i udario ga iver u okoi> [Kmp.] ♦ dij. var. ĭașkĭe [Por.] ♦ dij. var. ășke [Tim.]  [Vidi]

776  așuou  așău  ашов  așuou (mn. așuave) [akc. așuou] (i. m.) — <i>ašov, vrsta lopate koja služi za riljanje i kopanjei> ◊ ku așuou sa sapă, ku lopata sa înkarkă — <i>ašovom se kopa, a lopatom se tovarii> ♦ var. arșuou [Por.] ◊ građina sapată ku arșuou mîĭ bińe rođașće — <i>bašta izriljana ašovom najbolje rađai> [Crn.]   [Vidi]

92  aśirat  acerat  вребање  irat (mn. iraće, iraturĭ) [akc. aśirat] (i. s.) — <i>vrebanje, čekanje u zasedii> ◊ muoșu a fuost maĭstur điirat la puorś sîrbaćiś — <iiča je bio majstor za vrebanje divljih svinjai> ♦ var. irĭală ◊ atîta aśirĭală, șî la urmă ńimika — <i>toliko vrebanje, i na kraju ništai> [Por.] ∞ ira  [Vidi]

310  atîrna  atârna  качити  atîrna (ĭuo atîrn, ĭel atîrnă) [akc. atîrna] (gl. p. ref.) — 1. <i>kačiti, zakačinjati, prikačinjati, priključivatiii> ◊ atîrnă prikoļița đi traktur — <i>kači prikolicu za traktori> 2. <i>okačinjatii>, <i> besiti, stavljati nešto u viseći položaji> ◊ atîrnă trasta-n kuń — <i>okačinje torbu na klini> 3. (fig.) <i> dirati, zadirkivati, provociratii> ◊ sa atîrnă đ-aĭ măĭ țapiń, șî kapîtă bataĭe întođeuna — <i>kači se sa jačima, i uvek dobija batinei> ♦ up. ina ♦ supr. đistîrna [Por.]   [Vidi]

2278  atîtuśka  atâtușca  толицно  atîtuśka [akc. atîtuśka] (pril.) — (demin.) <i>tolicno, ovolicnoi> ◊ nu mĭ-a dat đin moșîĭe ńiś atîtuśka, kît ĭe ńiegru đisupt ungĭe — <i>nije mi dao ni ovolicno od imovine, ni koliko je crno ispod noktai> ◊ a ļins uala, ńiś atîtuśka n-a lasat đi nuoĭ — <i>olizao je lonac, ni ovolicno nije ostavio za nasi> ♦ var. atîtușka (Tanda) [Por.] ∞ atît  [Vidi]

2436  au  au  или  au1 (vez.) — <i>ilii> ◊ așa au așa — <i>ovako ili onakoi> ◊ viń, au nu viń, tot una mi — <i>dolaziš, ili ne dolaziš, svejedno mi jei> [Buf.] ♦ sin. or ◊ nu șću dar va fi surd, au n-auđe, or ĭe altśeva — <i>ne znam da le je gluv, ili ne čuje, ili je nešto drugoi> (Tanda) ♦ var. ao [Por.]  [Vidi]

417  auḑît  auzit  чувен  auḑît (auḑîtă) (mn. auḑîț, auḑîće) [akc. auḑît] (prid.) — (zast.) <i>čuven, poznat, o kome ili o čemu se čuloi> ◊ ĭel ĭe uom auḑît șî kunoskut — <i>on je čovek čuven i poznati> [Por.] ∞ auḑî  [Vidi]

380  aur  aur  злато  aur [akc. aur] (i. s.) — <i>zlatoi> ◊ ĭ-a dat ińel ďe aur — <i>dao joj je prsten od zlatai> [Kmp.] ◊ fakut đin aur — <i>načinjen od zlatai> ◊ mară đi aur — <i>zlatna jabukai> [Por.]   [Vidi]

657  aurar  aurar  златар  aurar (mn. aurarĭ) [akc. aurar] (i. m.) — (ret.) <i>zlatar, čovek koji obrađuje zlatoi> ◊ ma duk la aurarĭ s-îm ogođaskă ińelu — <i>idem kod zlatara da mi popravi prsteni> [Por.] ∞ aur  [Vidi]

656  Aurel  Aurel  Златко  Aurel (i. m.) [akc. Aurel] (antr.) — <i>Zlatko, lično ime kod Bufana, rudarskog stanovništva u Majdanpekui> [Buf.]   [Vidi]

1517  auri  auri  позлатити  auri (ĭuo aurĭesk, ĭel aurĭașće) [akc. auri] (gl. p.) — (ret.) <i>pozlatitii> ◊ ma duk la aurarĭ sî-m aurĭaskă ińelu — <i>idem kod zlatara da mi pozlati prsteni> [Por.] ∞ aur  [Vidi]

4089  aurit  aurit  позлаћен  aurit (auri) (mn. auriț, auriće) [akc. aurit] (prid.) — (tehn.) <i>pozlaćeni> ◊ sa aurĭașće ku auru topit — <i>pozlaćuje se istopljenim zlatomi> ◊ śe gud va fi aurit, are măĭ mare vrĭad pi pomînt — <i>što god da je pozlaćeno, ima najveću vrednost na svetui> [Por.] ∞ aur  [Vidi]

101  averĭe  avere  имовина  averĭe (mn. averĭ) [akc. averĭe] (i. ž.) — 1. <i>imovina, svojinai> 2. <i>imanje, posedi> 3. (fig.) <i> bogatstvoi> ♦ var. avĭere, avere [Por.] ♦ var. avĭeare (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. sin. moșîĭe [Por.] ∞ avĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2418  aviuon  avion  авион  aviuon (mn. aviuańe) [akc. aviuon] (i. s.) — (tehn.) <i>avioni> ◊ kînd măĭ întîń am vaḑut nuapća kă śuauă mĭarźe pi śĭerĭ șî ļikură, am giit kă ĭe satelitu rusăsk, dar akuma șćiu kă a fuost ńiskar aviuańe — <i>kad sam prvi put video noću da nešto ide preko neba i svetluca, mislio sam da je ruski satelit, ali sada znam da su to bili nekakvi avionii> ♦ var. avion ♦ sin. ăroplan, iroplan [Por.]  [Vidi]

102  avĭa  avea  имати  avĭa (ĭuo am, ĭel are) [akc. avĭa] (gl.) — <i>imati, posedovatii> ◊ avĭa - nu avĭa, tuot una ĭe — <i>imati ili nemati, sve jedno jei> ◊ n-are (=nu are) ku kare — <i>nema s kimi> ◊ kîț ań va puća avĭa babuța-ĭa, baș ĭe batrînă — <i>koliko godina može imati ta bakica, baš je starai> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

108  avļiĭe  avlie  авлија  avļiĭe (mn. avļiĭ) [akc. avļiĭe] (i. ž.) — <i>avlija, dvorištei> ◊ la loko-l batrîn, unđe ń-a fuost kasa, am avut măĭ mare avļiĭe — <i>na starom mestu, gde nam je bila kuća, imali smo veće dvorištei> ♦ sin. traușă, pîrvaļiĭe, prîvaļiĭe, obuor ◊ avļiĭa îngrađită s-a kĭemat șî la nuoĭ đemult obuor, ș-a fuost obuoru kășî, oboru puorśilor, obuoru vićilor — <i>ograđeno dvorište se i kod nas nekada zvalo obor, pa je bio kućni obor, obor svinjca, stočni obori> [Por.] ♦ dij. sin. bătătură (Samarinovac, Prahovo) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

439  Avram  Avram  Аврам  Avram [akc. Avram] (i. m.) — (antr.) (zast.) <i>muško lično imei> ♦ (demin.) Avramuță, (augm.) Avraman ◊ alu Avram, alu Avramuță, alu Avraman — <i>Avramovi, koji pripadaju Avramu, deca ili potomci Avramai> ◊ Avramuońi, Avramĭeșći, Avramițuońi, Avramițańi, Avramĭeluońi — <i>Avramovići, porodični nadimcii> (poļikre) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1857  Avraman  Avraman  Авраман  Avraman [akc. Avraman] (i. m.) — l.i. (hip.) (augm.) <i>Avramani> < <i>Avrami> ◊ Avraman ĭ-a ḑîs la-l mîĭ batrîń đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or la uom kare ĭe đin fîmeļiĭa lu Avram, kare ĭe đi Avramuońi — <i>Avraman su zvali starije dete od dvojice sa imenom Avram, ili čoveka koji je bio iz roda Avramovićai> [Por.] ∞ Avram   [Vidi]

440  Avrameluońi  Avrameloni  Аврамеловци  Avrameluońi [akc. Avrameluońi] (i. m.) — (antr.) <i> Avramići, Avramelovići, vlaško prezime familije u Podgorcu, čiji se predak zvao Avramjel, imenom od milja izvedenog kao deminutiv od l.i. Avrami> ♦ / Avram + -el — (demin.)<i> mali Avram, Avramići> ◊ đin Avrameluoń în Podguorț a ramas numa o kasă —<i> od Avramelovića u Podgorcu ostala je samo jedna kućai> [Crn.] ∞ Avram  [Vidi]

109  avramĭasă  avrămeasă  пролевак  avramĭasă [akc. avramĭasă] (i. ž.) — (bot.) <i>prolevak, lekovita biljka iz porodice zevalicai> (Gratiola officinalis) [GPek]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1858  Avramuță  Avrămuţu  Аврамић  Avramuță [akc. Avramuță] (i. m.) — <i>(antr.) (hip.) (dem.) Avramić < Avram „mali Avram”i> ◊ Avramuță ĭe poļikra alu Avram măĭ mik đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or ĭa ḑîs așa đi drag la kopil pi kare la bućeḑat Avram — <i>„Avramuca” je nadimak mlađeg Avrama od dvojice dečaka koji se zovu Avram, ili su tako od milošte tepali detetu koje je kršteno kao Avrami> [Por.] ∞ Avram   [Vidi]

434  Avramuońi  Avramoaie  Аврамовци  Avramuońi [akc. Avramui] (i. m.) — (antr.) <i>Avramovci, Avramovi potomci; vlaško prezime nekih familija u Osniću i Podgorcu, čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Avrami> ◊ Avramuońi s-a mutat đin Kurduman, ș-akuma traĭesk lîngă drumu satuluĭ — <i>Avramovci su se iselili i><i><i>iz Kurdumanai>, i sada žive pored seoskog putai> [Crn.] ∞ Avram  [Vidi]

118  avut  avut  богат  avut (avută) (mn. avuț, avuće) [akc. avut] (prid.) — (izob.) <i>bogat, imućani> ◊ avut ĭe uom kare are moșîĭe mare — <i>bogat je čovek koji ima veliko imanjei> ♦ var. avutuorńik [Por.] ∞ avĭa  [Vidi]

216  ažutuorĭ  ajutor  помоћник  ažutuorĭ (mn. ažutuorĭ) [akc. ažutuorĭ] (i. m.) — <i>pomoćnik, pomagač, onaj koji pomaže drugome u nekom poslui> ◊ ĭer am avut numa un ažutuorĭ, da akuma duoĭ — <i>juče sam imao samo jednog pomoćnika, a sada dvai> [Crn.] ♦ dij. var. aźutuorĭ [Por.] ∞ ažuta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

217  ažuturat  ajutora  испомагање  ažuturat (mn. ažuturaturĭ) [akc. ažuturat] (i. m.) — <i>ispomoć, ispomaganje, uzajamno pomaganje, povremeno udruživanje ljudi radi lakšeg i bržeg obavljanju nekog poslai> ◊ ažuturatu nuĭe lukru ĭnprumut — <i>ispomaganje nije pozajmica u poslui> [Crn.] ∞ ažuta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

338  aźun  ajun  пост  aźun (mn. aźunurĭ) [akc. aźun] (i. s.) — (rel.) <i>post, gladovanje, uzdržavanje od hrane iz verskih razlogai> ◊ aźun ĭe ađet să nu sa manînśe înainća lu vro ḑî mare — <i>„ažun” je običaj da se ne jede dan u oči nekog velikog verskog praznikai> ◊ đi uom kare țîńe aźun sa ḑîśe kă aźuńaḑă — <i>za čoveka koji gladuje, kaže se da postii> ♦ var. inov. ažun [Por.] ∞ aźuna  [Vidi]

339  Aźun  ajun  Бадњи дан  Aźun [akc. Aźun] (sint.) — (kal.) <i>Badnji dan, dan uoči Božićai> ◊ Aźun ĭe ḑîua înainća lu Kraśun — <i>Badnji dan je dan u oči Božićai> ◊ sara la Aźun kopiĭ sa duk în koļindrĭeț — <i>uveče na Badnji dan deca idu u koljindrecei> ♦ var. inov. Ažun [Por.] ∞ aźuna  [Vidi]

337  aźuna  ajuna  постити  aźuna (ĭuo aźuńеḑ, ĭel aźună) [akc. aźuna] (gl. p.) — <i>postiti, gladovati, uzdržavati se od hrane iz verskih razlogai> ♦ var. inov. ažuna ◊ trîabe aźuna la Aźun — <i>treba postiti na Badnji dani> [Por.]   [Vidi]

340  aźunat  ajunat  пост  aźunat (mn. aźunaturĭ, aźunaće) [akc. aźunat] (i. s.) — <i>post, uzdržavanje od hrane iz verskih razlogai> ♦ var. inov. ažunat ◊ dakă vrĭeĭ sî ći skuoț đi la aăla pakat grĭeu, îț trîabe un aźunat țapîn — <i>ako hoćeš da se iskupiš od tog teškog greha, treba di jedan jak posti> [Por.] ∞ aźuna  [Vidi]

342  aźuns  ajuns  достигнут  aźuns (aźunsă) (mn. aźunș, aźunsă) [akc. aźuns] (prid.) — 1. <i>dostignut, sustignut, postignuti> ◊ ĭa aźuns uoțî pi drum, șî ĭa omorît — <i>sustigli su ih razbojnici na putu, i ubilii> ◊ a fuost vrĭańik, șî aźuns să fiĭe la luok mare — <i>bio je vredan, i dostigao je da bude na visokom položajui> 2. <i>dovoljno, u dovoljnoj količinii> ◊ am bań đi aźuns să kumpîr aĭa — <i>imam dovoljno para da to kupimi> 3. <i>dospeo (za, do), odrastao, dozreo, sazreoi> ◊ fata aźuns đi mîritat — <i>devojka je zrela za udajui> ◊ kukuruḑu aźuns đi kuļes — <i>kukuruz je zreo za berbui> ◊ aluvatu aźuns đi plumađit — <i>testo je stiglo za mešenjei> 4. <i>došao, stigaoi> ◊ aźuns kopilu đi la șkuală — <i>dete je stiglo iz školei> 5. (psih.) <i>zahvaćen duševnom bolešću, opsednut nekim demonom, nekom tajanstvenom silomi> ◊ la aźuns buala rîa — <i>oboleo je od padavicei> ◊ la aźuns śe l-aźuns — <i>nešto ga je spopaloi> ♦ var. inov. ažuns [Por.] ∞ aźunźa  [Vidi]

341  aźunźa  ajunge  стићи  aźunźa (ĭuo aźung, ĭel aźunźe) [akc. aźunźe] (gl.) — 1. <i>stići, sustići, dostići, dohvatatii> ◊ mĭergînd ĭuta, iĭ đi mulće uorĭ ń-aźunźa pi drum — <i>idući brzo, oni su nas često sustizali na putui> ◊ nu sa puaće aźunźa în tuaće părțîļi — <i>ne može se stići na sve stranei> 2. (psih.) <i>biti opsednut nekom bolešću ili stanjemi> ◊ o aźunźe ś-o aźunźe — <i>stiže je neka (nepoznata) bolest, obizima je neka (tajanstvena) silai> ♦ var. inov. ažunźa [Por.] ♦ dij. var. ažunğa (ažung, ažunğe) [Kmp.]   [Vidi]

1773  aźutat  ajutat  потпомогнут  aźutat (aźutată) (mn. aźutaț, aźutaće) [akc. aźutat] (prid.) — <i>potpomognut, podržani> ◊ a fuost aźutat đin tuaće părțîļi, șî ĭară ńimika — <i>bio je podržan sa svih strana, i opet ništai> ♦ var. ažutat [Por.] ∞ aźuta  [Vidi]

5151    aș  бих   itle="Pomoćni glagol/v. auxiliar">(gl. pom.) — <i>bih, bii> ◊ aș veńi, ama nu ma lasă parințî — <i>došao bih, ali me ne puštaju roditeljii> ◊ aș kînta, kînd aĭ vrĭa tu, or ar vrĭa ĭa să kîntaț ku mińe — <i>pevao bih, kad bi hteo ti, ili bi htela ona da pevate sa mnomi> [Por.] ♦ dij. var. raș (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

290  așa  așa  тако  așa [akc. așa] (prid.) — <i>tako, takvo, takvai> ◊ așa śeva/śuava — <i>tako nešto, tako nekakoi> ◊ în așa fĭeļ — <i>na takav/taj načini> ◊ așa muĭarĭe nu ma-ĭastă-n lume — <i>takve žene više nema na svetui> ♦ (pril.) — <i>tako, onako, (na) prosto, možda; sigurno, da, svakakoi> ◊ ș-așa, š-așa — <i>i ovako i onakoi> ◊ fi-va așa, or nu va fi, dumńeḑîu va șći — <i>da li je tako, ili nije tako, bog će znatii> ◊ (u izr.) tot așa — <i>samo tako! (uzvik u kolu)i> [Por.]   [Vidi]

405  așaḑa  așeza  притискати  așaḑa (ĭuo аșîăḑ, ĭel așaḑă) [akc. așaḑa] (gl. p. ref.) — 1. <i> pritiskati, vršiti pritisaki> ◊ așaḑă kîta mîĭ bińe — <i>pritisni malo boljei> ◊ n-am pućarĭe sî așîăḑ mîĭ tare — <i>nemam snage da pritisnem jačei> ♦ var. așaza (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. <i>sagibati (se), saginjati (se), savijati (se) i>◊ sa așaḑă — <i>saginje se, naginje sei> ◊ așaḑă krĭanga să ažungă kopiĭi la śerĭașă — <i>savija granu da mogu deca da dohvate trešnjei> ◊ nu așaḑă kapu ńiś lu kare — <i>ne saginje glavu ni pred kimi> 3. (fig.) <i>zapinje, radi sa većom snagomi> ◊ kînd a vaḑut kă o să-ĭ prindă murgu, sa așaḑat pi lukru ku tuota pućerĭa — <i>kad su videli da će ih uhvatiti mrak, nalegli su na posao svom snagomi> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2042  așćamîta  așteamăt  узастопце  așćamîta [akc. așćamîta] (pril.) — <i>uzastopce, kriomice, postrance, obaška i>(za način kretanja) a. <i>uzastopcei> ◊ sa ḑîśe mĭerź đ-așćamîta kînd mĭerź dupa śińeva, kînd mĭerź pi urma luĭ — <i>kaže se ideš „ašćamata” kad pratiš nekoga u stopui> (Osnić) [Crn.] ◊ tuoț mĭerg ku vrun rînd, la gramadă, da ĭel sa traźe pi urma luor, ńiś nu sa lasă đi iĭ, ńiś nu sa-npreună ku iĭ — <i>svi idu po nekom redu u grupi, a on se vucara za njima, niti ih ostavlja, niti im se priključujei> (Rudna Glava) b. <i>kriomice, u potajii> ◊ nu mĭerź bîrabar ku uomu, numa furiș în urma luĭ — <i>ne ideš naporedo s čovekom, nego kriomice iza njegai> (Tanda) [Por.] c. <i>obaška, izdvojenoi> ◊ mĭarźe sîngur ka pļesńitu, nu mĭarźe ku lumĭa-n rînd — <i>ide sam obaška, kao blesav, ne ide s ljudima zajednoi> (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

654  ă  ă  ено  ă (uzv.) (demin.) — 1. <i>evo (eno, eto) i> ◊ ă, kolo — <i>evo (eno, eto) tamoi> ♦ / skraćeni oblik < ăće — <i>evo (eno, eto) i> 2. <i>izraz čuđenja, iznenađenjai> ◊ ăăă, kît ĭe đi marĭe!? — <i>ooo, koliko je veliki!?i> [Por.]   [Vidi]

1163  ăĭs  hăis  ојс  ăĭs (var. îăĭs, akc. îăĭs) (uzv.) — <i>ojs, uzvik kojim se zaprega u kojoj vuku krave ili volovi, skreće na levoi> ◊ ku „ăĭs” întuorś buoĭi-n źug la stînga, da ku „ća” la đirĭapta — <i>sa „ojs” okrećeš volove u jarmu na levo, a sa „ća” na desnoi> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

653  ăl  ăl  ено га  ăl (uzv.) (demin.) — <i>eno (evo, eto) gai> ◊ ăl kolo, stă pitulat — <i>eno ga tamo, krije sei> ◊ ăl, zbură! — <i>eno ga, odlete!i> ♦ / <i>skraćeni obliki> < ăćel [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2420  ăn  în  у  ăn (predl.) — <i>u, nai> ◊ „în” șî „ăn” ĭe tuot una, ama ĭastă lume pin saće kare măĭ đies vorbĭașće ku „ăn” đikît ku „în” — <i>„în” i „ăn” je isto, ali ima ljudi po selima koji češće govore „ăn” umesto „în”i> ◊ uńi ḑîk „înkauśa”, alțî „ănkuaśa”, uńi ḑîk „s-a dus înđial”, alțî: „s-a dus ănđial” — <i>jedni kažu „înkauśa” („ovamo”), drugi „ănkuaśa”, jednu kažu „s-a dus înđial” („otišao na gore”), drugi „s-a dus ănđial”i> ♦ var. ăm ◊ întrîabe / îmtrîabe : ăntrîabe / ămtrîabe — <i>treba mii> [Por.] ∞ în  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1665  ănćins  întins  прострт  ănćins (ănćinsă) (mn. ănći, ănćinsă) [akc. ănćins] (prid.) — <i>prostrt, dugi> ◊ La kapu pomîntuluĭi, / ierĭa ńeșća astaļe ănćinsă. — <i>Na kraju sveta / Behu sofre rasprostrte.i> (Stih iz pesme „Đeđu”) [Crn.] ♦ dij. var. înćins [Por.]  [Vidi]

2611  ăntulćișat  curmeziș ?  унакрст  ăntulćișat (ăntulćișată) (mn. ăntulćișaț, ăntulćișaće) [akc. ăntulćișat] (prid.) — <i>unakrst, poprečnoi> ◊ a dîrîmat frunḑă, șă nu faśe brațu botur la botur, numa krĭanźiļi brățuĭe ăntulćișat — <i>kresao je lisnik i ne slaže naramak peteljku na peteljku, nego granje slaže unakrsti> [Stig] ♦ dij. var. ăntolćișat (Tanda), întulćișat (Rudna Glava) ♦ dij. sin. ănkruśișat [Por.]   [Vidi]

1542  ăńi  unu  један  ăńi2 [akc. ăńi] (br.) — <i>jedan (u dečjoj brojalici)i> ◊ ăńi, unu în o žukariĭe kopilarĭaskă — <i>jedan, u jednoj dečjoj igrii> ♦ var. i < unu — <i>jedani> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2417  ăroplan  aeroplan  аероплан  ăroplan (mn. ăroplańe) [akc. ăroplan] (i. s.) — (zast.) (tehn.) <i>aeroplan, avioni> ◊ đi vrĭamĭa đi mńamț, odată a trekut atîća ăroplańe, đi śĭerĭu nu s-a vaḑut đi iĭ — <i>za vreme Nemaca jednom je prošlo toliko aeroplana, da se nebo nije videlo od njihi> ◊ am putut sî ma kar ku ăroplanu, numa đi frikă n-am kućeḑat — <i>mogao sam da se vozim aeroplanom, ali od straha nisam smeoi> ♦ var. iroplan, aroplan ♦ sin. aviuon [Por.]  [Vidi]

3343  ășke  așchie  ивер  ășke (mn. ășki) [akc. ășke] (i. ž.) — <i>iver, treskai> ◊ kînd s-a ćopļit la muort stingiĭi đe s-a pus la groapă, atunća a dat fok la ășki și ļ-a dat đe pomană — <i>kad su se tesale grede koje su se stavljale u raku, tada se iverje palilo i namenjivalo pokojnikui> [Tim.] ♦ dij. var. așkie [Kmp.] ♦ dij. var. ĭașkĭe [Por.]  [Vidi]

459  ba  ba  не  ba (part.) — <i>ba, ne, jok; đai> 1. <i>označava negacijui> ◊ Aĭ fuost la lukru? - Ba! — <i>Da li si bio na poslu? - Ne!i> ◊ (u izr.) ba, ĭuo — <i>jok, ja (ne ja, nisam ja)i> 2. <i>označava neodlučnost, ili dilemui> ◊ ba vrĭeĭ, ba nu vrĭeĭ — <i>čas hoćeš, čas nećeši> ◊ ba-n kuaś, ba-n koluo — <i>čas ovamo, čas onamoi>; <i>đa tamo, đa vamoi> [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

514  Baba-Ĭuana  Baba-Iona  Баба-Јона   Baba-Ĭuana [akc. Baba-Ĭuana] (sint.) — (top.) <i> Baba-Jona, šumovit potes na tromeđi sela Osnića, Šarbanovca i Gamzigradai> ◊ în Baba-Ĭuana izvuară Ogașu Babi-Ĭuańi — <i>u Baba-Joni izvire Baba-Joninin potoki> [Crn.] ∞ babă  [Vidi]

518  baba-uarbă  baba-oarba  ћорава бака  baba-uarbă [akc. baba-uarbă] (i. ž.) — <i>ćorava baka, dečja igrai> ◊ ļagăm uoki ku propuada, șî sî žukîăm baba-uarba — <i>veži mii maramom, i da igramo ćorave bakei> [Crn.] ◊ baba-uarbă ń-a fuost žuok plakuț, kopilarĭesk — ć<i>orava baka nam je bila omiljena dečja igrai> (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

515  babă  babă  баба  babă (mn. babĭe) [akc. babă] (i. ž.) — 1. a. <i>baba, baka, stara žena, staricai> ◊ mulće kare-śe aĭ s-auḑ đi la o babă — <i>mnogo toga ima da čuješ od jedne babei> [Crn.] b. (srod.) <i>majčina ili očeva majkai> ◊ kînd kapiț ńepuoț, đin muĭare ći faś babă — <i>kad dobiješ unuke, od žene postaješ babai> ♦ sin. mamă [Por.] 2. <i>deo kopče u koji ulazi kuka, tj. muški deo kopče na kaišui> ◊ la kataramă ĭastă muoș șî babă — <i>kopča kaiša ima „babu” i „dedu” (muški i ženski deo) i> [Crn.] ◊ babă batrînă — <i>stara baba, staricai> [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

517  Babiļi  babele  Бабе  Babiļi [akc. Babiļi] (i. ž.) — (kal.) <i>Babe, Bapski danii> ◊ Babiļi sînt aļi doasprăśe ḑîļe întra Dragobĭaće șî Sîmț, kînd tota ḑîua însamnă kîć-o lună pi an — <i>Babe su dvanaest dana između Dragobana i Mladenaca, kada svaki dan označava po jedan mesec u godinii> ◊ Dragoban ĭe baba đintîń, ș-a-nsamnat pi marta, în vrĭamĭa kînd anu a-nśeput ku aĭa lună — <i>Dragoban je prva baba, i označavao je mart, u vreme kada je godina počinjala sa tim mesecomi> ◊ (ver.) pi lînga „babe”, kare sînt ḑîļe rîaļe, pi anu đi ḑîļe ĭastă șî „muoș”, kare sînt ḑîļe buńe —<i> pored „baba”, koje predstavljaju loše dane, u toku godine ima i „staraca”, koji predstavljaju dobre danei> [Por.] ∞ babă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

519  babĭașće  băbește  бапски  babĭașće [akc. babĭașće] (pril.) — <i>bapski, na bapski način, onako kako se ponaša ili postupa stara ženai> ◊ mĭarźe babĭașće — <i>ide kao babai> ♦ dij. var. babiuluĭ [Por.] ∞ babă  [Vidi]

975  Babĭeĭ  Babei  Бабејић  Babĭeĭ [akc. Babĭeĭ] (i. m.) — <i>Babejić ivan, popularni odmetnik od zakona, u periodu između dva rata, poreklom iz Laznica, opevan u mnogim vlaškim pesmamai> ◊ kînćiku lu Babĭeĭ a skuos lăutari pi porînka aluĭ; ala ĭe kînćik numa vĭarsîk, fara vuorbe — <i>Babejićeva pesma, spevali su je lautari na njegov zahtev; to je samo arija, bez rečii> [Por.] ♦ dij. var. Babau [Hom.]   [Vidi]

3306  babĭesk  babesc  бапски  babĭesk (babĭaskă) (mn. babĭeșć) [akc. babĭesk] (prid.) — <i>bapski, starinski, drevnii> ◊ babĭesk s-a ḑîs vrodată la tuot aĭa ś-a șćut numa babiļi batrîńe vikļańe, kî șćirĭa luor a țînut șî śĭerĭu șî pomîntu — <i>bapski se nazivalo nekad sve ono što su znale samo mudre starice, jer je njihovo znanje držalo i nebo i zemljui> ◊ kîļindarĭ babĭesk — <i>bapski kalendar, starinski način računanja vremena, posebno u odnosu na sistem praznika koji se razlikuje od onog u kalendaru srpske pravoslavne crkvei> ◊ pi al babĭesk, akuma ar fi priru — <i>po baskom (kalendaru), sada bi bio aprili> [Por.] ∞ babă  [Vidi]

768  Babuońi  Băbeni  Бабини  Babuońi [akc. Babuońi] (antr.) — <i>Babini, vlaški nadimak familije Marković iz Malog izvora kod Boljevca, koje nastaje u prilikama kada maloletna deca odrastaju samo sa babom; posrbljeni oblik nadimka je Babići> ◊ Gițe ăl Babi — <i>Gice Babini> [Crn.] ∞ babă  [Vidi]

761  babușńiță  babușniţă  бабушница  babușńiță (mn. babușńiț) [akc. babușńiță] — (mag.) <i>magijska reč iz bajalice za lečenje krajnikai> ◊ vuorba dăn dăskînćik, ku însamnatu ńekunoskut, dăn dăskînćik dă lăturuoń — <i>reč iz bajalice, nepoznatog značenja, za lečenje krajnikai> [Zvizd] ∞ babă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

552  baća  bate  бити (се)  baća (ĭuo bat, ĭel baće) [akc. baća] (gl. p. ref.) — 1. a. <i> biti (se), tući (se), mlatiti (se); zabijati, sabijati; gađati; kovati; udaratii> ◊ baće kopilu luĭ — <i>tuče svoje detei> ◊ baće vaka — <i>bije kravui> ◊ baće pîăsîrĭ ku prașća — <i>gađa ptice praćkomi> ◊ baće țapă đi klańe — <i>zabija stožer za plasti> ◊ baće pruńiļi — <i>mlati šljivei> ◊ baće pasuĭu s-îl skuată đin postaĭka — <i>mlati pasulj da ga odvoji od mahunei> ◊ baće fĭeru înśintat — <i>kuje vrelo gvožđei> b. <i> aplaudiratii> ◊ baće đin palmĭe — <i>pljeska rukama, aplaudirai> 2. <i>igrai> ◊ baće puarka — <i>igra svinjicui> ◊ baće luopta — <i>igra fudbali> ◊ baće ruopîta — <i>igra ropotu (vrsta orske igre) i> 3. <i>duvati, padatii> (za prirodne pojave) ◊ baće vîntu — <i>duva vetari> ◊ baće bruma — <i>pada slanai> ◊ baće pĭatra — <i>pada gradi> 4. (fig.) ◊ baće drumu đi źaba — <i> (dosl.) „bije” put za badava: uzalud putuje; putuje samo da mu dupe vidi puti> ◊ baće ļimba đi đinț, da ńima nu askultă — <i>mlati zube jezikom, a niko ga ne slušai> ◊ baće žuok — <i>zbija šale, ismejavai> [Crn.] ◊ bată-l śĭerĭu — (klet.) <i>ubilo ga neboi> ◊ bată-l dumńeḑîu — (klet.) <i>ubio ga gospod bogi> [Por.] ♦ dij. var. baťa [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

461  badîń  budăi  бућка  badîń (mn. badîńе) [akc. badîń] (i. m.) — <i>bućka, drveni sud koji za bućkanje mleka; badanji> ◊ badîńu ĭe vas strîmt șî lung, fakut numa đi skuos untu — <i>bućka je uzan i dugačak sud, napravljen samo za vađenje maslacai> ♦ var. badîĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Mali izvor) [Crn.] ◊ în badîń s-a batut untu — <i>u badnju se vadio maslaci> ♦ dij. var. badîĭ (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pućińiuipikovo) [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1514  Badîrkă  Bădîrcea  Бадрка  Badîrkă [akc. Badîrkă] (i. s.) — (antr.) <i>Badrka, nadimak iz koga se razvilo prezime Badrkić, zabeleženo u Rudnoj Glavi i Mosni, i>[Por.]<i> i u Gamzigradu i>[Crn.] ◊ Marćin Badîrkă a fuost gazdă mare, avut uoĭ mulće — <i>Martin Badrka je bio veliki gazda, imao je mnogo ovacai> [Por.]  [Vidi]

483  Badîrkuońi  Badircea  Бадркићи  Badîrkuońi [akc. Badîrkui] (i. m.) — (antr.) <i>Badrkići, vlaško prezime familije u Gamzigradu, sada Paunović, čiji je predak bio Vlah sa nadimkom Badrkai> ◊ numa Badîrkuońi a avut mașînă đi traĭrat — <i>samo su Badrkići imali vršalicui> [Crn.] ∞ Badîrkă  [Vidi]

796  bađe  bade  бата  bađe [akc. bađe] (i. m.) — (zast.) (hip.) a. <i> bata, baća, me od milja za ljubavnika, dragan, dragi;i> b. u narodnoj književnosti: <i> ime kojim devojka oslovljava svoga momka u ljubavnim pesmamai> ♦ (demin.) bađiță, bađișor [Por.]   [Vidi]

702  Bađikuońi  Bădiceanu  Баџикони  Bađikuońi [akc. Bađikuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Badžikoni, vlaško prezime familije Bađikić u Valakonju, koje je nastalo prema pretku po nadimku Bađikă, demin. od Bađei> ◊ Bađikuońi đin Vaļakuańa s-a mutat în Buļuoț — <i>Bađikići iz Valakonja su se preselili u Boljevaci> [Crn.] ♦ dij. var. Bađuońi [Por.] ∞ bađe  [Vidi]

475  baga  băga  увлачити  baga (ĭuo bag, ĭel bagă) [akc. baga] (gl. p. ref.) — 1. <i>uvlačiti, navlačiti, zavlačiti, stavljati; umetatii> ◊ bagă ața-n ak — <i>uvlači konac u iglui> ◊ bagă kîlțanu-n śuariś — <i>uvlači košulju u pantalonei> ◊ bagă kolaś în trastă — <i>stavlja kolače u torbui> ◊ bagă mîna-n sîn — <i>stavlja ruku u njedrai> ◊ bagă bań în pozanarĭ — <i>stavlja novac u džepi> (krade) 2. (fig.) a. <i>obraćati pažnju, primećivati, zapažatii> ◊ bagă sama — <i>pazi dobro, obrati pažnjui> ◊ bagă sama sî nu luńiś — <i>pazi da se ne oklizneši> b. <i>okrivljivati, prebacivati, kritikovati, zameratii> ◊ îm bagă vina śe n-am ažuns la vrĭamĭe — <i>zamera mi što nisam stigao na vremei> ◊ bagă kapu în ńivuoĭe — <i>navlači sebi nevolju na glavui> [Crn.] 3. a. <i>ulazitii> ◊ uomu sa bagă-n kasă — <i>čovek ulazi u kućui> ◊ apa sa bagă-n pomînt — <i>voda ulazi u zemljui> b. <i>zalazitii> ◊ suarļi sa bagă dupa nuvirĭ — <i>sunce zalazi za oblakei> c. <i>uterivatii> ◊ bagă uoĭļi-n strungă — <i>uteruje ovce u tori> 4. (fig.) <i> kusati, jesti, uzimati hranui> ◊ đi đesńață n-am bagat ńimik în gură — <i>od jutros nisam ništa okusioi> ◊ vrĭamĭa ĭe să bagăm śuava-n gură — <i>vreme je da nešto prezalogajimoi> [Por.]   [Vidi]

476  bagat  băgat  увучен  bagat (bagată) (mn. bagaț, bagaće) [akc. bagat] (prid.) — 1. <i> uvučen, stavljen, metnuti> ◊ kuțîtu, bagat în ćakă, stă sprimit dupa kurauă — <i>nož, stavljen u korice, stoji spreman iza pasai> ◊ putraḑîașće, bagat în apsă — <i>truli, zatvoren na robijii> 2. (fig.) <i>zabrinut; zadužen: opevani> ◊ bagat în grižă — <i>zabrinuti> ◊ bagat în ńivuoĭe — <i>uvučen u nevolju i>◊ bagat în povastă — <i>stavljen u pričui> [Crn.] ◊ bagat în kînćik — <i>opevani> [Por.] ∞ baga  (Ima umotvorina!)[Vidi]

477  bagatuorĭ  băgător  хранилац  bagatuorĭ (mn. bagatuori) [akc.bagatuorĭ] (i. m.) — <i>hranilac, onaj koji umeće razvezane snopove žita u tulumbu vršalicei> ◊ la traĭrat, bagatuorĭu stîă pi mașînă, șî bagă snuopi în ĭa — <i>na vršidbi, hranilac stoji na vršalici, i umeće snopove u njui> [Crn.] ♦ up. drĭeș [Por.] ∞ baga  [Vidi]

478  baglamă  balama  шарка  baglamă (mn. baglamĭe) [akc. baglamă] (i. ž.) — (zast.) <i>šarka na vratima i prozorimai> ◊ baglamă đi ușă — <i>šarka za vratai> ◊ baglamĭe đi vrakńiță — <i>šarke za kapijui> ◊ baglamĭe la uoknă — <i>šarke na prozorui> [Crn.] ♦ dij. sin. țîțînă [Por.]   [Vidi]

462  Baińeșći  Bainești  Баиновци  Baińeșći [akc. Baińeșći] (i. m.) — (antr.) <i>Bainovci, vlaško prezime familija Bainović u Šarbanovcu i Golubović u Osniću, čiji je predak bio Vlah po imenu ili nadimku Baini> ◊ Baińeșći đin Șarbanuț au kîăș apruapĭe đi Ćimuok — <i>Bainovci iz Šarbanovca imaju kuće blizu Timokai> [Crn.]  [Vidi]

506  baĭațîăl  băițel  момчић  baĭațîăl (mn. baĭațîăĭ) [akc. baĭațîăl] (i. m.) — (demin.) <i>momčići> ◊ ńiś kopil, ńiś baĭat — <i>ni dete, ni momaki> [Crn.] ◊ are șî ĭa un baĭațîăl, đi la munće — <i>ima i ona jednog momčića, sa planinei> ♦ var. baĭețîăl [Por.] ♦ dij. var. băĭețăl [Kmp.] ∞ baĭat   [Vidi]

972  baĭațîĭe  băieţie  момаштво  baĭațîĭe (mn. baĭațîĭ) [akc. baĭațîĭe] (i. s.) — <i>momaštvo, momački život, mladićko dobai> ◊ am avut mîndră baĭațîĭe, am aļergat dupa fĭaće kît m-a tras ińima — <i>imao sam lepo momaštvo, jurio sam za devojkama koliko me je vuklo srcei> ♦ var. bîĭațîĭe [Por.] ∞ baĭat  [Vidi]

505  baĭat  băiat  момак  baĭat (mn. baĭeț) [akc. baĭat] (i. m.) — <i>momaki> ◊ baĭat ĭe voĭńik ažuns đi însurat — <i>momak je muškarac dospeo za ženidbui> ◊ la źuok a veńit o gramadă đi baĭeț, ama fĭaće a fuost puțîńe — <i>na igranku je došla gomila momaka, ali je devojaka bilo maloi> ◊ baĭat batrîn — <i>stari momak, neženjai> ♦ sin. danak ♦ supr. fată [Por.] ♦ dij. var. băĭat [Kmp.] ♦ dij. var. (mn. baĭaț) [Crn.]  [Vidi]

614  baĭbuok  ?  бајбок  baĭbuok (mn. baĭbuokurĭ) [akc. baĭbuok] (i. m.) — 1. <i>bajbok, ćumez, tesna prostorijai> ◊ în baĭbuoko-sta nuĭe luok mîĭ mult đi tri inș — <i> u ovom ćumezu nema mesta ni za tri osobei> 2. <i>zatvor, buvarai> ◊ l-a bagat în baĭbuok — <i>nabili ga u zatvori> [Crn.]   [Vidi]

994  baĭe  baie  бања  baĭe1 (mn. bîăĭ) [akc. baĭe] (i. ž.) — <i>banja, mineralno kupalište i lečilištei> ◊ ma duk în baĭe sî ma ļekuĭ đi durĭerĭ în înkeĭaturĭ — <i>idem u banju da se lečim od bolova u zglobovimai> ♦ var. bańe (mn. bîăń) [Crn.] ◊ kum să nu fiĭe ruoșîĭe la firĭe, kînd tota vara petrĭaśe pin bîăĭ — <i>kako da ne bude rumena u licu, kada celo leto provodi po banjamai> [Por.] ◊ Bańiĭa sńigoćinuluĭ, la Golumbăț — (top.) <i>Snegotinska banja kod Golupcai> [Bran.]   [Vidi]

482  baĭer  baieră  ручица  baĭer (mn. bairĭe) [akc. baĭer] (i. m.) — 1. <i>ručica, pokretni dodatak na sudovima koji služi za prenošenje, hvataljkai> ◊ baĭer la kaldarĭe — <i>ručica na bakračui> ◊ baĭer la vadră — <i>ručica na vedrui> [Crn.] ♦ dij. var. bair ◊ s-a rupt bairu la kuafă, șî barbatî-mĭu a pus o žîță kare ma taĭe la mînă kînd duk apa — <i>pokidala se ručica na kofi, i moj muž je stavio jednu žicu koja mi seče ruku kad nosim vodui> [Por.] 2. <i>uprtačai> ◊ baĭer đi kĭes — <i>uprtača za torbicu (Osnić)i> ◊ trasta ku baĭer — <i>torba sa uprtačem (Topla)i> [Crn.] ♦ dij. sin. obrańe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4467  baĭkuoń  băicon  каменчина  baĭkuoń (mn. baĭkuańe) [akc. baĭkuoń] (i. m.) — (augm.) <i>kamenčina, kamenčugai> ◊ ĭ-a batut kare ĭ-a fi batut ku baĭkuańe nuapća, numa să-ĭ dudîĭe đi la moșîĭe — <i>tukli su ih noću neki nepoznati kamenčugama, samo da ih proteraju sa imanjai> ♦ var. bikuoń ♦ sin. borțuoń, bolovan, petruoń [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

2726  baĭluog  bailag  бајлак  baĭluog (mn. baĭluaźe) [akc. baĭluog] (i. s.) — (tehn.) <i>bajlak, zakrpa za gumu na točku bicikla i>◊ baĭluogu ĭe un pĭaćik đi gumă kare sa puńe la ruată kînd iĭ sa rupe guma đin afară — <i>bajlak je parče gume koje se stavlja na točak bicikla, kada mu se pocepa spoljašnja gumai> ◊ baĭluogu sa faśe đin gumă batrînă alu ruată — <i>bajlak se pravi od stare gume za bicikli> [Por.]   [Vidi]

959  bakșîș  bacșiș  бакшиш  bakșîș (mn. bakșîșă) [akc. bakșîș] (i. s.) — <i>bakšiš, napojnica, poklon; mitoi> ◊ a fuost krśumarĭ, ama bakșîșu a fuost puțîn, kă lumĭa n-avut bań — <i>bio je krčmar, ali je bakšiš bio slab, jer ljudi nisu imali parai> [Por.]   [Vidi]

378  bakuĭ  băcui  Бакуј  Bakuĭ (Bakuĭe, Bakuaĭkă) [akc. Bakuĭ] (i. s.) — (etn.) (pej.) <i>Bakuj, naziv za stanovnike Pemske ulice u Majdanpekui> ◊ bakuĭ ar fost poļikră đe bažokură la bufań đen Pemska — <i>Bakuj je bio pogrdni nadimak za Bufane iz Pemskei> ◊ bakuĭ ĭ-ar ḑîs kă ĭ-a țînut kă-s omiń proșć — <i>nazivali su ih bakui jer su ih držali za proste ljudei> [Buf.]   [Vidi]

696  Balańeșći  Bălănești  Баланешти  Balańeșći [akc. Balańeșći] (i. m.) — (antr.) <i>Balanešti, vlaško prezime familija u Šarbanovcu i Osniću, potomci Vlaha po imanu Balani> [Crn.] ♦ var. (mn. Bîlańeșći), (jed.) Bîlańesku, poļikra alu o fîmeļiĭe mare în Arnaglaua — <i>mn. Balanešti - Balanovići, jed. Balanesko - Balanović, prezime jedne velike familije u Rudnoj Glavii> ◊ Truță Balan, a fuost birou satuluĭ — <i>Petar Balan (ović) je bio seoski birov (pozivar, kurir) i> ◊ poļikră „balan” ĭ-a pus la uom kare a fuost bîăl la fire — <i>nadimak „balan” dobijao je čovek koji je bio plavokosi> [Por.] ∞ bîăl  [Vidi]

675  balbańi  vâlvâi  батргати се  balbańi (ĭuo balbańesk, ĭel balbańașće) [akc. balbańi] (gl.) — <i>batrgati se, boriti se, koprcati se, otimati se, rvati se (sa nekim problemom, nekom nedaćom, mukom) i> ◊ sî balbańașće ku lukru, sî skîape đi la bĭață — <i>batrga se, radeći, da se spasi bedei> ◊ sî balbańeașće buou, nu sa dîă s-îl înžug — <i>otima se vo, ne da da ga upregnemi> ◊ sî balbańașće ku buala — <i>bori se sa bolešćui> [Crn.] ♦ var. bîlbańi ◊ ăl trasă, sa bîlbańi kîta, șî sa dusă la fund — <i>povuče ga voda, on se batrgao malo, i ode na dnoi> [Por.]   [Vidi]

522  balbataĭe  bâlbătaie  пламен  balbataĭe (mn. balbatîăĭ) [akc. balbataĭe] (i. ž.) — 1. <i> plameni> ◊ arđe fuoku fîră balbataĭe — <i>gori vatra bez plamenai> ◊ balbataĭe mikă, balbataĭe marĭe — <i>mali plamen, veliki plameni> [Crn.] ♦ var. bîlbataĭe, bîlbaĭală — <i>veliki, jak, lelujavi plamen vatrei> ♦ sin. vapaĭț, pară ◊ para fuokuluĭ — <i>plamen vatrei> ♦ up. pară [Por.] ♦ dij. var. bălbătaĭe [Kmp.] ♦ / ? < bîlb (pîlp) + bataĭe (exp. <i>Durlići> ) ∞ bîlbîi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

536  balćină  băltină  мочвара  balći (mn. balćiń) [akc. balćină] (i. ž.) — <i>močvara, zemljište nepogodno za obradu i ispašu stoke zbog površinske vodei> ◊ pi lîngă Ćimuok ĭastă mulće balćiń karĭe nu sî puot lukra — <i>pored Timoka ima mnogo močvara koje se ne mogu obrađivatii> [Crn.]   [Vidi]

960  balkău  balcău  мочвара  balkău (mn. balkuaĭe) [akc. balkău] (i. s.) — (zast.) (augm.) <i>močvara, močvarištei> ◊ vuorba balkău astîḑ s-a pastrat numa pin kînćiśe batrîńe, kare sînt șî ĭaļe gata tuaće zuĭtaće — <i>reč „balkeu” je danas sačuvana samo u starim pesmama, koje su i one gotovo sve zaboravljenei> ♦ ? var. baltău (augm.) baltă — <i>„bara, močvara”i> [Por.] ∞ baltă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

521  balmiș  balmoș  белмуж  balmiș (mn. balmișurĭ) [akc. balmiș] (i. m.) — <i>belmuž, jelo koje se priprema od oceđene kaše, prženjem u tiganju, uz dodavanje kukuruznog brašna i solii> ◊ balmișu sî manînkă pîn ĭe ferbinće — <i>belmuž se jede dok je vrući> [Crn.] ♦ dij. var. balmuș [Por.] ∞ balmuș  [Vidi]

534  baltă  baltă  бара  baltă (mn. bĭelț) [akc. baltă] (i. ž.) — a. <i>bara, plitka stajaća voda sa specifičnim biljnim i životinjskim svetomi> ◊ baltă vĭarđe — <i>zelena barai> ◊ în baltă traĭașće draku — <i>u bari živi đavoi> b. <i>voda koja se zadržava u udubljenjima posle kišei> ◊ baltă đin pluaĭe — <i>kišna barai> [Crn.] ♦ (demin.) baltuță — <i>baricai> ♦ (augm.) baltuoń — <i>baretinai> [Por.]  [Vidi]

842  baltuoń  băltoi  баретина  baltuoń (mn. baltuańe) [akc. baltuoń] (i. s.) — (augm.) <i>baretina, baruštinai> ◊ după sat esťe un baltuoń, bun numa ďe broșťi — <i>iza sela ima jedna baruština, dobra je samo za žabei> [Por.] ∞ baltă  [Vidi]

645  Baluță  Băluţă  Белкица  Baluță [akc. Baluță] (i. ž.) — <i>Belkica, često ime za ovcu bele bojei> ◊ Baluță, uaĭe blîndă ku lapće dulśe — <i>Belkica, umiljata ovca sa slatkim mlekomi> [Hom.] ♦ var. Balură ◊ Uoiță Balură, ku korńițu-n gură — <i>Ovčica Belkica s rokcem u zubimai>, (vlaška varijanta rumunske pesme „Miorița”) [Zvizd] ∞ uaĭe  [Vidi]

691  Baluțuońi  Băluţeanu  Балуцани  Baluțuońi [akc. Baluțuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Balucani, vlaško prezime familije u Podgorcu, čiji je predak bio Vlah po nadimku Balucai> ♦ / Baluță < (demin.) Bîălu < bîăl — <i>plave kose, plavušani> ◊ Baluțuońi au kîrd marĭe đi uoĭ la baśiĭe — <i>Balucani imaju veliko stado ovaca na bačijii> [Crn.] ∞ bîăl  [Vidi]

577  baluos  bălos  балав  baluos, baluasă (mn. baluoș, baluasă) [akc. baluos] (prid.) — 1. <i>balav, kome idu bale iz ustai> ◊ baluos ka kîńiļi al turbat — <i>balav kao besan pasi> 2. <i> odvratnoi> ◊ baluos ka slańina viĭe — <i>odvratno kao živa slaninai> [Crn.] ♦ dij. var. bălos [Kmp.] ∞ înbaloșa   [Vidi]

4161  balușăl  păstrăv de fag  буковача  balușăl (mn. balușăĭ) [akc. balușăl] (i. m.) — (mik.) <i>bukovača (Pleuritis serotinus)i> ◊ balușăl ĭe burĭaće kare krĭașće pi fag —<i> bukovača je gljiva koja niče na bukvii> ◊ ĭastă balușăl đi primovară șî balușăl đi tuamnă — <i>ima prolećna bukovača i jesenja bukovačai> [Por.] ♦ dij. sin. burĭeț da-ĭ ńegri (Osanica) [Hom.] ∞ burĭaće  [Vidi]

1884  Baļan  Balian  Баљан  Baļan (mn. Baļań) [akc. Baļan] (i. m.) — (antr.) <i>Baljan, prezime u Majdanpeku i>◊ Baļańi a vińit în Măĭdan đin Banatul rumîńesk, da în Banat s-a mutat đin Kraĭova — <i>Baljani su u Majdanpek došli iz rumunskog Banata, a u Banat su se preselili iz Krajovei> [Buf.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

575  baļe  bale  бале  baļe [akc. baļe] (i. ž.) — 1.<i> bale, sline koje izlaze iz usta, gubicei> ◊ la uaĭe pļakară baļe đin gură, o să muară — <i>ovci krenule bale iz gubice, uginućei> ◊ baļe đi kulkumĭek — <i>puževe balei> [Crn.] 2. <i>sluzava i lepljiva materijai> ◊ vinu kînd sa strîkă, or prazu kînd putraḑîșaće în pomînt, fak baļe — <i>vino kad se ukvari, ili praziluk kada istruli u zemlji, prave balei> [Por.] ∞ înbaloșa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2121  baļigarĭ  băligar  балегар  baļigarĭ (mn. baļigarĭ) [akc. baļigarĭ] (i. m.) — (ent.)<i> balegar, insekt (Geotrupes stercorarius)i> ◊ baļagarĭu ĭe guangă mikă, ńagră, kunoskută kă adună skrume đi baļigă, șî mĭergînd înapuoĭ, ļi faśe buboloș ka kikirĭaḑa đi ĭepur — <i>balegar je mala, crna buba, poznata po tome što skuplja mrvice balege, i idući unazad, pravi od njih grudvice veličine zečjeg brabonkai> ♦ var. băļigarĭ, bîļegarĭ [Por.] ∞ baļi  [Vidi]

537  baļigă  baligă  балега  baļi (mn. bîăļiź) [akc. baļigă] (i. ž.) — 1. <i> balega, izmet krupnih životinjai> ◊ baļigă đi vakă — <i>goveđa balegai> ◊ baļigă đi kal — <i>konjska balegai> 2. (fig.) a. <i>za lice bez moralai> ◊ baļigă đi uom — <i>govno od čovekai> b. <i>za popustljivogi> ◊ muaļe ka baļiga — <i>mekan kao balegai> [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

460  ban  ban  новац  ban (mn. bań) (i. m.) — 1. (mon.) <i>novac, metalna ili papirna moneta u opticaju, ekvivalent za robui> ◊ zdrîănkîńe đi bań — <i>zvecka, pun novacai> ◊ a gasît bań — <i>našao je (zakopano) blagoi> 2. (fig.) <i>poređenje za blagostanje, tvrdičluk, rasipništvo i sl.i> ◊ pazîăsk muošu ka pi ban — <i>čuvaju starca kao parui> ◊ traĭașće ka banu-n pungă — <iivi kao novac u kesii> ◊ banu luĭ ĭe grĭeu ka Artanu — <i>njegov dinar je težak kao Rtanji> ◊ strîvĭașće banu pi fiĭe śe — <i>rasipa novac na bilo štai> ◊ arĭe źaĭśće rarĭ — <i>ima retke prste (rasipnik je) i> ◊ askultă ka bańișuoru — <i>vredan je kao novčić (za poslušno dete) i> ◊ faśe ban bun — <i>dobro zarađujei> ◊ nu vrĭeduĭe ńiś kît un ban îngaurit — <i>ne vredi ni koliko probušeni novčići> 3. <i>čest ukras na nošnjii> ◊ salbă đi bań — <i>đerdani> [Crn.] ♦ dem. banuț (akc. banuț), banușăl (akc. banușăl) ♦ augm. bańamă (akc. bańamă) ◊ unđ-a fi strîvit atîta bańamă? — <i>gde li je potrošio tolike novcei> ? [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

579  bandaș  trompetist  трубач  bandaș1 (mn. bandașî) [akc. bandaș] (i. m.) — 1. <i> trubač, svirač na trubii> ◊ fraćiļi mĭeu ĭe bandaș — <i>moj brat je trubači> [Crn.] 2. <i>bandaž, obruč na točku biciklai> ◊ mĭ-a pikat guma đi pi bandaș — <i>smakla mi se guma sa bandažai> ◊ s-a rupt guma, ș-a mînat ruata pi bandaș — <i>pukla je guma, pa je vozio bicikl na bandažui> [Por.] ∞ bandă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3465  bandaș  bandaj  бандаж  bandaș2 (mn. bandașă) [akc. bandaș] (i. s.) — (tehn.) <i>bandaž, obruč na točku bicikla ili mopedai> ◊ mi s-a rupt guma la ruata đi-nainće, ș-a-m fuost muara să mîn ruata pi bandaș pănă la kasă — <i>pocepala mi se guma na prednjem točku, pa sam morao da teram bicikl na bandažu sve do kućei> [Por.]   [Vidi]

578  bandă  bandă  труба  bandă (mn. bîănḑ) [akc. bandă] (i. ž.) — <i>truba, limeni duvački instrumenti> ◊ ḑîśe în bandă mikă — <i>svira na maloj trubii> ◊ bandă mîĭ marĭe — <i>veća trubai> [Crn.] ♦ dij. var. (mn. bĭenḑ) ◊ bandaś, kîntă-n bandă — <i>trubač, svira trubui> ◊ s-a-nvațat đi mik să kînće-n bandă — <i>naučio je da svira trubu kao mali (u detinjstvu) i> [Por.]   [Vidi]

2236  bandierĭ  bandier  бандера  bandierĭ (mn. bandierĭ) [akc. bandierĭ] (i. m.) — <i>bandera, električni ili telefonski stubi> ◊ kînd a trîbuit să duśem struĭa pănă la koļibĭ pi śuakă, tuot nat a dat đin padurĭa luĭ bandierĭe kîće a trîbuit — <i>kada je trebalo da dovedemo struju do koliba na brdu, svako je iz svoje šume davao bandere koliko je trebaloi> [Por.]   [Vidi]

1178  banḑari  banzari ?  басирати  banḑari (ĭuo banḑarĭesk, ĭel banḑarĭașće) [akc. banḑari] (gl.) — (muz.) <i> basirati, svirati na pratećem instrumentui> ◊ kînd ĭastă duoĭ lautarĭ, unu ḑîśe đi žuok, da al alalt banḑarĭașće — <i>kad sviraju dvojica violinista, jedan svira kolo, a drugi basirai> [Crn.] ♦ dij. var. băsări (ĭuo băsărĭesk, ĭel băsărĭașće) [akc. băsări] ◊ Ĭanku ku Dinu a fuost lăutarĭ kunoskuț, parĭake bună: Ĭanku ĭe primaș, da Dinu băsărĭașće dupa ĭel — <i>Janko i Dinu su bili lautari, dobar par: Janko je bio primaš, a Dinu je basirao za njimi> (Leskovo) [GPek] ♦ dij. var. băsui (ĭuo băsuĭesk, ĭel băsuĭașće) [akc. băsui] ◊ ń-am spart taĭfa, kî ĭel n-a putut să băsuĭaskă kum trîabe — <i>rasturili smo grupu, jer on nije mogao dobro da basirai> (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

1179  banḑarit  ?  басирање  banḑarit (banḑariturĭ) [akc. banḑarit] (i. m.) — (muz.) 1. <i> basiranjei>, <i>ritmovanjei> ◊ ku banḑarit, mîĭ bińe žuoś — <i>uz basiranje, bolje igraši> 2. (fig.) <i>mlaćenje, pričanje glupostii> ◊ lasîće đi banḑarit, vĭeḑ kî sî rîd đi ćińe — <i>nemoj da mlatiš, vidiš da ti se smejui> [Crn.] ∞ banḑari  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3468  bankă  bancă  банка (монета)  bankă (mn. bănś) [akc. bankă] (i. ž.) — (zast.) (mon.) <i>banka, metalna monetai> ◊ bankă ĭ-a ḑîs aĭ batrîń la un fĭeļ đi bań kare avut vrĭad ḑîaśe, doaḑăś șî triḑăś đi dinarĭ — <i>bankom su stari zvali jednu vrstu novca koji je imao vrednost deset, dvadeset i trideset dinarai> ◊ la banu đi ḑaśe dinarĭ ĭ-a ḑîs o bankă, la-l đi doaḑăś ĭ-a ḑîs doă bănś, da la-l đi triḑăś ĭ-a ḑîs triĭ bănś — <i>novčić od deset dinara zvali se jednom bankom, od dvadeset su zvali dve banke, a onog od trideset dinara, tri bankei> [GPek] ◊ o bankă a fuost ban tare, kî ĭa avut ḑăśe dinarĭ, da ḑîua đi sapat a fuost triĭ dinarĭ — <i>jedna banka je bila jak novac, jer je vredela deset dinara, a dan kopanja bio je tri dinara (Rudna Glava)i> [Por.] ∞ ban  [Vidi]

481  banu mîțî  mică  мачји новчић, лискун  banu mîțî [akc. banu mîțî] (i. m.) — (min.) <i>mačji novčić, žućkasti kamen koji se presijava; liskuni> ◊ kînd am fuost pîkurarĭ, am gin] i kî ĭe banu mîțî aur — <i>kad sam bio čobanin, mislio sam da je liskun zlatoi> ♦ sin. șîfîr ♦ up. ban, mîț [Por.]   [Vidi]

576  bańiuluĭ  pe bani  готовински  bańiuluĭ [akc. bańiuluĭ] (pril.) — <i>gotovinski, vid trgovine dobrimai> ◊ pi marfă, ore bańiuluĭ — <i>za robu, ili gotovinski> i ◊ bańiuluĭ, ore-n skimb — <i>gotovinski, ili u razmenu (razmenom, trampom) i> [Crn.]   [Vidi]

830  barabă  ?  бараба  barabă (mn. barăbĭ) [akc. barabă] (i. s.) — <i>barabai> 1. <i>ološ, propalica, skitnica, besposličari> ◊ o barabă đi uom, a dat tuot pi bĭare, ș-akuma a ramas pi drumo-l mare — <i>baraba od čoveka, sve je propio i sada je ostao na ulicii> 2. <i>došljak, neznanac; čovek bez imovinei> ◊ s-a mîritat dupa o barabă la Măĭdan, a veńit đin lumĭa albă, fara moșîĭe, fara ńimika — <i>udala se za neku barabu u Majdanpeku, koji je došao iz belog sveta, bez imovine, bez ičegai> [Por.]   [Vidi]

524  barbarĭ  bărbie  подбрадак  barbarĭ (mn. barbarĭe) [akc. barbarĭ] (i. m.) — (fig.) <i> podbradak, dodatak na violini koji služi da se instrument drži na ramenu pomoću bradei> ◊ kînd lauta arĭe barbarĭ, mîĭ bińe șîađe pi umîru lu lautarĭ — <i>kad violina ima podbradak, bolje leži na ramenu violinistei> [Crn.] ∞ barbă  [Vidi]

523  barbă  barbă  брада  barbă (mn. barbĭe) [akc. barbă] (i. ž.) — 1. a. (anat.) <i>brada, deo lica ispod ustai> ◊ barbă askuțîtă — <iiljata bradai> ◊ barba ku kroviț — <i>brada sa rupicomi> ♦ (demin.) barbuță — <i>bradicai> b. <i>dlaka koja odraslim muškarcima raste na licui> ◊ barbă rasă — <i>obrijana bradai> ◊ barbă lungă — <i>duga bradai> ◊ barbă rară — <i>retka bradai> ◊ barbă albă — <i>seda bradai> ◊ barbă rasuśită — <i>uvijena bradai> 2. (tehn.) <i>delovi nekih alatai> ◊ barba la sakurĭe — <i>brada sekire, zadnji deo sečiva sekirei> [Crn.] ♦ var. barbura la sakurĭe [Por.] ◊ barba la firiz — <i>brada testere, deo testere sa ramom koji je bliži rucii> 3. (iron.) barbă pîrśaskă — <i>jareća bradai> [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

526  barbiĭe  bărbie  подвољак  barbiĭe (mn. barbiĭ) [akc. barbiĭe] (i. ž.) — a. <i> podvoljak, debeli, često dvostruko ispupčeni kožni nabor ispod podbratka kod gojaznih osobai> ◊ uom gras, barbiĭa marĭe — <i>gojazan čovek, velika gušai> b. <i>spuštena i nabrana koža ispod vrata kod nekih životinjai> [Crn.] ◊ barbiĭe ĭe grasîmĭa supt barbă, la uom, or la vro vită — <i>barbija je debelina pod gušom, kod čoveka, ili neke životinjei> [Por.] ∞ barbă  [Vidi]

693  Barbuļeșći  Bărbulești  Барбулешти  Barbuļeșći [akc. Barbuļeșći] (i. m.) — (antr.) <i>Barbulešti, Barbulovići, vlaško prezime familija u Malom izvoru i Osniću, čiji se predak rodonačelnik zvao Barbui> ◊ Barbuļeșći đin izvuoru al mik sînt uamiń đi vuorbă — <i>Barbulešti iz Malog izvora su ljudi od rečii> [Crn.] ♦ dij. var. Bîrbuļeșći, Bărbuļeșći [Por.] ∞ barbă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

741  Barbură  Barbură  Варвара  Barbură [akc. Barbură] (i. ž.) — (kal.) <i>Varvara, kokošiji praznik; neradan dan, posvećen živini; Barburai> ◊ Barbură ĭe prazńiku alu gaiń — <i>Varvara je kokošinji prazniki> [Hom.] ◊ Barbura ĭe muĭare sfînțîtă, kare dă birekĭetu pomîntuluĭ — <i>Barbura je sveta žena koja zemlji daje berićeti> ◊ Barbura are doă suruorĭ, kare sa kĭamă Vîrvare; ĭastă doă Vîrvare: a đin tîń ĭe k-o ḑî nainća Barburi, a Vîrvarĭa a doĭļa ĭe k-o ḑî dupa ĭa — <i>Barbura ima dve sestre, koje se zovu Varvare; prva pada dan pre Barbure, a druga je dan posle njei> (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. Barbora (Malajnica) [Pad.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

867  bardak  bardac  бардак  bardak (mn. bardaśе) [akc. bardak] (i. s.) — <i>bardak, zemljani sud za piće; krčag; vrči> ◊ đin bardak măĭ đes s-a baut rakiĭe pi la prazńiśe, pi la nunț, or pi la pomeń — <i>iz bardaka se najčešće pila rakija na slavama, svadbama ili daćamai> ◊ bardaku a mĭers đin mînă-n mînă, pi lînga masă, șî tot nat a tras đin ĭel kît ĭ-a plakut, kă pară n-a fuost, or n-a fuost đi ažuns — <i>bardak je išao iz ruke u ruku oko stola, i svako je pio koliko je hteo, jer čaša nije bilo, ili ih nije bilo dovoljnoi> ♦ var. bîrdak (Tanda) [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

527  bardă  bardă  брадва  bardă (mn. bărḑ) [akc. bardă] (i. ž.) — <i>bradva, tesarska sekira sa kratkom i krivom drškomi> ◊ barda ĭe sakurĭe đ-o mînă, adîns fakută đi śopļit la ļiamńe — <i>bradva je jednoručna sekira, posebno izrađena za tesanje drvetai> ♦ up. sakurĭe [Por.] ◊ ku barda sa fača daoge la butoĭ — <i>sa bradvom su se izrađivale doge za burei> (Korbovo) [Dun.]  [Vidi]

585  barḑă  barză  рода  barḑă (mn. bĭerḑ) [akc. barḑă] (i. ž.) — (ornit.) <i>roda, ptica selica (Ciconia Ciconia) i> ◊ kînd ažunźe barḑa, ažunźe șî primovara — <i>kad stigne roda, i proleće stižei> ♦ var. barză (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ sin. stîrk (Rudna Glava) [Por.] ♦ sin. stîlk (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. barză [Kmp.] ♦ / ? barḑă / barză < barz < brĭaz „pistriț” — <i>šareni> (exp. Durlić) ∞ brĭaz  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1250  barnă  barnă ?  неред  barnă (mn. bîărń) [akc. barnă] (i. ž.) — <i>nered, haos, pustoš; ršumi> ◊ l-am lasat în kasă ka pi uom, da ĭel mĭ-a fakut arnă-barnă pin suobă, șî sa dus drakuluĭ — <i>ostavio sam ga u kući kao čoveka, a on mi je napravio ršum po sobi, i otišao do đavolai> [Por.]   [Vidi]

697  Basarabuońi  Basarabeanu  Басарабони  Basarabuońi [akc. Basarabuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Basaraboni, vlaško prezime familije Basarabić iz Podgorca, potomaka Vlaha sa nadimkom Basarabi> [Crn.] ♦ var. Bîsarabańi, Bîsîrabuońi (jed. Bîsaraban, Bîsîraban) — <i>vlaško prezime („poļikra”) familije Jovanović iz Gornjana u Gornjem Poreču, koje su dobili po pretku, doseljenom iz Besarabije polovinom XViii vekai> ◊ Vană Bîsarab (var. Bîsaraban), un uom đin famiļiĭa lu Bîsîrabuońi — <i>Jovan, čovek iz familije Basarab (ović) i> [Por.]   [Vidi]

582  baskiĭe  ulucă  баскија  baskiĭe (mn. baskiĭ) [akc. baskiĭe] (i. ž.) — <i>baskija, žiokai> 1.<i> pojanta, horizontalna prečka u vidu tesane letve koja se zakucava na vertikalnu konstrukciju tokom gradnje objekata od slabog materijalai> ◊ kasă đi baskiĭ — <i>kuća od pojantii> ◊ baskiĭ đi svińak — <i>pojante od crnog grabai> ◊ baskiĭ đi śaruoń — <i>pojante od cerovinei> [Crn.] 2. <i>horizontalna greda o koju se prikivaju tarabei> ◊ đi gard ăț trîabe kîći duauă baskiĭ întra șćiumpĭ; sa pun poļiažńik, șî đi șćiump sa prind ku klanfe — <i>za ogradu ti trebaju po dve baskije između stubova; postavljaju se vodoravno, i za stub se vezuju klanfamai> ♦ dij. sin. kuardă (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

887  bastră  peronosporă  пламењача  bastră [akc. bastră] (i. ž.) — <i>plamenjača, bolest koju izazivaju paraziti na mnogim biljkamai> (puccinia graminis) ◊ bastra a ars piparka — <i>plamenjača je izgorela paprikui> [Hom.] ♦ dij. sin. mană, taśuńe [Por.] [Crn.]  [Vidi]

854  Bastuońi  Basta  Бастони  Bastuońi [akc. Bastuońi] (antr.) — <i>vlaško prezime porodice u Gamzigradu, čiji je predak imao nadimak Baston, verovatno od l.i. Bastai> ◊ Brańe Bastuon ĭe rîău bolnau — <i>Brane Baston je jako bolestani> [Crn.]   [Vidi]

797  baș  baș  баш  baș (part.) — <i>rečcai> 1. <i>za isticanje neke reči ili izrazai> ◊ a trĭekut baș pi lînga nuoĭ — <i>prošao je baš pored nasi> 2. <i>za pokazivanje istovremenosti: upravo, tamani> ◊ kînd ĭel baș să skîape pi ușă, uoțî tună, șă-l prind — <i>baš kad on da utekne na vrata, lopovi upadnu, i uhvate gai> 3. za ublažavanje ◊ n-a fuost baș așa — <i>nije bilo baš takoi> [Por.]  [Vidi]

3671  bașćauă  grădină  башта  bașćauă (mn. bașćiaļe) [akc. bașćauă] (i. ž.) — <i>baštai> ◊ a fakut bașćauă lînga rîu, ku mare drag kă n-o să fiĭe nakaz ku udatu, ama a veńit pouodu ș-a luvat tuot — <i>napravio je baštu pored reke, uz veliku radost da neće biti muke sa zalivanjem, ali je izbila poplava i odnela svei> ♦ [Por.] ♦ dij. var. baśauă [Crn.] ♦ dij. var. bașťa [Kmp.]  [Vidi]

3672  bașťa  grădină  башта  bașťa (mn. bașťeļe) [akc. bașťa] (i. ž.) — <i>baštai> ◊ ma duk în bașťa să skot ťapă — <i>idem u baštu da izvadim luk i>[Kmp.] ♦ dij. var. baśauă [Crn.] ♦ dij. var. bașćauă [Por.]  [Vidi]

569  baśauă  grădină  башта  baśauă (mn. baśaļе) [akc. baśauă] (i. ž.) — <i>baštai> ◊ în baśauă am pus varḑă, piparkă, kîta praz, busuĭuok șî fluorĭ đi tuamnă — <i>u bašti sam posadila kupus, papriku, malo praziluka, bosiljak i hrizantemei> [Crn.] ♦ dij. var. bașćauă ♦ sin. građi [Por.] ♦ dij. var. bașťa [Kmp.]   [Vidi]

570  baśelarĭ  grădinar  баштован  baśelarĭ (mn. baśelarĭ) [akc. baśelarĭ] (i. m.) — <i>baštovan, lice koje se bavi uzgojem i prodajom povrćai> ◊ kumparaĭ rasad đi la baśelarĭ — <i>kupih rasad od baštovanai> ◊ la baśelarĭ sînt bukaćili mîĭ skumpĭe — <i>kod baštovana je povrće skupljei> [Crn.] ♦ dij. var. bîșćelarĭ [Por.] ∞ bașćauă  [Vidi]

487  Baśevĭan  Bacevean  Бачевичанин  Baśevĭan (Baśevĭană) (mn. Baśevĭeń, Baśevĭeńе) [akc. Baśevĭan] (i. m.) — <i>Bačevičanin, stanovnik vlaškog sela Bačevica u opštini Boljevaci> ◊ ĭuo mis Baśevĭan, uom dîn Baśevița — <i>ja sam Bačevičanin, čovek iz Bačevicei> [Crn.] ∞ Baśevița  [Vidi]

644  baśiĭe  băcie  бачија  baśiĭe (mn. baśiĭ) [akc. baśĭie] (i. ž.) — 1. <i> bačija, sezonsko udruživanje stoke radi zajedničke ispaše i mužei> ◊ vara-sta s-a fakut numa o baśiĭe, șî aĭa dîn triĭ kîăș — <i>ovog leta sastavljena je samo jedna bačija, i to od tri kućei> 2. <i> mesto u planini gde je organizovana bačija, sa objektima za čuvanje stoke, mužu i obradu mlekai> ◊ baśiĭa-mĭa în Sîga ĭe la śuaka lu Truĭkă — <i>moja bačija u Sigama nalazi se na Trujkinom brdui> [Hom.] ◊ kînd am fuost mik, m-a dat tata să fiu slugă la baśiĭe — <i>kada sam bio mali, otac me je dao da budem sluga na bačijii> ◊ la baśiĭe sa masură lapćiļi — <i>na bačiji se meri mlekoi> ♦ sin. stînă ♦ up. kîrd [Por.] ∞ baś  [Vidi]

4209  bat  beat  пијан  bat (bată) (mn. bĭeț, bĭaće) (prid.) — <i>pijani> ◊ a baut tuata nuapća, ș-a veńit la kasă bat — <i>pio je celu noć, i došao kući pijani> ◊ bat muort — <i>mrtav pijani> ◊ bat ka kurka — <i>pijan kao ćurkai> ♦ var. bĭat [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

549  bataĭe  bătaie  туча  bataĭe (mn. batîăĭ) [akc. bataĭe] (i. ž.) — 1. <i>tuča, tučnjava, batinanjei> ◊ s-a glśavit șî s-a luvat la bataĭe — <i>posvađali se i započeli tučui> ◊ bataĭe la muarće — <i>tuča na smrti> 2. <i>bitka, borba, boj, oružani sukobi> ◊ bataĭa la Kumanuva — <i>Kumanovska bitkai> ◊ bataĭa la Kîmpu Ĭedrĭenuluĭ — <i>bitka na Jedrenskom poljui> ◊ bataĭa ku ńamțî la Drina — <i>borba sa Nemcima na Drinii> [Crn.] ♦ dij. var. bătaĭe [Kmp.] 3. (izr.) (fig.) bataĭe đi žuok — <i>sprdnja, šega, izvrgavanje ruglu nekoga ili nečegai> ◊ nu mînarăț ku ĭel bataĭe đi žuok, kî va omuară — <i>ne terajte sprdnju sa njim, jer će vas ubitii> [Por.] ∞ baća  (Ima umotvorina!)[Vidi]

553  bataĭuos  bătăios  насилан  bataĭuos, bataĭuasă (mn. bataĭuoș, bataĭuasă) [akc. bataĭuos] (prid.) — <i>nasilan, sklon tuči; tabadžija; siledžijai> ◊ are narau bataĭuos, sa baće ku tuoț, ama șî pi ĭel ăl bat alțî — <i>ima preku narav, bije se sa svima, ali i njega biju drugii> [Crn.] ♦ var. bîtaĭuos (bîtaĭuasă) (mn. bîtaĭuoș, bîtaĭuasă) [akc. bîtaĭuos] ◊ mîritată dupa un uom, tare ĭe bîtaĭuos: o baće đi fiĭe śe — <i>udata je za nekog čoveka, jako je nasilan: bije je za svaku sitnicui> [Por.] ∞ baća  [Vidi]

54  batrîn  bătrân  стар  batrîn (batrînă) (mn. batrîń, batrîńe) [akc. batrîn] (prid.) — <i>star, mator, koji ima mnogo godinai> ◊ uomu al batrîn nuĭe batrîn dakă puaće sî lukrĭe — <i>star čovek nije star ako može da radii> [Crn.] ◊ ńiś dumńeḑîu nu șćiĭe kît ĭe pomîntu đi batrîn — <i>ni bog ne zna koliko je zemlja starai> ◊ s-a înbrakat în țuaļe batrîńe, șî sa dus la lukru — <i>obukao je staro odelo, i otišao na posaoi> ◊ kînćiśiļi alu lîuatari aĭ batrîń, sînt măĭ batrîńe đi kît așća, śe ļi skuot armuńikașî — <i>pesme starih violinista, starije su od ovih koje izvode harmonikašii> ◊ kînd a veńit đin vuoĭskă, s-a întuors la lukru-luĭ, al batrîn — <i>kad je došao iz vojske, vratio se svom starom poslui> ◊ kal batrîn, nuĭe ńiś đi kîrnaț — <i>mator konj, nije ni za kobasicei> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1255  batrîna  bătrâna ?  батрна  batrîna (mn. batrîna) [akc. batrîna] (i. ž.) — <i>batrna, staro vlaškо koloi> ◊ tuot învațatu la žuok, porńașće ku batrîna — <i>svako učenje orskih igara, počinje sa kolom „batrnai> ” [Crn.]<i>i> ∞ batrîn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

551  batut  bătut  истучен  batut (batută) (mn. batuț, batuće) [akc. batut] (prid.) — 1. <i>istučen, izbijen i>◊ nu șću pănă kînd să sufîr să-m vină kopiĭi batuț đi la șkuală — <i>ne znam dokle da podnesem da mi deca dolaze tučena iz školei> 2. (i. m.) <i>nabijen, sabijeni> ◊ parĭ la viĭe sînt batuț bińe — <i>kočevi u vinogradu su dobro nabijenii> [Crn.] 3. a. <i>stucan, usitnjen tucanjemi> ◊ sarĭa batută-n pivă — <i>so stucana u avanui> b. (za tkanje) <i>tvrd, gust, kruti> ◊ țasuto-sta ĭe prĭa batut — <i>ovo tkanje je prekrutoi> [Por.] ♦ dij. var. bătut [Kmp.] ∞ baća  [Vidi]

1256  batuta  bătută  батута  batuta (mn. batuće) [akc. batuta] (i. ž.) — <i>batuta, staro vlaško kolo, poznato pod ovim nazivom u selima između Timoka i bugarske granicei> ◊ kînd sî žuakă batuta, sa baće țapîn în pomînt ku tîalpiļi întrĭeź — <i>kad se igra „batuta”, udara se snažno celim stopalima o tlei> [Tim.] ♦ dij. sin. ruopîta [Crn.] ♦ / < batut — <i>udareni> ∞ baća  [Vidi]

4955  baut  băut  попијен  baut (baută) (mn. bauț, bauće) [akc. baut] (prid.) — (o tečnosti) <i>popijen, ispijeni> ◊ rakiĭa fĭartă a fuost baută ĭuta, k-a fuoust frig, da s-adunat șă lumĭe multă — <i>kuvana rakija je bila brzo popijena, jer je bilo hladno, a i mnogo ljudi se skupiloi> ♦ supr. ńibaut [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

563  bautuorĭ  băutor  пијанац  bautuorĭ (bautuarĭe) (mn. bautuorĭ, bautuarĭe) [akc. bautuorĭ] (prid.) — 1. <i> pijanac, osoba koja pije alkoholi> ◊ bautuorĭ, da nu faśe rîaļe — <i>pijanac, ali ne pravi neredi> [Crn.] 2. <i>pijandura, ispičutura, alkoholičari> ◊ bautuorĭ đi kînd l-a turnat mumî-sa — <i>pijandura od kad ga majka rodilai> ◊ fuź đi ĭel, kî ĭe un bautuorĭ grĭeu — <i>beži od njega, jer je jedna teška pijanicai> [Por.] ∞ bautură  [Vidi]

562  bautură  băutură  пиће  bautură (mn. bauturĭ) [akc. bautură] (i. ž.) — <i>piće, sve vrste koje se koriste iz zadovoljstvai> ◊ đi nuntă trîabĭe bautură multă — <i>za svadbu je potrebno mnogo pićai> [Crn.] ♦ dij. var. bĭeotură, beotură, bĭare ◊ s-a dus la o bĭeotură în kafană, da a ramas ḑîua tuată — <i>otišli su na jedno piće u kafanu, a ostali su ceo dani> [Por.] ♦ dij. var. biutură [Buf.] ∞ bĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

583  bauță  beuţă  белутак  bauță (mn. bauț) [akc. bauță] (i. ž.) — (geol.) 1. <i>belutak, jajoliki kamen bele boje; oblutaki> ◊ apa a sakat, da-n ogaș a ramas numa bauț — <i>voda je presušila, a u potoku su ostali samo oblucii> [Crn.] 2. <i>kvarci> ◊ pĭatră bauțî kovaśi a batut marunt șă prașo-la la prăsarat pi fĭer înśintat kînd a trăbuit să-l aduńe ku oțălu — <i>kvarc su kovači tucali sitno i tu prašinu posipali po usijanom gvožđu kad ga je trebalo spojiti sa čelikomi> (Tanda) [Por.]  [Vidi]

392  bazakuană  prostie ?  бесмислица  bazakuană (mn. bazakuańe) ) [akc. bazakuană] (i. ž.) — <i>besmislica, gluposti> ◊ mult m-am mirat kînd am auḑît bazakuana-ĭa — <i>mnogo sam se začudio kad sam čuo tu besmislicui> ◊ đi la ĭel am auḑît mulće bazakuańe — <i>od njega sam čuo mnoge glupostii> ◊ umblă pin lume, șî faśe bazakuańe — <i>luta po svetu, i pravi glupostii> [Crn.]  [Vidi]

1526  bažukuri  batjocori  исмејавати  bažukuri (ĭuo bažukurĭesk, ĭel bažukurĭașće) [akc. bažukuri] (gl.) —<i> ismejavati nešto ili nekoga, zbijati šalu sa nekim ili nečimi> ◊ kopiĭi îl bažukurĭesk la șkuală kî arĭe padukĭ — <i>deca ga ismejavaju u školi, jer ima vaškei> [Crn.] ♦ dij. var. bîžîkuri (Rudna Glava), băžîkuri (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. baźikuri (Duboka) [Zvizd] (Medveđica) [Hom.] ♦ dij. var. batžokuri [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

564  bažuokură  batjocură  шала  bažuokură (mn. bažuokurĭ) [akc. bažuokură] (i. ž.) — 1. <i>šala, zadirkivanjei> ◊ nu ći mîńiĭa, aĭa ĭe numa o bažuokură — <i>ne ljuti se, to je samo jedna šalai> ◊ bažuokură kopilarĭaskă — <i>dečja šalai> 2. <i>ismevanje, zbijanje šale na nečiji računi> ◊ prĭa mulće bažuokurĭ sa puvestîăsk đi mińe pin sat — <i>previše me ismejavaju po selui> ♦ / < baće — <i>zbijai> + žuok — <i>igra, šalai> [Por.] ∞ bažukuri  [Vidi]

769  Băĭkon  băicon  Бајкон  Băĭkon (mn. Băĭkońi) [akc. Băĭkon] — 1. (antr.) <i>Bajkon, vlaški nadimak familije Čukić u Prahovu (ranije Čuk), koji se u novije vreme proširio i na familiju isakovići> ◊ Băĭkońi sîn o fămeļiĭe în Praova — <i>Bajkoni su jedan rod u Prahovui> 2. (geol.) (augm.) <i>kamenčinai> ◊ băĭkon ĭe pĭatră mare — <i>bajkon je veliki kameni> ◊ (u izr.) greu ka băĭkonu — <i>težak kao kameni> [Kmp.] ♦ dij. var. bikuoń [Por.]   [Vidi]

2059  bălțui  balţui  лабавити  bălțui (ĭuo ma bălțuĭ, ĭel sa bălțuĭe) [akc. bălțui] (gl. p. ref.) — (ret.) <i>labaviti, olabaviti (se), razvezati (se)i> ◊ s-a bălțuit sfuara la tovar, ș-akușa saśi pikă đi pi kar — <i>olabavio se konopac na tovaru, i sad će džakovi pasti sa kolai> ♦ sin. lăbavi [Por.]  [Vidi]

848  Băsatuońi  Basa  Басатоњи  Băsatuońi [akc. Băsatuońi] (antr.) — <i>vlaški nadimak familije Pajkić iz Malog izvora kod Boljevca, koje je nastalo od l.i. Băsai> ◊ Paĭkuońi sînt đe Băsatuońi — <i>Pajkići su nastali od Bastinihi> ♦ / Băsa < rum. Basa < bug. Baso < grč. Basas < Basiliu < Vasalios (exp. <i>Durlići> ) [Crn.]   [Vidi]

849  Băstă  Basta  Баста  Băstă [akc. Băstă] (antr.) — <i>Basta, vlaško prezime familije Pajkić iz Malog izvora u Crnoj Recii> ◊ Ĭovan Băstă și Milan Băstă sint fraț buń — <i>Jovan Basta i Milan Basta su braća rođenai> [Crn.]   [Vidi]

955  băstrui  ?  изгорети (од пламењач  băstrui (ĭuo ma bastruĭesk, ĭel sa bastruĭașće) [akc. băstrui] (gl.) — <i>izgoreti od plamenjačei> (za biljke) ◊ frunḑa pră firĭ de potlaźĭań s-a bastruit — <i>lišće na stabljikama paradajza izgorelo je od plamenjačei> [Hom.] up. bastră  [Vidi]

954  băstruit  ?  изгорен (од пламењаче)  băstruit (băstrui) (mn. băstruiț, băstruiće) [akc. băstruit] (prid.) — <i>izgoren od plamenjačei> ◊ varḑă băstruită — <i>kupus izgoren od plamenjačei> [Hom.] ∞ băstrui  [Vidi]

878  bășkașală  despărţire  одвајање  bășkașală (mn. bășkașîălurĭ) [akc. bășkașală] (i. m.) — <i>odvajanje, odeljivanje; podvajanjei> ◊ nu-nțaļeg pintru śe sînt atîća bășkașălurĭ întra uamiń la nuoĭ în sat — <i>ne razumem zbog čega su tolika podvajanja među ljudima kod nas u selui> ◊ lasațî-vă đi bășkașîărurĭ — <i>batalite podvajanjai> [Crn.] ◊ pănă am fuost baĭeț am trait ku frațî într-o kasă, kînd m-am însurat, șî kînd a veńit vrĭamĭa đi bășkașală, nuoĭ frumuos am înparțît imańa, șî ĭuo ku muĭarĭa m-am dat bîășka — <i>dok smo bili momci, živeo sam sa braćom u jednoj kući, kad sam se ožeinio i kad je došlo vreme odeljivanja, mi smo lepo podelili imanje, i ja sam se sa ženom odelioi> ♦ sin. đisparțîre, đisparțîtu [Por.] ∞ bășkașî  [Vidi]

877  bășkașî  despărţi  одвојити  bășkașî (ĭuo ma bășkașîăsk, ĭel sa bășkașîașće) [akc. bășkașî] (gl. p. ref.) — <i>odvojiti, odvajati, podvajati, odeljivatii> ◊ bașkașîașće mńeĭi đin kîrd sî ļi đa uruĭală — <i>odvaja jagnjad iz stada da ih mahrani jarmomi> ◊ bășkașîăsk saśi aĭ rupț đ-aĭ întrĭeź — <i>odvajam iscepane džakove od celihi> [Crn.] ◊ nu vrĭeu sî ma bășkașîăsk đ-aĭ miĭ parinț — <i>neću da se odeljujem od svojih roditeljai> ♦ dij. sin. đisparțî [Por.] ♦ dij. var. bășkui (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

880  bășkașît  despărţit  одељен  bășkașît (bășkașîtă) (mn. bășkașîț, bășkașîće) [akc. bășkașît] (prid.) — <i>odeljen, otuđen; odvojeni> ◊ kopilu al mîĭ marĭe ĭe bășkașît đimult — <i>stariji sin je odeljen odavnoi> ◊ ĭe bășkașît đin kasă kî n-a poșćińit parințî — <i>otuđen je iz porodice, jer nije poštovao roditeljei> [Crn.] ♦ dij. var. bîășkașît ♦ dij. sin. đisparțît [Por.] ∞ bășkașî  [Vidi]

789  Bătăĭoși  bătăĭos  батинаши  Bătăĭoși [akc. Bătăĭoși] (antr.) — <i>stari porodični nadimak familije Dragušinović iz Prahova, koja je, prema predanju, doseljena iz sela Balta Verde u susednoj Rumunijii> [Kmp.] ∞ baća  (Ima umotvorina!)[Vidi]

566  bețîĭuos  beţiv  пијаница  bețîĭuos (mn. bețîĭuoș) [akc. bețîĭuos] (i. m.) — <i>pijanica, pijandura; alkoholičari> ◊ bețîĭuos ĭe ka șî tatî-su — <i>pijanica je kao i otaci> [Crn.] ♦ dij. var. bĭețîvan (mn. bĭețîvań) [Kmp.] ∞ bĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

817  bećažîĭe  betegie  болест  bećažîĭe (mn. bećažîĭ) [akc. bećažîĭe] (i. ž.) — (zast.) <i> bolest, fizička slabost, nesposobnosti> ◊ sîmće bećažîĭe în piśuarĭe — <i>oseća bolest u nogamai> ◊ bećažîĭe đi la lukru în maĭdan — <i>bolest sa posla u rudnikui> [Crn.] ♦ sin. buală ♦ dij. var bićežîĭe, bićeșug, bićeșag [Por.] ∞ bećažî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

934  Begluk  Begluc  Беглук  Begluk (mn. begluś) [akc. Begluk] (i. m.) — (top.) <i>Begluk, ravničarsko zemljište u dolini Šaške, u blizini Miloševe Kule, na međi Rudne Glave i Crnajkei> ◊ đi vrĭamĭ đi turś, moșîĭa la Begluk a fuost alu vrun turk Budimalaĭ — <i>za vreme Turaka, Begluk je bio imovina nekoga Turčina, Budimalajai> ♦ / < tur. beylik (bey-lik) — <i>„begov posed”i> (Škaljić1979) [Por.]   [Vidi]

933  bekĭar  becher  бећар  bekĭar (mn. bekĭerĭ) [akc. bekĭar] (i. m.) — 1. <i> bećar, neoženjen čovek, stari momaki> ◊ a fuost bulnaviśuos, șî n-a putut sî sa însuare, a ramas, saraku, bekĭar, baĭat batrîn, ș-așa șî a do murit, ńinsurat — <i>bio je bolešljiv, i nije mogao da se oženi, ostao je, siroma, bećar, stari momak, i tako je i umro, neoženjeni> 2. <i>bekrija, veseljaki> ◊ n-a lukrat ńimika, a traĭit ka bekĭarĭu — <i>nije radio ništa, živeo je kao bekrijai> [Por.]   [Vidi]

937  Bekĭeră  becher  Бекера  Bekĭeră [akc. Bekĭeră] (i. m.) — (antr.) <i>Bekera, porodični nadimak u Rudnoj Glavi, posrb. prezime Bekerevići> ◊ măĭ batrîn Bekĭerĭ đi kare sa șćiĭe ĭe vrunu Pătru Bekĭerĭu; uńi spun k-a veńit đi pi la țînțarĭ, alțî kî ĭe đi pi la Kosova, atriĭļa, ĭară, kî ĭe fugarĭ đi pin Rumîńiĭe, draku va șći, șă ĭel n-a putut la vrĭame sî sa însuare, s-a nsurat amînat, a fuost mult bekĭar, baĭat batrîn — <i>najstariji Bekera za koga se zna je neki Petar Bekera; jedni kažu da je došao od Cincara, drugi da je sa Kosova, a treći da je izbeglica odnekud iz Rumunije, đavo će ga znati, on nije mogao na vreme da se oženi, oženio se kasno, ostao je dugo bećar, star momaki> (terenski zapis, <i>Durlići> ) [Por.] ∞ bekĭar  [Vidi]

651  belśim  poate  ваљда  belśim [akc. belśim] (pril.) — <i>valjda, možda, verovatno; belćimi> ◊ s-a mîritat dupa un sarak, belśim așa ĭ-a fuost ursat — <i>udala se za siromaha, valjda joj je tako bilo suđenoi> ♦ up. sanćim [Por.] ♦ dij. var. bîlćim ◊ ma duk la luok, bîlćim nu va ploĭa <i> — idem na njivu, valjda neće padati kišai> (Sige) [Hom.]   [Vidi]

658  belśug  belciug  алка  belśug (mn. belśuźe) [akc. belśug] (i. m.) — <i>alka, beočug, brnjicai> ◊ belśug đi fĭer — <i>gvozdena alkai> ◊ sanźiru mĭeu al đi kar, n-arĭe belśug la kapatîń — <i>moj lanac za kola nema alku na krajui> ◊ ĭerĭ am pus belśug la puorś în nas, sî nu rîmuĭe — <i>juče sam svinjama stavio brnjicu, da ne rijui> ◊ belśug đi purtat biśi — <i>alka za vođenje bikovai> [Crn.] ◊ puorko-la a-nvîrat buotu-n gard, șî a rupt belśugu — <i>ona svinja je nabila njušku u ogradu, i pokidala brnjicui> [Por.]   [Vidi]

726  Beluońi  Bălu  Белани  Beluońi [akc. Beluońi] (i. m.) — (antr.) <i>Belani, Belići, vlaško prezime familije iz Maliog izvora kod Boljevca, nastalo prema imenu ili nadimku Belan,i> augm. < Bălu — <i>„Beli, Belja, Belko”i> [Crn.] ∞ bîăl  [Vidi]

1327  beļa  belea  белај  beļa [akc. beļa] (i. ž.) — <i>belaj, muka, beda, nevoljai> ◊ greu o sî ńe skoaťem ďe la beļa — <i>teško ćemo se izvući iz bedei> [Kmp.] ♦ dij. var. beļauă [Por.] ∞ beļauă  [Vidi]

659  beļauă  belea  белај  beļauă (mn. beļeurĭ) [akc. beļauă] (i. ž.) — <i>belaj, nevolja, muka, bedai> ◊ am dat đi beļauă, mĭ-am frĭnt mĭna — <i>zadesila me nevolja, polomio sam rukui> ◊ mulće beļeurĭ am petrĭakut pistă kap — <i>mnogo sam nevolja preturio preko glavei> [Crn.] ◊ a spus aĭ batrîń kă o să ńe ažungă beļauă — <i>govorili su stari da će nas stići belaji> ♦ (izr.) beļauă puļi — (dosl.) <i>zaguljen kurac,i> (fig.) a. <i>zaguljetinai> (za čoveka) b. <i>neugodna situacijai>, (vulg.) <i>zajebano, zaguljenoi> ◊ nu ći duśa akolo, kî ĭe beļauă puļi — <i>ne idi tamo, jer je zajebanoi> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

828  beļet  bilet  билет  beļet (mn. beļeturĭ) [akc. beļet] (i. m.) — <i>bilet, stočni pasoš, dokument koji se dobija u mesnoj kancelariji sela, radi slobodne prodaje stoke na pijacii> ◊ ma duk să skuot beļetu la kînțalare, kă mîńe mîn vaka la pĭaț — <i>idem u mesnu kancelariju da izvadim pasoš za kravu, jer je sutra teram na pijacui> ◊ dăkă n-aĭ beļeturĭ, nu puoț sî-ț vinḑ vićiļi — <i>ako nemaš stočni pasoš, ne možeš da prodaš stokui> [Hom.] ♦ dij. var. biļet [Por.]   [Vidi]

664  beļi  beli  белити  beļi (ĭuo beļiesk, ĭel beļiașće) [akc. beļi] (gl. p.) — 1. <i>beliti, činiti belim; bojiti u belo ◊i> ĭa ĭe la rîu đi đesńață, beļiașće pînḑa <i> — ona je na reci od jutros, beli platnoi> 2. <i> guliti, drati, skidati koru ili kožu; čistiti od korei> ◊ beļiașće bîtu đi alun, să-l đa đi pomană la-l muort — <i>guli leskov štap (čisti ga od kore), da bi ga na daći nemenio pokojnikui> ◊ beļiașće ćiĭu, să fakă buśin — guli lipu da napravi rikalo 3. <i>označavati, obeležavatii> ◊ beļiașće ļiamńiļi-n padure, însamnă otaru — <i>obeljuje stabla u šumi, označava međui> 4. (fig.) <i> stradati, doživljavati neprijatnost, nadrljati;i> ◊ beļiașće pula — <i>„guli” kuraci> 5. (fig.) <i>buljiti, napadno gledatii> ◊ đi źaba atîta beļieșć uoki-n muĭarĭa-ĭa, nuĭe ĭa đi ćińe — <i>džaba buljiš u tu ženu, nije ona za tebei> 5. (fig.) <i>slepiti, gubiti vidi> ◊ numa beļieșć uoki ku atîta śećit la viđiarĭe slabă — <i>samo slabiš vid sa tolikim čitanjem uz slabo svetloi> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

661  beļit  belit  огуљен  beļit (beļi) (mn. beļiț, beļiće) [akc. beļit] (prid.) — 1. <i> oguljeni> ◊ a kaḑut, ș-akuma mĭarźe ku nasu beļit — <i>pao je, i sada ide sa oguljenim nosomi> ◊ ļemno-sta la beļit trîasńitu pi o parće — <i>ovo drvo ogulio je grom sa jedne stranei> [Crn.] 2. <i>obeljen, označeni> ◊ a beļit lubari ku sakurĭa, ĭ-a însamnat đi taĭat — <i>obeleo je stabla sekirom, označio ih je za sečui> 3. <i>oslepljen, sa slabim vidomi> ◊ ĭa beļit uoki, đi śećit la lumanarĭe — „obelele” mu oči od čitanja uz sveću 4. <i>buljavi> ◊ uom ku uoki beļit — <i>buljavkoi> 5. (fig.) <i> nadrljao, doživeo neku neprijatnost, nastradaoi> ◊ a beļit pula — (vulg.) <i>„zagulio” kurac, nastradao, nadrljao; umroi> ◊ a beļit pĭaļa — <i>„obeleo” kožu (odrali ga) i> [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

660  beļitură  belitură  огуљетина  beļitură (mn. beļiturĭ) [akc. beļitură] (i. ž.) — 1. <i> oguljetina, brazgotina; ogrebotina; oderotinai> ◊ kaḑuĭ, șî fakuĭ beļitură mare în źanunkĭe — <i>padoh, i napravih veliku oguljetinu na kolenui> 2. (fig.) beļitură đi uom — <i>nezgodan čovek, zaguljenkoi> [Crn.] 3. <i> (dosl.) „obeljenost, belina”, obeljeno, odnosno oguljeno ili odrano mesto, sa koga je skinuta kora ili koža, pa se vidi donji sloj, koji je svetlijii> ◊ păkurari n-avut alt lukru, numa a fakut beļiturĭ pi faź, nu șćiu kă așa ļiamńe puot sî sa ușće đin piśuare — <i>čobani nisu imali druga posla, nego su pravili oguljetine na bukvama, ne znaju da se takvo drveće može osušiti iz korenai> [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

618  berekĭet  berechet  берићет  berekĭet (mn. berekĭeturĭ) [akc. berekĭet] (i. m.) — <i>berićet, godišnji rod useva u domaćinstvui> ◊ ćimpo-sta a fuost berekĭetu bun — <i>ove godine je rod bio dobari> ◊ nu ńi ćamĭem đi fuamiće, berekĭet ĭastă — <i>ne plašimo se gladi, berićeta imai> [Crn.] ♦ dij. var. birekĭet [Por.] ♦ dij. sin. ponou (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

637  bežînarĭ  băjenar  пребег  bežînarĭ (mn. bežînari) [akc. bežînarĭ] (i. m.) — 1. <i>prebeg, begunac, izbeglica, lice koje je napustilo dom ili državu zbog ekonomske eksploatacije ili torturei> ◊ đi vrĭamĭa ratuluĭ satu nuostru a fuost pļin đi bežînarĭ — <i>za vreme rata naše slo je bilo puno izbeglicai> [Crn.] 2. (antr.) Bežînarĭ — <i>čest porodični nadimak grupe ljudi koji su se kao izbeglice nastanile u nekom vlaškom selu, i od koga u pojedinim slučajevima nastaje posrbljeno prezime Bežinarevići> ♦ sin. fugarĭ [Por.]   [Vidi]

628  bežuĭkă  sulă  шило  bežuĭkă (mn. bežuĭś) [akc. bežuĭkă] (i. ž.) — (zast.) <iilo, polomljena šivaća iglai> ◊ am avut o bežuĭkă đi fakut opinś — <i> imao sam jedno šilo za rad na opancimai> [Crn.] ◊ ak făr đi urĭekĭ — <i>igla bez ušicai> (Crnajka) [Por.]   [Vidi]

1235  bibăi  dârdâi  бибати се  bii (ĭuo bibăĭ, ĭel bibăĭe) [akc. bii] (gl. p. ref.) — <i>bibati se, gibati se, tresti (se) i>; <i> drhturati, podrhtavatii> ◊ kată kum iĭ bibăĭe slańină pră burtă — <i>pogledaj kako mu se trese salo na stomakui> [Hom.] ♦ dij. var. bibîĭe ◊ piiĭļi sînt buńe kînd sa bibîĭe în ćipsîĭe — <i>pihtije su dobre kada drhture u tepsijii> [Por.]   [Vidi]

707  biț  biţ  прамен  biț (mn. biță, bițurĭ) (i. s.) — 1. <i>prameni> ◊ biț đi pîăr, or đi lînă — <i>pramen kose, ili vunei> ◊ sî pĭapćină la bițurĭ — <i>češlja kosu na pramenovei> [Crn.] 2. <i>kita, kitka, kitica, izrađena od obojene vune, kojom se ukrašava šljiva u pogrebnom običajui> ◊ prunu-lu al muort ĭe kićit ku bițurĭ đi lînă, fîrbuită în ruoșu — <i>pokojnikova šljiva okićena je kiticama vune, obojene u crvenoi> ♦ sin. strîmatură 3. ♦ dij. var. viț, (viță) (mn. vițurĭ) — <i>nit, konac, dlaka; prameni> ◊ o viță đi pîăr đi pi kap, a kaḑut în strakina ku ļegumĭe — <i>dlaka s glave upala je u tanjir sa jelomi> ♦ sin. zmuaćik [Por.] ∞ bițui  [Vidi]

721  bițuos  biţos  чупав  bițuos (bițuasă) (mn. bițuoș, bițuosă) [akc. bițuos] (prid.) — č <i>upav, dlakav, resav; kudrav; vunasti> ◊ uaĭa bițuosă are lînă multă — <i>dlakava ovca ima dosta vunei> ♦ sin. flokuos [Por.] ∞ bițui  [Vidi]

3251  bićeșug  beteșug  болештина  bićeșug (mn. bićeșugurĭ) [akc. bićeșug] (i. s.) — (med.) (augm.) <i>boleština, raširena bolest; epidemijai> ◊ đi vrĭamĭa đi rat, pi lînga alće nakazurĭ, đes s-a pus pi lumĭe șî mulće bićeșugurĭ grĭaļe — <i>za vreme rata, pored drugih muka, često su narod zahvatale i mnoge teške boleštinei> ◊ đin bićeșug în bićeșug — <i>iz bolesti u bolesti> ♦ var. bićeșag ♦ sin. bićežîĭe [Por.] ∞ bećažî  [Vidi]

669  Bigăr  Bigăr  Бигар  Bigăr [akc. Bigăr] (i. m.) — 1. (top.) <i>Bigar, brdo u selu Sige, opština Žagubicai> ◊ ma duk la Bigăr dupa apă — <i>idem na Bigar po vodui> [Hom.] la Arnaglaua Bigăru ĭe un izvuor țapîn în kotunu lu Kîrșîĭanțî; đ-akolo satu kapîtă apă — <i>u Rudnoj Glavi Bigar je jak izvor u zaseoku Kršijanaca; odande selo dobija vodui> [Por.] 2. (mn. bigără) — <i>izvor, izvorište, kladanaci> ◊ în izvor-lu Mik ĭastă tri bigără: bigăr-lu Borđan, bigăr-lu Mrļiś, bigăr-lu Dragoĭ — <i>u Malom izvoru ima tri izvorišta: Borđanov izvor, Mrljišev izvor, Dragojev izvori> ◊ tuaće tri bigără izvuară đen kļanț, șî au maĭ bună, șî maĭ rîaśe apă în sat — <i>sva tri izvora izbijaju iz stene, i imaju najbolju i najhladniju vodu u selui> [Crn.]   [Vidi]

2148  bik  bic  бик  bik (mn. biś) [akc. bik] (i. m.) — (zool.) <i>bik, neuškopljen vo (Taurus)i> ◊ biku ĭe vită lasată đi pripluod, să gońaskă vaśiļi, da buou ĭe skopit șî lasat đi tras în žug — <i>bik je grlo ostavljeno za priplod, a vo je uštrojen i ostavljen za vučui> ♦ up. buou ◊ (orn.) biku bĭelțî —<i> vodeni bik, bukavaci> [Por.]  [Vidi]

2149  biku-bĭelțî  bou-de-baltă  букавац  biku-bĭelțî [akc. biku-bĭelțî] (i. m.) — (ornit.) (ret.) <i>bukavac, vodeni bik (Botaurus stellaris)i> ◊ biku-bĭelțî a fuost o ală, kare a trait în Balta ńigoćinuluĭ, ș-aĭ nuoștri tare s-a ćemut đi ĭa, kî ĭa rău urît a zbĭerat în ćikarișu bĭelțî — <i>bukavac je bila neka ala koja je živela u Negotinskoj bari, i naši su se jako bojal, jer je ona veoma ružno rikala u barskom čestarui> ◊ biku-bĭelțî s-a pĭerdut kînd ńigoćințî a uskat balta — <i>bukavac je nestao kada su Negotinci osušili barui> [Por.] ∞ bik  [Vidi]

2470  bilă  bilă  пламен  bi (mn. biļe) [akc. bilă] (i. ž.) — (ret.) <i>plamen vatre, jezgro plamenai> ◊ fuoku are bilă; bila ĭe para śe sa rađikă în sus kînd fuoku arđe — <i>vatra ima „bilo”; „bilo” je plamen koji suklja uvis kad vatra gorii> ♦ sin. bîlbataĭe [Por.] ∞ fuok  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2110  bilovink  bilovinc  ружичаст  bilovink (bilovinkă) (mn. bilovi, bilovinśe) [akc. bilovink] (prid.) — (color) <i>ružičast, rozei> ◊ dakă vrĭeĭ sî faś farbă bilovinkă, mĭastîś ruoșu ku vînît, șă-ĭ dodaĭ koźa albă sî sa đeškidă mistakatura-ĭa — <i>ako hoćeš da dobiješ ružičastu boju, mešaš crvenu i plavu, i dodaješ dosta bele, da se ta mešavina prosvetlii> [Por.] ◊ bilovinkă ĭe fluarĭa đi bužuor, đi śerĭeș, đi pĭarsîkă ... — <i>ružičasti su cvetovi božura, trešnje, breskvei> ... [Pad.] ♦ var. bilovin, bilovi (Tanda) [Por.] ◊ n-am uḑît đi bilovink, nu șću śi ĭe, da đi fluarĭa lu bužuor ḑîśem kî ĭe rozăvă — <i>nisam čuo za „bilovink”, ne znam šta je, a za božurev cvet kažemo da je rozavi> ♦ dij. sin. rozăvă (Debeli Lug), rîgobană (Leskovo) ♦ dij. var. belovink (Jasikovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5795  biļeuz  beleuz  простак  biļeuz (biļeuză) (mn. biļeuž, biļeuză) [akc. biļeuz] (prid.) — <i>prostak, tupavkoi> ◊ uom biļeuz stă đ-oparće ku gura kaskată șî nu vorbĭașće ńimika, numa sa uĭtă șî taśe — <i>tupav čovek stoji postrani otvorenih usta i ne govori ništa, samo gleda i ćutii> ♦ sin. prostovan [Por.]  [Vidi]

424  Biļizvuorța  Bilizvorţa  Билизворца  Biļizvuorța [akc. Biļizvuorța] (i. ž.) — (top.) <i>Bilizvorca, zvano mesto u Blizni, na putu Majdanpek - Rudna Glava, prema istoimenom potoku koji je desna pritoka reke Šaškei> ◊ la Biļizvuorța traĭesk Durluońi, Kraśuńeșći șî Krișańi — <i>u Bilizvorci žive Durlići, Kračunovići i Krišanovićii> ◊ în Biļizvuorța ĭastă raś — <i>u Bilizvorci ima rakovai> ♦ / biļizvuorța < (srb.) <i>„beli izvor”i> (exp. Durlić) [Por.]   [Vidi]

1885  Binđesku  Bingescu  Бинђеско  Binđesku (mn. Binđeșći) [akc. Biesku] (i. m.) — (antr.) <i>Binđesko, bufanska familija u Majdanpeku, čiji su se preci u drugoj polovini XiX veka doselili iz Bošnjaka u rumunskom Banatu (danas Moldova Noua)i> ◊ al măĭ batrîn Binđesku đi kare sa șćiĭe kî ar vińit đin Bușńag, ĭe Kosta Binđesku — <i>najstariji Binđesko o kome se zna da je došao iz Bošnjaka, je Kosta Binđeskoi> [Buf.]  [Vidi]

557  bińe  bine  добро  bińe [akc. bińe] (prid.) (i. n.) — <i>dobro, dobrota, dobročinstvoi> ◊ bińe ĭaĭ spus, ama n-aĭ avut la kare — <i>dobro si mu rekao, ali nisi imao komei> ◊ a fakut mare bińe — <i>učinio je veliku stvar (dobro delo)i> ◊ pazîa bińe fećiiĭa — <i>čuvaj dobro nevinosti> ◊ bagă sama bińe — <i>dobro obrati pažnjui> ♦ sin. bunataće [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3303  bińeveńit  binevenit  добродошао  bińeveńit (bińeveńi) (mn. bińeveńiț, bińeveńiće) [akc. bińeveńit] (prid.) — (ret.) <i>dobrodošaoi> ◊ ț-a kriśit tatî-mĭu kă nu iș măĭ bińeveńit în kasa nuastră — <i>poručio ti je moj otac da više nisi dobrodošao u našu kućui> [Por.] ∞ bińe  [Vidi]

547  bińișor  binișor  пажљиво  bińișor [akc. bińișor] (pril.) — (demin.) 1. <i>pažljivo, polakoi> ♦ sin. mirior [Kmp.] 2. ♦ dij. var. bińișuor ◊ bińișuor, nu va grabirîț, kă ĭastă vrĭamĭe — <i>polako, nemojte žuriti, ima vremenai> ♦ (komp.) <i>lakše, sporije, pažljivijei> ◊ lukraț kîta măĭ bińișuor — <i>radite malo sporijei> [Por.] ∞ bińe  [Vidi]

951  birou  birău  биров  birou (mn. biruoi) (i. m.) [akc. birou] — (zast.) <i>birov, opštinski pozivar, vikač, kuriri> ◊ pănă dupa <i>oslobođeńei>, a fuost birou satuluĭ, kînd a trăbuit pintru śuava lumĭa sî sî aduńe-n sat, ĭel a ĭeșît în vîru śuośi, șî đ-akolo a zberat ka buou în tuaće patru părțîļi — <i>sve do posle oslobođenja (ii sv. rat), postojao je seoski birov, kad je trebalo zbog nečega da se ljudi okupe u selu, on se penjao na vrh brda, i odande rikao kao bik na sve četiri stranei> ◊ pi birou la-nțaļes numa aăĭa kare a fuost apruape, da-ĭ-lalalț aĭa ś-a mĭers đi la gură la gură, đin śuakă-n śuakă — <i>birova su razumeli samo oni najbliži, a ostali ono što je išlo od usta do usta, s brda na brdoi> [Por.]   [Vidi]

952  bisag  bisagă  бисага  bisag (mn. bisaź) [akc. bisag] (i. m.) — <i>bisaga, bisage, dvostruka torba koja se nosi prebačena preko konjskog sedla ili samarai> ◊ ku bisaźi a dus fiĭekare marfă, đi la înbrîkamînt, pănă la mînkare; ĭaļe avut kapak, ku kare s-a-nkis đisupra, sî nu sa vĭarsă tovaru — <i>u bisagama su nosili svakakvu robu, od odeće do hrane; one su imale preklopac, kojim su se zatvarale, da se tovar ne bi prosuoi> ◊ bisaźiļi a fuost fakuće đi pîăr đi kapră — <i>bisage su bile izrađene od kozje dlakei> ♦ var. (češća u upotrebi) đisak (mn. đisaź) [Por.] ♦ var. đisag (mn. đisaź) ◊ pakurari a dus în đisaź krușîțîļi đi sarĭe kînd s-a dus ku ouĭiļi la munće — <i>čobani su u bisagama nosili krupice soli kada su ovce napasali u planinii> [Crn.] ∞ sak  [Vidi]

448  bisăriśiesk  bisericesc  црквено  bisăriśiesk (bisăriśiaskă) (mn. bisăriśieșć) [akc. bisăriśiesk] (prid.) — <i>crkveno, u duhu ili svojini crkvei> ◊ lukru bisăriśiesk — <i>crkveni posaoi> ◊ daćină bisăriśiaskă — <i>crkveni običaji> ♦ sin. popĭesk — <i>popovskii> [Por.] up. bisări, bisîari  [Vidi]

502  bisîarikă  biserică  црква  bisîari (mn. bisăriś) [akc. biărikă] (i. ž.) — <i>crkva, hrami> ◊ satu are bisîarikă, ama n-are puopă — <i>selo ima crkvu, ali nema popai> ♦ dij. var. bisări [Kmp.] ♦ dij. var. bisîari (Starčevo) [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

851  biś  bici  бич  biś (mn. biśurĭ) (i. m.) — <i>biči> ◊ ļagaĭ kuralușa đi bĭt șî fakuĭ biś — <i>vezah kaišić za štap, i napravih biči> [Crn.] ◊ biś đi kuažă — <i>kožni biči> ◊ biś đi fuok — <i>plameni biči> (u bajalicama) ♦ var. izbiś  [akc. izbiś] [Por.]   [Vidi]

710  biul  bivol  биво  biul (mn. bi) [akc. biul] (i. m.) — 1. <i> bivo, vrsta govečetai> (Bos bubalus) ◊ biulu puțîn manînkă, ama ĭe muaļe la tras — <i>bivo malo jede, ali je slab za vučui> 2. (anat.) (iron.) <i>za nekoga ko ima kratak vrati> ◊ arĭe gît ka biulu — <i>ima vrat kao bivoi> 3. (fig.) <i> za tvrdoglavost i nepopustljivosti> ◊ unđe traź ka biulu — <i>gde si zapeo kao bivoi> [Crn.]   [Vidi]

2001  bizărĭ  bizer  крпара  bizărĭ (mn. bizăre) [akc. bizărĭ] (i. s.) — <i>krpara, prljava krpai> ◊ bizărĭu a fuost o rîză imuasă, atîrnată-n kuń la stalpĭaće, ku kare s-a dubarît feruaĭka đi pi ḑalarĭ, ku kare s-a șćers uaļiļi đi śanușă, or alta imală đi pi vasurĭ — <i>„bizer” je bila jedna prljava i pocepana krpa, okačena o stubac kamina, kojom se skidao kotao sa veriga, kojom se brisao pepeo sa lonaca, i druga prljavština sa sudovai> [Por.]   [Vidi]

722  bițui  ?  рашчупати  bițui (ĭuo bițuĭ, ĭel bițuĭe) [akc. bițui] (gl. p. ref.) — <i>raščupaiti (se), raščešljati (se), napraviti pramenove ili resei> ◊ lîna-sta tuată mi s-a bițuit <i> — ova mi se vuna sva raščešljalai> ◊ uoĭļi a trĭekut pin spiń, șî tuaće s-a bițuit — <i>ovce su prošle kroz trnje, i sve su se raščupalei> [Por.]   [Vidi]

699  bîăl  băl  бео  bîăl (bîălă) (mn. bîăļ, bîăļе) [akc. bîăl] (prid.) — 1. (color) <i>svetlina boje, valer; svetloplav, svetlosmeđi> ◊ vînît bîăl — <i>svetlo plavi> ◊ galbin bîăl — <i>svetlo žuti> ♦ sin. alburiu, albaćik, albastru 2. (za čoveka) <i>plav, plavog tena, plave ili bele kose, uopšte: svetle puti; po toj osobini davali su se nadimci koji su često, vremenom, postajali porodična prezimenai> ◊ Baba Bîăla a fuost vrîžîtuare kunoskută — <i>Baba Bela je bila poznata vračarai> ◊ Boža Beļa a țînut kafană în Arnaglaua — <i>Boža Beli držao je kafanu u Rudnoj Glavii> ♦ sin. (pej.) biļeuz — <i>belko, beljai> 3. var. bala, <i>nadimak Balai>, (mn. Baluońi — <i>Balićii> ), <i>familija u Rudnoj Glavii> ◊ Truță Bala — <i>Petar Balići> 4. (augm.) (m. r.) balan, (ž. r.) balană (mn. balańi, baluońi), (antr.) Balan, Balańi, Balańeșći — <i>Balan, Balani, Balanešti (Balanovići) i> 5. (za životinje, ovce i goveda) <i>belog runa, bele njuške, bele kožei> ♦ var. bîălă, baluță, balușă, balură [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

627  bîćikuos  aspru  крут  bîćikuos (bîćikuasă) (mn. bîćikuoș, bîćikuasă) [akc. bîćikuos] (prid.) — <i>krut, drvenast; žiličast; štapičasti> ◊ śuariku-sta ĭe koźa bîćikuos — <i>ovo sukno je prilično krutoi> ◊ pînḑa tîa ĭe bîćikuasă, șî amunkă sa kuasă kamașă đin ĭa — <i>tvoje platno je kruto, i teško se od njega može sašiti košuljai> [Crn.] ∞ bît  [Vidi]

1737  bîĭbarak  baibarac  прслук  bîĭbarak (mn. bîĭbaraśe) [akc. bîĭbarak] (i. s.) — <i>prsluk, gornju deo odeće bez okovratnika i rukava; jeleki> ◊ bîĭbaraku puartă șî muĭeriļi, șî uamińi — <i>prsluk nose i žene i muškarcii> ◊ bîĭbaraku măĭ đies sa faśe đi śuarik, da șî sa împļećiașće đi lină — <i>prsluk se najčešće izrađuje od sukna, ali se i plete od vunei> ♦ var. bibarak (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. bibarak (Krivelj) [Crn.] ∞ țuală  [Vidi]

625  bîksală  îmbîcseală  гужва  bîksală (mn. bîksălurĭ) [akc. bîksală] (i. ž.) — 1. <i>gužva, teskobai> ◊ la panađur a fuost marĭe bîksală — <i> na vašaru je bila velika gužvai> ◊ bîksală đi nu puoț sî sufļi — <i>teskoba da ne možeš da dišeši> [Crn.] 2. <i>tiska, stiskai> ♦ var. bîksîtură (mn. bîksîturĭ) [akc. bîksîtură] ◊ nu măĭ ma duk la źuok, mis satul đi bîksîturĭ — <i>neću više da idem na igranke, sit sam gužvii> [Por.] ∞ bîksî  [Vidi]

626  bîksî  bâcsi  збијати (се)  bîksî (ĭuo bîksîăsk, ĭel bîksîașće) [akc. bîksî] (gl. p. ref.) — <i>zbijati (se), stiskati (se) i>◊ bîksîțî-vă mîĭ kîta, sî-nkĭapĭe tuoț — <i>zbijte se još malo, da stanu svii> [Crn.] ◊ đi śe sa va bîksî atîta, kînd ĭastă luok đi tuoț — <i>zašto li se toliko zbijaju, kada ima mesto za svei> [Por.]   [Vidi]

624  bîksît  bâcsit  збијен  bîksît (bîksîtă) (mn. bîksîț, bîksîće) [akc. bîksît] (prid.) — <i>zbijen, nabijen, sabijen, zgusnut, stisnuti> ◊ fînu nu s-a strîkat, k-a fuost bîksît bińe — <i>seno se nije pokvarilo jer je bilo dobro sabijenoi> [Crn.] ◊ a fuost tare bîksîț în kar, șî luĭ ĭ-a kaḑut grĭeu — <i>bili su jako stisnuti kolima, i njemu je palo teškoi> ∞ bîksî  [Vidi]

824  Bîlaban  balaban  Балабан  Bîlaban (mn. Bîlabań) [akc. Bîlaban] (i. m.) — (antr.) <i>Balaban, vlaško prezime mngobrojne i stare famiije u Rudnoj Glavi, čiji se predak, Balaban alu Adam, doselio iz Bošnjaka u rumunskom Banatu (danas Nova Moldova), u prvoj polovini XViii vekai> ◊ đin Bîlaban alu Adam, astîḑ în sat sînt Bîlabańi, Popĭeșći, Katuońi, Trifuļeșći, Bugarĭeșći, Dobrițańi, șî alțî — <i>od Balabana Adamovog danas su u selu Balabanovići, Popovići, Katići, Trifunovići, Bugarinovići, Dobricanovići i drugii> ◊ a ramas povasta kă poļikra „bîlaban” a kîpatat kă a fuost uom mare, țapîn șî nu s-a dat la ńima — <i>ostala je priča da je nadimak „balaban” dobio po tome što je bio krupan i jak, i što nije popuštao nikomi> [Por.]   [Vidi]

672  bîlbîi  bâlbâi  буктети  bîlbîi (ĭuo bîlbîĭ, ĭel bîlbîĭe) [akc. bîlbîi] (gl. n.) — <i>bukteti, plamtetii> (za vatru) ◊ arđe fuoku șî bîlbîĭe — <i>vatra gori i buktii> ◊ bîlbîĭe kîmpu, bîlbîĭe padurĭa, șî ńima n-o sî puată sî stîngă atîta fuok — <i>plamti polje, plamti šuma, i niko neće moći da ugasi toliki požari> ♦ var. bîlbai [Crn.] ◊ bîlbîĭe în tuaće părțîļi — <i>bukti na sve stranei> [Por.] ♦ up. pîlpîi  [Vidi]

2225  bîlgui  bâigui  трабуњати  bîlgui (ĭuo bîlguĭ, ĭel bîlguĭe) [akc. bîlgui] (gl.) — 1. <i>trabunjati, buncatii> ◊ bîlguĭe, șî vĭađe pră mam-sa konđika — <i>bunca, i vidi majku konđiku (=đavole)i> ◊ bîlguĭașće, nu-l înțaļieź ńimika — <i>trabunja, ne razumeš ga ništai> [Mlava] 2. <i>radovati sei> ◊ ma bîlgui kă aĭ veńit — <i>radujem se što si došaoi> (Dupljana) ◊ kopilu să bîlguĭe kă i điđeĭ un kolak dulče — <i>dete se raduje što sam mu dao sladak kolači> (Prahovo) [Kmp.]  [Vidi]

1532  bîlś  bâlci  вашар  bîlś (mn. bîlśurĭ) [akc. bîlś] (i. m.) — 1. <i>vašar, panađuri> ◊ bîlśo-sta a fuost slab đi tuot, ńigustuorĭ n-a fuost șî n-am putut să vind vițălu kum am giit; nu șću kum o sî vin la bań să plaćesk porĭezu — <i>ovaj vašar je bio sasvim slab, trgovaca nije bilo i nisam mogao da prodam tele kako sam mislio; ne znam kako ću doći do para da platim porezi> 2. (fig.) <i>veći skup ljudi; gužva, gungulai> ◊ sa luvară la sfadă în mižluoku satuluĭ, da pi lînga iĭ lumĭa s-a adunat ka la bîlśi — <i>počeše da se svađaju na sred sela, a oko njih ljudi se skupili kao na vašarui> ◊ bîlś đi primovară — <i>prolećni vašari> ◊ bîlś đi vară — <i>letnji vašari> ◊ bîlś đi tuamnă — <i>jesenji vašari> ♦ sin. pănađur [Por.]  [Vidi]

938  bîļega  băliga  балегати  bîļega (ĭuo bîļegĭеḑ, ĭel bîļegĭаḑă) [akc. bîļega] (gl.) — <i>balegatii> a. (fiz.) <i> izbaciti balegui> (za stoku) ◊ la are, a mĭers dupa kal ku lopata, șî kum kalu înśeapĭe a bîļega, iĭ ĭuta sprižuon baļiga ku lopata — <i>na gumnu, išli su za konjem sa lopatom, i čim konj počne balegati, oni brzo prihvate balegu lopatomi> (v. arĭe) b. (fig.) <i> baljezgati, pričati glupostii> ◊ kopiļe, nu-m bîļega la lauază aśi — <i>dete, nemoj mi tu baljezgati glupostii> [Por.] ∞ baļi  [Vidi]

930  bîļegarĭ  băligar  балегариште  bîļegarĭ (mn. bîļegarĭe) [akc. bîļegarĭ] (i. s.) — <i>balegarište, gomila balegei> ◊ nu bagaĭ sama, kalkaĭ într-un bîļegarĭ, șî tuot ma imaĭ — <i>nisam pazio, i nagazio sam u neko balegarište, i sav sam se umazaoi> [Por.] ∞ bîļega  [Vidi]

620  bîrabar  bărăbar  барабар  bîrabar [akc. bîrabar] (pril.) — <i>barabar, uporedo, naporedo, zajedno, izjednačeno, na ravnoj nozii> ◊ bîrabar una ku alta — <i>izjednačeno, jednako (po raznim osnovama) i> ◊ a krĭeskut bîrabar unu ku altu — <i>odrasli su zajednoi> ◊ a mĭers bîrabar pi drum — <i>išli su putem zajedno, naporedoi> ◊ nu lukrăm tot una, numa sînćem bîrabar ku plata — <i>ne radimo isto, samo smo jednaki sa platomi> [Por.] ♦ var. barabar [Crn.] ∞ bîrbari  [Vidi]

621  bîrbari  bărăbari  изједначавати  bîrbari (ĭuo bîrbarĭesk, ĭel bîrbarĭașće) [akc. bîrbari] (gl. p. ref.) — <i>izjednačavati, ravnati, poravnavati> i ◊ bîrbarĭașće drumu — <i>poravnava puti> ◊ a veńit rîu, șî apa s-a bîrbarit ku marźina — <i>nadošla je reka, i voda se poravnala sa obalomi> [Por.] ♦ dij. var. barbari [Crn.]   [Vidi]

623  bîrbarit  nivelat  изједначен  bîrbarit (bîrbari) (mn. bîrbariț, bîrbariće) [akc. bîrbarit] (prid.) — <i>izjednačen, ujednačen, poravnat, izravnati> ◊ în tuot fĭeļu ĭe bîrbarit ku mińe — <i>na svaki način je izjednačen sa mnomi> ◊ a bîrbarit drumu pi kulmĭe — <i>poravnali su put na kosii> [Por.] ♦ dij. var. barbarit [Crn.] ∞ bîrbari  [Vidi]

622  bîrbarĭală  nivelare  изједначавање  bîrbarĭală (mn. bîrbarĭaļе) [akc. bîrbarĭală] (i. ž.) — <i>izjednačavanje, ujednačavanje, ravnanje, poravnavanjei> ◊ drumo-sta ĭe pļin đi găurĭ, iĭ trîabe o bîrbarĭală țapînă — <i>ovaj put je pun rupa, treba mu jedno jako poravnavanjei> [Por.] ∞ bîrbari  [Vidi]

608  bîrbatuș  bărbătuș  мужјак  bîrbatuș [akc. bîrbatuș] (i. m.) — <i>mužjaki> ◊ am duoi golîmbĭ, un bîrbatuș șî o muĭerușkă — <i>imam dva goluba, mužjaka i ženkui> (Sige) [Hom.] ∞ barbat  [Vidi]

1013  bîrbori  chinui (a)  мучити се  bîrbori (ĭuo ma bîrborĭesk, ĭel sî bîrborĭașće) [akc. bîrbori] (gl. p. ref.) — <i>mučiti se, boriti se, opirati se i> ◊ ći vi bîrbori ku nakazurĭ numa pănă iș ćinîr, kînd înbătrîńeșć, pĭerḑ pućarĭa șî vuoĭa đ-așa trĭabă — <i>boriti se možeš sa nevoljama samo dok si mlad, kad ostariš, gubiš snagu i volju za toi> ◊ ĭa prins ĭarna la munće, șî trîabe sî să bîrborĭaskă ku namĭeț marĭ đi sî skîape đi rîău — <i>zatekla ih je zima u planini, i treba da se izbore sa velikim smetovima da bi se spasili zlai> [Crn.] ♦ dij. sin. kinui, nîkažî [Por.]  [Vidi]

1572  bîrță  bercă  плетеница  bîrță (mn. bîrț) [akc. bîrță] (i. ž.) — <i>pletenica, kikai> ◊ la fată mikă frumuos iĭ șîađe ku bîrță — <i>maloj devojčici lepo stoje kikei> ♦ sin. ki [Por.] ♦ dij. sin. bĭerkă [Crn.] ♦ dij. sin. berkă (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. birkă (Sige) [Hom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1882  Bîrlan  Bîrleanu  Брлан  Bîrlan (mn. Bîrlań) [akc. Bîrlan] (i. m.) — (antr.) <i>porodični nadimak u Debelom Lugu i Rudnoj Glavii> ◊ Blagoĭe Bîrlan a veńit źińirĭe în kasă đin Dîbiļug în Îrnaglaua — <i>Blagoje Brlan je došao iz Debelog Luga za zeta u kuću u Rudnoj Glavii> ◊ Bîrlań a kîpatat poļikra kă avut uoĭ mulće, șă mînînd turmiļi pin Dîbiļug, a zberat đin tuată gura „brr! brr!”, sî vadă lumĭa kît sînt iĭ đi gazdă — <i>Brlani su dobili nadimak jer su imali mnogo ovaca, i terajući krdo kroz Debeli Lug, vikali su „br! br!” iz sveg glasa, da bi ljudi videli kolike su oni gazdei> [GPek]   [Vidi]

757  Bîrloaga  Bârloaga  Брлога  Bîrloaga [akc. Bîrloaga] (i. ž.) — (ojk.) <i>Brloga, staro ime vlaškog sela blizu Dunava u Ključu, opština Kladovo, danas Milutinovaci> ♦ Bîrloağan (mn. Bîrloağeń) — <i>Brložani, vlaški naziv za stanovnike sela Brlogai> ◊ Bîrloğeńi nu sînt ungureń, nu vorbesk ka și rumâńi ďi la munťe — <i>Brložani nisu Ungurjani, ne govore kao Vlasi sa planinei> ◊ a vindut moșiĭa la un Bîrloağan — <i>prodao je imanje jednom Brložaninui> [Kmp.] ∞ bîrluog  [Vidi]

451  bîrluog  bârlog  брлог  bîrluog (mn. bîrluaźe, bîrluogurĭ) [akc. brluog] (i. m.) — 1. <i> brlog, leglo, ležaj za životinjei> ◊ puorśi adună bîrluog, vińe vramĭe rîa — <i>svine pripremaju ležaj, ide loše vremei> ◊ am dat pistă bîrluog đi vulpiĭe — <i>naišao sam na lisičji brlogi> 2. <i>nered, prljavštinai> ◊ kasa tuată ļi-n bîrluog — <i>cela kuća im je u neredui> ◊ nu puoț sî ći baź đi brluog — <i>ne može se ući od prljavštinei> [Crn.]   [Vidi]

587  bîrnarĭață  bârnăreaţă  брвнара  bîrnarĭață (mn. bîrnarĭațurĭ) [akc. bîrnarĭață] (i. ž.) — <i>brvnara, stambeni ili ekonomski objekat, izgrađen od tesanih drvenih gredai> ◊ kasă bîrnarĭață ku ćindă — <i>kuća brvnara sa tremomi> ◊ brnarĭață ku podrum — <i>brvnara sa podrumomi> [Crn.] ◊ într-o vrĭame aĭ nuoștri a traĭit în borđiĭe, pi urmă a-nśeput să fakă kîć-o bîrnarĭață, đi triĭ-patru dîržaļe în lung șî-n lat — <i>naši stari su prvo živeli u zemunicama, a kasnije su počelu da prave po neku brvnaru, od po tri-četiri držalje u dužini i širinii> ◊ bîrnarĭață s-a kĭemat șî koļiba fakută đi bîrńe, da șî aĭa kare a fuost înpļećită ku nuĭaļe, șî ļipită ku morśilă — <i>brvnarom se zvala i koliba napravljena od brvana, a i ona koja je bila ispletena od pruća, i oblepljena blatomi> (Gornjane) ♦ sin. koļi ♦ up. kasă [Por.] ∞ bîrnă  [Vidi]

607  bîrnaș  bârnaș  гајтан  bîrnaș (mn. bîrnașă) [akc. bîrnaș] (i. s.) — <i>gajtani> ◊ bîrnaș ĭe frîmbĭe inpļećită dă ļegat śuariśi — <i>brnaš je pleteni gajtan za vezivanje čakširai> [Hom.] ◊ bîrnașu ĭe o împļećitură đi ață, supțîrĭe șî lungă, ku kare s-a fakut rîurĭ pi la țuaļe omeńieșć șî muĭerĭeșć — <i>brnaš je uska i duga pletenica od konca, kojom su se pravile šare na muškoj i ženskoj odećii> [Por.]  [Vidi]

586  bîrnă  bârnă  греда  bîrnă (mn. bîrńe) [akc. bîrnă] (i. ž.) — <i>greda, brvno, stablo istesano prema određenim merama, koje se koristi za podizanje građevinskih objekatai> ◊ śopļiĭ o bîrnă đi punće — <i>istesao sam jednu gredu za ćuprijui> ♦ sin. grindă [Crn.] ◊ kasă đi bîrńe, bîrnarĭață — <i>kuća od brvana, brvnarai> [Por.]  [Vidi]

1004  Bîrńița  Bârniţa  Брњица  Bîrńița [akc. Bîița] (i. ž.) — (ojk.) <i>Brnjica, selo na obali Dunava u opštini Golubaci> ◊ Bîrńița ĭe sat rumîńesk, a fuost la marźina Dunări, da kînd a zătońit Dunărĭa, s-a mutat pră vaļa rîuluĭ kare-l kĭamă ĭară Bîrńița. — <i>Brnjica je vlaško selo, bilo je na obali Dunava, ali kada je Dunav pregrađen, preselilo se u dolinu reke koja se isto zove Brnjica.i> [Bran.]   [Vidi]

1847  bîrśag  briceag  бритва  bîrșag (mn. bîrșaźe) [akc. bîrșag] (i. s.) — <i>britva, nožić na sklapanjei> ◊ bîrśagu ĭe kuțît kare are plasîaļe, șî sa înkĭaĭe — <i>britva je nož koji ima korice, i koji se sklapai> ♦ var. brîśag [Por.] ♦ dij. sin. briptă [Hom.]  [Vidi]

918  bîsamak  basamac  степеница  bîsamak (mn. bîsamaśе) [akc. bîsamak] (i. s.) — <i>stepenica na stepeništu; stepeništei> ◊ bîsamaśe đi pĭatră — <i>kameno stepeništei> ◊ a kaḑut đi pi bîsamaku al đi sus, ș-a frînt kraśi — <i>pao sa gornjeg stepenika, i polomio nogei> ♦ var. skară, trĭaptă [Por.] ∞ skară  [Vidi]

690  bîsîĭuok  busuioc  босиљак  bîsîĭuok (mn. bîsîĭuaśe) [akc. bîsîĭuok] (i. m.) — (bot.) <i> bosiljaki> (Ocimum basilicum) ◊ muma kuļaźe bîsîĭuok — <i>majka bere bosiljaki> [Hom.] ♦ dij. var. busuĭuok [Crn.][Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

929  bîskîkarat  băscăcărat  раскречен  bîskîkarat (bîskîkarată) (mn. bîskîkaraț, bîskîkaraće) [akc. bîskîkarat] (prid.) — raskrečen, raširenih nogu, koji sedi ili hoda raskrečenih nogu ◊ ăl vaḑuĭ, stă kolo bîskîkarat dupa gard, șî varsă, kî ĭară s-a-mbatat — <i>video sam ga, stoji tamo raskrečen iza ograde, i povraća, jer se opet napioi> ♦ var. krakanat [Por.] ∞ bîskîkara  [Vidi]

900  bîșńală  bușeală  шикљање  bîșńală (mn. bîșńaļe, bîșńelurĭ) [akc. bîșńală] (i. ž.) — <iikljanje, kuljanje, naglo i iznenadno izbijanje veće količine nečegai> ◊ abĭa am oprit bîșńala api la un izvuor đin đal đi koļibă — jedva sam zaustavio kuljanje vode iz jednog izvora iznad kuće [Por.] ∞ bîșńi  [Vidi]

899  bîșńi  bușni  шикнути  bîșńi (ĭuo bîșńesk, ĭel bîșńiașće) [akc. bîșńi] (gl.) — <iiknuti, kuljnuti, izbiti, izleteti, izaći odnekud naglo i neočekivanoi> ◊ kînd vaḑură kă apă puaće bîșńi, fuźiră în tuaće părțîļi, să nu sa uđe — <i>kad su videli da voda može šiknuti, pobegoše na sve strane, da se ne ukvasei> [Por.]   [Vidi]

588  bît  băţ  штап  bît (mn. bîće) (i. m.) — <i>štap, prut; šibai> ◊ gasîĭ un bît đi kuorn đi raḑîmat — <i>našao sam jedan drenov štap za poštapanjei> [Crn.] ◊ bît đi kuorn — <i>drenov šrapi> ◊ bît đi alun — <i>leskov štapi> ◊ bît đi pomană — <i>obredni štap, koji se na daćama namenjuje pokojnikui> ◊ bît înkunđiĭat — <i>obredni štap, išaran kondeljomi> ◊ bît đi kuastă — (anat.) <i> rebro; kosti> [Por.]   [Vidi]

712  bîtatură  bătătură  набој  bîtatură (mn. bîtaturĭ) [akc. bîtatură] (i. ž.) — 1. <i>naboj, nabijena ili utabana zemljai> ◊ vaka ļegată a fakut o bîtatură prîngă ĭa — <i>vezana krava napravila je naboj oko sebei> [Hom.] 2. <i>dvorištei> ♦ dij. var. bătătură (mn. bătaturĭ) [akc. bătătură] — <i>dvorištei> ◊ kopiĭi să žoakă afară pe bătătură — <i>deca se igraju napolju po dvorištui> ♦ sin. obor, prăvăļie [Kmp.] ∞ avļiĭe  [Vidi]

700  bîtrîńață  bătrîneţe  старост  bîtrîńață [akc. bîtrîńață] (i. ž.) — 1. (za čoveka) <i>starosti> ◊ l-ažuns bîtrîńața — <i>stigla ga je starosti> 2. (za vreme) <i>starina, drevnost, davno prošlo vremei> ◊ kînćiśe đi bîtrîńață — <i>starinske pesme, tzv. izvornei> ◊ ađet đi bîtrîńață — <i>stari (nski) običaji> ◊ uom đi bîtrîńață — <i>starinski čovek, čovek sa starim, prevaziđenim shvatanjimai> ♦ var. bătrîńață ♦ supr. ćińerĭață — <i>mladosti> [Por.] ∞ batrîn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

663  bîzai  bâzâi  зујати  bîzai (ĭuo bîzîĭ, ĭel bîzîĭe) [akc. bîzai] (gl.) — (onom.) 1. <i>zujatii> ◊ bîzîĭe bîza, albina, gargauńiļi, muska șî țînțarĭu — <i>zuji muva, pčela, stršljen i komaraci> 2. (fig.) <i>gluvarаti, gubiti vreme, besplosličitii> ◊ n-are alt lukru, numa bîzîĭe pin sat — <i>nema druga posla, nego zuji (gluvara) po selui> ♦ (augm.) bîzuańe [Crn.] ◊ kopiļe, nu-m bîzîi pĭ-aśiĭa, ka muska — <i>dete, nemoj mi tu zujati kao muvai> [Por.] ∞ bîz!  [Vidi]

894  bîzaĭkă  bâzaică  зунзара  bîzaĭkă (mn. bîzăĭś) [akc. bîzaĭkă] (i. ž.) — (ent.) <i>zunzara, insekt koji leti i zujii> ◊ tună pi ferĭastă o bîzaĭkă, o guangă vĭarđe, șî mi sa spumîntară kopiĭi, a giit kî ĭe vrun strîguoń — <i>ulete kroz prozor neka zunzara, neka zelena buba, i uplašiše mi se deca, mislila su da je neki vampiri> [Por.] ∞ bîzai  [Vidi]

662  bîză  bâză  мува  bîză (mn. bîză) [akc. bîză] (i. ž.) — 1. (ent.) <i>muva, mušicai> ◊ bîză kaĭaskă — <i>konjska muvai> ◊ bîză akră — <i>vinska mušicai> 2. „bîză” — <i>„zuce”, dečja igrai> [Crn.] 3. <i> buba, insekti> ♦ / < bîz! — (onom.) <i>zujanjei> ♦ dij. sin. muskă, guangă 4. (muz.) <i>dečji muzički instrumenti> ◊ bîză am fakut đin țauă đi spin alb, șî am suflat î-ńa pănă am pazît vićiļi — <i>„bizu” smo pravili od cevčice belog trna, i duvali smo u nju dok smo čuvali stokui> (Blizna) [Por.] ∞ bîzai  (Ima umotvorina!)[Vidi]

948  bîzdîk  bâzdâc  укрућеност ?  bîzdîk (mn. bîzdîśe, bîzdîkurĭ) [akc. bîzdîk] (i. s.) — 1. <i>ukrućenost, krutost; ukrućeno stajanje; ukrućeno kretanje; landaranjei> ◊ a rîđikat źeĭśtu bîzdîk, șî numa ma bruśașće în uokĭ ku ĭel — <i>ukrutio prst, i samo mi ga gura u okoi> 2. (fig.) <i>penis, naročito dečjii> ◊ iĭ s-a skulat bîzdîku — <i>ukrutio mu se kurčići> 3. (psih.) <i>ljut, naoštren, napet, nadureni> ◊ s-a mîńiĭat, șî stîă bîzdîk în kuot — <i>naljutio se, i sav ukrućen stoji u ćoškui> ♦ (augm.) bîzdîkan [Por.] ∞ bîzdîkai  [Vidi]

968  bîzgoĭa  bîzgoia  кезити се  bîzgoĭa (ĭuo ma bîzguoĭ, ĭel sa bîzguaĭe) [akc. bîzgoĭa] (gl. p. ref.) — 1. <i>keziti se, kreveljiti se i> ◊ nu ći bîzgoĭa, kopiļe, kă ĭe urît — <i>nemoj se kreveljiti, dete, jer je ružnoi> 2. (fig.) <i>mazno govoriti, izvoljevati; zanovetati, zakerati, prenemagati se i> ◊ s-a saturat bińe đi bobuanță, șî đ-aĭa akuma sa bîzguaĭe kă nu-ĭ plaśe ḑama — <i>dobro se najeo bombona, i zato se sada prenemaže da mu čorba nije ukusnai> ♦ sin. zgîĭa [Por.]   [Vidi]

969  bîzgoĭală  bâzgoială  кревељење  bîzgoĭală (mn. bîzgoĭaļe, bîzgoĭelurĭ) [akc. bîzgoĭală] (i. ž.) — <i>kreveljenje, bečenje, krivljenje pri govoru, prenemaganjei> ◊ am șćut ĭuo kă o sî-ț ĭasă pi nas atîta bîzgoĭală — <i>znao sam ja da će ti izaći na nos toliko kreveljenjei> ♦ sin. zgîĭală, zgaĭală [Por.] ∞ bîzgoĭa  [Vidi]

970  bîzgoĭat  bâzgoiat  искежен  bîzgoĭat (bîzgoĭată) (mn. bîzgoĭaț, bîzgoĭaće) [akc. bîzgoĭat] (prid.) — 1. <i>iskežen, izbečen; za govor ili ponašanje propraćeno grimasamai> ◊ kînd aĭ șći kît iș đi urît, așa bîzgoĭat la ogļindă, tu ć-aĭ lasa đi komĭenḑ — <i>kada bi znao koliko si ružan, tako izbečen pred ogledalom, ti bi se manuo komedijai> 2. (fig.) <i>koji se prenemaže, koji se razmaženo ponašai> ◊ a krĭeskut în kasă domńaskă, ș-akuma puaće sî sa bîzguaĭe kît vrĭa — <i>odrasla je u gospodskoj kući, i sada može da se prenemaže koliko hoćei> ♦ sin. zgîit, zgait [Por.] ∞ bîzgoĭa  [Vidi]

895  bîzîĭtură  bârfă ?  трач  bîzîĭtură (mn. bîzîĭturĭ) [akc. bîzîĭtură] (i. ž.) — <i>trač, glasina, ogovaranjei> ◊ nu askulta la bîzîĭtur-ļi a iĭ, kă ĭa nu lukră alta ńimika, numa mĭarźe đi la ușă la ușă, șî latră uamińi — <i>ne slušaj njene tračeve, jer ona ne radi ništa drugo, nego ide od vrata do vrata i ogovara ljudei> [Por.] ∞ bîzai  [Vidi]

665  bîzońală  bâzâială  зујање  bîzońală (mn. bîzońaļе) [akc. bîzońală] (i. ž.) (onom.) — 1. <i>zujanjei> ◊ s-a spumîntat đi bîzońala lu gîrgauń — <i>uplašio se od zujanja stršljenai> ◊ s-auđe bîzońala karăbilor — <i>čuje se zujanje gajdii> 2. (fig.) <i> nepovezan ili nerazgovetan govor, brbljanje, brbljarijai> ◊ kopiļe, đestul ku bîzońală, vorbĭa înțaļes, or taś — <i>dete, dosta s brbljanjem, ili govori razumno, ili ćutii> [Por.] ∞ bîzai  [Vidi]

565  bĭa  bea  пити  bĭa (ĭuo bĭeu, ĭel bĭa) [akc. bĭa] (gl.) — 1. <i>pitii> ◊ bĭa apă — <i>pije vodui> ◊ bĭa đi sîaće — <i>pije zbog žeđii> ◊ bĭa kî-ĭ plaśe — <i>pije jer volii> ◊ bĭa đi nakaz — pije od muke ◊ bĭa pistă masură — <i>pije preko merei> ◊ bĭa đi uskă (paru) — <i>pije pa suši (čašu)i> [Crn.] ◊ nu bĭa rakiĭe kum sa bĭa, numa înduapă — <i>ne pije rakiju kako se pije, nego je halapljivo guta i> ◊ veńasă pi la nuoĭ žîndari, șî mînkasîm bińe, șî bĭasîm tuota nuapća — <i>dolazahu kod nas žandari, i jeđasmo dobro, i pismo po celu noći> 2. <i>pušitii> ◊ bĭa tutun — <i>puši duvani> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4722  bĭaĭkă  beucă  усек  bĭaĭkă2 (mn. bĭeĭś) [akc. bĭaĭkă] (i. ž.) — (geog.) <i>usek, tesnaci> ◊ pră drumu dă Rkovăț, ĭastă o bĭaĭkă îngustă, prăn kare nu sa puaće treśa ku kar mare — <i>na putu za Rakovac, ima jedan uzani usek, kroz koji se ne može proći velikim kolimai> [Bran.]  [Vidi]

568  bĭare  bere  пиће  bĭare (mn. bĭerĭ) [akc. bĭare] (i. m.) — <i>piće, prvenstveno alkoholnoi> ◊ asta ĭe prĭa multă bĭare đi nuoĭ duoĭ — <i>ovo je previše pića za nas dvojicui> ◊ bĭare dulśe — <i>slatko pićei> ◊ la prins bĭarĭa — <i>uhvatilo ga piće, opio sei> ◊ grĭeu ĭe la bĭare — teško podnosi piće, postaje „težak” kad se opije ◊ dăĭ pi la mińe la o bĭare — <i>navrati kod mene na po pićei> ◊ am adunat pruńe, kuok kazanu șă fak rakiu să am bĭare đi prazńik — <i>skupio sam šljive, ložim kazan da ispečem rakiju, da imam piće za slavui> ♦ up. bautură [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

708  bĭerkă  bercă  плетеница  bĭerkă (mn. bĭerś) [akc. bĭerkă] (i. ž.) — <i>pletenica, kikai> ◊ a-npļećit pîăru în bĭerkă — <i>isplela je kosu u pletenicui> ◊ înpļećașće-m pîăru ku duauă bĭerś — <i>ispleti mi kosu u dve pletenicei> [Crn.] ♦ dij. var. berkă ◊ fata are berkă lungă — <i>devojka ima dugu kikui> (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. bîrță [Por.] ∞ bîrță  [Vidi]

2242  bĭestrîga  bestrâga  бестрага  bĭestrîga [akc. bĭestrîga] (pril.) — (srb.) <i>bestraga i>◊ s-a dus bĭestrîga, i-s-a pĭerdut đin urmă — <i>otišao je bestraga, izgubio mu se tragi> ◊ unđe sa fi dus, bĭestrîga, đi nuĭe tuta ḑîua? — <i>gde li je, bestraga, otišao, te ga nema celog dana?i> ◊ śe lukru ĭe aăla, bĭestrîga? — <i>kakav je to, bestraga, posao?i> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

846  bĭeșî  băși  прдити  bĭeșî (ĭuo bĭes, ĭel bĭasă) [akc. bĭeșî] (gl.) — <i>prditi, puvati, ispuštati gasovei> ◊ ĭel bĭasă, nuoĭ bĭeșîm, șî sa umplu kasa đi putuare — <i>on prdi, mi prdimo, i napuni se kuća smradai> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

893  bĭeșîka  bășica  мехурати се  bĭeșîka (ĭuo ma bĭeșîkîĭ, ĭel sa bĭeșîkîĭе) [akc. bĭeșîka] (gl. p. ref.) — <i>mehurati se, oplikaviti, dobijati mehure ili plikovei> ◊ ma baća, ma baća, pănă nu mi sa bĭeșîka tuata pĭaļa pi șîaļe — <i>tukao bi me, tukao, dok mi sva koža na leđima ne bi oplikavilai> ♦ var. beșîka [Por.]   [Vidi]

892  bĭeșîkat  bășicat  мехурав  bĭeșîkat (bĭeșîkată) (mn. bĭeșîkaț, bĭeșîkaće) [akc. bĭeșîkat] (prid.) — <i>mehurav, pun plikovai> ◊ palmiļi mi sînt bĭeșîkaće đi la sapat, nu puot înga sî ma duk la kosît — <i>dlanovi su mi plikavi od kopanja, ne mogu još uvek da idem na kosidbui> ♦ var. beșîkat, bișîkat [Por.] ∞ bĭeșîka  [Vidi]

876  bĭeșîkă  bășică  бешика  bĭeșîkă (mn. bĭeșîś) [akc. bĭeșîkă] (i. ž.) — 1. (anat.) <i>mokraćni mehuri> ◊ avut pĭatră-n bĭeșîkă — <i>imao je kamen u bešicii> ◊ bĭeșîkă đi puork uskată a fuost luoptă ku kare s-a źukat kopiĭi vrodată — <i>sasušena svinjska bešika bila je lopta kojom su se deca nekada igralai> 2. <i>mehur, plik; žulji> ◊ ma batut papuku, șî mi s-a fakut bĭeșîś pi talpă — <i>žuljala me je cipela, i napravili su mi se plikovi na tabanui> ♦ (demin.) bĭeșîkuță, bișîkuță ♦ (augm.) bĭeșîkuoń, bișîkuoń [Por.]   [Vidi]

1926  blagă  blagă  благо  blagă (mn. blîăź) [akc. blagă] (i. ž.) — <i>blago, bogatstvo, imućnosti> ◊ vićiļi sînt mare blagă đi saćień — <i>stoka je veliko blago za seljakai> [Por.]  [Vidi]

1927  blagu  blagă  благо  blagu [akc. blagu] (uzv.) — <i>blago (meni, tebi, njemu), uzvik za izražavanje zadovoljstva, radosti, srećei> ◊ blagu đi ćińe, ku atîța kopiĭ — <i>blago tebi, sa toliko decei> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

932  Blaguĭuońi  Blagoi  Благојеви  Blaguĭuońi [akc. Blaguĭuońi] [akc. Blaguĭuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Blagojevi, vlaško prezime familije u Lubnici, dobijeno po pretku koji se zvao Blagojei> ◊ Vanuță, Zdrauku șî Milan a fuost kopiĭi lu Blagu, șî đi aĭa îĭ kĭamă Blaguĭuońi — <i>Vanuca, Zdravko i Milan su bili Blagojevi sinovi, pa ih zato zovu Blagojevi>i [Crn.] ♦ dij. var. Blagoĭuońi, Blîgoĭuońi, <i> posrb. Blagojević, fam. u Rudnoj Glavii> ♦ / Blagoĭe, var. Blagu, (demin.) Blaguțu < bug. (l.i.) <i>Blagoji> (iordan1983) [Por.]   [Vidi]

1576  blańiu  pleoștit  пљоснат  blańiu (blańiĭe) (mn. blańiĭ, blaniće) [akc. blańiu] (prid.) — <i>pljosnat; ravan kao daskai> ◊ fakut blańiu, fara ńiś un nuod — <i>ravan kao daska, bez ijednog čvorai> ◊ bat muort, ḑaśe blańiuluĭ în morśilă— <i>mrtav pijan leži pljoštimice u blatui> ◊ pus blańiuluĭ — <i>položen pljoštimice, sa širom stranom ka osloncui> (Tanda) ◊ fusu muori are vîr đi fĭer, askuțît blańiuluĭ đi sî tuńe-n pîrporiță, kare are gaură în patru mukĭe — <i>vodenično vreteno ima metanli vrh, ploštimice istanjen da bi ušao u papricu, koja ima četvrtastu rupui> [Por.] ∞ blană  [Vidi]

831  blažîn  blajin  блажен  blažîn (blažînă) (mn. blažîń, blažîńe) [akc. blažîn] (prid.) — <i>blažen, blag, nežani> ◊ blažînă ka fluarĭa — <i>nežna kao cveti> ◊ fata ĭe blažînă la katatură, șî narau blažîn arĭe — <i>devojka ima nežan pogled, i blagu narav imai> ♦ (pril.) <i>nežnoi> ◊ sî uĭtă blažîn kîtră mińe — <i>gleda nažno prema menii> [Crn.] ◊ ano-sta am fakut rakiĭe blažînă, ńiś prĭa tarĭe, ńiś prĭa muaļe — <i>ove godine sam ispekao blagu rakiju, nit prejaku, nit preslabui> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

919  blîgoslovi  blagoslovi  благословити  blîgoslovi (ĭuo blîgoslovĭesk, ĭel blîgoslovĭașće) [akc. blîgoslovi] (gl. p.) — <i>blagosloviti, dati blagoslovi> 1. <i>dati dozvolu za izvršenje neke radnjei> ◊ ma blîgoslovi sî pļek la drum — <i>blagoslovio me je da krenem na puti> 2. <i>zahvaliti se za neko delo; pohvaliti nekoga za neštoi> ◊ ma blîgoslovi boznakît pintru lukru śe l-am gaćit așa ĭuta — <i>blagosiljao me je bogzna koliko, zbog posla koji sam svršio tako brzoi> [Por.]   [Vidi]

920  blîgoslovit  blagoslovit  благословен  blîgoslovit (blîgoslovi) (mn. blîgosloviț, blîgosloviće) [akc. blîgoslovit] (prid.) — <i>blagosloven, koji je primio blagoslovi> ◊ sî fiĭe ļaku blîgoslovit, đi la mińe, șî đi la Maĭka Prĭastîśe — <i>da bude lek blagosloven, od mene, i od Majke Prečistei> (u basmi) [Por.] ∞ blîgoslovi  [Vidi]

935  Blîgoveșćana  Blagoveștenie  Благовести  Blîgoveșćana [akc. Blîgoveșćana] (i. ž.) — (kal.) <i>Blagovesti, nepokretan praznik u narodnom kalendaru koji pada uvek 7. aprilai> ◊ pi kîļindarĭu popĭesk, în ḑîua-ĭa Maĭka Duomnuluĭ auḑît kî ĭe-nkarkată — <i>prema popovskom kalendaru, tog dana je Božja Mati doznala da je trudnai> ♦ var. Blogoveșćana [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

110  blînd  blând  питом  blînd (blîndă) (mn. blînḑ, blînđe) [akc. blînd] (prid.) — 1. (za životinje) <i>pitom, krotak, umiljat, koji dopišta da se miluje, i da se hrani iz rukei> ◊ purśelu al blînd điluok sî kulkă, kum puń mîna pi ĭel — <i>umiljato prase odmah legne, čim staviš ruku na njegai> 2. (za čoveka) <i> miran, staložen, blage naravii> ◊ kopilu ĭe blînd, kî ĭ-am aratat žuarda — <i>dete je mirno, jer sam mu pokazao pruti> ♦ var. mn. blînz, blînž (Valakonje, Savinac, Lubnica, Šarbanovac, Zlot) ♦ supr. spariĭuos [Crn.] ♦ dij. var. supr. sîrbaćik ♦ (demin.) blînduț (blînduță), ♦ var. (ž. r.) blîndușîkă ◊ puĭkiță blîndușîkă — <i>umiljato pilencei> [Por.] ∞ înblînḑî  [Vidi]

1527  blînđață  blândeţă  милина  blînđață (mn. blînđețurĭ) [akc. blînđață] (i. ž.) — (psih.) (ret.) <i> milina; blaženstvo; srsii> ◊ askultaĭ kînćiku, șî ma prinsă o blînđață — <i>slušao sam pesmu, i obuze me neka milinai> ◊ kînd guod ma uĭt vara đi pi śuaka-mĭa kum zavrńe suariļi, întuotđeuna trĭaśe pin mińe o blînđață kaldă — <i>kad god leti sa svoga brda gledam kako zalazi sunce, uvek me probije neka topla milinai> [Por.] ♦ dij. var. blînḑîĭe [Crn.] ♦ dij. var. blînďață [Kmp.] ∞ înblînḑî  [Vidi]

615  blîstamat  blestemat  проклет  blîstamat (blîstamată) (mn. blîstamaț, blîstamaće) [akc. blîstamat] (prid.) — 1. <i> proklet, uklet, čovek na koga je bačena kletvai> ◊ a fakut rîaļe, șî lumĭa l-a blîstamat — <iinio je zla, i ljudi su ga proklelii> 2. <i>usudom (ili od neke više sile) predodređena tragična sudbina, ili neki tragičan događaj u ljudskom životui> ◊ așa ĭe blîstamat đi la Dumńeḑîu — <i> tako je suđeno od Bogai> [Por.] ∞ blastîma  [Vidi]

617  blîstamatură  blestemătură  проклињање  blîstamatură (mn. blîstamaturĭ) [akc. blîstamatură] (i. ž.) — a. <i>proklinjanje, čin izricanja kletvei> ◊ s-a dus la vro babă să-ĭ fakă blîstamatură pintru furaluk — <i>otišao je kod neke vračare da mu načini prokletstvo protiv krađei> b. <i>prokletstvo kao rezultat čina proklinjanjai> ◊ uom pîkatuos, mulće blîstamaturĭ sînt pi kapu luĭ — <i> grešan čovek, mnogo je kletvi na njegovoj glavii> [Por.] ∞ blastîma  [Vidi]

1881  blontirit  cangrenat  гангренозан  blontirit (blontiri) (mn. blontiriț, blontiriće) [akc. blontirit] (prid.) — (med.) <i>gangrenozan, koji je oboleo od gangrene, brontai> ◊ muoșu a noroḑît: lukră, da piśuoru iĭ blontirit — <iiča je poludeo: radi, a noga mu je gangrenoznai> [Crn.] ◊ mama a ramas șkĭuapă, kă avut un piśuor blontirit, da nu s-a dus la duoktur la vrĭame —<i> baba je ostala ćopava, jer je imala gangrenoznu nogu, a nije otišla lekaru na vremei> (Tanda) ∞ bruont  [Vidi]

1568  bļau  bleau  левча  bļau1 (mn. bļeĭś) [akc. bļau] (i. s.) — (tehn.) <i>levča, kriva ugnuta poluga sa osloncem na osovini sa spoljne strane kolskog sandukai> (РечникМС3) (Leskovo) ♦ var. bļaukă ◊ bļauka ļagă karu đi la osîĭe pănă la stupăț la kotur, înțîpeńașće karu kînd duś vrun tovar mare șî grĭeu — <i>levča spaja osovinu kola i stubac na sanduku, ojačava kola kada se prevozi velik i težak tereti> (Jasikovo) [GPek] ◊ bļau s-a kĭemat un parśel la plugol dă ļeamn kare a mĭers prăn pomînt — <i>bljau se zvao deo drvenog pluga koji je išao kroz zemljui> (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. sin. ļeukă (Tanda), ļoĭkă (Blizna) [Por.]  [Vidi]

1569  bļau  bleau  тупав  bļau2 (bļaură) (mn. bļaurĭ, bļaure) [akc. bļau] (prid.) (pril.) — 1. (tehn.) <i>tupav, neoštar; loš, neupotrebljivi> ◊ sakurĭa bļaură: fakută ka sakurĭa, da nuĭe sakurĭe, nuĭe đi ńimika — <i>tupasta sekira: liči na sekiru, ali nije sekira, nije ni za šti>a 2. (za ljude) <i>tupav, glupav, priprosti> ◊ uom batrîn da bļau, fara minće — <i>star čovek a glupav, bez razumai> (Tanda) 3. (za narav) <i>lajav, praznoreki> ◊ vuorba luĭ ĭe bļau în vînt — <i>njegova priča je pišanje uz vetari> (Rudna Glava) 4. (u izr.) <i>nimalo, malo, povremeno; retko, slaboi> ◊ ĭuo vorbĭesk, da ĭel bļau n-a ḑîs — <i>ja govorim, a on nije ni beknuoi> (Rudna Glava) ◊ kîń-ļi bļeuĭe, ka kînd ĭe bolnau, latră numa kînd șî kînd — <i>pas slabo laje, kao da je bolestan, kevče samo kat-kadi> (Tanda) [Por.] 5. (onom.) bļau! — <i>vau! onomatopeja lajanjai> (D. Marković, Leskovo) [GPek]  [Vidi]

946  bļezńi  bleojdi  бленути  bļezńi (ĭuo bļezńesk, ĭel bļezńașće) [akc. bļezńi] (gl.) — <i>blenuti, buljiti, gledati u nekog ili nešto tupo i nesvesno, ili dugo i neprijatnoi> ◊ nu bļezńi atîta în muĭarĭa uomuluĭ, kă-ț frînźe uasîļi — <i>ne bulji toliki u čovekovu ženu, jer će ti slomiti kostii> ♦ sin. boldăńi [Por.]   [Vidi]

947  bļezńit  bleojdit  забленут  bļezńit (bļezńi) (mn. bļezńiț, bļezńiće) [akc. bļezńit] (prid.) — <i>zablenut, zabuljen, tupo zagledan u nešto ili nekogi> ◊ stă-n mižluoku koļibi, ku uoki bļezńiț în vatra fuokuluĭ, da fuoku-n vatră s-a stîns đemult — <i>stoji na sred kolibe, zablenut u ognjište, a vatra na ognjištu ugasila se davnoi> [Por.] ∞ bļezńi  [Vidi]

680  bļid  blid  бљуда  id (mn. bļiđe) [akc. bļid] (i. m.) — (izob.) <i>bljuda, plitka drvena činijai> ◊ mĭ-a ļins tuaće bļiduriļi — <i>olizao mi je sve bljudei> [Hom.] ◊ bļid ĭe măĭ batrîn vas la rumîń — <i>bljuda je najstariji sud kod Vlahai> ◊ țîgańi a fakut la bļiđe, ļ-a ras la traksă đin ļiemn đi fag — <i>Cigani su izrađivali bljude, rezali su ih na strugu od bukovog drvetai> ◊ a fuost olarĭ kare a fakut bļidurĭ đi pomînt — <i>bilo je grnčara koji su pravili bljude od zemljei> [Por.] ∞ vas   [Vidi]

896  Bļizńa  Bliznă ?  Близна  izńa [akc. Bļizńa] (i. ž.) — (ojk.) <i>Blizna, zaselak Rudne Glave u opštini Majdanpeki> ◊ Blizńan, uom đi la Bļizńe — <i>Bliznak, čovek iz Bliznei> ◊ Bļizńa ĭe un nume șî alu un rîu skurt, kare-l fak Bļizńa mikă ku Bļizńa mare — <i>Blizna je i ime jedne kratke reke, koju čine Velika i Mala Bliznai> [Por.] ∞ Arnaglaua  [Vidi]

3472  bļizńană  blizneană  Близњанка  izńană (mn. izńeańe) [akc. bļiană] (i. ž.) — <i>Bliznjanka, ženska osoba iz rudnoglavskog zaseoka Bliznai> ◊ bļizńană ĭe famĭaĭe muĭerĭaskă đi la Bļizńe, đin kotunu al măĭ mare a satuluĭ rumîńesk Arnaglaua — <i>Bliznjanka je ženska osoba iz Blizne, najvećeg zaseoka vlaškog sela Rudna Glavai> ♦ up. izńan [Por.] ∞ izńa  [Vidi]

1002  bobat  bobat ?  зрнат  bobat (bobată) (mn. bobaț, bobaće) [akc. bobat] (prid.) — <i>zrnat, koji ima krupno zrnoi> ◊ ćimpo-sta grîu a fuost mîndru șî bobat — <i>pšenica je ove godine bila lepa i zrnatai> [Crn.] ♦ dij. var. bobonat [Kmp.] ∞ buob  [Vidi]

1570  bobik  limba clopotului  клатно  bobik (mn. bobiś) [akc. bobik] (i. m.) — a. <i>klatno na zvonui> ◊ a pikat bobiku đi la kluopît, șî s-a pĭerdut vrunđiva pi munće — <i>otpalo je klatno sa zvona, i izgubilo se negde u planinii> (Rudna Glava) b. <i>teg na kantarui> ◊ tuaće kîntariļii batrîńe avut bobik — <i>svi stari kantari imali su tegi> (Tanda) [Por.]  [Vidi]

903  boboćală  umflatură ?  набрекнутост  boboćală (mn. boboćaļe) [akc. boboćală] (i. ž.) — (vet.) 1. <i>nabreknutost polnog organa krmače, kao znak potrebe za parenjemi> ◊ ma duk ku puarka la vĭer, kî s-a pus boboćala pi ĭa, iĭ s-a înflat pļuodu — <i>teram krmaču kod vepra, jer je nabrekla, natekla joj je vaginai> (Rudna Glava) ◊ kînd iĭ đi verît, nuoĭ ḑîśem kî la skruafă sa înflă trupu — <i>kada svinja traži vepra, mi kažemo da joj je nabrekao „trup”i> (Crnajka) 2. <i>nadutost, naduvanost ovce usled vrućinei> ◊ mînă uoĭļi la umbră, kî sa puńe boboćală pi ĭaļe đi zapușala-sta — <i>teraj ovce u hlad, jer će ih spopasti nadutost od ove vrućinei> ♦ up. buob, bobuok, bubmurĭață [Por.] ∞ boboći  [Vidi]

1529  boboloșa  boboloșa ?  заоблити се  boboloșa (ĭuo ma boboloșîăḑ, ĭel sa boboloșîaḑă) [akc. boboloșa] (gl. p. ref.) — <i>zaobliti se, dobijati obao oblik; naticati, narastati; gojiti se; debljatii> ◊ đemult vînatuori a taĭat ku fuarfiśiļi žuorḑ đi plumb, șî a boboloșat drîmiĭiļi pi țîăst — <i>nekada su lovci sekli makazama olovo na trake, i pravili dramlije tako što su ih zaobljavali valjanjem po vršnikui> ♦ var. ĭuo ma boboloșîăsk, ĭel sa boboloșîașće (Gornjane) [Por.]   [Vidi]

671  boboluoș  boboloș  куглица  boboluoș (mn. boboluașă) [akc. boboluoș] (i. m.) — 1. <i>kuglica, okrugli kolačići> ◊ boboluașă îs kolaśĭiei kare sî fak dîn untură șî aluvat — <i>kuglice su kolači koji se prave od masti i testai> ◊ lu kopiĭ ļi plak boboluașă dulś — <i>deca vole slatke kuglicei> ◊ kopilu ĭe frumuos ka boboluoșu — <i>dete je slatko kao kolačići> [Hom.] 2. <i>loptica, predmet loptastog oblika; grudva; kugla; klupkoi> 3. (fig.) <i>epitet za lepo i punačko dete, ili za jedru devojkui> ♦ sin. kokoluoș [Por.] ∞ boboloșa  [Vidi]

4071  bobonat  bobonat  испупчен  bobonat (bobonată) (mn. bobonaț, bobonaće) [akc. bobonat] (prid.) — <i>ispupčen, sferičani> ◊ śovańa bruoșći ĭe bobonată — <i>kornjačin oklop je ispupčeni> ♦ sin. bobat [Por.] ∞ buob   [Vidi]

734  Bobońeșći  Bobonești  Бобонешти  Bobońeșći [akc. Bobońeșći] (i. m.) — (antr.) <i>Bobonešti, vlaško prezime familije u Lubnici, čiji je predak veorvatno imao nadimak Bobani> ◊ Bobońeșći au kasă lîngă Drumu muskaļesk — <i>Bobonešti imaju kuću pored Moskovskog putai> ♦ ? / (augm.) bobuoń < buob + suf. - — <i>„veliko zrno”i> [Crn.] ∞ buob  [Vidi]

1009  boboruonț  boboronţ ?  грудвица  boboruonț (mn. boboruanță) [akc. boboruonț] (i. m.) — 1. <i>grudvica, kuglicai> ◊ fańina în saś s-a fakut boboruanță — <i>brašno u džakovima se pretvorilo u grudvicei> ◊ boboruanțîļ-așća sî kĭamă dramiĭ — <i>ove kuglice se zovu dramlijei> 2. <i>čvor, izraslina, gukai> ◊ la kopil a ĭeșît în kuot un boboruonț kît aluna — <i>detetu je je na laktu iskočila guka kao lešniki> [Crn.]   [Vidi]

1528  boboșa  boboșa  пупити  boboșa (ĭuo ma boboșîăḑ, ĭel sa boboșaḑă) [akc. boboșa] (gl. p. ref.) — 1. (za biljke) <i>pupiti, propupiti, bokoriti; razviti list ili cveti> ◊ a boboșat salka, ažuns primovara — <i>propupila je vrba, stglo je prolećei> ♦ sin. muguri 2. (za životinje) <i>gojiti se, debljati, zaobljavati sei> ◊ a fuost uskat ka bîtu, da đi kînd ĭe pi mînkarĭa-mĭa, sa boboșaḑă frumuos — <i>bio je suv kao prut, a od kada je na mojoj hrani, lepo se gojii> ♦ up. înboboșa [Crn.] ♦ dij. var. boboloșa [Por.]  [Vidi]

1007  boboșat  boboșat  заобљен  boboșat (boboșată) (mn. boboșaț, boboșaće) [akc. boboșat] (prid.) — <i>zaobljen, loptast; ispupčen; bucmasti> ◊ kată, kopilu ĭe koźa boboșat — <i>vidi, dete je dosta bucmastoi> ◊ aĭ grižă, koluo ĭe parĭaćiļi boboșat — <i>pazi, tamo je zid ispupčeni> [Crn.] ∞ boboșa  [Vidi]

731  Bobośuońi  Boboș  Бобошани  Bobośuońi [akc. Bobośui] (i. m.) — (antr.) <i>Bobošani, Bobošilovi, pripadnici vlaške familije iz Malоg izvora, čije je prezime nastalo prema pretku sa nadimkom Boboši> ♦ ? 1. / < bobuok (mn. bobuoś) — <i>„pupoljak, cvet”i> 2. ? / < bobuoș < buobu < buob — <i>„zrno”i> [Crn.] ∞ boboći  [Vidi]

912  Bobuoĭ  Boboia  Бобој  Bobuoĭ [akc. Bobuoĭ] (i. m.) — (antr.) <i>Boboj, nadimak u Crnajki, nastao kao augm. od buobi> „zrno”+ suf. -oĭ, s obzirom na to da je ovo selo na području gde nije sačuvano intervokalno <i>ni>, u kom slučaju bi augm. bio bobuoń ◊ Boboĭuoń ĭe poļikra-lu ńepuoțî alu vrun Bobuoĭ — <i>Bobojević je prezime potomaka nekoga Bobojai> ◊ bobuoĭ îĭ ḑîśem șî la o fluarĭe, kare sa kĭamă șî bobośĭel — „ <i>boboj” kažemo i za cvet koji se zove bobočeli> (ter. zapis u Crnajki) ♦ / bobośĭel (demin.) < bobuok — <i>„pupoljak”i> ◊ astîḑ ĭastă Bobuoĭ șî-n Arnaglaua, a veńit înainća đi rat unu Marćin Șkĭopu đin ńamo-la, đin Țrnaĭka la otar ku Gorńana, a skimbat imańa ku vrunu đi la Muskidău în Bļizńe — <i>ima Bobojevića i u Rudnoj Glavi, došao je neki Martin Ćopavi iz te familije, sa međe Crnajke i Gornjana, trampio je imanje sa nekim sa Muskideua u Bliznii> (iz rodoslovne građe, terenski rad, Durlić) [Por.]   [Vidi]

901  bobuok  boboc  пупољак  bobuok (mn. bobuoś) [akc. bobuok] (i. m.) — 1. (bot.) <i>pupoljak, zametak na stabljici iz koga će se razviti list, cvet, izdanak ili mladicai> (Rečnik MS); <i>cveti> ◊ Naĭka-l mĭeu săśiră grîu / Ku bobuoku mĭeu la brîu — <i>Dragi žanje tu na kosii> / <i>i moj cvet o pojas nosii> (stih iz ljubavne pesme) 2. (fig.) <i>izraz od milja za mladunčadi> a. <i>za lepu i jedru devojčicu na pragu pubertetai> ◊ Ankuța ĭe un bobuok đi fată — <i>Ankuca je pupoljak od devojkei> b. <i>za pilad, naročito malu guščad i plovčadi> ◊ traușa mĭ-a-nflurit đi bobuośiĭ đi rață,șî đi gîșć — <i>dvorište mi se rascvetalo od guščje i plovčije piladii> 3. (fig.) <i>klube, klupko, u izrazima „motaju mei> / <i>udaraju me kao klube”i> ◊ Tuata vara ća-bobuok / Tuamna nuĭe ńiś un gluod. — <i>Celog leta u jurnjavii> / <i>A u jesen zrnca nemai> (ća — izraz kojim se tera stoka) [Por.] ∞ buob  [Vidi]

729  boțuakă  babete  пеш  boțuakă (mn. boțuоś) [akc. boțuakă] (i. s.) — 1. (iht.) <i>peš, vrsta rečne ribe; popin pampur, glavoč, kapič (Cottus gobio) i> ◊ ma duk sî prind boțuoś ku furkița — <i>idem da lovim peševe viljuškicomi> ◊ đi prins boțuoś trîabĭe bun skartaș — <i>za lov na peševe treba dobra mrežai> [Crn.] 2. a. (pej.) <i>glavonjai> b. (antr.) <i>nadimak za tvrdoglavog i priglupog čoveka; kao porodični nadimak takvih ljudi: Boțuośi> [Por.]   [Vidi]

924  Boćaḑă  bobotează  Богојављање  Boćaḑă [akc. Boćaḑă] (i. ž.) — (kal.) <i>Bogojavljanje, dan u običajnom kalendaru, nepokretni praznik (19. i)i> ◊ la Boćaḑă dupa śe ći skuoļ, măĭ întîń duś apă đi la fîntînă — <i>na Bogoljavljenje posle buđenja, prvo doneseš vodu sa izvorai> [Por.] ♦ dij. var. Boboćeaḑă [Crn.] ∞ bućeḑa  [Vidi]

993  boćeḑ  botez  крштење  boćeḑ (mn. boćeḑurĭ) [akc. boćeḑ] (i. m.) — (rel.) <i>krštenjei> a. <i>nadavanje imenai> ◊ la boćeḑ našu puńe numiļi la kopil — <i>na krštenju kum daje detetu imei> b. <i>crkveni obred koji se vrši nad osobom pri stupanju u hrišćansku verui> ◊ đemult boćeḑ în bisîarikă, ku puopa, a fakut numa aĭ gîzdoćiń — <i>nekada, krštenje u crkvi, sa popom, obavljalui su samo bogatašii> [Por.] ∞ bućeḑa  [Vidi]

1243  boći  boci (a se)  мрктети  boći (ĭuo ma boćiesk, ĭel sa boćiașće) [akc. boći] (gl. p. ref.) — (za ovce) <i>mrkteti, njuškati (se), grupisati se i okretati se njuškom prema njušci u vreme velikih vrućinai> ◊ uoĭļi sa boćesk numa kînd ĭe zapuk, vara la amńaḑîț, kînd ĭe suariļi tare, da ĭaļe n-au umbră; sa adună buot la buot — <i>ovce se mrkte samo kada je vrućina, leti u podne, kada je sunce jako, a one nemaju hlad; skupljaju se njuška na njuškui> (Paun ilić, ovčar iz Tande) ♦ / < buot (la buot) [Por.]   [Vidi]

945  Boćuon  Bocion  Боћон  Boćuon (mn. Boćuoń) [akc. Boćuon] (i. m.) — (antr.) <i>Boćon, stari nadimak jedne bufanske familije u Majdanpekui> ◊ ĭ-ar ḑîs Boćuoń kă ar fost fakuț pi bot — nazvani su Boćonji jer su imali zatupasto lice ◊ Boćuon ku Boćuanka, s-ar dus dupa kļisă la Dăbiļug — <i>Boćon i Boćonka su otišli u Debeli Lug po slaninui> ♦ / < buot — <i>„njuškai> ” + suf. -ĭuon [Buf.] ∞ buot  [Vidi]

1573  bođikai  bodicăi  чепркати  bođikai (ĭuo bođikîĭ, ĭel bođikîĭe) [akc. bođikai] (gl.) — <i>čeprkati, tražiti što guranjem ruke u gomilu predmeta, u unutrašnjost nekog prostora; čačkati; preturati; prevrtatii> ◊ nu bođikai pin gunuoĭ ku mîna guală, ĭa vrun bît — <i>nemoj čeprkati po đubrištu golim rukama, uzmi neki štapi> ◊ bođikaiĭ pin tuot kuotu sî gasîăsk amnarĭu, șî nu-l gasîĭ — <i>preturio sam svako ćoše da nađem ognjilo, i nisam ga našaoi> [Por.]   [Vidi]

1556  bogdapruost  bogdaproste  богдапрост  bogdapruost [akc. bogdapruost] (uzv.) — (rel.) <i>bogdaprost: bog da oprosti, ključna reč u posmrtnim obredima namenjivanja pokojnicimai> ◊ fara bogdapruost al muort pi lumĭa-ĭa nu primĭașće ńimika đin aĭa śe-ĭ dau aĭ viĭ đi pomană — <i>bez „bogdaprosta” pokojnik na onome svetu ne prima ništa od onoga što mu živi namenjuju na daćii> ♦ var. bobdapruost [Por.] ♦ dij. var. bođaprost [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

488  Bogovina  Bogovina  Боговина  Bogovina [akc. Bogovina] (i. ž.) — (ojk.) <i>Bogovina, selo i rudnik mrkog uglja u opštini Boljevac, naseljeno Vlasima Munćanimai> ◊ maĭdanu în Bogovina a înśaput sî lukrĭe în anu 1903. — <i>rudnik u Bogovini počeo je sa radom 1903. godinei> [Crn.]  [Vidi]

909  boĭarĭ  boier  бољар  boĭarĭ (mn. boĭari) [akc. boĭarĭ] (i. m.) — <i>bojar, spahija u Vlaškoji> ◊ mulț rumîń a fuźit đin Rumîńiĭe, đi rău boĭerilor — <i>mnogi su Vlasi pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zlai> [Por.]   [Vidi]

695  Boĭuońi  Boioni  Бојони  Boĭuońi [akc. Boĭuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Bojoni, vlaško prezime familije Bojić u Podgorcu, i Mirić u Osniću, kojima je predak bio Vlah sa nadimkom Bojai> ◊ Boĭuońi đin Podguorț ku aĭ đin Osńiśa, nu sînt rudă — <i>Bojoni iz Podgorca sa onima iz Osnića, nisu u srodstvui> [Crn.] ∞ Buoĭa  [Vidi]

2035  boksaĭ  bocsai ?  коминар  boksaĭ (mn. boksaĭe) [akc. boksaĭ] (i. s.) — <i>kominar, kominište, mesto na zemlji gde truli opalo voćei> ◊ n-am ažuns să adun pruńiļi, șî ĭaļe s-a spurđișît, șî s-a fakut numa boksaĭ pin pruń — <i>nisam stigao da pokupim šljive, i one su istrulele, pa se napravio kominar po šljivarui> ♦ / ? < buaskă [Por.] ∞ buaskă  [Vidi]

2029  bokșă  bocșă  ћумурана  bokșă (mn. bokșe) [akc. bokșă] (i. s.) — (zast.) <i>ćumuranai> ◊ bokșa đi bîtrîńață a fuost astrukată ku pomînt — <i>ćumurana je nekada bila pokrivena zemljomi> ♦ var. buokșă ♦ sin. (zast.) kărbunarĭe ♦ sin. (inov.) ćumurană [Por.] ◊ kînd a vrut să fakă karbuń măĭ mulț, aĭ nuoștri adunat ļiamńe, ļ-astrukat ku pomînt, șî ļ-a dat fuok — <i>kada su hteli da prave više ćumura, naši su sakupljali drva, pokrivali ih zemljom, i palilii> (Jasikovo) [GPek] ∞ karbuńe  [Vidi]

2994  bolboĭa  bolboia  разрогачити  bolboĭa (ĭuo bolboĭeḑ, ĭel bolboĭaḑă) [akc. bolboĭa] (gl. p.) — <i>razrogačitii, raširiti; buljitii> ◊ kînd o vaḑu în pĭaļa guală, iĭ sa bolboĭară uoki ka la buou — <i>kad ju je video golu, razrogačile mu se oči kao u volai> [Por.]  [Vidi]

774  bolboĭat  bolboĭát  буљав  bolboĭat (bolboĭată) (mn. bolboĭaț, bolboĭaťе) [akc. bolboĭat] (prid.) — <i>buljav, izbečenih očiju; razrogačeni> ◊ muĭerĭe bolboĭată — <i>buljavicai> [Dun.] ∞ bolboĭa  [Vidi]

836  bolborosî  bolborosi  клокотати  bolborosî (ĭuo bolborosîăsk, ĭel bolborosîașće) [akc. bolborosî] (gl. p. ref.) — (onom.) <i>klokotatii> 1. (za tečnost) <i>klokotati, ključatii> ◊ mare bobît, s-auđe đin đeparće kum bolborosîașće apa — <i>jak vodopad, čuje se izdaleka kako klokoće vodai> ♦ sin. ćurîĭe, burîĭe 2. (za čoveka) <i>brbljati, mrmljati, govoriti sebi u bradu; govoriti nerazgovetno, gunđatii> ◊ śe-ĭ, drak, la baba-ĭa, numa bolborosîașće pi-n traușă? — <i>koji je đavo onoj babi, samo trtlja po dvorištu?i> [Por.] ♦ dij. var. bolborosășťe [Kmp.]   [Vidi]

813  Bolboroș  Bolboroș  Болборош  Bolboroș [akc. Bolboroș] ) (i. m.) — (top.) <i>Bolboroš, izvor u ataru sela Dušanovac, opština Negotini> ◊ Bolboroș ĭe izvor tare, în kare bolborosășťe apa ka kînd fĭerbe în uoală — <i>Bolboroš je jak izvor u kome voda ključa kao kad se kuva u loncui> [Kmp.] ∞ bolborosî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1005  boldăńi  boldânea  буљити  boldăńi (ĭuo boldańesk, ĭel boldаńеаșće) [akc. boldăńi] (gl. p.) — <i>buljiti, blenuti, razrogačitii, neprijatno gledatii> ◊ atîta boldăńi uoki kînd ma vaḑu, đi ma spumîntaĭ kî o sî-ĭ ĭasă đin kap — <i>toliko je razrogačio oči kada me je video, da mi se učinilo da će mu iskočiti iz glavei> ♦ var. buldańi ♦ sin. bļezńi [Por.]   [Vidi]

809  boldorĭel  boldorel ?  бодљаст (дем.)  boldorĭel (boldorĭală) (mn. boldorĭeĭ, boldorĭaļe) [akc. boldorĭel] (prid.) — (demin.) < boldoruos — <i>blago ispupčen, ne mnogo neravan, malo šiljati> ◊ țîțîșuare boldorĭaļe — <i>jedre dojkei> (metafora za devojačke grudi) [Por.] ∞ bolđi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

808  boldoruos  boldoros ?  бодљаст  boldoruos (boldoruasă) (mn. boldoruoș, boldoruasă) [akc. boldoruos] (prid.) — <i>bodljast, sa bodljama, sa izbočinama, šiljast, zašiljeni>; <i>neravan, grudvasti> ◊ arat boldoruos, a ramas gļiĭ marĭ dupa plug — <i>neravno oranje, ostale su krupne grudve iza plugai> ♦ var. bolboruos (bolboruasă) [Por.] ∞ bolđi   [Vidi]

806  bolđi  boldi  подбадати  bolđi (ĭuo bolđesk,ĭel bolđașće, ) [akc. bolđi] (gl. p. ref.) — 1. <i>podbadati, podsticati; ćuškatii> ◊ skamnu nuĭe ńaćid, ma bolđașće un nuod ăn kur — <i>tronožac nije ravan, neki čvor me bode u zadnjicui> ◊ bolđal, sî sa muće măĭ înkolo — <i>ćušni ga, da se pomeri malo na tamoi> ♦ var. bulđi ♦ sin <i>.i> înpunźa 2. (psih) <i>gledati oštro, ispod oka; probosti nekoga pogledomi> ◊ kînd ma bolđiașće ku uoki-ĭa kĭortavĭ, frika ma taĭe — <i>kad me pogleda onim zrikavim očima, strah me presečei> [Por.] ∞ buold  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1244  bolđiș  boldiș  шиљаст  bolđiș (bolđișă) (mn. bolđișă) [akc. bolđiș] (prid.) — 1. (za predmete) <iiljast, štrkljast, kome štrči vrh, šiljaki> ◊ a tîrsît pi lînga luok, ș-a lasat ńișći spińamă în mižluoku drumuluĭ, sî șća ku spińi bolđiș în sus, da piiĭa trĭek kopiĭi đeskulț kînd sa duk la rîu sî sa skalđe — <i>kresao je lisnik i ostavio je nekavo trnje na sred puta, da stoji sa bodljama štrkjljasto u vis, a tuda prolaze bosonoga deca kada idu na reku da se kupajui> 2. (psih.) <i>oštar pogled, pogled ispod oka; buljav, ispitivački ili podmukao pogledi> ◊ dukî-sa drakuluĭ, are o uĭtatură bolđișă, frika ma taĭe kînd guod îm skapă uoki sî ma uĭt la ĭel — <i>đavo ga odneo, ima neki podmukao pogled, strah me preseče kad god mi se omakne da ga pogledami> ♦ var. bolđiuluĭ ♦ sin. kĭorđiș [Por.] ∞ bolđi  [Vidi]

804  bolđiu  boldei  кученце  bolđiu (mn. bolđiĭ) [akc. bolđiu] (i. m.) — (zool.) 1. <i>kučence, mali pasi> ◊ bolđiu ĭe kîńe mik, ăl țîń đi drag, să ći žuoś ku ĭel, șă să-ț latre pi lînga kasă — <i>bolđej je mali pas, koga držiš iz ljubavi, da se igraš s njim, i da ti laje oko kućei> ◊ sa kĭamă bolđiu kă bolđașće đarîndu ku buotu — <i>zove se boldžiu zato što svuda zabada njuškui> ♦ var. bolđeĭ (mn. bolđeĭe) ♦ up. kopuoĭ, kĭer [Por.] 2. <i> lovački pas kratkih nogu, jamar, rupar; jazavičari> ◊ bolđiu ĭe kîńe fara kuadă, dakă arĭe kuadă, kuada iĭ sa taĭe — <i>jamar je kuče bez repa, ako ima rep, rep mu se sečei> ◊ ku bolđiu s-a dus vînațî dupa vulpĭ, or dupa vĭeḑurĭ — <i>sa jamarom su lovci išli u lov na lisice, ili jazavcei> [GPek] ∞ bolđi  [Vidi]

597  bolnaviśuos  bolnăvicios  болешљив  bolnaviśuos (bolnaviśuasă) (mn. bolnaviśuoș, bolnaviśuasă) [akc. bolnaviśuos] (prid.) — <i>bolešljiv, koji lako ili često oboljevai> ◊ bolnaviśuos đin kopilariĭe — <i>bolešljiv od rođenjai> ◊ bolnaviśuos, da nu sî ļekuĭe — <i>bolešljiv, a ne leči sei> [Crn.] ♦ dij. var. bulnaviśuos ◊ nu ći-nsura ku ĭa, kî ĭe o mrțuagă bulnaviśuasă — <i>nemoj se ženiti njome, jer je jedna bolešljiva mrcinai> [Por.] ♦ dij. var. bolnăvičos [Kmp.] ∞ boļi  [Vidi]

966  bombońală  bombăneală  гунђање  bombońală (mn. bombońalăurĭ) [akc. bombońală] (i. ž.) — <i>gunđanje, zvocanje; mrmljanjei> ◊ mare bombońală-n lume, đi nakaz șî greotaće — <i>veliko gunđanje u narodu, zbog muke i teškoćai> [Crn.] ∞ bombońi  [Vidi]

907  Bonduok  bondoc  Бондок  Bonduok (mn. bonduaśe) [akc. Bonduok] (i. m.) — (top.) <i>Bondok, zvano mesto u ataru sela Crnajke, zatupasto brdo na ograncima Deli Jovanai> ◊ am moșîĭe la Bonduok, luok ĭe bun șî poļažńik — <i>imam imanje na Bondoku, mesto je dobro i ravnoi> ♦ up. bunduk [Por.]   [Vidi]

744  bonkonuos  boancă  гломазан  bonkonuos (bonkonuasă) (mn. bonkonuoș, bonkonuosă) [akc. bonkonuos] (prid.) — 1. (za predmete) <i>glomazan, grub, težaki> ◊ śižme bonkonuasă — <i>glomazne, teške čizmei> 2. (za psihičko stanje) <i>neraspoložen, natmuren, naduren, osorani> ◊ l-a lasat fata, șă triĭ ḑîļe stă bonkonuos — <i>ostavila ga je devojka i tri dana je neraspoloženi> 3. (za ponašanje) <i>neljubazan, negostoljubivi> — ◊ veńira dăn dăparće, ku gîndu să doarmă la ĭeal, a ĭeal fu tare bonkonuos, șă-ĭ dudăi dă pră pragu kășî — <i>došli su iz daleka, sa namerom da spavaju kod njega, ali on beše jako neljubazan, i otera ih sa kućnog pragai> [Hom.] ∞ buankańi  [Vidi]

798  borțuoń  borţoi  каменчина  borțuoń (mn. borțuańe) [akc. borțuoń] (i. s.) — <i>kamen, oveći komadi> ◊ pănă iĭ a mĭers pi drum, ńiskaĭ kopiĭ đin tufă s-a pus ku borțuańe pi iĭ — <i>dok su oni išli putem, neka deca su ih iz šume napala kamenjemi> ♦ / (augm.) < borț ♦ sin. petruoń, bolovan, bikuoń, baĭkuoń [Por.] ∞ pĭatră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

728  borđeĭ  bordei  земуница  borđeĭ (mn. borđaĭe) [akc. borđeĭ] (i. s.) — <i>zemunica, vrsta primitivnog objekta za stanovanje koji je jednim delom ukopan u zemlju, burdelji> ◊ borđeĭu n-avut ńiś o ferĭastă — <i>zemunica nije imala nijedan prozori> [Crn.] ♦ dij. var. borđiĭ, borđeĭkă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

727  Borđuońi  Bordeni  Борђани  Borđuońi [akc. Borđuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Borđani, vlaškо prezime porodice Jovanović iz Malog izvora, po nadimku pretka koji se zvao Borđai> ♦ / ? < Borđa — <i>„onaj koji živi u borđeju, zemunicii> ◊ Pau Borđan — <i>Pavle Borđani> [Crn.] ∞ borđeĭ  [Vidi]

736  borfańală  borfăială  преметачина  borfańală (mn. borfańelurĭ) [akc. borfańală] (i. ž.) — 1. <i>premetačina, preturanje po stvarima; pretraživanje nečega da se nađe što skriveno ili nedopuštenoi> ◊ źindari a fakut borfańală pin kasă — <i>žandari su izvršili premetačinu po kućii> 2. <i>nered, kao posledica premetačinei> ◊ borfańală pin kasă — <i>nered u kućii> ◊ borfańală în tuaće pîărțîļi — <i>nered na sve strane (opšti nered) i> [Crn.] ♦ dij. var. borfaĭală [Por.] ∞ borfańi  [Vidi]

630  borî  borî  ејакулирати  borî (ĭuo borîăsk, ĭel borîașće) [akc. borî] (gl.) — (zast.) 1. <i>ejakulirati, izbaciti seme, svršitii> ◊ n-a pazît ș-a borît î-ńa, șî ĭa, saraka, a pļekat greuańe — <i>nije pazio i svršio je u nju, i ona je, sirota, ostala trudnai> 2. (vulg.) <i>psovati, pretiti da će se nad sagovornikom obaviti koitalni čin sa ejakulacijomi> ◊ borîlaș să-l borăsk — <i>bem li ga, da ga jebemi> ◊ fi bun, borîćaș — <i>budi dobar, jebotei> ◊ borîmĭar în ćińe — <i>jebo te! jebem te!i> ◊ nu ma borî, ma ruog đi ćińe, kă nu mis đivină — <i>nemoj me psovati, molim te, jer nisam krivi> [Por.]  [Vidi]

1137  borîndaĭală  cotrobăială  преметачина  borîndaĭală (mn. borîndaĭaļe) [akc. borîndaĭală] (i. ž.) — <i>premetačina, preturanje po stvarimai> ◊ veńiră uoțî, fakură o borîndaĭală pin kasă, șî kînd nu gasîră ńimika, sa dusîră drakuluĭ — <i>dođoše hajduci, napraviše premetačinu po kući, i kada ne nađoše ništa, odoše k vragui> [Por.] ∞ borîndai  [Vidi]

610  borîndău  borândău  бориндеу  borîndău (mn. borîndăĭe) [akc. borîndîău] (i. s.) — (nutr.) <i>borindeu, specifično vlaško jelo od raskuvanog svinjskog mesa, svinjske krvi i kukuruznog brašnai> ◊ prînḑu kraśunuluĭ nu sî faśe fîră borîndău — <i>nema božićnog ručka bez borindeuai> [Crn.] ♦ var. burîndău, burundău ◊ burîndău faśe kuru rău — <i>borindeu je zlo za dupe (ako se preterai>) [Por.] ∞ borîndai  [Vidi]

1014  borîșkai  borâscăi  претурати  borîșkai (ĭuo borîșkîĭ, ĭel borîșkîĭe) [akc. borîșkai] (gl.) — 1. <i> preturati, premetati, tražiti nešto ostavljajući nered za sobomi> ◊ are urît învăț s-îm borîșkîĭe pin puzanarĭe — <i>ima ružnu naviku da mi pretura po džepovimai> 2. <i>češati rogove, grebati rogovimai> (za goveda) ◊ buou sa borîșkîĭe, șî buankîĭe, ka kînd draku s-a bagat în ĭel — <i>vo češe rogove i muče, kao da je đavo ušao u njegai> [Por.]   [Vidi]

788  borkan  borcan  ћуп  borkan (mn. borkań) [akc. borkan] — <i>ćupi> ◊ borkan ĭe vas ĭn kare s-a pastrat grĭu or faĭna — <i>borkan je posuda u kojoj se čuvala pšenica ili brašnoi> [Kmp.]   [Vidi]

2667  borkanat  borcănat  носат  borkanat (borkanată) (mn. borkanaț, borkanaće) [akc. borkanat] (prid.) — <i>(anat.) nosat, koji ima veliki nosi> ◊ s-a puvestît kă muoșî aĭ nuștri aĭ batrîń, a fuost gata tuoț borkanaț, avut ńișći nasurĭ dumńeḑîu sî ći pazîaskă kiće đi marĭ — <i>pričalo se da su naši stari gotovo svi bili nosati, imali su neke noseve bog da te sačuva koliko velikei> ◊ Buarkă ĭe poļikra lu ăla kare are nas marĭe — „Boarko” je nadimak onoga koji ima veiki nos ♦ sin. borkanuos [Por.] ∞ borkan  [Vidi]

850  borkonat  borcănat  бокаст  borkonat (borkonată) (mn. borkonaț, borkonaće) [akc. borkonat] (prid.) — 1. (za predmete) <i> bokast, izbočen, ispupčen, bokat, trbušast, zadebljani> ◊ mațu đi udat ĭe borkonat la un luok — <i>crevo za zalivanje je zadebljano na jednom mestui> ◊ ļiemnu borkonat nuĭe bun đi blîăń — <i>zadebljano drvo nije za daskei> 2. (za čoveka) <i>ugojen, udebljaoi> ◊ furtatu mĭeu koźa s-a borkonat — <i>moj prijatelj se prilično udebljaoi> ♦ var. unflat [Crn.] ∞ borkan  [Vidi]

791  borugă  borugă  вододерина  borugă (mn. boruź) [akc. borugă] (i. ž.) — 1. (oron.) a. <i> vododerina, manji ili veći usek u zemlištu koji je napravila tekuća voda; doljai>; <i> jaraki> ◊ a ploĭat ka kînd aĭ turnat ku gaļata, șî ļivĭeḑîļi pi pođiń sînt pļińe đi boruź — <i>kiša je lila kao iz kabla, i livade na padinama pune su vododerinai> b. <i>korito potokai> ◊ borugă mikă — <i>mala doljai> ◊ borugă adănkă — <i>dubodolinai> ♦ sin. dîră 2. <i>potoki> ◊ dupa śe ļi pașće, pîkurarĭu mînă uoiļi la borugă să ļi adîape — <i>posle paše, čobanin tera ovce na potok, da ih napojii> ◊ boruga pi kare kure apa, sa kĭamă ogaș — <i>vododerina kojom teče vode, zove se potoki> [Por.]   [Vidi]

793  boruos  baros  маљ  boruos (mn. boruasă) [akc. boruos] (i. s.) — 1. <i>malj, veliki i težak gvozdeni čekići> ◊ ku boruosu sa sparg tutuśi aĭ tarĭ — <i>maljem se cepaju tvrdi panjevii> 2. (fig.) <i>tupav i priglup čoveki> ◊ (antr.) Boruos — <i>„Tupavko", pogrdan nadimak za tvrdoglave i priglupe ljudei> [Por.] ∞ buată  [Vidi]

3305  Bosîlka  Bosâlca  Босиљка  Bosîlka [akc. Bosîlka] (i. ž.) — (antr.) (zast.) <i>povlašeni izgovor srpskog imena Bosiljkai> ◊ în luok đi Busuĭaka, rumîńi sîrbizaț ĭ-a pus la fĭaće nume „Bosiljka”, da a strîgato „Bosîlka” — <i>umesto „Busujuake”, posrbljeni Vlasi su devojčicama davali imena „Bosiljka”, ali su je zvali „Boslka”i> [Por.] ∞ busuĭuok  [Vidi]

2243  bosîndak  bosândac  јатаган  bosîndak (mn. bosîndakurĭ) [akc. bosîndak] (i. s.) — (tehn.) <i>jatagan, sabljai> ◊ o’ sî taś dîn gură, or sî gușć dîn bosîndak — <i>ili ćeš da ućutiš, ili ćeš da „gucneš” jatagani> [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2227  boskorođi  boscorodi  богорадити  boskorođi (ĭuo boskorodîăsk, ĭel boskorodîașće) [akc. boskorođi] (gl.) — <i>bogoraditi, pričati nerazgovetno sam sa sobom; mrmljatii> ◊ puopa-l sîrbăsk boskorođiașće dă trĭaba luĭ, lumńa nuastră no-l înțaļiaźe ńimika, șî abĭa așćiată sî gaćiaskă služba șî sî sa dukă a kasă — <i>srpski pop bogoradi za svoj račun, naši ljudi ga ne razumeju ništa, i jedva čekaju da se svrši služba, da odu kućii> [Mlava] ♦ dij. var. buskorođi [Por.]  [Vidi]

835  boșćinar  boștinar  воштинар  boșćinar (mn. boșćinarĭ) [akc. boșćinar] (i. m.) — <i>voštinar, otkupljivač boštinei> ◊ a veńit boșćinari s-aduńe boșćina — <i>došli su voštinari da sakupe voštinui> [Crn.] ∞ boșći  (Ima umotvorina!)[Vidi]

834  boșćină  boștină  воштина  boșći (mn. boșćiń) [akc. boșćină] (i. ž.) — <i>voština, ostatak prilikom topljenja i ceđenja voskai> ◊ śară puțînă, da boșćină multă — <i>voska malo, a voštine mnogoi> [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2060  botgruos  botgros  батокљун  botgruos (mn. botgruoș) [akc. botgruos] (i. m.) — (ornit.) <i>batokljun, ptica stanarica (Coccothraustes coccothraustes)i> ◊ botgruos ĭe o pasîrĭe mikă, ku ćiku skurt șă gruos — <i>batokljun je mala ptica, sa kratkim i debelim kljunomi> (Tanda) ♦ / < buot + gruos ♦ var. podgruos (Rudna Glava) [Por.] ∞ buot  [Vidi]

1961  botoșa  toci (a)  тупити  botoșa (ĭuo botoșîăḑ, ĭel botoșaḑă) [akc. botoșa] (gl. p.) — <i>tupiti, zatupiti, zaobliti šiljati vrh duguljastog predmetai> ◊ dakă vrĭeĭ sî baț puarka, muara sî botoșîăḑ bîtu la kapatîń, sî nu fiĭe askuțît — <i>ako hoćeš da igraš svinjicu, treba da zatupiš jedan kraj štapa, da ne bude oštari> [Crn.] ∞ buot  [Vidi]

1017  botoșat  bont  туп  botoșat (botoșată) (mn. botoșaț, botoșaće) [akc. botoșat] (prid.) — <i>tup; zatupast; zadebljan na vrhu; bez vrhai> ◊ arĭe źaźiće gruasă șî botoșaće — <i>ima debele i zatupaste prstei> ◊ đi batut puarka sa aļaźe bît botoșat la kapatîń — <i>za igranje svinjice bira se štap sa tupim krajemi> [Crn.] ∞ buot  [Vidi]

990  botuos  botos  њушкаст  botuos (botuasă) (mn. botuoș, botuasă) [akc. botuos] (prid.) — 1. <i>njuškast, koji je nalik na njušku; koji ima veliku njuškui> 2. <i>čvornovat, naročito na krajevima (za debla) i> 3. (pej. za čoveka) a. <i> koji ima veliki nosi> b. <i>koji diže nos, koji je arogantani> [Por.] ∞ botur  [Vidi]

847  botur  butur  дебљи крај  botur (mn. botururĭ) [akc. botur] (i. m.) — <i>deblji kraj stabla, štapa ili motkei> ◊ skurtă ļiemnu la botur đi vro duauă palmĭe — <i>skrati drvo na debljem kraju za jedno dve šakei> ◊ bîćiļi nuaștre la botur sînt gata tot una — <i>naši štapovi su na debljem kraju gotovo jednakii> [Crn.] ◊ ļiemnu, bîtu, krĭangă șî așa śeva śi ĭe lunguĭat, are duauă kîpatîńe: unu ĭe măĭ supțîrĭe, or măĭ askuțît, șî ĭel sa kĭamă vîr, da alalalt ĭe măĭ gruos, or măĭ tîmpit, șî la aăla sa ḑîśe botur — <i>drvo, štap, grana ili tako nešto duguljasto, ima dva kraja: jedan je tanji ili oštriji, i taj se zove „vrh”, a drugi je deblji ili tuplji, i taj se deo zove „botur”i> ♦ supr. vîr [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1501  boťeza  boteza  крстити (се)  boťeza (ĭo boťez, ĭel boťază) [akc. boťeza] (gl. p. ref.) — (rel.)<i> krstiti (se), nadenuti nekom imei> ◊ am boťezat kopilu kînd avut un an — <i>krstili smo dete kada je imalo godinu danai> [Kmp.] ♦ dij. var. bućeḑa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

839  boznakît  boznacât ?  богзнаколки  boznakît (boznakîtă) (mn. boznakîț, boznakîće) [akc. boznakît] (prid.) — (dosl.) <i>„bog zna koliko”, izraz za nešto što ima neodređeno veliku merui> ◊ a veńit un uom, boznakît đi mare — <i>došao je jedan ogroman čoveki> ◊ a luvat o palugă boznakîtă, ș-a-nśeput sî bată — <i>dohvatio je jednu veliku motku, i počeo da bijei> ◊ boznakît đi kînd ăl așćet — <i>dugo ga čekam (sam bog zna koliko) i> ♦ / bozna < srb. <i>„bog znai> ” + kît — vl. <i>„koliko”i> ♦ var. buoznakît, buznakît [Por.]   [Vidi]

530  braț  braţ  наручје  braț (mn. brață) [akc. brață] (i. ž.) — 1. <i> naručjei> ◊ kopilu a plîns, șă mumî-sa l-a luvat în brață — <i>dete je plakalo i majka ga je uzela u naručjei> ◊ a luvat numa kît duśe în brață — <i>poneo je samo koliko nosi u naručjui> [Crn.] 2. <i>naramak, breme, količina nečega koja se može poneti u naručjui> ◊ un braț đi ļamńe — <i>naramak drvai> 3. <i>snopi> ◊ braț đi tuļeń dupa kuļies s-adună șî sa faśe stup đi kukuruḑ — <i>snop tuluske sakuplja se posle berbe i pravi se kopa kukuruzai> (Rudna Glava) 4. (fig.) <i>zagrljaji> ◊ s-a luvat în brață, șî s-a țukat — <i>zagrlili su se, i poljubilii> [Por.]   [Vidi]

775  brad  brad  јела  brad (mn. braḑ) (i. m.) — (bot.) <i>jela, vrsta zimzelenog drveta (Albies alba) i> ◊ blăń dă brad — <i>jelove daskei> ◊ bradu ĭe viarđe șî ĭarna șî vara — <i>jela je zelena i leti i zimii> [Hom.] ◊ blana đi brad frumuos mirusă — <i>jelova daska lepo mirišei> ◊ în Porĭeśa padure ku ļemn brad n-a fuost, kînd pi la Guol a dat vrun brad sîngur, aĭ batrîń a spus kă samînța ĭ-a dus pasîrĭa-n ćik đi la Munț-aĭ Albĭ —<i> u Porečju šume sa jelovim drvetom nije bilo, kad bi se na Deli Jovanu našla po neka usamljena jela, starci su govorili da je njeno seme donela sa Karpata ptica u kljunui> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1567  braḑ  brăduţi  вез  braḑ (mn. braḑurĭ) [akc. braḑ] (i. m.) — <i>vez, ukras na haljetkui> ◊ braḑ îs puĭ or floriśĭaļe kusuće pră kimĭașă dă fuĭuor — <i>vez je ukrasna šara ili cvet na lanenoj košuljii> (Sige) [Hom.] ◊ braḑ ĭe aĭa kînd muĭarĭa kuasă muskiță pi pînḑă — <i>vez je ono kad žena ušiva pokrstice po platnui> ◊ braḑ ĭe șîru kare sa kuasă la mîńiś, or la guļir, or la pĭept — <i>„bradz”je trakast ukras koji se veze na rukavima, na okovratniku, ili na grudimai> (Blizna) ♦ sin. rîu, puĭ [Por.]  [Vidi]

709  Brankuońi  Brancovici  Бранкови  Brankuońi [akc. Brankuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Brankovi, Brankojevi (ići), vlaško prezime porodica Trailović i Radivojević u Osniću, po ličnom imenu pretka koji se zvao Brankui> ◊ Giță lu Branku a fuost fluĭeraș bun, șî frumuos a ḑîs ruopîta — <i>Đorđe Brankov je bio dobar frulaš, i lepu je svirao „ropotu”i> [Crn.] ∞ Branku  [Vidi]

4961  brańi  brăni  бранити  brańi (ĭuo brańesk, ĭel brańĭașće) [akc. brańi] (gl. p. ref.) — <i>braniti, zabranitii> ◊ kînd vrunu pośașće ļivađa, arată kă brańașće sî sa paskă uoiļi în moșîĭa luĭ — <i>kad neko zapotka livadu, pokazuje da zabranjuje da se stoka napasa na njegovom imanjui> ◊ la kopil nu ĭ-a brańit ńimika — <i>detetu nisu branili ništai> ♦ sin. opri [Por.]  [Vidi]

532  brățîșuară  brăţișoare  загрљајче  brățîșuară (mn. brățîșuarĭе) [akc. brățîșuară] (i. ž.) — (demin.) (folk.) <i>„zagrljajče”, nežan izraz za naručjei> ◊ vinu la naĭka-n brățîșuară — (dosl.) <i>dođi dragom u „naručence”i>, (fig.) <i>dođi da te nežno zagrlimi> [Por.] ∞ braț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1575  brățui  brăţui  паковати грање  brățui (ĭuo brîățui, akc. brîățui ĭel brîățuĭe, akc. brîățuĭe) [akc. brățui] (gl.) — <i> pakovati nasečene lisnate grane na gomilu, pogodnu za nošenje do mesta gde se dene lisnik; u timočkom dijalektu: izdiplitii> ◊ tata darîmă la frunḑă, da ĭuo brîățuĭ, șî trag brațurļi pi žuardă dupa mińe, pănă la luok unđe muma grîmađiașće frunḑarĭu — <i>otac kreše grane sa lišćem, ja ih pakujem u naramke, i te naramke prevlačim na štapu do mesta gde majka dene lisniki> [Por.] ∞ braț  [Vidi]

720  brăśinar  brăcinar  учкур  brăśinar (mn. brăśinarĭ) [akc. brăśinar] (i. m.) — 1. <i>učkur, uzica, svitnjak, gaćnik, pojasi> ◊ brăśinarĭu ĭe un ițuoń ku kare s-a ļegat śuariśi — <i>„bračinar” je kanap kojim su se vezivale pantalonei> ♦ sin. înśingatuare [Por.] 2. ♦ dij. var. braśinarĭ (mn. brăśinarĭe) — a. <i> prečaga, prečkai> ◊ ușă ku triĭ braśinarĭe — <i>vrata sa tri prečkei> ◊ blană đi masă fakută ĭe ku braśinarĭe — <i>daska sofre spojena je prečagamai> b. <i>spojnicai> ◊ braśinarĭ la kuarńiļi pluguluĭ ĭe laćiță, ore verźauă, karĭe ļi-nțîpeńașće șî ļi țîńe la masură — <i> spojnica na drvenim ručicama pluga je poprečna daščica, ili šipka, koja vezuje i učvršćuje ručicei> [Crn.] ∞ braśi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

988  brăzdui  brăzdui  браздати  brăzdui (ĭuo brăzduĭesk, ĭel brăzduĭașće) [akc. brăzdui] (gl. p.) — <i>brazdati, povlačiti brazdu, oratii> ◊ pomîntu ĭe tare ka pĭatra, no sî sa puată brăzdui ļesńe — <i>zemlja je tvrda kao kamen, neće moći lako da se izbrazdai> [Por.]   [Vidi]

717  brțarĭ  bârsă  спона  brțarĭ (mn. brțarĭe) [akc. brțarĭ] (i. ž.) — <i>spоna, spojka, letvica ili šina koja spaja i učvršćuje delove pluga za ogrtanjei> ◊ kînd să mută brțarĭu la plugu đi mușuruoń, sa ogođașće larźimĭa kormańilor — <i>pomeranjem spone na plugu za ogrtanje, reguliše se širina zahvata, i količina zemlje koja se nanosi na strukova kukuruzai> [Crn.] ♦ dij. var. brațarĭ [Por.]   [Vidi]

6197  brebeńel  brebenel  млађа  brebeńel (mn. brebeńeĭ) [akc. brebeńel] (i. m.) — (bot.) <i>mlađa, mlađik, klokoćica (Corydalis-cava)i> ◊ brebeńel ĭe fluare kare măĭ întîĭ dă primovara, o vîrstă ku fluare balastră, da alta ku fluare albă — <i>mlađa je prvo prolećno cveće, jedna vrsta ima ljubičast, a druga beli cveti> ◊ brebeńeĭ kuļeg muĭeriļi șă-ĭ duk la morminț, unđe-ĭ tamîĭe șă-ĭ dau đe pomană la-ĭ muorț — <i>mlađu beru žene i nose na groblje, gde je kade i namenjuju pokojnicimai> ♦ var. bribeńel (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

1574  bren  brener  бренер  bren (mn. brenurĭ) [akc. bren] (i. s.) — <i>breneri> a. <i>na karabitnoj lampii> ◊ kînd sa astupă brenu la lampă, sa kurîțâ ku o žîțîșuară đi oțăl, supțîrĭe ka păru đin kap — <i>kad se zapuši brener na lempi, čisti se jednom žičicom od čelika, tankom kao dlaka s glavei> b. <i>na autogenom aparatu za zavarivanjei> ◊ brenu la aparat đi șfăĭsuit sa aprins ku mașîna — <i>brener na aparatu za zavarivanje palio se šibicomi> (Crnajka) ♦ var. brener, brĭenîr (Rudna Glava) [Por.] ◊ n-am uḑît ńiś đi bren ńiś đi brĭenîr, kî nuoĭ în Plamna n-am avut lîămpĭ đe kîrabit — <i>nisam čuo ni za bren ni za brener, jer mi u Plavni nismo imali karabitne lampei> (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

714  bribĭaće  vrabie  врабац  bribĭaće (mn. bribĭeț) [akc. briaće] (i. m.) — (ornit.) <i> vrabaci> (Passer domesticus) ◊ puĭ dă bribĭaće — <i>vrapčevo pilei> [Hom.] ♦ dij. var. bîrbĭaće, brîbĭaće (mn. bîrbĭeț) ◊ baće bîrbĭețî ku șlaĭdîru — <i>gađa vrapce iz praćkei> [Por.] ♦ var. brebĭaće [Crn.] ♦ dij. var. brăbeťe (mn. brăbeț) ◊ kînd veďeț brăbețî kă să tăvăļe pin țărină, să șťiț kă să puńe ploaĭa — <i>kada vidite vrapce da se valjaju po prašini, znajte da će pasti kišai> ♦ sin. păsărel [Kmp.]   [Vidi]

746  briptă  briptă  бритва  briptă (mn. bripće) [akc. briptă] (i. ž.) — <i>britva, vrsta noža na sklapanjei> ◊ dăm bripta să taĭ kîta pîńe — <i>dodaj mi britvu da isečem malo hlebai> [Hom.] ♦ dij. var. bîrśag, brîśag [Por.]   [Vidi]

613  briś  brici  бријач  briś (mn. briśurĭ) [akc. briś] (i. m.) — (tehn.) <i>brijač, nož za brijanjei> ◊ m-am taĭat ku briśu — <i>posekao sam se brijačemi> [Crn.] ◊ tata înga sa rađe ku briśu, kă are barbă tare, șî nu puaće ku trăśiļ-eșća kare a ĭeșît akuma — <i>otac se još brije briječem, jer ima oštru bradu, i ne može ovim trakama, koje su se pojavile danasi> [Por.] ♦ dij. var. brič [Kmp.]   [Vidi]

742  brîbeńel  brebenel  млађак  brîbeńel (mn. brîbeńiĭ) [akc. brîbeńel] (i. m.) — (bot.) <i>mlađaki> (Corydalis) ◊ brîbeńel ĭe un fĭeļ đi fluarĭe padurĭaļńikă, kare-n fluare măĭ întîń primovara — <i>mlađak je šumski cvet koji prvi procveta u proleće i>◊ fluoriļi alu brîbeńel sînt măĭ mult albe șî vînît đeșkis — <i>cvetovi mlađaka su najčešće beli i svetloplavii> ◊ brîbeńelu ĭe buĭađe tare veńinuasă — <i>mlađak je jako otrovna biljkai> ♦ var. brîbeńiel, bîrbeńiel, brebeńiel, bribeńiel [Por.] ♦ dij. var. brebeńiĭal (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

763  brîglarĭ  brîglar  обрамичица  brîglarĭ (mn. brîglarĭe) [akc. brîglarĭ] (i. m.) — <i>obramičica, nosač brdila na razboju za tkanje i>◊ brîglarĭ ĭe bîtu đi kare sînt ļegaće brîgļiļi la razbuoĭu đi țasut — <i>nosač brdila je motka o koju su na razboju za tkanju okačena brdilai> [Por.] ◊ brîglarĭu sî mută kînd brîgļiļi n-au luok sî bată — <i>nosač se pomera kada brdilo nema mesta za zamahi> ♦ up. brîglă [Crn.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

703  Brîndușuońi  Brîndușanu  Брндушани  Brîndușuońi [akc. Brîndușuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Brndušani, vlaško prezime familija u Valakonju, Savincu i Lubnici, po ženskom pretku Brndušii> ◊ Firu Brîndușan đin Vaļakuańa, a avut mulț stupĭ kînd a fuost ćinîr —<i> Filip Brndušan iz Valakonja, imao je mnogo pčela kad je bio mladi> [Crn.] ∞ brîndușă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1769  brîndușă  brândușă  шафран  brîndușă (mn. brîndușă) [akc. brîndușă] (i. ž.) — (bot.) <i>šafran, mrazovac, brnudušai> ◊ ĭastă brîndușă đi primovară șî đi taumnă — <i>postoji prolećni i jesenji šafrani> (Crocus heuffelianus, Crocus moesiacus) ◊ dupa floriļe-șća frumuasă, s-a dat nume la fĭaće: Brndușa — <i>prema ovom lepom poljskom cveću davalo se i ime devojčicama: Brdnušai> [Por.] ♦ dij. var. ♦ brîndușauă [Crn.]  [Vidi]

756  brînḑă  brânză  сир  brînḑă [akc. brînḑă] (i. ž.) — <i>sir, životna namirnica koja se dobija sirenjem i preradom mlekai> ◊ brînḑă đin lapće đi uaĭe — <i>sir od ovčjeg mlekai> ◊ brînḑă đin lapće đi vakă — <i>sir od kravljeg mlekai> ◊ la nuoĭ nu să faśe brînḑă muaļe — <i>kod nas se ne pravi neceđen siri> ◊ brînḑă stuarsă — <i>ceđen i presovan siri> ◊ brînḑa sa întarit — <i>sir je prevreoi> ◊ faļiĭ đi brînḑă — <i>kriške sira, velijei> ♦ var. brînză (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ brînḑă đi uaĭe — <i>ovčji siri> ◊ brînḑă đi vakă — <i>kravlji siri> ◊ brînḑă đi kapră — <i>kozji siri> ◊ brînḑă tare — <i>tvrdi siri> ◊ brînḑă muaļe — <i>meki siri> ◊ brînḑă ku koļașă — <i>sir i kačamaki> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

977  brînkă  brâncă  црвени ветар  brînkă1 (mn. brînś) [akc. brînkă] (i. ž.) — (med.) <i>crveni vetar, bolni otoci na koži crvene bojei> (Erysipelas) ◊ s-a bulnavit đi brînkă, șî s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ đeskînće — <i>oboleo je od crvenog vetra, i otišao je kod vračare da mu prebajei> [Por.]   [Vidi]

1557  brînkă  brâncă  рука  brînkă2 (mn. brînś) [akc. brînkă] — 1. (i. ž.) (zast.) (anat.) <i>rukai> ◊ s-a prins đi brînś kînd a žukat — <i>hvatali su se za ruke kada su igralii> (Blizna) ◊ vuorba brînkă s-a pĭerdut, akuma șćim numa și ĭe mîna — <i>reč „brnka” se izgubila, sada znamo samo šta je „m’na” (ruka)i> 2. (pril.) <i>klečeći, ležeći oslonjen na kolenima i laktovimai> ◊ a kaḑut în brînś, a kaḑut în patru — <i>pao na sve četiri, tj. na ruke i nogei> (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ◊ stîă-n brînś — <i>stoji na sve četiri, tj. leži oslonjen na laktove i kolena i>(Jasikovo) [GPek] 3. (fig) (u izr.) <i>uz veliki napor, s velikim mukom; golim rukama, bez ičije pomoćii> ◊ am ramas văduvă, ș-am skuos kopiĭi pi brînś — <i>ostala sam udovica, i decu sam izvela (na put) golim rukamai> (Tanda) [Por.] ♦ up. mînă, abușļa  [Vidi]

1886  Brînkovĭanu  Brîncoveanu  Бранкован  Brînkovĭanu (mn. Brînkovĭeń) [akc. Brînkovĭanu] — (antr.) <i>Brankovan, prezime rudarske porodice u Majdanpeku čiji je predak Nikola ovde došao u drugoj polovini XiX veka iz mesta Potok, južno od Oravice u rumunskom delu Banatai>. [Buf.] ∞ Branku  [Vidi]

529  brîu  brâu  појас  brîu (mn. brîurĭ) [akc. brîu] (i. m.) — 1. (anat.) <i> pojas, pas, mesto iznad kukova na kom se vezuju pantalone ili suknjai> ◊ l-a prins tare đi brîu, șî l-a trînćit la pomînt — <i>uhvatio ga je čvrsto oko pojasa, i oborio na zemljui> 2. <i>pojas, predmet za opasivanjei> ◊ brîu đi śiștuarĭe — <i>pojas od tkanicei> ◊ brîu ku kurauă — <i>pojas sa kaišemi> ◊ žuok đi brîu — <i>vrsta igre u kolu, u kome igrači jedni druge drže rukama za pojasi> 3. (fig.) <i> koleno, generacija srodnika; pokoljenjei> ◊ brîurĭ șî brîurĭ đi rumîń a trait aiśa — <i>pokoljenja i pokoljenja Vlaha su živela ovdei> ◊ ĭuo sînt a triĭļa brîu lu tatamuoș — <i>ja sam treće koleno mom pradedii> ◊ ńipuotu mi a duoĭļa brîu — <i>unuk mi je drugo kolenoi> [Crn.] ◊ pănă la śinś brîńe în ńam nu s-a luvat uńi ku alțî — <i>do petog kolena u rodu nisu se uzimali međusobnoi> [Por.]  [Vidi]

904  brĭană  breană  мрена  brĭană (mn. brĭeń) [akc. brĭană] (i. ž.) — (iht.) <i>mrena, vrsta rečne ribei> (Barbus fluviatilis) ◊ ĭuo nu șću dar fi-va la nuoĭ în rîu brĭeń, kă nu mis pĭeșkarĭ — <i>ja ne znam da li u našoj reci ima mrena, jer nisam pecaroši> ♦ up. kîrkușă [Por.]   [Vidi]

911  brĭaz  breaz  шарен  brĭaz (brĭază) (mn. brĭež, brĭază) [akc. brĭaz] (prid.) — <i>šaren po licu, „šarko”i> ◊ măĭ đes brĭază pi buot ĭe vaka, șî la-șa vită îĭ ḑîśem „brĭeza”, pi sîrbĭașće ar veńi „šara”, kum ĭastă kare baș așa-ș boćaḑă vaka, pi sîrbĭașće — <i>najčešće je šarena po njušci krava, i takvo goveče mi zovemo „breza”, na srpskom bi bilo „šara”, ima ljudi koji baš toku zovu svoju kravu, po srpskomi> ◊ Brĭaz ĭe poļikra lu uom kare ĭe pistriț pi față, kare are pĭaće albe pi fire, da aĭ luĭ ńepuoț kapîtă poļikră Brezuońi — <i>Brjaz je nadimak čoveka koji je šaren u licu, koji ima bele pege na obrazu, a njegovi potomci dobiju nadimak Brezoni („Brjazovići”)i> ♦ sin. pistriț [Por.]   [Vidi]

917  brĭazdă  brazdă  бразда  brĭazdă (mn. brîăžđ) [akc. brĭazdă] (i. ž.) — 1. <i>brazda, udubljenje koje plug ostavlja na površini zemlje pri oranjui> ◊ kînd arĭ ku vićiļi, șî kînd plugu-ț sîare đin brĭazdă, kî ĭe pomîntu tare, loko-la ńiarat în fundu brîažđi, sa kĭamă pîrś — <i>kad oreš stokom, i kad ti plug iskoči iz brazde zbog tvrde zemlje, onaj nepoorani deo na dnu brazde zove se jaraci> 2. <i>dugačak i uzan trag iza nekog predmeta koji se kretao ili koji je vučeni> ◊ a trĭekut kare a fi trĭekt ku saĭna pin namĭeț, ș-a ramas brîăžđ adînś dupa ĭel — <i>neko je prošao sankama kroz smetove, i ostavio duboke brazde za sobomi> ♦ (demin.) brĭazduță, brĭezduļeț ♦ (augm.) brĭazduoń ♦ sin. șîrag [Por.] ∞ brăzdui  [Vidi]

942  Brĭeză  Breza  Бреза  Brĭeză [akc. Brĭeză] (i. ž.) — (top.) <i>Breza, zvano mesto u ataru sela Debeli Lug, u Gornjem Peku, na međi sa Laznicomi> ◊ iĭ ḑîśem la loko-la Brĭeză, kî ĭe o golaĭe, unđe dau numa ļamńe kare sîrbi kĭamă breză, da nuoĭ rumîńi iĭ ḑîśem mastak — <i>zovemo to mesto Breza, jer je golet po kome raste samo drveće koje Srbi zovu breza, a mi Vlasi mastaki> (terenski zapis, Durlić) [GPek] ♦ / brĭeză < srb. (bot.) <i>brezai> (Betula pendula) ∞ brĭeză  [Vidi]

2016  brĭeză  breza  бреза  brĭeză (mn. brĭez) [akc. brĭeză] (i. ž.) — (bot.) <i>breza (Betula pendula)i> ◊ brĭeză ĭe ļiemn supțîrĭe, are skuarță albă ku pĭaće ńagre — <i>breza je tanko drvo, ima belu koru sa crnim pegamai> ◊ rumîńi aĭ batrîń aăla ļiemn a kĭemat mastak — <i>stari Vlasi su ovo drvo zvali „mastak”i> ♦ sin. mastak [Por.]  [Vidi]

989  brĭezdat  brăzdat  браздаст  brĭezdat (brĭezdată) (mn. brĭezdaț, brĭezdaće) [akc. brĭezdat] (prid.) — <i>brazdast, koji ima brazde, koji ima oblik brazde; izbrazdan; udubljeni> ♦ sin. înkrĭețat, zbîrśit ◊ drumu đi kar pi kulme ĭe tuot înbrĭezdat đi apă, kare a kurs dupa pluaĭe, parke ĭe arat ku plugu — <i>kolski put na kulmi je sav brazdast od vode koja je tekla posle kiše, kao da je izoran plugomi> ♦ var. brăzduit [Por.] ∞ brăzdui  [Vidi]

996  brođală  brodeală  погађање  brođală (mn. brođaļе) [akc. bruđală] (i. ž.) — <i>pogađanje, otkrivanje nečega posle više pokušajai> ◊ ma mir, atîta brođala-luor sî gasiaskă bańa-ĭ pitulaț, șî la urmă ńimika, đin triĭ pĭ-a măĭ lungă — <i>čudim se, toliko njihovo pokušavanje da nađu sakriveno blago, i na kraju šipaki> ♦ var. bruđală [Por.] ∞ brođi  [Vidi]

995  brođi  brodi  погодити  brođi (ĭuo brođiesk, ĭel brođiașće) [akc. brođi] (gl.) — <i>pogoditi, potrefiti, pronaćii> ◊ śerkă, sa kinui, la urmă brođi gaura-n gard, șî sa pĭerdu — <i>probao je, mučio se, na kraju pronađe rupu u ogradi, i izgubi sei> ◊ dakă nu kunuoșć luoku, amunka brođeșć drumu — <i>ako ne poznaješ mesto, teško ćeš pronaći puti> ♦ sin. putrîvi [Por.]   [Vidi]

998  brođit  brodit  нађен  brođit (brođi) (mn. brođiț, brođiće) [akc. brođit] (prid.) — <i>nađen, otkriven traganjem, pogođeni> ◊ la urmă vaḑură kă poćaka nuĭe brođită, șî sa întuarsîră — <i>na kraju videše da staza nije pogođena, i vratiše sei> ♦ var. bruđit ♦ sin. gasît, putrîvit [Por.] ∞ brođi  [Vidi]

870  bronkai  broncai ?  басирати  bronkai (ĭuo bruankîĭ, ĭel bruankîĭe) [akc. bronkai] (gl.) — 1. <i>basirati, svirati kontrabasi> 2. (iron.) <i>imitirati sviranje kontrabasai> 3. (pej.) (onom.) <i>brundati, proizvoditi dubok zvuk, sličan zvuku kontrabasai> 4. (fig.) <i>terati inat, gunđatii> ◊ la moșo-sta śeva nu-ĭ pi vuoĭe, numa bruankîĭe pin kasă — <i>ovom čiči nešto nije po volji, samo gunđa po kućii> [Por.]   [Vidi]

869  bronkaș  broncaș  контрабасиста  bronkaș (mn. bronkaș) [akc. bronkaș] (i. m.) — <i>kontrabasista, muzičar koji svira kontrabas, drveni žičani instrumenti> ◊ în banda nuastră am avut șî bronkaș, șî tubașîărĭ — <i>u našem okestru imali smo i kontrabasistu, i bubnjarai> [Por.] ∞ bronkai  [Vidi]

1879  brontavit  cangrenat  гангренозан  brontavit (brontavi) (mn. brontaviț, brontaviće) [akc. brontavit] (prid.) — <i>gangrenozan, zahvaćen gangrenom, oboleo od gangrenei> ◊ mi s-a brontavit piśuoru, șî duolturi mi la taĭat đi la źanunkĭe-n vaļe — <i>noga mi je bila gangrenozna, i doktori su mi je isekli od kolena na dolei> ♦ var. bruntavit [Por.] ♦ dij. var. blontirit (Krivelj) [Crn.] ∞ bruont  [Vidi]

2117  broskan  broscan  жабац  broskan (mn. broskań) [akc. broskan] (i. m.) — (zool.) <i>žabac, mužjak žabei> ◊ kînd ĭastă bruaskă, muara să fiĭe șî broskan, da pi śe sa va kunoșća, draku đin baltă va șći — kada ima žabe mora da bude i žabac, a po čemu se prepoznaju, đavo iz bare će znati ♦ (demin.) broskanuț, broskańel ♦ (augm.) broskoćeu ♦ var. broskuoĭ [Por.] ∞ bruaskă  [Vidi]

611  brśag  briceag  бритва  brśag (mn. brśaźe) [akc. brśag] (i. m.) — <i>britva, vrsta džepnog noža čije se sečivo sklapa u korice izrađene od rogai> ◊ brśag ku plasîaļe đi kuorn — <i>britva sa rožnatim koricamai> ◊ brśag marĭe — <i>velika britvai> ◊ brśag mik, kopilarĭesk — <i>mala, dečja britvai> [Crn.] ♦ dij. var. bričag [Kmp.]   [Vidi]

612  brśegarĭ  cuţitar  бритвар  brśegarĭ (mn. brśegari) [akc. brśegarĭ] (i. m.) — <i>britvar, majstor koji izrađuje i prodaje britvei> ◊ la panađur am vaḑut brśegarĭ đin Lasuva, đin Grbuouț șî unu đin Ļenuouț — <i>na vašaru sam video britvare iz Lasova, Vrbovca i jednog iz Lenovcai> [Crn.] ∞ brśag  [Vidi]

868  bruankă  broancă  контрабас  bruankă (mn. bruonś) [akc. bruankă] (i. ž.) — 1. (muz.)<i> kontrabas, veliki drveni instrument sa četiri žice, sličan violinii> ◊ în bruankă aĭ nuoștri n-a kîntat đi bîtrîńață, mi-ntîń s-a vaḑut în taĭfiļi țîgańeșć dupa ratu ku mńamț — <i>na kontrabasu naši nisu svirali od starine, on je prvi put viđen u ciganskim orkestrima posle rata sa Nemcimai> 2. (antr.) Bruankă — <i>obavezan nadimak kontrabasistai> ◊ Ĭanku Bruankă n-a kîntat în bruankă, numa a fuost fakut ka bruanka, pă lumĭa la poļikrit așa đin glumă — <i>Janko Bronka nije svirao kontrabas, ali je bio nalik na njega, pa su ga ljudi tako nazvali u šalii> ◊ Vană, kopilu-lu Ĭanku Bronkașu — <i>Jovan, sin Janka Bronke, „Kontrabasiste”i> [Por.] ∞ bronkai  [Vidi]

677  bruaskă  broască  жаба  bruaskă (mn. bruoșći) [akc. bruaskă] (i. ž.) — 1. (zool.) ž<i>abai> (Rana) ◊ ĭ-a ĭeșît uoki ka la bruaskă — <i>iskočile mu oči kao žabii> ◊ bruaskă ku śuvań — <i>kornjačai> (Testudine) [Hom.] ♦ dij. var. bruaskă ku śovan — <i>kornjačai> [Crn.] ♦ var. bruaskă ku śovańe — <i>kornjačai> ◊ broskan — <i>žabaci> ◊ bruaska đi pi padure — <i>šumska žaba, žaba koja ne živi u vodii> ◊ bruaska rîpată — <i>krastava žabai> ◊ rîkańel — <i>kreketušai> [Por.] ♦ dij. var. bruaskă ku śovań — <i>kornjačai> [GPek] 2. (za odeću) (zast.) <i>klin između nogavica na muškim pantalonamai> ◊ śuariśi sî n-a fi avut bruaskă întra kraś, n-a fi putut uomu sî pașiaskă ku iĭ — <i>da pantalone nisu imale klin između nogavica, čovek ne bi mogao da hoda u njimai> (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broskă [Buf.] ♦ dij. var. broaskă [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4976  bruaskă ku śovańe  broască țestoasă  корњача  bruaskă ku śovańe (mn. bruoșć ku śovań) [akc. bruaskă ku śovańe] (sint.) — (bot.) <i>kornjača (Testudo graeca)i> ◊ bruaskă ku śovańe are śovańe đi uos tare, kare grĭeu sa sparźe — <i>kornjača ima čvrst koštani oklop koji se teško razbijai> ◊ bruaskă ku śovańe sapă kuĭb în pomînt, șî-n ĭel faśe uauă — <i>kornjača kopa gnezdo u zemlji, i u njega polaže jajai> ♦ var. bruaskă ku śovată (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broaskă țăstoasă (Malajnica) [Pad.], (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. broaskă ku śovanu (Melnica) [Mlava] ♦ dij. var. broskă ćistosă (Majdanpek) [Buf.] ♦ dij. var. bruaska ku śokan (Sena) [Zvizd] ∞ bruaskă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

400  brukă  brucă  шиљак  brukă (mn. bruś) [akc. brukă] (i. ž.) — (tehn.) 1. <iiljak, zašiljen drveni ili metalni predmet, koji se koristi za bušenje rupa; probojaci> ◊ în trîabe o brukă sî strapung gaura la kurauă — <i>treba mi šilo da izbušim rupu na kaišui> ◊ ku brukă đi ļiemn să fak gîăurļi la opinś — <i>drvenim šilom buše se rupe na opancimai> 2. <i>sadiljka, zašiljen štap koji se koristi za sađenje povrćai> ◊ muĭarĭa đemult a pus piparka șî varḑa ku bruka, da an ku sapaļiga — <i>žena je ranije sadila papriku i kupus sadiljkomi>, <i>a prošle godine motičicomi> ◊ đi vrodată șî kukuruḑu s-a pus ku bruka — <i>nekada je i kukuruz sejan sadiljkomi> 3. <iilo, majstorska alatka koja se koristi u opančarskom i saračkom zanatui> ◊ maĭsturi au mulće suarće đi bruś — <i>majstori imaju razne vrste šilai> 3. <i>drveni šiljak ili veterinarski pribor, trokar, za probadanje trbuha kod preživarai> ◊ kînd să unfla vaka đi deteļină, trîăbe ku bruka sî-ĭ să înpungă burta đi parća stîngă — <i>kad se krava prejede deteline, treba da joj se šiljkom probode trbuh sa leve stranei> [Crn.] 3. (antr.) Brukă, poļikra-n Arnaglaua — <i>Bruka, nadimak u Rudnoj Glavii> ◊ la Ĭanku Brukă ĭ-a dat așa poļikră, k-avut narau să „bruśaskă”, să-nvîre nasu șî unđe trîabe, șî unđe nu trîabe — <i>Janko „Bruka” je dobio ovaj nadimak jer je voleo da „buška”, da zabada nos i gde treba i gde ne trebai> ♦ (demin.) brukiță ♦ (augm.) brukuoń 6. <i>stožeri> ◊ în Tanda klaĭa să grîmađașće pi brukă — <i>u Tandi plast se dene oko stožerai> [Por.]   [Vidi]

958  bruma  bruma  опалити (сланом)  bruma (ĭuo brumĭeḑ, ĭel brumĭaḑă) [akc. bruma] (gl.) — <i>opaliti slanom, izgoreti od slanei> (za biljke) ◊ a veńit tuamna, a strîns źeru, o să ńi sa brumĭaḑă fluoriļi în građină — <i>došla je jesen, stegao je mraz, slana će nam opaliti cveće u baštii> [Por.]   [Vidi]

956  brumarĭ  brumarel  октобар  brumarĭ [akc. brumarĭ] (i. m.) — (kal.) (zast.) <i>oktobari> ◊ pi brumarĭ lumĭa a arat ș-a pus grĭu — <i>u oktobru su ljudi orali i sejali žitoi> ◊ pi brumarĭ s-a slobaḑît kîmpu — <i>u oktobru se dozvoljavala slobodna ispašai> ♦ / < brumă — <i>slanai> [Crn.] ∞ lună   (Ima umotvorina!)[Vidi]

961  brumarĭu-al-marĭe  brumar  новембар  brumarĭu al marĭe [akc. brumarĭu al marĭe] (i. m.) — (kal.) (zast.) <i> novembari> ◊ mîĭ marĭ sarbatuorĭ pi brumarĭu al marĭe sînt Sîmĭedru șî Aranźilu đi ĭarnă — <i>najznačajniji praznici u novembru su Mitrovdan i Aranđelovdani> ♦ / < brumă — <i>slanai> [Crn.] ♦ dij. var. marćiń, rîpśuń ♦ up. brumarĭ [Por.] ∞ lună  [Vidi]

957  brumat  brumat  опаљен сланом  brumat (brumată) (mn. brumaț, brumaće) [akc. brumat] (prid.) — <i>opaljen slanom, izgoren slanomi> ♦ var. brumait [akc. brumait] ◊ tuaće fluoriļi în građină a ars đi brumă — <i>sve cveće u bašti je izgorelo od slanei> [Por.] ∞ bruma  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1878  bruont  cangrenă  гангрена  bruont (mn. bruonturĭ) [akc. bruont] (i. s.) — (med.) <i>gangrena; bronti> ◊ s-a-nbrukat în piruoń ruźińit, șî piśuoru ĭ-a luvat bruont — <i>ubo se na zarđali ekser, i nogu mu je zahvatila gangrenai> ♦ var. bluont (Tanda) [Por.] ◊ bruont ĭe karńe viĭe — <i>bront je živa ranai> (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

1966  brus  brus  брус  brus (mn. bruș) [akc. brus] (i. m.) — 1. <i>brus, kamen za oštrenje sečivai> ◊ brus đi kuasă — <i>brus za kosui> ◊ ku brusu sa askuće tuot śe are taiș — <i>brusom se oštri sve što ima sečivo i>♦ sin. kuće, glađe 2. (vulg.) <i>izmet, govnoi> ◊ kare s-a fi kakat aiśa în mižluoku poćeśi, ș-a lasat bruso-la așa đi sî đa uomu în ĭel, dabugoda đi pomană sî-ĭ fiĭe — <i>ko se posrao ovde nasred staze, i ostavio ovo govno tako da čovek ugazi u njega, daboga mu za podušje biloi> 3. (psih.) <i>durenje, nadurenosti> ◊ kopilașu s-a mîńiĭat șî stă brus lînga masă, nu vrĭa sî manînśe ku nuoĭ — <i>dečko se naljutio i naduren stoji kraj sofre, neće da jede s namai> ♦ / (skr.) < brusnat [Por.]  [Vidi]

1967  brusnat  brusnat  надурен  brusnat (brusnată) (mn. brusnaț, brusnaće) [akc. brusnat] (prid.) — <i>naduren, napućenih usana, ljutiti> ◊ am duauă fĭaće đizmerdaće, dakă nu ļi laș la źuok, în stare sînt sî fiĭe tuota ḑîua înbrusnaće — ima dve razmažene ćerke, ako ih ne pustiš na igranku, u stanju su da ceo dan budu nadurene ♦ skr. brus ♦ var. înbrusnat ♦ sin. bufnat, înbifnat, buzumfat [Por.] ∞ brus  [Vidi]

886  bruśi  bruci  пробадати  bruśi (ĭuo brușesk, ĭel bruśașće) [akc. bruśi] (gl. p.) — 1. (izob.) <i>probadati, probušiti, probitii> ◊ ku bruka brukaĭ, ku kuțîtu taĭaĭ — <iilom probuših, nožem posekohi> 2. <i>podbadati, podstrekavati, nagovarati na loš postupaki> ◊ bruśașće la glśauă — <i>podstrekava na svađui> ◊ bruśașće vrîsńiśi sî nu askulće đi parinț — <i>nagovara vršnjake da ne slušaju roditeljei> [Crn.] 3. <i>čeprkati, brknuti, tražiti nešto sa šiljkomi> ◊ bruśi ku un bît pin orman, bruśi pi supt pat, șî nu gasî ńimika — <i>brknuo jednim štapom pod krevet, brknuo pod sto, i nije našao ništai> [Por.]   [Vidi]

4088  buala rîa  boală-rea  падавица  buala rîa (mn. buaļe rîaļe) [akc. buala rîa] (i. ž.) — (med.) <i>padavica, epilepsijai> ◊ boala rîa ĭe batrînă șî grĭa buala kare uomu o pațîașće pintru pakaće alu stramoșî luĭ — <i>padavica je stara i teška boljka, koju čovek pati zbog grehova njegovih predakai> ◊ kînd ăl prinđe buala rîa, uomu kađe, sa pĭarđe, sa zbaće tuot șî faśe spumă la gură — <i>kad čoveka spopadne padavica, on pada, izgubi se, trese se sav i na ustima mu izbija penai> ◊ ḑĭļiļi în kare nu sa kućaḑă lukra pintru buala rîa, sînt marța șî žuoĭa đintîń dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șî Rusaļe — <i>dani kada se ne sme raditi zbog padavice, jesu prvi utorak i četvrtak posle Božića, Malih poklada, Uskrsa i Rusaljai> [Por.] ∞ boļi  [Vidi]

592  buală  boală  болест  buală (mn. buaļe) [akc. buală] (i. m.) — (med.) <i>bolesti> ◊ buala rîa — <i>padavica, epilepsijai> ◊ buala în înkeĭaturĭ — <i>oboljenje zglobova, reumai> ◊ buală în piśuarĭe — <i>bolest u nogamai> ◊ buală la țîță — <i>bolest na dojcii> [Crn.] ◊ buală đin uală — <i>„bolest iz lonca”, bolest koja potiče od loših navika u ishranii> ◊ buală grĭa — <i>teška, neizlečiva bolesti> ♦ sin. durĭare [Por.] ∞ boļi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

853  Buambă  boambă  Бобови  Buambă [akc. Buambă] (antr.) — <i>Bobovi, vlaški nadimak jedne izumrle familije u crnorečkom selu Mali izvor, po čoveku čiji je nadimak bio „boamba”i> ◊ Ĭovana lu Buambă a murit đemult — <i>Jovana Bobova umrla je odavnoi> ◊ đin aĭ-lu Buambă nu ma-ĭastă ńima-n izvuoro-l Mik — <i>od Bobovih više nema nikog u Malom izvorui> ♦ / boambă — (zast.) <i>bob, zrnoi> [Crn.]   [Vidi]

4723  buankańi  boncai  букати  buankańi (ĭuo buankańesk, ĭel buankańașće) [akc. buankîńi] (gl. ref.) — (o volovima) <i>bukatii> ◊ buoĭi sa buankîńe kînd sa bat în kuarńe șî rîșkîĭe pomîntu — <i>volovi buču kad se bodu rogovima i razrivaju zemlju papcimai> [Por.]   [Vidi]

738  buarfă  boarfă  дроњак  buarfă (mn. buarfе) [akc. buarfă] (i. ž.) — 1. <i>dronjak, iznošen komad odećei> ◊ nu înbrak buarfa-sta đi klțan — <i>neću da obučem ovaj dronjak od košuljei> [Crn.] ♦ dij. sin. zdrĭanță, trĭanță, druanță, truanță [Por.] 2. <i>nejestivi deo voća ili povrćai>, <i>otpadak, likai> ◊ pasuĭu al vĭarđe ĭe pļin đi buarfe — <i>boranija je puna otpadaka (like) i> ♦ sin. loluață [Crn.] 3. <i> iznutrica tikvei> ◊ buarfe la nuoĭ sa kĭamă samînțîĭa-ĭa ș-alalalt, śe ĭastă în dovļeće — <i>borfa je kod nas naziv za seme i ostalo, što se nalazi u tikvama, bundevama, dulecima (Tanda) i> [Por.] ∞ borfańi  [Vidi]

794  buaskă  boască  комина  buaskă [akc. buaskă] (i. ž.) — <i>komina, ono što ostane kada se iscedi sok iz voća (šljive, grožđa i dr.) tokom obrade; kom, drop, džibrai> ◊ buaska sa dîă la puorś — <i>komina se daje svinjamai> [Por.]   [Vidi]

589  buată  botă  мочуга  buată (mn. buoț) [akc. buată] (i. ž.) — (tehn.) 1. <i> močuga, drvena batina sa zadebljanim vrhom, primitivna alatka za mlaćenje, mlat, bat, tučaki> ◊ buata ĭe un bît skurt șî țapîn, ku buot gruos șî tare — <i>„buata” je jedan kratak i čvrst štap, sa zadebljanim i jakim vrhomi> ◊ buată đi batut parĭ — <i>mlat za nabijanje kočevai> ◊ buată đi batut în pivă — <i>malj za tucanje u avanui> [Por.] 2. <i> malj, veliki drveni čekići> ◊ tutuk ku kuadă, đi batut pari — <i>trupac sa drškom, za nabijanje kočevai> ◊ ku buata am batut pĭańe, kînd am spart la ļamńe — <i>maljem sam zabijao klinove, kad sam cepao drvai> [Crn.] ∞ buot  (Ima umotvorina!)[Vidi]

795  bubă  bubă  бубуљица  bubă (mn. bube) [akc. bubă] (i. ž.) — 1. (med.) <i>bubuljica, plik, krasta, boginja; rana; ožiljaki> ◊ fećița ĭe pļină dă bube — <i>devojčica je puna bubuljicai> ◊ bubă kuaptă — <i>zrela bubuljica, puna gnoja i veoma osetljivai>, (fig.) (za dete) <i>razmaženko, plačljivko, koji plače za svaku sitnicu, naročito ako ga neko, makar i ovlaš, dodirnei> ◊ kopilu are bube — <i>dete ima boginjei> ◊ bubă dulśe ĭe o bubă kare kriașće la kopiĭ pră kap, șî kînd sa kuaśe, ĭa kure — <i>plih je bubuljica koja izbija deci na glavi, i kada sazri, ona procurii> [Hom.] ◊ (med.) bubă ńagră — <i>crni prišti> ◊ (mag.) bubă albă — (dosl.) <i>„bela boginja”, vrsta boginja koje se pominju u bajalicamai> 2. (biol.) <i>insekti> (opšti naziv) ◊ kîće fĭelurĭ đi bube a dat Dumńeḑîu pi pomînt, ńima nu șćiĭe, da puaće-fi ńiś ĭel — <i>koliko je buba Bog stvorio na zemlji, to niko ne zna, a može biti ni oni> ♦ sin. guangă [Por.]  [Vidi]

802  bubuoń  buboi  чир  bubuoń (mn. bubuańe) [akc. bubuoń] (i. ž.) — (med.) <iir, gnojno ispupčenje na koži izazvano upalom, prišti> (Ulcus) ◊ are bubuoń la talpă — <i>ima čir na tabanui> ◊ ĭa pokńit bubuońu — <i>pukao mu je čiri> [Hom.] ◊ la dĭeda-l mĭeu s-a fakut un bubuoń la mînă, șî ĭel a țînut lukru-șală kă nuĭe ńimika, s-a dus numa pi la ńișći vrîžîtuorĭ, la urmă đin kît duolturi să-ĭ taĭe mîna, kî đin bubuoń s-a fakut karńe viĭe — <i> mom dedi je izbio čir na ruci, on je terao šalu sa tim, pa je bio samo kod nekih vračara, na kraju zamalo da mu lekari odseku ruku jer se čir pretvrio u živu ranui> ♦ / (augm.) < bubă ♦ sin. dalak [Por.] ∞ bubă  [Vidi]

983  bubuos  bubos  бубуљичав  bubuos (bubuasă) (mn. bubuoș, bubuasă) [akc. bubuos] (prid.) — 1. (med.) <i>bubuljičav, pun bubuljica, koji ima bubuljicei> ◊ fată frumuasă, ma ĭe tuată bubuasă la firĭe — <i>lepa devojka, ali je sva bubuljičava po licui> 2. (za predmete) <i>neravni, puni čvorova i kvrgai> ◊ țapańița-sta ĭe tuată bubuasă, nuĭe đi ńimika, bună ĭe numa đi fuok — <i>ova cepanica je sva kvrgava, nije ni za šta, dobra je samo za vatrui> ♦ var. bubat [Por.] ∞ bubă  [Vidi]

991  bućeḑa  boteza  крстити (се)  bućeḑa (ĭuo boćeḑ, ĭel boćaḑă) [akc. bućeḑa] (gl. p. ref.) — <i>krstiti (se), kumovati, nadenuti imei> ◊ n-am bań, nu șću kom vuoĭ bućeḑa kopilo-sta, kă puopa ĭe prĭa skump — <i>ne znam kako ću krstiti ovo dete, jer je pop preskupi> [Por.] ♦ dij. var. boťeza [Kmp.]   [Vidi]

992  bućeḑat  botezat  крштен  bućeḑat (bućeḑată) (mn. bućeḑaț, bućeḑaće) [akc. bućeḑat] (prid.) — <i>kršten, nad kojim je izvršen crkveni obred krštenjai> ♦ supr. ńibućeḑat ◊ śe drak lukriiĭa, iș tu bućeḑat? — <i>šta kog vraga tu radiš, je si li ti kršteni> ? ♦ supr. ńibućeḑat [Por.] ∞ bućeḑa  [Vidi]

913  budală  budală  будала  budală (mn. budaļе) [akc. budală] (i. ž.) — <i>budala, prostak, čovek čije je ponašanje nesmotreno i neumesno; glupavkoi> ◊ așa budală kum ĭe ĭel, n-a măĭ vaḑut ĭuo ku uokĭi miĭ — <i>takvu budalu kao što je on, još nisam video svojim očimai> ♦ sin. pļesńit — <i>čaknut, udareni> [Por.]   [Vidi]

4701  budonuasă  lucruri vechi  старудија  budonuasă (mn.) [akc. budonuasă] (i. zb.) — <i>starudija, drangulijei> ◊ budonuasă sa ḑîśe la gramadă đi lomańe batrîńe, mutaće în vrun kuot, or în podrum, kă înga nus đi lupadat đi tuot în gunuoĭ — <i>starudija je gomila starih stvari, sklonjenih u neko ćoše, ili u podrum, jer još nisu za potpuno bacanje na đubrištei> ♦ var. bodonoasă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. skulă [Mor.][Mlava]  [Vidi]

2214  buduruoĭ  buduroĭ  бадањ  buduruoĭ (mn. buduruaĭe) [akc. buduruoĭ] (i. s.) — (tehn.) <i>badanj, veliki šuplji trupac kroz koji voda pada na vodenički točak (РечникМС1)i> ◊ buduruoĭu la muară a fuost fakut đin butuarkă đi gorun, kare morarĭu adîns a katato ș-a gasîto pi padurĭe — <i>vodenični badanj bio je napravljen od gorunove šupljike, koju je vodeničar posebno tražio i nalazio u šumii> (Tanda) [Por.] ◊ buduruoĭu a fuost tare grĭeu đi gasît în padurĭe — <i>badanj je bilo jako teško naći u šumii> (Topla) [Crn.] ♦ sin. butuoń (Rudna Glava), butuoĭ (Crnajka) [Por.] ∞ muară  [Vidi]

681  buduruoń  buduroi  посуда  buduruoń (mn. buduruańe) [akc. buduruoń] (i. m.) — (augm.) <i>posuda od žute tikve, koja je prokuvana i išćena od iznutricei> ◊ buduruoń đi sarĭe — <i>posuda za so, slaniki> ◊ buduroń đi ļingurĭ — <i>posuda za držanje kašikai> ◊ buduruoń đi fusă — <i>posuda za čuvanje vretenai> [Crn.]   [Vidi]

865  Buduruońi  Buduroi  Будурони  Buduruońi [akc. Buduruońi] (antr.) — <i>Buduroni, Budurojevi, „Budurojevići”, vlaški nadimak familije Srmanović iz Malog izvora kod Boljevca, koji je nastao od reči buduruonj, „tikva”i> ◊ tată Dușanki Buduruańe a fost đen Vaļakuańa — <i>otac Dušanke Budurojke bio je iz Valakonjai> ◊ Dușanka Buduruońe a fost maritată dupa Ļikă lu Buĭa — <i>Dušanka Budurojeva bila je udata za iliju Bujićai> [Crn.] ∞ buduruoń  [Vidi]

799  buḑat  buzat  уснат  buḑat (buḑată) (mn. buḑaț, buḑaće) [akc. buḑat] (prid.) — 1. <i>usnat, koji ima velike, mesnate ili napućene usnei> 2. (antr.) <i>nadimak ljudi koji imaju takav izgled, i koji vremenom može da postane porodično prezimei> ◊ Buḑatu, alu Buḑatu, Buḑatuońi, Buḑońi, Buzeĭa, Buzeuońi ... — <i>Buzat, Buzatov, Buzatovići, Buzovići, Buzeja, Buzejići ..i> [Por.] <i>♦ Prezime Buzatović registrovano u Crnoj reci, a Buzejić u Homolju, Mlavi, Zviždui> [Crn.] [Hom.] [Mlava] [Zvizd] ∞ buḑă  [Vidi]

539  buḑă  buză  усна  buḑă (mn. buḑ) [akc. buḑă] (i. ž.) — <i>usna, deo licai> ◊ mîndra are duauă buḑ, supțîriśe, nuroḑăsk dupa ĭaļe — <i>draga ima dve tanušne usne, ludim za njimai> ◊ buḑîļi a iĭ sînt dulśe ka mńarĭa — <i>njene usne su slatke ko medi> [Por.] ♦ dij. var. buză [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1887  Buđelan  Budileanu  Буђелан  Buđelan (mn. Buđelań) (i. m.) — (antr.) <i>Buđelan, prezime rudarske familije u Majdanpeku, čiji je predak Todor starinom „sa Karpata”, a u Majdanpek se doselio u drugoj polovini XiX veka iz „Austrije”, tj. iz nekog rudarskog mesta u rumunskom Banatui>. [Buf.]  [Vidi]

1405  buf!  buf  буф  buf! (uzv.) — (onom.) <i>buf! uzvik koji oponaša naglo ispuštanje vazduhi> a ◊ kînd ĭe śeva tare înflat, șî kînd rasuflă đintr-odată, s-auđe „buf” — <i>kad je nešto jako naduvano, i kad naglo ispusti vazduh, čuje se „buf”i> [Por.]  [Vidi]

100  Bufan  Bufen  Буфан  Bufan (mn. Bufań, ž. r. Bufańiță) [akc. Bufan] (i. m.) — <i>rudarsko stanovništvo Majdanpeka, doseljeno u XiX veku iz rudnika u rumunskom delu Banata, a u Banat je doseljeno u više talasa tokom XVii i XViii veka iz rudnika u severozapadnoj Oltenijii>. ◊ Bufańi au vińit đen Banato-l rumîńesk, măĭ mulț đin Bușńag, în prĭežba Golîmbățuluĭ — <i>Bufani su došli iz rumunskog Banata, najveći broj iz Bošnjaka, preko puta Golupcai> ◊ Bufańi la saćań đin saće đi pi lînga Măĭdan, iĭ ḑîk Guźi or Gogolań — <i>Bufani meštane iz okolnih sela zovu Guge ili Gogolanii> [Buf.]  [Vidi]

944  bufńală  bufneală  хуктање  bufńală (mn. bufńelurĭ) [akc. bufńală] (i. ž.) — (onom.) <i>huktanje, šum naglog i snažnog izdisanja vazduha; duvanjei> ◊ (vet.) bufńala vaśilor pi nas arată kă vićiļi sînt spomîntaće, șî trăbe să puorț grižă kum lukri ku ĭaļe — <i>duvanje goveda kroz nos pokazuje da su životinje uplašene, i treba da vodiš računa kako radiš sa njimai> [Crn.] ◊ pazîaće bińe đi bufńala buoilor — <i>čuvaj se dobro od duvanja volovai> ♦ dij. var. bufńitură [Por.] ∞ bufńi  [Vidi]

943  bufńi  bufni  хуктати  bufńi (ĭuo bufńesk, ĭel bufńаșće) [akc. bufńi] (gl.) — (onom.) 1. <i>huktatii> ◊ buou bufńașće la ćińe, dăće-n lîăturĭ — <i>vo hukće na tebe, skloni se u stranui> [Crn.] ◊ atîta mi đi grĭeu, đi-m vińe sî bufńesk ka vita turbată — <i>toliko mi je teško, da mi dođe da huknem ko besna životinjai> [Por.] 2. <i>prasnuti u smehi> ◊ nu putu sî țînă, șî bufńi în rîs — <i>nije mogao da se suzdrži, i prasnu u smehi> [Crn.] ∞ buf!  [Vidi]

1968  bufńit  bufnet  хукање  bufńit (mn. bufńiće) [akc. buit] (i. s.) — <i>hukanje, huk, težak i dubok izdisaj vazduhai> ◊ s-auđe un bufńit grĭeu đin koșîărĭe, ka kînd ĭară sa-npung buoi-ĭa — <i>čuje se neko teško hukanje u štali, kao da se opet bodu<i> oni volovi i>i>[Por.] ∞ bufńi   [Vidi]

1969  bufńitură  bufnitură  хука  bufńitură (mn. bufńiturĭ) [akc. bufńitură] (i. ž.) — <i>huka, snažan a dubok zvuk koji nastaje naglim izdisajem vazduhai> ◊ parke sa taĭe șî sa mînă ńiskar žuaviń marĭ în padure, kî ĭastă koźa vrĭame đi kînd s-aud bufńiturĭ grĭaļe đ-akolo — <i>kao da se teraju i kolju neke krupne zveri u šumi, jer ima dosta vremena otkad se čuje teška huka odandei> ♦ up. bufńală [Por.] ∞ bufńi  [Vidi]

396  bugaraș  bulgăraș  Бугарче  bugaraș [akc. bugaraș] (i. m.) — <i>Bugarče, naziv u Crnorečju za vlaško ili srpsko stanovništvo koje živi u pograničnom delu Srbije prema Bugarskoji> ◊ Alovĭańi, Șpikovĭańi, Grațkovĭańi șî izvorîańi sînt bugaraș — <i>Halovljani, Šipikovljani, Gradskovljani i Velikoizvorci su Bugarašii> [Crn.] ◊ bugaraș ĭe uom đin Bugariĭe — <i>Bugaraš je čovek iz Bugarskei> [Por.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

884  Bugariĭa  Bulgaria  Бугарска  Bugariĭa [akc. Bugariĭa] (i. ž.) — <i>Bugarskai> ◊ Bugariĭa ĭe la rasarit đispră nuoĭ — <i>Bugarska je istočno od nasi> ◊ în Bugariĭe traĭesk mulț țînțarĭ șî rumîń — <i>u Bugarskoj živi mnogo Cincara i Rumunai> [Crn.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

885  bugarĭ  bulgar  Бугарин  bugarĭ (bugarkă) (mn. bugari, bugîărś) [akc. bugarĭ] (etn.) — <i>Bugarin, državljanin Bugarske ili etnički pripadnik bugarskog narodai> ◊ bugari traĭesk în Bugariĭe, ama bugarĭ ĭastă șî-n Srbiĭe — <i>Bugari žive u Bugarskoj, ali Bugara ima i u Srbijii> [Crn.] ◊ sîrbi a rătuit ku bugari đi măĭ mulće uorĭ — <i>Srbi su ratovali sa Bugarima više putai> [Por.]   [Vidi]

632  bugarĭesk  bulgăresc  бугарски  bugarĭesk (bugarĭaskă) (mn. bugarĭeșć) [akc. bugarĭesk] (prid.) — <i>bugarski, koji pripada Bugarskoj ili Bugarimai> ◊ koluo sî vîăd munțî bugarĭeșć, da koluo un sat bugraĭesk — <i>tamo se vide bugarske planine, a onamo jedno bugarsko seloi> [Crn.] ◊ bugarĭaska, un fĭeļ đi uară, tare frumuasă, la rumîń în Porĭeśa — <i>bugarsko (kolo), jedna vrsta jako lepog kola kod Vlaha u Porečui> [Por.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

905  Bugoglauă  Bugoglaua  Букова глава  Bugoglauă (mn. bugoglăvĭ) [akc. Bugoglauă] (i. ž.) — (top.) <i>Bukova glava, zvano mesto u ataru Rudne Glave, planinski vrhi> ◊ la Bugoglaua traĭesk bugoglavĭeńi — <i>na Bukovoj glavi žive Bukovoglavcii> ♦ / < srb. bukova glava < srb. buk — <i>vodopad, slapi>, glava — (reljef) <i>zašiljeni vrh brdai> : <i>„brdo iznad vodopada” i> (exp. <i>Durlići> ) [Por.]   [Vidi]

1521  Buĭa  Buia  Буја  Buĭa [akc. Buĭa] (i. m.) — (antr.) <i>Buja, l.i. nejasnog porekla i značenjai> ◊ đin Buĭa sînt Buĭeșći or Buĭuońi, da pi srbĭașće Buĭić — <i>od Buje su Buješti ili Bujoni, na srpskom Bujići> [Crn.]  [Vidi]

856  buĭađe  buiede  биљка  buĭađe (buĭeḑ) [akc. buĭađe] (i. ž.) — 1. (bot.) <i>biljka, pojedini organizam rastinja; travkai> ◊ la nuoĭ lumĭa adună la buĭeḑ, ļi uskă șă ļi vind la zadrugă — <i>kod nas ljudi sakupljaju bilje, suše ga i prodaju zadruzii> ◊ o buĭađe ku fluorĭ ruoșĭe mĭ-a dat supt ferĭastă — <i>jedna biljka sa crvenim cvetom, iznikla mi je pod prozoromi> ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușka — <i>somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puškei> ◊ (kal.) Vińirĭa buĭeḑîlor — <i>Biljani petak, dan kada se sakuplja lekovito biljei> ♦ (augm.) buĭeḑarĭ — <i>mesto koje su zakrčile buljke; korovište; bujadi> [Por.] 2. <i>naziv za sve zeljaste biljke čiji pojedinačni naziv nije poznati> ◊ am gasît o buĭađe, ama nu șćiu kum o kĭamă — <i>našao sam jednu biljku, ali ne znam kako se zovei> ◊ buĭeḑîļa-șća sînt buńe đi pus în mînkarĭe — <i>ove biljke su dobre da se stave u jelo (kao začin)i> ◊ buĭađa-sta ĭe bună đi vinđakat — <i>ova biljka je dobra za lečenjei> ♦ var. buĭeđe (Valakonja, Savinac) ♦ (augm.) buĭeźak — <i>zemljišni prostor zarastao u korov, zakorovljeno zemljišei> [Crn.]   [Vidi]

694  Buĭeșći  Buia  Бујешти  Buĭeșći [akc. Buĭeșći] (i. m.) — (antr.) <i>Buješti, vlaško prezime familije Bujić iz Malog izvora, potomstvo Vlaha po nadimku Bujai> ♦ var. Buĭuońi ◊ tuoț Buĭeșći đi la koļibĭ s-a mutat în sat — <i>svi Bujići su se sa pojata preselili u selo i>[Crn.] ∞ Buĭa  [Vidi]

805  bukată  bucată  плод  bukată (mn. bukaće) [akc. bukată] (i. ž.) — 1. <i> plod, usev; hranai> ◊ umplură masa ku bukaće — <i>napuniše trpezu plodovimai> ◊ a rođit bukaće đi tuotă suarta: krastavĭeț, piparkă, śapă, potloźań, varḑă, da șî karńe o sî fiĭe đi ĭarnă — <i>rodilo je plodova svih vrsta: krastavac, paprika, luk, paradajs, kupus, a i mesa će biti za zimui> [Crn.] 2. <i>zalogaj, komadi> ◊ anu a fuost rău, n-a fuost o bukată sî ĭaĭ în gură — <i>godina je bila loša, nije bilo ploda jednog da staviš u ustai> 3. (zast.) <i>predmet, stvari> ◊ astalu la pomană pļin ĭe đi bukaće în tuaće fĭelurĭ — <i>sto na pomani pun je stvari svih vrstai> ♦ up. bukatură [Por.] ∞ bukă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

723  bukatură  bucătură  парче  bukatură (mn. bukaturĭ) [akc. bukatură] (i. ž.) — <i>parče, komad, zalogaji> ◊ a veńit țîgańi pră pragu kășî șî kată o bukatură dă karńe, a nuoĭ măĭ saraś dă kît ĭeĭ — <i>došli Cigani na kućni prag i traže parče mesa, a mi siromašniji od njihi> [Hom.] ◊ bukatură ĭe un parśel đi śeva śe sa înbukă kînd sa manînkă, măĭ đes sa ḑîśe așa la un parśel đi karńe — <i>„bukatura” je zalogaj nečega što se proguta kad se jede, najčešće se tako kaže za jedno parče mesai> [Por.] ∞ bukă  [Vidi]

1560  bukă  bucă  гуз  bukă (mn. buś) [akc. bukă] (i. ž.) — 1. (anat.) <i>guz, jedna polovina stražnjicei> ◊ a kaḑut ș-a vîtamat buka kuruluĭ — <i>pala je i povredila guzui> ◊ manînkăm buka kuruluĭ — <i>izje’š mi guzicui> ◊ kît ĭe fata đi frumuasă, ăț vińe s-o țuś în buka kuruluĭ — <i>koliko je devojka lepa, dođe ti da je poljubiš u guzui> ◊ (u izr.) buśu kuruluĭ — <i>guza stražnjicei> 2. (zast.) <i>griz, zalogaji> ◊ vuorba bukă, ļegată đi mînkare, s-a pĭerdut, a ramas numa rîdaśina iĭ în vuorbă bukatură — <i>reč „buka”, u vezi sa hranom, se izgubila, ostao je jedino njen koren u reči „bukatură”i> [Por.]  [Vidi]

766  bukĭartă  buchiartă  униформисано лице  bukĭartă (mn. bukĭarță) [akc. bukĭartă] (i. ž.) — (zast.) <i>uniformisano ili službeno licei> ◊ a veńit duauă bukĭarță, șă ļ-a spus să sa muće đ-aśiĭa ku vićiļi în alt luok — <i>došla su dva uniformisana (službena) lica, i kazali im da se presele sa stokom odande na drugo mestoi> ♦ var. bukĭarță [Por.]   [Vidi]

1734  bukļuk  bucluc  боклук  bukļuk (mn. bukļukurĭ) [akc. bukļuk] (i. s.) — <i>bokluk, gomila prljavštine, nečistoće, smećai> ◊ đistupară țaua, șî đin ĭa bîșńi un bukļuk đi imală — <i>otčepili cu cev, i iz nje je kuljnula gomila prljavštinei> [Por.]  [Vidi]

558  bukuriĭe  bucurie  радост  bukuriĭe (mn. bukuriĭ) [akc. bukuriĭe] (i. ž.) — <i>radost, sreća, zadovoljstvoi> ◊ mare bukuriĭe mĭ-a adus vĭasta kî tata đin rat sa întuors viu șî sînatuos — <i>veliku radost mi je donela vest da se otac iz rata vratio živ i zdravi> [Por.] ∞ bukura  [Vidi]

922  Bukuva  Bucuva  Буково  Bukuva [akc. Bukuva] (i. ž.) — (top.) <i> Bukovo, greben između sela Osnić i Valakonje prekriven bukovom šumom, na čijim se stranama prostiru zaseoci Osnićko i Valakonjsko Bukovoi> ◊ Bukuva Osńiśi altfĭaļ sî kĭamă șî Satu al nuou — <i>Osnićko Bukovo se drugačije zove i Novo seloi> ◊ în șkuolă đin Bukuva Vaļakuańi ĭastă duoĭsprĭaśe kopiĭ — <i>u Valakonjskom Bukovu ima škola sa dvanaest učenikai> [Crn.]   [Vidi]

783  Bulakuońi  Bulacu  Булаковци  Bulakuońi [akc. Bulakuońi] (antr.) — <i>vlaško prezime familije u Šarbanovcui> ◊ Bulakuońi au kîăș șî imańe pi lîngă Ćimuok — <i>Bulakoni imaju kuće i imovinu pored Tmokai> [Crn.]   [Vidi]

725  Bulfuońi  Bolfă ?  Булфани  Bulfuońi [akc. Bulfuońi] (i. m.) (antr.) — <i>vlaško prezime familije Janković iz Malog izvora, po pretku sa nadimkom Bulfa, čije je pravo značenje danas nepoznatoi> [Crn.]   [Vidi]

1001  bulobrĭaće  amfipode  ракушац  bulobrĭaće (mn. bulobrĭeț) [akc. bulobrĭaće] (i. m.) — (zool.) <i>rakušac, vrsta malih rakova, bez oklopai> (Amphipoda) ◊ bulobrĭețî la nuoĭ sa gasăsk pi la izvuarîļi alu ogașă, traĭesk pi supt frunḑă kare a kaḑut în apă — <i>rakušci se nalaze u izvorištima potoka, žive ispod lišća koje je palo u vodui> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

609  bulumak  bulamac  чулама  bulumak (mn. bulumakurĭ) [akc. bulumak] (i. m.) — <i>čulama, vrsta jela od usitnjenog belog kokošjeg mesa i kukuruznog brašna; čulamai> ◊ bulumaku ĭe bun kînd ĭe ferbinće — <i>čulama je dobra dok je vrućai> ♦ var. bulumaś [Crn.] ♦ up. bulumanźe (Ranovac) [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3396  bulumanźe  bulumac  булуманџа  bulumanźe (mn. bulumănź) [akc. bulumanźe] (i. ž.) — (nutr.) <i>bulumandža, vrsta salatei> ◊ bulumanźe ĭe salată dă patlaźeańe, krastavĭeț, piparkă, usturuoĭ, śapă, praz șî brînḑă zdrumikată — <i>bulumandža je salata od paradajza, krastavaca, paprike, velog i crnog luka, praziluka i zdrobljenog sirai> [Mlava] ♦ up. bulumak [Crn.]   [Vidi]

931  Bulutuońi  Bulutoni  Булутани  Bulutuońi [akc. Bulutuońi] (antr.) — <i>Bulutani, vlaško prezime familija u Valakonju i Osniću, čiji se predak zvao Bulutai> [Crn.] ◊ Bulutuońi, fîmeļiĭe mare în Eresnița, veńită dîn Almăș în Banatu rumîńesk — <i>Bulutani, Bulutić, velika familija u Neresnici, doseljena iz Almaša u rumunskom Banatui> ♦ / < bulut < tur. bulat — <i>vrsta pinterskog nožai> [Zvizd]   [Vidi]

724  buļandră  buleandră  крпа  buļandră (mn. buļendre) [akc. buļandră] (i. ž.) — <i>krpa, stara stvar koja više nema nikakvu vrednosti> ◊ buļendre ďe oamiń — (fig.) <i> ljudi koji ništa ne vredei> ◊ buļendre ďe țoaļe — <i>stara, pocepana ili iznošena odećai> ♦ sin. burfă, zdreanță [Kmp.]   [Vidi]

953  Buļećin  Bulecin  Бољетин  Buļećin [akc. Buļećin] (i. m.) — (ojk.) <i>Boljetin, ime sela na Dunavu kod Donjeg Milanovca, u opštini Majdanpeki> ◊ in Buļećin traĭesk duauă fuarme dă rumîń, uńi vorbĭesk la „pră”, da uńi la „pi” — <i>u Boljetinu žive dve vrste Vlaha, jedni govore na „pră”, a drugi na „pii> ◊ ĭastă șî o fîmeļiĭe sîrbĭaskă, a veńit dă la Kosova; saćańi a batut žuok ku iĭ kî sînt „turś dă la Kosova” — <i>ima i jedna srpska familija, doseljena sa Kosova; seljani su zbijali šale sa njima da su „Turci sa Kosova”i> ◊ voĭńiś saćańi sa kĭamă Buļećinț, da muĭerļi Buļećință — <i>muškarci meštani zovu se Boljetinci, a žene Boljetinkei> ◊ satu ĭe mik, învîrat într-o vaļe adînkă, îngustă șî lungă — <i>selo je malo, sabijeno je u jednu duboku, usku i dugu dolinui> ◊ lumĭa s-a tras aiśa dîn mulće pîărț, kî ĭe bun dă viće — <i>ljudi su se povukli ovde sa raznih strana, jer je pogodno za stokui> ◊ la Buļećin șî akuma la Sînźuorḑ sa fak kîći șapće-uopt baśiĭ, ka đi bătrîńață — <i>u Bljetinu se i sada na Đurđevdan pravi po sedam-osam bačija, kao u stara vremenai> (izvor: <i>Durlići>, terenski zapisi) [Por.]   [Vidi]

745  buļubașă  bulibașă  буљубаша  buļubașă (mn. buļubașurĭ ?) [akc. buļubașă] (i. m.) — 1. <i> starešina ili vođa grupe vojnika, odmetnika, hajduka ili razbojnikai> 2. (zast.) <i>nadimak, koji je u pojedinim slučajevima postao prezime potomaka, i sačuvan ili u izvornom obliku (Majdanpek, V. Gradište), ili u nekoj posrbljenoj formi: Buljubašić (Halovo), Buljubašević (Zaječar), i to ne samo u vlaškim, nego i u srpskim porodicamai> [Por.]   [Vidi]

730  Buļubașuоńi  Bulubașu  Буљубашани  Buļubașuоńi [akc. Buļubașuоńi] (i. m.) — (antr.) <i>Buljubašani, Buljubašini, vlaško prezime familije u Podgorcu, po pretku koji je imao nadimak Buljubašai> [Crn.] ∞ buļubașă  [Vidi]

496  Buļuoț  Bulioţ  Бољевац  Buļuoț [akc. Buļuoț] (i. m.) — (ojk.) <i>Boljevac, grad u Crnorečju, sedište istoimene opštine, nastanjen srpskim i vlaškim stanovništvomi> ◊ Buļuoțu arĭe vro patru miĭ đi inș — <i>Boljevac ima oko četiri hiljade stanovnikai> [Crn.]   [Vidi]

541  bumbak  bumbac  памук  bumbak (mn. bumbakurĭ) [akc. bumbak] (i. m.) — <i>pamuki> ◊ s-a puvestît kî bumbaku a fuost pus pi la Kraĭna, a fuost, śikă, vro buĭađe kare a dat bumbak, ama la nuoĭ aĭa buĭađe nu sa prins — <i>pričalo se da je pamuk bio sađen u Krajini, bila je, vele, neka biljka koja je davala pamuk, ali se ona kod nas nije primilai> ◊ đin bumbak s-a fakut kamașă đe uamiń, măĭ mult đe baĭețî a kuĭ parințî a fuost gîzdoćiń — <i>od pamuka su se izrađivale muške košulje, uglavnom za momke čiji su roditelji bogatii> ◊ pînḑă đi bumbak — <i>pamučna tkaninai> ◊ ață đi bumbak — <i>pamučni konaci> [Por.]   [Vidi]

3502  bumbarĭ  bondar  бумбар  bumbarĭ (mn. bumbarĭ) [akc. bumbarĭ] (i. m.) — (ent.) <i>bumbar (Bombus terrestois)i> ◊ bumbarĭ ĭe o guangă flokuasă, ńagră, pistriță ku galbin — <i>bumbar je dlakav insekt, crn, išaran žutimi> [GPek] ♦ dij. sin. albună ursaskă [Por.]  [Vidi]

758  bumńiță  bufniţă  буљина  bumńiță (mn. bumńiț) [akc. buiță] (i. ž.) — (ornit.) <i>buljina, najveća noćna ptica grabljivica iz familije sovai> (Bubo bubo) ◊ nuapća vĭađe ka bumńița — <i>noću vidi kao buljinai> ◊ arĭe uokĭ totrlaț ka bumńița — <i>ima okrugle oči kao buljinai> [Crn.] ◊ bumńița faśe kuĭb în butuarkă — <i>buljina se gnezdi u duplji drvetai> ♦ up. ćuș, śurĭeḑ [Por.] ♦ dij. var. bufńiță (mn. bufńiț) [Kmp.] ∞ bufńi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

715  bun  bun  добар  bun (bună) (mn. buń, buńe) 1. (prid.) — <i>dobari> ◊ buna ḑîua — <i>dobar dani> ◊ buna sara — <i>dobro večei> ◊ bun pomînt — <i>plodna zemljai> ◊ uom bun — <i>dobar čovek, dobričinai> ◊ bun lukru, să fĭ sînatos — <i>srećan rad, da si živ i zdravi> [Hom.] ◊ (izr.) bun ku al naruod sînt fraț — <i>dobar i lud su braćai> ◊ puoptă bună — <i>prijatnoi> (izr. za stolom, pre početka obeda) ◊ fraće bun — <i>rođeni brati> ◊ suoră bună — <i>rođena sestrai> ◊ ăl gasîĭ în vuoĭa bună — <i>našao sam ga dobro raspoloženogi> [Por.] 2. (pril.) <i>dobro, razume se, da, tako je, u redu jei> ◊ bun, atunśa ń-am vorbit — <i>dobro, onda smo se dogovorilii> ◊ pă, bun, kînd ḑîś tu, aĭ să fiĭe așa — <i>pa, dobro, kad ti kažeš, neka bude takoi> ◊ bun, bun, nu trăbe să-m spuń đi dîdauorĭ — <i>dobro, dobro, ne treba dvaput da mi kažeši> [Por.]   [Vidi]

333  bunarĭ  bunar  бунар  bunar (mn. bunarĭe) [akc. bunarĭ] (i. m.) — 1. <i> bunar, iskopana rupa u zemlji iz koje se vadi vodai> ◊ maĭsturi a sapat ș-a zîđit bunarĭ adînk uopt mĭetîrĭe — <i>majstori su iskopali i ozidali bunar dubine osam metarai> [Crn.] 2. <i>prirodne rupe u zemljištu oblika bunarai> ◊ la Vrtîăś în Bļizńe ĭastă așa bunarĭ în pĭatră, parke ĭa sapat uomu — <i>na Vrteču u Blizni ima takvih bunara u kršu, kao da ih je iskopao čoveki> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

891  bunataće  bunătate  добро  bunataće (mn. bunatățurĭ) [akc. bunataće] (i. ž.) — i. 1. <i>dobro, dobrota, dobrodušnosti> ◊ bunataće đi uom — <i>dobričinai> 2. <i>imovinai> ◊ a vrut să-ĭ vind ĭuo bunataća a mĭa pi duauă parîaļe — <i>hteo je da mu prodam moju imovinu za dve parei> ii. var. bunu ◊ Nu întuork bunu la stuaka mĭa — <i>Ne vraćami> (=odbacujem) <i>dobro moje stokei> (iz bajalice) ♦ (demin.) buńeț ◊ uom buńeț — <i>dobricai> ♦ (mn. buńețurĭ) ◊ Nu întuork buńețurļi la kasa mĭa — <i>Ne vraćami> (=odbacujem) <i>dobra moje kućei> (iz iste bajalice) iii. (rel.) <i>dobročinstvo, dobro deloi> ◊ a trait ka sfîntu, a kreḑut în dumńeḑîu, șă traĭu luĭ a fuost pļin đi bunatățurĭ — <iiveo je kao svetac, verovao je u boga, i njegov je život bio pun dobročinstavai> [Por.] ∞ bun  [Vidi]

908  bunduk  bunduc  стуб  bunduk (mn. bunduśe) [akc. bunduk] (i. m.) — <i>stub u ogradi od tarabai> ◊ la nuoĭ în Tanda sa ḑîśe bunduk, la Arnaglaua șćump, ĭar pin alće saće sa ḑîśe șćenap, da am auḑît đi la un prĭaćin đin Valuĭa kă-ĭ ḑîśe palasat, or așa kumva, da ĭa kam vińe ka palisadă — <i>kod nas u Tandi kaže se „bunduk”, u Rudnoj Glavi „šćump”, opet u drugim selima „šćenap”, a čuo sam od jednog prijatelja iz Voluje da ga zove „palasat”, ili tako nekako, a to mu dođe kao palisadai> ◊ kînd sa faśe gardu, bunduśi sa îngruapă în pomînt, kîći triĭ pașurĭ sa lasă întra iĭ, da đi iĭ sa prind doă kuorḑ, pi kare sa bat tarăbiļi — <i>kad se pravi ograda, stubovi se ukopavaju u zemlju, po tri koraka se ostavi između njih, a na njih se okače baskije, o koje se prikivaju tarabei> ♦ sin. șćĭump [Por.]   [Vidi]

858  bundușală  bundușeală ?  подбуњивање  bundușală (mn. bundușîălurĭ) [akc. bundușală] (i. ž.) — <i>podbunjivanje, podstrekivanjei>, <i>huškanjei> ◊ kînd la înkis, s-a lasat đi bundušală — <i>kad su ga zatvorili, prestao je sa podbunjivanjemi> ◊ đin bundușală s-a fakut raskuol — <i>iz huškanja se izrodila bunai> [Crn.] ∞ bundușî  [Vidi]

859  bundușî  bunduși ?  подбунити  bundușî (ĭuo bundușîăsk, ĭel bundușîașće) [akc. bundușî] (gl. p.) — <i>podbuniti, huškati, izazivati nezadovoljstvoi> ◊ bundușîașće lumĭa pin sat sî-nskimbĭe kińezu — <i>podbunjuje ljude po selu da smene knezai> ◊ ibuomńika la bundușît sî lasă muĭarĭa — <i>ljubavnica ga je nahuškala da napusti ženui> [Crn.]   [Vidi]

861  bungur  bulbuc  мехур  bungur (mn. bungurĭ) [akc. bungur] (i. m.) — 1.<i> mehuri>, <i>pliki> ◊ kînd pluaĭe, đin pikurĭ în baltă sî fak bungurĭ — <i>kad pada kiša, od kapi se u bari stvaraju mehurii> ♦ (dem.) bungurĭel — <i>mehurić, pliići> 2. (med.) <i>osipi> ◊ la kopil ĭasă bungurĭeĭ pi pĭaļe — <i>detetu se na koži javljaju pliićii> [Crn.] ◊ șî pi pĭeļe đi uom ĭasă bungurĭ — <i>i na koži čoveka izbijaju plikovii> (Tanda) ◊ tuot s-a umplut đi bunguri ruoșĭe — <i>sav se osuo crvenim osipomi> (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

2266  buńață  buneaţă  доброта  buńață (mn. buńețurĭ) [akc. buńață] (i. ž.) — (zast.) <i>dobrota; dobročinstvo; dobrobiti> ◊ s-a strîkat lumĭa, uamińi a pĭerdut buńața — <i>svet se iskvario, ljudi su izgubili dobrotui> ◊ uomu trăbe să lukre đi buńețu kășî luĭ — <i>čovek treba da radi za dobrobit svoje kućei> ◊ đi tuata buńață dumńeḑîu îț mulțamĭașće — <i>za svako dobročinstvo bog ti se zahvaljujei> ♦ var. (mn. buńiețurĭ) [Por.] ∞ bun  [Vidi]

670  buob  bob  зрно  buob (mn. buabe) [akc. buob] (i. m.) — <i>zrno, zrncei> ◊ buob dă grîu — <i>zrno žitai> [Hom.] ◊ baba mĭa șćiĭe să đa ku buabiļi — <i>moja baba zna da gleda u zrnai> ♦ sin. samînță [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

906  buobît  bobot  водопад  buobît (mn. buobîće) [akc. buobît] (i. s.) — <i>vodopad, slap, buki> ◊ la nuoĭ ĭastă pi Șașka duauă luokurĭ ku așa nume: Buobîto-l mik, șî Buobîto-l mare — <i>kod nas na Šašci ima dva mesta sa takvim nazivom: Veliki buk, i Mali buki> ♦ var. bobît [Por.]   [Vidi]

883  buobu turbuluĭ  ricin  рицинус  buobu turbuluĭ (mn. buabĭe turbuluĭ) [akc. buobu turbuluĭ] (i. m.) — (bot.) <i>ricinusi> (Ricinus communis) ◊ buobu turbuluĭ ĭe buruĭană karĭe sî samîna în građină, ore în luok — <i>ricinus je lekovita biljka koja se gaji u bašti ili na njivii> ♦ / buobu turbuluĭ — (dosl.) <i> „besnilovo zrno”i> [Crn.] ∞ buob  [Vidi]

1236  buoișće  boiște  бојиште  buoișće (mn. buoișć) [akc. buoișće] (i. ž.) — 1. <i> bojištei> а. <i> mesto gde matica reke udara u granu drveta koja se nadnela nad vodui> ◊ kînd lukri ku aĭ rîăĭ, șî trîabe să skuoț draśi đin apă đi să-ĭ trîmĭeț vrunđeva, tu će duś la rîu șî kaț krĭanga kare baće buoișća, șă la ĭa đeskînț ku kuțît ńegru — <i>kada se baviš crnom magijom, i treba da izvučeš đavole iz vode da bi ih negde poslao, ti odeš na reku i tražiš granu koja bije po vodi, i kod nje baješ sa crnim nožemi> (Crnajka) b. <i>mesto u brzacima reke gde, naročito u večernjim satima, ribe iskaču iz vode u lovu na mušicei> 2. <i>igralište i> ◊ fiekare luok unđe kopiĭi a batut puarka, or k-a žukat kļisu, s-a kemat buoișće — <i>bilo koje mesto gde su deca igrala „svinjicu” ili klis, zvalo se bojištei> (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

1520  Buoĭa  Boia  Боја  Buoĭa [akc. Buoĭa] (i. m.) — (antr.) <i>Boja, skraćeni oblik l.i. bugarskog, odnosno slovenskog porekla i>◊ ńepuoțî lu Buoĭa sa kĭamă Boĭuońi or Boĭeșći, da pi srbĭașće Boĭić — <i>Bojini potomci zovu se Bojoni ili Boješti, a na srpskom Bojićii> [Crn.]   [Vidi]

837  buolbură  bolbură / volbură  слак  buolbură (mn. buolburĭ) [akc. buolbură] (i. ž.) — (bot.) <i>slak, poponaci> (Convolvulus arvensis) ◊ buolbura ĭe bună numa đi dat la puorś, đi iĭ aĭa ĭe mare dulśață — <i>slak je dobar samo da se daje svinjama, za njih je to velika poslasticai> ♦ var. bolbură [Por.]   [Vidi]

803  buold  bold  бодља  buold (mn. buolduri, buolđe) [akc. buold] (i. m.) — <i>bodlja, šiljak, zašiljeni vrhi> ◊ buoldu fusuluĭ đi tuors — <i>vrh vretena za predenjei> ◊ buoldu lu kalkîńu muori ĭe askuțîț, da kalkîńu ĭe îń patru muke, fakut đin oțăl đi rang — <i>bad ostanca vodeničnog vretena je oštar, a ostanac je četvorostrano iskovan od čelične ćuskijei> [Por.]   [Vidi]

807  Buolđa  Bolda  Болџа  Buolđa [akc. Buolđa] (i. m.) — <i>Boldža, često ime za psa, naročito za male pse, kućne ljubimce, čija se vrsta zove bolđiui> [Por.] ∞ buold  [Vidi]

1896  buonț  bulz  шароње  buonț (mn. buonțurĭ) [akc. buonț] (i. s.) — 1. (nutr.) <i>šaronje,1) šaruljća,2) parče toplog kačamka, sa uvaljanim siromi> ◊ buonțu ĭe măĭ dulśe kînd un parśiel đi brînḑă tare șî sarată baź într-un vîžmîk đi koļașă kaldă, fakută đin kukuruḑ alb, șî laș kîta sî șćia pănă brînḑa-ĭa nu sa muaĭe — <i>„bonc” je najslađi kada krišku slanog i tvrdog sira uvaljaš u parče toplog kačamka, naopravljenog od belog kukuruza, i pustiš malo da stoji dok se sir ne smekšai> ♦ sin. popuțoĭ (Tanda), pupuțuoĭ (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. kukoluoș (Leskovo) ♦ dij. sin. puțuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. guguluoĭ (Slatina, Bor) ♦ sin. pupuoĭ (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. gîskăipikovo) [Tim.] 2. (psih.) <i>ljutito dete, koje se durii> ◊ la kopilo-sta śeva nuĭe pi vuoĭe, prĭa mult stă buonț în kuot, șî nu vorbĭașće ku ńima — <i>ovom detetu nešto nije po volji, dugo stoji u ćošku nadureno i ne govori ni sa kimi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2604  buorś  borș  боршч  buorś (mn. buorśurĭ) [akc. buorś] (i. s.) — (nutr.) (izob.) <i>boršč, čorba od kominei> ◊ buorśu a fuost ḑamă đi pruńe đi tuamnă: kînd fĭerb pruńiļi în śubăr, sa ĭa komina-ĭa sa mĭastîkă ku uasă ku tuot, sa sarĭaḑă, șî sa manînkă ku koļașa — <i>boršč je bila čorba od šljiva: kad šljive provru u kaci, uzme se ona komina i promeša se zajedno sa koščicama i sa svim, posoli se i jede sa kačamakomi> ◊ đin buorś s-a fakut șă oțăt ku kare s-a akrit krîstavĭețî, piparka or varḑa đi ĭarnă — <i>iz boršča se pravilo i sirće, kojim su se kiselili krastavci, paprika ili kupus za zimui> [Por.]  [Vidi]

689  buot  bot  њушка  buot (mn. buoturĭ) [akc. buot] (i. m.) — 1. (anat.) <i> njuška, rilo, nos (kod životinja) i> ◊ s-a lovit la buot — <i>povredio je njuškui> [Hom.] ◊ sa ļinźe pi buot — (fig.) <i>oblizuje se (=omastio brk, pa se oblizuje)i> ♦ sin. it [Por.] 2. <i>vrsta reljefai> a. <i>zaobljeni svršetak kosei> b. <i> izdignuti deo terena, vrhi> ◊ Buotu Krakuluĭ — (top.) (dosl.) <i>„kraj kose”i>, <i>brdašce u Sigama; čest toponim u planinskim selimai> [Hom.] ◊ śuaka are vîr, da kraku are buot — <i>čuka ima vrh, a kosa kraji> 3. (ret.) <i>zatupast vrh motke, močugei> ◊ buata-sta đi pasuĭ n-are buot kum trîabe — <i>ova motka za mlaćenje pasulja nema vrh kako trebai> ♦ sin. botur [Por.] ♦ dij. var. bot [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

543  buou  bou  во   buou (mn. buoĭ) [akc. buou] (i. m.) — (zool.)<i> vo (Bos taurus)i> ◊ buou ĭe biku lu kare sînt batuće kuaĭļi, să nu sară pi vaś, numa să fiĭe bun đi lukru — <i>vo je bik kome su stucana jaja, da ne bi mogao da skače na krave, već da bude dobar za radi> ◊ tare ka buou — <i>jak kao voi> ♦ var. bou ♦ up. bik [Por.] ♦ dij. var. bu (mn. buоĭ) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

771  buož  boz  бурјан  buož (mn. buožî) [akc. buož] (i. m.) — (bot.) <i>burjan (Sambucus ebulus), samonikla zeljasta biljka neprijatnog mirisa, sa belim cvetovima i sitnim crnim plodovimai> ◊ sa înkis poćaka đi buož — <i>burjan je zakrčio stazui> ◊ în Osńiśa buož uskaț sî kuļeg đi fokorĭaļe la Žuoĭ marĭ — <i>u Osniću suvi burjan se sakuplja za vatre na Veliki četvrtaki> [Crn.] ◊ đin buož bufańi fak pekmĭez — <i>od burjana Bufani spremaju pekmezi> [Buf.]  [Vidi]

882  bura  bura  кишити  bura (ĭuo burîĭ, ĭel burîĭe) [akc. bura] (gl.) — <i>kišiti, sitni sipitii> ◊ afară burîĭe, ĭa umbrĭelu — <i>napolju pada sitna kiša, ponesi kišobrani> [Crn.] ◊ nu sa puńe pluaĭa, numa o să bure ka đin śață udă — <i>neće udariti kiša, samo će sitno sipiti kao iz vlažne maglei> [Por.] ∞ bură  [Vidi]

629  buratură  borâtură  сперма  buratură (mn. buraturĭ) [akc. buratură] (i. ž.) — <i>sperma, muško semei> ◊ ĭ-a dat đin mînă, ș-a umplut pătura đi buratură — <i>onanisao je, i napunio ćebe spermomi> [Por.] ♦ dij. var. borîtură [Crn.] ∞ borî  [Vidi]

881  bură  bură  измаглица  bură (mn. burĭe) [akc. bură] (i. ž.) — <i>izmaglica, sitna kiša koja pada iz maglei> ◊ pluaĭe marunțîkă — <i>sitna kišicai> ◊ pin bura-sta nuĭeș ńiś ud ńiś uskat — <i>po ovoj izmaglici nisi ni mokar ni suvi> [Crn.] ◊ bură ĭe un fĭeļ đi śĭață ku ploiță — <i>bura je jedna vrsta magle sa kišicomi> [Por.] ∞ bura  (Ima umotvorina!)[Vidi]

604  burća  burcea  трбоња  burća (mn. burćeń) [akc. burća] (i. m.) (hip.) (pej.) — <i>trbonjai> ◊ burća sa ḑîśe đi uom ku burta mare — <i>burća se kaže za čoveka koji ima veliki stomaki> [Por.] ♦ dij. var. burći [GPek] ∞ burtă  [Vidi]

605  Burćeńi  Burtea  Трбуховићи  Burćeńi [akc. Burćeńi] (i. m.) (por.) (pej.) — <i>„Trbonje”, stari porodični nadimak u Gornjani, opština Bori> Ranije je u selu bio veoma mali broj gojaznih ljudi, pa su oni retki dobijali nadimak "Burćeńi", koji se potom prenosio i na potomke. ◊ Ĭanku Burtan / Ĭanku Burćanu — <i>Janko, iz familije Burćenjai> ♦ var. Burćuońi [Por.] Burćuońi [akc. Burćuońi] (antr.) — <i>vlaško prezime familije u Šarbanovcu po pretku koji je imao nadimak Burćai> [Crn.] / < burća — (pej.) <i>trbonjai> ∞ burtă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

598  burćikanuos  burduhănos  трбушаст  burćikanuos (burćikanuasă) (mn. burćikanuoș, burćikanuasă) [akc. burćikanuos] (prid.) — <i>trbušast, koji ima veliki trbuhi> ◊ dukenźiu nuostru ĭe koźa burćikanuos — <i>naš dućandžija je prilično trbušasti> ♦ sin. trbanuos [Crn.] ♦ dij. var. burtanuos [akc. burtanuos] ◊ uom burtanuos, are burtan boznakît — <i>trbast čovek, ima ogroman stomaki> [Por.] ∞ burtă  [Vidi]

2806  burćilă  burtilă  трбоња  burći (mn. burćiļe) [akc. burćilă] (i. ž.) — (anat.) (pej.) <i>trbonjai> ◊ burćilă ĭe aăla kare ĭe ku burta mare, kare ĭe burtanuos — <i>burčilo je onaj koji ima veliki stomak, koji je trbušasti> [GPek] ∞ burtă  [Vidi]

976  burdukală  burducală ?  прња  burdukală (mn. burdukaļе) [akc. burdukală] (i. ž.) — <i>prnja, dronjak, lična stvari> ◊ adună-ț burdukaļiļi, șî ĭeș afară — <i>pokupi svoje prnje, i izađi napoljei> [Crn.]   [Vidi]

599  burduș  burduf  мех  burduș (mn. burdușurĭ) [akc. burduș] (i. m.) — <i>meh, mešina od neštavljene jareće ili jagnjeće kože, koju kovači koriste za raspirivanje vatrei> ◊ țĭgańi ku burdușu a suflat în fuok, ș-a fakut svrĭađiļe — <i>Romi su mešinom raspirivali vatru i kovali svrdlai> [Crn.] ♦ dij. var. burduf [Buf.] ♦ var. fuaļe [Por.]   [Vidi]

747  burfă  burfă  изнутрица ?  burfă (mn. burfe) [akc. burfă] (i. ž.) — 1. (anat.) <i>iznutrica kod životnja (creva, želudac i dr.) i> 2. (nutr.) <i>hrana koja sadrži iznutricei> [Por.]   [Vidi]

711  burgiĭe  burghiu  бургија  burgiĭe (mn. burgiĭ) [akc. burgiĭe] (i. ž.) — (tehn.) <i>burgija, alatka za bušenjei> ◊ dăm burgiĭa să fak o gaură în parĭaće — <i>daj mi burgiju da izbušim jednu rupu u zidui> [Hom.] ♦ dij. sin. sfrĭađir [Por.]   [Vidi]

540  burik  buric  пупак  burik (mn. burikurĭ) [akc. burik] (i. s.) — 1. (anat.) <i> pupak, deo stomaka; pupčana vrpcai> ◊ kopilu kînd să fače i-să taĭe buriku, și să ļagă — <i>kad se dete rodi, pupak mu se odseče, i uvežei> ◊ la noĭ buriku să păstrează, așa ĭe običaĭu — <i>kod nas se pupčana vrpca čuva, takav je običaji> [Kmp.] ◊ đemult, aĭ batrîń în Porĭeśa, a taĭat buriku pi rastău — <i>nekada, stari Porečai su sekli pupak na palici jarmai> [Por.] 2. (anat.) <i>vrh čovekovog prsta, jagodicai> ◊ buriku ďeșťuluĭ — <i>jagodica prstai> [Kmp.] ◊ atîta źier a fuist, đi mi s-a îngĭețat buriku źeĭśtuluĭ — <i>toliki mraz je bio da su mi se zaledila jagodica prstai> [Por.] 3. (pedološki) <i>kvalitetna zemljai> ◊ akolo ĭe buriku pomîntuluĭ — <i>tamo je najplodnija zemljai> [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

852  burĭaće  burete  гљива  burĭaće (mn. burĭeț) [akc. burĭaće] (i. m.) — (mik.) <i>gljiva, pečurkai> ◊ la nuoĭ pră duos ĭastă mulț burĭeț — <i>kod nas u šumi ima mnogo pečuraka i>◊ burĭețî aĭ ĭuț îs buń dăkă să frig în ćigańe ku uavă — <i>bele mlečne pečurke su ukusne, ako se prže sa jajima u tuganjui> ◊ burĭețî aĭ ńegri krĭesk pră fag — <i>bukovača raste na bukvii> [Hom.] ◊ burĭaćiļi dă pi ļemn, da śuparka pi kîmp — <i>pečurka niče na drvetu, a gljiva na zemljii> ♦ sin. śuparkă [Por.]  [Vidi]

4160  burĭaće galbin  burete galbin  лисичарка  burĭaće galbin (mn. burĭeț galbiń) [akc. burĭaće galbin] (i. m.) — (mik.)<i> lisičarka (Cantharellus cibarius)i> ◊ burĭeț đ-aĭ galbiń sînt śupĭerś galbińe ka śara — <i>lisičarke su pečurke žute kao vosaki> ◊ burĭeț đ-aĭ galbiń sa măĭ kĭamă șî burĭeț đi pin sfińak — <i>lisičarke se još zovu i pečurke iz crnog grabištai> [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

864  burkă  burcă  капут   burkă (mn. burś) [akc. burkă] (i. ž.) — 1. <i>kaput, gornji deo muškog odela; sakoi> ◊ kînd ĭe frig, uamińi înbrakă burka — <i>kad je hladno, muškarci oblače kaputi> ♦ (demin.) burkiță ◊ a măĭ ramas kîta đin śuarik, șî s-a rugat đi kroĭtuorĭ să-ĭ fakă șî o burkiță đi fiu-su — <i>ostalo je malo od sukna, pa je zamolio krojača da mu sašije i kaputić za sinai> ♦ (augm.) burkuoń [Por.] 2. <i> džemperi> ◊ muma mĭ-a înpļećit burkă đe lînă — <i>majka mi je isplela džemper od vunei> ◊ babă Ĭana fărbuĭe burka — <i>baba Jana farba džemperi> ◊ burka đe lînă ĭe kalduruăsă — <i>džemper od vune je topaoi> [Crn.] ∞ țuală   [Vidi]

866  Burkeșuońi  Burcaș  Буркешони  Burkeșuońi [akc. Burkeșuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Burkešoni, Burkešići, (dosl.) „Kapitić”, staro vlaško prezime u Tandi, koje je nastalo od reči burka- kaput”, zbog toga što je rodonačelnik ove familije jedini u selu imao kaput, deo nošnje koji su nosili samo bogatiji ljudii> ◊ Burkeșo-l batrîn a veńit în Tanda đin Kļuś, ș-a fakut borđiĭ la Kraku uokńi, supt Guol — <i>najstariji Burkeš je došao u Tandu iz Ključa, i napravio zemunicu na Kraku okni, pod Deli-Jovanomi> ◊ Burkeșuońi au mulće krĭenź, kare s-a poļikrit dupa kopiĭi, or dupa ńepuoțî-luĭ: alu Stoĭan Burkeș, alu Ńițu Burkeș, alu Dumitru Burkeș, alu Žîuku Burkeș ... — <i>Burkešoni imaju mnogo grana, koje se prezivaju prema njegovim sinovima ili unucima: od Stojana Burkeša su Stojanovići, od Nice Burkeša - Niculovići, od Živka Burkeša - Živkovićii> .. ♦ var. burkaș, burkiș [Por.] ∞ burkă  [Vidi]

603  burtanuos  burtos  трбушаст  burtanuos (burtanuasă) (mn. burtanuoș, burtanuosă) [akc. burtanuos] (prid.) — 1. <i>trbušast, sa velikim trbuhomi> ◊ burtanuos ĭe uom ku burta mare — <i>trbušast je čovek sa velikim stomakomi> ◊ uamiń burtanuoș đemult n-a fuost mulț, kî tuoț a fomit, ș-a fuost uskaț — <i>trbušastih ljudi je nekada bilo malo, jer su svi gladovali, i bili mršavii> 2. <i>obao, zaobljen, izbočeni> ◊ baluonu đi apă ĭe burtanuos, da kila nu — <i>balon za vodu je trbušast, a flaša nijei> ♦ sin. tîrbanuos [Por.] ∞ burtă  [Vidi]

503  burtă  burtă  трбух  burtă (mn. burț) [akc. burtă] (i. ž.) — <i>trbuhi>, <i>stomaki> ◊ are durĭerĭ la burtă — <i>ima bolove u stomakui> ◊ ma duare burta — <i>boli me stomaki> ◊ burta muaļe — (anat.) <i>donji deo stomaka, meki trbuhi> ◊ burta mikă, burta „pi žuos” — <i>„mali stomak”, „donji stomak”:i> (euf.) <i>deo tela sa genitalijamai>, <i>ui> (izr.) <i>„one stvari”, naročito „ženske stvarii> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

879  buruĭană  buruiană  лековита биљка  buruĭană (mn. buruĭańe) [akc. buruĭană] (i. ž.) — <i>opšti naziv za lekovitu biljkui> ◊ ku śe buruĭană aĭ vinđakat taĭatura la mînă? — <i>kojom si biljkom izlečio posekotinu na rucii> ? ◊ akuma ĭe vrĭamĭa đi kuļes buruĭańe — <i>sad je vreme za berbu lekovitog biljai> ◊ romańița șî kuada mîțuluĭ sînt buruĭańe đi durĭarĭe la burtă — <i>kamilica i hajdučka trava su lekovite biljke protiv bolova u stomakui> [Crn.]   [Vidi]

821  buskofi  boscofi ?  мрљати  buskofi (ĭuo buskofĭesk, ĭel buskofĭașće) [akc. buskofi] (gl. p. ref.) — <i>mrljati, mazati, razmazati, proizvoljno i bez ukusa mešati razne tečne sastojke boje ili hranei> ◊ nu șćiĭe sî văruĭe, numa buskofĭașće parĭețî — <i>ne zna da kreči, samo razmazuje zidovei> ♦ sin. spoi [Por.] ∞ buaskă  [Vidi]

772  buskomĭeļńiță  boscomelniţǎ  бускомелница  buskomĭeļńiță (mn. buskomĭeļńiśe) [akc. buskomĭeļńiță] (i. ž.) — 1. <i> boskomelnica, obredni kolač koji se jedini ljubi na pomanama, prilikom obreda namenjivanja pokojnikui> (Rudna Glava) 2. <i>sveća kojom se kadi pomanai> (Gornjane) ◊ buskomĭeļńiță ie lumanarĭe numarată ku ungiĭa, kă la pomană trîabe să fiĭe tuot la număr — <i>boskomelnica je sveća, na kojoj je noktom urezan određen broj recki, jer na pomani treba sve da bude na brojui> ♦ var. boskomĭeļńiță ♦ up. țuka [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

692  Busuĭokuońi  Busuioceanu  Босијокани  Busuĭokuońi [akc. Busuĭokuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Bosijokani, vlaško prezime familija Bosijoković i Lazarević u Osniću, potomaka Vlaha po imenu Busujuok („Bosiljak”)i> ◊ Busuĭokuońi đin Bukuva sînt proboćeḑaț pi srbĭașće „Lazarević\" — <i>Bosijokani iz Bukova su prekršteni na srpskom \"Lazarević\" i>[Crn.] ∞ busuĭuok  [Vidi]

3304  Busuĭuaka  Busuioaca  Босиљка  Busuĭuaka [akc. Busuĭuaka] (i. ž.) — (antr.) (zast.) <i>Bosiljka, žensko lično imei> ◊ dupa buĭađe busuĭuok, đemult la mulće fĭaće nașî a dat nume Busuĭaka — <i>prema biljci bosiljka, nekada su mnogim devojčicama kumovi davali imena Bosiljkai> ♦ up. Bosîlka [Por.] ∞ busuĭuok  [Vidi]

1546  buș  floricele  кокице  buș1 (mn. bușî) (i. m.) — <i>kokice, pečena i raspukla zrna kukuruzai> ◊ bușî la nuoĭ să fak dîntr-o suartă dă kukuruḑ da-l galbin ku buobu mik — <i>kokice se kod nas prave od jedne vrste žutog kukuruza sa sitnim zrnomi> [Hom.] [Bran.] ♦ dij. sin. kokuoș (Rudna Glava) ♦ var. kokuașă (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. śubenśi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. sin. kokodań (Velika Kamenica) [Dun.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

3378  buș  cocoloș  грудва  buș2 (mn. bușă) [akc. buș] (i. s.) — 1. <i>grudva valjanog snegai> ◊ bușu ĭe kokoluoș mare đe zapadă muaļe, kare sa faśe kînd sa ĭa kokoluoș mik șă sa tîvaļeașće đin vîru śuośi-n vaļe, șî ĭel krĭașće boznakît, adunînd pi drum zapadă ļipiśuasă — <i>buš je velika grudva mekog snega, koja nastaje kada se uzme mala grudva i valja se s vrha brda na dole, i naraste bogzna koliko, skupljajući usput lepljivi snegi> ◊ fînkă dupa buș ramîńe luoku đizgoļit, đemult așa s-a kurațat ļivĭeḑîļi đe zapadă, đi sî puată uoĭļi să ažungă la ĭarbă, înga pănă nu sa topĭașće zapada — <i>pošto iza „buša” ostaje ogoljen teren, nekada su se tako čistile livade od snega, da bi ovce mogle da dođu do trave još dok se sneg ne otopii> 2. <i>komad, odlomak neke materijei> ◊ a dus la muoș koźa mare buș đi ĭaskă — <i>doneo je dedi poveći komad trudai> ♦ up. kokoluoș [Por.]  [Vidi]

777  bușćan  buștean  пањ  bușćan (mn. bușćeń) [akc. bușćan] (i. m.) — 1. <i> panj, deo drveta koji ostaje na korenu kad se stablo iseče, sruši ili prelomi, bilo da je u zemlji, ili da je izvađen iz njei> ◊ am tîrsît pođina, șî mĭ-a măĭ ramas numa ńișći bușćeń đi skuos — <i>istrsio sam padinu, i ostali su mi samo još neki panjevi za vađenjei> ♦ (demin.) bușćańel, bușćanuț ♦ (augm.) bușćanuoń ♦ sin. truș, śulpan 2. <i>čokot vinove lozei> ◊ am ḑîaśe bușćeń đi viĭe — <i>imam deset čokota vinove lozei> [Por.] 3. <i>korenje sasušenog korova i drugog nekorisnog biljai> ◊ aĭa śi ĭe în Poreśĭa bușćan, la nuoĭ sa kĭamă buśim, da bușćeńi la nuoĭ sînt rîdaśińiļi kare ramîn șî putraḑăsk dupa buĭeḑ, kînd buĭađa sa uskă — <i>ono što je u Poreču „buščan”, kod nas je „bučim”, a mi „buščan” zovemo korenje biljaka koje je ostalo da truli u zemlji, kad se biljka osušii> (Jasikovo) [GPek] ∞ buśim  (Ima umotvorina!)[Vidi]

987  bușćuruog  bușciorog ?  вир  bușćuruog (mn. bușćuruogurĭ) [akc. bușćuruog] (i. m.) — <i>vir, duboko mesto u potoku ili recii> ◊ la Ćimuok ĭastă mulće bușćuruogurĭ marĭ, buńe đi skaldat — <i>na Timoku ima mnogo velikih virova, dobrih za kupanjei> [Crn.] ♦ up. bușćoruagă [Por.]   [Vidi]

860  bușńak  bușneac  прашина  bușńak (mn. bușńakurĭ) [akc. bușńak] (i. ž.) — <i>prašinai> ◊ s-a fakut bușńak ka la mașîna đi traĭrat — <i>digla se prašina kao na vršidbii> ◊ kum nu ći îńakă atîta bușńak? — <i>kako te ne guši tolika prašina?i> ♦ sin. pulbîr [Crn.] ♦ dij. var. bușînariĭe [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe ◊ batu vîntu, șî rîđikă bușnariĭe boznakîtă — <i>dunu vetar, i podiže ogromnu prašinui> [Por.]   [Vidi]

1559  Buśan  Bucean  Бучанин  Buśan (mn. Buśeń) [akc. Buśan] (i. m.) — (antr.) <i>Bučanin, stanovnik sela Bučje, u opštini Bori> ◊ Buśeńi sînt uamiń vrĭańiś — <i>Bučani su vredni ljudii> ◊ muĭarĭa đin Buśa ĭe Buśană — <i>žena iz Bučja je Bučankai> [Crn.] ◊ Buśeń ĭe poļikră lu famiļiĭ kare sînt pin saćiļi nuaștre veńiț đin Buśa; la karće sînt skriș ku prezimiļi Bučanović — <i>Bučani je nadimak familija u našim selima, koje su doseljene iz Bučja; u knjige su upisani sa prezimenom Bučanovići> [Por.] ∞ Buśa  [Vidi]

780  buśauă  bucea  наглавак  buśauă (mn. buśĭaļe) [akc. buśauă] (i. ž.) — (tehn.) <i>naglavak, mufna, čaura, obruč, cevi> a. <i>metalni obruč na drvenoj glavčini kolskog točkai> ◊ buśaua ĭe fakută đi kovaś, ka un ińel đi fĭer — <i>„bučava” je nalik na gvozdeni prsten, koji su izrađivali kovačii> b. <i>drveni pisak na rikalui> ◊ buśaua la buśin sa faśe đin suok, kî ĭel ĭe îngăurit gata — <i>pisak za rikalo pravi se od zove, jer ona već ima gotovu rupui> [Por.]   [Vidi]

778  buśim  bucium  главчина  buśim (mn. buśimĭе) [akc. buśim] (i. m.) — 1. (tehn.) <i>glavčina kolskog točkai> ◊ buśim ĭe kăpățîna la rotă đi kar, or la rota đi moră — <i>glavčina je deo kolskog točka, ili vodeničnog kolai> [Buf.] ♦ sin. kîpațînă [Por.] 2. <i>panj i>◊ buśimu ĭe bușćanu kare ramîńe în pomînt kînd taĭ ļemnu đen piśuare — <i>bučim je deo drveta koji ostaje uz koren kada se stablo poseče i>(Jasikovo) [GPek] ♦ sin. bușćan [Por.]   [Vidi]

580  buśin  bucium  рикало  buśin (mn. buśińe) [akc. buśin] (i. m.) — <i>rikalo, pastirska truba, dugačak duvački instrument od lipove korei> ◊ buśinu sî faśe primovara, kînd ĭe ćeĭu-n mîzgă — <i>rikalo se pravi u proleće, kad je lipa u sokovimai> [Crn.] ◊ buśinu a fakut pîkurari, pănă a pazît uoĭiļi — <i>rikalo su pravili pastiri, dok su čuvali ovcei> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

784  buśińiș  buciniș  кукута  buśińiș (mn. buśińișă) [akc. buśińiș] (i. s.) — (bot.) <i>kukuta, angelikai> (Anchangelica officinalis) ◊ buśińișu are dudă marĭ, krĭașće înalt — <i>kukuta ima dugačke cevi, raste visokoi> [Por.] ♦ dij. sin. fi (Jasikovo) [GPek] (Osnić) [Crn.]   [Vidi]

684  butavi  umfla  надути  butavi (ĭuo butavĭesk, ĭel butavĭașće) [akc. butavi] (gl. p. ref.) — (med.) <i>naduti (se), nateći, dobiti otok, dobiti vodeni podliv usled neke bolesti> i ◊ baba a-nśeput a butavi la firĭe, n-o să traĭaskă mult — <i>babi je počelo da natiče lice, neće dugo da živii> ◊ mare zîpușală, sa butavĭesk vićiļi la pulpĭe — <i>velika je sparina, stoci će da nateknu vimenai> [Por.]   [Vidi]

940  butavitură  umflătură  отеклина  butavitură (mn. butaviturĭ, butavĭelurĭ) [akc. butavitură] (i. ž.) — <i>oteklina, otečeno mestoi> ◊ am kaḑut pi gĭață, șă am pi șuold o butavitură mare — <i>pao sam na ledu, i imam na butuni veliku oteklinui> ♦ sin. umflatură, vîtamatură [Por.] ∞ butavi  [Vidi]

685  butavĭelă  umflare ?  отеклина  butavĭelă (mn. butavĭaļе) [akc. butavĭelă] (i. ž.) — 1. (med.) <i>otok, oteklina, naduto mesto na telu čoveka ili životinje, nastalo sakupljanjem tečnosti usled bolesti, ili starostii> ◊ la bîtrîńață, ĭasă butavĭaļe măĭ mult pi supt uokĭ — <i>u starosti, izbijaju otoci najviše ispod očijui> 2 (fig.) <i>naduvenkoi> ◊ o butavĭelă đi uom, să n-aĭ trĭabă ku ĭel — <i>neki naduvenko, da nemaš posla s njimi> ♦ var. butavĭală [Por.] ∞ butavi  [Vidi]

682  butorkuos  buturos  шупљикав  butorkuos (butorkuasă) (mn. butorkuoș, butorkuasă) [akc. butorkuos] (prid.) — 1. (bot.) <i>šupljikav; šupalj, koji ima dupljui> ◊ ļiemno-sta ĭe butorkuos, nuĭe bun đi trabuĭală — <i>ovo drvo je šupljikavo, nije za upotrebui> [Crn.] ◊ gruoso-sta ĭe butorkuos, bun ĭe đi stupină — <i>ovo deblo je šuplje, dobro je za košnicui> [Por.] 2. (iron.) butorkuos în kap — <i>šupljoglav, praznoglavi> [Crn.] ∞ butuarkă  [Vidi]

567  butuoń  butoi  буре  butuoń (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. <i> bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pićai> ◊ butuoń đi vin — <i>bure za vinoi> ◊ butuoń đi rakiu — <i>bure za rakijui> 2. <i>cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično koloi> ◊ butuońu muori — <i>badanj, vodenično burei> ♦ var. butuoĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuońu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — <i>badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhui> ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — <i>šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvarakai> ◊ în vîru butuońuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — <i>na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablinai> ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — <i>kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jakai> [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.]   [Vidi]

888  buturi  buturi ?  набасати  buturi (ĭuo buturĭesk, ĭel buturiĭașće, ) [akc. buturi] (gl.) — <i>nabasati, naleteti, iznenada i neočekivano naići na nešto ili nekogai> ◊ buturiĭ pistă uom pi kare nu l-am vaḑut đin kopilariĭe — <i>nabasao sam na čoveka koga nisam video još od detinjstvai> ◊ buturiĭ pistă aĭa baș śe-m trîabĭe — <i>neočekivano sam naleteo baš na ono što mi trebai> [Crn.]   [Vidi]

676  buturuagă  buturugă  пањ  buturuagă (mn. buturuoğ) [akc. buturuagă] (i. ž.) — <i>panj; glavčinai> [Kmp.] ◊ s-a dus să skuată vro buturuagă đin drum, să nu-ĭ rastuarńe karu ku fîn — <i>otišao je da iskopa neki panj sa puta, da mu ne preturi kola sa senomi> ♦ dij. sin. bușćan [Por.]   [Vidi]

923  buzdugan  buzdugan  буздован  buzdugan (mn. buzdugańe) [akc. buzdugan] (i. s.) — <i>buzdovani> 1. <i>srednjevekovno oružje, gvozdena kugla sa drškomi> ◊ șî traźe Miluș buzduganu, șî ăĭ sparźe kapu la turk — <i>i potegne Miloš buzdovan, i razbije Turčinu glavui> (iz nar. prip.) 2. (zast.) <i>močuga, drveni predmet sa drškom i čvornovatim zadebljanjem na vrhui> ◊ ma rugaĭ đi ĭel s-îm fakă un maĭ, să bat la parĭ în gard, da ĭel mĭ-a fakut un buzdugan, ma duk să dau pi kap ku ĭel — <i>molio sam ga da mi napravi malj, da nabijem kočeve u ogradi, a on mi je napravio neki buzdovan; idem da ga njime mlatnem po glavii> 3. (fig.) <i>tup i glup čoveki> ◊ veśińi aĭ miĭ sînt ńișći buzdugań, nu măĭ puoț ć-a tăĭnuĭa ku iĭ — <i>moje komšije su neki buzdovani, ne može (š) (se) razgovarati sa njimai> 4. (fig.) <i>muški polni organi> (u nadgovaranju sa ženama) ◊ fuź, soro, înkolo, kă mi sa skuală pîrdańiku đi buzdugan, șî o sî fiĭe beļauă! — <i>beži tamo, sele, jer će mi se dići prokleti buzdovan, pa će biti belaja!i> [Por.]   [Vidi]

833  buzmeńit  buzumienit  збуњен  buzmeńit (buzmeńi) (mn. buzmeńiț, buzmeńiće) [akc. buzmeńit] (prid.) — <i>zbunjen, ošamućen, mamurani> ◊ a baut prîamult, ș-akuma ĭe buzmeńit — <i>pio je previše, pa je sada mamurani> ◊ śe ć-aĭ buzmeńit? — <i>zašto si se zbunio?i> ◊ m-am buzmeńit kînd ĭ-am vaḑut — <i>zbunio sam se kada sam ih videoi> [Hom.] ♦ dij. var. buzumeńit, puzumeńit [Por.] ∞ buzmeńi  [Vidi]

1229  bužuoń  ţâșnitură  млаз  bužuoń (mn. bužuańe) [akc. bužuoń] (i. m.) — <i>mlazi> ◊ s-a rupt mațu, ș-a bîșńit un bužuoń dă apă — <i>puklo je crevo, i kuljnuo je mlaz vodei> ♦ sin. ćućur [Hom.] ♦ dij. sin. vîžuoĭ [Crn.][Por.]  [Vidi]

533  bužuor  bujor  божур  bužuor (mn. bužuorĭ) [akc. bužuor] (i. m.) — (bot.) <i>božuri> (Peonia officinalis) ◊ a-nflurit bužuoru đi pi kîmp — <i>procvetao je poljski božuri> ◊ ruoșu ka bužuoru — <i>crven kao božuri> ◊ bužuor đin građină — <i>božur iz baštei> [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

855  buźak  bugeac  буџак  buźak (mn. buźakurĭ) [akc. buźak] (i. ž.) — <i>budžak, ćumez, zabačen, neuređen i prljav prostori> (Речник МС) ◊ kopiļe, nu ći baga-n buźako-la akolo — <i>dete, nemoj da ulaziš u taj budžak tamoi> ◊ pi lînga kasa luĭ numa ńișće buźakurĭ — <i>oko njegove kuće samo neki budžacii> [Por.]   [Vidi]

857  bușînariĭe  bușneác  прашина  bușînariĭe [akc. bușînariĭe] (i. ž.) — <i>prašinai> ◊ nu rîđika atîta bușînariĭe — <i>ne diži toliku prašinui> ◊ mi s-a înplut nasu dă bușînariĭe — <i>napunio mi se nos prašinei> [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe (augm.) (zb. i. ž.) — <i>prašiina; veliki oblak prašinei> ◊ a trĭekut un kîmiuon ka sfulđiru, șî s-a rîđikat o bușnariĭe ku tuot dupa ĭel — <i>projurio je jedan kamion kao munja, i podigao se čitav oblak prašiine za njimi> ♦ sin. fumariĭe, pulbur [Por.] ∞ bușńak  [Vidi]

1089  țak!  ţac!  цак!  țak! (uzv.) — (onom.) <i>cak! caktanje, zvuk koji se čuje kada se nešto preseče (makazama), prelomi ili puknei> ◊ veńi ku fuarfiśiļi-n mînă, și - țak! - taĭe ața — <i>došao je sa makazama u rukama, i - cak! - preseče konaci>  [GPek]   [Vidi]

1091  țakaĭală  ţăcăială  цактање  țakaĭală (mn. țakaĭaļe) [akc. țakaĭală] (i. ž.) — (onom.) <i>caktanje, čukanje; kuckanje; zveckanjei> ◊ am un śas batrîn, ăl țîn pi parĭaće în suobă, da țakaĭala iĭ s-auđe tumu obuor — <i>imam jedan stari sat, držim ga na zidu u sobi, a kucanje mu se čuje čak u dvorištui> [GPek] ♦ dij. var. țîkaĭală [Por.] ∞ țîkai  [Vidi]

2729  țambalău  tămbălău  гужва  țambalău (mn. țambalăĭ) [akc. țambalău] (i. s.) — <i>gužva, haosi> ◊ ńișći bĭețîuoș la bîlś s-a luvat la bataĭe, uńi a sarit să-ĭ đispartă, alțî sî sa bată, șî s-a fakut un țambalău ku tuot đi žîndari abĭa la spart — <i>neke pijanice su se potukle na vašaru, jedni su skočili da ih razdvoje, drugi da se biju, pa se stvorila opšta gužva koju su žandari jedva rasturilii> (Tanda) ♦ var. țîmbalău (Rudna Glava) ♦ var. tămbalău ◊ asară la uoră s-a luvat la gîlśao ńișće baĭaț, a fakut tămbalău ș-a strîkat visaļiĭa — <i>sinoć su se na igranci posvađali neki momci, napravili su gužvu i pokvarili veseljei> (Topolnica) [Por.]  [Vidi]

1299  țamtaļe  ţămtale  поздрав  țamtaļe [akc. țamtaļe] (uzv.) — <i>pozdrav, skr. oblik odi> mulțamtaļe, (dosl.) <i>„mnogo hvala”i>, <i>koji je opet nastao skraćivanjem složene fraze titulacije u odnosima sa sagovornikom kome je nužno izraziti poštovanje:i> „mulț ań la duamńa-tĭaļe” — <i>u smislu: „da mi dugo poživite, vaše gospodstvo!”i> ◊ kînd sa-ntîńiesk duoĭ kunoskuț în drum, unu ḑîśe „Bună kaļa!”, da alalalt iĭ mulțamĭașțe ku „Țamtaļe!” — <i>kad se sretnu dva poznanika na putu, jedan kaže „Buna kalja!” (=Sretan put!), a drugi mu se zahvaljuje sa „Camtalje!”i> [Por.] up. dumitaļe  [Vidi]

5756  țandîră  țandără  треска  țandîră (mn. țăndîrĭ) [akc. țandîră] (i. ž.) — <i>treska, ivericai> ◊ kînd a spart la ļamńe, a sarit o țandîră șî ĭ-a dat în uokĭ — <i>kad je cepao drva, iskočila je jedna treska i udarila ga u okoi> ♦ sin. ĭașkĭe [Por.]  [Vidi]

1020  țankuș  ţăncușă  клин  țankuș (mn. țankușurĭ) [akc. țankuș] (i. m.) — <i>klin, zaglavak, podložak, drveni ili metalni umetak kojim se učvršćuju spojevii> ◊ a batut un țankuș sî înțapeńaskă sakurĭa în držală — <i>nabio je jedan klin da pričvrsti sekiru za držaljei> [Crn.]   [Vidi]

1041  țap  ţep  бодља  țap1 (mn. țăpe) (i. s.) — (bot.) <i>bodlja, šiljak; trni> ◊ am mĭers đeskulț pista kîmp, șî m-am înbrukat într-un țap — <i>išao sam bos preko polja, i nagazio sam na jedan šiljaki> [Buf.] ♦ dij. var. țapă (mn. țăpe) [Kmp.] ♦ dij. var. țapuș, țapușă [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

1042  țap  ţap  јарац  țap2 (mn. țapĭ) (i. m.) — (zool.) <i>jaraci> ◊ asta vuorbă s-auđe la nuoĭ pin kînćiśe, nuĭe a nuastră, kî nuoĭ la țap iĭ ḑîśem pîrś; puaće fi kă ń-a veńit đi la Kraĭna, țarańi așa kĭamă pîrśu — <i>ova reč se kod nas čuje u pesmama, nije naša jer mi jarca zovemo „prč”; možda nam je došla iz Krajine, jer Carani tako zovu jarcai> (kaz. iz Tande u Gornjem Poreču) ♦ sin. pîrś [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1093  țapańiță  așchie  цепаница  țapańiță (mn. țapîăńiț) [akc. țapańiță] (i. ž.) — <i>cepanica, deo drveta koji se odvaja cepanjem, prirodno, ili uz pomoć sekirei> ◊ a spart la ļamńe-n padurĭe, ș-a fakut țapîăńiț đi vinḑare — <i>cepao je drva u šumi, i pravio je cepanice za prodajui> ♦ sin. țapļi [Por.]   [Vidi]

1021  țapă  ţeapă  стожер  țapă (mn. țîаpĭe) [akc. țapă] (i. ž.) — 1. <i>stožeri> ◊ țapa ĭe par lung karĭe sî baće în pomînt, șî pi lînga kare sa gramađiașće klańa — <i>stožer je dugačak kolac koji se nabije u zemlju, i oko koga se dene stogi> ♦ sin. brukă (Tanda) 2. <i> os, osje, bodljika na klasu žitaricai> ◊ spiku đi grîu arĭe țîapĭe lunź, da uorḑu șî mîĭ lunź — <i>klas pšenice ima dugačke osti, a ječam još dužei> [Crn.] ◊ s-a rîsturnat klańa ku fîn, k-a grîmađito la o pođină, da țapa a fuost supțîrĭe, șî đin ļiemn putrîd, șî s-a kurmat pista mižluok — <i>preturio se plast sena, jer je bio sadenut na padini, a stožer je bio tanak, od trulog drveta, i prelomio se po sredinii> ♦ (augm.) țapuoń [Por.]   [Vidi]

1023  țapeńiĭe  ţepenie  снага  țapeńiĭe (mn. țapeńiĭ) [akc. țapeńiĭe] (i. ž.) — 1. <i>snagai> ◊ marĭe țapeńiĭe ĭe în buoĭ karĭe puot sî tragă tovar grĭeu — <i>velika je snaga u volovima koji mogu da povuku težak tereti> ◊ țapeńiĭa ĭepuruluĭ ĭe-n pișuarĭe — <i>snaga zeca je u nogamai> [Crn.] ♦ dij. var. țîpeńiĭe ◊ kînd îș flomînd, or bolnau, n-aĭ ńiś o țîpeńiĭe — <i>kad si gladan, ili bolestan, nemaš nikakvu snagui> [Por.] 2. <i>jačina, izdržljivosti> ◊ sfuara gruasă arĭe mîĭ marĭe țapeńiĭe đi kît a supțîrĭe — <i>debeo konopac ima veću jačinu od tankogi> [Crn.] ◊ măĭ mare țîpeńiĭe avut lumĭa đemilt, đi kît nuoĭ akuma — <i>veću izdržljivost su imali ljudi nekada, nego mi sadai> [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

1100  țapin  ţapină  цепин  țapin (mn. țapińe) [akc. țapin] (i. s.) — (tehn.) <i>cepin, alatka koju drvoseče koriste za cepanje oblica, naročito pri izrade šindri kojima su se ranije pokrivale kućei> ◊ țapinuĭe fakut đi fĭer, are kuadă lungă, șî taiș întuors în źuos — <i>cepin je napravljen od gvožđa, ima dugačku dršku, i sečivo okrenuto na dolei> [GPek]   [Vidi]

1119  țapiș  ţăpiș  усправан  țapiș (țapișă) (mn. țapiș) [akc. țapiș] (prid.) — <i>uspravan, krut; štrkljasti> ◊ ḑîśem đi śeva kî ĭe țapiș kînd ĭe țapîn, șî stă đirĭept în sus — <i>kažemo za nešto da je „capiš” kada je čvrsto i stoji uspravnoi> [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

1022  țapļigă  ţăpligă  цепаница  țapļi (mn. țapļiź) [akc. țapļigă] (i. ž.) — 1. <i>cepanicai> ◊ am spart ļamńiļi, am fakut țapļiź șî ļ-am vindut — <i>iscepao sam drva, napravio sam cepanice, i prodaoi> [Crn.] ◊ în tuota ḑîu vińe fiu-mĭu, șî-n skurtă țapļiźiļi sî ļi puot baga-n șporĭet — <i>svaki dan mi dolazi sin, i krati mi cepanice da ih mogi ubaciti u šporeti> [Por.] 2. <i>cepljikai> ◊ mi s-a înțapat o țapļigă supt ungiĭe — <i>zabola mi se cepljika pod nokati> [Crn.] ♦ dij. var. țapańiță [Por.]  [Vidi]

1025  țapuos  ţepos  бодљикав  țapuos (țapuasă) (mn. țapuoș, țapuasă) [akc. țapuos] (prid.) — <i>bodljikavi> ◊ am samînță đi grîu, ama nu l-aș samana kî ĭe prĭa țapuos ș-amunkă sî ļagă snuopi — <i>imam seme pšenice, ali ga ne bih sejao jer ima duge osti, pa se teško vezuje u snopovei> [Crn.]   [Vidi]

2899  țaran  ţăran  Царан  țaran (mn. țarań) [akc. țaran] (i. m.) — (etn.) <i>Caran, Vlah iz Negotinske Krajinei> ◊ țaranuĭe rumîn đi la Kraĭna — <i>Caran je Vlah iz Krajinei> ◊ țarań sînt pomînćeń, da aĭ đi pi lînga Dunîrĭe sînt șî peșkarĭ — <i>Carani su zemljoradnici, a oni pored Dunava su i ribarii> ♦ (ž. r.) țarankă [Por.] ∞ țară  [Vidi]

2900  țarankă  ţărancă  Царанка  țarankă (mn. țaranś) [akc. țarankă] (i. ž.) — (antr.) <i>Caranka, Vlahinja iz Negotinske Krajinei> ◊ țaranśiļi puțîn lukră ku viće, ĭaļe sînt măĭ mult pomînćiańe — <i>Caranke malo rade sa stokom, one su većinom zemljoradnicei> ◊ mulț baĭeț đi la nuoĭ sînt însuraț ku țarănś — <i>mnogi naši momci oženjeni su Carankamai> ♦ (m. r.) țaran [Por.] ∞ țară  [Vidi]

1045  țară  ţară  држава  țară1 (mn. țîărĭ) [akc. țară] (i. ž.) — <i>država, zemljai> ◊ đi șasă ań am trekut triĭ raturĭ, pistă triĭ țîărĭ, ș-am ažuns đi unđe am pļakat — <i>za šest godina prošao sam kroz tri rata, preko tri države, i vratio se odakle sam krenuoi> [Crn.] ◊ țară strină — <i>tuđa zemlja, druga država; inostranstvoi> ◊ Țara rumîńaskă — Vlaška [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1046  țarină  ţarină  царина  Țari (mn. țariń) [akc. țarină] (i. ž.) — (top.) <i>Carina je zvano mesto u selu Sige, opština Žagubica, koje označava granicu između naselja i površina sa obradivim zemljištem i salašimai> ◊ la Țarină nu ma-ĭastă kăș, d-aśĭa pļiakă luokuriļi — <i>na Carini više nema kuća, odande počinju njivei> ◊ la Țarină în tuotdăuna ĭarna ĭastă naĭmĭeț, da vara luokuriļi îs pļińe dă apă — <i>na Carini su svake zime veliki smetovi, a leti su njive pune vodei> [Hom.] ♦ dij. var. țarînă ◊ țarînă s-a kĭemat ușa lu gard đi stobuorĭ, ku kare đi vrodată a fuost îngrađit tuot satu — <i>carina je naziv za vrata kroz koja se ulazilo u ogradu od kolja, kojom je nekada bilo ograđeno celo seloi> [Por.]   [Vidi]

1044  țarînă  ţărână  земља  țarînă (mn. țarîń) [akc. țarînă] (i. ž.) — <i>zemlja, sitna zemljai> ◊ kînd faś mușuruoń la kukuruḑ, gramađașće țarînă la radaśină — <i>kad zagrćeš kukuruz, nagomilaj zemlju oko korenai> [Crn.] ◊ kînd sa-ngruapă al muort, sa lapîdă kîta pomînt pi ļagînu luĭ, șî sa ḑîśe să-ĭ fiĭe țarîna ușuară — <i>kada se pokojnik spušta u grob, baca se malo zemlje na njegov sanduk, i kaže se neka mu bude laka zemljai> ♦ sin. pomînt [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1060  țark  ţarc  сеник  țark (mn. țarkurĭ) [akc. țark] (i. m.) — 1. <i> senik, ograda oko plastova sa stočnom hranom; senjak; senarnik; kotari> ◊ am îngrađit klańa ku țarku, sî nu manînśe vićiļi fînu — <i>ogradio sam plast senikom, da stoka ne pojede senoi> [Crn.] 2. <i>ograda, obor u koju se zatvaraju jagnjićii> ◊ bagă mńiĭi-n țark, să nu sugă uoiļi pănă nu ļi mulźem — <i>zatvori jagnjiće u obor, da ne sišu ovce dok ih ne pomuzemoi> [Por.]   [Vidi]

1019  țaruș  ţăruș  шиљак  țaruș (mn. țarușurĭ) [akc. țaruș] (i. m.) — 1. <iiljak, trn, bodljai> ◊ am mĭers điskulț, șî ma-nbrukat într-un țaruș đi spińe — <i>išao sam bos, i naboo sam se na jedan šiljak od trnai> 2. <i>patrljak, ostatak posečene ili slomljene grane, ili kukuruzovinei> ◊ đin kîta s-îm skuată uoki un țaruș đin krĭangă frîntă — <i>umalo da mi izbije oči patrljak jedne slomljene granei> [Crn.] ♦ dij. sin. spińe, brukă ◊ krĭanga alu spińe pļină ĭe đi țarușă — <i>trnova grana puna je bodljii> [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

1030  țasa  ţese  ткати  țasa (ĭuo țîăs, ĭel țîasă) [akc. țasa] (gl. p.) — 1. <i>tkati, raditi na razbojui> ◊ muma ĭe akas, numa śe n-anśeput țasa — <i>majka je kod kuće, samo što nije počela tkatii> ◊ șćiu sî țîăs kî ma-nvațat muma — <i>znam da tkam jer me naučila majkai> 2. (psih.) <i>biti nemiran, ispoljiti nervozui> ◊ nu stîă pi luok, numa țîasă-n tuaće părțîļi — <i>ne drži ga mesto, samo se frćka na sve stranei> [Crn.] ♦ dij. var. țăsa [Por.] ∞ țăsa  [Vidi]

1029  țasut  ţesut  ткање  țasut1 (mn. țasuturĭ) [akc. țasut] (i. m.) — <i>tkanjei> ◊ la nuoĭ muĭeriļi s-apukă đi țasut dupa Sveći Ńikuola đi ĭarnă, orĭe dupa Sveći Ĭovan — <i>kod nas žene počinju da tkaju posle Svetog Nikole, ili posle Svetog Jovanai> ◊ țasutu puaće sî fiĭe în duauă, ore-n patru iță — <i>tkanje može biti u dve ili u četiri nitii> [Crn.] ∞ țăsa  [Vidi]

2460  țasut  ţesut2  ткан  țasut (țasută) (mn. țasuț, țasuće) [akc. țasut] (prid.) — <i>tkan, otkan, izatkani> ◊ nu măĭ kată ńima păturĭ țasuće — <i>ne traži više niko tkane ponjavei> [Por.] ∞ țăsa  [Vidi]

1114  Ţăļigrad  Ţăligrad  Цариград  Țăļigrad [akc. Țăļigrad] (i. m.) — (ojk.) <i>Carigrad, staro ime istambulai> ◊ Țăļigradu a fuost oraș turśiesk — <i>Carigrad je bio turska varoši> ♦ var. Țărigrad [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1096  țăļină  ţelină  крчевина  țăļi (mn. țăļiń) [akc. țăļină] (i. s.) — (geogr.) 1. <i>krčevina, zemljište koje se krčenjem čisti i pretvara u obradivu površinui> ◊ am un lukratuorĭ, îm tîrsîașće țăļina — <i>imam jednog radnika, trsi mi krčevinui> [Por.] 2. <i> ledina, zemljište koje se prvi put obrađujei> ◊ țăļină ĭe kînd sa ară ļivađa măĭ întîń; arĭ la țăļină — <i>„celina” je kada oreš livadu prvi put; oreš „celinu”i> (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

1033  țărmur  ţărmure  узвишење  țărmur (mn. țărmurĭ) [akc. țărmur] (i. m.) — (geog.) <i>uzvišenje, brežuljak; usponi> ◊ pi drumu kîtra munće, ĭastă un țărmur ku pripur mare, no-l trĭeś ku karu fara doa parĭekĭ đi buoĭ — <i>na putu prema planini, ima jedno uzvišenje sa velikim usponom, ne možeš da ga pređeš kolima bez dva para volovai> ♦ var. țîrmur [akc. țîrmur] (s. Tanda, Crnajka) [Por.] ∞ țărmuri  [Vidi]

1125  Ţărovana  Ţerovana  Царована  Țărovana [akc. Țărovana] (i. ž.) — (top.) <i>Carovana, mesto u ataru Crnajke, na levoj obali Porečke reke, na potesu između Miloševe Kule i reke Radovicei> ◊ sa puvestîașće kî la Țărovana în vrĭamĭa lu rimļeń a fuost rudnik, or kă kuzńiță — <i>priča se da je na Carovani u vreme Rimljana bio rudnik, ili kovačnicai> (Crnajka) [Por.]   [Vidi]

6344  Țărovana  Țărovana  Царована  Țărovana (i. ž) — (top.) <i>Carovana, zvano mesto u ataru Crnajkei> ◊ Țărovana în Țîrnaĭka ĭe luok la maina stînga alu Rîu porĭeśi, ku mulće sîamńe kare arată kă aśiĭa đimult s-a sapat șî s-a topit ruda — <i>Carovana je mesto na području Crnajke, na levoj obali Porečke reke, sa mnogo tragova koji ukazuje na staro kopanje i topljenje rudei> [Por.]  [Vidi]

3523  țăuok  căval ?  кавал  țăuok (mn. țăuoś) [akc. țăuok] (i. m.) — (muz.) <i>kavali> ◊ țăuok ĭe fluĭer fara duop — <i>kaval je frula bez čepai> ◊ țăuoku are uopt găurĭ, șasă dă parća dă sus, ka la fluĭer, a șapćiļa ĭe dă źuos la đeađito-l mare, a dă uopt ĭară dă źuos, la urmă, dă đeađito-l mik — <i>kaval ima osam rupa, šest sa gornje strane, kao kod frule, sedma je s donje strane za palac, a osma je opet sa donje strane, ali na kraju, za mali prsti> [Mlava] ∞ țauă  [Vidi]

2178  țăvuakă  ţeavoacă  цевчина  țăvuakă (mn. țăvuaśe) [akc. țăvuaśe] (i. ž.) — (augm.) 1. (tehn.) <i>cevčina, velika cevi> ◊ a skobit o țăvuakă în ļiemn, ĭuo iĭ spun kî ĭe țaua prĭamare, ĭel nu ma krĭađe — <i>izbušio je jednu cevčinu u drvetu, ja mu kažem da je cev prevelika, on mi ne verujei> 2. (anat.) (mn.) <i>velike stidne dlake kod ženei> ◊ am avut trĭabă ku una, frumuasă muĭarĭe, ama n-avut fluaśe numa țăvuaśe — <i>imao sam odnos sa jednom, lepa žena, ali nije imala dlake neko cevčinei> [Por.] ∞ țauă  [Vidi]

4231  țițăĭkă  ţiţeică  љуљашка  țițăĭkă (mn. țițăĭč) [akc. țițăĭkă] (i. ž.) — <i>ljuljaška, njihalicai> ◊ sora a mami kînd s-a dat îm țițăĭkă, a dato prĭa tare și a kazut dupa ĭa și ș-a frînt grumazi, ș-a murit — <i>majčina sestra kad se popela na ljuljašku, prejako se zanjihala i pala je iza nje, polomila vrat i umrlai> ♦ sin. dădăuș [Tim.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. kukă [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1026  țîańik  ţănic  столњак  țîańik (mn. țîańikurĭ) [akc. țîańik] (i. m.) — 1. <i>stolnjaki> ◊ înćinźe țîańiku, șî puńe prînḑu — <i>prostri stolnjak, i postavi ručaki> [Crn.] ♦ dij. var. țîăńik 2. <i>cediljkai> ◊ pin țîăńik a strîkurat ļeșîĭa kînd a spalat skimburļi la albe — <i>kroz „cenik” su cedili ceđ, kada su prali veš na valovui> (Tanda) [Por.] ♦ / < ță [dîl] ńik < țedilnik < srb. cedilnik (exp. Durlić)   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1080  țîăst  ţest  вршник  țîăst (mn. țîăsturĭ) [akc. țîăst] (i. m.) — <i>vršnik, sač, predmet od pečene gline kojim se pokriva crepuljai> ◊ țîăstu đi bîtrîńață s-a fakut đi pomînt — <i>vršnik se nekada izrađivao od zemljei> ◊ țîăstu sa astrukă ku spuḑă — <i>vršnik se pokriva žeravicomi> [Por.] ♦ dij. sin. vîrșńik [akc. vîrșńik] (Jasikovo), tînaćauă [akc. tînaćauă] (Leskovo, zapis: <i> J. Trifunovići>, 2012) ◊ puńe tînaćaua pi śirińe — <i>stavi vršnik na crepuljui> [GPek] ♦ up. śirińe, čirińe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1047  țîță  ţâţă  сиса  țîță (mn. țîță) [akc. țîță] (i. ž.) — 1. <i> sisa, dojkai> ◊ ku așa țîță ar puća sî krĭaskă źemanarĭ — <i>sa takvim sisama mogla bi da doji blizancei> ◊ îĭ mĭarźe lapćiļi đin țîță ka apa đin urśuor, đi aĭa ĭe kopilu marĭe șî kreskut — <i>teče joj mleko iz dojki kao voda iz testije, zato je dete zdravo i naprednoi> 2. <i> usnik na testijii> ◊ đin urśuor apă bĭeĭ pi țîță — <i>iz testije vodu piješ na usnikui> [Crn.] ◊ dă țîță — <i>dojii> ◊ dă țîță la kopil — <i>doji detei> ◊ dă țîță la sapă — <i>„doji motiku”: zabušava na poslu, ne kopa, već stoji grudima naslonjen na držalje motikei> ♦ (demin.) țîțîșuară (mn. țîțîșuare) [akc. țîțîșuară] ◊ țîțîșuare boldorĭaļe — <i>jedre, nabrekle, oštre, istaknute sisei> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

480  țîțînă  ţâţână  шарка  țîțînă (mn. țîțîń) [akc. țîțînă] (i. ž.) — <i>šarka na vratimai> ◊ đață ku kraku, șî skuasă ușa đin țîțînă — <i>udario je nogom i izbio je vrata iz šarkii> ◊ (rel.) đemult, kînd s-a-nkinat lumĭa la prazńik, s-a-nkinat în kuot, dupa ușă, întuorș kîtra țîțînă — <i>nekada, kada su ljudi metanisali na slavi, metanisali su u ćošku, iza vrata, okrenuti ka šarkamai> [Por.] ∞ baglamă  [Vidi]

5731  țîțîșuară  țîțișoară  сисица  țîțîșuară (mn. țîțîșuare) [akc. țîțîșuară] (i. ž.) — (demin.) <i>sisica, siska, dojkicai> ◊ măĭ dulśe ĭe țîțîșuara kînd krĭașće numa kît s-o kuprinḑ ku mîna — <i>najslađa je sisica kad poraste samo koliko da je poklopiš rukomi> ◊ țîțîșuară ćinîră, boldorĭauă, ažuns fećița đi țukat — <i>mlada i tvrda sisica, dorasla devojčica za ljubljenjei> ♦ var. țîțuĭkă [Por.] ∞ țîță  [Vidi]

1120  țîțuos  ţâţos  сисат  țîțuos (țîțuasă) (mn. țîțuoș, țîțuasă) [akc. țîțuos] (prid.) — 1. <i>sisat, koji ima velike sisei> ◊ țîțuasă ka vaka — <i>sisata kao kravai> 2. <i>koji je u obliku sise; šiljati> ◊ fakut ĭe prĭa țîțuos, șî ma ćĭem kî atîrnă vrunđiva — <i>napravljen je previše šiljasto, i bojim se da će negde da zakačii> [Por.] ∞ țîță  [Vidi]

1027  țîfnă  ţâfnă  избочина  țîfnă (mn. țîfńe) [akc. țîfnă] (i. ž.) — 1. (geog.) a. <i>izbočina, uzvišica na terenu, brežuljaki> ◊ dupa țîfna-ĭa ĭe kasa mĭa — <i>iz one uzvišice je moja kućai> [Crn.] b. <i>uzvišeni šiljak na sastavu dva potokai> ◊ țîfnă sa ḑîśe la țărmur askuțît unđe sa-npreună doă ogașurĭ — <i>„cifna” se kaže za šiljak brežuljka koji se javlja na sastavu dva potokai> ◊ kînd vĭeḑ o pĭatră mare sîngură pi kîmp, ḑîś: „Ăće o țîfnă-n mižluoku kîmpuluĭ!" — <i>kada vidiš veliki usamljeni kamen na poljani, kažeš: „Evo jedne ’cifne’ na sred poljane!”i> (Jasikovo) [GPek] c. <i>velika strmina, usponi> ◊ ći prinḑ ku nasu đi pomînt pănă ĭeș pi țîfnă-n sus — <i>hvataš se nosom za zemlju dok izađeš uz striminu na gorei> (Tanda, Rudna Glava) [Por.] 2. (psih.) <i>prznica, prgavac, osoba koja se lako i brzo ljuti i duri bez nekog posebnog razlogai> ◊ țîfnă ĭe uom kare sa mîńiĭe đi fiĭe-śe — <i>„cifna” je čovek koji se ljuti za bilo štai> [GPek][Por.]  [Vidi]

1028  țîfnuos  ţâfnos  пргав  țîfnuos (țîfnuasă) (mn. țîfnuoș, țîfnuasă) [akc. țîfnuos] (prid.) — 1. (psih.) <i>prgav, koji se lako i brzo ljuti; przničavi> ◊ numa m-am glumit ku ĭa, n-am șćut kî ĭe atîta đi țîfnuasă — <i>samo sam se našalio sa njom, nisam znao da je toliko prgavai> [Crn.] ◊ nu kućeḑ s-îĭ ḑîś ńimika, ĭuta sa mîńiĭe, atîta ĭe đi țîfnuos — <i>ne smeš ništa da mu kažeš, brzo se naljuti, toliko je przničavi> [Por.][GPek] 2. (geog.) <i>neravan teren, teren sa izbočinama, šiljcima ili velikim usponomi> ◊ luok țîfnuos, nuĭe đi ńimika — <i>mesto puno izbočina, nije ni za šta i>[Por.][GPek] ∞ țîfnă  [Vidi]

2002  țîfńală  ţâfneală  прзничавост  țîfńală (mn. țîfńaļe) [akc. țîfńală] (i. ž.) — (psih.) <i>przničavost, osobina nekoga ko se bez razloga lako i brzo ljuti; prgavost; drčnosti> ◊ s-a pus o țîfńală pi fata-sta, numa frkuańe ka mîța naruoadă, sigurat a lasat-o baĭatu — <i>ova devojka je postala przničava, samo frkće kao luda mačka, sigurno ju je ostavio momaki> [Por.] ∞ țîfnă  [Vidi]

2003  țîfńitură  ţâfnutire  прзница  țîfńitură (mn. țîfńiturĭ) [akc. țîfńitură] (i. s.) — (psih.) <i>prznica, prgavko, osoba koja se bez razloga lako i brzo ljutii> ◊ đi kînd s-a goļit butońu în podrum, moșu s-a fakut o țîfńitură đi uom, numa fîrfuańe, sa zbĭară pi tuoț đi fiĭe śe, da slab șî manînkă — <i>otkad se ispraznilo bure u podrumu, čiča je postao prava prznica, samo frkće, viče na sve za bilo šta, a slabo i jedei> [Por.][GPek] ∞ țîfnă  [Vidi]

5737  Țîgan laĭaće  țigan laiece  црни Циганин  Țîgan laĭaće (mn. Țîgań laĭеț) [akc. Țîgan laĭaće] (sint.) — <i>crni Ciganini> ◊ Țîgań laĭeț a fuost ferarĭ, a lukrat la ńikovală șî la fuaļe, a șćut să vorbĭaskă țîgańiașće — <i>crni Cigani su bili kovači, radili su sa nakovnjem i mehom, znali su da govore ciganskii> ◊ parințî a spumîntat kopiĭi ku Țîgań laĭeț, k-o să-ĭ fure dakă nu va fi kuminț — <i>roditelji su plašili decu sa crnim Ciganima, da će ih uzeti ako ne budu bila dobrai> ◊ Țîgań laĭeț a trait supt kuort, șî s-a mutat đin sat în sat, katînd đi lukru — <i>crni Cigani su živeli pod čergom, i selili se iz sela u selo, tražeći posaoi> ◊ muĭeriļi alu Țîgań laĭeț a fuost kuprinsă ku đeskînćiśe, ku minśuń șă ku furaluku — <i>žene crnih Cigana bavile su se vražbinama, prevarama i krađomi> [Por.] ∞ laĭe  [Vidi]

1050  țîgańașće  ţigănește  цигански  țîgańașće [akc. țîgańașće] (pril.) — <i>ciganski, romski, kao Romii> ◊ țîgańi đin Lukuva nu șćiu țîgańașće — <i>Romi iz Lukova neznaju romskii> [Crn.] ◊ dakă vrĭeĭ sî faś kimîtă kî vorbĭeșć țîgańașće, ḑîś ku gîtu strîns: „Kar nou, par nou; sok avĭem, sok arđem!” — <i>ako hoćeš da imitiraš ciganski govor, kažeš stegnutog grla: „Kola nova, kolac nov; zovu imamo, zovu ložimo!”i> ♦ var. țîgańiuluĭ [Por.] ∞ țîgan  [Vidi]

1117  Ţîgańiĭe  ţigănie  Циганија  Țîgańiĭe (mn. țîgańiĭ) [akc. Țîgańiĭe] (i. ž.) — 1. (top.) <i>Ciganija, mahala u Rudnoj Glavi koja je bila naseljena Romima u vreme dok je u ovom selu bio aktivan rudnik magnetitai> ◊ akuma în Țîgańiĭe nus măĭ Țîgań, sa mutat tuoț la Ńigoćin, da uńi la Măĭdan — <i>danas u Ciganiji nema više Roma, svi su se iselili u Negotin, a neki u Majdanpeki> 2. (fig.) <i>nemoralnost i bezobrazluk u ponašanju, naročito sklonost ka svađi i psovanju na javnom mestu; ciganština, ciganluki> ◊ o țîgańiĭe mare a tunat întra iĭ, n-o sî ĭasă la bińe — <i>neki veliki ciganluk je ušao među njih, neće izaći na dobroi> [Por.] ∞ țîgan   [Vidi]

1078  țîĭe  ţie  теби  țîĭe [akc. țîĭe] (zam.) — 1. <i>tebii> ◊ ĭuoće țîĭe o pară, da șî țîĭe una, sî nu ći mîńiĭ — <i>evo tebi jedna kruška, a i tebi jedna, da se ne ljutiši> [Crn.] 2. <i>tii> ◊ țîĭe țî śudă pi mińe, ama n-aĭ đi śe, kă nu mis đevină — <i>ti si ljut na mene, ale nemaš zašto, jer nisam krivi> ♦ up. îț [Por.]  [Vidi]

1088  țîkă  ţâcă  сорта  țîkă (mn. țîś) [akc. țîkă] (i. ž.) — 1. <i>sorta, vrstai> (za ljude) ◊ așa țîkă đi lume rîa, n-a măĭ vaḑut ńima — <i>takvu sortu loših ljudi, još nije video nikoi> 2. <i>poreklo; loza; rod, svojta; familijai> ◊ draku va șći đi unđe sa traźe țîka luor — <i>đavo će ga znati odakle se vuče njihova lozai> ◊ nu sînt iĭ đin țîka nuastră — <i>nisu oni iz naše lozei> 3. (psih) <i>naravi> (obično se odnosi na decu) ◊ kopiļe, trasńirĭa-n țîka-tĭa, draśaskă — <i>dete, grom ti spalio đavolsku naravi> [Por.]   [Vidi]

1037  țîkļiaće  ţiclete  бргљез  țîkļiaće (mn. țîkļi) [akc. țîkļiaće] (i. m.) — (ornit.) <i>brgljezi> (Sitta europaea) ◊ țîkļiaće ĭe pasîrĭe mikă, ku ćiku lung șî ku pĭańe vînîće, faśe gaură în ļiemn șî-n gaura-ĭa faśe kuĭb — <i>brgljez je mala ptica sa dugim kljunom i plavim perjem, pravi rupu u drvetu i u toj rupi pravi gnezdoi> [Por.]   [Vidi]

1095  țîļiļiu  ţâliliu  цмиздрење  țîļiļiu [akc. țîļiļiu] (uzv.) — (onom.) <i>cmizdrenje, izaz kojim se oponaša dete koje cmizdri, s ciljem da se odobrovoljii> ◊ śe drak ĭe, mă, la kopilo-la, đi țîńe „țîļiļiu” una-ntruuna? — <i>šta je, kog vraga, onom detetu, da jednako cmizdri?i> ♦ var. tîļiļiu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1103  țîmĭentă  ţiment  цимента  țîmĭentă (mn. țîmĭenće) [akc. țîmĭentă] (i. ž.) — (ret.) <i>cimenta, čaša, šolja, posuda kojom se zahvata voda za pićei> ◊ lînga fîntînă am lasat o țîmĭentă, atîrnată într-o krĭangă, să aĭbă drumașî ku śe să bĭa apă — <i>pokraj izvora sam ostavio cimentu, okačenu o jednu granu, da putnici imaju čime da piju vodui> (Rudna Glava) [Por.] / < lat. cimenta — a. <i>limeni sud za pićei> b. <i>veći limeni sud, kofai>, Sursa: РечникМС6. (exp. <i>Durlići>)   [Vidi]

1053  țînatuorĭ  ţânator ?  држећи  țînatuorĭ (țînatuarĭe) (mn. țînatuorĭ, țînatuarĭe) [akc. țînatuorĭ] (prid.) — <i>držeći, koji je još u snazi, koji se dobro drži uprkos godinamai> ◊ înkă ĭe ĭel țînatuorĭ, dakă arĭe mulț ań — <i>još je on držeći, iako ima mnogo godinai> [Crn.] ∞ țîńa  [Vidi]

1034  țînțarĭ  ţânţar  комарац  țînțarĭ1 (mn. țînțarĭ) [akc. țînțarĭ] (i. m.) — (ent.) <i>komaraci> (Culex pipiens) ◊ țînțarĭu suźe sînźiļi, șî fuźe — <i>komarac siše krv, i bežii> [Por.]   [Vidi]

1035  țînțarĭ  ţânţar  Цинцарин  țînțarĭ (mn. țînțarĭ) [akc. țînțarĭ] (i. m.) — <i>Cincarin, nadimak za ljude armanskog poreklai> ◊ la nuoĭ đemult a veńit în sat triĭ fraț, țînțarĭ, a fuost marĭ ńigustuorĭ; ĭastă đin țîka-luor ș-akuma vro duauă-triĭ kăș — <i>kod nas u selo davno su došla tri brata, Cincarina, bili su veliki trgovci; ima i danas od njihove loze dve-tri kućei> [Por.]   [Vidi]

1018  țîndîră  ţandără  ивер  țîndîră (mn. țîndîrĭе) [akc. țîndîră] (i. ž.) — 1. <i>iver, treska koja se odlomi kada se drvo teše ili obrađuje nekim alatomi> ◊ pănă am śopļit kuadă đi sakurĭe, sari o țîndîră, șî ma lovi în frunće, đin kîta s-îm skuată uokĭu — <i>dok sam deljao dršku za sekiru, odbio se jedan iver i udario me u čelo, umalo da mi izbije okoi> 2. (fig.) <i> kad se neko ljutii> ◊ îĭ sari o țîndîră, șî să dusă — <i>otkači mu se jedan iver, i odei> 3. <i> poreklo, deo rodoslovai> ◊ Marinkuońi au o țandîră đin Voĭńeșći — <i>Marinkovići vode poreklo od Vojnješćii> ♦ dij. var. țandîră [Crn.] ♦ dij. var. țandră (mn. țîăndre) [akc. țandră] ◊ adun țîăndre sî fak fuoku — <i>skupljam treske da naložim vatrui> [Por.]   [Vidi]

1054  țîntă  cent  цент  țîntă (mn. țînturĭ) [akc. țîntă] (i. ž.) — 1. (zast.) <i> cent, stoti deo stranog novca ili neke celinei> ◊ o țîntă a fuost kît o parauă — cent je bio koliko jedna para 2. <i>sasvim malo, neznatnoi> ◊ đ-o țîntă mĭ-a skapat vuozu — <i>za malo mi je voz pobegaoi> [Crn.] ♦ dij. var. țintă ◊ o țintă ďe om — <i>mali čoveki> ♦ (vulg.) ĭa ramas o țintă-n kur — (fig.) <i>nije se dobro „olakšao”i> (Prahovo) [Kmp.]   [Vidi]

3849  țînut  ţinut  област  țînut (mn. țînuturĭ) [akc. țînut] (i. s.) — (izob.) <i>oblast, područje, teritorijai> ◊ țînutu alu Rîu porĭeśi kuprinđe marźina Dunîri ku Đerdapu, Miruośu, Guolu, Șașka ku Arnaglaua șî Gorńana ku Kîrșĭa mare — <i>oblast Porečke Reke zahvata obalu Dunava sa Đerdapom, Miroč, Deli Jovan, Šašku sa Rudnom Glavom i Gornjane sa Velikim kršomi> ◊ țînutu kîsîtorit ku Rumîń țîńe đila Muraua la zovîrńit, pănă la Ćimuok la rîsarit — <i>oblast naseljena Vlasima zahvata od Morave na zapadu do Timoka na istokui> [Por.] ∞ țîńa  [Vidi]

1052  țîńa  ţinea  држати  țîńa (ĭuo țîn, ĭel țîńe) [akc. țîńa] (gl.) — 1. <i>držati, pridržavatii> ◊ muĭarĭa a țînut frîu, da uomu ku umîru supus a țînut karu sî nu să rastuarńe — <i>žena je držala uzde, a muž je podmetnutim ramenom pridržavao kola da se ne preturei> 2. <i> posedovati, imatii> ◊ Vuoĭna Duman țîńe muĭarĭe đin Vaļakuańa — <i>Vojin Duman ima ženu iz Valakonjai> 3. <i>zadržavatii> ◊ ma țînu la vuorbă pînă-n zavrńitu suariluĭ — <i>zadržao me u razgovoru do zalaska suncai> 4. <i> pratiti, ići za nekimi> ◊ sî țînură kîńi đi mińe pîn nu trekuĭ konvĭeĭu — <i>psi su me pratili dok ne pređoh krivinui> 5. <i>pamtitii> ◊ tata-muoș a țînut minće mulće povĭeșć — <i>moj pradeda je pamtio mnogo pričai> 6. <i>držati nekome stranu, braniti gai> ◊ muma mi-a țînut parće kînd a vrut tata sî ma bată — <i>majka me branila kad je otac hteo da me bijei> 7. <i>pratiti nekoga ili nešto pogledomi> ◊ țîńe uoki la ĭa pînă trăśe pi drumu — <i>prati je pogledom dok prolazila putemi> 8. <i> čuvatii> ◊ țîńe dăćiii batrîńe — <i>čuva stare običajei> [Crn.] 9. <i>biti u vanbračnoj ljubavnoj vezii> ◊ aldrakuluĭ uom a fuost, s-a țînut ku mulće muĭerĭ — <i>vragolast čovek je bio, imao je mnogo ljubavnicai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1056  țîońa  ţiui  цијукати  țîońa (ĭuo țîuon, ĭel țîuańe) [akc. țîońa] (gl. n.) — (onom.) <i>cijukati, pištati, šištati; ispuštati tanak zvuki> ◊ o pasarikă țîuańe în salkă — <i>neka ptičica cijuče na vrbii> [Crn.] ◊ îm țîuańe urĭakĭa, sigurat ma vorbĭașće vrunu đi rîău — <i>pišti mi uvo, sigurno me neko ogovarai> [Por.] ∞ țîu!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1101  țîpa  ţipa  цичати  țîpa (ĭuo țîp, ĭel țîpă) [akc. țîpa] (gl. p. ref.) — (onom.) <i>cičati, skičati, vrištati; jaukati; ispuštati visok piskav glasi> ◊ śe va țîpa puorśi atîta, kî ļ-am dat đi mînkare? — <i>zašto li svinje toliko skiče, kad sam ih nahranio?i> ◊ nu țîpa kopiļe, kă vińe mum-ta sî-ț đa țîță — <i>ne vrišti, dete, jer dolazi majka da te podojii> ♦ sin. kirai [Por.]   [Vidi]

1102  țîpăt  ţipăt  цика  țîpăt (mn. țîpăće) [akc. țîpăt] (i. s.) — <i>cika, vrisak, jauk; krik; graja, vikai> ◊ în țara surdă, ńima n-auđe țîpîtu-n lume, ma kît đi tare sî fiĭe — <i>u gluvoj državi niko ne čuje jauk u narodu, ma koliko jak da budei> [Por.] ∞ țîpa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2007  țîpeńiĭe  ţepenie  јачина  țîpeńiĭe (mn. țîpeńiĭ) [akc. țîpeńiĭe] (i. ž.) — 1. <i>jačina, snaga, moći> ◊ muĭarĭa n-are țîpeńiĭe în mîń ka uomu, șî nu puaće să bată la parĭ în gard ku boruosu; aăla ĭe lukru voĭńiśiesk — <i>žena nema snagu u rukama kao muškarac, i ne može maljem da nabija kočeve u ogradi; to je muški posaoi> 2. <i>čvrstina; krutosti> ◊ țapa nuĭe batută bińe, șî nare ńiś o țîpeńiĭe, are klańa ĭuta sî kadă — <i>stožer nije dobro nabijen i nema nikakvu čvrstinu; plast ima brzo da padnei> [Por.] ♦ dij. var. țapeńiĭe [Crn.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

2008  Ţîpeńor  Ţepenior  Цепењор  Țîpeńor (mn. Țîpeńori) [akc. Țîpeńor] (i. m.) — (antr.) <i>Cepenjor, porodični nadimak i prezime bufanske familije u Majdanpekui> ◊ đin Boșńak în Banatu rumîńesk, în prĭežba Golumbățuluĭ la Dunăre, ar vińit în Măĭdan doĭ fraț: Trailă ku Ńikolaĭe Đura; Ńikolaĭe ar fost om țapîn, tare la pućare, șî în Măĭdan a kautat poļikră „țîpeńor”, șî đin ĭel sînt toț Țîpeńori, da alu Trailă Đura ar rămas Đurońi — <i>iz Bošnjaka u rumunskom Banatu, u pravcu Golupca na Dunavu, došla su u Majdanpek dva brata: Trailo i Nikola Đura; Nikola je bio čovek jak i snažan, i u Majdanpeku je dobio nadimak „cepenjor” (= srb. „jakić”), i od njega su svi Cepenjori, a od Traila Đure ostali su Đuronji (= srb. Đurići)i> ♦ / < țapîn — <i>jak, snažani> [Buf.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

1074  țîporaz  ?  бодљика  țîporaz (mn. țîporază) [akc. țîporaz] (i. m.) — 1. <i> bodljika, kočanj, deo stabljike žita, kukuruza ili krupnije travke koji ostaje da viri iz zemlje posle žetve ili kosidbei> ◊ sîśararîm grîu, ramasîră numa țîporază — <i>požnjeli smo žito, ostadoše samo bodljikei> [Crn.] 2. <i>dlačice zaostale u koži svinje posle šurenjai> ♦ dij. var. mn. țîporaḑă (s. Leskovo, zapis: <i>D. Markovići> ) [GPek] ♦ dij. var. țîporag (mn. țîporaź) [akc. țîporag] ◊ ma-nbrukaĭ în tr-un țîporag — <i>nagazio sam na jednu bodljikui> [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

1087  țîraĭală  ţârâială  звецкање  țîraĭală (mn. țîraĭaļe) [akc. țîraĭală] (i. ž.) — (onom.) <i>zveckanje, škripanjei> ◊ țîraĭală s-auđe kînd kad țîrțari, kînd baće pĭatra, or kînd sa varsă buobiļi đin sak — <i>zveckanje se čuje kada pada krupa, kada bije grad, ili kada se prospu zrna iz džakai> ♦ var. țîraitu [akc. țîraitu] [Por.] ∞ țîr  [Vidi]

2898  țîră  ţâră  мало  țîră [akc. țîră] (pril.) — (ret.) <i>malo, u vrlo maloj količinii> ◊ (u izr.) o țîră — <i>nešto maloi> ◊ a lukrat o țîră la rudńik, șî s-a lasat — <i>radio je nešto malo u rudniku, pa je napustioi> ◊ nu puot să fak koļașa, kî mĭ-a ramas numa o țîră đi fańină — <i>ne mogu da napravim kačamak, jer mi je ostalo vrlo malo brašnai> ◊ śarkă o țîră — <i>probaj malo, pokušaji> ♦ (demin.) o țîrikiță — malecno, majušno [Por.]  [Vidi]

1036  țîrțarĭ  ţârţari ?  крупа  țîrțarĭ1 (mn. țîrțari) [akc. țîrțarĭ] (i. m.) — <i>krupa, vrsta atmosferske padavine u obliku sitnog igličastog ledai> ◊ kînd kad țîrțari, zapada sa korožîașće, șî kopiĭi puot să mĭargă pi ĭa, șă sî nu sa skufundă — <i>kada pada krupa, na snegu se stvara kora, po kojoj deca mogu da idu a da ne propadnui> ◊ sa kĭamă țîrțarĭ, kî sînt marunț, șî țîrîĭe kînd kad — z <i>ovu se „circari” jer su sitni, i zveckaju kad padajui> ♦ var. țînțarĭ [Por.] ♦ (demin.) țîrțari (țîrțariś) [akc. țîrțarikă] (i. ž.) — <i>„cigančići”, sitan gradi> ◊ ku pluaĭa a batut șî țîrțarikă — <i>uz kišu padali su i „cigančićii> [Crn.] ∞ țîrai  [Vidi]

1070  țîrțarĭ  ţârţar  грах  țîrțarĭ2 (mn. țîrțarĭe) [akc. țîrțarĭ] (i. m.) — (bot.) <i> grah, vrsta mahunarke čija zrna služe za ishranui> ◊ o uală đi țîrțarĭ, prînḑ đi tuoț — <i>grne graha, ručak za svei> [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3247  țîrkońa  ţârcâi  измусти  țîrkońa (ĭuo țîrkuon, ĭel țîrkuańe) [akc. țîrkońa] (gl. p. ref.) — <i>izmusti, malo musti, muznuti, domustii> ◊ vaka, uaĭa or kapra sa țîrkuańe kînd ĭe bolnauă, șî nu sa puaće mulźa kalumĭa, numa kîćikîta — <i>krava, ovca ili koza se izmuzuje kad je bolesna, i ne može dobro da se muze, nego samo pomaloi> ◊ s-a dus baba să țîrkuańe vaka, kî kopilașu kată lapćișuor — <i>otišla baka da muzne kravu, jer detence traži mlekcei> [Por.] ∞ țîrk  [Vidi]

1111  Ţîrna  Ţârna  Црна  Țîrna [akc. Țîrna] (i. ž.) — (hidr.) <i>Crna, ime planinske rečice u Gornjem Pekui> ◊ Țîrna izvorĭaḑă supt Brĭeza, primĭașće la đirĭaptă ogașîaļe Bigru șî Ogașul mare, da đi la stînga pi Fiļișana, șî sa împreună ku Pĭeku la Dîbiļug — <i>Crna izvire ispod Breze, sa desne strane prima potoke Bigar i Veliki potok, a s leve Filišanu, i uliva se u Pek kod Debelog Lugai> [GPek]   [Vidi]

1112  Ţîrnaĭka  Ţârnaica  Црнајка  Țîrnaĭka (mn. Țîrnăĭś) [akc. Țîrnaĭka] (i. ž.) — (ojk.) <i>Crnajka, selo u Gornjem Poreču u opštini Majdanpeki> ◊ Țîrnaĭka ĭe sat rumîńesk, supt puala lu Guol — <i>Crnajka je vlaško selo u podnožju Deli Jovanai> ◊ Țîrnaĭka sa otarîașće ku Arnaglaua, Gorńana, Tanda, Klokośuouțu șî Plamna — <i>Crnajka se graniči sa Rudnom Glavom, Gornjanom, Tandom, Klokočevcem i Plavnomi> [Por.]   [Vidi]

3469  țîrnaśană  ţârnăceană  Црнајчанка  țîrnaśană (mn. țîrnaśeńe) [akc. țîrnaśană] (i. ž.) — <i>Crnajčanka, stanovnica Crnajke, sela u Gornjem Porečui> ◊ țîrnaśană ĭe însă muĭerĭaskă kare traĭașće în sat Țîrnaĭka, supt Guol, în Rîu Porĭeśi đi Sus — <i>Crnajčanka je ženska osoba koja živi u selu Crnajka, ispod Deli-Jovana, u Gornjem Porečui> ♦ up. țîrnaśan [Por.] ∞ Țîrnaĭka  [Vidi]

2523  țîsatură  ţesătură  тканина  țîsatură (mn. țîsaturĭ) [akc. țîsatură] (i. ž.) — <i>tkanina, tkanje, tkivo, ono što je izatkano na razbojui> ◊ a ramas đi la mama o gramadă đi țîsaturĭ, am đi gînd să ļi vind, să nu ļi manînśe muoļi — <i>ostala je od bake gomila tkanja, imam nameru da ih prodam, da ih ne izjedu moljcii> ♦ var. țăsătură (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. țasatură [Crn.] ∞ țăsa  [Vidi]

1064  țîș!  ţâș ?  шик!  țîș! (uzv.) — (onom.) <iik! onomatopeja za snažno izbijanje tečnosti, za šikljanje, mlaz; štrki> ◊ nuoĭ șađem la umbră, da drako-la đi kopil veńi ku un maț, șî - țîș! - ńi udă șî fuźi — <i>mi sedimo u hladu, a ono đavolje dete dođe sa nekim crevom, i - šik! - poprska nas i pobežei> ♦ sin. fîș! [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1063  țîșńi  ţâșni  шикљати  țîșńi (ĭuo țîșńesk, ĭel țîșńașće) [akc. țîșńi] (gl.) — <iikljati, izbijati u mlazui> ◊ sari śĭepu, șî đin butuoń țîșńi vinu — <i>izbi čep, i iz bureta šiknu vinoi> [Crn.] ◊ lukraĭ pi-n zapușală mare, pănă nu-m țîșńi sînźiļi pi nas — <i>radio sam po elikoj vrućini, dok mi krv nije šiknula iz nosai> ◊ kopiļe, dakă ći măĭ prind kă furĭ, o să ći bat pănă kakățî nu va țîșńi đin ćińe — <i>dete, uhvatim li te još jednom u krađi, ima da te bijem dok govna ne budu šiknula iz tebei> ♦ sin. bîșńi [Por.] ∞ țîș!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1062  țîșńituarĭe  ţâșnitoare  прскалица  țîșńituarĭe (mn. țîșńituorĭ) [akc. țîșńituarĭe] (i. ž.) — <i>prskalica, dečja igračkai> ◊ đi fakut țîșńituarĭe îm trîabĭe brîśag, bît đi suok, bîćiśel đi razbik, șî kîlț — <i>za izradu prskilice treba mi britva, zovin štap, štapić za klip, i kučinai> [Crn.] ♦ dij. var. țîșńituare (Rudna GLava) [Por.] ∞ țîșńi  [Vidi]

1065  țîșńitură  ţâșnitură  млаз  țîșńitură (mn. țîșńiturĭ) [akc. țîșńitură] (i. ž.) — 1. <i>mlazi> ◊ la nađitura lu mațîļi đi apă, a bîșńit o țîșńitură marĭe — <i>na sastavku creva za vodu, izbio je veliki mlazi> 2. (fig.) <i> prznica, naprasit, nadmen ili neobuzdan čoveki> ◊ țîșńitura-ĭa nu mîĭ askultă pi ńima — <i>taj nadmenko ne sluša više nikogi> [Crn.] 3. (med.) <i>proliv, sraćkavicai> ◊ la lovit țîșńitură — <i>dobio je prolivi> (Tanda) [Por.] ∞ țîșńi  [Vidi]

2770  țoapă  ţoapă  глупан  țoapă (mn. țoape) [akc. țoapă] (i. ž.) — (zast.) <i>glupan, tupani> ◊ țoapă grĭa, đin ĭel ĭasă num prostîĭ șî gruzaviĭ — <i>težak glupan, iz njega izlaze samo prostote i bljuvotinei> [Por.]  [Vidi]

3367  țoță  ţoţă  копа  țoță (mn. țoțe) [akc. țoță] (i. ž.) — <i>kopa, kupasta gomila kukuruzne šašei> ◊ au kuļes porumbu șî astădz au đe gînd să taie tuļeńi șî să fakă țoță — <i>obrali su kukuruz i danas planiraju da poseku šašu i naprave kopei> ♦ var. țuță (Plavna) [Pad.] ♦ up. glugă [Mlava], [Crn.], stup [Por.]  [Vidi]

1068  țof!  ţof ?  шљап!  țof! (uzv.) — (onom.) <i>šljap! zvuk udaranja o vodenu površinu; kretanje kroz vodui> ◊ sa đisparțî đi nuoĭ, șî - țof! țof! - trĭeku pin apă, da nuoĭ rîmasîărîm la marźină — <i>odvoji se od nas, i - šljap! šljap! - prođe kroz vodu, a mi ostadosmo na obalii> [Por.]  [Vidi]

1069  țofai  tofăi  шљапати  țofai (ĭuo țuofîĭ, ĭel țuofîĭe) [akc. țofai] (gl.) — (onom.) <i>šljapati, hodati po vodi ili blatu, gacatii> ◊ gîșćiļi s-a dus la baltă, șî kînd înśepură a țofaĭa pin apă, sa spumîntară kîńi, șî-n śepură a latra, parke lupi tună pista iĭ — <i>guske su otišle na baru, i kada su počele šljapati po vodi, psi se uplašiše, i počeše lajati kao da kurjaci kidišu na njihi> ♦ var. ĭel țuafîĭe ◊ țuafîĭe pin morśilă — <i>gaca po blatui> [Por.] ∞ țof!  [Vidi]

1066  țofaĭală  lăpoviţă  лапавица  țofaĭală (mn. țofaĭelurĭ) [akc. țofaîală] (i. ž.) — <i>lapavica, sitna kiša sa snegomi> ◊ kînd înprauna ńinźe șî pluaĭe, sî faśe țofaĭală — <i>kada zajedno padaju sneg i kiša, nastaje lapavicai> [Crn.] ♦ dij. sin lapoviță [Kmp.] ♦ sin. fļeșkău [Por.] ∞ țofai  [Vidi]

1094  țopîrlan  ţopârlan  момчић  țopîrlan (mn. țopîrlań) [akc. țopîrlan] (i. m.) — (demin.) <i>momčić, dečarac; pubertetlijai> ◊ țopîrlan ĭe kopilandru, ńiś kopil, ńiś baĭat, numa śuaua pintra ĭaļe — <i>„coprlan” je dečarac, ni dete, ni momak, nego nešto izmeđui> ♦ var. țîpîrlan, śopîrlan, śokîrlan, śukîrlan ♦ sin. kopilandru [Por.] ∞ țoapă  [Vidi]

1109  țreparĭ  ?  црепар  țreparĭ (mn. țreparĭ) [akc. țreparĭ] (i. m.) — <i>crepar, radnik na crepanii> ◊ veńi un țreparĭ, șî ńi-n trabă dar ńi trîabe țrĭep — <i>došao je jedan crepar, i pitao nas je da li nam treba crepi> [Por.] ∞ țrĭep  [Vidi]

1076  țrĭep  ţâglă  цреп  țrĭep (mn. țrĭepĭ) [akc. țrĭep] (i. m.) — <i>nedostaje mi oko dve stotine crepova, da pokrijem celu kućui> ◊ vîntu mĭ-a luvat țrĭepu đi pi ștală — <i>vetar mi je odneo crep sa štalei> [Crn.] ♦ dij. var. (mn. țrĭepurĭ) [akc. țrĭepurĭ] ◊ a dus o gramadă đi țrĭepurĭ, șî ĭa lasat l-înga gard — <i>doneo je gomilu crepova, i ostavio ih je pored ogradei> ◊ țrĭepu ĭe astrukamînt nuou, a ĭeșît înkuaśa, pi dupa ratu-sta ku ńamțî — <i> crep je nova vrsta pokrivača, pojavio se ovamo, posle rata sa Nemcimai> [Por.] up. astrukamînt, kîrami, kiramiḑîĭe  [Vidi]

69  țuală  ţoală  одело  țuală (mn. țuaļе) [akc. țuală] (i. ž.) — <i>odeloi> ◊ țuala sa-nbrakă șî sa puartă — <i>odeća se oblači i nosii> ♦ (demin.) țoļiță ♦ sin. îmbrîkamînt, skimbură, țurfură [Por.]   [Vidi]

1051  țuțur  ţuţur  точур  țuțur (mn. țuțurĭe) [akc. țuțur] (i. s.) (prid.) — i. (i. s.) 1. <i> točur; česma, slavinai> ◊ la țuțur kurĭe apa, moara sî kumparăm nuou — <i>na slavini curi voda, moramo da kupimo novui> (s. Topolnica) 2. <i> visuljak; ledenicai> ◊ s-a fakut țuțurĭe supt strĭeșîna kășî — <i>napravile su se ledenice ispod nadstrešnicei> ii. (prid.) (nepr.) 1. <iiljat, oštar predmet; šiljaki> ◊ bagă sama, să nu ći-nbruś în țuțuro-la — <i>pazi, da se ne nabodeš na taj šiljaki> 2. (za položaj)<i> uspravan, čvrst; štrkljasti> ◊ stă țuțur — <i>štrči; stoji uspravnoi> ♦ (augm.) țuțuruoĭ [akc. țuțuruoĭ] ♦ (demin.) țuțurĭel [akc. țuțurĭel] ♦ up. śuśur (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

5733  țuțuruoĭ  țuțuroi  млаз  țuțuruoĭ (mn. țuțuruaĭe) [akc. țuțuruoĭ] (i. s.) — <i>mlazi> ◊ s-a taĭat la piśuor ș-a sînźiļi la tośit ku țuțuruoĭu — <i>posekao se na nozi, i krv je šiknula u mlazui> [Por.] ∞ țuțur  [Vidi]

1124  țug  ţug  промаја  țug1 (mn. țugurĭ) (i. s.) — 1. <i> promaja, cugi> ◊ a fakut borđiu la luok înkis, n-a fuost țug đestul să tragă fumu, șî ma mir kum nu ĭa kĭorît gluaćiļi đ-atîta fumaćeu — <i>napravio je zemunicu na zaklonjenom mestu, nije bilo dovoljno promaje da povuče dim, i čudim se kako mu glota nije oslepela kod tolike diine?i> 2. <i>deo šporeta kojim se podešava strujanje vazduhai> ◊ kuoșu nu mi bun, pî muara kînd kuok la șporĭet să țîn țugu đeșkis — <i>dimnjak mi nije dobar, pa moram kad pečem na šporetu da cug držim otvorenimi> [Por.]  [Vidi]

6128  țug  țug ?  спојница  țug2 (mn. țugurĭ) (i. s.) — (tehn.) <i>spojnica, naprava od zakrivljene šipke u obliku slova „U” ili „П”i> ◊ la kar đi buoĭ a fuost măĭ puțîn patru țugurĭ, la tuata uosîĭa kî ći duauă; a țînut uosîĭa ļegată đi drik — <i>na volovskim kolima bilo je najmanje četiri cuga, na svakoj osovini po dva; držali su osovinu vezanu za trapi> [Por.]   [Vidi]

1061  Ţugińeșći  ?  Цугињешћи  Țugińeșći [akc. Țugińeșći] (i. m.) — (antr.) (top.) <i>Cuginješći, nadimak porodica Simeonović, Petrović, Pavlović, Nikolić, Jovanović, Mladenović i Trailović (Žurkić) u Osniću, nastao od imena zajedničkog pretka, Cugina; zbog njihove brojnosti, i deo sela na kome ove porodice žive, nazvan je Cuginješćii> ◊ alu Țugină — <i>Cuginovii> [Crn.]   [Vidi]

1077  țuĭkă  ţuică  ракија  țuĭkă (mn. țuĭś) [akc. țuĭkă] (i. ž.) — (ret.) <i> rakijai> ◊ kopsăĭ kuomina, șî fakuĭ țuĭkă numa kît đi kasa nuastră — <i>ispekao sam kominu, i napravio sam rakije tek koliko za našu kućui> [Crn.] ◊ nuoĭ la rakiĭe iĭ ḑîśem țuĭka numa kînd ńis kîta-n voĭa bună — <i>mi rakiju zovemo cujkom, samo kada smo malo pod gasomi> [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

1110  Ţuośa  Țoca  Цока  Țuośa (mn. Țośuońi) [akc. Țouśa] (i. m.) — <i>Coka, Cokići rod u Gornjani, opšt. Bori> ◊ Țośuońi traĭesk în Saļișće, la luok kare-l kĭamă Mînastîrĭe — <i>Cokići žive u Selištu, na mestu zvanom Manastirištei> ◊ muĭarĭa đin ńamu-luor sa kĭamă Țośuańe — <i>žena iz njihove familije zove se Cokićkai> ◊ măĭ batrîn, đi kare s-a puvestît, a fuost vrunu Stan Țuośa, kare avut pi Fluorĭa Țuośu șî pi Marćin Țuośa — <i>najstariji o kome se pričalo, bio je neki Stan Cokić, koji je imao Floru Cokića i Martina Cokićai> ◊ Țośuońi a fuźit în Gorńana đin munțîļi orașuluĭ — <i>Cokići su izbegli u Gornjane iz porečkih planinai> [Por.]   [Vidi]

2772  țup  ţup  цуп  țup (uzv.) — <i>cup, hopi> ◊ țup-țup, op-op! — <i>cup-cup, hop-hop!i> ◊ kopuoĭi răđikară ĭepuru, da ĭel, saraku, țup koļa, țup koļa, șî skapă — <i>kerovi podigoše zeca, a on, siroma, cup onde, cup onde, i utečei> [Por.]  [Vidi]

2771  țupai  ţupăi  цупкати  țupai (ĭuo țupîĭ, ĭel țupîĭe) [akc. țupai] (gl. p. ref.) — <i>cupkati, skakutatii> ◊ kopilu a pļekat în piśuare, șî numa țupîĭe đi drag — <i>dete je prohodalo, i samo skakuće od radostii> ◊ țupîĭe în luok sî sa îngalḑîaskă — <i>skakuće u mestu da se zagrejei> [Por.] ∞ țup  [Vidi]

1449  țupaĭală  ţopăială  цупкање  țupaĭală (mn. țupaĭelurĭ) [akc. țupaĭală] (i. ž.) — <i>cupkanje, skakutanje; trupkanjei> ◊ am kopiĭ tare ńimĭarńiś, șî đi mulće uorĭ îm vińe sî noroḑîăsk đi țupaĭala-luor pin kasă — <i>imam jako nestašnu decu, i ponekad mi dođe da poludim od njihovog cupkanja po kućii> [Por.] ∞ țup  [Vidi]

1115  țurfură  zdreanţă  дроњак  țurfură (mn. țurfurĭ) [akc. țurfură] (i. ž.) — <i>dronjak; pocepana ili pohabana odećai> ◊ će uĭtă, în śe țurfurĭ sa îmbrakat, kum nu-ĭ rușîńe? — <i>gledaj, u kakve se dronjke obukla, kako je nije stid?i> ◊ atîta đi sarak am fuost, đ-a-nmĭers numa-n ńișći țurfurĭe, adunaće đi pin gunuaĭe — <i>toliko sam bio siromašan, da sam iašao samo u nekim dronjcima, sakupljenim sa đubrištai> ♦ sin. zdrĭanță ♦ up. țuală [Por.]   [Vidi]

1116  țurfuruos  zdrenţăros  дроњав  țurfuruos (țurfuruasă) (mn. țurfuruoș, țurfuruasă) [akc. țurfuruos] (prid.) — <i>dronjav, pocepani> ◊ ș-akuma ĭasă-n lume tuot țurfuruos, dakă lukră, ș-are đin śe s-îș fakă țuaļe uomeńeșć — <i>i sada ide sav dronjav, iako radi, i ima odakle da sebi napravi ljudsku odećui> ♦ var. zdrĭențuruos [Por.] ∞ țurfură  [Vidi]

1118  țurik!  ţuruc!  цурик!  țurik! [akc. țurik!] (uzv.) — <i>curik! uzvik kojim se konj tera da ide unazadi> ◊ kînd vrĭeĭ kalu să mĭargă înapuoĭ, zbĭerĭ „țurik-napuoĭ!”, da pi vaś zbĭerĭ „stu-napuoĭ!” — <i>kada hoćeš konja da teraš unazad, vičeš „curik-nazad!”, a na krave vičeš "stu-nazad!"i> [Por.] ∞ kal  [Vidi]

1257  čată  ceată  чета  čată (mn. čeťe) [akc. čată] (i. ž.) — (zast.) <i>četai> ◊ vorba „čată” la noĭ a-nbătîrńit și s-a pĭerdut, akușa număĭ să spuńe „čată” — <i>reč „čată” kod nas je zastarela i nestala, sada se više ne kaže „čată”i> [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1170  ća  cea  ћа  ća (uzv.) — <i>ća, uzvik kojim se zaprega skreće u desnoi> ◊ vaka karĭe arĭe-nvățu sî tragă la „ća”, sî-nžugă đi đirĭapta, șî kînd trîabĭe abatut karu la đirĭapta, numa sî strîgă „ća” — <i>krava koja ima naviku da vuče na „ća” (udesno), preže se sa desne strane, i kad kola treba da se skrenu u desno, samo se vikne „ća”i> ♦ supr. ăĭs [Crn.]   [Vidi]

1169  ćaĭ  ceai  чај  ćaĭ (mn. ćaĭurĭ) (i. m.) — <i>čaj, topli napitak od osušenih delova biljakai> ◊ lumĭa nuastră a kuļes ĭarbă ńagră, șî ĭarna a fĭert ćaĭ đi tușît șî durut la burtă — <i>naši ljudi su brali nanu, i zimi kuvali čaj protiv kašlja i bolova u stomakui> [Crn.] ◊ măĭ bun ćaĭ ĭe đi fluarĭa đi ćiĭ — <i>najbolji čaj je od lipovog cvetai> [Por.] ♦ up. ćeĭ [Crn.] ćiĭ [Por.]   [Vidi]

1090  ćakă  teakă  ножница  ćakă (mn. ćake) [akc. ćakă] (i. ž.) — 1. <i> nožnica, korice za nož; kanijai> ◊ nuĭe bun sî puorț kuțîtu fîră ćakă, kî puoț sî ći taĭ — <i>ne valja da nosiš nož bez kanija, jer možeš da se posečeši> [Crn.] 2. <i>futrola za duguljaste predmete uopštei> ◊ ćakă đi dus kuća, đi askuțît kuasa — <i>futrola za nošenje brusa, kojim se oštri kosai> (Plavna) [Pad.] 3. (fig.) (vulg.) <i>vagina i anusi> ♦ var. ćuok [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1097  ćakmă  jgheab  жљеб  ćakmă (mn. ćakme) [akc. ćakmă] (i. z.) — 1. (zast.) a. <i>žljeb, uzdužni kanal izdubljen u direku kuće „čatmare”i> ◊ ćakma-n puop s-a skobit ku alat karĭe s-a kĭemat „pruosîk” — <i>žljeb u direku dubio se alatom zvanim „prosek”i> ◊ kasă în ćakme — <i>čatmarai> [Crn.] 2. (zast.) ćakmă ĭe kasă đi nuĭaļe, ļipită ku imală — <i>ćakma je koliba od pruća, oblepljena blatomi> (Jasikovo) [GPek]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5555  ćame  scâfârlie  теме  ćame (mn. ćemurĭ) [akc. ćame] (i. ž.) — (anat.) <i>teme, vrh glavei> ◊ kînd daĭ ku ćamĭa-n grindă, vĭeḑ stîaļe vĭreḑ — <i>kad temenom glave udariš u gredu, vidiš zelene zvezdei> ◊ întra ćamĭe șî gîtu ĭe parśelu kapuluĭ kare sa kĭamă śafă — <i>između temena i vrata nalaz se deo glave koji se zove potiljaki> [Por.] ∞ kap  [Vidi]

3596  ćask  teasc  притискивач  ćask (mn. ćaskurĭ) [akc. ćask] (i. s.) — <i>pritiskivač kupusa u kaci ili sira u čabrui> ◊ ćask ĭe fakut đin patru blanuț înkruśișaće, kare sa pun pi varḑă în pućină, da pi ĭaļe sa puńe o pĭatră, să pisaḑă varḑa în apă, să nu fiĭe-n săk — <i>pritiskivač je napravljen od četiri ukrštene daščice, koje se stavljaju na kupus u kaci, a na njih se stavlja jedan kamen, da pritisne kupus u rasol, da ne ostane na suvomi> (Tanda) ◊ ćasku ĭe o ļaspiđe ńaćidă, skuasă đi la fundu rîuluĭ, ku kare sa pisaḑă varḑa akră în kadă — <i>pritiskivač je jedan gladak pločast kamen, izvađen sa dna reke, kojim se pritiska kiseli kupus u kacii> (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1130  ćașkă  ceașcă  шоља  ćașkă (mn. ćașke) [akc. ćașkă] (i. ž.) — (zast.) <i>šoljai> ◊ ćaĭu sî bĭa đin ćașkă marĭe — <i>čaj se pije iz velike šoljei> [Crn.]   [Vidi]

3160  ćeća  cecia  тетка  ćeća (mn. ćeće) [akc. ćeća] (i. ž.) — <i>tetka, očeva sestrai> ◊ ćeća la nuoĭ sa ḑîśe numa la suora lu tata — <i>ćeća se kod nas kaže samo za očevu sestrui> ◊ uomu lu ćeća ĭe matușuoń — <i>ćećin muž je tečai> ◊ ćećo, vinu pănă la nuoĭ — <i>ćeća, dođi do nasi> ◊ la suora lu muma ḑîśem ćeĭkă — <i>majčinoj sestri kažemo tektai> [Stig] ◊ ćeće ĭe suora lu tata ș-alu muma — <i>ćeća je majčina i očeva sestrai> (Zlot, zapadna polovina) ∞ ńam  [Vidi]

3147  ćeĭkă  ceică  тетка  ćeĭkă (mn. ćeĭke) [akc. ćeĭkă] (i. ž.) — <i>tetkai> ◊ ćeĭkă ĭe suora lu tata ș-alu muma — <i>tetka je očeva i majčina sestrai> ◊ uomu lu ćeĭka ĭe mutușuoń — <i>tetkin muž je tetak (teča)i> [GPek] ◊ am ramas sarak đi mik, pî m-a krĭeskut ćeĭkă ku mutușuońu ka pi kopilu luor — <i>ostao sam od malena siroče, pa su me podigli tetka i teča kao svoje detei> [Por.] ♦ dij. var. ćeće ◊ ćeće, unđe mutușuońu? — <i>tetka, gde je teča?i> (Zlot, zapadna polovina) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1423  ćekĭar  cicar  шикара  ćekĭar (mn. ćekĭarurĭ) [akc. ćekĭar] (i. m.) — <i> šikara, gusta, teško prohodna mlada šumai> ◊ în tîlvă a krskut ćekĭar đi nu puoț sî strabaț — <i>na brdu je izrastao čestar, de ne možeš da se probiješi> ♦ (augm.) ćekĭariș [Crn.] ♦ dij. var. ćikar ◊ ćikar ĭe o padure maruntă đi nu puoț sî mĭerź pin ĭa — <iikara je sitna i gusta šuma da ne možeš da ideš kroz njui> [Por.]   [Vidi]

1129  ćemĭa  teme  страховати  ćemĭa (ĭuo ma ćem, ĭel sî ćamĭe) [akc. ćemĭa] (gl. p. ref.) — 1. <i>strahovati, plašiti se, bojati se, strepetii> ◊ đi śe ć-aĭ ćemĭa đi moruoń, daka moruoń nu ĭastă? — <i>zašto bi se plašio vampira, ako vampira nema?i> ◊ saćanu mîĭ mult sî ćamĭe đi sîaśită șî đi pĭatră — <i>seljak najviše strepi od suše i od gradai> 2. <i> biti ljubomoran; prebacivati nekom zbog ljubomore; sumnjičiti nekoga da čini preljubui> [Crn.] ◊ đi kînd m-am mîritat, barbatu ma ćamĭe ku Pîătru, kî mĭ-a fuost vrodată baĭat, da ĭuo ku uomu akuma n-am ńimika — <i>od kad sam se udala, muž me sumnjiči zbog Petra, jer mi je nekada bio momak, a ja sa čovekom sada nemam ništai> ♦ up. spomînta [Por.]   [Vidi]

1173  Ćerkez  cerchez  Ћеркез  Ćerkez [akc. Ćerkez] (i. m.) — (antr.) <i>Ćerkez, vlaško prezime porodice u Šarbanovcu, koje nastalo prema pretku sa nadimkom Ćerkezi> ◊ Ļikă Ćerkez a fuost bažukuruos uom șî glumeț — <i>ilija Ćerkez je bio čovek šeret i šaljivdžijai> [Crn.]   [Vidi]

1127  ćesala  cesala  тимарити  ćesala (ĭuo ćesîăl, ĭel ćasîlă) [akc. ćesala] (gl. p.) — <i>timariti, češljati stoku upotrebom češagijei> ◊ o vakă arĭe, șî ńiś pi ĭa nu o puaće ćesala kum trîabe — <i>jednu kravu ima, pa ni nju ne može timariti kako valjai> [Crn.] ♦ dij. var. ĭuo ćesaļeḑ, ĭel ćesaļaḑă [Por.]   [Vidi]

1128  ćesalat  ţesălat  истимарен  ćesalat (ćesalată) (mn. ćesalaț, ćesalaće) [akc. ćesalat] (prid.) — <i>istimaren, iščetkan i išćen češagijomi> ◊ kalu ĭe ćesalat, puoț sî-l înkaļiś șî să pļeś la drum — <i>konj je istimaren, možeš da ga uzjašeš i kreneš na puti> [Crn.] ∞ ćesala  [Vidi]

1126  ćesală  cesală  чешагија  ćesală (mn. ćesîăļ) [akc. ćesală] (i. ž.) — (tehn.) <i>češagija, metalni češalj sa drškom kojim se timari krupna stokai> ◊ la panađur muara sî kumpîr ćesală nuauă, kî la asta îĭ sa mînkat đințî — <i>na vašaru moram da kupim novu češagiju, jer su se na ovoj izjeli zupcii> [Crn.] ◊ ku ćesala sa ćesaļaḑă măĭ mult vaśiļi, da s-a ćesalat șî kaĭi, kare ĭ-avut — <i>češagijom su se najviše timarile krave, a timareni su i konji, ko ih je imaoi> [Por.] ∞ ćesala  [Vidi]

1133  ćeșî  teși  искосити  ćeșî (ĭuo ćeșîăsk, ĭel ćeșîașće) [akc. ćeșî] (gl. p.) — <i>iskositi, iseći ukoso, napraviti kosi rezi> ◊ bîtu đi piskuańe đi salkă sî puaće raćeḑa, ore ćeșî — <i>štap za pištaljku od vrbe može se iseći ravno, ili iskositii> [Crn.]   [Vidi]

1134  ćeșît  teșit  искошен  ćeșît (ćeșîtă) (mn. ćeșîț, ćeșîće) [akc. ćeșît] (prid.) — <i>iskošen, isečen ukosoi> ◊ kînd oltańeșć, raćeḑu la pĭelț trîabĭe sî fiĭe ćešît — <i>kad kalemiš, rez na pelceru treba da bude iskošeni> [Crn.] ◊ kînd muĭerļi fak fifă, taĭe țaua la un kîpatîń ćeșît, da alalt ăl lasă astupat — <i>kada žene prave „fifu”, seku otvoreni kraj cevčice ukoso, a drugi ostave da bude zatvoreni> (Jasikovo) [GPek] ∞ ćeșî  [Vidi]

1138  ćeșîtură  teșitură  косина  ćeșîtură (mn. ćeșîturĭ) [akc. ćeșîtură] (i. ž.) — <i>kosina, ukoso isečena površinai> ◊ în luok sî taĭe bîrna đirĭept, ĭel ĭa fakut ćeșîtură — <i>umesto da iseče gredu pravo, on ju je isekao ukosoi> [Crn.] ∞ ćeșî  [Vidi]

1397  ćeză  șaretă  чезе  ćeză (mn. ćeză) [akc. ćeză] (i. ž.) — <i>čeze, laka kola na dva točkai> ◊ ćeză n-avut tuot nat, numă găzdoćińļi — <i>čeze nije imao svako, samo bogatašii> ♦ sin. karuță, kośiĭe ♦ up. kar [Por.]   [Vidi]

5121  ćibi  marș  чибе  ćibi [akc. ćibi] (uzv.) — <iibe! uzvik kojim se teraju psii> ◊ ku „ćibi” sa dudîĭe kîń đ-aĭ măĭ miś șă blînḑ, pi aĭ marĭ ći zbĭerĭ „mîrș” — <i>sa „čibe” se teraju manji i pitomiji psi, a na velike vičeš „marš”i> [Por.]  [Vidi]

5031  Ćićuoț  Cicuoț  Тићевац  Ćićuoț [akc. Ćićuoț] (i. m.) — (ojk.) <i>Tićevaci> ◊ Ćićuoțu ĭe sat rumîńesk întra Mlaua șî Muraua — <i>Tićevac je vlaško selo između Mlave i Moravei> ◊ în Ćićuoț trăĭesk Ćiviśańi — <i>u Tičevcu žive Tičevjanii> ◊ muĭarĭa dăn Ćićuoț ĭe Ćiviśană, da doă sînt Ćiviśańe — <i>žena iz Tičevca je Tičevjanka, a dve su Tičevjankei> [Pom.]   [Vidi]

1153  ćigańe  tigaie  тигањ  ćigańe (mn. ćigîăń) [akc. ćigańe] (i. ž.) — <i>tiganj, plitak metalni sud sa drškom koji se upotrebljava za prženjei> ◊ tuată kasa a avut ćigańe adînkă ku piśuarĭe, karĭe sî puńe pi fuok, ćigańe ku kuada lungă, șî ćigańe mikă ku kuada skurtă — <i>svaka kuća je imala dubok tiganj sa nožicama, koji se stavlja na vatru, tiganj sa dugačkom drškom, i mali tiganj sa kratkom drškomi> ♦ dij. var. ćigaĭe (Lubnica, Valakonje) [Crn.] ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi ćigăń: skunđe, fara piśuare, kare s-a pus pi firastău, șî ku triĭ piśuare șî ku kuadă, kare s-a pus pi vatra fuokuluĭ — <i>ima dve vrste tiganja: plitki, bez nogu, koji se stavljao na sadžak, i sa tri noge i drškom, koji se stavaljao na ognjištei> [Por.] ♦ dij. sin. șarpĭel (Brestovac) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1498  ćigori  tigori  оскудевати  ćigori (ĭuo ćigorĭesk, ĭel ćigorĭașće) [akc. ćigori] (gl.) — 1. <i> oskudevati, živeti u nemaštinii> ◊ am fuost sarak, ș-am ćigorit đi tuaće — <i>bio sam siromah, i uskudevao sam u svemui> 2. <i> žudeti, želeti ono za čim se oskudeva u nemaštinii> ◊ nu vor kopiĭi miĭ sî ćigorĭaskă đi ńimika — <i>ne želim da moja deca žude ni za čimi> [Por.]   [Vidi]

1499  ćigorit  tigorit  оскудан  ćigorit (ćigori) (mn. ćigoriț, ćigoriće) [akc. ćigorit] (prid.) — <i>oskudan, siromašan životi> ◊ am krĭeskut fara parinț, șî kopilariĭa-mĭa a fuost ćigorită șî amarîtă — <i>odrastao sam bez roditelja, i moje detinjstvo je bilo oskudno i gorkoi> ◊ mis ćigorit đi tuaće — <i>oskudan sam u svemui> [Por.] ∞ ćigori  [Vidi]

5540  ćiĭ  tei  лика  ćiĭ2 (mn. ćiĭe, ćiĭurĭ) (i. s.) — (tehn.) <i>likai> ◊ ćiĭu sa skuaće đin skuarca lu lubarĭ đi ćiĭ — <i>lika se vadi iz kore lipovog drvetai> ◊ ku ćiĭu sa ļagă snuopi đi grîu — <i>likom se vezuju snopovi žitai> ♦ up. kurpin [Por.]  [Vidi]

1143  ćik  tic  шиљак  ćik (mn. ćikurĭ) (i. s.) — 1. (tehn.) <iiljak, oštar završetak na alatkamai> ◊ am dus piuku la maĭstur kî-ĭ s-a frînt ćiku — <i>odneo sam pijuk majstoru jer mu se polomio šiljaki> [Crn.] 2. (anat.) <i>kljun kod piladi, i malih ptica opštei> ◊ puĭi-n kuĭb așćată pi mumî-sa ku ćiku kaskat — ptići u gnezdu čekaju majku sa otvorenim kljunom ◊ puĭu đi gaină are ćik, da gaina șî kokuoșu au ćuok — <i>kokošje pile ima kljunić, a kokoška i petao imaju kljuni> 3. (fig.) <i>ime od milja za ud muške bebe; pužići> ◊ o, mînka-ț-ar mama ćiku! — <i>o, poješće ti baba „pužić”!i> ♦ up. ćuok [Por.]  [Vidi]

1147  ćikai  ciuguli  кљуцати  ćikai (ĭuo ćikîĭ, ĭel ćikîĭe) [akc. ćikai] (gl. p.) — <i>kljucati, kljuckatii> ◊ tata a-nćins pĭaļa đi puork în ļiemn, va ćikai pîăsîrļi unsura đi pi ĭa — <i>otac je razapeo svinjsku kožu na drvetu, da ptice iskljucaju masnoću sa njei> [Crn.] ♦ dij. sin. ćuokăi, ćokai [Por.]   [Vidi]

1148  ćikait  ciugulit  искљуцан  ćikait, ćikai (mn. ćikaiț, ćikaiće) [akc. ćikait] (prid.) — (ornit.) <i>iskljucan, pokljucani> ◊ pĭaļa đi puork, ś-a-nćinso tata pi gard, tuată ĭe ćikaită đi pîăsîrĭ — <i>svinjska koža, koju je otac razapeo na ogradi, sva je iskljucana od pticai> ◊ nuku ĭe pîn le vîr ćikait đi vîrdîărĭ — <i>orah je do vrha iskljucan od detlićai> [Crn.] ♦ dij. var. ćokait [Por.] ∞ ćikai  [Vidi]

1395  ćikarĭ  cicar  шикара  ćikarĭ (mn. ćikarĭe) [akc. ćikarĭ] (i. m.) — <iikara, šiprag, zemljište obraslo grmljemi> ◊ đarîndu pi lînga luok a krĭeskut ćikarĭ đes, đi nu măĭ puoț treśa — <i>svuda oko njive izrasla je gusta šikara, da ne možeš proćii> [Por.]   [Vidi]

3885  ćiknă  ticnă  мир  ćiknă [akc. ćiknă] (i. ž.) — (izob.) <i>mir, spokoj; odmor; prijatnosti> ◊ kopiĭ mulț, kasa pļină, n-aĭ o țîră đi ćiknă pista ḑî đi iĭ — <i>dece mnogo, puna kuća, nemaš ni malo mira preko dana od njihi> ◊ n-are ćiknă la ođină — <i>nema mira za vreme odmorai> ◊ (u izr.) fara ćiknă — <i>bez mira, spokoja; neprijatani> ♦ / skr. < ćikńală [Por.] ∞ ćii  [Vidi]

1154  ćikńi  tihni  пријати  ćii (ĭuo ćikńesk, ĭel ćikńașće ) [akc. ćii] (gl. p.) (nesvrš.) — <i>prijati, biti po volji, izazivati zadovoljstvo, ugodnost, mir, smirenosi> t ◊ kînd ăl vîăd kî șîađe la masă, nu-m ćikńașće prînḑu — <i>kad ga vidim da seda za sofru, ne prija mi ručaki> [Por.]   [Vidi]

1156  ćimp  timp  време  ćimp (mn. ćimpi) [akc. ćimp] (i. m.) — 1. <i> vreme, atmosferske prilike tokom godine, naročito u odnosu na vegetabilni ciklusi> ◊ ćimpu ĭe bun, kî nuĭe prĭa ploĭuos — <i>vreme je dobro, jer nije previše kišovitoi> ◊ dakă va fi șî ćimpo-sta uskaśiu ka al đi an, arĭe sî fiĭe marĭe fuamiće — <i>ako će i ova godina biti sušna kao predhodna, biće velika gladi> [Crn.] 2. <i>godinai> a. <i> kao deo vremenskog ciklusai> ◊ la ćimp, în vrĭamĭa-sta, să ńi gasîm ĭară — <i>dogodine, u ovo vreme, da se nađemo ponovoi> ◊ ćimp rîău, ńirođituorĭ — <i>loša godina, nerodnai> b. <i>kao sinonim za letoi> ◊ a trĭekut ćimpurĭ șî ćimpurĭ đ-atunśa — <i>prošla su leta i leta otadai> ◊ ćimpol trĭekut — prošlo leto (prošlog leta) ♦ sin. vrĭamĭe, an [Por.]   [Vidi]

1394  ćindă  tindă  трем  ćindă (mn. ćinḑ) [akc. ćindă] (i. ž.) — 1. <i>trem na kućii> ◊ koļibiļi đi bîtrîńață n-avut ćindă, đikît numa oźak ș-o suobă or doa — <i>starinske kolibe nisu imale trem, samo odžak i jednu ili dve sobei> 2. <i>štitnik na kapii> ◊ kașketu đinainće are ćindă, șî đi ĭa prinḑ ku mîna kînd dubuorĭ kașkĭetu, or kînd ăl puń în kap — <i>kačket spreda ima štitinik, koji hvataš rukom kad skidaš kačket, ili kad ga stavljaš na glavui> ♦ sin. konk [Por.] ♦ dij. var. ťindă [Kmp.] ∞ kasă  [Vidi]

1150  ćinîr  tânăr  млад  ćinîr (ćinîră) (mn. ćinîrĭ, ćińirĭe) [akc. ćinîr] (prid.) — <i>mladi> a. <i> za čoveka: na uzrastu između detinjstva i zrelostii> ◊ uomu al ćinîr tuot puaće — <i>mlad čovek sve možei> b. <i>za životinje: na uzrastu između mladunčeta i odrasle životinjei> ◊ buou sî-nvață la žug pîn ĭe ćinîr — <i>vo se uči da vuče jaram dok je mladi> ♦ sin. mik c. <i>a biljni svet (obično za visoko rastinje) : stanje između mladice i zrele biljkei> ◊ puomu sî oltańašće pîn ĭe ćinîr — <i>voćka se kalemi dok je mladai> ◊ padurĭa ćinîră nu să taĭe — <i>mlada gora se ne sečei> [Crn.] ◊ puoț sî ḑîś kî ĭe mîăru, ka puomu, ćinîr, da đi mară, ka puamă, nu: đi mară atunśa ḑîś kî ĭe krudă — <i>možeš da kažeš za jabuku kao voćku da je mlada, ali za jabuku kao plod, ne: za jabuku tada kažeš da je nezrelai> ♦ dij. var. ćinăr ◊ a murit uom ćinăr — <i>umro je kao mlad čoveki> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1151  ćińeriș  tineret  омладина  ćińeriș (mn. ćińerișurĭ) [akc. ćińeriș] (i. m.) — <i>omladina, mladež, mladi naraštaji> ◊ tuot ćińerișu s-a dus în sat la uoră — <i>sva mladež je otišla u selo na igrankui> ◊ akuma ćińerișu puartă pîăru lung — <i>sada omladina nosi dugu kosui> [Crn.]   [Vidi]

1149  ćińerĭață  tinerete  младост  ćińerĭață (mn. ćińerĭețurĭ) [akc. ćińerĭață] (i. ž.) — <i>mladost, doba života između detinjstva i pune zrelostii> ◊ ćińerĭața ĭe mîndră dakă n-aĭ ńiś o grižă — <i>mladost je lepa ako nemaš nijednu brigui> [Crn.] ◊ ćińerĭață ĭuta trĭaśe — <i>mladost brzo prolazii> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1165  ćipsă  alaun  стипса  ćipsă (mn. ćipsurĭ) [akc. ćipsă] (i. ž.) — (hem.) <i> stipsai> ◊ kožokari a mestakat varu ku ćipsă kînd a ștavait fuoĭi đi kožuaśe — <i>ćurčije su mešali kreč i stipsu kad su štavili kože za kožuhei> [Crn.] ◊ muĭarĭa kare avut ibomńik, dupa śe s-a đisparțît đi ĭel, ku furiș a dat pi đi źuos ku ćipsa, să nu priśĭapă barbatu k-a fuost đi kurînd ku ibomńiku; ćipsa-ĭa atîta o „strînźe”, đi barbatu ginđașće kă ĭe ĭa înźir đi muĭarĭe — <i>žena koja je imala ljubavnika, kada se rastane s njim, krišom se dole protrlja stipsom, da muž ne primeti kako je skoro bila s ljubavnikom; stipsa je tako „stegne”, da muž pomisli da je ona anđeo od ženei> [Por.]   [Vidi]

1152  ćipsîĭe  tipsie  тепсија  ćipsîĭe (mn. ćipsîĭ) [akc. ćipsîĭe] (i. ž.) — <i>tepsija, plići bakreni ili emajlirani sud, okruglog ili četvrtastog oblika, za pečenje helba, mesa i dr.i> ◊ în ćipsîĭa marĭe am kuopt pîńa, da-n a mikă karńe — <i>u velikoj tepsiji ispekla sam hleb, a u manjoj mesoi> [Crn.] ◊ ćipsîĭa nuĭe vas batrîn, kî aĭ nuoștri aĭ batrîń a șćĭut numa đi vas đi pomînt, șî đi ļiemn: đi uaļă, śirińe, strakină, bļid ... — <i>tepsija nije starinsko posuđe, jer su naši stari znali samo za glineni i dreveni sud: grne, crepulju, kalenicu, bljudui> ... [Por.]   [Vidi]

1161  ćirik!  cirip  чирик  ćirik! [akc. ćirik] (uzv.) — (onom.) <iirik, cvrkut, zvuk kojim se imitira oglašavanje malih pticai> ◊ veńi o pasîrikă la ferĭastă, șă „ćirik-ćirik”, parke vrĭa să-m spună śe s-îm spună — <i>dođe jedna ptičica na prozor, pa „čirik-čirik”, kao da hoće nešto da mi kažei> ♦ var. ćićirik!, ćirip! [Por.]   [Vidi]

1160  ćirikaĭală  ciricăială  цвркутање  ćirikaĭală (mn. ćirikaĭelurĭ) [akc. ćirikaĭală] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) 1. <i>cvrkutanje, čijukanjei> ◊ đin padurĭe s-auđe ćirikaĭală tarĭe — <i>iz šume se čuje glasno cvrkutanjei> 2. (fig.) a. <i>čavrljanje, ćaskanje, brbljanjei> ◊ s-auđe ćirikaĭală ka la tuors — <i>čuje se čavrljanje kao na prelui> [Crn.] b. <i>očijukanje, tepanje, domunđavanjei> ◊ lasîće đi ćirikaĭală, numa dakă țî drag đi mińe, spuńe đeșkis — <i>mani se „čijukanja”, nego ako me voliš, kaži otvorenoi> ◊ o sî va ĭasă ćirikaĭala-ĭa pi nas — <i>ima da vam izađe to domunđavanje na nosi> ♦ dij. var. ćirikaitu [Por.] ∞ ćirik!  [Vidi]

4082  Ćirikuva  Dragobete  Драгобан  Ćirikuva [akc. Ćirikuva] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) <i>Dragoban, pričji prazniki> ◊ Ćirikuva ĭe ḑîua śuarîlor aļi marĭ, șî sî kađe mńerkurĭ pi Saptamîna pistriță, karĭe ĭe înainća saptamîńi ku Muoșî đi pipćeĭ — <iirikuva je praznik velikih ptica, i pada u sredu Šarene nedelje, koja je pre sedmice sa Pihtijnim zadušnicamai> ◊ đin tuaće saćiļi pi Vaļa Ćimuokuluĭ, Ćirikuva sî sarbĭaḑă numa în Osńiśa — <i>od svih sela u Crnoj Reci, Ćirikuva se praznuje samo u Osnićui> [Crn.] ♦ dij. var. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ∞ ćirik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2480  ćistî  cisti  чистити  ćistî (ĭuo ćistîăsk, ĭel ćistîașće) [akc. ćistî] (gl. p. ref.) — (srb.) <iistitii> ◊ uom vrĭańik șî sîrńik ćistîașće tuot dupa ĭel, nu lasă ńiś o imală — <i>čovek vredan i uredan čisti sve za sobom, ne ostavlja nikakvu prljavštinui> ♦ supr. ima [Por.]  [Vidi]

2483  ćistît  cistât  чишћење  ćistît1 (mn. ćistîturĭ) [akc. ćistît] (i. s.) — (srb.) <iišćenjei> ◊ feĭmĭa ĭe ćistuoćiță la șkuală, șî tuot ćistîtu akoluo kađe pi ĭa — <i>ćerka mi je čistačica u školi, i celo čišćenje tamo pada na njui> [Por.] ∞ ćistî  [Vidi]

2482  ćistît  cistât  чист  ćistît2 (ćistîtă) (mn. ćistîț, ćistîće) [akc. ćistît] (prid.) — (srb.) <iist, očišćeni> ◊ am ćistît kalumĭa, ș-akuma nu mi rușîńe, kă așćet guoșći ku kasa ćistîtă — <iistila sam dobro, i sada me nije stid, jer čekam goste sa čistom kućomi> ♦ supr. imuos [Por.] ∞ ćistî  [Vidi]

2481  ćistuoćiță  cistociţă  чистачица  ćistuoćiță (mn. ćistuoćiț) [akc. ćistuoćiță] (i. ž.) — (srb.) (inov.) <iistačicai> ◊ așćetaĭ tuota ḑîua într-un kuodńik să vină duolturu, la urmă nu veńi duolturu numa veńi o ćistuoćiță șî sa luvă dupa mińe đ-akolo — <i>čekao sam čitav dan u jednome hodniku da dođe doktor, na kraju ne dođe doktor nego dođe jedna čistačica, i otera me odandei> [Por.] ∞ ćistî  [Vidi]

1396  ćișnă  tihnă  тишак  ćișnă (mn. ćișńe) [akc. ćișnă] (i. ž.) — <i>tišak, mesto u reci gde voda miruje i gde je pogodno za kupanjei> ◊ kopiĭi s-a învațat sî nuaće, șî sluobîd sa skaldă într-o ćișnă adînkă — <i>deca su naučila da plivaju, i slobodno se kupaju u jednom dubokom tišakui> ♦ (demin.) ćișnuță ♦ (augm.) ćișnoćeu ♦ up. gîltînă [Por.]   [Vidi]

1142  ćivală  tiveală  поруб  ćivală (mn. ćivĭaļe) [akc. ćivală] (i. ž.) — <i>porub, uska traka koja se zašivala na rukavima, obodima suknji, kecelja i okovratnika kaputai> ◊ pi dungă sî kuoș o ćivală ruoșîĭe, sî-m fiĭe krețanu mîĭ mîndru — <i>po obodu da ušiješ crveni porub, da mi suknja bude što lepšai> [Crn.] ◊ uomo-l žîăļńik ļagă o ćivală ńagră pi lînga gît — <i>čovek u žalosti, vezuje jednu crnu traku oko vratai> [Por.] ∞ ćivi  [Vidi]

1141  ćivitură  tivitură  шав  ćivitură (mn. ćiviturĭ) [akc. ćivitură] (i. ž.) — <i>šav, spoj; porub; obrubi> ◊ kroituorĭu a ćivit ku ață slabă, șî burka mi s-a rupt pi ćiviturĭ — <i>krojač je šio slabim koncem, i kaput mi se pocepao po šavovimai> [Por.] ♦ dij. var. ćiv ◊ saku ku grîu kurĭe kĭ ĭe rupt pi ćiv — <i>džak sa pšenicom curi jer je iscepan po šavui> [Crn.] ∞ ćivi  [Vidi]

1166  ćiz  tiz  имењак  ćiz (mn. ćiž) (i. m.) — <i>imenjaki> ◊ ćizu a mĭeu a kapatat poziu đi sud — <i>moj imenjak je dobio poziv za sudi> [Crn.] ◊ a brĭe ćuzuļe, așa tu vorbĭeșć đi mińe? — <i>a bre imenjače, tako ti govoriš o meni?i> [Por.]   [Vidi]

1171  ćokîrlan  ciocârlan  трнокоп  ćokîrlan (mn. ćokîrlan) [akc. ćokîrlan] (i. m.) — (tehn.) <i>trnokop, alatka sa dva reza od kojih jedan služi za iskopavanje, a drugi za sečenje korenja pri tršenjui> ◊ askuțîĭ ćokîrlanu đ-amîndoă pîărț, șî akuma ma duk la tîrsît — <i>naoštrio sam obe strane trnokopa, i sada idem na tršenjei> ♦ dij. var. śokîrlan, krlan [Crn.] ♦ up. śukîrlan [Por.]   [Vidi]

1145  ćokńi  ciokni  чукнути  ćokńi (ĭuo ćokńesk, ĭel ćokńașće) [akc. ćokńi] (gl. p. ref.) (svrš.) — 1. <i> čuknuti; kucnuti; lupnutii> ◊ aud bińe, ćokńașće śe ćokńașće la ușă toblarĭuluĭ, da kîńi nu latră — <i>čujem dobro, nešto čuka u vrata tora, a psi ne lajui> 2. <i> udarcem, dodirom ili nepažljivim pomeranjem neke stvari ulubiti je, oštetiti, ili odlomiti deo sa njei> ◊ a kumparat un krśag đi la olarĭ, șî s-a-nbatat vrunđeva ka kurka; pi drum a kaḑut, șî krśagu s-a ćokńit la un luok, nuĭe măĭ đi trĭabă — <i>kupio je testiju od lončara, pa se negde napio ko ćurka; pao je na putu i testija se očukala na jednom mestu, nije više za upotrebui> [Por.] ♦ dij. var. śokńi [Crn.]   [Vidi]

1403  ćokńitură  ciocnitură  оштећење  ćokńitură (mn. ćokńiturĭ) [akc. ćokńitură] (i. ž.) — <i>oštećenje na nekom predmetu nastalo čukanjemi> ◊ uala are ćokńitură, șî đ-aĭa nu vor s-o kumpîr — <i>lonac ima oštećenje, i zato neću da ga kupimi> [Por.] ♦ dij. var. śokńitură [Crn.] ∞ ćokńi  [Vidi]

4203  ćoksoĭ  pungă ?  кеса  ćoksoĭ (mn. ćoksoaĭe) [akc. ćoksoĭ] (i. s.) — <i>kesai> ◊ a pus oo în ćoksoĭ, și s-a dus — <i>stavio jaja u kesu, i otišaoi> ♦ sin. kesoĭ (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. kĭes (Rudna Glava) [Por.] ∞ kĭes  [Vidi]

1444  ćoraļiĭa  cioralia ?  маштарија  ćoraļiĭa (mn. ćoraļiĭ) [akc. ćoraļiĭa] (i. ž.) — <i>maštarija, izmišljotna (dečja ili detinjasta) i> ◊ lasî-ćie đi ćoraļiĭ, kă nuĭeș măĭ kopil mik — <i>mani se maštarija, jer više nisi malo detei> [GPek]   [Vidi]

1445  ću!  ciu! ?  ту!  ću! (uzv.) — <i>tu! uzvik, izraz čuđenja i iznenađenjai> ◊ ću! ardîće fuoku! — <i>tu! vatra te spalila!i> [GPek] ◊ ću, brĭe! kum puaće sî fakă așa nîroḑîĭ?! — <i>tu, bre, kako može da pravi takve ludosti?!i> [Por.]   [Vidi]

1404  ćuakă  coacă  штап  ćuakă (mn. ćuoś) [akc. ćuakă] (i. ž.) — <i>štap sa kukom kojim se poštapaju stariji ljudii> ◊ mĭarźe-n ćuakă — <i>poštapa sei> ♦ sin. kîržîĭe ◊ ćuaka ĭe fakută đin bît pruost ku kîrļig, da kîržîĭa ĭe bît đi rîḑîmat, fakut frumus, đi maĭsturĭ kîržań — <i>„ćuaka” je napravljena od običnog štapa sa kukom, a „krža” je štap za poštapanje, lepo izrađen od strane majstora „kržana”i> [Por.] ♦ dij. var. ćuankă (Leskovo) [GPek] (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

1168  ćumur  cărbune  угаљ  ćumur [akc. ćumur] (i. m.) — <i>ugalj koji se iskopava u rudnicimai> ◊ đi la maĭdan la Lugńița, am karat ḑîaśe kară đi ćumur đi ars tugla — <i>iz rudnika u Lubnici, dovezli smo desetoro kola uglja za pečenje ciglei> ♦ var. kimur (Lubnica) [Crn.]   [Vidi]

1393  ćunk  tub  чунак  ćunk (mn. ćunkurĭ) [akc. ćunk] (i. s.) — <i>čunak, limena cev za peć kroz koju prolazi dim, sulundari> ◊ ćunku s-a umplut đi fuńiźină, șî furuna slab îngalḑîașće — <i>čunak je pun gareži, i furuna slabo grejei> [Por.]   [Vidi]

1144  ćuok  cioc  кљун  ćuok1 (mn. ćuokurĭ) [akc. ćuok] (i. m.) — (orn.) <i>kljuni> ◊ tuaće pîăsîrļi au ćuok, șî pi aĭa sî aļeg đin žuavińiļiilalće — <i>sve ptice imaju kljun, i po tome se razlikuju od ostalih životinjai> [Crn.] ♦ dij. sin. ćik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1776  ćuok  cioc  куц  ćuok2 [akc. ćuok] (uzv.) — (onom.) <i>kuc! kljuc! reč kojom se oponaša zvuk čukanja (udaranja čukom) ili kljucanja (udaranja kljunom)i> ◊ čuok-puok! — <i>kuc-puc!i> ♦ sin. truonk [Por.]  [Vidi]

1777  ćuok  cioc  футрола  ćuok3 (mn. ćuokurĭ) [akc. ćuok] (i. s.) — 1.<i> futrola, kutija, korice; navlakai> ◊ ćuok đi kuće, o kućiĭe lunguĭată, skobită-n ļiemn, pi kare kosîtuori a duso la brîu; în ĭel a țînut kuća đi askuțît kuasa — <i>futrola za brus (vodijer), duguljasta kutija od izdubljenog drveta, koju su kosci nosili na pojasu; u njoj su držali brus za oštrenje kosei> ♦ var. ćakă 2. <i>vrsta šiljate brade koju su puštali stariji ljudii> ◊ muoșu Pîătru ku barba ćuok — <iiča Pera sa šiljatom bradomi> [Por.]  [Vidi]

5345  ćuok đi pulă  tecșilă ?  накурњак  ćuok đi pulă [akc. ćuok đi pulă] (sint.) — (izob.) <i>nakurnjaki> ◊ vrodată, kînd n-a dus uamińi izmĭańe supt śuariś, đi ĭarnă a fakut un kĭes, în kare „a-nbrakat” pula, să nu-ngĭață đi frig; ĭ-a ḑîs „ćuok đi pulă” — <i>nekada, kada muškarci nisu nosili gaće ispod pantalona, za zimu su izrađivali jednu kesu, u koju su „oblačili” ud, da se ne smrzne od hladnoće; zvali su ga nakurnjaki> [Por.] ∞ ćuok   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3078  ćuok  ciuc  копица ?  ćuok4 (mn. ćuokurĭ) [akc. ćuok] (i. m.) — (tehn.) <i>kopicai> ? ◊ ćuok ĭe sapă mikă, ku kuarńe or fara ĭaļe, đi sapat în bașćauă — <i>kopica je mala motika, sa rogovima ili bez njih, za kopanje u baštii> [Por.]  [Vidi]

3873  ćurai  ciurui  штрцати  ćurai (ĭuo ćurîĭ, ĭel ćurîĭe) [akc. ćurai] (gl. p.) — (onom.) (ze tečnost) <i>štrcati, izbijati u mlazu; žuboriti; tećii> ◊ tuamna lapćiļi gruos, numa ćurîĭe đin țîță în gaļiată — <i>ujesen mleko gusto, samo štrca iz vimena u vedroi> [Por.] ∞ ćur   [Vidi]

6264  ćurk  chiurc  прслук  ćurk (mn. ćurkurĭ) (i. m.) — <i>prsluk, ćuraki> ◊ ćurku ĭe un fĭeļ dă țoală kare samînă la burkă fara mîńiś — <i>ćurk je deo odeće koji liči na sako bez rukavai> ◊ ćurku sa puaće faśa dîn pĭaļe dă uaĭe, atunśa samînă la kožuok — <i>ćurk se može praviti od ovčje kože, tada liči na kožuhi> ◊ ćurku ĭe țuală omeńaskă șă muĭerĭaskă — <i>ćurk je i muško i žensko odeloi> [Hom.] ♦ dij. sin. bîĭbarak [Por.]  [Vidi]

1172  ćuș  ciuf  ћук  ćuș1 (mn. ćușî) (i. m.) — 1. (ornit.) <i> ćuk, noćna ptica iz porodice sovai> (Athene noctua) ◊ ćușu sî kuĭbarĭașće în butuarkă — <i>ćuk se gnezdi u dupljii> [Crn.] ◊ ćușu ḑîua nu vĭađe ńimika — <i>ćuk danju ne vidi ništai> (s. Plavna) [Pad.] ♦ sin. șćuoĭ (Tanda) 2. (fig.) (pej.) a. <i>rogonja, čovek koga žena varai> ◊ ćušuļe, đeșkiđeț uoki odată, da nu vĭeḑ śe-ț lukră muĭarĭa pin sat? — <i>rogonjo, otvorii već jednom, zar ne vidiš šta ti žena radi po selu?i> b. <i>tupavko, priprost, naivan čovek; glupani> ◊ bagă sama śe vorbĭeșć, nu fi ćuș — <i>pazi šta pričaš, ne budi glupi> ♦ (augm.) ćușumau, ćușuman [Por.] 3. (muz.) <i>naziv jedne od vlaških erotskih pesama, koju su pevali stari lautarii> [Mlava]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1174  ćuș  clătită  палачинка  ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. <i> palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jajai> ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — <i>ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski nazivi> (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. <i>vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) i> ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — <i>ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hlebai> [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — <i>palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetui> ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — <i>druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašćui> (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — <i>kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganjui> ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — <i>ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke”i> (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

6080  ćușći  ciuci  чучати  ćușći (ĭuo ćușćesk, ĭel ćușćașće) [akc. ćușći] (gl. ref.) — <i>čučati, šćućuriti sei> ◊ pļakă odată, pănă kînd vi ćușći akoluo, dupa gardo-la — <i>kreni već jednom, dokle ćeš čučati tamo, iza te ogradei> ◊ (folk.) uomu kînd îmbătrîńașće, sa ćușćașće la parĭaće, șî la ḑîļe sokoćașće — <i>čovek kad omatori, pored zida se šćućuri i dane prebrojavai> ♦ sin. pići, stîrśi [Por.]  [Vidi]

1364  da  da  да  da1 (pril.) — <i>da, rečca kojom se potvrđuje, odobrava; afirmacijai> ◊ da, așa ĭe kum tu ḑîś — <i>da, tako je kako ti kažeši> ◊ da or ba — <i>da ili nei> [Por.]  [Vidi]

1365  da  da  дати  da2 (ĭuo dau, ĭel dîă) (gl.) — <i>dati, davati; pružiti; predložiti; dodeliti; pokloniti; ići; udaritii> ◊ nu-ĭ da bań, k-îĭ dîă pi bĭare — <i>ne daj mu novac, jer će ga dati na pićei> ◊ ĭ-a dat în gînd — <i>setio se (palo mu je na pamet) i> ◊ s-a mîńiĭat, nu măĭ dîă pi la mińe — <i>naljutio, više ne svraća kod menei> ◊ vaka nu sa dîă la źug — <i>krava ne prihvata jarami> ◊ ĭuo am dat pi đin đal, da ĭel pi đin vaļe — <i>ja sam išao gornjom stranom, a on donjomi> ◊ țîńće bińe, nu ći da — <i>drž’ se dobro, ne daj sei> ◊ tare đi kap, nu sa dîă la ńima — <i>tvrdoglav, ne sluša nikogi> ◊ kînd îț dau o palmă, vĭeḑ stîaļe vĭerḑ — <i>kad ti udarim šamar, videćeš zelene zvezdei> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1326  dadauorĭ  ?  дадаори  dadauorĭ [akc. dadauorĭ] (i. m.) — <i>dadaori, tradicionalna narodna igra Vlaha Crnorečjai> ◊ ura-sta s-a žukat în tuaće saćiļi, ama sî kĭamă șî tramuriśa — <i>ovo kolo se igra u svim selima, ali se zove i „tramuriša”i> ♦ / < de doa ori — <i>„po dva puta”i> ♦ sin. tramuriśa — <i>„drhtava, treperava”i> [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1183  daĭkă  daică  сека  daĭkă (mn. daĭke) [akc. daĭkă] (i. ž.) — (hip.) 1. (folk.) <i> seka; draga, dragana; simpatija; ljubavnicai> ◊ daĭka mĭa, ku uoki ńegri — <i>moja draga, crnookai> [Crn.] ◊ daĭkă iĭ ḑîś la ibomńikă, kînd će dragaļeșć ku ĭa — <i>„dajka” kažeš ljubavnici, kad joj tepaši> [Buf.] ◊ daĭkă ĭe nume đizmerdat; kînd la vruna-ĭ ḑîś „daĭko, daĭkuțo”, ĭa înțaļiaźe śi ĭe ku ćińe, șî śe tu aĭ đi gînd — <i>„dajka” je mazno ime; kada nekoj kažeš „dajko, dajkice”, ona razume šta je s tobom, i koja ti je namerai> (Jasikovo) [GPek] 2. (srod.) a. <i>starija sestrai> [Crn.] b. (hip.) <i>oslovajljanje među sestrama: tako, od milja, mlađa sestra zove starijui> 3. (hip.) <i>oslovljavanje među ženama: tako mlađa žena, iz poštovanja, oslovljava svoju stariju prijateljicu, ili rođakui> [Por.] [Buf.] [GPek] ♦ (demin.) daĭkuță [Crn.] [GPek] [Por.] [Buf.] ♦ (demin.) / < dadăńam
  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

1370  daĭnai  dăinai  љуљати  daĭnai (ĭuo dîăĭnîĭ, ĭel dîăĭnîĭe) [akc. daĭnai] (gl. p. ref.) — <i>ljuljati (se), klatiti (se) i> ◊ kopilu șîađe pi punće șî dîăĭnîĭe piśuariļi — <i>dete sedi na brvnu i klati nogei> [Crn.] ♦ dij. var. dăĭnai (Leskovo) [GPek]   [Vidi]

1371  daĭnaĭuș  dăinăuș  љуљашка  daĭnaĭuș (mn. daĭnaĭușurĭ) [akc. daĭnaĭuș ] (i. m.) — <i>ljuljaškai> ◊ am lapîdat sfuara pistă krĭangă, șî la kopiĭ am fakut daĭnaĭuș — <i> prebacio sam konopac preko grane, i deci sam napravio ljuljaškui> [Crn.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. țițaĭkă [Tim.] ∞ daĭnai  [Vidi]

3420  dakă  dacă  ако  dakă [akc. dakă] (vez.) — <i>akoi> ◊ dakă nu va fi așa kum ḑîś tu, o să fiĭ pîkatuos pănă la muarće — <i>ako ne bude tako kako ti kažeš, bićeš grešan do smrtii> ◊ dakă tatî-su nu va lasao sî sa mariće dupa baĭato-la, pî șî mumî-sa dakă va țîńa parća ku tatî-su, ĭa la urmă tot o să fugă, șî ĭar’ o să fiĭe pi plaku iĭ — <i>ako je otac ne bude pustio da se uda za tog momka, i ako i majka bude na očevoj strani, ona će na kraju sigurno pobeći, i opet će biti po njenoj voljii> [Por.]  [Vidi]

1182  dalak  dalac  чир  dalak (mn. dalakurĭ) [akc. dalak] (i. m.) — (med.) <i> čir; dalaki> a. <i> čiri> ◊ sî vaĭtă k-îl duarĭe rîău la burtă, muara sî fiĭe dalaku — <i>žali se da ga mnogo boli stomak, verovatno ima čiri> [Crn.] b. <i>gnojna rana na koži, prišt (Furunculus) i> ♦ sin. bubuoń ◊ dalaku ĭe bubuoń, sa kuaśe șî învînațîașće — <i>dalak je čir; nagnoji i pomodrii> ♦ (mn. dalaś) ◊ mi s-a fakut duoĭ dalaś, l-amîndoă tîălpĭ kîći unu — <i>izbila su mi dva prišta, na svakom tabanu po jedani> ◊ dalaku au șî vićiļi — <i>„dalak” ima i stokai> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1180  dalap  dulap  долап  dalap (mn. dalapurĭ) [akc. dalap] (i. m.) — 1. <i>drveni orman, skovan od dasakai> ◊ în dalap s-a pus strîăkii, ļingurļi, zastruźiļi șî mînkarĭa śe a ramas — <i>u dolapu su držane panice, kašike, zastruzi i hrana koja nije potrošenai> [Crn.] ♦ dij. var. dolap [Por.] 2. <i> i>a.<i> dolap, točak sa pričvršćenim posudama koji služi za navodnjavanjei> ◊ pi marźina Ćimuokuluĭ a fuost dalapurĭ kîće șî baśaļe — <i>na obali Timoka je bilo onoliko dolapa, koliko i baštii> [Crn.] b. <i>točak sa lopatica, koji okreće vodai> ◊ dolap, ruată la apă, kare pista kurauă a mînat stružńița, or muara — <i>dolap, točak na vodeni pogon, koji je preko kaiša pokretao strugaru ili vodenicui> [Por.]  [Vidi]

1181  daltă  daltă  длето  daltă (mn. dîălț) [akc. daltă] (i. ž.) — (tehn.) <i>dleto, oruđe za izradu žljebova u drvetui> ◊ ku dalta sa faśe skobitură în blană — <i>dletom se dubi rupa u dascii> [Crn.] ◊ dalta mi s-a-ntîmpit, trîabe s-o askut — <i>dleto mi se otupelo, treba da ga naoštrimi> ◊ daltă đi ļiemn — <i>drveno dletoi> ◊ daltă đi fĭer — <i>gvozdeno dletoi> [Por.]   [Vidi]

1184  damă  damă  мица  damă (mn. damĭe) [akc. damă] (i. ž.) — <i>mica, igra za dva igrača sa zrnima kukuruza i pasulja koja se pomiču po pravougaonoj slicii> ◊ astară ńi duśem la șîḑîtuarĭe sî žukîăm damă — <i>doveče idemo na sedeljku da igramo micui> [Crn.]   [Vidi]

1176  danaśi  dănaci ?  момковати  danaśi (ĭuo danaśesk, ĭel danaśașće) [akc. danaśi] (gl. n.) — <i>momkovatii> ◊ danaśesk, șî mîĭ vrĭeu șîmîĭ — <i>momkujem, i hoću joši> [Crn.] ◊ a danaśit prĭa puțîn, s-a însurat ćinîr — <i>premalo je momkovao, oženio se mladi> [Por.]   [Vidi]

1744  danț  danţ  коло  danț (mn. danțurĭ) [akc. danț] (i. s.) — 1.<i> kolo; vrsta narodne igre u kojoj se igrači uz muziku neprestano kreću laganim koracima napred ili na desnu stranui> ◊ danțu la nuoĭ s-a žukat numa pi la nunț, șî aĭa kînd nuntașî a trĭekut pin sat — <i>danc se kod nas igrao samo na svadbama, i to kada su svatovi prolazili kroz seloi> ♦ sin uără 2. <i>grupa ljudi oko vođei> ◊ puartă danțu pin sat, adunat ćińerișu șî-ĭ învață să ļipîĭe la kîărț — <i>kolovođa u selu, okupio mlade i i ih da lupaju kartei> ◊ o sî va vină parințî, ș-o sî va spargă danțu — <i>doći će vam roditelji, pa će vam rasturiti družinui> ◊ s-a prins într-un danț ku iĭ — <i>uhvatio se u isto kolo sa njimai> [Por.]  [Vidi]

862  dangă  danga  данга  dangă (mn. dănź) [akc. dangă] (i. ž.) — <i>danga, linija, crta; urez; znak, beleg; žigi> ◊ dangă trasă ku pļeĭvazu — <i>linija povučena olovkomi> ◊ fă o dangă ku kuțîtu pi blana-ĭa, însamnă unđe trîabe s-o taĭ — <i>zareži nožem jednu liniju na toj dasci, označi gde treba da je presečemi> ◊ s-a puvestît kă turśi a tras dangă la uamiń ku fĭer ruoșu — <i>pričalo se da su Turci žigosali ljude usijanim gvožđemi> ◊ vaḑuĭ ku uoki miĭ: trĭeku un zmău pi śĭerĭ, șî ramasă o dangă đi fuok în urma-luĭ — <i>videh svojim očima: prolete zmaj nebom, i ostade vatreni trag iza njegai> [Por.]   [Vidi]

5369  dapăĭ  d-apoi  ма како да не  dapăĭ [akc. dapăĭ] (part.) — (u izr.) (iron.) <i>ma kako da ne; baš takoi> ◊ ĭel ći minće la uokĭ da tu, înfruntat, spuń „dapăĭ, așa ĭe” — <i>on te laže na oči, a ti, uvređeno, kažeš „ma kako da ne, tako je”i> ♦ sin. dakum nu [Por.]  [Vidi]

1187  dar  dar  дар  dar2 (mn. darurĭ) (i. m.) — 1. <i>dar, poklon, predmet koji se poklanja na svadbi, ili na krštenjui> ◊ đimult la nuntă guoviĭa lu taĭkî-su a dat kožuok đi dar — <i>nekada davno mlada je na svadbi svekru poklanjala kožuh kao dari> ♦ dij. sin. plokuon [Por.] 2. (inov.) <i>sposobnost, talenati> ◊ arĭe dar đi kîntat — <i>ima dara za pevanjei> [Crn.] ∞ darui  [Vidi]

2283  dar  dar  дал  dar1 (vez.) (part.) — 1. a. <i>dal, il’, ilii> ◊ dar va fi așa, dar nu va fi, ńima nu puaće să șćiĭe — <i>dal je tako, dal nije tako, niko ne može znatii> b. <i>pai> ◊ dar kum puaće altfĭeļ să-l fakă, kînd nu șćiĭe? — <i>pa kako može drugačije da ga uradi, kad ne zna?i> 2. (upitna rečca) <i>da lii> ◊ dar șćiĭe ĭel aĭa, or nu, aĭa o să veđiem — <i>da li on to zna, ili ne, to ćemo videtii> 3. (part.) <i>zari> ◊ dar nu putuș tu sîngur sî vĭeḑ kî aĭa nu mĭarźe la bun? — <i>zar ti nisi mogao sam da vidiš da to ne ide na dobro?i> ♦ var. dal [Por.]  [Vidi]

1192  darak  darac  гребен  darak1 (mn. daraśe) [akc. darak] (i. m.) — <i>greben, sprava sa metalnim zupcima kojom se češlja vunai> ◊ daraku arĭe patru rîndurĭ đi đinț đi fĭer: duauă đasă, șî duauă rarĭ — <i>greben ima četiri reda metalnih zubaca: dva gusta, i dva retkai> [Crn.] ◊ ku daraku sa diraśiașće lîna: măĭ întîń o skarmiń ku mîna, pĭeurmă o traź pin darak — <i>sa grebenom se češlja vuna: najpre je vlačiš rukom, a onda je provučeš kroz grebeni> [Por.] ∞ daraśi  [Vidi]

3218  darak  toc  шток  darak2 (mn. daraś) [akc. darak] (i. m.) — <i>štok, ram na vratima ili prozorui> ◊ daraku la ușă ĭe fakut đin triĭ blăń măĭ gruasă, înkeĭaće la kolțurĭ, șî prinsă đi pragu kăšî însus — <i>štok na vratima je napravljen od tri deblje daske, spojene na krajevima, i uspravno zakovane za kućni pragi> ◊ în daraku ferĭeșći batuće sînt țîțîńiļi, kare țîn źamu ku stîkla — <i>u prozorski štok uglavljene su šarke koje drže ram sa staklomi> [Por.] ∞ ferĭastă  [Vidi]

4164  darap  darab  комад  darap (mn. darapurĭ) [akc. darap] (i. s.) — <i>komad, parče, ulomak; deoi> ◊ ĭ-a dat lu kopil numa un darap đi pîńe, kît sî nu pļaśe ku mîńiļi guaļe — <i>dali su detetu samo parče hleba, tek da ne pođe praznih rukui> ◊ ļi kîntă un darap đi kînćik, șă fu đestul, k-a vaḑut điluok ku kare au trĭabă — <i>otpevao im je samo deo pesme, i beše dosta, jer su videli s kim imaju poslai> ◊ a puvestît numa un darap đin povastă, kă n-a șćut măĭ mult — <i>ispričao je samo odlomak priče, jer više nije znaoi> ♦ sin. parśel [Por.] ♦ dij. var. darapîn (Osnić) [Crn.]   [Vidi]

1369  darapîn  darab  парче  darapîn (mn. darapîń) [akc. darapîn] (i. m.) — <i> parčei> ◊ rupĭe un darapîn đin pînḑa-ĭa șî fîă strakatuarĭe — <i>iscepaj jedno parče od onoga platna, i napravi cediloi> [Crn.] ♦ dij. var. darap [Por.] ∞ darap  [Vidi]

1196  darîma  dărâma  кресати  darîma (ĭuo darîm, ĭel darîmă) [akc. darîma] (gl. p.) — 1. <i> kresati, seći (najčešće se odnosi na sečenje lisnatih grana koje se denu u lisnik, i čuvaju za ishranu ovaca u toku zime) i> ◊ đi darîmăt la frunḑă trîabĭe topuor askuțît — <i>za kresanje lisnika treba oštro sekirčei> [Crn.] ♦ dij. var. dîrîma ◊ darîm la frunḑă, fak frunḑarĭ să am ĭernaćik đi viće — <i>krešem grane s lišćem, sadenuću lisnik da imam zimnicu za stokui> 2. <i>prebijati, tući, lomiti batinamai> ◊ kînd ĭerĭam slugă, șî faśam vro șćetă, gazda nu ma baća kum sa bat kopiĭi, numa ma dîrîma ku bataĭa — <i>kad bejah sluga, i kad bih načinio kakvu štetu, gazda me ne bi tukao kako se deca tuku, nego bi me odrao batinamai> [Por.]   [Vidi]

1197  darîmat  dărâmat  окресан  darîmat (darîmată) (mn. darîmaț, darîmaće) [akc. darîmat] (prid.) — 1. <i> okresan, potkresan; kresan; iskresani> ◊ ļiemnuĭe darîmat đi sî sa gramađiaskă fînu pi ĭel — <i>drvo je potkresano da bi se na njemu plastilo senoi> 2. <i> umoran, iscrpljen od radai> ◊ lasîmă kî sînt darîmat đi ostańit — <i>pusti me jer sam isrcpljen od umorai> [Crn.] ♦ dij. var. dîrîmat 3. <i> premlaćen, prebijen; slomljen batinamai> ◊ dîrîmat đi bataĭe — <i>slomljen od batinai> ◊ ļiemn dîrîmat — <i>okresano drvo; drvo bez granai> [Por.] ∞ darîma  [Vidi]

1190  darĭe  dare  давање  darĭe (mn. dîărĭ) [akc. darĭe] (i. ž.) — <i>davanjei> ◊ ku atîta darĭe, nu sî puće ĭeșî la kapatîń — <i>sa tolikim davanjem, ne može se izaći na kraji> [Crn.] ◊ darĭe ku narĭe sînt fraće ku suora — <i>davanje i nemanje su brat i sestrai> [Por.]   [Vidi]

1189  darńik  darnic  дарежљив  darńik (darńi) (mn. darńiś, darńiśe) [akc. daik] (prid.) — 1. <i>darežljiv, koji rado poklanja, ili daje svoje stvarii> ◊ ĭel îț dîă, numa dakă arĭe, kî ĭe uom darńik — <i>on će ti dati, samo ako ima, jer je darežljiv čoveki> [Crn.] 2. (fig.) (vulg.) <i>žena lakog moralai> ◊ muĭare darńikă — <i>radodajkai> [Por.] ∞ darui  [Vidi]

1932  darńiśiĭe  dărnicie  дарежљивост  darńiśiĭe (mn. darńiśiĭ) [akc. darńiśiĭe] (i. ž.) — <i>darežljivosti> ◊ parke ĭe bolnau đi darńiśiĭe, tuot ar da đin kasă — <i>kao da je oboleo od darežljivosti, sve bi dao iz kućei> [Por.] ∞ dărui  [Vidi]

1185  darui  dărui  даривати  darui (ĭuo dăruĭ, ĭel dăruĭe) [akc. darui] (gl. p. ref.) — <i>darivati, davati darove povodom rođenja deteta ili svadbei> ◊ guoviĭa la nuntă dăruĭe nașu șî nașîța — <i>mlada na svadbi daruje kuma i kumui> [Crn.] ◊ darurļi alu guove la nuntă a dus uamiń kĭemaț adîns đ-așa lukru, șî pi iĭ ĭa kĭemat dîrzarĭ — <i>mladine darove na svadbi, nosili su ljudi koji su bili pozvani samo za to, i oni su se zvali „drzarii> ♦ sin. plokońi [Por.]   [Vidi]

6260  dată  dată  пута  dată (pril.) [akc. dată] — <i>put, puta (priloška odredba)i> ◊ odată — <i>jedanput, jednomi> ◊ điodată/đodată — <i>odjedanputi> ◊ altadată — <i>drugi puti> ◊ kîćodată — <i>po neki put, ponekadi> ◊ ńiśodată — <i>nijedanput, nikadi> ◊ totodată — <i>zajedno, istovremenoi> ◊ vrodată — <i>nekadi> [Por.]  [Vidi]

1199  datoriĭe  datorie  дуг  datoriĭe (mn. datoriĭ) [akc. datoriĭe] (i. ž.) — <i>dug; obavezai> ◊ datoriĭa îngreońaḑă viĭața, kî nu să muĭtă — <i>dug otežava život jer se ne zaboravljai> [Crn.] ♦ dij. var. dîtoriĭe ◊ grĭeu sa traĭașće, ńiśkum să skapăm đi pîrdańiśiļi đi dîtoriĭ — <i>teško se živi, nikako da uteknemo od prokletih dugovai> ◊ nu iș tu miĭe datuorĭ ńimika — <i>ne duguješ ti meni ništai> [Por.] ∞ dîtori  [Vidi]

1200  datuorĭ  dator  дужан  datuorĭ (datuarĭe) (mn. datuorĭ, datuarĭe) [akc. datuorĭ] (prid.) — 1. <i>dužan, zadužen, koji ima obavezu da vrati neki zajam, u novcu, robi ili usluzii> ◊ sînt datuorĭ bań, k-am luvat înprumut — <i>dužan sam novac, jer sam uzeo na zajami> [Crn.] ◊ mis datuorĭ la muoșu Pau o ḑîuă đi kosît — <i>dužan sam čiča Pavlu jedan dan košenjai> ◊ la Baluońi sînćem datuorĭ sî ńi duśem la nuntă ku pripașu, kî șî iĭ la nuoĭ a veńit ku purśelu fript — <i>Balićima smo dužni da im odemo na svadbu sa pečenicom, jer su i oni kod nas došli sa pečenim prasetomi> [Por.] 2. <i> obavezan, vezan nekom moralnom obavezomi> ◊ kopiĭi sînt datuorĭ sî vadă đi parinț, kînd ĭeĭ înbatrîńesk — <i>deca su dužna da brinu o roditeljima, kada ovi ostarei> [Crn.] ◊ nu mis datuorĭ la ńima ńimik — <i>nisam nikome ništa dužani> [Por.] ∞ dîtori  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1202  dauagă  doagă  дуга  dauagă (mn. dauoź) [akc. dauagă] (i. ž.) — <i>duga, savijena daska od koje se gradi bure, bačvai> ◊ butuońo-sta ĭe fakut đin dauoź đi gorun — <i>ovo bure je napravljeno od hrastovih dugai> [Crn.] ◊ uomu kare a lukrat la dauoź la kĭemat „dogarĭ” — <i>čovek koji je izrađivao duge, zvao se „dogar”i> [Por.]   [Vidi]

1203  dauńe  tăun  обад  dauńe (mn. dauń) [akc. dauńe] (i. m.) — (ent.) <i> obadi> (Tabanus) ◊ la dauńe roșîașće burta kînd sî satură đi sînźiļi alu vakă — <i>obadu pocrveni trbuh kad se napije kravlje krvii> [Crn.] ◊ kînd ĭeram pîkurarĭ, źukarĭa mĭ-a fuost vara să prind dauń, șî sî ļi bag paĭu-n kur, șî s-îĭ slubuod sî zbuare — <i>kada sam bio čobanin, omiljena igra leti bila mi je da hvatam obade, da ih nataknem na slamku i da ih pustim da letei> [Por.]   [Vidi]

1283    dă  од   (predl.) — a. <i> odi> ◊ a pļekat dă la noĭ — <i>pošao je od nasi> ◊ vińe dă la rîsarit — <i>dolazi od istokai> b. <i>sai> ◊ vińe dă la źuok — <i>dolazi sa igrankei> [Zvizd] ◊ să koboare dă la munće — <i>silazi sa planinei> (Rašanac) [Mlava] ◊ pi vorba „dă” sa kunosk ungurĭeńi — <i>po reči „dă” poznaju se Ungurjanii> [Zvizd] ♦ var. ◊ dî la nuoĭ atîta, dî la vuoĭ ńiś atîta — <i>od nas toliko, od vas ni tolikoi> [Bran.] [Zvizd] [Mlava] ♦ dij. var. đi, đe [Por.] [Crn.]   [Vidi]

2794  Dăbiļug  Dăbiliug ?  Дебели Луг  Dăbiļug [akc. Dăbiļug] (i. m.) — (ojk.) <i>Debeli Lug, vlaško selo u blizini Majdanpekai> ◊ Dăbiļugu ĭe sat în Pĭekol đi Sus, apruape đi rudńiku măĭdanuluĭ — <i>Debeli Lug je selo u Gornjem Peku, u blizini majdanpečkog rudnikai> ◊ în popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 405 đi inș, ka sîrbĭ sa skris iĭ 221, da ka rumîń 99, 80 đi inș n-a spus śe sînt — <i>na zadnjem popisu (2011. godine), selo je imalo 405 stanovnika, kao Srbi izjasnilo se njih 221, a kao Vlasi 99, 80 osoba se nije izjasnilo šta sui> [GPek]  [Vidi]

2795  Dăbļiźan  Dăbligean ?  Дебелолужанин  Dăbļiźan (mn. Dăbļiźeń) [akc. Dăbļiźan] (i. m.) — <i>Debelolužanin, stanovnik sela Debeli Lugi> ◊ gata tuoț Dăbļiźeńi đi vrĭamĭa lu Tita a lukrat în rudńik, ș-avut plăț buńe — <i>gotovo svi Debelolužani i><i><i>su za vreme Tita i>radili u rudniku, i imali dobre platei> ♦ var. Dubļiźan ◊ Dăbļiźană, Dăbļiźankă — <i>Debelolužankai> [GPek] ∞ Dăbiļug  [Vidi]

3421  dăĭnuĭa  dăina  љуљати  dăĭnuĭa (ĭuo ma dăĭnăĭ, ĭel sa dăĭnăĭe) [akc. dăĭnuĭa] (gl. p. ref.) — <i>ljuljati (se), klatiti (se)i> ◊ bat muort, mĭarźe pi drum șî sa dăĭnăĭe, numa śe nu kađe — <i>mrtav pijan, ide putem i ljulja se, samo što ne padnei> ◊ s-a dus în oraș, ș-a lasat ușa kășî pustîńe să sa dăĭnăĭe la vînt — <i>otišao u grad, i ostavio vrata puste kuće da se klate na vetrui> ♦ sin. ļigana [Por.]  [Vidi]

3422  dăĭnuĭală  legănare  љуљање  dăĭnuĭală (mn. dăĭnuĭaļe) [akc. dăĭnuĭală] (i. ž.) — <i>ljuljanje, klaćenjei> ◊ kînd iș bat, nu puoț să mĭerź fara dăĭnuĭală pi drum, kă tuot țî sa-m pare kă pomîntu sa dăĭnăĭe supt ćińe — <i>kad si pijan, ne možeš bez klaćenja da ideš putem, jer ti se čini da se zemlja ljulja pod tobomi> ♦ sin. klăćinat [Por.] ∞ dăĭnuĭa  [Vidi]

5537  dămînkare  demâncare  јело  dămînkare (mn. dămînkărĭ) [akc. dămînkare] (i. ž.) — <i>jeloi> ◊ pļakă kopilu ku dămînkarĭa lu tată-su pista o poĭană, șî kalkă în urma dî uaĭe — <i>krene dete sa očevim jelom preko jedne livade, i ugazi u ovčji tragi> [Crn.] ∞ mînkare  [Vidi]

2343  dăparțîme  departare  удаљеност  dăparțîme (mn. dăparțîmĭ) [akc. dăparțîme] (i. ž.) — <i>udaljenost, razdaljina, rastojanjei> ◊ vrodată a fuost mare dăparțîme întra saće-n Mlaoa — <i>nekada je bila velika udaljenost između sela u Mlavii> ♦ var. dăpartare [Mlava] ∞ đipartare  [Vidi]

1780  dăruit  dăruit  дарован  dăruit (dărui) (mn. dăruiț, dăruiće) [akc. dăruit] (prid.) — <i>darovan, koji je primio dar, pokloni> ◊ lumĭa dăruită mĭarźe-nkarkată ku darurĭ — <i>darovani ljudi idu natovareni poklonimai> [Por.] ♦ dij. var. daruit [Crn.] ∞ dărui  [Vidi]

1781  dăruĭală  dăruiala  даровање  dăruĭală (mn. dăruĭeļe) [akc. dăruĭală] (i. ž.) — <i>darovanje, deljenje darova, poklonai> ◊ m-am amînatat đi dăruĭala guovi la nuntă, șî ĭa s-a mîńiĭat pi mińe — <i>zakasnio sam za darovanje mlade na svadbi, i ona sa naljutila na menei> ♦ var. dăruitu [Por.] ∞ dărui  [Vidi]

1545  dăspălurat  desfălurát  распасан  dăspălurat (dăspălurată) (mn. dăspăluraț, dăspăluraće) [akc. dăspălurat] (prid.) — <i>raspasani> ◊ mĭarźe tuot dăspălurat —<i> ide sav raspasani> [Hom.] ♦ dij. var. đisfălurat (Rudna Glava) ♦ đesfălorat (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1678  dăspră  despre  по  dăspră [akc. dăspră] (predl.) — 1. <i>po, sai> ◊ a fuost fraț dăspră mumî-sa — <i>bili su braća po majcii> 2. <i>o kome ili čemu, u vezi sa kim ili čimi> ◊ vorbăsk dăspră rumîńi dă astîḑ, kum s-a sîrbitu-să așa dă ĭut — <i>govorim o današnjim Vlasima, kako su se posrbili tako brzoi> [Bran.] ♦ dij. var. đispre [Por.]  [Vidi]

6280  dăzgropat  dezgropat  ископан  dăzgropat (dăzgropată) (mn. dăzgropaţ, dăzgropaće) [akc. dăzgropat] (prid.) — <i>iskopani> ◊ dăzgropat ĭe aĭa śi ĭă skuos dăn pomînt — <i>iskopano je ono što je izvađeno iz zemljei> ♦ up. prădăzgropat [Hom.] ♦ dij. var. đizgropat [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

1253  deteļină  lucernă  детелина  deteļi (mn. deteļiń) [akc. deteļină] (i. ž.) — (bot.) <i>detelina, lucerkai> (Medicago) ◊ am kosît un ĭektîr đi deteļină, șî ma duko s-o kar — <i>pokosio sam hektar deteline, i idem da je prevezemi> [Crn.] ♦ dij. var. dîtaļi, dîtăļi ◊ kînd îț skapă vaka-n dîtaļină, șî manînkă pănă sa satură, sa înflă șî puaće sî muoră, dakă n-aźunź la vrĭame să-ĭ baź mosuoru-n kur, sî rasufļe — <i>kada ti krava utekne u detelinu, i napasa se dok se ne nasiti, naduva se i može da lipše, ako ne stigneš na vreme da joj nabiješ kalem u dupe, da se izduvai> [Por.] ♦ dij. sin. trifoĭ (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. sin. bobolan (Veliki Jasenovac) [Tim.]  [Vidi]

3419  dim  din  из  dim (predl.) — <i>iz, odi> ◊ dim toate mărfiļi de lukrat în kîmp, če le-am adunat pin sat de muzeĭ, măĭ frumos ĭe săčeraru făkut dim lemn moale, kă pe ĭel no-l are nima altu în țara nostă — <i>od svih stvari za poljoprivredu, koje smo sakupili po selu za muzej, najlepši je srparnik izrađen od mekog drveta, jer njega nema niko drugi u našoj zemljii> ◊ a vazut ku oĭki luĭ, kum ĭasă dim kasa i — <i>video je svojim očima kako izlazi iz njene kućei> ♦ var. din [Tim.] ♦ dij. var. đin, đen [Por.][Pad.][GPek][Crn.] ♦ dij. var. dăn, dîn [Bran.][Hom.][Mlava][Mor.][Pom.][Res.][Stig][Zvizd]  [Vidi]

1745  dinarĭ  dinar  динар  dinarĭ (mn. dinarĭ) [akc. dinarĭ] (i. m.) — 1. <i>dinar, osnovna novčana jedinicai> ◊ nuĭe skump, ma koștuaĭe numa un dinarĭ șî ḑîaśe parîaļe — <i>nije skupo, košta me samo dinar i deset parai> 2. <i>novac uopštei> ◊ lukră, kă fara dinarĭ nu sa puaće — <i>radi, jer se bez dinara ne možei> ◊ fara dinarĭ în pîzanarĭ — <i>bez dinara u džepui> [Por.]  [Vidi]

4033  dîdauorĭ  de două ori  двапут  dîdauorĭ [akc. dîdauorĭ] (pril.) — <i>dvaputi> ◊ la kopil înțaļes đestul să-ĭ ḑîś odată-dîdauorĭ, șî ĭel îa la kap — <i>razumnom detetu dovoljno je da kažeš jedanput-dvaput, i onо će zapamtitii> ♦ / < đi+duauă+uorĭ [Por.]   [Vidi]

1319  Dîlbośeșći  Dîlbea ?  Длбокићи  Dîlbośeșći [akc. Dîlbośeșći] (i. m.) — (antr.) <i> Dlbokići, prezime vlaške familije u selu Bogovina i>◊ mîĭ mulț Dîlbośeșć au kîăș în sat, da lukră în maĭdan — <i>većina Dlbokića imaju kuće u selu, a rade u rudnikui> [Crn.]   [Vidi]

1211  dîlm  dâlm  брежуљак  dîlm (mn. dîlmurĭ) [akc. dîlm] (i. m.) — (geogr.) <i>brežuljak, malo uzdignuće na zemljištu; neravnina; izbočina na putu; nanosi> ◊ a trekut ruata pistă un dîlm, șî karu sî rasturnat — <i>prešao je točak preko jedne izbočine, i kola su se prevrnulai> [Crn.] ◊ a dus pluaĭa ńișći pomîntarĭ, ș-akuma ĭe kolovuozu pļin đi dîlmurĭ — <i>nanela je kiša neko zemljište, i sada je kolski put pun izbočinai> [Por.]   [Vidi]

1349  dîmîzluk  tamazlâc  домазлук  dîmîzluk (mn. dîmîzluś) [akc. dîmîzluk] (i. m.) — 1. <i>domazluk, odabrani primerak domaće životinje koji se ostavlja za priplodi> ◊ purśelo-sta nu-l taĭ, ăl las đi dîmîzluk — <i>ovo prase ne koljem, ostavljam ga za domazluki> ♦ var. dumîzluk, domîzluk [Por.] ♦ dij. var. tămăzlîk [Kmp.] ♦ dij. var. tamazlîk ◊ dakă vrĭeĭ, sî-ț dau un berbeśel đi tamazlîk — <i>ako hoćeš, daću ti jednog ovnića za domazluki> [Crn.] ♦ dij. var. dămăzluk 2. <i>prihod domaćinstva; opšti napredak, blagostanjei> ◊ dămăzluku ĭe măĭ bun śe aĭ în viće, ku śe kasa dîă înainće — <i>domazluk je sve ono najbolje što imaš od priploda, sa čime kuća napredujei> (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. tămîzlîk (Malajnica) [Pad.]  [Vidi]

3423  dîmp  dâmb  џомба  dîmp (mn. dîmpurĭ) [akc. dîmp] — 1. (geogr.) <i>džomba, izbočina; nagli uspon; veliki nagib terena; kosinai> ◊ ma dubarîĭ đi pi ruată, kînd am ažuns la un pripur ku dîmp mare — <i>sjahao sam s bicikle kad sam naišao na uspon sa velikim nagibomi> ♦ sin. skobîlț (Tanda) 2. (psih.) <i>nagla, ishitrena ili burna reakcijai> ◊ tăĭnuiră frumuos, ama đintr-odată la unu ĭ-a veńit păļițîļi, șî s-a luvat prĭa đin dîmp sî sa gîlśavĭaskă — <i>pričali su lepo, ali su jednog iznenada spopale bubice, pa su počeli naglo da se svađajui> [Por.] 3. <i>iznenadan susreti> ◊ mĭergînd pi padure, ńi-ntîńirăm în dîmp, đ-odată ńi gasîrăm pĭept în pĭept — <i>idući šumom, sretosmo se iznenada, odjednom se nađosmo licem u licei> (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

1207  dîrai  târâ  стругати  dîrai (ĭuo dîrîĭ, ĭel dîrîĭe) [akc. dîrai] (gl.) — (onom.) <i>strugati, škripati usled trenja izazvanog prevlačenjem predmetai> ◊ kînd ĭe karu înpeđakat, ruata dîrîĭe pi pomînt — <i>kad su kola zakočena, točak struže po zemljii> [Crn.] ♦ dij. sin. dîrpońa [Por.] ∞ drr!  [Vidi]

1351  dîraśiță  drăcilă ?  притискавац  dîraśiță (mn. dîraśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) <i>pritiskavac, osica (? Poloster gallicai> ili <i>Allantus cinctus)i> ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — <i>pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđemi> (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — <i>pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njihi> (Debeli Lug) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2041  dîravĭelă  daraveră  скандал  dîravĭelă (mn. dîravĭeļe, dîravĭelurĭ) [akc. dîravĭelă] (i. ž.) — 1. <i>skandal, brukai> ◊ pļesńito-la đi kopil s-a dus bat în sat, ma ćiem kî ĭară faśe vro dîravĭelă — <i>onaj ćaknuti momak otišao je pijan u selo, bojim se da će opet napraviti neki skandali> 2. (fig.) (za muški ud) <i>budalai> ◊ fa, nu ma dîrî, kă kînd mi sa đistîrnă dîravĭela-sta a mĭa, are să ći farîmĭe — <i>sele, ne diraj me, jer kad se otkači ova moja budala, ima da te povredii> [Por.]  [Vidi]

1206  dîră  dâră  бразда  dîră (mn. dîrĭe) [akc. dîră] (i. ž.) — a. <i> brazda, trag iza predmeta koji se vuče po tlui> ◊ sî vĭađe dîră în drum pi unđe ĭe tras ļiemnu — <i>vidi se brazda na putu kojim je vučeno drvoi> [Crn.] ◊ mĭ-a trĭekut ku karu-npiđekat pista poĭană, șî piva a fakut o dîră adînkă ka boruga — <i>prešao mi je zakočenim kolima preko poljane, i kočnica je napravila brazdu duboku kao jarugai> b. <i>vododerina, jaruga na padini koju prave buične kišei> ◊ đață đintr-odată un ploĭuoń, ka kînd tuorń ku gaļata, șî numa faku ńișći dîrĭe adînś pin grîo-la-n față — <i>udari najednom neka kišurina, lila je kao iz kabla, i samo je napravila duboke jaruge u žitu na prisojui> c. <i>crta, linijai> ◊ în luok sî sa iskaļaskă frumuos, ĭel trasă o dîră pista fuaĭa-ĭa đi arćiĭe, ș-o lupadă înapuoĭ, la poștarĭ supt piśuarĭe, parke ĭe aăsta đevină — <i>umesto da se lepo potpiše, on je samo povukao liniju preko tog lista papira, i bacio ga nazad, poštaru pod noge, kao da je ovaj krivi> [Por.]   [Vidi]

3355  dîrdaĭală  dârdâială  дрхтање  dîrdaĭală (mn. dîrdaĭaļe) [akc. dîrdaĭală] (i. ž.) — 1. (med.) <i>drhtanje, trešenje telai> ◊ s-a pus frigu pi ĭel, șî la prins o dîrdaĭală đ-a trîmurat tuot ka kînd la zgîndîrat śińiva ku mîńiļi — <i>prehladio se, i uhvatilo ga je neko drhtanje da se sav tresao, kao da ga je neko drmao rukamai> 2. (kor.) <i>način igranja u kolu zvanog „drdavka”i> ◊ dîrdaku a žukat numa aăĭa kare a șćut să fakă pănă žuakă dîrdaĭală đin tuotă pućarĭa, șî s-o țînă mult — <i>drdavku su igrali samo oni koji su umeli da dok igraju izvedu drhtanje celog tela, i to dugo da izdržei> [Por.] ∞ dîrdai  [Vidi]

1213  dîrdaku  dârdacu ?  дрдавка (коло)  dîrdaku (mn. dîrdaśе) [akc. dîrdaku] (i. s.) — (kor.) <i>drdavka, vrsta starinske vlaške igre u kolu u kojoj se igrači tresu dok igrajui> ◊ măĭ frumuos, da șî măĭ đies, dîrdaku a žukat vrun muoșu Bîrlan, șî đi aĭa la poļikrit „źuoku lu Bîrlan” — <i>najlepše, a i nejčešće, drdavku je igrao neki čiča Brlan, pa su ga zato nazvali „Brlanovo kolo”i> [Por.] ∞ dîrdai  [Vidi]

1214  dîrî  atinge  дирати  dîrî (ĭuo dîrîăsk, ĭel dîrîașće) [akc. dîrî] (gl.) — 1. <i>irati, dodirivati; taćii> ◊ nu dîrî vesparĭu, kî ći muśkă vĭaspiļi — <i>ne diraj osinjak, jer će te ujesti osei> [Crn.] 2. <i> ometati, dosađivatii> ◊ nu dîrî uomu, lasă-l sî lukrĭe — <i>ne ometaj čoveka, pusti ga da radii> [Por.] 3. <i>adirkivati, izazivatii> ◊ nu ma dîrî, kî nu puot sî rîăbd ńiomeńiĭa-tîa — <i>ne zadirkuj me, jer ne mogu da podnesem tvoj bezobrazluki> [Crn.] ◊ kopilo-la ka kînd a noroḑît, nu-n vață ńimik, numa dîrîașće fĭaćiļi la șkuală — <i>ono dete kao da je poludelo, ne uči ništa, samo dira devojčice u školii> ◊ ĭel ma dîrît, șî ń-am luvat la bataĭe — <i>on me je izazvao, pa smo se potuklii> [Por.] / < srb. dirati (exp. Durlić)   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1391  dîrkă  dârcă ?  идиот  dîrkă (mn. dîrś) [akc. dîrkă] (i. m.) — 1. (za karakter) <i>idiot, težak čoveki> ◊ o dîrkă đi uom, nu sa dă ku ńima, nu sufîră pi ńima, ponćur, uom ku narau rău șî grĭeu — <i>idiot od čoveka, ne slaže se ni s kim, ne podnosi nikog, namćor, čovek koji ima lošu i tešku naravi> [Por.] 2. <i>odevni predmet, komad odećei> ◊ aĭ putut sî ĭaĭ vro dîrkă pi ćińe, sî nu-ngeț đi frig — <i>mogao si da obučeš nešto, da se ne smrzavaši> ◊ sluga-ș luvîă dîrśiļi, șî să dusă đi la nuoĭ — <i>sluga uze svoju odeću i ode od nasi> [Crn.] ♦ / (skr.) < dîrkĭelă   [Vidi]

1392  dîrlugă  dârlugă  сиромах  dîrlugă (mn. dîrluź) [akc. dîrlugă] (i. m.) — <i>siromah, čovek bez imovinei> ◊ dîrlugă ĭe uom sărăkaśuos, fara ńimika — <i>drluga je siromašan čovek, bez ičegai> ♦ up. dîrļuanță [Por.] ♦ dij. var. dîrluagă [Mlava]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1278  dîrmuoksă  dârmoz  чибуковина  dîrmuoksă [akc. dîrmuoksă] (i. ž.) — (bot.) <iibukovina, udikai> (Viburnum lantana) ◊ dîrmuoksa arĭe moduvă supțîrĭe, șî đi aĭa đin ĭa a fakut śibuk đi lulă — <i>udika ima tanku srž, pa su zato od nje pravili čibuk za lului> [Crn.]   [Vidi]

1347  dîrpĭelă  dârpelă ?  дрипац  dîrpĭelă (mn. dîrpĭeļ) [akc. dîrpĭelă] (i. ž.) — <i>dripac; besposličar, lopov; čovek lošeg karakterai> ◊ dîrpĭelă, miinuos șî oțoman, așa ĭe ĭel — <i>dripac, lažov i lopovčina, takav je oni> ♦ sin. țuapă [Por.] ∞ dîrpeļi  [Vidi]

1217  dîrpońală  dârponeală ?  гребање  dîrpońală (mn. dîrpońaļe) [akc. dîrpońală] (i. ž.) — (onom.) 1. <i> grebanje, struganje, drljanje; škripanje; turpijanjei> ◊ s-auđe-n puod o dîrpońală — <i>na tavanu sečuje neko grebanjei> 2. <i>češanjei> ◊ ma rupsăĭ đi dîrpońală, șî ĭară ma manînkă — <i>odrao sam se od češanja, i opet me svrbii> [Por.] ∞ dîrpońa  [Vidi]

1209  dîrzarĭ  dârzar  дрзар  dîrzarĭ (mn. dîrzari) [akc. dîrzarĭ] (i. m.) — (zast.) <i> drzar, konjanik koji je na svadbi prenosio devojačku spremu do mladoženjine kućei> ◊ dîrzarĭu a mĭers kalîărĭ pi kal ș-adus dîrzîļi guovi — <i>drzar je jahao konja, i nosio mladinu spremui> [Crn.] ◊ n-a putut să fiĭe nuntă fara dîrzarĭ, iĭ a mĭers pi kaĭ înainća lu nuntașî — <i>nije mogla da bude svadba bez drzara, oni su išli na konjima ispred svadbarai> ◊ dîrzarĭu nu numa śe adus dîrzîļi, numa ĭel șî ļ-aratat, sî vadă lumĭa-n sat kît ĭe mirĭasa đi sprimită — <i>drzar ne samo što je prenosio darove, nego ih je on i pokazivao, da vide ljudi u selu koliko je mlada spremnai> [Por.] ◊ dupa numîru lu dîrzarĭ s-a vaḑut kît ĭe guovĭa găzdoćină — <i>prema broju drzara videlo se koliko je mlada bogatai> ◊ dîrzari sa măĭ țînut într-o vrĭame șî dupa Oslobođeńe, ama pĭe urmă înkuaśa s-a pĭerdut — <i>drzari su se držali još neko vreme posle Oslobođenja, ali su se posle naovamo izgubilii> (Jaisikovo) [GPek] ∞ dîrză  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1208  dîrză  dârză  одећа  dîrză [akc. dîrză] (i. ž.) — <i>odećai> a. <i> iznošena, pocepana, odrpana odeća; dronjcii> ◊ <i>am fuost sarak, n-am avut țuaļe nuoĭ, numa-m mĭers în ńiśći dîrză — bio sam siromah, nisam imao novo odelo, nego sam išao u nekim dronjcimai> ♦ sin. rîză, trĭanță, zdrĭanță [Por.] b. (zast.) <i>devojačka sprema, odeća koju je mlada unosila u mladoženjin dom na dan svadbe; dari> ◊ dîrză a kuprins țuaļiļi đi purtat, kapatîńe, așćernut șî astrukamînt — <i>devojačka sprema je obuhvatala radnu odeću, jastuke, prostirku i pokrivačei> [Crn.] ◊ la nuntă, guovĭa a skuos dîrzîļi a iĭ tuaće, să ļi vadă lumĭa — <i>na svadbi, mlada je iznosila sve svoje darove, da ih ljudi videi> [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5027  dîržală  dârjală  држаље  dîržală (mn. dîržăļe) [akc. dîržală] (i. ž.) — <i>držalje, drškai> ◊ dîržala ĭe ļemn ńićeḑat șî supțîĭat în kare ĭe pus vrun alat śe sa țîńe-n mîń kînd sa lukră ku ĭel, kum ĭe sakurĭa, kuasa, sapa, tîrnakuopu — <i>držalje je glatko i tanko drvo na koje je nasađena neka alatka koja se drži rukama dok se njome radi, kao što je sekira, kosa, motika, trnokopi> ◊ dîržala sa faśe đin ļemn ușuor șî tare, măĭ mult đi frasîn șî bagrĭem — <i>držalje se pravi od laganog i jakog drveta, najviše od jasena i bagremai> ♦ sin. kuadă [Por.]  [Vidi]

1280  dîskaļiță  dăscăliță  учитељица  dîskaļiță (mn. dîskaļiț) [akc. dîskaļiță] (i. ž.) — <i>učiteljica, prosvetni radniki> ◊ fata mĭa a gaćit șkuala đi daskîļ ș-akuma ĭe dîskaļiță, lukră la șkuală la nuoĭ în sat, învață kopiĭi — <i>moja kćerka je završila učiteljsku školu i sada je učiteljica, radi u školi kod nas u selu, uči decui> [Por.] ◊ am avut dîskaļiță ćinîră, șî la șkolarĭ mult ļ-a fuost drag đi ĭa — <i>imali smo mladu učiteljicu, i đaci su je mnogo volelii> [Crn.] ♦ up. daskîl [Por.] ♦ dij. sin. ituluaĭkă [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

1888  dîsžgina  desghina  расцепити (се)  dîsžgina (ĭuo ma dîsžgin, ĭel sa dîsžgi) [akc. dîsžgina] (gl. p. ref.) — <i>rascepiti (se), rasturiti (se) cepanjem, odvajanjem delova, lomljenjemi> ◊ pazîa să nu kaḑ pră gĭață, șî să će dîsžgiń tuot — <i>pazi da ne padneš na ledu, i da se sav rasturii> [Hom.] ♦ dij. var. đežgina, đižgina [Por.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

1564  dîtori  datori  дуговати  dîtori (ĭuo dîtorĭesk, ĭel dîtorĭașće) [akc. datori] (gl.) — <i>dugovati, biti dužan, imati dug, obavezui> ◊ măĭ îndată fomĭaḑă, numa nu dîtori la ńima ńimika — <i>radije gladuj, samo nemoj nikom dugovati ništai> ♦ var. dători (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. datori [Crn.]  [Vidi]

2114  do-  do-  до-  do- (pref.) — <i>prefiks u glagolskim složenicam koji označava završetak radnje osnovnog glagolai> ◊ la ńișće vuorbe sa puńe „do” đinainće, kînd vrĭa sî sa spună kî ĭe vrun lukru, dupa multă vrĭame, gata — <i>nekim rečima se stavlja „do” ispred, kad se želi reći da je radnja, posle dužeg vremena, gotovai> ◊ doveńi (do + veńi): așćetară tuota ḑîua să vină, la urmă ĭel doveńi, ama sara, kînd n-a măĭ fuost ńima — <i>čekali su ceo dan da dođe, na kraju je on konačno stigao, ali uveče, kada više nije bilo nikogi> ◊ așa vuorbe sînt: dofaśa (do + faśa, „doraditi”), dokînta (do + kînta, „dopevati”), dopuńa (do + puńa, „dostaviti”), dopļińi (do + [în]pļińi, „dopuniti”, „napuniti”), doaźunźa (do + aźunźa, „dostići”, „dospeti”), dostorî (do + storî, „dotući”, „zatreti”, „uništiti”), șî alćiļi — <i>takve reči su: doraditi, dopevati, dostaviti, dopuniti, dostići (dospeti), dotući, i drugei> [Por.]  [Vidi]

2590  doaḑăś  douăzeci  двадесет  doaḑăś [akc. doaḑăś] (br.) — dvadeset ◊ doaḑăś, doaḑăś șî unu, doaḑăś șî duoĭ ... — <i>dvadeset, dvadeset i jedan, dvadeset i dva ... i>♦ var. duaḑăś [akc. duaḑăś] ◊ duaḑăś đi ań am așćetat să vină — <i>dvadeset godina sam čekao da dođei> [Por.] ♦ dij. var. duauăḑîăś [Crn.] ∞ duoĭ  [Vidi]

1758  doaźuns  doaźuns  доспео  doaźuns (doaźunsă) (mn. doaźunș, doaźunsă) [akc. doaźuns] (prid.) — <i>dospeo, koji je konačno stugao u nekom kretanju ili procesu do kraja; dozreoi> ◊ kukuruḑu ĭe doaźuns đi kuļes — <i>kukuruz je konačno dozreo za berbui> ◊ kopiĭi sînt doaźunș đi șkuală — <i>deca su konačno stasala za školui> ♦ var. doažuns, doaźĭuns [Por.] ∞ doaźunźa  [Vidi]

6059  doăsuće  două sute  двеста  doăsuće [akc. doăsuće] (br.) — <i>dvestai> ◊ doăsuće sînt kînd sa adună o sută șî o sută — <i>dvesta je kad se saberu sto i stoi> [Por.] ∞ sută  [Vidi]

1220  dobarî  doborâ  скинути  dobarî (ĭuo dobuor, ĭel dobuară) [akc. dobarî] (gl. p.) — 1. <i>skinuti, smaći, snetii> ◊ dobuară ogļinda đin parĭaće, s-o șćerg — <i>skini ogledalo sa zida, da ga obrišemi> [Crn.] ♦ dij. var. dubarî ◊ ažutăĭ să dubuară nuśiļi đin puod — <i>pomogni mu da snese orahe s tavanai> [Por.] 2. <i>silaziti, ići na dolei> ◊ đin vuoz s-a dobarît numa o muĭarĭe — <i>sa voza je sišla samo jedna ženai> [Crn.] ◊ pîkurari tuamna dubuară ku uoĭļi-n sat — <i>pastiri u jesen silaze sa ovcama u seloi> [Por.] 3. (fig.) <i>osloboditi se tegoba, rasteretiti se neke brige, rešiti neki problemi> ◊ rînduĭ-će, șî dobuară ńivuoĭa-ĭa đin spinarĭe — <i>sredi se, i skini tu nevolju sa plećai> [Crn.] ◊ mare grižă, amunka o s-îm fiĭe s-o dubuor đi pi kap — <i>velika briga, teško će mi biti da je skinem s glavei> ♦ dij. sin. kobarî [Crn.] kuborî, kubarî ♦ supr. sui [Por.]   [Vidi]

1376  dobînđi  dobândi  добити  dobînđi (ĭuo dobînđiesk, ĭel dobînđiașće) [akc. dobînđi] (gl.) — <i>dobiti; pridobiti, zadobiti; ostvariti dobitak, imati koristii> ◊ uom vikļan, nu-l puoț ļesńe dobînđi — <i>lukav čovek, ne možeš ga lako pridobitii> ♦ sin. kîpata [Por.]   [Vidi]

3954  dobļenguos  grosolan ?  груб  dobļenguos (dobļenguasă) (mn. dobļenguoș, dobļenguașă) [akc. dobļenguos] (prid.) — (tehn.) <i>grub, sklepan, neotesani> ◊ sa faśe tișler mare, da śe guod lukră, tuot ĭe dobļenguos, urît, șî ńiś đ-o trĭabă — <i>pravi se da je veliki stolar, a šta god uradi, sve je grubo, ružno i ni za kakvu vajdui> ♦ var. nădobļenkuos ♦ supr. sumĭarńik [Por.]  [Vidi]

2399  dobļinguos  doblingos  необрађен  dobļinguos (dobļinguasă) (mn. dobļinguoș, dobļinguasă) [akc. dobļinguos] (prid.) — (ret.) <i>neobrađen, grub, neravani> ◊ n-am avut kînd sî gaćesk lukru kum trîăbe, pă držala mĭ-a ramas dobļinguasă — <i>nisam imao vremena da završim posao kako treba, pa mi je držalje ostalo neobrađenoi> [Por.]  [Vidi]

1522  Dobriță  Dobriţă  Добрица  Dobriță [akc. Dobriță] (i. m.) — (antr.) <i>Dobrica, l.i. srpskog porekla, demin. od prid. dobroi> ◊ nume Dobriță la rumîń a fuost șî đemult, da ĭastă ș-akuma — <i>ime Dobrica bilo je kod Vlaha i nekada, a ima ga i sadai> ◊ firu lu uom ku nume Dobriță sa kĭamă Dobrițuońi, or Dobrițańi, da pi sîrbĭașće Dobricanović — <i>potomci čoveka po imenu Dobrica zovu se Dobriconi ili Dobricani, a na srpskom su Dobricanovići> [Por.]  [Vidi]

1325  Dobrițuońi  Dobriţoiu  Добрицани  Dobrițuońi [akc. Dobrițuońi] (i. m.) — (antr.) <i> vlaška familija, nastanjena u Bukovu, zaseoku boljevačkog sela Osnić. Naziv nastao od prezimena Dobrițan (Dobrican), koje je pak nastalo kao augm. od l.i. Dobriță (Dobrica)i> [akc<i>. i>Dobriță]<i>.i> [Crn.] ♦ dij. var. Dobrițańi ◊ Dobrițańi sînt o krĭangă đin Bîlabańi, famiļiĭe batrînă în Arnaglaua, veńită đin luok Bușńak în Banatu-l rumîńesk — <i>Dobricani su grana Balabana, stare rudnoglavske familije, koja je došla iz Bošnjaka u rumunskom Banatu i>◊ Boșńaku ĭe astîḑ Moldova la marźina Dunîri, în prĭežba lu Golumbăț<i> — Bošnjak je danas Moldava na obali Dunava, preko puta Golupcai> [Por.] ∞ Dobriță  [Vidi]

1324  Dobropoļan  Dobropolean  Добропољанин  Dobropoļan (mn. Dobropoļeń) (ž. r. Dobropoļană) [akc. Dobropoļan] (i. m.) — <i>Dobropoljanin, Dobropoljac, stanovnik vlaškog sela Dobro Polje u opštini Boljevaci> [Crn.] ∞ Dobropuoļa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1323  Dobropuoļa  Dobropolie  Добро Поље  Dobropuoļa [akc. Dobropuoļa] (i. ž.) — (ojk.) <i>Dobro Polje, vlaško selo u opštini Boljevaci> ◊ ĭeĭ s-a năsăļit dă vrodată dî la Požarevăț — <i>oni su se nekada davno doselili od Požarevcai> [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1222  doda  deda  навикнути (се)  doda (ĭuo ma dodau, ĭel sî dodîă) [akc. doda] (gl. p. ref.) — <i>navikniti (se) i>, <i>privići (se), prilagoditi (se); predavati (se), prepustiti (se); prikloniti (se) i> ◊ mîĭ ușuor ći dodaĭ la zapușală, đi kĭt la frig — <i>lakše se navikneš na vrućinu, nego na hladnoćui> [Crn.] ♦ dij. var. daĭ ◊ kînd će pisaḑă sila mare, or nakazu, ļesńe ći daĭ, măî ĭuta faś învîățu  — <i>kada te pritisne sila, ili velika muka, lakše se daješ, brže stekneš navikui> [Por.]   [Vidi]

2272  dogaćit  dogacit  довршен  dogaćit (dogaći) (mn. dogaćiț, dogaćiće) [akc. dogaćit] (prid.) — <i>dovršeni> ◊ săśiratu ĭe, mulțam la dumńeḑîu, dogaćit, ș-akuma avĭem o ḑî-duauă điińit — <i>žetva je, bogu hvala, dovršena, i sada imamo dan-dva za odmori> ♦ do + gaćit [Por.] ∞ gata  [Vidi]

1204  dogarĭ  dogar  качар  dogarĭ (mn. dogarĭ) [akc. dogarĭ] (i. m.) — <i>kačar, dugar, zanatlija koji izrađiuje kace, bačve, buradi> ◊ m-am tokmit ku dogarĭu s-îm skimbĭe dauoźiļi la o kadă mare, k-a putraḑît — <i>pogodio sam se sa kačarom da mi zameni doge na jednoj velikoj kaci, jer su istrulelei> [Por.] ∞ dauagă  [Vidi]

1224  domńiĭe  domnie  посед  domńiĭe (mn. domńiĭ) [akc. domńiĭe] (i. ž.) — 1. (izob.) <i>posed, imanjei> ◊ domńiĭa luĭ a kuprins žumataće satu — <i>njegov posed je zahvatao polovinu selai> ♦ sin. imańe [Crn.] 2. (fig.) (iron.) <i>gospodstvo, uglađenost, vaspitanosti> ◊ đin „domńiĭa” luĭ nuĭe ńimika, ku aĭa nu sa arańesk gluaćiļi — <i>od njegovog „gospodstva” nema ništa, time se glota ne hranii> [Por.] ∞ duomn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1759  doplaći  doplăti  доплатити  doplaći (ĭuo doplaćiesk, ĭel doplaćiașće) [akc. doplaći] (gl.) — <i>doplatiti, završiti plaćanje, isplatiti u celostii> ◊ doplaćiĭ tuot śe mĭ-a măĭ ramas đi rîndol đintîń — <i>doplatio sam sve što mi je ostalo do prošloga putai> ♦ / do + plaći [Por.]   [Vidi]

1760  doplaćit  doplătit  доплаћен  doplaćit (doplaći) (mn. doplaćiț, doplaćiće) [akc. doplaćit] (prid.) — <i>doplaćen, isplaćen u celosti, namireni> ◊ mul mi ĭe măĭ ușuor kînd vîăd kî ĭ-e dîtoriĭa doplaćită întrĭeg — <i>mnogo mi je laške kada vidim da je dug isplaćen u celostii> [Por.] ∞ doplaći  [Vidi]

1358  Dopuońi  Dop  Допоњи  Dopuońi [akc. Dopuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Doponji, vlaško prezime porodice Kucić u selu Valakonje, dobijeno po pretku sa nadimkom „Dop” — čep, zapušači> ♦ / < dop + suf. - <i>uońii> ◊ Dopuońi a avut muară astrukată ku ļespiḑ đi pĭatră — <i>Doponji su imali vodenicu pokrivenu kamenim pločamai> [Crn.] ∞ duop  [Vidi]

1234  dor  doar  ваљда  dor (pril.) — <i>valjdai> ◊ dor nu va veńi să ńi prindă la gramadă? — <i>valjda neće doći da nas uhvati na gomilii> ? ♦ var. duor [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1439  doratură  dorătură  маћеха  doratură (mn. doraturĭ) [akc. doratură] (i. ž.) — (ret.) <i>maćeha, druga majkai> ◊ muma mĭa murit la nașćire, șî ĭuo am kreskut ku mumă doratură — <i>majka mi je umrla na porođaju, i ja sam odras’o sa maćehomi> ♦ sin. mașćuaĭkă [GPek] ♦ dij. var. (u izr.) mumă adoorată [Por.] ∞ adourat  [Vidi]

1980  dori  dori  желети  dori (ĭuo dorĭesk, ĭel dorĭașće) [akc. dori] (gl. p.) — (psih.) 1. <i>želeti, čeznuti, žudetii> ◊ la sîraśiĭe numa puoț dori aĭa śie vrĭeĭ tu, da sî kapiț, amunka — <i>u siromaštvu samo možeš želeti ono što ti treba, a da dobiješ, teškoi> ◊ draguțuļe, mult ći dorĭesk — <i>dragi, mnogo te želimi> ◊ ma traźe duoru sî ma duk măĭ odată ku uoĭļi la munće — <i>čeznem da još jednom odem sa ovcama u planinui> 2. <i>osećati ili trpeti bol, žalost i tugu zbog nečega ili za nečim, ili nekimi> ◊ mult am dorit dupa muma kînd a murit — <i>mnogo sam žalio za majkom kad je umrlai> ◊ dorĭesk dupa ćińerĭață, k-am strîvito điźaba — <i>žalim za mladošću, jer sam je straćio uzalud i>◊ duor đi ibomńikă ĭe măĭ mare durĭarĭe — <i>žudnja za ljubavnicom je najveća bol i>[Por.] ∞ duor  [Vidi]

1983  dorit  dorit  жељен  dorit (dori) (mn. doriț, doriće) [akc. dorit] (prid.) — <i>željen, predmet želje; ono za ćim se žudii> ◊ n-am fuost dorit ńiś đi muma, ńiś đi tata — <i>nisam bio željen ni od majke, ni od ocai> (=nisu me želeli ni majka, ni otac) ◊ fi dorit đin đeparće kît sî vrĭeĭ, dakă ĭa nuĭe-n brața-tĭa, ći arḑ đi duor — <i>budi željen izdaleka kol’ko hoćeš, ako ona nije u tvom zagrljaju, sagoriš od željei> ♦ up. duorńik [Por.] ∞ duor   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1210  dorîngă  dorângă  мотка  dorîngă (mn. dorînź) [akc. dorîngă] (i. ž.) — 1. <i>motkai> ◊ urkașî a prins lupu, șî la dus în sat, atîrnat pĭ-o dorîngă — <i>hajka je ulovila vuka, i donela ga u selo obešenog o jednu motkui> 2. <i>mandal, zasovnica, prečaga kojom se zatvaraju vratai> ◊ kasa pîrasîtă, ușa-nkisă ku dorînga, nuĭe ńima pusta — <i>prazna kuća, vrata zamandaljena, nema nigde nikogi> ♦ sin. pražînă, śobîrńak [Por.]   [Vidi]

1982  doruț  doruţ  жељица  doruț (mn. doruțurĭ) [akc. doruț] (i. s.) — (demin.) (hip.) <i>željica, mala željai> ◊ duor-doruțuļe — (u izr.) <i>željo-željice, željo željenai> ◊ doruțu ĭe duor mik, ama arđe ka ș-al mare — <i>željica je mala želja, al’ peče kao i velikai> ♦ var. doriț [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1238  dosîșće  dosiște  осојина  dosîșće (mn. dosîșć) [akc. dosîșće] (i. ž.) — <i>osojina, zemljište koje je slabije izloženo uticaju suncai> ◊ în dosîșće nuĭe bun đi pus grîu, kî amînat să kuaśe — <i>u osojini nije dobro sejati pšenicu, jer kasno sazrevai> [Crn.] ♦ dij. var. dosîmĭe [Por.] ∞ duos  [Vidi]

2113  dostorî  dostorî  довршити  dostorî (ĭuo dostorîăsk, ĭel dostorîașće) [akc. dostorî] (gl.) — <i>dovršiti, dokrajčiti, dokusuriti, potpuno uništitii> ◊ a śerkat sî storaskă guonźiļi ku otrauă, n-a putut, ama avut naruok mare k-a dat źeru, șî źeru ļa dostorît đi tuot —<i> probao je da bube uništi otrovom, nije uspeo, ali je imao veliku sreću da udari mraz, pa ih je mraz dokrajčioi> ♦ / srb. do + vl. storî [GPek] ∞ storî  [Vidi]

1232  dovadă  dovadă  доказ  dovadă (mn. dovĭađe) [akc. dovadă] (i. ž.) — (izob.) <i>dokazi> ◊ am dovadă, kî uomu a vaḑut uoĭļi tîaļe în građină mĭa — imam dokaz, jer je čovek video tvoje ovce u mojoj bašti [Crn.] ∞ dovađi  [Vidi]

1233  dovađi  dovedi  доказати  dovađi (ĭuo dovađesk, ĭel dovađașće) [akc. dovađi] (gl. p.) — (izob.) <i>dokazati, dokazivati,i> ◊ la žuđakat vi dovađi vina mîa, da akuma du-će pi drumu tîău — <i>na suđenju ćeš dokazati moju krivicu, a sada idi svojim putemi> [Crn.]   [Vidi]

1252  dovļaće  dovleac  дулек  dovļaće (mn. dovļeț) [akc. dovļaće] (i. m.) — (bot.) <i>dulek, bundevai> (Cucurbita pepo) ◊ a rođit dovļețî, kîće tri la un vrĭež — <i>rodili duleci, po tri na jednoj vrežii> [Crn.] ♦ dij. var. duļaće (mn. duļeț) [akc. duļaće] ♦ var. duļiaće ◊ ĭastă duauă fuarme đi duļeț: porśĭeșć, șî turśĭeșć; ku aĭ porśĭeșć îngraș puorśi, da aĭ turśĭeșć, kare sînt albĭ, lunguĭaț, manînkă șî lumĭa — <i>ima dve vrste duleka: svinjski i turski; sa svinjskim dulecima toviš svinje, a turske, koji su beli i duguljasti, jedu i ljudii> ◊ un fĭeļ đi duļeț ĭe șî pĭapinu, ama ĭel la nuoĭ rar s-a prins — <i>jedna vrsta duleka je i dinja, ali ona je kod nas retko uspevalai> (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1242  drag  drag  љубав  drag (mn. dragurĭ) [akc. drag] (i. s.) — <i>ljubavi> ◊ tare drag am avut đi viće, pănă am fuost pîkurarĭ — <i>veliku ljubav sam imao za stoku, dok sam bio čobanini> ◊ atîta mĭ-a fuost drag đi ĭa, đi m-am spumîntat k-o să-m krîape ińima đi drag — <i>toliko sam je voleo, da sam se plašio da će mi srce pući od ljubavii> ◊ (izr.) mi drag đi ćińe — <i>volim tei> ◊ am prins drag đi ĭa — <i>zavoleo sam jei> [Por.]   [Vidi]

1241  dragalaș  drăgălaș  љубак  dragalaș (dragalașă) (mn. dragalaș, dragalașă) [akc. dragalaș] (prid.) — <i>ljubak, umiljat, simpatičani> ◊ baĭatu al dragalaș, mîĭ mulće fĭaće arĭe — <i>ljubak momak, više devojaka imai> [Crn.] ∞ drag  [Vidi]

1254  dragavĭeĭ  dragavei  зеље  dragavĭeĭ (mn. dragavĭeĭ) [akc. dragavĭeĭ] (i. m.) — (bot.) <i> zeljei> (Rumex crispus) ◊ kînd ažunźe dragavĭeĭu, ńi duśem pi kîmp s-îl kuļaźem — <i>kad stigne zelje, idemo u polje da ga beremoi> [Crn.] ♦ dij. var. drîgaviĭ [Por.]   [Vidi]

4081  Dragobĭaće  Dragobete  Драгобан  Dragobĭaće [akc. Dragobĭaće] (i. m.) — (kal.) <i>Dragoban, pričji prazniki> ◊ Dragobĭaće ĭe ḑîua păsîrilor, atunśa sa-npreună păsîriļi șî pun paĭu unu pi altu, fak kuĭb — <i>Dragoban je ptičji dan, tada se sparuju ptice i stavljaju slamku na slamku, prave gnezdoi> ◊ ku Dragobĭaće înśep aļi doasprăśe babe în marta — <i>sa Dragobanom počinju dvanaest baba u martu i>♦ var. Dragoban [Por.] ♦ dij. sin. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Ćirikuva [Crn.]   [Vidi]

1362  Dragu  Dragu  Драго  Dragu [akc. Dragu] (i. m.) — (antr.) (izob.) <i> Drago, muško vlaško l.i.i> ◊ alu Dragu — <i>Dragovi> ♦ (hip.) Draguț, Draguțu, Guțu ♦ (augm.) Draguoń, Draguoĭ ◊ Dragu lu Truță Bala avut moșîĭe bună la Śuaka Arnaglăvi — <i>Drago Petra Balića imao je dobro imanje na Rudnoglavskom brdui> [Por.]   [Vidi]

1359  Draguļeșći  Drăgulescu  Драгуловићи  Draguļeșći [akc. Draguļeșći] (i. m.) — (antr.) <i> Dragulovići, vlaško prezime familije u selu Šarbanovac, po pretku koji se zvao Dragui> ◊ Draguļeșći ku kasa lîngă rîu Șarbanuțuluĭ, a lukrat la fĭer — <i>Dragulovići koji su imali kuću pored Šarbanovačke reke, bili su kovačii> [Crn.] ♦ dij. var. Draguļieșći — <i>vlaško prezime fam. Dragulović u Boljetinui> ♦ (jed.) Draguļesku, var. Draguļiesku [akc. Draguļiesku] [Por.] ∞ Dragu  [Vidi]

1240  dragustă  dragoste  љубав  dragustă [akc. dragustă] (i. ž.) — <i>ljubavi> ◊ dragusta ĭe kînd ći ginđešć numa la unu, șî danaśi aĭlalț nu-ĭ mîĭ kunuoșć — <i>ljubav je kad misliš samo ne jednog, a ostale momke više ne poznaješi> [Crn.] ◊ đeskînćik đi dragustă — (dosl.) <i>„bajanje za ljubav”, ljubavna magijai> [Por.] ∞ drag  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1245  dragustuos  drăgăstos  заљубљив  dragustuos (dragustuasă) (mn. dragustuoș, dragustuasă) [akc. dragustuos] (prid.) — 1. <i> zaljubljiv, koji se lako i često zaljubljuje, koji je zaljubljive prirodei> ◊ mult ĭe dragustuos, șî kînd vĭađe muĭarĭe frumuasă, sî lasă đi tuot șî pļakă dupa ĭa — <i>veoma je zaljubljiv, i kad vidi lepu ženu, ostavlja sve i polazi za njomi> [Crn.] 2. <i>privlačan, drag; šarmantani> ◊ așa baĭat dragustuos n-am măĭ avut în satu nuostru — <i>tako dragog momka još nismo imali u našem selui> [Por.] ♦ var. dragastuos [Crn.] [Por.] ♦ dij. var. drîgastuos [Por.] ∞ drag  [Vidi]

1248  drak  drac  ђаво   drak (mn. draś) [akc. drak] (i. m.) — (demon.) <i> đavo, vrag; nekršteniki> ◊ sî sa dukă drakuluĭ, or: dukî-să drakuluĭ — <i>neka ide dođavolai> ◊ la draku — <i>k vragui> ◊ tuot un drak — <i>isti je đavoi> ◊ ńistașńik, kată pi draku — <i>nestašan, traži đavolai> (=kaznu) ♦ sin. ńikruśat — <i>nekršteniki>, ńipumeńit — <i>nepomeik,i> ńikurat — <i>nečist,i> al mik — <i>malii> [Por.] ◊ Bufańi aĭ batrîń la Măĭdan la draku ĭ-a ḑîs „Marku”, ș-a blîstamat: „ĭa-će Marku”, „du-će la Marku” — <i>stari Bufani u Majdanpeku đavola su zvali „Marko”, pa su kleli: „Marko te odneo”, „idi k Marku”i> [Buf.]  [Vidi]

1246  drakovină  drăcovină ?  ђаволија  drakovi (mn. drakoviń) [akc. drakovină] (i. ž.) — 1. <i>đavolija, đavolstvo, nestašluk, obešenjaštvo, ludorijai> ◊ kopilu nuostru ĭar a fakut vro drakovină — <i>naše dete je opet napravilo neki nestašluki> [Crn.] ♦ dij. var. drîkovi (mn. drîkoviń), drăkovi (mn. drăkoviń) 2. <i>podvala, smicaliaca, prevarai> ◊ a mințît lumĭa, ļ-a fakut kîće drîkoviń, șî la urmă l-a dudait đi la lukru — <i>lagao je ljude, pravio im je razne smicalice, i na kraju su ga oterali s poslai> [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1435  drakuaĭkă  drăcoaică  ђаволица  drakuaĭkă (mn. drakuaĭśe) [akc. drakuaĭkă] (i. ž.) — 1. (demon.) <i>đavolica, đavolova ženai> ◊ draku ku drakuaĭka — <i>đavo i njegova ženai> 2. (fig.) <i>đavolska ženai> ◊ muĭare sprimită đi tuaće, o drakuaĭkă-n piśuare — <i>žena sposobna za sve, prava đavolicai> [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1247  drakuos  drăcos  враголаст  drakuos (drakuasă) (mn. drakuoș, drakuasă) [akc. drakuos] (prid.) — 1. <i> vragolast, đavolast; živahan; snalažljivi> ◊ kînd ĭe śińiva drakuos, tuot îĭ mĭarźe pi mînă — <i>kad je neko vragolast, sve mu ide na rukui> 2. <i>koji sarađuje sa đavolimai> ◊ șćiĭe sî skuată draśi șî s-îĭ mîńe sî fakă vrun rîău — <i>zna da dozove đavole, i da ih natera da nečine neko zloi> [Crn.] ♦ dij. sin. aldraku, adraku [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1355  draśesk  drăcesc  ђавољи  draśesk (draśaskă) (mn. draśeșć) [akc. draśesk] (prid.) — <i>đavolji, đavolskii> ◊ furu ĭe lukru draśesk — <i>krađa je đavolji posaoi> [Crn.] ◊ narau draśesk — <i>đavolja naravi> (sumanut čovek) ♦ (kal.) ḑîua draśeskă ĭe tuota marța-n stamînă — <i>đavolji dan je svaki utorak u sedmicii> (Crnajka) ♦ (kal.) a. marța draśaskă ĭe ḑîua kînd sa duk sîntuađiri, kađe la stamînă dupa marța vasîlor — <i>đavolji utorak je dan kada odlaze todorovci, pada na drugi utorak uskršnjeg postai> (Rudna Glava) b. marța draśaskă ĭe ḑîua kînd muĭeriļi fak la śiriń — <i>đavolji utorak je dan kada žene izrađuju crepuljei> (Tanda) [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1442  draśină  dracină ?  ђаволија  draśi (mn. draśiń) [akc. draśină] (i. m.) — <i>đavolija, vragolija; đavolska stvar, vražji posaoi> ◊ șîađe đi źaba, șî numa skuaće la draśiń — <i>sedi badava i samo smišlja đavolijei> [GPek] ♦ dij. var. drîkovi [Por.] ∞ drak  [Vidi]

2100  drăgoļub  călţunaș  драгољуб  drăgoļub (mn. drăgoļubĭ) [akc. drăgoļub] (i. m.) — (bot.) <i>dragoljub, kapucinka, vrsta lekovite baštenske biljke (Tropaeolum majus)i> ◊ drăgoļubu are fluare ruoșîĭe, la nuoĭ ĭe fluare batrînă, pusă-n građină — <i>dragoljub ima crven cvet, to je kod nas staro cveće, gajeno u baštii> [Por.]   [Vidi]

1433  drik  dric  трап (кола)  drik (mn. drikurĭ) [akc. drik] (i. m.) — <i>trap na kolima, deo sa osovinom i točkovimai> ◊ karu đi buoĭ are driku đi nainće șî driku đi napuoĭ — <i>volovska kola imaju prednji i zadnji trapi> ◊ gruoșî đin duos sa skuot numa ku driko-l đi nainće alu karu đi buoĭ — <i>trupci se iz šume izvlače samo sa prednjim trapom volovskih kolai> [Por.] ♦ up. kalamantă, kolomantă [Mlava] ∞ kar  [Vidi]

1378  drîgalaș  drăgălaș  драг  drîgalaș (drîgalașă) (mn.) [akc. drîgalaș] (i. m.) — a. <i>ljubavnik, udvarači> ◊ a noroḑît, mĭarźe a ĭevi ku drîgalașu-ĭeĭ đi supt mînă — <i>poludela je, ide javno sa svojim ljubavnikom ruku pod rukui> ♦ var. drăgalaș (Tanda) [Por.] b. <i>mezimac, miljeniki> (Leskovo) (zapis: <i>D. Markovići> ) [GPek] ∞ drag  [Vidi]

1331  drîglat  ?  гребенање  drîglat (mn. drîglaturĭ) [akc. drîglat] (i. m.) — <i>grebenanjei> ◊ am avut triĭ muĭerĭ la drîglat, ș-am fîrșît lukru ĭut — <i> imala sam tri žene na grebenanju, i završila sam posao brzoi> ♦ var. drîgļală (mn. drîgļelurĭ) [akc. drîgļală) [Crn.] ∞ drîgla  [Vidi]

1297  drîgļiaće  drâglu  гребен  drîgļiaće (mn. drîgļi) [akc. drîgļiaće] (i. m.) — <i>greben, sprava sa metalnim zupcima kojom se češlja konoplja i lani> ◊ pin drîgļiaće sa traźe kîńipa, șî sa faśe fuĭuor — <i>kroz greben se provlači konoplja, i dobija se povesmoi> ♦ var. drîgļaće, drîgļeće [Por.] ∞ drîgla  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5788  Drîgoćin  Drăgotin  Драгутин  Drîgoćin [akc. Drîgoćin] (i. m.) — (antr.) <i>Dragutini> ◊ Drîgoćin ka un fĭeļ îi nume barbațăsk a tunat în Rumîń dupa śe s-a pĭerdut numiļi rumîńeșć aļi batrîńe kum a fuost Ĭuon șî Fluorĭa — <i>Dragutin kao vrsta muškog imena, ušao je među Vlahe kod su se izgubila stara vlaška imena kao što su bila Jon i Florjai> [Por.] ∞ nume  [Vidi]

1295  drîmb  drâmbă  дромбуља  drîmb (mn. drîmbĭ) [akc. drîmb] (i. m.) — (muz.) <i> drombulja, muzički instrument oblika potkovice, na kom se ton proizvodi duvanjem i trzanjem čeličnog jezičkai> ◊ drîmbu puń întra buḑă, sufļi, da ku źaĭśtu al marĭe daĭ în ļimba luĭ — <i>drombulju stavljaš između usana, duvaš, a palcem okidaš njegov jezičaki> ♦ var. zdrîmbuoļ [akc. zdrîmbuoļ] (Valakonje) [Crn.] ♦ dij. var. drînd (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. zdrîmbuoļ [akc. zdrîmbuoļ] [Por.] ∞ drîmbońi  [Vidi]

1292  Drîmbakuońi  Drîmbăreanu  Дрмбаковци  Drîmbakuońi [akc. Drîmbakuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Drmbakovci, vlaško prezime porodice u selu Gamzigrad, dobijeno po pretku koji je svirao ili izrađivao drombuljei> ◊ Drîmbakuońi sînt în marźina satuluĭ, kîtră Kravarńik — <i>Drmbakovci su na ivici sela, prema Kravarnikui> [Crn.] ∞ drîmb  [Vidi]

1294  drîmbońală  drâmboneală ?  дромбуљање  drîmbońală (mn. drîmbońelurĭ) [akc. drîmbońală] (i. ž.) — 1. (muz.) <i>drombuljanje, sviranje na drombuljamai> ◊ đi vrunđiva s-auđe o drîmbońală — <i>od nekuda se čuje neko drombuljanjei> 2. (fig.) (pej.) <i>nevezan i nerazgovetan govor, gunđanje; iskidan i nerazamuljiv govor propraćen grlenim tonovimai> ◊ n-o-nțaļeg ńimika, numa drîmbuańe dupa mińe — <i>ništa je ne razumem, samo drombulja zamnomi> [Crn.] ♦ dij. var. zdrîmbońală ◊ astupî-će, drakuluĭ, odată, nu măĭ zdrîmbońa atîta, ći askultă drumașî, șî sa rîd đi ćińe — <i>ućiti, dođavola, već jednom, nemoj da drombuljaš toliko, slušaju te prolaznici, i smeju ti sei> [Por.] ∞ drîmbońi  [Vidi]

1293  drîmbońi  drâmboi  дромбуљати  drîmbońi (ĭuo drîmbuon, îel drîmbuańe) [akc. drîmbońi] — (gl. p.) <i>drombuljati, svirati na drombuljamai> ◊ am gasît un drîmb, șî ma-nvîăț sî drîmbuon ku ĭel — <i> nabavio sam drombulju, i im da drombuljami> [Crn.] ♦ dij. var. zdrîmbońi [akc. zdrîmbońi] [Por.]   [Vidi]

1289  drîn!  drân! ?  дрн!  drîn! (uzv.) — (onom.) <i>drn! zvuk koji, usled trzaja, nastaje podrhtavanjem tankog i dugačkog predmeta, koji je čvrst i napet na jednom ili oba kraja, kao što je struna, tetiva luka, prut i sličnoi> ◊ „drîn!” șî „drr!” nuĭe tuot una: đin „drr!”, or kă „dîrr!” ĭasă dîrpońală, glas urît șî grĭeu đi urĭekĭ, da „drîn” ĭe măĭ frumuos, măĭ đeșkis, rasună ... — <i>„drn!” i „drr!” nije isto: „drr!” daje škripu, zvuk ružan i neprijatan za uši, a „drn!” je lepši, otvoreniji, zvučniji glasi> ... [Por.] ∞ drr!  [Vidi]

1290  drînd  strâns ?  напет  drînd1 (drîndă) (mn. drînḑ, drînđe) [akc. drînd] (prid.) — 1. <i>napet, čvrst, krut, naročito koji usled čvrstine ili napetosti stoji uspravnoi> ◊ a ļegat sfuara întra duoĭ șćumpĭ, ș-atîta a strînso đi stă drînd, numa śe nu pokńiașće — <i>vezao je konopac za dva stuba, i tako ga je čvrsto stegao da je sav napet, samo što ne puknei> ◊ kopil mik, da kînd vĭađe fĭaće-n pĭaļa guală, iĭ sa faśe ćiku drînd — <i>dete malo, ali kada vidi gole devojčice, piša mu se sva ukrutii> 2. (fig.) <i>nabusit, nadureni> ◊ śe ĭe ku kopilo-la đi stîă drînd în kuot? — <i>šta je sa onim detetom, da sav nabusit stoji u ćošku?i> [Por.] ◊ bat drînd — <i>mortus pijan; pijan ko letvai> (Krivelj) [Crn.] ∞ drîn!  [Vidi]

1288  drînd  drând ?  дрндало  drînd2 (mn. drîndurĭ) [akc. drînd] (i. m.) — 1. <i> drndalo, štap kojim se rastresuje vunai> ◊ drîndu sî faśe đin ļiemn tarĭe, đi sî nu să frîngă — <i>drndalo se pravi od tvrdog drveta, da se ne bi polomiloi> [Crn.] ◊ ku drîndu sa skutură lîna, să ĭasă đin ĭa luomurĭ, imală kare s-a prins pi lîna uoĭi pănă uaĭa a paskut — <i>drndalom se trese vuna, da izađe iz nje trunje, prljavština koja se uhvatila za ovčje runo dok je ovca paslai> 2. <i>drveni luk sa koncem, kojim se seče kačamaki> ◊ dakă vrĭeĭ sî faś koļașă, îț trîabe fańină đi kukuruḑ, feruaĭkă, koļeșîărĭ, drînd șî fund — <i>ako hoćeš da praviš kačamak, treba ti kukuruzno brašno, kotao, kačamalo, luk i lopari> [Por.] 3. (muz.) <i>drombuljai> ◊ kîntă-n drînd — <i>svira u drombuljei> (Plavna) [Pad.] ♦ dij. sin. zdrîmbuoļ (akc. zdrîmbuoļ) (Valakonje) [Crn.] ∞ drîn!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1287  drîndai  ?  дрндати  drîndai (ĭuo drîndîĭ, ĭel drîndîĭe) [akc. drîndai] (gl. p.) — 1. <i> drndati, rastresati vunui> ◊ lîna pođită sî drîndîĭe đi sî să rupă kokoluașîļi — <i>sabijena vuna se rastresa da bi se razbile grudvei> [Crn.] 2. (fig.) <i>govoriti koješta; brbljatii> ◊ nu drîndai, kî nu ći măĭ askultă ńima — <i>ne drndaj, jer te više niko ne slušai> 3. (muz.) (pej.) <i>loše, neznalački svirati; izvoditi neprijatne zvukove na instrumentu; imitirati sviranje lupanjem ili struganjem po nekom predmetetui> ◊ nu șćiĭe sî kînće, numa drîndîĭe lauta-ĭa đi źaba, đin ĭel kîntatuorĭ n-o sî fiĭe ńiśkînd — <i>ne zna da svira, samo badava drnda onu violinu, od njega nikad svirač neće bitii> [Por.] ∞ drîn!  [Vidi]

1291  drîndarĭ  ?  дрндар  drîndarĭ (mn. drîndarĭ) [akc. drîndarĭ] (i. m.) — (izob.) <i>drndar, onaj koji češlja vunu pomoću naročite naprave zvane drndalo; vunovlačari> ◊ drîndarĭ a fuost đe mult, akuma s-a pĭerdut — <i>drndara je bilo nekad, sada su se izgubilii> [Por.] ◊ drîndari a mĭers đi la kasă la kasă, ku drndu-n șîaļe, șa drîndait lîna la uamiń — <i>drndari su išli od kuće do kuće sa drndalom na leđima, i drndali ljudima vunu ◊i> drîndari s-a rarit kînd a ĭeșît daraśiļi, da đi tuot s-a pĭerdut kînd a-nśeput sî sa fakă mașîń đi miță <i>— drndari su se proredili kada su se pojavili grebeni, a nestali su sasvim kada su počele da se dižu vunovlačarei> (Jasikovo) [GPek] ∞ drîn!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1286  Drîndarĭeșći  Drîndarești  Дрндаревићи  Drîndarĭeșći [akc. Drîndarĭeșći] (i. m.) — <i>Drndarevići, vlaško prezime u selu Valakonju, nastalo prema zanimanju osobe koja se bavila rastresanjem vunei> ◊ imańa lu Drîndarĭeșći kuprinđe izvuoru alu Ogașu Drîndarĭesk — <i>imovina Drndarevića zahvata izvor Drndarevog potokai> [Crn.] ♦ / < drîndarĭ — (zast.) <i>drndar, vunovlačari> (exp. Durlić) [Por.] ∞ drîn!  [Vidi]

1348  drîsman  drâsman ?  дроњак  drîsman (mn. drîsmańe) [akc. drîsman] (i. m.) — 1. <i> dronjak, iznošen ili pocepan deo odećei> ◊ am fuost sarak, n-am avut țuaļe, am purtat ńișći drîsmańe rupće — <i>bio sam siromah, nisam imao odelo, nosio sam neke pocepane dronjkei> ◊ drîsman s-a ḑîs la un fĭeļ đi pînḑă supțîrĭe, kare s-a țasut atîta đi rat đ-aĭ putut pin ĭa să trĭeś ku źeĭśtu, đin kare s-a kusut nadraź đi uamiń đi vară, đi să ļi fiĭe la uamiń rakuare pănă lukră — <i>drsman se zvala jedna vrsta tankog platna, koje se tkalo tako retko da si mogao kroz njega prst da provučeš, od koga su se šile letnje muške pantalone, da bi muškarcima bilo sveže dok radei> (Rudna Glava) 2. <i>preveliki deo odećei> ◊ mĭ-a kusut muĭarĭa un drîsman đi kimĭașă, stă pi mińe ka slamńaku — <i>sašila mi je žena preveliku košulju, stoji na meni kao slamaricai> (Tanda) ♦ var. drîzman (Tanda) [Por.] / < srb. drzman < tur. dizman, dizmen — <i>krupan čovek, visok i korpulentan čoveki> (Sursa: <i>Škaljići>, exp. <i>Durlići> )   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1354  drĭam  dram  драм  drĭam (mn. drĭamurĭ) [akc. drĭam] (i. s.) — (izob.) <i>dram, stara mera za težinui> (oko 3,2 grama) ◊ s-a zuĭtat tuoț śi ĭe drĭam — <i>zaboravili su svi šta je drami> (Klokočevac) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1352  drĭavă  dreavă  кључњача  drĭavă (mn. drĭevĭ) [akc. drĭavă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. <i> ključnača, ključna kosti> (clavicula) ◊ a kaḑut, ș-a frînt drĭava la umăr — <i>pao je, i polomio ključnu kosi> t b. <i>lisna kosti> (fibula) ◊ drĭava ku fluiru sînt duauă uasă la piśuor — <i>lisnjača i golenjača su dve koske na nozii> 2. <i>prečaga, spojnicai> ◊ ku drĭavă prinḑ duauă blîăń — <i>sa prečagom spajaš dve daskei> [Por.]   [Vidi]

2342  drĭeș  batoză  дреш  drĭeș (mn. drĭeșurĭ) [akc. drĭeș] (i. s.) — (tehn.) <i>dreš, vršalicai> ◊ drĭeșu ĭe mașînă đi trăirat mare, kare a mînato motuoru pista o kurao lungă, da kînd s-a ivit traktur-ļi, a mînato trakturu — <i>dreš je velika vršalica koju je pokretao motor preko dugačkog kaiša, a kada su se pojavili traktori, pokretao je traktori> ◊ drĭeșu a katat drumurĭ đi kar larźe, șî mulț lukratuorĭ — <i>dreš je tražio široke kolske puteve, i mnogo radnikai> ♦ sin. mașînă đi trăirat [Por.] ♦ up. bagatuorĭ [Crn.] ∞ mașînă  [Vidi]

1379  drpeļi  jerpeli  дрпати  drpeļi (ĭuo drpeļiesk, ĭel drpeļiașće) [akc. drpeļi] (gl.) — <i>drpati, krasti naveliko i otvorenoi> ◊ la drpeļit păn’ la uos — <i>odrao ga do koskei> [Por.] ♦ dij. sin. žîrpeļi [Crn.]   [Vidi]

1215  drr!  ?  дрр!  drr! (uzv.) — (onom.) <i>drr! zvuk koji izaziva tarenje predmeta; škripanje, drljanje, struganjei> ◊ aud kînd șî kînd în kuzńiță: „drr! drr!” - śe va dîrai, draku va șći, mi frikă sî ma duk sî vîăd śiĭe — <i>čujem kat-kad u kovačnici: "drr! drr!" - šta li drlja, đavo će ga znati, strah me je da odem i vidim šta jei> [Por.]   [Vidi]

1284  druažă  coajă ?  љуска  druažă (mn. druažă) [akc. druažă] (i. ž.) — <i>ljuska, kožica na plodu voća i povrća; kožmurai> ◊ struguri aĭ śe nu să stropĭesk, au druažă kîta mîĭ gruasă — <i>grožđe koje se ne prska, ima malo deblju kožmurui> [Crn.]   [Vidi]

1618  drugă  drugă  реза  drugă2 (mn. druź) (i. ž.) — <i>reza, pokretna daščica kojom su se zatvarala vratai> ◊ druga ĭe o blanuță đi ļiemn îmblatuare, ku kare sa-nkis ușa đi bătrîńață — <i>reza je pokretna daščica kojom su se nekada zatvarala vratai> ◊ druga a țînuto duauă kuńe batuće-n ușă, kare avut kîrļig la vîr, să țînă blanuța să nu skadă — <i>rezu su držala dva klina, nabijena u vrata, koja su imala kuku na vrhu, da drže daščicu da ne spadnei> ◊ druga a fuost đisupra înkreștată, unđe a veńit ļimba kĭeĭi — <i>reza je sa gornje strane imala ureze, u koje je ulazio jezičak ključai> ♦ sin. anță (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1266  drum  drum  друм  drum (mn. drumurĭ) (i. s.) — <i>drum, puti> ◊ đ-aiś pîn în Buļuoț drumu ĭe larg șĭ đirĭept — <i>odavde do Boljevca put je širok i pravi> [Crn.] a. ◊ drumo-l mare — <i>veliki put, javni put, glavna saobraćajnicai> ♦ (fig.) <i>veliki (spoljni) svet; javnosti> ◊ mĭarźe ka kațaua, șî ma latră pi drumo-l mare — <i>skita kao kučka, i olajava me javnoi> (=ogovara) ◊ traĭașće pi drumo-l mare — <iivi kao beskućnik, skitnicai> ♦ sin. șļau, șļiau — <i>javni put, važniji puti> b. ◊ drumo-l mik — <i>mali put, sporedni put, puteljak, staza; prečicai> ◊ kînd s-a întuors đi la bîlś, a dat pi drumo-l mik, șî đ-aĭa aźuns ĭuta — <i>kad su se vratili sa vašara, udarili su prečicom, pa su zato brzo stiglii> ◊ drum înćins — <i>prav puti> c. ◊ drum đi kar — <i>kolski puti> d. ◊ drum đi viće — <i>stočni put, put kojim ide stoka na pašu ili pojiloi> ♦ sin. kaļe, kalare, karare [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1273  drumaĭală  drumăială  путовање  drumaĭală (mn. drumaĭaļe) [akc. drumaĭală] (i. ž.) — 1. <i> putovanje, naročito pešačenjei> ◊ lukru mĭ-a fuost đeparće, șî ĭo am tîbarît đi drumaĭală pănă n-am ažuns la penzîĭe; akuma ńiś ku gîndu nu drumîĭ ńiś unđe — <i>posao mi je bio daleko, i ja sam se umorio od putovanja dok nisam stigao do penzije; sada ni u mislima ne putujem nigdei> ♦ var. drumuitură, drumaĭtură, drumaitură 2. <i>putešestvije, avanturai> ◊ n-am kînd sî-ț puvestîăsk drumuĭturiļi mĭaļe tuaće — <i>nemam kada da ti pričam sva svoja putešestvijai> [Por.] ∞ drum  [Vidi]

1271  drumaș  drumaș  путник  drumaș (mn. drumaș) [akc. drumaș] (i. m.) — <i>putnik, obično pešaki> ◊ drumașî mĭerg pi drum, da uoțî-ĭ aśiră đin padure — <i>putnici idu drumom, a lopovi ih vrebaju iz šumei> [Por.] ∞ drum  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1272  drumui  drumui  путовати  drumui (ĭuo drumîĭ, ĭel drumîĭe) [akc. drumui] (gl.) — <i>putovati, ići putem, pešačitii> ◊ am fuost ńigustuorĭ, ș-atîta am drumait đi m-am sîturat đi drum — <i>bio sam trgovac, i toliko sam se naputovao da sam sit putai> ♦ var. drumai, drumăi [Por.] ♦ dij. var. drumai [Crn.] ∞ drum  [Vidi]

1226  duamnă  doamnă  госпођа  duamnă (mn. duamńе) [akc. duamnă] (i. ž.) — <i>gospođa; damai> ◊ uĭtîće kum s-a înbrakat, ka duamnă đin varuș — <i>vidi kako se obukla, kao gospođa iz gradai> [Crn.] ◊ trĭeku ka duamna ku kapu pi sus, la ńima nu sa uĭtă — <i>prođe kao gospođa sa uzdignutom glavom, nikoga nije pogledalai> ♦ (demin.) domńișuară [akc. domńișuară] [Por.] ∞ duomn  [Vidi]

1267  dud  dud  дуд  dud (mn. duḑ) (i. m.) — (bot.) <i>dudi> (Morus) ◊ am oltańit un dud, ș-am vaḑut kî s-a prins — <i>kalemio sam dud, i video sam da se primioi> a. ◊ dud đ-aĭ albĭ (Morus alba) — <i>beli dudi> ◊ am în obuor un dud đ-aĭ albĭ, batrîn ka mińe — <i>imam u dvorištu beli dud, star koliko i jai> b. ◊ dud đ-aĭ ńegi (Morus nigra) — <i>crni dudi> ◊ nuĭe ļiemnu duduluĭ ńegru, numa ĭel faśe duđe ńagrĭe — <i>nije dudovo drvo crno, nego ono rađa crne dudinjei> [Crn.] ♦ sin. ĭagud [akc. ĭagud] (Krepoljin) [Mlava]   [Vidi]

1304  dudai  dudui  отерати  dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) [akc. dudai] (gl. p.) — <i>oterati; udaljiti od sebei> ◊ dudai așa bunataće đi muĭarĭe, numa pîntru parinț — <i>otera onako krasnu ženu, samo zbog roditeljai> ◊ dudîĭe pîăsîrļi đin viĭe, sî nu manîśe struguri — <i>oteraj ptice iz vinograda, da ne pojedu grožđei> [Crn.]   [Vidi]

1305  dudait  duduit  отеран  dudait (dudai) (mn. dudaiț, dudaiće) [akc. dudait] (prid.) — <i>oteran, proterani> ◊ dudait đi la lukru șîađe akas — <i>isteran sa posla sedi kod kućei> [Crn.] ◊ la prins în furaluk, șî la dudait đin țară afară — <i>uhvatili ga u krađi, i proterali ga iz zemljei> [Por.] ∞ dudai  [Vidi]

1306  dudaĭală  duduială  истеривање  dudaĭală (mn. dudaĭelurĭ) [akc. dudaĭală] (i. m.) — <i>isterivanje, proterivanjei> ◊ sî șćiĭ kî dudaĭala buaļi ku ļekurĭ nuĭe în tuot đi una ku ļak — <i> da znaš da isterivanje bolesti lekovima nije uvek uspešnoi> [Crn.] ∞ dudai  [Vidi]

1268  dudă  dudă  дудиња  dudă1 (mn. duđe) [akc. dudă] (i. ž.) — (bot.) <i>dudinja, dudov plodi> ◊ am adunat un śubîăr đi duđe đi rakiĭe — <i>sakupio sam jedan čabar dudinja za rakijui> [Crn.] ◊ ĭastă duauă fuarme đi duđe, albe șî ńagrĭe, miĭe măĭ mult îm plak aļi ńiagre — <i>ima dve vrste dudinja, bele i crne, ja više volim crnei> [Por.] ♦ sin. ĭagudă [akc. ĭagudă] (Krepoljin) [Mlava] ∞ dud  [Vidi]

1269  dudă  dudă  цев  dudă2 (mn. duḑ) [akc. dudă] (i. m.) — 1. a. <i> cev; duguljast šupalj predmeti> ◊ lula la kazan ĭe fakută ka duda — <i>lula na kazanu je u obliku cevii> ◊ duļaćiļi la kovrag are dudă, șî kopiĭi fak fluir đin ĭa — <i>dulek na vreži ima cevku, i deca prave frulu od njei> b. <i>tvor cevii> ◊ masură țaua-ĭa, sî vĭeḑ kît ĭe đi largă la dudă — <i>izmeri tu cev, da vidiš koliko joj je otvor široki> (Rudna Glava) 2. <i>čunak; dimnjaki> ◊ duda la șporĭet ĭe pļină đi fuńiźină — <i>čunak na šporetu pun je garežii> 3. <i>sirena u borskom rudnikui> ◊ sa-uḑe duda-n Buor, ĭasă lukratuori đi la lukru — <i>čuje se sirena u Boru, izlaze radnici s poslai> (Tanda) ♦ (augm.) duduļan ♦ (demin.) duduļiță [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1264  dudîau  dudău  коров  dudîau (mn. dudîĭe) [akc. dudîau] (i. m.) — <i>korov; budžak; travuljinai> ◊ oboru s-a înplut dă dudîau, nu mi puoț să ći măĭ baź în ĭal — <i>dvorište se napunilo korova, ne možeš više da uđeš u njegai> ◊ mi s-a înplut straturiļi dă dudîau, ma duk să ļe pļivĭesk — <i>leje su mi se napunile korova, idem da ih oplevimi> [Hom.] ♦ dij. var. dudîău [akc. dudîău]; dudău ◊ đi kînd aśiĭa nu traĭașće ńima, a krĭeskut dudău pănă-n gard — <i>otkad tu ne živi niko, narastao je korov do ogradei> [Por.] ♦ dij. var. dundarĭ [akc. dundarĭ] [Crn.] ∞ dudă2  [Vidi]

1275  duduļaĭkă  dudulaică ?  свитак  duduļaĭkă (mn. duduļeĭś) [akc. duduļaĭkă] (i. ž.) — 1. <i> svitak; smotuljak; truba; višestruko uvijen predmet, koji ima slobodan, cevast prostor u sredinii> ◊ s-ambatat, ș-a fakut đintr-o arćiĭe duduļaĭkă, șî s-a pus, fara rușîńe, să sufļe-n ĭa ka kînd ĭe bandă — <i>napio se, napravio je od neke hartije svitak, i počeo, bez stida, da duva u njega kao da je trubai> (Tanda) [Por.] 2. <i>cevkai> ◊ vrĭeĭ sî-m taĭ o duduļaĭkă đi suok, sî fak đin ĭa pokńituarĭe? — hoćeš li da mi isečeš jednu cevku od zove, da napravim od nje pucaljku? [Crn.] ∞ dudă2  [Vidi]

1274  duduļiu  duduliu ?  цеваст  duduļiu (duduļiе) (mn. duduļiĭ, duduļiе) [akc. duduļiu] (prid.) — <i>cevast, koji ima duguljast oblik sa šupljinom po celoj dužini; trubasti> ◊ đin śuariko-sta fă un vig duduļiu, sî puot să-l duk pi bît — <i>smotaj mi ovu tkaninu u trubasti svitak, da mogu da ga nosim na štapui> (Tanda) [Por.] ∞ dudă2  [Vidi]

1270  duduraĭkă  dudă ?  дудурајка  duduraĭkă (mn. dudurîăĭś) [akc. duduraĭkă] (i. ž.) — (muz.) (izob.) <i>dudurajka, cevčica od maslačka otvorena na oba kraja, koja se koristila kao duvački muzički instrument za dobijanje jednostavnih tonovai> ◊ fĭaćiļi marĭ a fakut dudurăĭś đin laptukă, ș-a sufļat în ĭaļe kînd a vrut s-îĭ audă baĭețî unđe sînt, șî sî vină sî sa gasîaskă — <i>devojke su pravile dudurajke od maslačka, i duvale su u njih kada su želele da momci čuju gde su, i da dođu na sastanaki> ◊ dudurîăĭśiļi a fuost fakuće đin duauă duđe đi laptukă, una măĭ skurtă, una măĭ lungă, đ-aĭa avut duauă glasurĭ, măĭ supțîrĭe șî măĭ gruos — <i>dudurajke su bile napravljene od dve maslačkove cevčice, jedne kraće i jedne duže, zato su imale dva glasa, niži i viši i>◊ fĭaćiļi kare a fuost măĭ sprimiće, a putut în duduraĭkă sî fakă kînćik frumuos, kare a rîsunat pista vîăĭ, șî s-a-uḑît đeparće — <i>devojke koje su bili spremnije, mogle su na dudurajci da izvedu lepu melodiju, koja je odjekivala preko dolina, i čula se nadalekoi> (Rudna Glava) ◊ s-a fakut dudurăĭśiļi șî đin țauă đi suok, kî laptuka pi ļivađe n-a țînut mult — <i>pravile su se dudurajke i od zove, jer maslačak sa livade nije trajao dugoi> (Tanda) [Por.] ∞ dudă2  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1342  dugaĭaș  dugăiaș  продавац  dugaĭaș (mn. dugaĭaș) [akc. dugaĭaș] (i. m.) — <i>prodavac, trgovac, osoba koja prodaje robu u trgovačkoj radnjii> ◊ s-a prins la lukru-n dugaĭe, ș-a fuost dugaĭaś ḑîaśe ań — <i>zaposlio se u prodavnici, i bio je prodavac deset godinai> [Por.] ∞ dugaĭe  [Vidi]

4658  dugaĭașîță  dugăiașiță  продавачица  dugaĭașîță (mn. dugaĭașîț) [akc. dugaĭașîță] (i. ž.) — (ret.) <i>prodavačicai> ◊ în dugăĭ măĭ mult a lukrat uamińi, ama koļa-koļa, pin saće, s-a gasît șî kîć-o muĭare ka dugaĭașîță — <i>u prodavnicama najviše su radili muškarci, ali ovde-onde, po selima, našla se i po neka žena kao prodavačicai> [Por.] ∞ dugaĭe  [Vidi]

1338  duguĭală  duhoare  задах  duguĭală (mn. duguĭelurĭ) [akc. duguĭală] (i. ž.) — <i>zadah, neprijatan miris; vonji> ◊ đin țuaļiļi luĭ mĭarźe duguĭală ka kînd a durmit în ștală — <i> iz njegovog odela širi se zadah kao da je spavao u štalii> ♦ (skr.) dug (mn. dugurĭ) ◊ vinu đin baśivă arĭe dug urît — <i>vino iz bačve ima neprijatan mirisi> ♦ up. putuarĭe <i>— smradi> [Crn.] ♦ dij. var. dug, duguare — <i>zapah, težak mirisi> (Leskovo) [GPek]   [Vidi]

1340  dukĭan  dugheană  дућан  dukĭan (mn. dukĭanurĭ) [akc. dukĭan] (i. m.) — <i>dućan, gradska prodavnica tekstilne ili zanatske robei> ◊ kumparaĭ în dukĭan un kîlțan đi mińe, da đi muĭarĭe pînḑă đi krețan — <i>bio sam u dućanu i kupio sebi košulju, a ženi platno za suknjui> [Crn.] ♦ sin. dugaĭe [Por.]   [Vidi]

1339  dul  dul  оток  dul (mn. dulurĭ) (i. m.) — 1. <i> otok, otečeno mesto na telui> ◊ în șîaļe, unđe la lovit berbĭeku ku kuornu, ĭa ĭeșît un dul marĭe — <i>na leđima, gde ga je ovan zakačio rogom, napravio mu se veliki otoki> [Crn.] ◊ ma muśkat o guangă, șî mi s-a fakut un dul pi pĭaļe — <i>ujela me neka buba, pa mi se napravio otok na kožii> 2. <i>izbočina, neravninai> ◊ a ploĭat șî apa ń-a luvat drumu, a ramas numa ńișći dulurĭ koļa-koļa — <i>padala je kiša i odnela nam put, ostale su samo neke izbočine ovde-ondei> ♦ sin. dîlm [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1450  dulău  dulău  псина  dulău (mn. dulăĭ) [akc. dulău] (i. m.) — (zool.) <i>psina, veliki pasi> ◊ kînd aĭ dulăĭ ku ćińe la munće, nu ći ćĭemĭ ńiś đi lupĭ, ńiś đi urș — <i>kad uz sobe u planini imaš velike pse, ne bojiš se ni vukova, ni medvedai> ♦ var. durlău (Tanda) ♦ sin. kînoćeu ♦ up. dulfă [Por.] ∞ kîńe  [Vidi]

1437  dulfă  dolcă  кучка  dulfă (mn. dulfe, var. dulfĭe) [akc. dulfă] (i. ž.) — 1. (zool.) <i> kučka, ženka psa (obično lošije rase) i> ◊ dulfă ĭe un fĭeļ đi kațauă — <i>dulfa je jedna vrsta kučkei> 2. (fig.) (pej.) (za ženu) <i>skitara, kurvai> ◊ śe-ț trîabe dulfa-ĭa đi muĭarĭe, kare mĭarźe đin mînă-n mînă? — <i>šta će ti ta kučka od žene, koja ide iz ruke u ruku?i> [Por.]   [Vidi]

1317  dulśață  dulceaţă  сласт  dulśață (mn. dulśețurĭ) [akc. dulśață] (i. ž.) — (nutr.) 1. <i>slast, slatkoća, ukus slatkih stvarii> ◊ ļebeńița-ĭa a statut prĭa mult, ș-a perdut dulśața — <i>ona lubenica je predugo stajala, pa je izgubila slasti> 2. <i>poslastica, slatkiši> ◊ la nuoĭ prazńiku nu să faśe fîră dulșețurĭ — <i>kod nas slava se ne pravi bez slatkišai> [Crn.] 3. <i>ukusi> ◊ mînkarĭa fara dulśață — <i>jelo bez ukusai> [Por.] ∞ dulśe  [Vidi]

1316  dulśe  dulce  сладак  dulśe (mn. dulś) [akc. dulśe] (prid.) — 1. <i>sladak, koji ima svojstvo slatkog ukusai> ◊ ļebeńița ś-am kumparato ĭe dulśe ka mńarĭa — <i>lubenica koju sam kupio slatka je kao medi> 2. <i>ukusani> ◊ đimult n-am mînkat așa pasuĭ dulśe — <i>odavno nisam jeo tako ukusan pasulji> 3. (fig.) <i> simpatičan; umiljati> ◊ fećița-sta arĭe așa vuorbă dulśe, ka pasarika — <i>ova devojčica ima tako sladak govor, kao ptičicai> [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1277  duļaĭkă  duliaică ?  свирајка  duļaĭkă (mn. duļieĭś) [akc. duļaĭkă] (i. ž.) — (muz.) <i>svirajka, vrsta dečjeg duvačkog muzičkog instrumentai> ◊ duļaĭkă ĭe žukariĭe kopilarĭaskă, fakută đin bît đi buśińiș — <i>„duljajka” je dečja igračka, napravljena od kukutei> (Blizna, s. Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

1343  duļiźak  ?  дуг  duļiźak (duļiźakă) (mn. duļiźi) [akc. duļiźak] (prid.) — <i>dug, koji dugo trajei> ◊ kînd nus ļiamńe, fuoku sa faśe ku duļiźaku — <i>kad nema drva, loži se „duga” vatrai> (<i>tj. vatra koja tiho sagoreva i koja će dugo da trajei> ) [Por.] ♦ up. duluźală [Crn.]   [Vidi]

1540  dumbrauă  dumbravă  дубрава  dumbrauă (mn. dumbrîăvi) [akc. dumbrauă] (i. ž.) — (bot.) <i>dubrava, vrsta šume i>◊ kuodru kare stă întrĭeg, nuĭe taĭat đin ĭel, padure đasă, ku ļiamńe nu prĭa marĭ — <i>šuma koja je ostala cela, koja nije sečena, gusta šuma sa drvećem koje nije previše visokoi> ◊ ĭastă o Dumbrauă la Gorńana șî una la Lazńița — <i>ima jedna Dubrava u Gornjani i jedna u Laznicii> [Por.]   [Vidi]

1336  dumińikă  duminică  недеља  dumińi (mn. dumińiś) [akc. dumińikă] (i. ž.) — (kal.) <i>nedelja, poslednji dan u sedmicii> ◊ dumińika ĭe ḑîuă điină șî đi dus la fameļiĭe — <i> nedelja je dan za odmor i obilazak rodbinei> ♦ (kal.) Dumińika marĭe — (dosl.) <i>„velika nedelja”; Trojice, Pedesetnica; Duhovii> ◊ Dumińika marĭe sî kađe la șapće saptamîń dupa Pașć — <i>Trojica pada na sedam nedelja posle Uskrsai> ♦ (kal.) Dumińika mi — (dosl.) <i>„mala nedelja"; Petrove pokladei> ◊ atunșa ĭasă Rusaļiļi șî sî puńe puostu lu Sîm-Pĭetru — <i> tada se završava Rusalna nedelja i počinje Petrov posti> [Crn.] ◊ dumińika trĭekută — <i>prošla, protekla nedeljai> ◊ dumińika śe vińe — <i>iduća, naredna nedeljai> [Por.] ∞ stamînă  [Vidi]

5035  dumińikă ćinîră  dumínică tânără  млада недеља  dumińikă ćinîră (mn. dumińiś ćińire) [akc. dumińikă ćinîră] (sint.) — (kal.) (dosl.) „<i>mlada nedelja”, prva nedelja posle pojave mladog mesecai> ◊ dumińika ćinîră ĭe la svîrșîtu saptamîńi pi karĭe s-a pus luna nuauă — <i>mlada nedelja je poslednji dan u sedmice u toku koje se pojavio mlad meseci> [Crn.] ◊ dumińikă ćinîră ĭe șî sîptamîna întrĭagă, đin ḑîua-ĭa kînd sa puńe luna mikă — <i>mlada nedelja je i cela sedmica, od dana kada se pojavi mlad meseci> [Por.] ∞ dumińi  [Vidi]

1298  dumitaļe  dumitale  господине (у изр.)  dumitaļe [akc. dumitaļe] (zam.) — (zast.) (u izr.) <i>gospodine!i> ♦ / dumitaļe < domńiĭi a tĭaļe — <i>tvom gospodstvui> ◊ đimult, kînd s-a-ntîlńit duoĭ drumaș, unu a ḑîs: „Bună kaļa!”, d-alalalt s-a raspuns ku: „Mulțamĭesk, dumitaļe!”— <i> Nekada, kada su se sretala dva putnika, jedan bi rekao: — „Dobar put!”, a drugi je odgovarao sa: „Zahvaljujem, gospodine!”i> [Crn.] up. țamtaļe  [Vidi]

1360  Dumitrașku  Dumitrașcu  Думитрашко  Dumitrașku [akc. Dumitrașku] (i. m.) — (antr.) (izob.) <i>Dumitraško, vlaško muško lično imei> ◊ alu Dumitrașku — <i>Dumitraškovi> ♦ / Dumitru + suf. -așku ♦ var. Dumitrĭesku [akc. Dumitrĭesku] [Por.] ∞ Dumitru  [Vidi]

2536  Dumitrikă  Dumitrică  Димитрика  Dumitri [akc. Dumitrikă] (i. m.) — (antr.) (hip.) <i>Dimitrika, vlaško ime od milja izvedeno od l.i. Dumitru, posrbljeno: Dumitrikić, Dimitrikići> ◊ la moșu Dumitru đi mik ĭa ḑîs Dumitrikă, ș-așa poļikră ĭ-a ramas pănă la muarće; a trekut șî pi fiśuori luĭ, pi kare lumĭa iĭ kĭamă „Dumitrikońi” — <iiču Dumitra od malena su zvali Dumitrika, i takav nadimak mu je oslao do smrti; prešao je na njegovu decu, koju ljudi zovu „Dumitrikićii> ♦ / hip. < Dumitru — <i>Dimitrijei> [Por.] ∞ Dumitru  [Vidi]

1361  Dumitru  Dumitru  Димитрије  Dumitru [akc. Dumitru] (i. m.) — (antr.) (izob.) <i>Dimitrije, vlaško muško lično imei> ◊ alu Dumitru — <i>Dimitrijevi> ♦ (augm.) Dumitrașku ♦ (hip.) Dumitri [Por.]   [Vidi]

1318  dumĭastîk  domestic  домаћи  dumĭastîk (dumĭastîkă) (mn. dumĭastîś, dumĭastîśe) [akc. dumĭastîk] (prid.) — (za životinje) <i>domaći, pripitomljen, koji živi u domaćinstvui> ◊ puorku al dumĭastîk manînkă kukuruḑ kînd îĭ daĭ, da al salbaćik numa kînd gasîașće — <i>domaća svinja jede kukuruz kad joj daješ, a divlja samo kad nađei> ◊ în tuaće saće ĭastă pĭară dumĭastîśe, da șî pĭară porśeșć sa mîĭ gasîăsk unđe-unđe — <i>u svim selima ima domaćih krušaka, a i divljih ima još uvek ovde-ondei> ◊ žuavină dumĭastîkă — <i>domaća životinjai> (Krivelj) ♦ supr. salbaćik [Crn.]   [Vidi]

1258  Dumuońi  Duman  Думановци  Dumuońi [akc. Dumuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Dumanovci, vlaško prezime familije u Osniću - Bukovu koje vodi poreklo od pretka po imenu Dumani> ◊ Sava lu Duman a fuost kondukter la autobusu maĭdanuluĭ đin Lugńița — <i>Sava Dumanov je bio kondukter na autobusu rudnika u Lubnicii> [Crn.]   [Vidi]

1350  dundă  îndesată  здепаста  dundă (mn. dunđe) [akc. dundă] (prid.) — (o ženi) <i>zdepasta; gojazna osoba, naročito devojčicai> ◊ o dundă đi fată, s-angrașat ka purśelu — <i>zdepasto devojče, ugojilo se ko prasei> ◊ dundă ĭe insă mikă șî grasă, rar s-a ḑîs așa đi uamiń — <i>zdepasta je osoba mala i debela, retko se kad tako govorilo za muškarcei> ♦ var. (pej.) dunduaĭkă [Por.]   [Vidi]

1755  dungă  dungă  црта  dungă (mn. dunźi) [akc. dungă] (i. ž.) — 1. <i>crta, linija, pruga, traka, rub, ivica; vidiki> ◊ đemper ku dunźi — <i>đžemper sa prugamai> ◊ iș đață suariļi dupa dungă — <i>sunce zađe za vidiki> [Hom.] ◊ a tras o dungă ruoșîĭe pista fuaĭe — <i>povukao je crvenu liniju preko listai> ◊ a ĭeșît ku uoiļi la dunga krși, a kolo ĭastă skradă đi paskut — <i>izgonio je ovce na ivicu krša, tamo ime dlakave šaši za pašui> 2. (fig.) a. <i>neraspoloženjei> ◊ stă-n dungă — <i>nakrivo je nasađen, nije raspoloženi> b. <i>bežanje, spašavanje (nestajanje s vidika) i> ◊ luvă dunga, șî skapă — <i>dohvatio se vidika i nestao, spasio sei> ◊ ĭa-ț dunga! — <i>briši, nestani!i> c. <i>preterivanje, laganje, prelazak neke merei> ◊ đaće kîta dupa dungă — <i>rekao je neistinu; slagao jei> (Tanda) ♦ sin. vargă [Por.]  [Vidi]

1314  Dunurĭe  Dunăre  Дунав  Dunurĭe [akc. Dunurĭe] (i. ž.) — (hidr.) <i>reka Dunavi> ◊ kînd s-a dus lumĭa la lukru în Rumîńiĭe, pistă Dunurĭe a trekut ku vapuoru — <i>kad su ljudi išli na rad u Rumuniju, Dunav su prelazili brodomi> [Crn.] ♦ dij. var. Dunîrĭe ◊ Dunîrĭe, apă tulburĭe — <i>Dunav, mutna vodai> ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń, kînd a fuźit đin Țara rumîńaskă, a trĭekut Dunîrĭa, notînd ku truaśiļi la brîu — <i>naši stari, kada su bežali iz Vlaške, prelazili su Dunav plivajući sa tikvama oko pojasai> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1315  duodă  dodă  невеста  duodă (mn. duode) [akc. duodă] (i. ž.) — 1. (srod.) a. (zast.) <i> nevesta, tek udata ženai> ◊ pi la nuoĭ a veńit komșîĭa ku duoda luĭ — <i>kod nas je došao komšija sa svojom nevestomi> [Crn.] b. <i>starija sestrai> ◊ doda Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — <i>doda Marija je moja starija sestrai> (Voluja) [Zvizd] c. <i>starija žena uopštei> ◊ duodă sa ḑîśe la fiĭekare muĭare măĭ batrînă, fiva suoră, or nu — <i>dodom zovemo svaku stariju ženu, bila sestra ili nei> (Doljašnica) [Bran.] ♦ dij. var. dodă [akc. dodă] [Buf.] 2. (pej.) <i>prostak, glupak; neotesankoi> ◊ o duodă đi uom, fuź đi ĭel — <i>prostak, beži od njegai> (Rudna Glava) [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

1259  duoĭ  doi  два  duoĭ (ž.r. duauă) [akc. duoĭ] (br.) — <i>dva; dvojicai> ◊ uomu arĭe duoĭ uokĭ în kap, șî duauă mîń în umirĭ — <i>čovek ima dva oka u glavi i dve ruke u ramenimai> ◊ duoĭ đin sută — <i>dva odsto, dva procentai> [Crn.] ♦ dij. var. doĭ (două, doo) ◊ doĭ kopiĭ mĭerg pe drum și să uĭtă la doo feťe — <i>dva dečaka idu ulicom i gledaju dve devojkei> [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1262  duoĭļa  doilea  други  duoĭļa [akc. duoĭļa] (br.) — <i>drugi, drugai> ◊ a duoĭļa uară lu tata a operesît uokĭu — <i>po drugi put su mome ocu operisali okoi> [Crn.] ◊ vĭerĭ a duoĭļa — (za srodstvo) <i>treće kolenoi> ◊ ĭuo ku Ĭanku sînćem vĭerĭ a duoĭļa — <i>ja i Janko smo treće kolenoi> [Por.] ∞ duoĭ  [Vidi]

2586  duoĭsprîaśiļa  doisprecelea  дванаести  duoĭsprîaśiļa [akc. duoĭsprîaśiļa] (br.) — <i>dvanaestii> ◊ do veńi kumva ș-a doĭsprîaśiļa lună, sa do va înkeĭa șî anu-sta odată — <i>dođe nekako i dvanaestgi mesec, završiće se valjda i ova godina jednomi> ♦ var. duoĭsprîăśiļa [Por.] dij. var. duoĭsprĭaśeļa [Crn.] ∞ duoĭ  [Vidi]

1260  duoĭsprĭaśe  doisprezece  дванаест  duoĭsprĭaśe [akc. duoĭsprĭaśe] (br.) — <i>dvanaesti> ◊ duauăsprĭaśe luń ĭastă pi un an — <i>dvanest meseci ima u jednoj godinii> [Crn.] ♦ diĭ. var. duoĭsprîaśe ♦ (ž.r.) doăsprîaśe ◊ doăsprîaśe muĭerĭ sapă-n luok — <i>dvanaest žena kopa na njivii> [Por.] ∞ duoĭ  [Vidi]

1225  duomn  domn  господин  duomn (mn. duomń) [akc. duomn] (i. m.) — <i>gospodini> ◊ sî faśe duomn, da ĭel ĭe golan pruost — <i>pravi se gospodin, a on je običan goljai> [Crn.] ◊ dakă a fuost saćan, s-a țînut maruos, șî numa ku duomńi a șaḑut la masă — <i>iako je bio seljak, držao se gospodski, i samo je sa gospodom sedeo za stolomi> [Por.] ♦ dij. var. domn [Buf.]  [Vidi]

1231  duor  dor  жеља  duor (mn. duorurĭ) [akc. duor] (i. s.) — 1. <i>želja, i><i><i>čežnja, i>žudnjai> ◊ am sî muor đi duoru luĭ — <i>umreću od čežnje za njimi> [Crn.] 2. <i>tuga, bol; seta, melanholija; sevdah; ljubav(ni jad) i> ◊ kînćiśe đi duor — (dosl.) <i>pesme tugei> (muz.) <i>ljubavne pesme, sevdalinkei> 3. (u izr.) <i>lažna ljubavi> ◊ duor ușuor — (dosl.) <i>„laka želja”, (fig.), lažna ljubavi> ◊ duoru lu Marćin Kĭuoru — (dosl.) <i>ljubav Slepca Martina (=nikakva ljubav, prazna ljubav, ljubav naslepo, bez pokrića)i> ♦ var. dorință [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1523  Duorća  Dorca  Дорча  Duorća [akc. Duorća] (i. m.) — (antr.) <i>Dorča, l.i. grčkoga porekla koje je u vlašku antroponimiju ušlo preko bugarskog jezikai> ◊ đin nume Duorća s-a fakut poļikra lu ńam Dorćuońi — <i>od imena Dorča nastao je porodični nadimak Dorčonii> (Osnić) [Crn.]  [Vidi]

1373  duorńik  dornic  жељан  duorńik (duorńi) (mn. duorńiś, duorńiśe) [akc. duoik] (prid.) — <i>željan, žudan, koji oseća želju ili žudnju za nečim ili nekimi> ◊ mis duorńik đi pîńe đin śirińe — <i>željan sam hleba iz crepuljei> ◊ mi sa-m pare kî sînt măĭ mare duorńik pi pomînt đi apă rîaśe đin fîntînă đi supt fag — <iini mi se da sam najveći željnik hladne vode sa izvora ispod bukvei> ♦ up. dorit [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1438  duorśa  dorcea ?  дорат  duorśa (mn. duorś) [akc. duorśa] (i. m.) — (zool.) 1. (izob.) <i> dorat, konj tamnoriđe bojei> ◊ duorśa ĭe un feļ đi kal, ama aăĭa kare ĭ-avut, așa șî ļ-a ḑîs pi nume — <i>dorat je vrsta konja, ali oni koji su ih imali, tako su ih zvali i po imenui> (Leskovo) [GPek] 2. (izob.) <i> krupan ovčarski pas; često ime za takvog psai> ◊ am avut duoĭ kîń la baśiĭe, unu la kĭemat Duorśa, da unu Murźa — <i>imao sam dva psa na bačiji, jedan se zvao Dorča a drugi Murdžai> (Tanda) [Por.]   [Vidi]

1237  duos  dos  наличје  duos (mn. duosurĭ) [akc. duos] (i. m.) — 1. (predmeti i bića) <i>naličje; druga strana; unutrašnja strana; donja strana; leđna stranai> ◊ aĭ înbrakat kîlțanu pi duos — <i>obukao si košulju naopakoi> ◊ duosu palmi; duosu mîńi — <i>nadlanicai> ◊ îĭ đață ku duosu mîńi pistă nas — <i>udario ga je nadlanicom preko nosai> [Crn.] ◊ nuĭe bun sî puń pîńa pi masă ku duosu-n sus — <i>ne valja da stavljaš pogaču na sto sa naličjem na gorei> [Por.] 2. (reljef) <i>osoje, strana zemljišta okrenuta ka severui> ◊ duosu ĭe mîĭ rîaśe, mîĭ mult țîńe raveńala, șî đi aĭa mîĭ bińe rođașće kînd ĭe ćimpu uskaśiu — <i>osoje je hladnije, duže zadržava vlagu, i zbog toga bolje rađa kad je godina sušnai> [Crn.] 3. (fig.) a. <i>leđai> ◊ mĭ-aĭ întuors duosu kînd mĭ-a fuost măĭ grĭeu — <i>okrenuo si mi leđa kada mi je bilo najtežei> b. <i>šuma; odmetništvo; hajdučijai> ◊ đi vrĭamĭa đi rat: vin ńamțî - fuź în duos, vin ćetńiśi - fuź în duos, vin partizańi - fuź în duos, kă pi saćanu tuoț ĭ-a apaurît — <i>za vreme rata: dolaze Nemci - bež’ u šumu, dolaze četnici - bež’ u šumu, dolaze partizani - bež’ u šumu, jer su seljaka svi pljačkalii> ◊ đi vrĭamĭa đi bugarĭ, Golubuońi a fuost în duos — <i>za vreme Bugara, Golubovići su bili odmetnicii> ♦ supr. față [Por.]   [Vidi]

3412  duosńikă  dosnică  досника ?  duosńi (mn. duosńiśe) [akc. duoikă] (i. m.) — (bot.) (mag.) <i>„dosnika” ?, šumska biljka sa listovima okrenutim „leđa u leđa” (Carpesium cernuum)i> ◊ duosńikă, buĭađe padurĭaļnikă ku frunḑă întuarsă ku duosu una kîtra alta, a fuost kunoskută numa lu vrăžîtuorĭ — <i>„dosnika”, šumska biljka sa lišćem okrenutim leđno jedno prema drugom, bila je poznata samo vračaramai> ◊ vrîžîtuorļi a kreḑut kă așa buĭaḑe, ku frunḑă întuarsă „șăļe-n șăļe” puaće să mîńe rău să-ntuarkă șăļiļi la-l bolnau, șî să-l lasă sînatuos — <i>vračare su verovale da takva biljka, sa lišćem okrenutim „leđa u leđa”, može da natera zlo da okrene leđa bolesniku, i da ga ostavi zdravogi> [Por.] ∞ duos  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1285  dupa  după  после  dupa [akc. dupa] (predl.) — <i>posle, iza (nekoga ili nečega), za (nekim ili nečim) i> ◊ dupa pluaĭe ĭasă suariļi — <i>posle kiše izlazi suncei> [Crn.] ◊ dupa prînḑ — <i>posle ručkai> ◊ dupa amńaḑîț — <i>posle podnei> [Por.] ◊ ĭel mĭarźe înainće, da muĭarĭa dupa ĭel — <i>on ide napred, a žena za njimi> [Crn.] ◊ a dat dunga dupa skapît — <i>zbrisao je iza prevojai> (nestao sa vidika) [Por.]   [Vidi]

1309  dur!  dur!  дур!  dur! (uzv.) — (onom.) dur! 1. <i>uzvuk koji oponaša grmljavinu; uopšte: dubok zvuk koji se širi u valovimai> ◊ dur! dur! pi śĭerĭ, șî la urmă ńimika, nu pikă ńiś un struop đi pluaĭe — <i>dur! dur! po nebu, i na kraju ništa, ne pade ni kapka kišei> ◊ askultă: sa uđe kînd șî kînd „dur!” pin puod, sigurat ĭară s-a-npuĭat șobolama-ĭa — <i>slušaj: čuje se kad-kad „dur!” po tavanu, sigurno su se opet namnožili one pacovčinei> [Por.] 2. <i>uzvik za ubrzanje konjske zaprege, jače, snažnijei> ◊ dur, îrțuaźilor! — <i>brže, kljusine!i> [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5821  dura  zor  зорт  dura (mn. dure) [akc. dura] (i. ž.) — <i>zort; jurnjavai> ◊ a veńit suakra șî m-a luvat ku dura la lukru, dakă mis bolnauă đ-abĭa stau în piśuare — <i>došla je svekrva i na zort me je poterala na posao, iako sam bila bolesna da sam jedva stajala na nogamai> ♦ sin. zuort, vuraĭală [Por.]  [Vidi]

1440  dura!  dura ?  дура  dura! [akc. dura!] (uzv.) — <i>dura! uzvik kjim se teraju konjii> ◊ kînd kalu mĭarźe-n śiet, da tu vrĭeĭ să-l ĭuțășć, tu iĭ daĭ ku zengiĭļi în burtă, șî-ĭ zbĭerĭ: „Dura! Dura!” — <i>kada konj ide lagano, a ti hoćeš da ga poteraš, udariš ga uzengijama po stomaku, i vikneš mu: „Dura! Dura!”i> [GPek] ∞ kal  [Vidi]

1307  durai  hurui  грмети  durai (ĭuo durîĭ, ĭel durîĭe) [akc. durai] (gl. p.) — (onom.) <i>grmetii> ♦ / < (onom.) dur! ◊ durîĭe-n śĭerĭ — grmi na nebu ◊ durîĭe șî sfulđiră în tuaće părțîļi, așćetăm ku frikă să veđem unđe o să trasńaskă — <i>grmi i seva na sve strane, čekamo sa strahom da vidimo gde će da udari gromi> [Por.] ♦ dij. var. dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) / < (onom.) du! ◊ la zavĭrńit a nuvarat șî dudîĭe în śerĭ, mînă uoiļi în strungă sî nu ļi prindă pluaĭa — <i>na zapadu se naoblačilo i grmi, teraj ovce u tor da ih ne uhvati kišai> ♦ dij. sin. urla (Osnić) [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1673  durduka  durduca  тандркати  durduka (ĭuo durdukîĭ, ĭel durdukîĭe) [akc. durduka] (gl. p.) — (onom.) <i>tandrkatii> ◊ kînd durdukîĭe pin puod, ma ginđesk śe va fi: șobuoļi, or suakrîmĭa s-a fakut moruoń — <i>kada nešto tandrče na tavanu, pomislim šta je: pacovi, ili mi se tašta povampirilai> ♦ var. durdîka, durdîkai ♦ sin. urdukai [Por.]  [Vidi]

1333  durĭa  durea  болети  durĭa (ma duare, îl duarĭe) [akc. durĭa] (gl. bezl.) — (med.) <i>boletii> a. <i>imati telesnu, fizičku boli> ◊ atîta ma duarĭe kapu đi nu vîăd ńimika — <i>toliko me boli glava da ne vidim ništai> [Crn.] ◊ kînd am lukrat în padurĭe, sparźam la mĭetîrĭe ku sakurĭa ḑîua kît ĭe tuată, șî ma durĭa pućarĭa-ntrĭagă ku ḑîļiļi dupa śe gaćam lukru — <i>kada sam radio u šumi, cepah drva sekirom po ceo dan, pa me je bolela cela snaga dugo posle togai> [Por.] b. <i>imati psihičku, duševnu boli> ◊ ĭa pĭerit kopilu, ș-o durĭa sufļitu ań șî ań — <i>poginuo joj je sin, i duša ju je bolela godinamai> [Por.] ◊ am sîĭ fak așa pakustă, đi o s-îl duară pîn va fi viu — <i>napraviću mu takvu pakost, da će ga boleti dok bude živi> c. (fig.) <i>imati lažnu boli> ◊ ĭuo-ĭ spusîăĭ, dakă nu m-askultă, ma duarĭe-n śokan đi nakazu luĭ — <i>ja mu rekoh, ako me ne posluša, boli me đoka za njegoov problemi> [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1332  durĭarĭe  durere  бол  durĭarĭe (mn. durĭerĭ) [akc. durĭarĭe] (i. ž.) — (med.) <i>boli> a. <i>fizički, organski boli> ◊ am o durĭarĭe la burtă, șî muara sî ma duk la duoktur — <i> imam neki bol u stomaku, i moram da idem kod lekarai> b. <i>duševni bol, patnjai> ◊ o durĭarĭe grĭa am pi sufļit đi kînd mi s-a dus kopiĭi — <i>tešku bol imam u duši otkako su mi deca otišlai> [Crn.] ♦ dij. var. durĭare ♦ dij. sin. buală [Por.] ∞ durĭa  [Vidi]

1460  Durļa  Durlea  Дурлић  Durļa (mn. Durluoń) [akc. Durļa] (i. m.) — <i>Durlić, vlaško prezime familija u Rudnoj Glavii> [Por.], <i>Debelom Lugu, Leskovu i Jasikovui> [GPek] ◊ Durļa al măĭ batrîn a veńit đin Raśița-n Banato-l rumîńesk — <i>najstariji Durlić je došao iz Rečice u rumunskom Banatu i>◊ đin Banat, Durļa a veńit în Sîrbiĭe, s-a kăsătorit în Buśa supt Stuol — <i>iz Banata, Durlić je došao u Srbiju, naselio se u Bučje pod Stolomi> ◊ đin Buśa, đi rîău lu turś, ńepuoțî luĭ a fuźit în Ļiskuauă, đ-akolo, kînd s-a mulțît, uńi s-a mutat pin saćiļi đin okuol —<i> iz Bučja, Durlićevi potomci su zbog turskoga zla prebegli u Leskovo, a kada su se tamo vremenom namnožili, neki su otišli u obližnja selai> [Por.]   [Vidi]

1300  durmi  dormi  спавати  durmi (ĭuo duorm, ĭel duarmĭe) [akc. durmi] (gl.) — <i>spavatii> ◊ sî puaće durmi pi kapatîń, da șî-n piśuarĭe, kînd ći prinđe nužda — <i>može se spavati na jastuku, a i stojeći, kad te pritisne mukai> [Crn.] ◊ ma adurmi ku povasta, ama nu putuĭ mult sî duorm, kî-nśepură tuoț sî sa rîdă đi mińe — <i>uspavao me je pričom, ali nisam mogao dugo da spavam, jer su počeli svi da mi se smejui> [Por.] up. adurmi  [Vidi]

1301  durmit  dormit  спавање  durmit (mn. durmiturĭ) [akc. durmit] (i. m.) — <i>spavanjei> ◊ durmitu ođińašće uomu șî-ĭ întuarśe pućarĭa đi sî puată lukra — <i>spavanje odmara čoveka, i vraća mu snagu da bi mogao raditii> [Crn.] ◊ vrĭamĭa đi durmit — <i>vreme za spavanjei> [Por.] up. adurmitdurmi  [Vidi]

29  duruĭan!  duruian ?  дурујан!  duruĭan! [akc. duruĭan] (uzv.) — (augm.) (onom.) <i>durujan, reč iz dečje uspavanke; imitiranje teranja konjai> ◊ „duru, duru, duruĭan” ḑîś kînd puń kopilo-l mik pi źanunkĭe, șă-l țupîĭ ka kînd kîlarĭașće kalu — „<iiha, điha, đihana” kažeš kada staviš malo dete na kolena, i cupkaš ga kao da jaše konjai> [Por.] ∞ dur!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1335  duruorĭ  duroare  костобоља ?  duruorĭ (mn.) [akc. duruorĭ] (i. ž.) — (med.) <i>kostobolja; podagra; reumatizam; gripi> ◊ duruorĭ ĭe buală kare s-a ļekuit numa ku ḑakutu — <i>kostobolja je bolest koja se lečila samo ležanjemi> [Por.] ∞ durĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1308  dușman  dușman  душман  dușman (dușmană) (mn. dușmań, dușmańe) [akc. dușman] (prid.) — <i>dušman, zlopamtilo; čovek loše naravi, podmukaoi> ◊ al dușman nu zauĭtă șî nu prostîașće ńiś kînd — <i>dušman ne zaboravlja i ne prašta nikadai> [Crn.] ◊ dușman, kîńe đi uom, ńiśkînd nu sa șćiĭe śe-ț ginđașće — <i> dušmanin, pseto od čoveka, nikad se ne zna šta ti mislii> [Por.]   [Vidi]

1320  dușmanuos  dușmănos  душмански  dușmanuos (dușmanuasă) (mn. dușmanuoș, dușmanuasă) [akc. dușmanuos] (prid.) — <i>dušmanski, zao, pokvaren u duši, podao; zlonamerani> ◊ muĭare dușmanuosă, taśe, sa uĭtă kĭuorđiș ka kațaua, dakă-ĭ va skapa vro vuorbă, ĭa ĭe veńin guol — <i>žena dušmanka, ćuti, gleda ispod oka ko kučka, ako joj se i omakne neka reč, to je pravi otrovi> [Por.] ∞ dușman  [Vidi]

1312  dușmańașće  dușmănește  душмански  dușmańașće [akc. dușmańașće] (pril.) — <i>dušmanski, podmukloi> ◊ đață odată dușmańașće, ș-îl trînći la pomînt — <i>udari ga jednom dušmanski, i obori ga na zemljui> ♦ var. dușmańiuluĭ [Crn.] ∞ dușman  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1311  dușmańiĭe  dușmănie  душманлук  dușmańiĭe (mn. dușmańiĭ) [akc. dușmańiĭe] (i. ž.) — <i>dušmanluk, neprijateljstvo, mržnja; bezdušnost; podlosti> ◊ tuoț sînt dușmań șî ńințaļeș, șî đi aĭa s-a bagat în dușmańiĭe marĭe — <i>svi su dušmani i nerazumni, i zato su ušli u veliko neprijateljstvoi> [Crn.] ◊ a tunat mare dușmańiĭe-n lume, fraț ku fraț nu sa măĭ sufîră — <i>veliki je dušmanluk ušao u ljude, brat se s bratom više ne podnosii> [Por.] ∞ dușman  [Vidi]

1302  duśa  duce  носити  duśa (ĭuo duk, ĭel duśe) [akc. duśa] (gl. n.) — 1. <i>nositii>, <i>prenositi; odnositi; donositii> ◊ în spinarĭe sî puaće duśa marĭe tovar — <i>na leđima se može nositi veliki tereti> [Crn.] ◊ are lukru bun, șî duśe la kasă plată mare — <i>ima dobar posao, i kući donosi veliku platui> ◊ vîntol kald duśe buală — <i>topao vetar donosi bolesti> [Por.] 2. <i>ići, otići, otputovatii> ◊ muma sî duśe mĭńe la piĭaț ku kîća bukaće șî kîća puamĭe — <i>majka ide sutra na pijacu sa malo povrća i malo voćai> [Crn.] ◊ du-će drakuluĭ — (kletva) <i>idi dođavolai> ◊ duśe minća la luok — <i>dolazi k pameti, razume, shvatai> ♦ up. oćeșî [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1406  ḑakut  zăcut  устајао  ḑakut (ḑakută) (mn. ḑakuț, ḑakuće) [akc. ḑakut] (prid.) — (za tečnost) <i>ustajao, koji je usled dugog stajanja izgubio svežinu; bajati> ◊ apa ḑakută în vas đi fĭer nuĭe bună ńiś đi fĭert mînkarĭa — <i>ustajala voda iz limenog suda nije dobra ni za kuvanje hranei> [Por.] ∞ ḑaśa  [Vidi]

2005  ḑalarĭ  zalari  верижњача  ḑalarĭ (mn. ḑalare) [akc. ḑalarĭ] (i. s.) — <i>verižnjača, prečanica, poprečna motka na kaminu o koju su okačene verigei> ◊ ḑalarĭu a fuost fakut đin krĭangă đi kuorn, gruasă — <i>verižnjača je bila napravljena od debele drenove granei> ◊ đi ḑalarĭ a fuost atîrnaće ḑîaļiļi, kare a putut sî sa skurćaḑă, or sî sa lunźaskă, kît a trîbuit vasu sî fiĭe rîđikat đi la fuok — <i>za verižnjaču su bile okačene verige, koje su mogle da se produžuju ili skraćuju, prema tome koliko je sud morao biti udaljen od vatrei> [Por.] ♦ sin. ćivigare (Leskovo) [GPek], (Osnić) [Crn.], (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ ḑală  [Vidi]

1382  ḑală  za  алка  ḑală (mn. ḑaļe) [akc. ḑală] (i. ž.) — <i> alka, karikai> ◊ s-a rupt o ḑală la sanźir, șî vadra a kaḑut în bunarĭ — <i>pokidala se jedna alka na lancu, i vedro ja palo u bunari> [Crn.] ∞ alkă  [Vidi]

44  ḑamă  zeamă  чорба  ḑamă (mn. ḑămurĭ) [akc. ḑamă] (i. ž.) — 1. <i>čorbai> ◊ ḑamă đi pĭeșć — <i>riblja čorbai> ◊ ḑamă akră — <i>kisela čorbai> ◊ ḑamă đi varḑă — <i>kuvani kupusi> ◊ (euf.) ḑamă đi pruńe — <i>rakijai> ◊ ḑamă đi kuńe — <i>klin-čorbai> 2. <i>kaša, materija koja se pretvorila u tečnosti> ◊ s-a topit la kaldură, șî s-a fakut ḑamă — <i>istopilo se na toploti i pretvorilo u kašui> 3. (u izr.) (iron.) <i>siromaško, koji nema ništa sem čorbei> ◊ o sorbiḑamă guală, sărakaśuos șî flomînźuos — <i>jedno golo čorbosrkalo, siromašak i gladnicai> ♦ var. sorbi-ḑamă [Por.] ♦ dij. var. zamă [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2332  ḑară  zară  јогурт  ḑară (mn. ḑărurĭ) [akc. ḑară] (i. ž.) — (nutr.) 1. <i>jogurti> ◊ ḑară sa faśe đin lapće fĭert, în kare puń triĭ pikurĭ đi akrĭală, șă-l laș duauă ḑîļe să șća la kaldură; sa manînkă ku đimikat đi malaĭ, vara kînd sa lukră pin zîpușală mare — <i>jogurt se pravi od skuvanog mleka, u koje se dodaju tri kapi sirćeta, i pustiš ga da stoji dva dana na toplom; jede se sa udrobljenom projom, leti kada se radi po velikoj vrućinii> 2. <i>mlaćenica; kiselo mleko pomešano sa surutkomi> ◊ ḑară sa faśe kînd sa mĭastîkă lapće akru ku ḑăr, șî ku ĭa sa faśe ḑamă đi șćir, kare ĭe dulśe đi tuot — <i>mlaćenica se dobija kada se kiselo mleko pomeša sa surutkom, i njome se pravi čorba od štira, koja je mnogo slatkai> (Rudna Glava) ◊ ḑară ku ḑăru la nuoĭ ĭe tuot una — „<i>dzara” i „dzeru” je kod nas jedno isto (surutka)i> (Tanda) ♦ up. ḑăr [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1389  ḑaśa  zăcea  лежати  ḑaśa (ĭuo ḑak, ĭel ḑaśe) [akc. ḑaśa] (gl.) — <i>a. ležati; izležavati sei> ◊ nu-m ḑaśa aśiĭa, skualîće kî ĭe vrĭamĭa đi lukru — <i>nemoj mi tu ležati, ustani jer je vreme za posaoi> b. <i>bolovatii> ◊ ḑaśe đi buală grĭa — <i>leži (boluje) od teške bolestii> ◊ a kaḑut în pat, ḑaśe pi muarće — <i>pao je u postelju, leži na samrtii> [Por.]   [Vidi]

1407  ḑaśială  zaceală  лежање  ḑaśială (mn. ḑaśiaļe) [akc. ḑaśială] (i. ž.) — 1. <i>ležanje, izležavanje;i> (ret.) <i>lenčarenjei> ◊ ku atîta ḑaśială nu sa fak bań — <i>sa tolikim izležavanjem ne pravi se novaci> 2. <i>bolovanjei> ◊ grĭeu o să skîape viu numa ku ḑaśială în pat, trîabe dus la duoktur — <i>teško da će preživeti samo sa ležanjem u krevetu, treba ga odvesti lekarui> ♦ var. ḑaśală [Por.] ∞ ḑaśa  [Vidi]

1977  ḑămuruos  zemuros  чорбаст  ḑămuruos (ḑămuruasă) (mn. ḑămuruoș, ḑămuruasă) [akc. ḑămuruos] (prid.) — (nutr.) <i>čorbast, redak (za kuvana jela)i> ◊ kînd pĭerḑ đințî, ć-așćată numa mînkărĭ ḑămuruasă — <i>kad izgubiš zube, čekaju te samo čorbasta jelai> [Por.] ∞ ḑamă  [Vidi]

1228  ḑău  zău  богме  ḑău [akc. ḑău] (uzv.) (i. m.) — 1. (uzv.) <i>bogme, boga mi, zaklinjanje da se govori istinai> ◊ ḑău, mă, așa ĭe kum îț spusăĭ — <i>boga mi, bre, tako je kako ti rekohi> ◊ ḑî ḑău — <i>zakuni se (da govoriš istinu)i> 2. (i. m.) (zast.) <i>bog, značenje sačuvano samo u reči „dumńeḑău”i> ◊ dumńeḑău — gospodbog < duomnu — <i>gospodi> + ḑău — <i>bogi> ♦ var. dumńeḑîu [Por.] ♦ var. ḑîău [Por.] ♦ var. zîău (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ dij. var. zău [Kmp.] ∞ dumńeḑîu  [Vidi]

2303  ḑî  zi  дан  ḑî (mn. ḑîļe) — (kal.) <i>dani> ♦ / (skr.) ḑîuă ◊ đ-autunśa ĭastă o ḑî șî măĭ bińe — <i>od tada ima dan i više (=više od jednog dana)i> ◊ o ḑî đi lukru — <i>jedan radni dani> ◊ o ḑî đi kosît — <i>jedan dan košenjai> ◊ să vină kînd va fi vro ḑî mare — <i>neka dođe kad bude neradan dani> ◊ pista ḑî — <i>preko danai> [Por.] ∞ ḑîuă   [Vidi]

1386  ḑîaśe  zece  десет  ḑîaśe [akc. ḑîaśe] (br.) — <i>deseti> ◊ la mîń aĭ ḑîaśe źaĭśće, șî nu sînt tot una — <i>na rukama imaš deset prstiju, pa nisu svi jednakii> ♦ var. zîaśe (Valakonje, Savinac, Gamzigrad, Lubnica) [Crn.] ◊ pi la ḑîaśe śiasurĭ am mînat uoĭļi la ḑîkatuare — <i>oko deset sati terali smo ovce na plandištei> [Por.]   [Vidi]

1657  ḑîkală  zicală  изрека  ḑîkală (mn. ḑîkaļe, ḑîkălurĭ) [akc. ḑîkală] (i. ž.) — (ret.) <i>izreka, poslovica, mudrost, poukai> ◊ să-ț spun ĭuo o ḑîkală, fîrtaće, da tu s-o ĭaĭ la kap bińe — <i>da ti ja kažem jednu mudrost, brajko, a ti da je dobro upamtiši> ◊ ḑîkală ĭe vuorba đi batrîńață, șćirĭa lu lumĭa vikļană đin vrĭemuriļi trĭekuiće — <i>izreka je starinska reč, znanje mudrih ljudi iz prošlih vremenai> ♦ var. (ret.) ḑîsa ♦ / (skr.) < ḑîkatură [Por.] ∞ ḑîśa  [Vidi]

1388  ḑîkatuorĭ  zicălaș  свирач  ḑîkatuorĭ [akc. ḑîkatuorĭ] (i. m.) — <i>svirač na nekom instrumentui> ◊ Ĭovan Ramă đin Metońița șî Ļeksa Ĭovĭańi đin Osńiśa, a fuost mîĭ buń ḑîkatuorĭ în fluĭer pi tuata Vaļa Ćimuokuluĭ — <i>Jovan Ramić iz Metovnice i Aleksa Jovanin iz Osnića, bili su najbolji svirači na duduku u celoj Crnoj Recii> [Crn.] supr. kîntatuorĭ [Por.] ∞ ḑîśa  [Vidi]

1385  ḑîkatură  zicătură  свирка  ḑîkatură (mn. ḑîkaturĭ) [akc. ḑîkatură] (i. ž.) — 1. (muz.) <i>svirka, sviranje na instrumentui> ◊ am askultat o ḑîkatură batrînă în fluĭer — <i>slušao sam jednu staru svirku na dudukui> ♦ dij. var. zîkatură (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ◊ ḑîkatura lu moșu Voĭna lăutarĭu a fuost kunoskută șî-n afară dă Mlaoa — <i>sviranje čiča Vojne violiniste bilo je poznatgo i izvan Mlave (Busur)i> [Mlava] ♦ dij. sin. kînćik [Por.] 2. (zast.) <i>izreka, poslovicai> ◊ muoșu a fuost uom ikļan, a vorbit tuot pin ḑîkaturĭ — <iiča je bio mudar čovek, govorio je sve kroz izrekei> ∞ ḑîśa  [Vidi]

1714  ḑînă  zână  вила  ḑînă (mn. ḑîńe) [akc. ḑînă] (i. ž.) — (mitol.) <i>vila, natprirodno i lepo žensko bićei> ◊ fata mĭa ĭe frumuasă ka ḑîna — <i>moja je devojka lepa kao vilai> ◊ ḑînă batrînă — <i>stara vila, majka vilai> [Por.] ♦ dij. var. zînă [Kmp.]  [Vidi]

2304  ḑîsa  zisa  кажа  ḑîsa1 (mn. ḑîsă) [akc. ḑîsa] (i. s.) — (ret.) <i>kaža, izreka, mudrost, mudrolijai> ◊ să-ț spun o ḑîsă batrînă, șî s-o ĭaĭ la kap — <i>da ti kažem jednu starinsku mudrost, i da je dobro upamtiši> ♦ / (skr.) < ḑîkală [Por.] ∞ ḑîśa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3102  ḑîsă  zisă  судбина  ḑîsă2 (mn. ḑîsă) [akc. ḑîsa] (i. ž.) — (zast.) a. (demon.) <i>sudbina, usudi> ◊ ḑîsa ĭe sîla-ĭa śe rașîașće suđina uomuluĭ, în śasu nașćiri — <i>usud je ona sila koja određuje čovekovu sudbinu u času rođenjai> ◊ (u izr.) nu ĭ-a ḑîs sî fiĭe — <i>nije mu suđeno da budei> ◊ basanka așa ĭ-a ḑîs — <i>valjda mu je tako suđenoi> ◊ avut o ḑîsă rîa — <i>imao je zlu sudbinui> b. <i>suđena osobai> ◊ s-a đisparțît, ĭa basanka n-a fuost ḑîsa luĭ — <i>rastali su se, ona valjda nije bila njegova suđenicai> ♦ sin. ursă, skri [Por.] ∞ ḑîśa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1384  ḑîśa  zice  казивати  ḑîśa (ĭuo ḑîk, ĭel ḑîśe) [akc. ḑîśa] (gl.) — 1. a. <i>kazivati, govoritii> ◊ nu puoț ḑîśa kî nu ț-am ažutat — <i>ne možeš kazati da ti nisam pomogaoi> [Crn.] b. <i> poručivati, slati porukui> ◊ a ḑîs muma sî veńiț mîńe la pomană — <i>poručila je majka da dođete sutra na daćui> [Por.] 2. <i>svirati na nekom instrumentui> ◊ Raka đin Lukuva tare frumuos a ḑîs în bandă — <i>Raka iz Lukova je jako lepo svirao trubui> [Crn.] ◊ rumîńi dă mult măĭ bun a ḑîs dîn fluĭer dăkît astăḑ — <i>Vlasi su ranije mnogo bilje svirali frulu nego danasi> (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. sin. kînta [akc. kînta] [Por.]   [Vidi]

1383  ḑîuă  ziuă  дан  ḑîuă (mn. ḑîļe) [akc. ḑîuă] (i. ž.) — (kal.) 1. <i>dan, vreme od izlaska do zalaska Suncai> ◊ vińe tuamna, ḑîua ĭe tuot mîĭ mikă — <i>ide jesen, dan je sve kraćii> 2. <i>prazniki> ◊ mîńe ĭe ḑîuă marĭe, nu să lukră — <i>sutra je praznik, ne radi sei> 3. <i> mera za površinui> ◊ am pus grîu vro tri ḑîļe đi aratură — <i>posejao sam pšenice oko tri dana oranjai> 4. <i> mera za prikaz udaljenostii> ◊ pînă-n Ńiș ĭastă duauă ḑîļe đi mĭers — <i>do Niša ima dva dana hodai> ♦ var. zîuă (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) ♦ skr. ḑî [Crn.] 5. (u izr.) <i>danonoćno, neprekidnoi> ◊ a lukrat ḑîua-nuapća, șî la urmă ĭar’ ńimika — <i>radio je danonoćno, i na kraju opet ništai> [Por.] ♦ dij. var. ḑîvă [Zvizd] ♦ dij. var. zăuă (Prahovo) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1756  ḑîvaćik  ziuatic  једноданац  ḑîvaćik (ḑîvaći) (mn. ḑîvaćiś, ḑîvaćiśe) [akc. ḑîvaćik] (prid.) — <i>jednodanac, osoba koja je sa nekom drugom osobom rođena istog dana u nedelji, bez obzira na godinei> ◊ ăĭa kare sînt naskuț tuot într-o ḑîuă în stamînă, sînt ļegaț tuot k-o ursă — <i>oni koji su rođeni istog dana u nedelji, vezani su istom sudbinomi> ◊ dakă muare ḑîvaćiku tĭeu, ĭel puaće să ći tragă ku ĭel, ș-atunśa će duś la vro vrîžîtuare să ći đizļaźe đi ĭel — <i>ako umre tvoj jednodanac, on može da te povuče sa sobom, onda moraš da odeš kod neke vračare da te odveže od njegai> ♦ up. lunaćik [Por.] ∞ ḑîuă  [Vidi]

63  ğer  ger  мраз  ğer (mn. ğerurĭ) (i. m.) — <i>mrazi> ◊ afară ĭe ğer mare — <i>napolju je veliki mrazi> [Kmp.] ♦ dij. var. źier (mn. źierurĭ) ◊ atîta źier ĭe la śuaka, đi la nuapće o sî duarmă lupu ku kîńiļi într-un bîrluog — <i>toliki je mraz u planini, da će noćas vuk i pas zajedno spavati u brlogui> [Por.]   [Vidi]

1699  đadavĭeră  deadevăr  истинољубив  đadavĭeră [akc. đadavĭeră] (prid.) — (zast.) <i>istinoljubiv, od poverenja, koji uliva sigurnost, kome se može verovati; pravedan, moralno ispravan i>◊ đi kînd ăl șćiu, Pîătru ĭe uom đadavĭeră, n-a mințît pi ńima ńiśkînd, pi ńima n-a lasat la ńevuoĭe ... — <i>od kad ga znam, Petru je čovek pravedan, nikoga nije slagao nikad, nikoga nije ostavio u nevoljii> ... [Por.] ∞ adavĭeră  [Vidi]

1415  đal  deal  брег  đal (mn. đalurĭ) (i. m.) — (geog.) i. (za reljef) <i>breg, brdašce; brdoi> ◊ kît vĭeḑ ku uoki, numa đalurĭ, nuĭe luok poļažńik ńiśunđe — <i>dokle pogled dopire, samo bregovi, ravnice nema nigdei> ii. (u izr.) 1. <i>za kretanjei> a. <i>za kretanje ka višim delovima terenai> ◊ în đal — <i>na brdo, na gore, prema vrhu brda; uzbrdoi> ◊ ma duk în đal — <i>idem na gore, idem ka brdu; idem na brdoi> ◊ mĭerg în đal — <i>idem uzbrdo, penjem se na brdoi> ◊ sa suĭe-n đal — <i>penje se na brdo; uspinje sei> ◊ mare đal — <i>velika uzbrdicai> b. <i>za kretanje uzvodno, s obzirom na to da se vodotoci slivaju sa viših delova terenai> ◊ la đal — <i>uzvodnoi> 2. <i>kao oznaka za stranu sveta, kada se glavni vodotoci u kraju poklapaju sa smerom istok-zapadi> ◊ kînd rîu în vaļa mare, în kare ĭe pus satu, mĭarźe đi la zovrńit kîtra rĭsarit, atunśa vorbiļi „la đal” ku „zovrńitu” sînt tot una — <i>kada glavna reka u dolini u kojoj je selo, teče sa zapada na istok, onda reči „la đal” :„ka brdu” i „zovrnjit”: „zalazak; zapad” isto značei> ♦ supr. vaļe ♦ up. krak, śuakă [Por.]  [Vidi]

3797  đaluț  deluţ  брежуљак  đaluț (mn. đaluță) [akc. đaluț] (i. s.) — (geog.) (demin.) <i>brežuljak; brdašcei> ◊ kasa mĭa ĭe supt un đaluț — <i>moja kuća je ispod jednog brežuljkai> [Crn.] ♦ dij. var. đalușuor [Por.] ∞ đal  [Vidi]

1634  đampreuna  dimpreună  заједно  đampreuna [akc. đampreuna] (pril.) — <i>zajedno, skupa; i><i><i> u paru, i>uporedoi> ◊ am pļekat đampreuna la bîlś, akolo ń-am đisparțît șî ń-am întuors la kasă tot nat đi trĭaba luĭ — <i>pošli smo zajedno na vašar, tamo smo se razdvojili i vratili se kući svako za sebei> ♦ var. đanpreuna, đinpreuna, đimpreuna ♦ / đi + a + împreuna [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

1831  đankuračiļa  deancuracilea  трчећи  đankuračiļa [akc. đankuračiļa] (pril.) — <i>trčeći, ići trkom, nadmetati se trčećii> ◊ kînd ńe-ntoarčem đe la lukru, noĭ doĭ merğem đankuračiļa — <i>kada se vraćamo s posla, nas dvojica idemo trčećii> [Tim.] ∞ înkura  [Vidi]

2354  đatunśa  de-atunci  отада  đatunśa [akc. đatunśa] (pril.) — <i>otada, odondai> ◊ s-a dus, șî đatunśa nu la măĭ vaḑut ńima — <i>otišao je, i otada ga više niko nije videoi> ♦ var. đatunś ♦ var. đ-atunśa ♦ / đi + atunśa [Por.] ∞ atunś  [Vidi]

1676  đe  de  де  đe (vez.) — a. <i>de, ne; joki> ◊ đe, mă, nuĭe aĭa așa kum sa puvestîașće — <i>de, bre, nije to tako kako se pričai> b. <i>te; đai> ◊ đe pļakă, đe nu pļakă, nu șćiĭe ńiś ĭel śe sî fakă, saraku — <i>te kreće, te ne kreće, ne zna ni on sam šta da radi, siromai> c. <i>i, ilii> ◊ đe va vrĭa, đe nu va vrĭa, tuot una-ĭ vińe — <i>i da hoće, i da neće, jednako mu dođei> ♦ var. đi ♦ sin. ba [Por.]  [Vidi]

1700  đebĭa  de-abia  једва  đebĭa [akc. đebĭa] (pril.) — <i>jedva, jedvito, na jedvite jade, s naporom, s teškom mukomi> ◊ đa-nkuaś, đa-nkolo, șî đebĭa do skaparăm đi ĭel — <i>đa ’vamo, đa tamo, i jedva nekako utekosmo od njegai> ♦ var. đibĭa, đabĭa ♦ / đe + abĭa [Por.]  [Vidi]

1663  Đeđu  Gegiu  Ђеђу  Đeđu [akc. Đeđu] (i. m.) — (antr.) <i>Đeđu, ime junaka iz vlaške pesmei> ◊ în kînćik batrîńesk, Đeđu ĭe źińere al măĭ mare alu Žîgman kraļu — <i>u starirnskoj pesmi, Đeđu je najstariji zet kralja Žigmanai> [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3511  đemult  demult  давно  đemult [akc. đemult] (pril.) — <i>davno, odavnoi> ◊ aĭa a fuost đemult, ńima ńiś nu măĭ țîńe minće — <i>to je bilo davno, niko više i ne pamtii> ◊ (komp.) đemult, măĭ đemult, șî măĭ đemult — <i>davno, davnije, još davnijei> [Por.] ♦ dij. var. đimult [Crn.] ♦ dij. var. dămult [Hom.][Mlava][Mor.][Pom.][Res.][Stig][Zvizd]  [Vidi]

1422  đes  des  чест  đes (đasă) (mn. đeș, đasă) (prid.) — 1. (za vreme) <i>čest, koji se ponavlja u kratkim vremenskim razumacimai> ◊ s-a momit, șî đes vińe pi la mińe — <i>navadio se, i često dolazi kod menei> 2. (za prostor) <i>zbijen, gust, koji se nalazi na manjem rastojanjui> ◊ rîndurļi đi kukuruḑ sînt pusă đasă — <i>redovi kukuruza su gusto posejenii> [Crn.] ◊ padurĭe đasă — <i>gusta šumai> ◊ măĭ đes — (komp.) <i>češće; gušće; zbijenijei> ♦ var. đies [Por.]   [Vidi]

4316  đesfălorat  desfălurat  распојасан  đesfălorat (đesfălorată) (mn. đesfăloraț, đesfăloraće) [akc. đesfălorat] (prid.) — <i>raspojasan, razuzdan, bahati> ◊ kînd are bań, ńima nuĭe așa đesfălorat ka ĭel — <i>kad ima para, niko nije tako razuzdan kao oni> ◊ đesfălorat ĭe uom kare nuĭe înbrakat kum trăbe: mĭarźe fara bumbĭ, fara kurauă, đișkiptorat — <i>raspojasan je čovek koji nije obučen kako treba: ide bez kaiša, bez dugmeta, raskopčani> ♦ var. đesfîlurat (Rudna Glava) [Por.] ♦ dij. var. dăspălurat [Hom.]  [Vidi]

1486  đesfira  desfira  расукати  đesfira (ĭuo đesfir, ĭel đesfi) [akc. đesfira] (gl.) — <i>rasukati, razvijati ili razmotavati niti; parati; rasparatii> ◊ tuată pîătura ńi s-a đisfirat, pućem s-o puńem numa la prag, đi șćiers piśuariļi — <i>sva ponjava nam se rasparala, možemo samo da je stavimo kod praga, za brisanje nogui> ♦ var. đisfira [Por.]   [Vidi]

1487  đesfirat  desfirat  расукан  đesfirat (đesfirată) (mn. đesfiraț, đesfiraće) [akc. đesfirat] (prid.) — <i>rasukan; rasparan (za končane predmete) i> ◊ sarak, mĭarźe tuot k-o kimĭașă đesfirată — <i>siromah, ide stalno u nekoj rasparanoj košuljii> ♦ var. đisfirat [Por.] ∞ đesfira  [Vidi]

1905  đesfrînt  desfrânt  скршен  đesfrînt (đesfrîntă) (mn. đesfrînț, đesfrînće) [akc. desfrînt] (prid.) — 1.<i> skršen, slomljen, skrljani> ◊ m-am kulkat în pat tuot đesfrînt đi la sapat, șî nu puot să aduorm — <i>legao sam u krevet sav skršen od kopanja, i ne mogu da zaspimi> [GPek] ◊ ma uĭt la lastari-șća, đesfrînț đi pĭatră, ș-ăm kađe grĭeu la ińimă — <i>gledam ove mladice, skrljane od grada, i teško mi je na srcui> 2. (psih.) <i>klonuo duhom, skrhan osećanjima; krahnuoi> ◊ ĭa perit kopilu đi vina luĭ, șî ĭel tuot đesfrînt, s-a spînḑurat — <i>dete mu je poginulo njegovom krivicom, i on se, sav skrhan, obesioi> [Por.] ∞ đesfrînźa  [Vidi]

1904  đesfrînźa  desfrânge  скршити (се)  đesfrînźa (ĭuo ma đesfrîng, ĭel sa đesfrînźe) [akc. đesfrînźa] (gl.) — 1.<i> skršiti (se), prelomiti (se), skrljati (se)i> ◊ kaḑuĭ pi gĭață, șî ma đesfrînsîăĭ tuot — <i>padoh na led, i sav se skršihi> [GPek] ◊ vižuļiĭa a đesfrînt krĭanźiļi la puomĭ — <i>oluja je skršila granje na voćkamai> 2. (psih.) <i>klonuti duhom; krahnutii> ◊ fara lukru, uomu sa đesfrînźe ĭuta — <i>bez posla, čovek brzo krahne i> [Por.]  [Vidi]

1681  đeskînćik  descântec  бајалица  đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskîik] (i. s.) — (mag.) <i>bajalica, basma, vradžbinai> 1. a. <i>tekst koji se izgovara prilikom bajanjai> ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — <i>ljubavne basme imaju najlepše rečii> b. <iin bajanjai> ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — <i>otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomakui> 2. <i>vrste bajanjai> ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ — <i>ima bajalica svih vrstai> ◊ đeskînćik ku al kurat — <iista magijai> ◊ đeskînćik ku al rîău — <i>zla magija, bajanje uz pomoć zle silei> ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — <i>najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radii> ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.)<i> bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbinai> ◊ đeskînćik đi dragusta — <i>ljubavna basmai> ◊ đeskînćik đi naluś — <i>basme protiv priviđenjai> ♦ var. điskînćik [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1679  đeskînta  descânta  бајати  đeskînta (ĭuo đeskînt, ĭel đeskîntă) [akc. đeskînta] (gl. p.) — <i>bajati, vračatii> ◊ dakă ĭe lumĭa astîḑ măĭ șkolaită, șî ĭastă duokturĭ în tuaće pîărțîļi, mulț sa duk la vrîžîtuorĭ să ļi sa đeskînće đi fiĭe śe — <i>iako su ljudi danas školovaniji, i ima lekara na sve strane, mnogi idu kod vračara da im se baje za bilo štai> ♦ var. điskînta ♦ sin. vražî [Por.]  [Vidi]

1682  đeskîntat  descântat  уврачан  đeskîntat (đeskîntată) (mn. đeskîntaț, đeskîntaće) [akc. đeskîntat] (prid.) — <i>uvračan, prebajan, nad kojim je izvršena magijska radnja bajanja, vračanja, koji je lečen na magisjki način, koji je izlečen ili zaštićen magijomi> ◊ uoĭļi mi sînt đeskîntaće, șî nu mi s-a bulnavit ńiś una pănă akuma — <i>ovce su mi prebajane, i do sada mi se nije razbolela nijednai> ♦ var. điskîntat [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1680  đeskîntatuorĭ  descântător  врач  đeskîntatuorĭ (mn. đeskîntatuorĭ) [akc. đeskîntatuorĭ] (i. m.) — <i>vrač, osoba koja se bavi vračanjem, bajanjem; bajači> ◊ la rumîń ĭastă uamiń đeskîntatuorĭ, ama sînt măĭ mulće muĭerĭ đeskîntatuare, kî aăla ĭe lukru muĭerĭesk đi kînd ĭe lumĭa șî pomîntu — <i>kod Vlaha ima muškaraca vračeva, ali više ima žena vračara, jer je to ženski posao od kako je sveta i vekai> ◊ măĭ tare đeskîntatuorĭ în Porĭeśa a fuost vrunu Pătro-l Mik đin Tanda — <i>najjači vrač u Poreču bio je neki Petar Mali iz Tandei> ♦ var. điskîntatuorĭ ♦ sin. vrîžîtuorĭ [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1785  đesńață  d‑azneață  јутрос  đesńață [akc. đesńață] (pril.) — <i>jutrosi> ◊ șî đesńață, șî ĭerĭ đimińață, am slubaḑît uoĭļi la pașuńe rău đinuapće — <i>i jutros, i juče ujutru, pustio sam ovce na pašu jako ranoi> [Por.] ♦ dij. var. đasńață [Crn.][GPek] ♦ dij. var. dăzńață (Brodica) [Rom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1607  đespikat  despicat  расцепан  đespikat (đespikată) (mn. đespikaț, đespikaće) [akc. đespikat] (predl.) — <i>rascepan, naprsnut, koji se odvojio, odlepio ili otpao od osnovei> ◊ morśila pi koļiba batrînă ĭe tuată đespikată — <i>blato na staroj kući je svo odlepljenoi> ♦ var. đispikat ♦ sin. đisfakut, điipit, spiikat [Por.] ∞ đespika  [Vidi]

1594  đeșalat  deșelat  погрбљен  đeșalat (đeșalată) (mn. đeșalaț, đeșalaće) [akc. đeșalat] (prid.) — 1. <i>pogrbljen usled teškog posla, iznuren; iscrpljen; umorani> ◊ mis đeșalat đi lukru, nu mi đi visaļiĭe — <i>iznuren sam od posla, nije mi do veseljai> 2. <i>labav, nezategnut; rasklimatani> ◊ șaua la kal stă đeșalat, trîabe strînsă — <i>sedlo na konju stoji labavo, treba ga zategnutii> ♦ sin. tîbarît, frînt, ustańit [Por.] ∞ đeșala  [Vidi]

3424  đeșfațat  desfătat  угледан  đeșfațat (đeșfațată) (mn. đeșfațaț, đeșfațaće) [akc. đeșfațat] (prid.) — (zast.) <i>ugledan, častan, pošteni> ◊ kasa lor ĭe în satu nuostru đemult kunoskută ka o kasă omeńită șă tare đeșfațată — <i>njihova kuća je u našem selu odavno poznata kao časna i veoma uglednai> [Por.] ∞ đeșfațare  [Vidi]

1484  đeșîra  deșira  разнизати  đeșîra (ĭuo đeșîr, ĭel đeșîră) [akc. đeșîra] (gl.) — 1. <i> raznizati, rasturiti niz, skinuti ono što je bilo nanizano; odmotatii> ◊ muma a đeșîrat pĭarîļi uskaće đi pi ață, șî ńi ļa dat sî mînkăm — <i>majka je skinula suve kruške sa konca, i da la nam ih je da jedemoi> 2. <i>rasparati (se) i> ◊ s-a slubaḑît lațu la điempir, șî ĭel gata žumataće s-a đeșîrat — <i>popustila je petlja na džemperu, i on se gotovo pola rasparaoi> 3. <i>razvući (se) (za tkaninu) i> ◊ pĭaćiku la kimĭașă s-a đeșîrat đ-atîta spalat — <i>zakrpa na košulji razvukla se od tolikog pranjai> ♦ var. đișîra, đișăra [Por.]   [Vidi]

1485  đeșîrat  deșirat  разнизан  đeșîrat (đeșîrată) (mn. đeșîraț, đeșîraće) [akc. đeșîrat] (prid.) — <i>raznizan, rasut; rasparan; odmotani> ◊ am marźiaļe, numa ļi pazăsk đeșîraće într-un vas — <i> imam ogrlicu, ali je čuvam raznizanu u jednoj posudii> ♦ var. đișîrat [Por.] ∞ đeșîra   [Vidi]

3226  đeșkiđe  deșchide  отворити  đeșkiđe (ĭuo đeșkid, ĭel đeșkiđe) [akc. đeșkiđe] (gl. p. ref.) — <i>otvoriti; otvaratii> ◊ uomu puaće să đeșkidă ușa, drumu, lukru, dugaĭe, uoki, gura, ińima — <i>čovek može da otvori vrata, put, posao, prodavnicu, oči, usta, srcei> ◊ nu đeșkiđe ińima la fiĭe kare — <i>ne otvaraj srce bilo komi> ◊ kînd sa dă bĭare đi pomană la-l muort, kila trăbe sî sa đeșkidă, sî puată al muort sî bĭa — <i>kad se pokojniku namenjuje piće, flaša treba da bude otvorena, da bi umrli mogao da pijei> ♦ var. đișkiđe ♦ supr. înkiđe [Por.]   [Vidi]

1579  đevină  de vină  крив  đevi [akc. đevină] (pril.) — <i>kriv, koji ima krivicui> ◊ am katat trĭaba mĭa, șă nu mis đevină ńimika — <i>gledao sam svoja posla, i nisam ništa krivi> ◊ tuoț sînćem nuoĭ đevină — <i>svi smo mi krivii> ♦ var. đivi ♦ / đe — <i>zai> + vi — <i>krivica, „onaj koji snosi krivicu”i> [Por.] ♦ dij. var. dăvi [Hom.] ∞ vi  [Vidi]

1613  đezbatut  dezbătut  разбијен  đezbatut (đezbatută) (mn. đezbatuț, đezbatuće) [akc. đezbatut] (prid.) — a.<i> razbijen, odvojen, odvaljen; rasklimani> ◊ s-a frekat vićiļi đe gard, șî un bunduk a ramas đezbatut — <i>češala se goveda o ogradu, i jedan stub je ostao odvaljeni> b. <i>redak (za tkanje)i> ◊ kînd muĭerļi țîasă, țîasă batut or đezbatut — <i>kad žene tkaju, tkaju retko ili gustoi> ♦ var. đizbatut (Rudna Glava) [Por.] ∞ đezbaće   [Vidi]

1489  đezļina  dezlâna  лабавити  đezļina (ĭuo đezļin, ĭel đezļi) [akc. đezļina] (gl.) — <i>labaviti, biti labav, nedovoljno stegnut (za rad sa vunom)i> ◊ mama a-nbătrîńit, șî tuot măĭ đes iĭ sa đezļină tuorsu, nu sa țîńe pi fus — <i>baba je ostarila, i sve češće joj se labavi pređa, ne drži se na vretenui> (Tanda) ♦ var. điina ◊ kînd sa fak śarapi, nu-ĭ faś prĭa strîns, numa kîta-ĭ điiń, să nu ći bată la piśuor — <i>kada pleteš čarape, ne pleteš ih previše čvrsto, nego ih malo labaviš, da ti ne žuljaju nogui> (Rudna Glava) ♦ supr. ina ♦ / đez/điz + lîna [Por.]   [Vidi]

1488  đezļinat  dezlânat  лабав  đezļinat (đezļinată) (mn. đezļinaț, đezļinaće) [akc. đezļinat] (prid.) — (o radu sa vunom) <i>labav, olabavljen, nedovljno čvrst i> ◊ kînd tuorś, șă nu răsuśeș firiļi kalumĭ, numa ramîn afanaće pi fus, muĭeriļi ḑîk kă a tuors đezļinat — <i>kada predeš, i kada se konac ne uprede dovoljno čvrsto, tada žene kažu da je pređa labavai> (Tanda) ♦ var. điinat (Rudna GLava) [Por.] ∞ đezļina  [Vidi]

1674  đezmira  dezmira  рашчудити се  đezmira (ĭuo ma đezmir, ĭel sa đezmi) [akc. đezmira] (gl. p. ref.) — (folk.) <i>raščuditi se, prestati sa čuđenjem, ne čuditi se više; oterati uroke (u bajalicama)i> ◊ ma miraĭ, ka kînd vaḑuĭ pi draku, numa fakuĭ kruśe șî ma đezmiraĭ ĭuta — <i>začudih se, k’o da sam ugledao đavola, ali se prekrstih, i raščudih se brzoi> ♦ var. đizmira [Por.] ∞ mira   [Vidi]

1604  đežgina  dejdina  расцепити  đežgina (ĭuo đežgin, ĭel đežgi) [akc. đežgina] (gl. p. ref.) — <i>rascepiti (se), polomiti (se), odlomiti (se), naročito za granu koja se savijanjem prelomi na mestu gde izrasta iz stablai> ◊ apļakăm krĭanga ku śerĭașă, numa bagă sama să nu sa đežgińe đi la ļiemn — <i>savij mi granu sa trešnjama, ali pazi da se ne odlomi od stablai> [Por.] ♦ dij. var. dîsžgina (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

3224  đeșkis  deșchis  отворен  đeșkis (đeșki) (mn. đeșkiș, đeșkișă) [akc. đeșkis] (prid.) — <i>otvoreni> ◊ kînd s-a đeșkis rudńiku, mulț s-a prins la lukru, ș-a skapat đi la sîraśiĭe — <i>kad se otvorio rudnik, mnogi su se zaposlili, i utekli od siromaštvai> ◊ a ramas ușa đeșkisă, șă puorśi a tunat în koļibă — <i>ostala su vrata otvorena, i svinje su ušle u kućui> ◊ kînd saćanu sa duśe în oraș, trăbe să țînă uoki đeșkiș — <i>kad seljak ode u varoš, treba da držii otvorenei> ◊ (u izr.) farbă đeșkisă — <i>svetla bojai> ◊ vînît đeșkis — <i>svetloplavi> ◊ lukru đeșkis — <i>otvoren, pošten posaoi> ◊ ĭ-a spus đeșkis în uokĭ aĭa śe ginđașće đi ĭel — <i>otvoreno mu je govorio u oči šta misli o njemui> ♦ supr. înkis [Por.] ∞ đeșkiđe  [Vidi]

1675  đi  de  од  đi (predl.) — a. <i>odi> ◊ ļingura ĭe fakută đi ļiemn — <i>kašika je napravljena od drveta i>◊ kînd am pļekat đi la vuoĭ, m-a prins pluaĭa — <i>kad sam pošao od vas, uhvatila me kišai> b. <i>sai> ◊ pluaĭa vińe đi la apus — <i>kiša dolazi sa zapadai> c. <i>iz-i> ◊ ușa ĭe înkisă đinuntru — <i>vrata su zaključana iznutrai> d. <i>zai> ◊ a kumparat șî đi mińe — <i>kupio je i za menei> ◊ ak đi kusut — <i>igla za šivenjei> c. <i>oi> ◊ vorbim đi ĭel — <i>govorimo o njemui> ♦ var. đe [Por.] dij. var. , dîă [Hom.][Mlava][Bran.][Stig] ♦ dij. var. ďe [Kmp.] ∞ đe  [Vidi]

1659  đibruomńik  făraș  ђубровник  đibruomńik (mn. đibruomńiśe) [akc. đibruoik] (i. s.) — (srb.) <i>đubrovnik, lopatica za izbacivanje smećai> ◊ tata a lukrat la rudńik, șî đ-akolo a dus un đibruomńik đi kasă — <i>otac je radio u rudniku, i odande je doneo jedan đubrovnik za kućui> ♦ var. đibruovńik ♦ sin. așuou, lopată [Por.]  [Vidi]

1741  đidat  dedat  навикнут  đidat (đidată) (mn. đidaț, đidaće) [akc. đidat] (prid.) — <i>naviknut, priviknut, odat, predat; posvećeni> ◊ s-a đidat la furaluk, șî nu krĭed k-o să skîape đi-nkisuare — <i>odan je krađi, i ne verujem da će izbeći zatvori> ◊ s-a pus pi mińe tuoț să ma marit dupa ĭel, șî la urmă ĭuo m-am đitad, n-am avut unđe — <i>navalili su svi na mene da se udam za njega, i ja sam se na kraju predala, nisam imala kudi> ◊ s-a đidat la karće, ș-a gaćit șkuala — <i>posvetio se knjizi, i završio školui> ♦ var. đedat [Por.] ∞ đida  [Vidi]

1658  điduoĭļa  de-a-doilea  попречно  điduoĭļa [akc. điduoĭļa] (pril.) — <i>poprečno, poprekoi> ◊ s-a frînt ļiemnu đi vînt șă stîă điduoĭļa pista drum, ńima ni puaće sî trĭakă đi ĭel — <i>polomilo se drvo od vetra i leži poprečno na putu, niko ne može da prođe od njegai> ◊ bat muort, mĭarźe điduoĭļa, numa śe nu kađe — <i>mrtav pijan, hoda poprečke, samo što ne padnei> [Por.]   [Vidi]

1736  điemper  pulover  џемпер  điemper (mn. điempere) [akc. điemper] (i. s.) — <i>džemper, pulover, gornji deo odeće ispleten od vunei> ◊ muma mĭ-a-npļećit un điemper frumuos, đi lînă gruasă, să nu-m fiĭe frig — <i>majka mi je isplela lep džemper od debele vune, da mi ne bude hladnoi> ♦ var. đempier [Por.]  [Vidi]

1664  đikît  decât  него  đikît [akc. đikît] (pril.) — <i>nego; od; ako i>◊ alta nuĭe, frațîluor, đikît sî fuźim đ-aiśa — <i>druge nema, braćo, nego da bežimo odavdei> ◊ măĭ mare oțoman đikît śi ĭe ĭel, nu ma ĭastă pi lume — <i>većeg lopova nego što je on, nema više na svetui> ◊ kum puaće ĭel să fiĭe măĭ bun đikît mińe? — <i>kako on može biti bolji od mene?i> ◊ đikît va fi aĭa așa, nuoĭ o să perim — <i>ako to bude tako, mi ćemo izginutii> [Por.] ∞ kît  [Vidi]

1432  đimikat  dumicat  удробљен  đimikat (đimikată) (mn. đimikaț, đimikaće) [akc. đimikat] (prid.) — 1.<i> udrobljen, usitnjen; smrvljen; sitani> ◊ malaĭu ku lapće nuĭe dulśe dakă malaĭu nuĭe đimikat marunt — <i>proja sa mlekom nije slatka ako proja nije udrobljena sitnoi> 2. (i. m.) <i>poparai> ◊ đimikatu sa faśe așa: puń apă ku sarĭe să fĭarbă; kînd fĭarbe apa, puń pîńe zdrumikată, șî mĭastîś; kînd s-angroșîașće, puń brînḑă, șă ĭară mĭastîś — <i>popara se pravi ovako: staviš so u vodu i kuvaš: kad voda provri, staviš udrobljen hleb, i mešaš; kada se zgruša, dodaš sir, i opet mešaši> [Por.] ∞ đimika  [Vidi]

1465  đin  din  из  đin (predl.) — 1. <i>iz i>◊ a ĭeșît đin kasă, șî s-a dus — <i>izašao je iz kuće, i otišaoi> 2. <i>sai> ◊ đin parća-ĭa vin nuvirĭ ńegri — <i>sa one strane dolaze crni oblacii> ♦ dij. var. dîn (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] ♦ / đi + în ♦ dij. var. dăn, dîn [Hom.][Mlava][Zvizd] ♦ dij. var. dimipikovo) [Tim.]  [Vidi]

1836  đinafară  dinafară  споља  đinafară [akc. đinafară] (pril.) —<i> spolja, izvana; napolju; sa spoljne stranei> ◊ tună đinafară ku opiiļiińe đi morśilă, șî nu sa đeskulță — <i>ulazi spolja sa opankama punim blata, i neće da se izuje i>♦ supr. đinuntru [Por.] ∞ afară  [Vidi]

1835  đinainće  dinainte  спреда  đinainće [akc. đinainće] (pril.) — <i>spreda, sa prednje strane, ispredi> ◊ numa kată s-îĭ puń đinainće, da kum aĭ fakut mînkarĭa, luĭ nu sa pasă —<i> samo traži da mu se stavi ispred, a kako je jelo spremano, njega se ne tičei> ◊ a ĭeșît đin tufă ku sakurĭa rîđikată, a statut đinainća luĭ, șî nu ĭ-a dat sî trĭakă — <i>izašao je iz grma sa dignutom sekirom, stao ispred njega, i nije mu dao da prođei> ♦ supr. đinapuoĭ [Por.] ♦ dij. var. dînainće [Stig] ∞ înainće  [Vidi]

1834  đinapuoĭ  dinapoi  одостраг  đinapuoĭ [akc. đinapuoĭ] (pril.) — <i>odostrag, sa stražnje strane; pozadii> ◊ nu ĭa vaḑut ńima, kă iĭ a veńit nuapća ș-atunat pi đinapuoĭ în kasă — <i>nije ih video niko, jer su oni došli noću i odostrag ušli u kućui> ♦ sin. đinurmă ♦ supr. đinainće [Por.] ∞ înapuoĭ  [Vidi]

1447  đinće  dinte  зуб  đinće (mn. đi) [akc. đinće] (i. m.) — 1. (anat.) <i>zub čoveka ili životinjei> ◊ đințî aĭ marĭ, aĭ miś, aĭ marunț — <i>zubi veliki, mali, sitnii> ◊ durĭarĭa đințîlor — <i>zuboboljai> 2. (tehn.) <i> zubac na nekoj napravii> ◊ đințî firizuluĭ — <i>zupci testerei> [Por.] ♦ dij. var. ginće [Buf.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1832  đindarăćiļa  deandăratelea  отпозади  đindarăćiļa [akc. đindarăćiļa] (pril.) — <i>otpozadi, od nazad, stragai> ◊ ma luvă đindarăćiļa, fara vĭastă, șî pănă ĭuo ma-ntorsăĭ, ĭel sa dusă — <i>dohvatio me je otpozadi, iznenada, i dok sam se ja okrenuo, on je otišaoi> ♦ var. đandarîăćiļa [Por.] ∞ đindarîăt  [Vidi]

1715  đinkît  din cât  умало  đinkît [akc. đinkît] (pril.) — <i>umalo, zamaloi> ◊ ma grabiĭ ĭuta să trĭek pi punće, șă đinkît sî kad în apă — <i>žurio sam da brzo pređem preko brvna, i umalo da padnem u vodui> ♦ var. đinkîta ♦ / đi — <i>zai> + în — <i>ui> + kîta — <i>maloi> [Por.] ∞ kît  [Vidi]

1466  đinkoluo  dincolo  оданде  đinkoluo [akc. đinkoluo] (pril.) — <i>odande, odonud, sa one strane (ka nama), na onoj strani (u odnosu na nas) i> ◊ kasa luĭ ĭe đinkoluo đi drum — <i>njegova kuća je sa one strane putai> [Crn.] ◊ tu dăĭ pi đinkoluo, ĭuo dau pi đinkuaśa șî veđem kare drum ĭe măĭ bun — <i>ti idi odonud a ja ću odovud, pa ćemo videti koji je put boljii> ♦ var. đinkoļa ◊ șî đinkoluo șî đinkoļa arată kî ĭe śeva đeparće đi nuoĭ, numa đinkoluo ḑîśem kînd nu sa vĭađe, da đinkoļa kînd sa vĭađe, șî kînd ĭe măĭ apruape — <i> i „đinkolo” i „đinkolja” pokazuju da je nešto udaljeno od nas, samo „đinkolo” kažemo kada to ne vidimo, a „đinkolja” kada vidimo i kad nam je bližei> [Por.] ♦ dij. var. dînkoluo (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] / đi — <i>„za; od”i> + în — <i>„u; na”i> + koluo — <i>„tamo”i> ♦ up. koluo, înkoluo ♦ supr. đinkuaś [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

1544  đintîń  dintâi  спочетка  đintîń [akc. đintîń] (pril.) —<i> spočetka, u prvi mah, na prvi pogled; prvi po redui> ◊ đintîń mi s-a împarut kî ĭe uom đi trĭabă, pĭe urmă vaḑuĭ kî ĭe ĭel o žîguare putrîdă — <i>spočetka mi se činilo da je dobar čovek, kasnije videh da je on jedna pokvarena džukelai> ◊ lapćiļi đintîń alu vakă nu sa manînkă — <i>prvo kravlje mleko se ne jedei> ◊ s-a-npins ku tuot, numa să fiĭe al đintîń în rînd — <i>gurao se iz sve snage, samo da bude prvi u redui> ♦ / đi + întîń [Por.] ∞ întîń  [Vidi]

1463  đinuapće  de noapte  рано  đinuapće [akc. đinuapće] (pril.) — <i>rano, u prvim jutarnjim časovimai> ◊ mîńe ma skuol đinuapće, kî ma duk în Buļuoț la piĭaț — <i>sutra ustajem rano, jer idem u Boljevac na pijaci> [Crn.] ◊ đesńață m-am pumeńit prĭa đinuapće — <i>jutros sam se prerano probudioi> ◊ mîńe vinu kîta măĭ đinuapće — <i>sutra dođi malo ranije (ujutru)i> [Por.] ♦ / đi — <i>odi> + nuapće — <i>noći>  [Vidi]

1448  đinuarļa  dinioarea  малочас  đinuarļa [akc. đinuarļa] (pril.) — <i>maločas, pre sasvim kratkog vremena, maloprei> ◊ đinuarļa ažunsăĭ, n-am avut ńiś kînd sî ma điskulț — <i>maločas sam stigao, nisam imao vremena ni da se izujemi> [Por.] ♦ dij. var. inoarļa [Kmp.]  [Vidi]

1547  đinuntru  dinăuntru  изнутра  đinuntru [akc. đinuntru] (pril.) — <i>iznutra, sa unutrašnje stranei> ◊ a tunat în butuoń, să-l kurîță đinuntru — <i>ušao je u bure da ga očisti iznutrai> ♦ / đi + înuntru ♦ supr. đinafară [Por.] ♦ var. đinluntru [Crn.] ∞ înuntru  [Vidi]

1709  điodată  deodată  одједном  điodată [akc. điodată] (pril.) — <i>odjednom, iznenadai> ♦ skr. đodată ◊ fu mĭarńik, șî đodată sari la mińe, vrĭa sî sa bată — <i>beše miran, i odjednom skoči na mene, hoće da se bijei> ♦ / đi +odată [Por.] ∞ odată  [Vidi]

1683  điokĭ  deochi  урок  điokĭ (mn. điokĭurĭ) [akc. điokĭ] (i. s.) — (mag.) <i>urok, pogled koji ima magijsku moći> ◊ đi điokĭ măĭ mult trîabe sî sa pazîaskă kopiĭi în ļagîn — <i>od uroka najviše treba da se čuvaju deca u kolevcii> ♦ var. điuokĭ [Por.] ♦ dij. var. ďeoĭk [Kmp.]  [Vidi]

1685  điokĭa  deochea  урећи  điokĭa (ĭuo điokĭeḑ, ĭel điokĭaḑă) [akc. điokĭa] (gl. p. ref.) — <i>ureći, uricati, naneti zlo magijskim pogledomi> ◊ ĭa ći điokĭaḑă șî ku uoki-nkiș — <i>ona te uriče i zatvorenih očijui> ♦ var. đokĭa ♦ sin. ramńi, đizmeura, mira [Por.] ∞ điokĭ  [Vidi]

1686  điokĭat  deocheat  урекнут  điokĭat (điokĭată) (mn. điokĭaț, điokĭaće) [akc. điokĭat] (prid.) — <i>ureknut, pod dejstvom magije urokljivih očijui> ◊ puaće fi điokĭat tuot śi ĭe viu, șî tuot aĭa śe faśe uomu ku mîńiļi luĭ, đi la ļingură, dakă ĭe fakută frumuasă, pănă la kasă, dakă ĭe mare șî pļină đi gluaće norokuasă — <i>može biti ureknuto sve što je živo, i sve što je čovek stvorio svojom rukom, od kašike, ako je lepo izrađena, do kuće, ako je velika i puna srećnih ljudii> [Por.] ∞ điokĭ   [Vidi]

1684  điokĭatură  deochetură  урочица  điokĭatură (mn. điokĭaturĭ) [akc. điokĭatură] (i. ž.) — (mag.) 1. <i>uročica, biće koja ima magijsku moć uricanjai> ◊ điokĭatură ĭe muĭarĭa ku uokĭ urîț, kare sa miră kînd sa uĭtă la śuava — <i>uročica je žena sa ružnim očima, koja se čudi kada nešto gledai> 2. <i>bajalica, basma koja se izgovara kao lek protiv urokai> ◊ tuata mumă ćinîră trîabe să șćiĭe vro điokĭatură, să apire kopilu iĭ đi điokĭ — <i>svaka mlada majka treba da zna neku uročicu, da bi zaštitila svoje dete od urokai> [Por.] ∞ điokĭ  [Vidi]

2862  điolak  ghiolac  ђаволаст  điolak (điolakă) (mn. điolaț, điolaće) [akc. điolak] (prid.) — <i>đavolast, koji ima narav đavolai> ◊ kopilu ĭe điolak đi kînd s-a fakut — <i>dete je đavolasto od kako se rodiloi> ♦ / < srb. đavolak ♦ sin. drakuos [Por.]   [Vidi]

1470  điparće  departe  далеко  điparće [akc. điparće] (pril.) — <i>daleko, udaljenoi> ◊ điparće ĭe Ńișu, da Beļigradu ĭe șîmîĭ điparće — <i>Niš je daleko, a Beograd je još daljei> [Crn.] ♦ dij. var. đeparće ♦ (komp.) prĭa đeparće — <i>predalekoi> ◊ lasațî-va đi lukrușală, kî s-a dus prîa đeparće — <i>manite se lakrdija, jer su otišle predalekoi> ◊ s-a dus đeparće — (dosl.) <i>otišao dalekoi> (fig.) <i>uspeo u životui> [Por.] ♦ dij. var. dăparće (Rečica) [Stig] ∞ điparta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1468  điparta  depărta  удаљити  điparta (ĭuo ma đipart, ĭel sa điparće) [akc. điparta] (gl. p. ref.) — <i>udaljiti (se); udaljavati (se) i> ◊ nu ći điparta đi uoĭ, kî puot sî să-nfurișă șî fak șćetă — <i>nemoj se udaljavati od ovaca, jer mogu da se iskradu i naprave štetui> [Crn.] ◊ nu ći điparta đi nuoĭ, kî aĭ sî rîtaśeșć — <i>nemoj se udaljavati od nas, jer ćeš zalutatii> ♦ dij. var. (ĭuo ma) điparćieḑ, (ĭel sa) điparćiaḑă [Por.]   [Vidi]

1471  đipartare  depărtare  удаљеност  đipartare (mn. đipartărĭ) [akc. đipartare] (i. ž.) — <i>udaljenost; rastojanje; daljinai> ◊ la munće ĭe întra kîăș mare đipartare — <i>u planini je između kuća velika udaljenosti> [Por.] ∞ điparta  [Vidi]

1469  đipartat  depărtat  удаљен  đipartat (đipartată) (mn. đipartaț, đipartaće) [akc. đipartat] (prid.) — <i> udaljen; dalek; odvojen, odeljeni> ◊ kînd ĭe uomu đipartat đi kasă, dorĭașće dupa ĭa — <i> kad je čovek udaljen od kuće, tuguje za njomi> [Crn.] ◊ a fuost prĭaćiń buń, akuma sînt đipartaț ka śerĭu ku pomîntu — <i>bili su dobri prijatelji, sada su udaljeni ko nebo i zemljai> ◊ traĭașće đipartat đi lume — <iivi odvojen od svetai> [Por.] ∞ điparta  [Vidi]

1719  đirĭapta  dreapta  десно  đirĭapta [akc. điapta] (pril.) — <i>desnoi> ◊ la đirĭapta — <i>na desno, udesnoi> ◊ đi đirĭapta — <i>sdesna, sa desne stranei> ◊ parća đirĭaptă — <i>desna stranai> (fig. <i>pravedna stranai>) ◊ mĭerź tot la đirĭapta, pănă nu daĭ pista un ogaș — <i>ideš sve na desno, dok ne naiđeš na jedan potoki> ◊ iĭ s-a luvat mîna đirĭaptă, șî piśuoro-l đirĭept, uloźit ḑaśe în pat — <i>oduzela mu se desna ruka i desna noga, šlogiran leži u krevetui> ♦ supr. stînga [Por.] ∞ înđirĭepta   [Vidi]

1718  đirĭept  drept  прав  đirĭept (đirĭaptă) (mn. đirĭepț, đirĭapće) [akc. điept] (prid.) — 1. (za pravac) <i>prav, direktani> ◊ ļiemnu krĭașće đirĭept în sus — <i>drvo raste pravo na gorei> ◊ țî sa uĭtă đirĭept în uokĭ, șî minće — <i>gleda te pravo u oči, i lažei> ◊ s-a đisparțît, unu s-a dus đirĭept la kasă, da alalalt s-a dus în padure — <i>rastali su se, jedan je otišao pravo kući, a drugi je otišao u šumui> 2. (za pravo) <i>nasledan, koji polaže pravo na nasleđei> ◊ fĭaćiļi đemult n-avut đirĭept pi moșîĭe — <i>devojke nekada nisu imale pravo na nasleđe imovinei> 3. (za moral) <i>ispravan, pravedan, istinoljubivi> ◊ uom đirĭept ku tuot — <i>čovek ispravan u svemui> ◊ nu kat alta ńimik đi la ćińe la sud, numa să spuń aĭa śi ĭe đirĭept — <i>ne tražim ništa drugo od tebe na sudu, nego da kažeš ono što je pravoi> ♦ supr. strîmb [Por.] ∞ înđirĭepta   [Vidi]

1427  đirĭes  dres  поправљен  đirĭes1 (mn. đirĭasă) (mn. đirĭeș, đirĭasă) [akc. đies] (prid.) — <i>popravljen, opravljen, koji je ispravani> ◊ akuma mi ĭe karu đirĭes, șî puot să-l mîn — <i>sada su mi kola popravljena, i mogu da ih vozimi> [Por.] ∞ đireźe  [Vidi]

5133  đirĭeźe  drege  зачинити  đirĭeźe2 (ĭuo đirĭeg, ĭel đirĭaźe) [akc. đirĭeźe] — (nutr.) <i>začiniti, zgotoviti čorbui> ◊ ḑama sa đirĭaźe ku uou batut șă ku oțăt — <i>čorba se začinjava umućenim jajetom i sirćetomi> ◊ kînd sa đirĭaźe ḑama, dakă uou batut sa tuarnă îń ḑamă ferbinće, uou sa prîvarĭașće ș-în ḑamă s-a fak torofloanță — <i>kada se začinjava čorba, ako se umućeno jaje sipa u vrelu čorbu, jaje se zapari i u čorbi se naprave dronjcii> ◊ sî nu sa prîvarĭskă uou kînd sa đirĭaźe ḑama, măĭ întîń uala sa ĭa đi pi fuok, sî sa raśiaskă — <i>da se ne bi zaparilo jaje kad se začinjava čorba, lonac se skida sa vatre, da se ohladii> [Por.]   [Vidi]

1691  đisag  desag  бисага  đisag (mn. đisaź) [akc. đisag] (i. m.) — <i>bisaga, dvostruka torbai> ◊ a umplut đisaźi ku grîu, ļ-a pus pi kal șî s-a dus ku ĭiĭ la muară — <i>napunio je bisage žitom, bacio ih na konja, i odneo na vodenucui> ♦ var. bisag [Por.] ∞ sak  [Vidi]

4652  đisară  deseară  вечерас  đisară [akc. đisară] (pril.) — (izob.) <i>večeras, uvečei> ◊ vuorba đisară astăḑ nu însamnă ńimika, numa ĭe o parće đin vuorbă „înđisară” kare ĭe tot una ku „astară” — <i>reč „đisara” danas ne znači ništa, samo je deo reči „anđisara” koja je isto što i „večeras”i> ♦ up. înđisară [Por.] ∞ sară  [Vidi]

1549  đisfațat  desfăţat  отворен  đisfațat (đisfațată) (mn. đisfațaț, đisfațaće) [akc. đisfațat] (prid.) — <i>otvoren, iskren; neposredani> ◊ ĭel ĭe uom đisfațat, śe guođe vorbĭașće, tuot ĭe adăvarat — <i>on je otvoren čovek, šta god kaže, sve je istinitoi> [Crn.]  [Vidi]

1552  đisfakut  desfăcut  расформиран  đisfakut (đisfakută) (mn. đisfakuț, đisfakuće) [akc. đisfakut] (prid.) — <i>rasformiran, rastureni> ◊ îm kaḑu śasńiku đin mînă, sî sparsă șî ramasă žuos tuot đisfakut — <i>pade mi sat iz ruke, razbi se i ostade dole sav rastureni> [Crn.] ∞ đisfaśa  [Vidi]

1551  đisfaśa  desface  расформирати  đisfaśa (ĭuo đisfak, ĭel đisfaśe) [akc. đisfaśa] (gl. p. ref.) — <i>rasformirati, rasklopiti, raskinuti, rasparatii> 1. (za naprave) <i>rasformirati, rasklopitii> ◊ đisfakuĭ grapa đi s-o pućem înkarka-n kar — <i>rasklopio sam drljaču da bismo je mogli natovariti na kolai> [Crn.] 2. (za odeću) <i>rasparatii> ◊ baba đisfaśe điemper batrîn să îmļerćiaskă manuș đi ńepuot — <i>baka para stari džeper da isplete unuku rukavicei> 3. (za odnose) <i>raskinuti, razvrgnutii> ◊ śe god faś, puoț să đisfaś; aĭ batrîń ku vuorba-ĭa a-nsamnat șî kînd s-a lasat đi vro vuorbă: a đisfakut vuorba đi vinḑare, đi nuntă, đi vrun lukru — <i>što god praviš, možeš da pokvariš; stari su ovu reč koristili da označe i raskid nekog dogovora: raskinuli su dogovor o prodaju, o svadbi, o nekom poslui> (Rudna Glava) ♦ sin. rasfaśa [Por.]   [Vidi]

1722  đisfășura  desfășura  одмотавати (се)  đisfășura (ĭuo đisfîășur, ĭel đisfîășură) [akc. đisfășura] (gl. p. ref.) — <i>odmotavati (se), odvijati (se), raspovijati i>◊ đisfășură skućiku la kopil, sî nu sa nîparĭaskă — <i>raspovij benkice detetu, da se ne ojedei> ◊ tata đisfășură kuraua, șî ma luvă la bataĭe — <i>otac je odmotao kaiš, i počeo da me mlatii> ♦ supr. înfășura [Por.] ♦ dij. var. đisfașura [Crn.]  [Vidi]

1723  đisfășurat  desfășurat  одмотан  đisfășurat (đisfășurată) (mn. đisfășuraț, đisfășuraće) [akc. đisfășurat] (prid.) — <i>odmotan, odvijen, raspovijen (za nešto što je bilo uvijeno, zavijeno, zamotano i sl.)i> ◊ mĭarźe ka Nasta Suļi, ku braśir-ļi đisfășuraće — <i>ide kao Nasta Suljina sa odmotanim tkanicamai> ♦ var. đisfîșurat ♦ supr. înfîșurat [Por.] ♦ dij. var. đisfașurat [Crn.] ∞ đisfășura  [Vidi]

1608  đisfîrșî  începe  начети  đisfîrșî (ĭuo đisfîrșîăsk, ĭel đisfîrșîașće) [akc. đisfîrșî] (gl. p.) — <i>načeti, početi koristiti zalihe hrane za stoku ili ljudei> ◊ la sat sa đisfîrșîașće klańa ku fîn, frunḑarĭu, saku ku fańină, śubăru ku brînḑă — <i>na selu se načinje plast sa senom, lisnik, džak sa brašnom, čabar sa siromi> ♦ var. đizvîrșî [Por.]  [Vidi]

1609  đisfîrșît  început  начет  đisfîrșît (đisfîrșîtă) (mn. đisfîrșîț, đisfîrșîće) [akc. đisfîrșît] (prid.) — <i>načet, koji je počeo da se koristi, obično u vezi sa zalihom stočne ili ljudske hranei> ◊ am tri klîăń ku fîn, una ĭe đisfîrșîtă da dua nus — <i>imam tri plasta sena, jedan je načet, dva nisi>u ♦ sin. înśeput [Por.] ∞ đisfîrșî  [Vidi]

1668  đisfoĭa  desfoia  разлистати  đisfoĭa (ĭuo ma đisfuoĭ, ĭel sa đisfuaĭe) [akc. đisfoĭa] (gl. p. ref.) — <i>razlistati (se), rascvetati (se), rasklopiti (se), raskupusati (se)i> ◊ karća s-a đisfoĭat tuată, șî đîskaļița ma tras đi urĭekĭ — <i>knjiga mi se sva raskupusala, i iteljica me je vukla za ušii> ♦ sin. đisprinđe ♦ supr. înfoĭa [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

1581  đisfrîna  desfrâna  разуздати  đisfrîna (ĭuo ma đisfrîńeḑ, ĭel sa đisfrîńaḑă) [akc. đisfrîna] (gl. p. ref.) — <i>razuzdati se, postati neobuzdani> ◊ dakă kopiĭi nu struogîĭ păn’ sînt miś, iĭ sa đisfrîńaḑă kînd krĭesk, șî sa duk în lumĭa albă — <i>ako decu ne pritegneš dok su mala, razuzdaju se kad porastu, i odlaze u beli sveti> [Por.] ∞ frîu  [Vidi]

1582  đisfrînat  desfrânat  разуздан  đisfrînat (đisfrînată) (mn. đisfrînaț, đisfrînaće) [akc. đisfrînat] (prid.) — <i>razuzdani> ◊ a luvat mau, mĭarźe đisfrînat pin sat da kopiĭ bat kanta dupa ĭel — <i>pomahnitao, ide razuzdan kroz selo a deca lupaju kantu za njimi> ♦ var. đesfrînat [Por.] ∞ đisfrîna  [Vidi]

1726  đisfunda  desfunda  отчепити  đisfunda (ĭuo đisfund, ĭel đisfundă) [akc. đisfunda] (gl. p.) — 1.<i> otčepiti, otpušitii> ◊ mi sa đisfundară urĭekiļi, ș-akuma aud bińe — <i>otčepile mi se uši, i sada čujem dobroi> 2. <i>(za predmete koji imaju dno) ostati bez dna, izgubiti dnoi> ◊ kaldarĭa ruźińită ĭuta sa đisfundă — <i>zarđali bakrač brzo ostaje bez dnai> ♦ înfunda [Por.] ∞ fund  [Vidi]

1727  đisfundat  desfundat  отчепљен  đisfundat (đisfundată) (mn. đisfundaț, đisfundaće) [akc. đisfundat] (prid.) — 1. <i>otčepljen, otpušen; kome je otpalo dno, koji je bez dnai> ◊ țîăviļi sănt đisfundaće, șî apa akuș vińe — <i>cevi su otčepljenje, i voda će uskoro doćii> 2. <i>(za svirače) sviranje melodije na visokim tonovimai> ◊ bun lăutarĭ kare kîntă đisfundat, ka kînd îț dîă îăripĭ pănă žuoś — <i>dobar violinista koji svira visoko, kao da ti daje krila dok igraši> ♦ supr. înfundat [Por.] ∞ đisfunda  [Vidi]

1628  điskarka  descărca  истоварити  điskarka (ĭuo điskark, ĭel điskarkă) [akc. điskarka] (gl. p. ref.) —<i> istovariti, rastovariti, skinuti tovar ili teret sa nekog nosačai> ◊ nu điskarka karu pănă nu vińe śińeva sî-ț ažuće — <i>nemoj istovariti kola dok neko ne dođe da ti pomognei> ♦ var. đeskarka ♦ supr. înkarkă [Por.]  [Vidi]

1630  điskarkat  descărcat  истовар  điskarkat2 (mn. điskarkaturĭ) [akc. điskarkat] (i. s.) — <i>istovar, istovarivanje; skidanje tovara ili tereta sa nekog nosačai> ◊ trag pĭatra đi kasă, șî am mulț lukratuori la điskarkat — <i>prevlačima kamen za kuću, pa imam mnogo radnika na istovarui> [Por.] ∞ điskarka  [Vidi]

1746  điskarkatură  descărcătură  истоваривање  điskarkatură (mn. điskarkaturĭ) [akc. điskarkatură] (i. ž.) — 1. <i>istovarivanje, skidanje tovarai> ◊ măĭ avĭem vro duauă-triĭ điskarkaturĭ đi pĭesîk, șî lukru đi astîḑ ĭe gata — imamo još dva-tri istovarivanja peska, i posao za danas je gotov 2. <i>istovar, materijal koji se istovarujei> ◊ a lasat điskarkatura-n mižluoku drumuluĭ — <i>ostavio je istovar na sred putai> [Por.] ∞ điskarka   [Vidi]

1705  điskataramat  descătărămat  раскопчан  điskataramat (điskataramată) (mn. điskataramaț, điskataramaće) [akc. điskataramat] (prid.) — <i>raskopčan, otkopčani> ◊ n-am bagat sama, am mĭers ku opinka đi gumă điskataramată pin naruoĭ, șî opinka mĭ-a pikat đi pi piśuor — <i>nisam obratio pažnju, išao sam sa otkopčanim opankom kroz blato, i opanak mi je spao s nogei> ♦ up. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskîtaramat [Por.] ∞ điskatarama  [Vidi]

1637  điskăļika  descăleca  сјахати  điskăļika (ĭuo ma điskăļik, ĭel sa điskăļi) [akc. điskăļika] (gl. p. ref.) — <i>sjahati, sići sa konja ili sa druga jahaće životinjei> ◊ nu puaće sîngură ńiś sî sa înkaļiśe, ńiś sî sa điskăļiśe đi pi kal — <i>ne može sama ni da uzjaše, ni da sjaše s konjai> ♦ sin. dubarî [Por.] ∞ kal  [Vidi]

1631  điskărkatuorĭ  descărcător  истоваривач  điskărkatuorĭ (mn. điskărkatuorĭ) [akc. điskărkatuorĭ] (i. m.) — <i>istovarivač, osoba koja radni na istovarui> ◊ ḑîaśe ań am lukrat ku lopata, am fuost điskărkatuorĭ la stańița đi vuoz — <i>deset godina sam radio sa lopatom, bio sam istovarivač na železničkoj stanicii> ♦ supr. înkărkatuorĭ [Por.] ∞ điskarka  [Vidi]

1620  điskîlśi  descâlci  распетљати  điskîlśi (ĭuo điskîlśiesk, ĭel điskîlśiașće) [akc. điskîlśi] (gl. p. ref.) — <i>raspetljati, razmrsiti, razdvojiti nešto što je upetljano, umršenoi> ◊ m-a-nkîlśiĭ tuorsu, șî nu puot să-l điskîlśiesk sîngură — <i>umrsila mi se pređa, i teško mi je da je razmrsim samai> ♦ sin. đizvîrḑî ♦ supr. înkîlśi [Por.]  [Vidi]

2779  điskobeļi  decebăli  искобељати се  điskobeļi (ĭuo ma điskobeļesk, ĭel sa điskobeļiașće) [akc. điskobeļi] (gl. p. ref.) — <i>iskobeljati se, izvuće se iz neke neprilike, spasiti sei> ◊ dakă ći-nkîlśeșć ku îĭ, nu ći măĭ điskobeļieșć ļesńe đin gĭarîļi luor — <i>ako se upetljaš s njima, nećeš se lako iskobeljati iz njihovih kandžii> ◊ fusăĭ datuorĭ pista masură, ama kumva ma điskobeļiĭ đin dîtoriĭ — <i>bio sam prezadužen, ali sam se nekako iskobeljao iz dugovai> [Por.]  [Vidi]

1692  điskolaśi  descolaci  расклупчати  điskolaśi (ĭuo ma điskolaśiesk, ĭel sa điskolaśiașće) [akc. điskolaśi] (gl. p. ref.) — 1.<i> rasklupčati se, odmotati se, ne biti više sklupčani> ◊ kum, drakuluĭ, mi sa điskolaśi žîța-sta đi pi mosuor? — <i>kako mi se, dođavola, razmotala ova žica sa kalema?i> ♦ sin. disfaku 2. (psih.) <i>razrogačiti, iskolačitiii> ◊ kînd ļi auḑî pi tuaće śe ļi am fakut, muma atîta điskolaśi uoki đi ma spumîntaĭ k-o sî krîape — <i>kad je čula sve šta sam uradio, majka je toliko razrogačila oči da sam se uplašio da će svisnutii> ♦ supr. înkolaśi [Por.]   [Vidi]

1693  điskolaśit  descolăcit  расклупчан  điskolaśit (điskolaśi) (mn. điskolaśiț, điskolaśiće) [akc. điskolaśit] (prid.) — <i>rasklupčan, razmotani> ◊ saĭla stă điskolaśită supt șupă, șî ruźińiașće — <i>sajla leži rauzmotana pod šupom, i rđai> ♦ supr. înkolaśit [Por.] ∞ điskolaśi  [Vidi]

2360  điskroșńat  descroșnat  растоварен  điskroșńat (điskroșńată) (mn. điskroșńaț, điskroșńaće) [akc. điskroșńat] (prid.) — <i>rastovaren, rasterećen; kome je skinuta torba sa leđai> ◊ lasaĭ trasta ku șîbiĭaļe, șî pļekaĭ înainće điskroșńată, ușuară ka pasîrĭa — <i>ostavila sam torbu sa šibljem, i pođoh napred rastovarena, laka kao pticai> [Por.] ∞ kruoșnă  [Vidi]

1584  điskulț  desculţ  бос  điskulț (điskulță) (mn. điskulț, điskulće) [akc. điskulț] (prid.) — <i>bos, bosonog, bez obućei> ◊ în vrĭamĭa lu opinś đi puork, tuata vara lumĭa a mĭers điskulță — <i>u vreme svinjskih opanaka, ljudi su celog leta išli bosii> ♦ var. đeskulț ♦ ? / skr. < điskulțat [Por.] ♦ dij. var. dăskulț [Mlava][Hom.] ∞ điskulța  [Vidi]

1583  điskulța  desculţa  изувати  điskulța (ĭuo điskulț, ĭel điskulță) [akc. điskulța] (gl. p. ref.) — <i>izuvati obuću, sebi ili nekom drugomi> ◊ nu ći điskulța, kî asta nuĭe kasă domńaskă — <i>nemoj se izuvati, jer ovo nije gospodska kućai> ♦ var. đeskulța ◊ supr. înkalța — <i>obuvatii> [Por.]  [Vidi]

1585  điskulțat  desculţat  босоног  điskulțat (điskulțată) (mn. điskulțaț, điskulțaće) [akc. điskulțat] (prid.) — <i>bosonog, bez obuće, bos; izuveni> ◊ nu vrĭeu să tun, kă mis điskulțat, d-am trĭekut pin ńișći morśilarĭ, șî ma ćĭem k-ăț im puodu — <i>neću da uđem jer sam bos, a prošao sam kroz neko blatište, pa se bojim da ću ti isprljati podi> ◊ uomu ĭe điskulțat kînd sa điskulță — <i>čovek je bos kada se izujei> ♦ var. đeskulțat ♦ var. skr. điskulț [Por.] ∞ điskulța  [Vidi]

1635  điskurka  descurca  распетљати  điskurka (ĭuo ma điskurk, ĭel sa điskurkă) [akc. điskurka] (gl. p. ref.) — 1. <i>raspetljati, razmrsitii> ◊ am aļergat ku furka-n mînă pin ńișći tufe dupa viće, șî abĭa pĭe urmă am điskurkat kairu đi spińamă — <i>trčala sam sa preslicom u ruci kroz neko žbunje za stokom, pa sam posle jedva razmrsila kudeljku od trnjakai> 2. (fig) <i>ratosiljati se; osloboditi se ili izvući iz neke neprijatne situacijei> ◊ feĭmĭa ku naruok đ-al mare sa do điskurkat đi bĭețîoso-la a iĭ — <i>ćerka mi se uz veliku sreću konačno ratosiljala one njene pijandurei> ♦ sin. điskîlśi, đizvîrḑî, điznoda ♦ supr. înkurka [Por.]   [Vidi]

1687  đispana  despăna  расклинити  đispana (ĭuo đispańeḑ, ĭel đispańaḑă) [akc. đispana] (gl. p. ref.) — 1. <i>raskliniti, izvaditi klinovei> ◊ ma duk să đispańeḑ karu, kî mi s-a slabit șîna pi drum, ș-a fuost muara s-o înpańeḑ sî nu-m piśe đi pi ruată — <i>idem da „rasklinim” kola, jer mi se olabavila šina na putu, pa sam morao da joj stavim klinove da ne spadne sa točkai> 2. <i>ogoliti (se), skinuti oteću, raspasati sei> ◊ kînd će duś la ibomńikă, nu ći đispana uodma, kă dakă ći prispĭașće barbatî-su, fuź în pĭaļa guală — <i>kad odeš kod ljubavnice, nemoj se raspasati domah, jer ako te zbrza muž, bežiš nag do gole kožei> [Por.]   [Vidi]

1688  đispanat  despănat  расклињен  đispanat (đispanată) (mn. đispanaț, đispanaće) [akc. đispanat] (prid.) — 1. <i>rasklinjen, kome su skinuti klinovi, klipovi ili izvađeni čepivii> ◊ am spart gĭața la fusu mori, ș-akuma muara lukră bun, đispanată — <i>razbio sam led sa vodeničnog vretena, i sada vodenica radi dobro, raščepljenai> 2. <i>razgolićen, raspasan, raščupan, razdrljan, neurednog izgledai> — n-a-nkiptorat bumbi kum trîabe, șî mĭarźe ku kamașa đispanată — <i>nije dobro zakopčao dugmad, pa ide sa razdrljanom košuljomi> [Por.] ∞ đispana  [Vidi]

1690  đispăturat  despăturat  расклопљен  đispăturat (đispăturată) (mn. đispăturaț, đispăturaće) [akc. đispăturat] — <i>rasklopljeni> ◊ a lasat novina đispăturată pi astal a fară, șî vîntu ĭa skimotoșît fuoiļi — <i>ostavo je novine rasklopljene napolju na stolu, i vetar je zgužvao listovei> ♦ sin. đisfoĭat [Por.] ∞ đispătura  [Vidi]

1480  đispiđekat  despiedecat  откочен  đispiđekat (đispiđekată) (mn. đispiđekaț, đispiđekaće) [akc. đispiđekat] (prid.) — 1. <i>otkočeni> ◊ pi drumo-l bun mîń karu đispiđekat, numa la stîrmină ăl înpĭađiś — <i>po ravnom putu teraš kola otkočena, samo ih na nizbrdici zakočiši> 2. (fig.) <i>raspasan, razuzdani> ◊ aș ḑîśa kî ĭe đi plaku mĭeu baĭato-la prĭa đispiđekat — <i>rekao bih da je za moj ukus taj momak previše razuzdani> [Por.] ∞ đispĭađika  [Vidi]

1481  đispļeći  despleti  расплести  đispļeći (ĭuo đispļećiesk, ĭel đispļećiașće) [akc. đispļeći] (gl. p. ref.) — rasplesti, rasplitati, razdvojiti ono što je bilo upleteno ◊ nu đispļeći bîrțîļi la fată, kă frumuos iĭ stau — <i>nemoj rasplitati kike devojčici, jer joj lepo stojei> ♦ spr. împleći [Por.]   [Vidi]

1482  đispļećit  despletit  расплетен  đispļećit (đispļeći) (mn. đispļećiț, đispļećiće) [akc. đispļećit] (prid.) — <i>raspleteni> ◊ muĭarĭa žîăļńikă a mĭers đispļećită — <i>žena u žalosti išla je raspletenai> ♦ (demon.) đispļećita - (euf.) <i>naziv za demone ženskog roda: kugu, čumu, šumsku majkui> ♦ supr. împļećit [Por.] ∞ đispļeći  [Vidi]

1696  đispodobi  despodobi  растронтати се  đispodobi (ĭuo ma đispodobĭesk, ĭel sa đispodobĭașće) [akc. đispodobi] (gl. p. ref.) — <i>rastrontati se, skinuti višak odećei> ◊ ĭarna kînd pļakă la drum, uomu sa-npodobĭașće ku trankuće în tot fĭeļu sî nu-ĭ fiĭe frig, da kînd vińe la koļibă, ĭel sa đispodobĭașće — <i>zimi kad čovek krene na put, natronta se svim i svačim da mu ne bude hladno, a kad dođe kući on se rastrontai> (Tanda) ◊ țîn minće kum mama Ļița ńi zbera ĭarna kînd tunam în kasă, sî ńi đispodobim, să nu duśem zapadă-n suobă — <i>sećam se kako je baba Lica vikala na nas zimi kada smo ulazili u kuću, da se rastrontamo, da ne unosimo sneg u sobu (Rudna Glava)i> ♦ sin. đizbraka ♦ supr. înpodobi [Por.] ∞ poduabă  [Vidi]

1590  đispoĭat  despuiat  распојасан  đispoĭat (đispoĭată) (mn. đispoĭaț, đispoĭaće) [akc. đispoĭat] (prid.) — 1. (zast.) <i>raspojasan, razgolećen; sa razvezanom odećomi> ◊ sa tîvaļiașće bat șî đispoĭat — <i>valja se pijan i raspasani> 2. (fig.) <i>raspusan, razuzdani> ◊ fata-sta ĭe pļesńită șî đispoĭată — <i>ova devojka je blesava i raspusnai> [Por.] ∞ đispoĭa  [Vidi]

1655  đispre  despre  наспрам  đispre [akc. đispre] (predl.) — 1. <i>naspram, naprema; preko puta; ispred, predi> ◊ kînd a fuost đispre kasă, s-a pus kîńi sî latre, șî ĭel a fuźit — <i>kad je bio naspram kuće, zalajali su psi i on je pobegaoi> ◊ a trĭekut pista Dunîrĭe la ĭuț, đispre Porĭeśa — <i>prelazili su Dunav kod brzaka, naspram Porečai> ◊ aĭa fu la un śas đispre zuorĭ — <i>to beše na jedan sat pred zorui> 2. <i>o kome ili o čemui> ◊ vorbim đispre lukru nuostru — <i>govorimo o našem poslui> ♦ / < đi — <i>od, nai>+ spre — <i>prema, kai> [Por.] ♦ dij. var. dăspră [Bran.]  [Vidi]

1672  đispreunat  despreunat  растављен  đispreunat (đispreunată) (mn. đispreunaț, đispreunaće) [akc. đispreunat] (prid.) — <i>rastavljen, razdvojen; odvojen, otkačen, odvaljeni> ◊ tuata ḑîua stă baskiĭa-ĭa đispreunată đi la șćiump, șă puorśi sluobîd tună-n bașćauă — <i>ceo dan stoji ona baskija odvaljena od stuba, i svinje slobodno ulaze u baštui> [Por.] ∞ đispreuna  [Vidi]

1694  đispripońi  despriponi  одвезати  đispripońi (ĭuo đispripońiesk, ĭel đispripońiașće) [akc. đispripońi] (gl. p. ref.) — <i>odvezati govedo vezano priponomi> ◊ vaka s-a đispripońit șî s-a bagat în kukuruḑ — <i>krava se odvezala sa pripona, i ušla u kukuruzi> ♦ supr. înpripońi [Por.]  [Vidi]

1647  đisprupađit  dezbrobodit  разбрађен  đisprupađit (đisprupađi) (mn. đisprupađiț đisprupađiće) [akc. đisprupađit] (prid.) — <i>razrbrađen, koji je razvezao ili skinuo maramui> ◊ nare rușîńe, mĭarźe đisprupađită — <i>nema stida, ide razbrađenai> ♦ var. đispurpađit, đisprpađit (Rudna Glava), đespropođit (Tanda) [Por.] ∞ đisprupađi  [Vidi]

1638  đisputkovi  despotcovi  распоткивати  đisputkovi (ĭuo đisputkovĭesk, ĭel đisputkovĭașće) [akc. đisputkovi] (gl. p. ref.) — <i>raspotkivati, skidati potkov sa kopita životinja, ili obuće; gubiti potkov; ostati bez potkovai> ◊ s-a đisputkovit un buou, șî ma duk ku ĭel la putkovarĭu să-l în putkovĭaskă ĭară — <i>otpao je potkov jednome volu pa idem sa njim kod potkivača da ga ponovo potkujei> [Por.]  [Vidi]

1639  đisputkovit  despotcovit  распоткован  đisputkovit (đisputkovi) (mn. đisputkoviț, đisputkoviće) [akc. đisputkovit] (prid.) — <i>raspotkovan, koji je bez potkova, kome su ispale ili su skinute potkovicei> ◊ vaka đisputkovită nu traźe bińe în žug — <i>raspotkovana krava ne može dobro da vuče u jarmui> ♦ sin. điskulț [Por.] ∞ đisputkovi  [Vidi]

1597  đistîrna  desprinde  откачити  đistîrna (ĭuo đistîrn, ĭel đistîrnă) [akc. đistîrna] (gl. p. ref.) — <i>otkačiti, skinuti nešto što je okačeno ili zakačeno; odvojiti što je prikačenoi> ◊ nu puot đistîrna kutarița đi la grindă fara skamn, kă mis mikă — <i>ne mogu skinuti korpu sa tavanske grede bez stoličice, jer sam malai> ♦ var. đestîrna ♦ supr. atîrna [Por.]  [Vidi]

1591  đistrama  destrăma  распарати  đistrama (ĭuo đistrîăm, ĭel đistramă) [akc. đistrama] (gl. p. ref.) — <i>rasparati, parati nešto što je pleteno ili tkanoi> ◊ kimĭașă batrînă, s-a đistramat tuată — <i>stara košulja, sva se rasparalai> ◊ đistrîăm điemperu — <i>param džemperi> ♦ sin. đispļeći, đisfîșura, đeșîra [Por.] ∞ tramă  [Vidi]

1662  đisupra  desupra  изнад  đisupra [akc. đisupra] (pril.) — <i>iznad, gore; gornjei> ◊ pĭatra-n trĭeku pi đisupra đi kap, đinkît sî ma lovĭaskă — <i>kamen mi prođe tik iznad glave, zamalo da me pogodii> ◊ parća đisupra — <i>gornja stranai> ♦ var. đesupra (Tanda) [Por.], (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ supr. đi źuos, đi žuos [Por.]  [Vidi]

1641  đișćins  deștins  отпасан  đișćins (đișćinsă) (mn. đișći, đișćinsă) [akc. đișćins] (prid.) — <i>otpasan, raspasan, sa odvezanim pojasom, kaišom, učkuromi> ◊ mĭarźe ku kuraua đișćinsă, iĭ pikă pîntaluońi — <i>ide sa otpasanim kaišem, spașće mu pantalonei> ♦ supr. înćins [Por.] ∞ đișćinźe  [Vidi]

1640  đișćinźe  deștinge  отпасати  đișćinźe (ĭuo đișćing, ĭel đișćinźe) [akc. đișćinźe] (gl. p. ref.) — 1.<i> otpasati, skinuti opasač, kaiš ili učkur kojim je što opasano, obavijenoi> ◊ învață kopilu să đișćingă sîngur kuraua la nadraź — <i>nauči dete da samo otpaše kaiš na pantalonamai> ♦ sin. đizļega [Por.]  [Vidi]

1652  đișkiptora  deschiotora  раскопчати  đișkiptora (ĭuo đișkĭeptur, ĭel đișkĭeptură) [akc. đișkiptora] (gl. p. ref.) — <i>raskopčati, otkopčati dugme na odećii> ◊ kum ma luvă-n brață, pokńi urĭakĭa la kiptuarĭe, șî kimĭașa mi sa đișkiptoră singură — <iim me zagrli, puče ušica na petlji, i košulja se sama raskopčai> [Por.] ∞ kiptuare  [Vidi]

1653  đișkiptorat  deschiotorat  раскопчан  đișkiptorat (đișkiptorată) (mn. đișkiptoraț, đișkiptoraće) [akc. đișkiptorat] (prid.) — <i>raskopčan, sa otkopčanom odećomi> ◊ în vuoĭskă ńima nu kućaḑă sî mĭargă đișkiptorat — <i>u vojsci niko ne sme da ide raskopčani> ♦ supr. înkiptorat [Por.] ∞ đișkiptora  [Vidi]

1617  đișkuńat  descuiat  откључан  đișkuńat (đișkuńată) (mn. đișkuńaț, đișkuńaće) [akc. đișkuńat] (prid.) — <i>otključan, naročito za vrata koja su se zatvaral klinomi> ◊ am lasat ușa đișkuńată, kă nau uoțî śe s-îm fure đin koļibă — <i>ostavio sam vrata otključana jer lopovi nemaju šta da mi uzmu iz kolibei> ♦ var. đeșkuńat ♦ var. đișkuĭat (Crnajka) ♦ sin. đeșkis, đișkiĭat [Por.]  [Vidi]

1828  đivrĭame  devreme  раније  đivrĭame [akc. đivrĭame] (pril.) (komp.) — 1. <i>ranije, pre nekog određenog vremenskog momenta, bez obzira na doba danai> ◊ vinu śe guod puoț măîĭ đivrĭame, kă avĭem mult đi lukru — <i>dođi što god ranije možeš, jer imamo mnogo poslai> 2. <i>predveče, pre nego što padne mraki> ◊ oguaĭe vićiļi măĭ đivrĭame, să nu ńegurĭeḑ ku ĭaļe — <i>izmiri stoku malo ranije, da ne omrkneš sa njom i>(Tanda) ♦ sin. învrĭame [Por.]  [Vidi]

1586  đizbraka  dezbrăca  свлачити  đizbraka (ĭuo đizbrak, ĭel đizbrakă) [akc. đizbraka] (gl. p. ref.) — <i>svlačiti, skidati odeću sa sebe ili nekog drugogi> ◊ nu ći đizbraka, kî ĭe afară înga frig — <i>nemoj se skidati jer je napolju još uvek hladnoi> ◊ đizbrakă kopiĭi, vrĭamĭa ĭe đi kulkuș — <i>skini decu, vreme je za spavanjei> ♦ sin. đișćiĭa ♦ supr. înbraka [Por.] ♦ dij. var. dăspoĭa (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

1587  đizbrakat  dezbrăcat  разголићен  đizbrakat (đizbrakată) (mn. đizbrakaț, đizbrakaće) [akc. đizbrakat] (prid.) — <i>razgolićen, koji je razgrnuo ili skinuo odećui> ◊ m-am đizbrakat kă număĭ puot đi zapuk — <i>skinuo sam se jer mi je vrućei> ♦ sin. đispoĭat, đeșćiĭat ♦ supr. înbrakat [Por.] ∞ đizbraka  [Vidi]

1610  đizgoļi  dezgoli  разголитити  đizgoļi (ĭuo ma đizgoļiesk, ĭel sa đizgoļiașće) [akc. đizgoļi] (gl. p. ref.) —<i> razgolititi (se), skinuti se go, svući (se); otkriti (se)i> ◊ nu traźa pîătura đi pi mińe, nu ma đizgoļi kî mi frig — <i>ne skidaj ponjavu sa mene, nemoj me otkriti jer mi je hladnoi> ◊ kînd vrĭeĭ sî skuoț puomu đin pomînt, tu măĭ întîń iĭ đizgoļieșć rîdaśińiļi — <i>kad hoćeš da izvadiš voćku iz zemlje, ti joj najpre razgolitiš korenjei> ♦ sin. đizbraka, đistruka ♦ supr. astruka [Por.] ∞ guol  [Vidi]

1611  đizgoļit  dezgolit  разголићен  đizgoļit (đizgoļi) (mn. đizgoļiț, đizgoļiće) [akc. đizgoļit] (prid.) — <i> razgolićen, ogoljen, otkriven, sa koga je skinut pokrivač; nag; goi> ◊ m-am învațat ku kîrpa-n kap, șî kînd mis ku kapu guol, parke mis đizgoļită — <i>navikla sam na maramu, i kada sam gologlava, kao da sam razgolićenai> ◊ pluaĭa a fakut ogaș pin građină, șî krîmpiĭi mĭ-a ramas đizgoļiț ku rîdaśińiļi la suare — <i>kiša je napravila potok kroz baštu, i krompiri su mi ostali ogoljeni, sa korenjem na suncui> (Tanda) ♦ sin. đizbrakat, đistrukat [Por.] ∞ đizgoļi  [Vidi]

1642  đizgrađi  dezgrădi  разградити  đizgrađi (ĭuo đizgrađiesk, ĭel đizgrađiașće) [akc. đizgrađi] (gl. p. ref.) — <i>razgraditi, rasturiti ili skinuti i ukloniti ogradui> ◊ s-a sfîrșît klańa ku fîn, șî akuma m-am pus să đizgrađiesk țarku — <i>stog je gotov, i sada sam počeo da skidam ogradui> [Por.]   [Vidi]

1643  đizgrađit  dezgrădit  неограђен  đizgrađit (đizgrađi) (mn. đizgrađiț, đizgrađiće) [akc. đizgrađit] (prid.) — <i>neograđen, prostor koji bi trebalo da bude ograđen i zaštićen, a nijei> ◊ nu lasa bașćauă đizgrađită, kă tună vićiļi șî fak șćietă — <i>ne ostavljaj baštu neograđenu, jer ulazi stoka i pravi štetui> [Por.] ∞ đizgrađi  [Vidi]

1624  đizgropa  dezgropa  откопати  đizgropa (ĭuo đizgruop, ĭel đizgruapă) [akc. đizgropa] (gl. p. ref.) —<i> otkopatii> ◊ krumpiĭ sa đizgruapă ku sapa — <i>krompir se vadi iz zemlje motikomi> ◊ a sapat ku furiș ḑîua-nuapća, ș-a đizgropat uala ku bańi —<i> kopali su krišom dan i noć, i iskopali ćup sa paramai> ♦ supr. îngropa [Por.] ♦ dij. var. dăzgropa [Hom.]  [Vidi]

1725  đizgropare  dezgropare  откопавање  đizgropare (mn. đizgropîărĭ) [akc. đizgropare] (i. ž.) — <i>otkopavanje, iskopavanje, raskopavanjei> ◊ rumîńi în Omuoļ sa lasat đi đizgroparĭa morțîlor — <i>Vlasi u Homolju napustili su otkopavanje pokojnikai> ◊ sapă bunarĭu, șă kată lukratuorĭ la đizgropare — <i>kopa bunar, i traži radnike za iskopavanjei> ♦ supr. îngropare [Por.] ∞ đizgropa  [Vidi]

1625  đizgropat  dezgropat  откопан  đizgropat (đizgropată) (mn. đizgropaț, đizgropaće) [akc. đizgropat] (prid.) — <i>otkopan, iskopan, izvučen iz zemlje kopanjemi> ◊ ńișći puomĭ a ramas đizgropaț la dunga gruopi — <i>neke voćke su ostale iskopane na ivici rupei> ♦ supr. îngropat [Por.] ∞ đizgropa  [Vidi]

1614  đizloka  disloca  изместити  đizloka (ĭuo ma đizluok, ĭel sa đizluokîĭe) [akc. đizloka] (gl. p. ref.) — <i>izmestiti (se); pomeriti (se); ispasti iz ležištai> ◊ śeva sa đizluokîe kînd ĭasă đin luok — <i>nešto se „izmešta” kad ispadne iz ležištai> ♦ sin. muta, miśka [Por.]  [Vidi]

1473  đizļegat  dezlegat  одвезан  đizļegat (đizļegată) (mn. đizļegaț, đizļegaće) [akc. đizļegat] (prid.) — <i>odvezan, razvezani> ◊ s-a đizļegat kîńiļi, ș-a muśkat drumașu — <i>odvezao se pas, i ujeo prolaznikai> ♦ supr. ļegat [Por.] ♦ dij. var. đizļagat (Osnić) [Crn.] ∞ đizļega   [Vidi]

1475  đizļegatuorĭ  dezlegător  одвезивач  đizļegatuorĭ (đizļegatuare) (mn. đizļegatuorĭ, đizļegatuare) [akc. đizļegatuorĭ] (prid.) — <i>odvezivač, lice koje odvezuje ili razvezujei> ◊ đizļegatuorĭ la saś la muară, đizļegatuorĭ la snuopĭ la mașînă đi trîirat — <i>odvezivač džakova u vodenici, odvezivač snopova na vršalicii> [Por.] ∞ đizļega  [Vidi]

1474  đizļegatură  dezlegătură  одвезивање  đizļegatură (mn. đizļegaturĭ) [akc. đizļegatură] (i. ž.) — 1. <i>odvezivanje, razvezivanje; oslobađanje od obaveze; raskid ugovorai> ◊ s-a dus la sud, ș-akolo a fakut đizļegatură la vuorbă ś-a fuost întra iĭ — <i>otišli su na sud, i tamo obavili raskid ugovora koji je bio među njimai> 2. (mag.) <i>bajanje za vraćanje oduzete moći, najčešće seksualnei> ◊ kînd nu măĭ puoț sî aĭ trĭabă ku muĭarĭa, će duś la vro vîržîtuare să-ț fakă đi đizļegatură — <i>kad više ne možeš da imaš posla sa ženom, ideš kod neke vračare da ti baje za odvezivanjei> [Por.] ∞ đizļega  [Vidi]

1476  đizļipi  dezlipi  одлепити  điipi (ĭuo điipĭesk, ĭel điipĭașće) [akc. điipi] (gl. p. ref.) — <i>odlepiti (se), odlepljivati (se), odvajati ili razdvajati ono što je bilo slepljenoi> ◊ mi s-a điipit morśila đi pi parĭeț la koļibă, șî tună frugu-n suobă — <i>odlepilo mi se blato sa zidova kolibe, i ulazi hladnoća u sobui> [Por.] ∞ ļipi  [Vidi]

1478  đizļipitură  dezlipitură  одлепак  điipitură (mn. điipiturĭ) [akc. điipitură] (i. ž.) — 1. <i>odlepak, komad koji se odlepioi> ◊ supt strĭeșîna koļibi o gramadă đi điipitură đi pi parĭeț — <i>pod nadstrešnicom kolibe gomila odlepaka sa zidovai> 2. <i>mesto sa koga se odvojio odlepaki> ◊ am fakut morśilă ku pļauă, să astup điipituriļi la konak — <i>umesio sam blato i plevu da zatvorim mesta na kući na kojima se odlepio zidi> [Por.] ∞ điipi  [Vidi]

5871  đizmećiśală  dezmeticire  освешћивање  đizmećiśală (mn. đizmećiśaļe) [akc. đizmećiśală] (i. ž.) — (psih.) <i>osvešćivanje, povratak svestii> ◊ kînd auḑîĭ kă kopilu a kaḑut amețît, aļergaĭ ku sufļitu-n gură, șă înśepuĭ ĭuta ku đizmećiśala kum am șćut măĭ bińe — <i>kad sam čuo da je dete palo u nesvest, potrčah kao bez daha, i započeh sa osvešćivanjem kako sam najbolje znaoi> [Por.] ∞ đizmećiśi  [Vidi]

1428  đizmĭerda  dezmierda  размазити  đizmĭerda (ĭuo đizmĭerd, ĭel đizmĭardă) [akc. đizmîerda] (gl. p. ref.) — <i>razmaziti, ispunjavati nekome svaku želju (obično za dete) i> ◊ nu đizmĭerda kopilu, kă n-o sî puoț trai đi zburdațîĭa luĭ — <i>nemoj razmaziti dete, jer nećeš moći da živiš od njegove razmaženostii> [Por.]   [Vidi]

1429  đizmĭerdat  dezmierdat  размажен  đizmĭerdat (đizmĭerdată) (mn. đizmĭerdaț, đizmĭerdaće) [akc. đizmĭerdat] (prid.) — <i>razmažen, kome se ispunjava svaka želja, koji je vaspitno zapušten; lakomislen; neodgovoran; lenji> ◊ astîḑ nu măĭ vĭeḑ tu kopiĭ vrĭańiś, numa đarîndu vĭeḑ gramadă đi kopilamă đizmĭerdată — <i>danas više ne vidiš vrednu decu, nego svuda vidiš samo gomilu razmažene dečurlijei> ♦ sin. zburdat [Por.] ∞ đizmĭerda  [Vidi]

1493  điznoda  deznoda  развезати  điznoda (ĭuo điznuod, ĭel điznuadă) [akc. điznoda] (gl. p.) — <i>razvezati, odvezati nešto što je bilo vezano u čvori> ◊ điznuadă sfuară, ļagă vaśiļi đi par, șî pļakă — <i> razveži konopac, veži krave za kolac, i krenii> ♦ supr. noda [Por.] ♦ dij. var. ďeznoda [Kmp.]  [Vidi]

2754  điznou  deznou ?  изнова  điznou [akc. điznou] (pril.) — <i>iznova, nanovo, iz početkai> ◊ ńimik nuĭe bun, trăbe tuot fakut điznou — <i>ništa ne valja, treba sve nanovo uraditii> ♦ / đ[e] + (srb.) iz + nou [Por.] ∞ nou  [Vidi]

1622  đizumfla  dezumfla  испумпати (се)  đizumfla (ĭuo ma đizumflu, ĭel sa đizumflă) [akc. đizumfla] (gl. p. ref.) — <i>ispumpati (se), splasnuti, izduvati (se)i> ◊ skosăĭ điiļi, șî mi sa đizumflă obrazu ĭuta —<i> izvadih zub, i otok na obrazu je brzo splasnuoi> [Por.]   [Vidi]

1623  đizumflat  dezumflat  спласнут  đizumflat (đizumflată) (mn. đizumflaț, đizumflaće) [akc. đizumflat] (prid.) — <i>splasnut, ispumpan, izduvani> ◊ ruata nu mi kum trîabe, ăće, îm stîă supt parĭaće ku gumiļi đizumflaće — <i>bibickl mi nije ispravan, eno, stoji mi pod zidom, sa ispumpanim gumamai> [Por.] ∞ đizumfla  [Vidi]

1601  đizvața  dezvăţa  одучити  đizvața (ĭuo ma đizvîăț, ĭel sa đizvață) [akc. đizvața] (gl. p. ref.) — <i>odučiti (se), odviknuti (se); promeniti navikui> ◊ kum uomu sa învață, așa sa șî đizvață — <i>kako se čovek navinke, tako se i odviknei> ♦ supr. învața [Por.]   [Vidi]

1602  đizvațat  dezvăţat  одвикнут  đizvațat (đizvațată) (mn. đizvațaț, đizvațaće) [akc. đizvațat] (prid.) — <i>odviknut, odučen, koji je promenio naviku, ili koji je zaboravio neko znanje, veštinui> ◊ vaśiļi sînt đizvațaće đi tras în žug — <i>krave su odučene od vučenja u jarmui> ◊ s-a ļikuit, ș-akuma traĭașće kuminće, đizvațat đi bĭare — <i>lečio se, i sada živi mirno, odviknut od pića i>[Por.] ∞ đizvața  [Vidi]

1603  đizvîăț  dezvăţ  одвика  đizvîăț (mn. đizvîățurĭ) [akc. đizvîăț] (i. s.) — <i>odvikai> ◊ măĭ grĭeu đizvîăț ĭe sî ći laș đi tutun — <i>najteža odvika je da ostaviš duvani> ♦ var. đizvăț ♦ supr. învîăț, învăț [Por.] ∞ đizvața  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1907  đizvîrćit  dezvârtit  одврнут  đizvîrćit (đizvîrći) (mn. đizvîrćiț, đizvîrćiće) [akc. đizvîrćit] (prid.) — <i>odvrnut, odvijen (za zavrtanj, vijak)i> ◊ n-am bagat sama, mi s-a lîbovit șrafurļi la ruată, șî ĭuo ku ĭaļe așa đizvîrćiće am karat gata un śias șî măĭ bińe — <i>nisam primetio, olabavili su mi se zavrtnji na točku, i ja sam sa njima tako odvrnutim vozio gotovo sat i neštoi> [Por.] ♦ dij. var. đezvîrćit [GPek] ∞ đizvîrći  [Vidi]

1908  đizvîrḑî  dezvârzi  размрсити  đizvîrḑî (ĭuo đizvîrḑîăsk, ĭel đizvîrḑîașće) [akc. đizvîrḑî] (gl. p. ref.) — 1. <i>razmrsiti nešto što je zamršeno; razvezati; raspetljatii> ◊ mi sa đizvîrḑîră kurîaļiļi la opinś — <i>razvezali su mi se kaiševi na opankamai> 2. (fig.) <i>razmotriti i razreštiti neki problem; raspetljatii> ◊ atîća înkîlśiturĭ întra iĭ nu măĭ đizvîrḑîașće ńiś dumńeḑîu — <i>tolike petljancije među njima ne može da razmrsi ni gospod bogi> ♦ sin. điskîlśi [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑî [GPek]  [Vidi]

1909  đizvîrḑît  dezverzit  размршен  đizvîrḑît (đizvîrḑîtă) (mn. đizvîrḑîț, đizvîrḑîće) [akc. đizvîrḑît] (prid.) — 1. <i>razmršen, raspetljan; razvezan; odvezani> ◊ kînd vaḑuĭ firîļi đizvîrḑîće, tunaĭ în razbuoĭ ku drag — <i>kad videh razmršene niti, uđoh u razboj puna voljei> 2. (fig.) <i>razrešen, raspetljan, razmršen, razjašnjen problem, sukob ili nesporazumi> ◊ parkĭe ĭe măĭ ușuor đi kînd ĭe întra nuoĭ tuot đizvîrḑît — <i>kao da je lakše otkad je muđu nama sve raspteljanoi> ♦ supr. învîrḑît [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑît [GPek] ∞ đizvîrḑî  [Vidi]

1910  đizvîrḑîtură  dezverziture  распетљанција  đizvîrḑîtură (mn. đizvîrḑîturĭ) [akc. đizvîrḑîtură] (i. ž.) — <i>raspetljancija, akcija raspetljavanja zamršene situacijei> ◊ n-am ńiś o trĭabă ku đizvîrḑîtura fĭeći mĭaļe ku uomu iĭ đintîń — <i>nemam nikakve veze sa raspetljancijom moje ćerke sa njenim prvim mužemi> ♦ supr. învîrḑîtură [Por.] ∞ đizvîrḑî  [Vidi]

1731  đižuga  dejuga  испрегнути  đižuga (ĭuo đižug, ĭel đižugă) [akc. đižuga] (gl. p.) — <i>ispregnuti, osloboditi se jarma; skinuti jarami> ◊ đižugă buoĭi sî ođińaskă, șî dîăļe kîta uruĭală — <i>ispregni volove da se odmore, i daj im malo jarmei> ♦ supr. înžuga [Crn.]  [Vidi]

1733  đižugarĭe  dejugare  испрезање  đižugarĭe (mn. đižugîărĭ) [akc. đižugarĭe] (i. ž.) — <i>isprezanje zaprege, oslobađanje zaprege jarmai> ◊ pućem sî mîĭ traźem kîćiva brĭažđe pin luok, pînă nu vińe vrĭamĭa đi đižugarĭe — <i>možemo povući još koju brazdu na njivi, dok ne dođe vreme za isprezanjei> ♦ supr. înžugarĭe [Crn.] ∞ đižuga  [Vidi]

1732  đižugat  dejugat  испрегнут  đižugat (đižugată) (mn. đižugaț, đižugaće) [akc. đižugat] (prid.) — <i>ispregnut, vučno grlo oslobođeno jarmai> ◊ vaka ĭe đižugată, ș-akuma ođińiașće — <i>krava je ispregnuta, i sada odmarai> [Crn.] ◊ a lasat buoĭi đižugaț în marźina luokuluĭ, șî iĭ s-a bagat în kukuruḑ — <i>ostavio je ispregnute volove na ivici njive, i oni su ušli u kukuruzi> ♦ var. đežugat (Tanda) [Por.] ♦ supr. înžugatźug  [Vidi]

1712  điźaba  degeaba  бадава  điźaba [akc. điźaba] (pril.) — <i>badava, za džabe, bez para ili bez neke koristi; uzalud; budzaštoi> ◊ điźaba a mĭers la șkuală — <i>badava je išao u školui> ◊ dakă vinḑ, nu da điźaba — <i>ako prodaješ, nemoj davati za badavai> ◊ điźaba źabuță — <i>banbadavai> [Por.] ♦ / đi — <i>zai> + źaba — <i>badavai>  [Vidi]

2189  Đuĭkă  Giuică  Ђујко  Đuĭkă [akc. Đuĭkă] (i. m.) — (antr.) <i>Đujko, l.i. u Crnoj Recii> ◊ Ĭanku Đuĭkă a fuost kińez în sat, șî uom vaḑut — <i>Janko Đujka je bio seoski knez, i viđen čoveki> [Crn.]  [Vidi]

2190  Đuĭkuońi  Giuiconi  Ђујкони  Đuĭkuońi [akc. Đuĭkuońi ] (i. m.) — (antr.) <i>Đujkoni, „Đujkovići”, vlaško prezime porodice Nekšanović u Osniću, nastalo prema pretku po nadimku „Đuĭkăi>” ◊ Đuĭkuońi sînt vrĭańiș, șî pazîăsk mulće vaś ku lapće — <i>Đujkoni su vredni, i čuvaju mnogo krava muzarai> [Crn.] ∞ Đuĭkă  [Vidi]

2765  đurđiță  lăcrimioară  ђурђевак  đurđiță [akc. đurđiță] (i. ž.) — (bot.) <i>đurđevaki> (Convallaria majalis) ◊ đurđița ĭe fluare padurĭană kare dă în primovară, șî are fluorĭ albe, marunće șî fakuće ka klopațăļiļi — <i>đurđevak je šumsko cveće koje niče u proleće, i ima sitne bele cvetove, nalik na zvončičei> ♦ sin. kukuruḑu-uoi (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1823  e  e  е  e (uzv.) — 1. (često sa ponavljanjem) <i>za iskazivanje ili pojačavanje nekog osećanjai> ◊ numa „e”, or „eee”, sa ḑîśe kînd će mirĭ đi śauva, kînd îț pare rău k-aĭ auḑît vrun rîău, kînd iș ńisufarat or mîńiuos — <i>samo „e”, ili „eee”, kaže se kada se čudiš nečemu, kada ti je žao zbog nečeg lošeg što si čuo, kada si nestrpljiv ili ljuti> ◊ eee, kopiĭ, ńimik n-o sî fiĭe đin vuoĭ, kă durmiț pănă-n amńaḑîț — <i>eee, deco, ništa neće biti od vas, jer spavate do podnei> 2. <i>za izražavanje pitanja sa sumnjom (zar?)i> ◊ kînd vrĭeĭ s-întrîăbĭ, kî nu baș do krĭeḑ în aĭa ś-aĭ-uḑît — <i>kad želiš da (se) pitaš, jer ne veruješ sasvim u ono što si čuoi> ◊ e, măĭ ḑî odată, pă sî krĭed în urĭekiļi mĭaļe — <i>e, kaži još jednom, pa da poverujem svojim ušimai> 3. a. <i>za dozivanje i>◊ kînd kĭem pi vrunu, or kaț sî sa-ntuarkă kîtra ćińe — <i>kada zoveš nekog, ili tražiš da se okrene prema tebii> ◊ e, auḑ tu śe-ț vorbĭesk, or sî-ț trag o palmă — <i>e, čuješ li šta ti govorim, ili da ti razvučem jednu šamarčinui> b. <i>za poštapanje u govorui> ◊ kînd înśĭepĭ vuorba, da nu iș baș đi tuot sigirat śe trîabe să spuń — <i>kad počneš rečenicu, a nisi baš siguran šta treba da kažeši> ◊ e, pă ĭuo atîta am șćut, atîta v-am spus — <i>e, pa ja sam toliko znao, toliko sam vam kazaoi> [Por.]  [Vidi]

2468  fa  fa  девојче  fa (uzv.) — <i>devojko! devojče! ženska!i> ◊ „fa” puaće să ḑîkă fiĭekare la o famĭaĭe, numa dakă sînt baș prĭaćiń buń, șî nuĭe ńiś-o mîńiĭe întra iĭ — <i>„fa” može da kaže bilo ko ženskoj osobi, samo ako su baš dobri prijatelji, i ako među njima nema nikakve ljutnjei> ◊ fa, Mariĭo, m-auḑ tu, ba, or ći faś surdă? — devojče, Marija, čuješ li ti mene, bre, ili se praviš gluva? ◊ „fa” arată mare dragusta întra duauă muĭerĭ — <i>„fa” pokazuje veliku bliskost između dve ženei> ♦ / (skr.) < fată — <i>devojka, ženska osobai> [Por.] ∞ fată1   [Vidi]

2043  față  faţă  лице  față (mn. fĭață) [akc. față] (i. ž.) — <i>lice; prednja stranai> 1. (anat.) <i>ljudsko licei> ◊ fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — <i>lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradui> ◊ kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ — <i>onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava)i> [Por.] ◊ sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka raku — <i>okrenu se licem prema meni i pocrvene kao raki> (Osnić) [Crn.] 2. <i>gornja ili prednja strana predmetai> ◊ puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — <i>stavi ponjavu na krevet sa licen na gorei> 3. (reljef) <i>osunčana, prisojna stranai> ◊ fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — <i>„faca” je zemljište okrenuto suncui> (Tanda) [Por.] ◊ în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruḑu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — <i>u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplijai> (Osnić) [Crn.] 4. (prostor) <i>lice mestai> ◊ a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — <i>izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinui> (Rudna Glava) 5. (top.) <i>šumska parcela na prisojnoj strani, označena imenom vlasnika, veličinom, ili nekim karakterističnim objektomi> ◊ Fața mikă (or mare) — <i>Malo (ili veliko) prisojei> ◊ Fața lu Ĭuon — <i>Jonovo prisojei> (Tanda) ◊ Fața muori — <i>Vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice)i> (Crnajka) 6. (za doba dana) <i>osvit, praskozorjei> ◊ aĭa a fuost în față đi ḑîuă — <i>to je bilo u osvitu danai> (Blizna) ♦ up. firĭe ♦ supr. duos [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1802  fagur  fagur  саће  fagur (mn. fagurĭ) [akc. fagur] (i. m.) — <i>saće, ploča od voska sa ćelijama u koje pčele stavljaju medi> ◊ aźutaĭ la dĭeda să muće stupi, șî kîpataĭ duoĭ fagurĭ đi mńare — <i>pomogoh dedi da premesti košnice, i dobih dva saća s medomi> [Por.]  [Vidi]

1791  faĭdă  faidă  фајда  faĭdă (mn. făĭḑ) [akc. faĭdă] (i. ž.) — <i>fajda, dobit, koristi> ◊ đi źaba m-am trîpadat ku atîta drum, ńiś o faĭdă n-am avut — <i>uzalud sam prevaliio toliki put, nikakve koristi nisam imaoi> ♦ var. vaĭdă ♦ sin. dobîndă [Por.]  [Vidi]

1838  faĭn  fain  добар  faĭn (faĭnă) (mn. faĭń, faĭńe) [akc. faĭn] (prid.) — <i>dobar, fini> ◊ prînḑîră faĭn, șî sa kulkară sî duarmă o țîră — <i>ručaše dobro, i prilegoše da malo odspavajui> ◊ faĭń uamiń đi tuot — <i>ljudi sasvim dobrii> ◊ țuala-sta îm stă faĭn — <i>ovo odelo mi stoji dobroi> ♦ var. faĭno ♦ sin. bun [Por.]  [Vidi]

4403  faĭn  fain  добро  faĭn [akc. faĭn] (pril.) — <i>dobro, odlično, fino, lepoi> ◊ tuot a fuost faĭn, ń-am pitrekut rău frumuous — <i>sve je bilo dobro, proveli smo se vrlo lepoi> ◊ a fakut koļașă bună, a śinat faĭn, șî s-a kulkat să duarmă — <i>napravili su dobar kačamak, večerali lepo, i legli da spavajui> ♦ var. faĭno ♦ sin. bun [Por.]  [Vidi]

1796  fakut  făkut  направљен  fakut (fakută) (mn. fakuț, fakuće) [akc. fakut] (prid.) — <i>napravljen, izrađen; rođeni> ◊ fakut a puļi — <i>urađen naopako, sklepani> ◊ fakut numa đi rîs — <i>rođen samo za podsmehi> ◊ fakut adîns đ-așa trĭabă — <i>napravljen posebno za tu namenui> [Por.] ∞ faśe  [Vidi]

1786  falkă  falcă  вилица  falkă (mn. fălś) [akc. falkă] (i. ž.) — (anat.) <i>vilica, čeljust (Mandibula)i> ◊ ma duare điiļi, șî mi s-a-nflat falka tuată — <i>boli mi zub, i natekla mi je vilica svai> ◊ n-are ńiś un đinće-n falkă — <i>nema nijedan zub u vilicii> [Por.]   [Vidi]

2196  faļi  făli  фалити  faļi (ĭuo faļiesk, ĭel faļiașće) [akc. faļi] (gl.) — <i>faliti, nedostajati; manjkatii> ◊ nu-m faļiașće ńimika — <i>ne fali mi ništai> ◊ pļesńit, iĭ faļiașće śuava-n kap, nuĭe întrĭeg — <i>blesav, fali mu nešto u glavi, nije ceoi> ◊ am uoptsuće, măĭ îm faļiașće duauăsuće pă să am omiĭe — <i>imam osamsto, fali mi još dvesta pa da imam hiljadui> ◊ đeșkiđe uoki șî pazîa bińe: numa-m va faļi fiĭe śe, tu iș gata — <i>otvorii i pazi dobro: samo li mi bude falilo bilo šta, ti si gotovi> [Por.]  [Vidi]

1814  faļiĭe  felie  кришка  faļiĭe (mn. faļiĭ) [akc. faļiĭe] (i. ž.) — <i>kriška, velijai> ◊ dupa śe strîkurăm kașu, taĭem brînḑa-n faļiĭe, șă ļi puńem în śubăr — <i>kada se kaša iscedi, tada isečemo sir na kriške, i položimo ih u čabari> [Por.]   [Vidi]

1815  faļiuos  felios  кришкаст  faļiuos (faļiuasă) (mn. faļiuoș, faļiuasă) [akc. faļiuos] (prid.) —<i> kriškast, kriškolik, koji ima oblik kriške, velijei> ◊ faļiuos sa ḑîśe đi śeva śe ĭe fakut ka faļiĭa, da n-ar trăbuĭa să fiĭe așa — <i>kriškasto se kaže za nešto što je napravljeno kao kriška, a ne bi trebalo da bude takvoi> [Por.] ∞ faļiĭe  [Vidi]

1850  famĭaĭe  femeie  жена  famĭaĭe (mn. famĭeĭ) [akc. famĭaĭe] (i. ž.) — <i>žena, ženska osoba; osoba ženskog polai> ◊ kînd vĭeḑ pi drum o insă-n suknă, da nu șćiĭ kare ĭe șî śi ĭe, spuń kî vĭeḑ o famĭaĭe — <i>kad vidiš na putu osobu u suknji, a ne znaš ni ko je ni šta je, kažeš da vidiš jednu žensku osobui> ◊ famĭaĭe ćinîră, ńimîritată sa kĭamă fată — <i>ženska osoba, mlada i neudata, zove se devojkai> ◊ famĭaĭe mîritată ĭe muĭarĭe — <i>udata ženska osoba je ženai> ◊ famĭaĭe batrînă sa kĭamă babă — <i>stara žena zove se babai> ♦ var. famĭeĭe (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1852  famĭeĭașće  femeiește  женскасто  famĭeĭașće [akc. famĭeĭașće] (pril.) — <i>ženskasto, kao žena, slično ženii> ◊ saraku, nu kî nare ńiś un sîămn voĭńiśiesk, numa șî vorbĭașće kumva famĭeĭașće — <i>siroma, ne samo da nema nijedan muški znak, nego i nekako govori ženskastoi> [Por.] ∞ famĭaĭe  [Vidi]

5717  fańină  fanină  брашно  fańi (mn. fańiń) [akc. fańină] (i. ž.) — (nutr.) <i>brašnoi> ◊ fańina sa maśină la muară đin buobe đi mărințîș — <i>brašno se melje u vodenici od semena žitaricai> ◊ đi kum sa ogođașće pĭatra muori, fańina puaće fi măĭ maruntă, or măĭ mare — <i>od toga kako se namešta vodenični kamen, brašno može biti finije i krupnijei> ♦ var. fai (Crnajka, deo Tande) [Por.]  [Vidi]

1810  fara  fără  без  fara [akc. fara] (predl.) — <i>bezi> ◊ fara ĭel sa puaće — <i>bez njega se možei> ◊ fara ńimika — <i>bez ičega, siromahi> ◊ (izr.) Nuĭe muarće fara rîs, nuĭe nuntă fara plîns. — <i>Nema pogreba bez smeha, nema svadbe bez plača. [i>Por.]  [Vidi]

1842  farbarĭ  farbari  фарбар  farbarĭ (mn. farbarĭ) [akc. farbarĭ] (i. m.) — <i>farbar, proizvođač farbe, radnik u farbari, ili radnik koji radi sa farbomi> ◊ am ćokńit karu pi đinainće, șî l-am mînat la un farbarĭ sî mĭ-el fărbuĭe — <i>čuknuo sam kola spreda, i oterao sam ih kod jednog farbara da ga ofarbai> [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1839  farbă  farbă  фарба  farbă (mn. farbe, fărburĭ) [akc. farbă] (i. s.) — (color) 1. <i>farba, obojeni pigmenti> ◊ đimult fărburļi a fakut muĭerļi đin buĭeḑ, d-akuma fiĭe śe farbă-ț trîabe, o gasîășć în dugaĭe — <i>nekada su farbe pravile žene od biljaka, a sada koja god ti farba zatreba, nađeš je u prodavnicii> ◊ mĭ-a mînžît tumobilu ku farbă ńagră la vo doă-triĭ luokurĭ — <i>namazali su mi kola crnom farbom na dva-tri mesta i>2. <i>boja (šara)i> ◊ farbă albă, galbină, ruoșîĭe, bilovinkă — <i>boja bela, žuta, crvena, ljubičastai> ◊ farbă đeșkisă, farbă înkisă — <i>svetla boja, tamna (zagasita) bojai> ◊ fărburļi pi pîătură, ś-a țasuto mama đimult, nu sa ogođesk prĭa bińe —<i> boje na ponjavi, koju je davno izatkala baba, ne slažu se najboljei> [Por.]  [Vidi]

2238  farmikă  farmec  враџбина  farmi (mn. farmiśe) [akc. farmikă] (i. ž.) — (mag.) <i>vradžbina, čini, mađijai> ◊ ĭ-a fakut vrîžîtuarĭa șî vro farmikă, s-o labiđe în drumu fĭeći, pi unđe ĭa sa duśe la apă, șî ĭar’ ńimika, fata n-a prins drag đi ĭel — <i>napravila mu je vračara i neku vradžbunu, da je baci na put kud devojka ide na vodu, i opet ništa: devojka ga nije zavolelai> ◊ faśe farmiśe — <i>pravi čini, mađije; vračai> ◊ labdă farmiśe — <i>baca činii> ♦ sin. mamută, momuată, fîkatură, trîmisatură, nîpraćitură ♦ up. farńi [Por.]  [Vidi]

2239  farńikă  farmică  врачара  farńi (mn. farńiśe) [akc. faikă] (i. ž.) — (zast.) (mag.) <i>vračarai> ◊ farńikă faśe la farmiśe — <i>vračara pravi činii> ◊ kam s-a pĭerdut farńiśiļii batrîńe, kare a ļikuit lumĭa ku đeskînćiśe șî ku buĭeḑ, așća śe s-a înpuĭat akuma măĭ mult mint lumĭa đikît să șćiu śieva — <i>dosta su se izgubile stare vračare, koje su lečile ljude bajanjem i travama, ove koje su se sada ispilile, više lažu ljude nego što nešto znajui> [Por.] ∞ vražî  [Vidi]

4373  fașîĭe  fâșie  трака  fașîĭe (mn. fașîĭ) [akc. fașîĭe] (i. ž.) — <i>trakai> ◊ ku fașîĭe đe pînḑă a ļegat piśuariļi la kopiĭ miś pănă a fuost în ļagîn, să nu sa strîmbe — <i>platnenom trakom vezivali su noge maloj deci dok su bila u kolevci, da se ne iskrivei> ◊ (izr.) n-a ĭeșît đin fașîĭe, da a pļekat dupa fĭaće — <i>nije izašao iz pelena, a krenuo po devojkei> ♦ up. skućik [Por.]  [Vidi]

3169  fașîu  fășiu  пашеног  fașîu (mn. fașîĭ) [akc. fașîu] (i. m.) — 1. <i>pašenogi> ◊ fașîĭ sînt barbațî alu duauă suruorĭ — <i>pašenozi su muževi dveju sestarai> 2. (pej.) <i>ženin ljubavniki> ◊ kînd vro muĭare are măĭ mulț ibuomńiś, lumĭa ḑîśe kî sînt iĭ unu la altu fașîĭ — <i>kad neka žena ima više ljubavnika, narod kaže da su oni jedan drugom pašenozii> [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1795  faśe  face  чинити  faśe (ĭuo fak, ĭel faśe) (gl. p.) — 1.<i> činiti, praviti; rađatii> ◊ uomu faśe tuot śe-ĭ plaśe — <i>čovek čini (sve ono) što mu prijai> ◊ fakură ś-o fakură, akuma ĭe amînat — <i>učiniše što učiniše, sad je kasnoi> ◊ muma a fakut triĭ kopiĭ — <i>majka je rodila troje dece i>2. <i>naterati, primoratii> ◊ nu ma măĭ baća, kă ma faś să pļek đi la ćińe — <i>nemoj me više tući, jer ćeš me naterati da pođem od tebe i>◊ atîta ku ańi a nîkažîto fara ńiśkotrĭabă, đ-a fakuto la urmă sî sa spînḑure đi rău — <i>toliko ju je godinama mučio bez razolga, da ju je na kraju primorao da se zbog zla obesii> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1797  faśiare  facere  стварање  faśiare (mn. faśierĭ) [akc. faśiare] (i. ž.) — <i>stvaranje, izrada; rađanje; deloi> ◊ faśiare guală — prazno delo ◊ ńiś o faśiare bună nu-ț ažută, iș păkatuos đi tot — <i>nijedno dobro delo ti neće pomoći, sav si grešani> [Por.] ∞ faśe  [Vidi]

1871  fata  făta  рађати  fata (ĭuo fîăt, ĭ-a fată) [akc. fata] (gl.) — a. (za životinje) (vet.) <i>rađati, donositi mladunče na sveti> ◊ fată tuata žuavina: vaka, skruafa, ĭapa, ursuaĭka, lupuaĭka; rumîńi nau vuorbĭe adînsă đi tuata suartă đi viće — <i>rađa svaka životinja: krava, krmača, kobila, medvedica, vučica; Vlasi nemaju posebne reči za pojedine životinjei> b. (za ljude) (med.) (pej.) <i>rađati; porađati (se)i> ◊ đi la žuaviń, vuorba a trĭekut la muĭerĭ, ama aĭ batrîń a vorbit kî ĭe rușîńe șî pakat sî sa ḑîkă đi vro muĭarĭe kî fată, a ḑîs: „Vaka fată, da muĭarĭa sa nașće!” — <i>sa životinja, reč se prenela na žene, ali su stari govorili da je sramota i greh reći tako za neku ženu, govorili su: „Krava se teli, a žena se porađa!”i> ◊ feĭma a fatat a sară, a fakut duoĭ kopiĭ đi źiamîn — <i>ćerka mi se sinoć porodila, dobila je dva deteta blizanacai> ♦ sin. faśa, nașće [Por.]  [Vidi]

1875  fataluankă  fătăloancă  девојчурак  fataluankă (mn. fătaluanś) [akc. fataluankă] (i. ž.) — <i>deovojčurak, ženska osoba na uzrastu između devojčice i devojkei> ◊ a krĭeskut fećița, akuma ĭe o fataluankă întrĭagă — <i>izrasla je dovojčica, sada je pravi devojčuraki> ♦ var. fîtalău [Por.] ∞ fată  [Vidi]

1872  fatat  fătat  рађање  fatat (mn. fatîărĭ) [akc. fatat] (i. s.) — a. (vet.) <i>rađanje, donošenje mladunaca na svet; koćenje; jagnjenje, teljenje, ždrebanje i dri>. ◊ a veńit vrĭamĭa đi fatat, da koćețu điiĭ nuĭe gata — <i>došlo je vreme jagnjenja, a jaslice za jagnjad nisu gotovei> b. (med.) (pej.) <i>rađanje dece; porađanje; porođaji> ◊ muĭarĭa greuańe ḑaśe în pat, așćată fatatu — <i>trudna žena leži u krevetu, čeka porođaji> ♦ sin. nașćire [Por.] ∞ fata  [Vidi]

1870  fată  fatum  усуд  fată2 [akc. fată] (i. ž.) — (izob.) (demon.) <i>usud, sudbina; demon sudbinei> ◊ lumĭa s-a zuĭtat đ-asta vuorbă, s-a pastrat numa pin žuramînće șî blastîame — <i>ljudi su zaboravili ovu reč, sačuvala se samo u psovkama i kletvamai> [Por.] ∞ fată  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2038  fatuĭ  vătui  младо јаре  fatuĭ (mn.) [akc. fatuĭ] (i. m.) — (zool.) <i>mlado jarei> ◊ ĭuo am treĭ fatuĭ, unu l-am skopit, să-l rańesk șî să-l taĭ, a doĭļa o să-l vind, a treĭļa o să-l las dă mińe dă domazluk — <i>ja imam tri mlada jareta, jednog ću da uštrojim za tov, drugog ću prodati, a trećeg ću ostaviti za domazluki> [Stig] ♦ dir. var. vatuĭ (Plavna) [Pad.], Rudna Glava [Por.] ∞ ĭed  [Vidi]

5792  Fașanź  fașang  Фашник  Fașanź (mn.) [akc. Fașanź] (i. m.) — (kal.) <i>Fašniki> ◊ Fașanź au fost ađet la Bufań la Măĭdan în tot anu, în ḑîļiļi đi zîpostît — <i>Fašnik je bio običaj kod Bufana u Majdanpeku u vreme pokladai> ◊ đi vrĭamĭa Fașanźilor mulț Bufań au făkut ļorfe — <i>u vreme Fašnika mnogi Bufani su izrađivali maskei> ◊ a fost Fașanź-aĭ miś la Zîpostîto-l mik, șî Fașanź-aĭ marĭ kare a kaḑut la Zîpostîto-l mare — <i>bili su Mali Fašnici na Mesne poklade, i Veliki Fašnici koji su padali na Bele pokladei> [Buf.]  [Vidi]

2199  făduļiĭe  fudulie  хвалисање  făduļiĭe (mn. făduļiĭ) [akc. făduļiĭe] (i. ž.) — 1. (pej.) <i>hvalisanjei> ◊ kată lukru tĭeu, n-askulta făduļiĭļi luor, kă nau marźină — <i>gledaj svoja posla, ne slušaj njihova hvalisanja, jer nemaju granicui> 2. <i>pohvala, hvala, dika, ponosi> ◊ a gaćit șkuala șă puaće ku făduļiĭe să ĭasă-n lume — <i>završio je školu, i može s ponosom da izađe u sveti> ◊ nu țîńerîț lukrușală ku ĭel, kî ĭel ĭe baĭat đi tuata făduļiĭa — <i>ne zbijajte šalu s njim, jer je on momak za svaku pohvalui> ♦ var. făduļitură ◊ făduļitură guală — <i>golo hvalisanjei> ♦ sin. labdatură [Por.] ∞ făduļi  [Vidi]

2200  făduļituorĭ  fudulitor  хвалисавац  făduļituorĭ (mn. făduļituorĭ) [akc. făduļituorĭ] (i. m.) — <i>hvalisavaci> ◊ tuoț sînt iĭ numa făduļituorĭ fara ńiś k-o trĭabă — <i>svi su oni samo hvalisavci bez i jednog razlogai> ♦ sin. labdatuorĭ [Por.] ∞ făduļi  [Vidi]

1801  făgăńiță  făgulean  буквић  făgăńiță (mn. făgăńiț) [akc. făgăńiță] (i. ž.) — (bot.) 1. <i>bukvić, mlado stablo bukvei> ◊ făgăńiță ĭe un ļiemn đi fag, ćinăr, supțîrĭe șî nalt — <i>„faganica” je jedno bukovo stablo, mlado, tanko i visokoi> [Por.][GPek] 2. <i>bela bukvai> ◊ făgăńiță ĭe un fieļ dă fag alb, kare ĭe bun dă blîăń, kî sa sparźe frumuos șî n-are nuodurĭ pră ĭeal — <i>„faganica” je jedna posebna vrsta bele bukve, koja je dobra za daske, jer se lepo cepa, i nema čvorovei> (Kladurovo) [Mlava] ∞ fag  [Vidi]

5720  făinarĭ  făinar  брашнар  inarĭ (mn.) [akc. făinarĭ] (i. m.) —(zast.) <i>brašnari> ◊ făinarĭu la nuoștri aĭ batrîń a fuost o butuarkă adîns taĭată șî ńićeḑată đi țînut fańina — <i>brašnar je kod naših starih bila šupljika posebno isečena i izglačana za držanje brašnai> [Por.] ∞ fańi  [Vidi]

5719  făńinat  făinat  брашнаст  făńinat (făńinată) (mn. făńinaț, făńinaće) [akc. făńinat] (prid.) — <i>brašnasti> ◊ kađe o zapadă făńinată, ka kînd s-a rupt saku śĭeruluĭ ku fańină — <i>pada neki brašnast sneg, kao da se pocepao nebeski džak s brašnomi> ♦ var. inat (Crnajka i deo Tande) [Por.] ∞ fańi  [Vidi]

1844  fărbariĭe  fărbarie  фарбара  fărbariĭe (mn. fărbariĭ) [akc. fărbariĭe] (i. ž.) — (color) <i>farbara, mesto gde se prave ili prodaju bojei> ◊ a lukrat mulț ań în Mńemțîĭe, într-o fărbariĭe mare — <i>radio je mnogo godina u Nemačkoj, u nekoj velikoj farbarii> ◊ oraș mik, nare ńiś o fărbariĭe adînsă, ku tuaće fărburļi kare ar trăbui la lume — <i>mala varoš, nema ni jednu specijalnu prodavnicu boja, sa svim farbama koje bi zatrebale ljudimai> ♦ var. farbarńiță [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1840  fărbui  fărbui  фарбати (се)  fărbui (ĭuo ma fărbuĭ, ĭel sa fărbuĭe) [akc. fărbui] (gl. p. ref.) — 1.<i> farbati (se), bojiti, obojiti (se)i> ◊ ĭuo nu dau la feĭmĭa sî fărbuĭe buḑîļi, kă ĭe prĭaćinîră, șî numa sa buskofĭașće — <i>ja ne dam ćerki da farba usne, jer je premlada, i samo se razmažei> 2. (fig.)<i> lagati, varati; „mazati” očii> ◊ n-askulta tuaće-tuaćiļi śe-ț vorbĭașće baĭatu, kî puaće-fi vrĭa numa s-ț fărbuĭe uoki, șî sî ći lasă-nkarkată — <i>ne slušaj sve i svašta što ti govori momak, jer možda hoće samo da ti namaže oči, i da te ostavi trudnui> [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1843  fărbuitu  fărbuire  фарбање  fărbuitu (mn. fărbuiturĭ) [akc. fărbuitu] (i. s.) — 1. <i>farbanje, bojenjei> ◊ am fuost la maĭstur, șî ma tokmiĭ ku ĭel đi fărbuito-la đi kare ț-am puvestît đimult — <i>bio sam kod majstora, i pogodio sam se s njim za ono farbanje, o kome sam ti pričao odavnoi> 2. (fig.) <i>laganje, varanjei> ◊ a luvato ku vuorbe dulśe, șî ĭa a kaḑut la fărbuitu luĭ kopilarĭesk — <i>spopao je slatkim rečima, i ona je pala na njegovo detinjasto farbanjei> [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

3339  făsuĭ  făsui  пасуљ  făsuĭ [akc. făsuĭ] (i. m.) — (izob.) (bot.) <i>pasulj (Phaseolus vulgaris)i> ◊ dakă nu-ĭ alta ńimik dă mînkare, bun ĭe șî făsuĭ d-asară — <i>ako nema ničeg drugog za jelo, dobar je i pasulj od sinoći> ♦ var. păsuĭ [Rom.] ♦ dij. var. pasuĭ [Por.] ∞ pasuĭ  [Vidi]

1873  fećiță  fetiţă  девојчица  fećiță (mn. fećiț) [akc. fećiță] (i. ž.) — 1. (demin.) <i>devojčicai> ◊ fećița ĭe fată mikă, kopil — <i>devojčica je mala devojka, detei> ◊ fećițîļi ažuns đi șkuală — <i>devojčice su stasale za školui> 2. (fig.) (hip.) (folk.) <i>devočje; momai> ◊ trĭeku un baĭețîăl ku fećița đi supt mînă — <i>prođe jedno momče, s devojčetom ispod rukei> ◊ am o fećiță ku dulśe guriță — <i>imam devojče sa slatkim ustašcemi> ♦ (demin.) < fată [Por.] ∞ fată  [Vidi]

1876  fećiĭe  fetie  невиност  fećiĭe (mn. fećiĭ) [akc. fećiĭe] (i. ž.) — (anat.) <i>nevinosti, virgiliteti> ◊ fata mare trîabe să pazaskă fećiĭa ka uoki-n kap, kă dakă o pĭarđe, grĭeu sa marită — <i>devojka treba da čuva nevinost kao oči u glavi, jer ako je izgubi, teško će se udatii> ♦ var. fećiiĭa [Por.] ∞ fata  [Vidi]

1877  fećinźiĭe  feciorie  невиност  fećiiĭe (mn. fećiiĭ) [akc. fećiiĭe] (i. ž.) — (anat.) <i>nevinosti> ◊ fata kare s-a lasat la vrun baĭat, ș-a pĭerdut fećiiĭa, a putut sî sa mariće numa dupa vrun văduvuoń batrîn șî sarak — <i>devojka koja se dala nekom momku i izgubila nevinost, mogla je da se uda samo za nekog starog i siromašnog udovcai> ♦ var. fećiĭe [Por.] ∞ fata  [Vidi]

5766  fedeleș  fedeleș  ћутурица  fedeleș (mn. fedeleșurĭ) [akc. fedeleș] (i. s.) — <i>ćuturica, buklijai> ◊ fedeleșu ĭeste vas de lemn în kare se duče apa și alta bere — <i>buklija je drveni sud u kome se nosi voda i drugo pićei> ◊ la lok kînd ń-am dus la săpat, am dus apa ku fedeleșu, kî ĭeste vas de lemn în kare apa sta mult reče — <i>kad smo išli da kopamo njivu, nosili smo vodu u bukliji, jer je sud od drveta u kome voda dugo ostaje hladnai> [Tim.] ♦ dij. sin. pluoskă [Por.] ∞ vas  [Vidi]

2294  feĭ-  fie  кћи  feĭ- (pref.) — „<i>kći”, samo kao prefiks u izrazui> ◊ ńima la noĭ nu ḑîśe đi fata luĭ ńiś „fie” ńiś „feĭ”, numa ḑîśem: feĭ-mĭa (fata a mĭa), feĭ-ta (fata a tĭa), feĭ-sa (fata a luĭ) — <i>niko kod nas za svoju ćerku ne kaže ni „fie” ni „fej”, nego kažemo: „fej-mja” (kći moja), „fej-ta” (kći tvoja), „feĭ-sa” (kći njegova)i> ♦ sin. fată [Por.]   [Vidi]

2262  Feļeșana  Feleșan  Фелешана  Feļeșana [akc. Feļeșana] (i. ž.) — (hidr.) <i>Felešana, rečica u ataru sela Debeli Lug, leva pritoka Crne rekei> ◊ Feļeșana ĭe un rîurĭel, izvorĭaḑă supt Pĭatra roșîĭe, la izvuor are un bobît mik; sa-npreună ku Brĭeza, șî la gura văĭu tună-n Țrna; Țîrnă măĭ amînat, la kapu satuluĭ, tună-n Pĭek — <i>Felešana je rečica, izvire ispod Crvenog krša, na izvoru ima mali vodopad; sastaje se sa Brezom, i na izlazi iz doline uliva se u Crnu reku; Crna reka se kasnije, na kraju sela, uvire u Peki> [GPek] ♦ var. Fiļișana (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1957  ferbĭa  fierbe  врети  ferbĭa (ĭuo fĭerb, ĭel fĭarbe) [akc. ferbĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za tečnosti) <i>vreti, provreti, ključati usled zagrevanja na visokoj temperaturii> ◊ <i>va ferbĭa apa-sta odată, or nu?i> — <i>hoće li ova voda već jednom provreti, ili nei>? 2. (nutr.) <i>spremati kuvanu hranui> ◊ la tuata muĭarĭa măĭ întîń s-a katat să șćiĭe să fĭarbă uala — <i>od svake žene se najpre tražilo da zna da „kuva lonac” (=sprema kuvanu hranu)i> 3. (psih.) <i>biti napet, vreti od uzbuđenjai> ◊ fĭarbe tuot đi mîńiĭe, numa śe nu krapă — <i>kipti sav od besa, samo što ne prsnei> ♦ var. fĭerbĭa, ferbi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2275  ferfeļiță  ferfeliţa  ферфелица  ferfeļiță (mn. ferfeļiț) [akc. ferfeļiță] (i. ž.) — (nutr.) <i>ferfelica, čorba od šljivai> ◊ ferfeļița ĭe ḑamă dă prună, a sa pun pruńiļi la soare, pă ĭeasă ḑama dîn ĭeļe, pă aĭa s-a mînkat vrodată pănă nu sa nakrĭașće, a kînd s-a nakrit, a kĭemato kiseļiță — <i>ferfelica je čorba od šljiva, stavljaju se šljive na sunce, pa izlazi sok iz njih, pa to se nekada jelo dok se ne ukiseli, kada ukisne, zove se kiselicai> ♦ up. kiseļiță [Mlava]  [Vidi]

2307  feri  feri  штитити  feri (ĭuo ferĭesk, ĭel ferĭașće) [akc. feri] (gl. p. ref.) — (ret.) (zast.) <i>štititi, čuvatii> ◊ ńi feri dumńeḑîu đi rîău — <i>bog nas je sačuvao od zlai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1925  feriku  ferice  срећа  feriku (mn. ferikurĭ) [akc. feriku] (i. s.) — (psih.) <i>sreća, zadovoljstvo, blagostanje, spokojstvo, miri> ◊ feriku đi mińe — <i>blago menii> ◊ feriku șî blagu đi ćińe kînd aĭ skapat đi la muarće — <i>sreća tvoja i blago tebi što si utekao od smrtii> ♦ var. ferigu [Por.]  [Vidi]

1922  feriśiĭe  fericie  срећа  feriśiĭe (mn. feriśiĭ) [akc. feriśiĭe] (i. ž.) — (zast.) <i>sreća, blagostanje, zadovoljstvoi> ◊ ma ruog la dumńeḑîu sî va đia feriśiĭe șî sînataće — <i>molim se gospodu bogu da vam da sreću i zdravljei> [Por.] ∞ feriku  [Vidi]

1923  feriśit  fericit  срећан  feriśit (feriśi) (mn. feriśiț, feriśiće) [akc. feriśit] (prid.) — <i>srećan, zadovoljani> ◊ ku uomu đintîń am avut traĭ feriśit, ama ĭel a murit ĭuta — <i>sa prvim mužem imala sam srećan život, ali on je ubrzo umroi> [Por.] ∞ feriku  [Vidi]

2397  ferĭastă  ferastră  прозор  ferĭastă (mn. ferĭeșć) [akc. ferĭastă] (i. ž.) — (tehn.) <i>prozori> ◊ ferĭasta ĭe gaura-n parĭaće pin kare tună viđiarĭa — <i>prozor je otvor u zidu kroz koji ulazi svetlosti> ◊ kînd lumĭa a trait ăn borđiĭe, n-așćut đi ferĭeșć — <i>kada su ljudi živeli u zemunicama, nisu znali za prozorei> ◊ kînd s-a dus turśi, a-nśeput sî fakă bîrnarĭață, ku ferestuĭś miś, la kare în luok đi stîklă a pus pĭaļe đi ĭed, kare a raso, a raso pănă nu s-a supțîĭat atîta đi s-a vaḑut pin ĭa — <i>kada su Turci otišli, počeli su da dižu brvnare, sa malim prozorima, na koje je se stavljala jareća koža, koju su drali, drali dok se nije istanjila toliko da je postala providna i>◊ la ferĭastă astăḑ sa pun feruanke — <i>na prozor se danas stavljaju zavesei> ◊ a dat ku pĭatra, a spart ferĭasta — <i>bacio kamen, razbio prozori> ◊ ferĭasta đeșkisă, ferĭasta înkisă — <i>prozor otvoren, prozor zatvoreni> ◊ sa uĭtă pi ferĭastă — <i>gleda kroz prozori> ◊ ḑînḑîĭe đi frig supt ferĭastă, kă ńima no-l lasă înuntru — <i>cvokoće od hladnoće pod prozorom, jer ga niko ne pušta unutrai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1928  ferkeđeu  ferchedeu  ждрепчаник  ferkeđeu (mn. ferkeđiaļe) [akc. ferkeđeu] (i. s.) — (ret.)<i> ždrepčanik, poprečna motka na kolima za koju se vezuju amovii> ◊ o dorîngă skurtă pusă la karuță đinainće, đi kare sa prinđe amu kaluluĭ — <i>jedna kratka motka, postavljena na prednjoj strani karuca, za koju se vezuje konjski ami> ◊ ferkeđeu sa atîrnă la am șî kînd kalu traźe-n plug, or kînd skuoț la tutuśe đin padure — <i>ždrepčanik se kači na am i kad konj vuče plug, ili kada izvlačiš trupce iz šumei> [Por.] ♦ dij. sin. kobilkă (Leskovo) [GPek] ∞ kal  [Vidi]

2261  feruaĭkă  ceaun  котлић  feruaĭkă (mn. feruoĭś) [akc. feruaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) <i>kotlić, mali sud liven od tučii> ◊ în feruaĭkă, atîrnată pi ḑalarĭ la kamin, sa fĭarbe măĭ dulśe koļiașă — <i>u kotliću na verigama iznad ogništa, kuva se najslađi kačamaki> ◊ ĭastă feruaĭkă, șî ĭastă kaldare: feruaĭka ĭe turnată đin tuś, da kaldarĭa ĭe fakută đin pļiek đi aramă — <i>ima kotao, i ima bakrač: kotao je liven od tuča, a bakrač je napravljen od bakarnog limai> ♦ / fĭer + suf. -<i>uaĭkăi> — (dosl.) <i>„gvozden+ka, metal+ka”i> ♦ sin. tuśuaĭkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. kotau [GPek][Mlava][Hom.][Zvizd] ♦ dij. sin. ćenak (Laznica) [Hom.] ∞ fĭer   [Vidi]

2306  fi  fi  бити  fi (ĭuo sînt, ĭel ĭe) (gl. n.) — <i>biti, postojati; (skr.) bii> ◊ fi śe vrĭeĭ, ama fi uom — <i>budi šta hoćeš, ali budi čoveki> ◊ va fi, nu va fi — <i>može biti, ili ne biti i>◊ ma giiĭ ĭuo: śe sî fiĭe akuma, ama takuĭ, nu spusăĭ ńimika — <i>pomislio sam: šta će biti sada, ali zaćutah, ne rekoh ništai> ◊ fi-va așa, or nu va fi, nu puot a șći — <i>da li je tako, ili nije tako, ne mogu znati i>◊ tu nu vi fi, da ĭuo sînt — <i>ti nećeš biti, a ja jesami> ◊ basanka n-a fuost să fiĭe, nuĭe ursat — <i>valjda nije bilo da bude, nije suđenoi> ◊ nuĭe la kasă, puaće fi dus vrunđeva — <i>nije kod kuće, možda je nekud otišaoi> ◊ va fi veńit kopilu pănă akuma, s-a fi fuost vrunu đ-aĭ batrîń ku ĭel — <i>došlo bi dete do sada, da je neko od starijih bio sa njimi> ◊ kînd ĭerarăm ćińirĭ, fusăsărăm zburdaț ka ńima pi lume — <i>kad bejasmo mladi, besmo razuzdani ko niko na svetui> ♦ var. firĭe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1276  fifă  nai  панова фрула  fi (mn. fife) [akc. fifă] (i. ž.) — 1. (muz.) <i>fifa, panova frulai> ◊ kînd muĭerļi a kîntat-n fifă, ińima-n pĭept s-a topit đi milă — <i>kada su žene svirale „fifu”, srce u grudima se topilo od milinei> [GPek] ◊ dî fifă s-a șćut șî-n Buļećin; aiśa fluĭerļi a fuost fakuće dîn kovragu alu duļeaće — <i>za „fifu” se znalo i u Boljetinu; ovde su se frulice pravile od dulekove vrežei> (Boljetin) [Por.] 2. (bot.) <i>biljka od koje su se pravile „fife”i> (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. buśińiș (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4838  fiĭekînd  fiecând  било кад  fiĭekînd [akc. fiĭekînd] (pril.) — <i>bilo kadi> ◊ ĭa-m spus să vină fiĭekînd kînd luĭ iĭ vińe — <i>rekao sam mu da dođe bilo kad kad je njemu zgodnoi> [Por.] ∞ fi  [Vidi]

4840  fiĭekum  fiecum  било како  fiĭekum [akc. fiĭekum] (pril.) — <i>bilo kakoi> ◊ maĭsturu n-a fakut sokoată buna kînd a giit kă poaće o afuma fiĭekum, șî sî sa dukă — <i>majstor se preračunao kad je mislio da je može smandrljati bilo kako, i da odei> [Por.] ∞ fi  [Vidi]

4839  fiĭeśe  fiece  било шта  fiĭeśe [akc. fiĭeśe] (pril.) — <i>bilo štai> ◊ nu kređa în fiĭeśe, șă o să će petrĭeś bun — <i>ne veruj u bilo šta, i dobro ćeš proćii> [Por.] ∞ fi  [Vidi]

4841  fiĭeśińe  fiecine  било ко  fiĭeśińe [akc. fiĭeśińe] (pril.) — <i>bilo koi> ◊ să vină fiĭeśińe, iĭ nu-ĭ sa pasă kă ĭe kasa ńisîruită — <i>da dođe bilo ko, nju nije briga što joj je kuća nesređenai> [Por.] ∞ fi  [Vidi]

2693  fikat ńegru  ficat negru  црна џигерица  fikat ńegru (mn. fikaț ńegri) [akc. fikat ńegru] (i. m.) — (anat.) <i>crna džigerica, jetrai> ◊ đi bĭare la uom puot s-ă putraḑaskă fikaț-aĭ ńegri — <i>od pića čoveku može da istruli crna džigericai> [Por.] ∞ fikat  [Vidi]

1998  fikă  fică  намигуша  fi1 (mn. fikĭe) [akc. fikă] (i. ž.) — 1. (demin.) (pej.) <i>namiguša, fufica, radodajkai> ◊ fikă ĭe muĭare marĭață, frumuasă, skuturată kare arată đeșkis kî-ĭ plaśe lukru uomeńiesk — <i>fika je žena kicoš, lepa i otresita, koja otvoreno pokazuje da joj se sviđa muška rabotai> 2. (euf.) (vulg.) <i>ženski polni organ, pičkai> ◊ nu șću đi śe sa faśe, kî sa vĭađe đeșkis kum kată pi vrun futaș s-îĭ đa-n fikă, șî sî takă — <i>ne znam šta izigrava, kada se jasno vidi da traži nekog jebača da je opali po pički, i da ćutii> ♦ / skr. < fofik ♦ sin. fufă [Por.] ∞ fofoluok   [Vidi]

3287  fikă  raţă  патка  fi2 (mn. fike) [akc. fikă] (i. ž.) — (ornit.) <i>patkai> ◊ saćańi kăsătoriț prîngă rîurĭ, au oboru pļin dă fike — <i>seljaci nastanjeni pored reke, imaju dvorišta puna patakai> ◊ fikă ku fiku — <i>patka i pataki> [Mlava] ♦ dij. sin. rață [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2264  fiļińierĭ  felinar  фењер  fiļińierĭ (mn. fiļińiarĭe) [akc. fiļińierĭ] (i. s.) — (tehn.) <i>fenjeri> ◊ fiļińierĭ ĭe un fĭeļ đi lampă la gas, đi dus în mînă, kînd će duś vrunđiva la drum — <i>fenjer je vrsta lampe na gas, za nošenje u ruci kada ideš negde na puti> [Por.] ♦ dij. var. fińarĭ (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2285  fină  fină  кумица  fi (mn. fińe) [akc. fină] (i. ž.) — <i>kumicai> ◊ fina ĭe famĭaĭe kare a bućeḑato nașu, or muĭarĭa lu finu, or ĭe ńam apruape alu finu mĭeu — <i>kumica je žena koju je krstio kum, ili je kumčetova žena, ili je blizak kumčetov rodi> ◊ sa ḑîśe fină șî la ńamu apruape lu nașu mumi, or alu tata — <i>sa kumicom se oslovljava i blizak rod majčinog ili očevog kumai> ◊ fină ĭe una, da nașîța alta, ama ĭaļe sînt insă ļegaće ku bućeḑatu — <i>kumica je jedno, a kuma drugo, ali su one osobe povezane krštenjemi> ♦ supr. nașă [Por.] ∞ fin  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2246  fir  fir  нит  fir (mn. firĭe) (i. s.) — 1. <i>nit, konac, vrpcai> ◊ fir đi ață — <i>končana niti> ◊ mĭarźe ka pi fir — <i>ide kao pod konaci> ◊ s-a rupt firu — <i>pokidao se konaci> ◊ fir supțîrĭe, gruos — <i>konac tanak, debeoi> ◊ nu șćiĭe sî țîasă, numa-nvîrḑîașće fir-ļi — <i>ne zna da tka, samo mrsi koncei> 2. <i>struk cvetai> ◊ fir đi busuĭuok — <i>struk bosiljkai> 2. <i>dlakai> ◊ nu-ĭ faļiașće fir đi pîăr đin kap — <i>ne fali joj dlaka kose sa glavei> 3. <i>generacija; potomstvoi> ◊ șî fir đi firu luĭ o să tragă pakaćiļi luĭ — <i>i daleki potomci će nositi njegov grehi> 4. (geogr.) <i>istaknuta i uska kosa, čijom ivicom vodi puti> ◊ pļekăm đin sat șî pi fir în sus, ńi duśem la Śuaka uokńi-n rudńik la lukru — <i>pođemo iz sela i kosom na gore, idemo na Čoka okni u rudnik, na posaoi> [Por.]  [Vidi]

1921  firegarĭ  ferigar  папратиште  firegarĭ (mn. firegarĭe) [akc. firegarĭ] (i. s.) — (bot.) <i>papratište, mesto i zemljište na kojem raste paprati> ◊ la nuoĭ, la munće, aĭ firegarĭe kîće vrĭeĭ — <i>kod nas, u planini, imaš papratišta koliko hoćeši> [Por.] ∞ fĭari  [Vidi]

2255  firiśiel  firicel  кончић  firiśiel (mn. firiśiaļe) [akc. firiśiel] (i. s.) — (demin.) 1. <i>končić, tanak konac; tanka nit u tkaninii> ◊ pînḑa ĭe țasută đin firiśiaļe đi sîrmă — <i>platno je satkano od tankih srebrnih nitii> 2. <i>stručić cvetai> ◊ am kuļes firiśiaļe đi busuĭuok, sî đeskînt ku ĭaļe — <i>nabrala sam stručiće bosiljka, da bajem sa njimai> ♦ / fir + suf. -<i>iśieli> ♦ var. firișuor [Por.] ∞ fir  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2390  firiz  firiz  тестера  firiz (mn. firi) [akc. firiz] (i. s.) — (tehn.) <i>testerai> ◊ firiz ĭe alat đi taĭat la ļiamńe, are pînḑă đi fĭer ku đinț marunț, kare s-a askut ku ĭega — <i>testera je alat za rezanje drveta, ima metalno platno sa sitnim zupcima, koji se oštre turpijomi> ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi firiză — <i>ima više vrsta testerai> ♦ up. žagă [Por.]   [Vidi]

2391  firizană  firizană  стругара  firizană (mn. firizăń) [akc. firizană] (i. ž.) — (tehn.) <i>strugarai> ◊ la firizană sa taĭe blîăń đin tutuśe gruasă — <i>na strugari se režu daske iz debelih trupacai> ◊ firizańiļi batrîńe a foust la un luok ku muorîļi, șă pi ĭaļe a mînat apa tuot într-un fĭeļ ka pi muară — <i>stare strugare su bile na istim mestima sa vodenicama, i njih je pokretala voda na isti način kao i vodenicui> [Por.] ♦ dij. var. stružńiță [GPek] ∞ firiz  [Vidi]

2058  firĭe  fire  лице  firĭe [akc. firĭe] (i. ž.) — <i>lice, teni> ◊ pînă nu s-a bolnavit, a fuost ruoșu la firĭe, da akuma ĭe galbin ka śara — <i>dok se nije razboleo, bio je rumen u licu, a sada je žut kao vosaki> [Crn.] ♦ dij. var. fire [akc. fire] ◊ față ĭe parća đi-nainće alu kapu uomuluĭ, da fire ĭe faktura fĭețî: puaće-fi ruoșu la fire, alb, ńegru, pusumorît, tras ... — <i>„faca” je prednja strana čovekove glave, a „fire” je izgled njegovog lica: može biti crven u licu, beo, crn, natmuren, ispijen ... (Rudna Glava)i> [Por.] ♦ up. față, obraz  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1916  firoćină  fierotină  гвожђурина  firoći (mn. firoćiń) [akc. firoćină] (i. ž.) — (augm.) 1. <i>gvožđurina, naročito predmet od gvožđa nejasne namenei> ◊ gasîĭ o firoćină ruźińită-n drum, ș-o luvaĭ ku mińe s-o pun bińe, îm va trîbui đi śuava — <i>nađoh na putu jednu zarđalu gvožđurinu, i ponesoh je da je sačuvam, možda će mi zatrebati za neštoi> 2. <i>gvožđurija, gomila gvožđai> ◊ pļină ĭe kuzńița đi firoćiń — <i>puna je kovačnica gvožđurijei> [Por.] ∞ fĭer  [Vidi]

2268  firoĭkă  firoică  врпца  firoĭkă (mn. firoĭke) [akc. firoĭkă] (i. ž.) — (augm.) <i>vrpca, uzicai> ◊ firoĭka ĭe ață rasuśită, s-a pus la braśire, dă ĭa a fuost ļegată bripta, kare babiļi a duso-n pungă la braśirĭ, a bripta a fuost kîrśură, șî pusă-n kuorn dă berbĭek — <i>„firojka ” je vrpca od upredenog konca, stavljala se na tkanice, o nju je bila vezana britva, koju su babe držale u kesi, a britva je bila kukasta, i udenuta u ovnujski rogi> ♦ / fir + -<i>oĭkăi> [Mlava] ∞ fir  [Vidi]

2254  firuț  firuţ  кончић  firuț (mn. firuță) [akc. firuț] (i. s.) — (demin.) <i>končić, tanak ili kratak konaci> ◊ asta firuț ĭe prĭa supțîrĭe, nu puot sî kuos ku ĭel — <i>ovaj končić je previše tanak, ne mogu njime da šijemi> ♦ / fir + suf. —<i>uț i>♦ var. firiśiel [Por.] ∞ fir  [Vidi]

2316  fișćaĭkă  fișteică  трака  fișćaĭkă (mn. fișćeĭś) [akc. fișćaĭkă] (i. ž.) — <i>trakai> 1. (za materijal) <i>traka, kaiši> ◊ fișćaĭkă ĭe pîraman đi pînḑă, îngust șî lung — <i>traka je komad platna, uzan i dugi> 2. (za prostor) <i>uzan i dugačak deo terena; pojasi> ◊ tata đin moșîĭe mĭ-a dat numa o fișćaĭkă đi ļivađe — <i>otac mi je od imovine dao samo jedan uzan pojas livadei> ♦ var. fișćiaĭkă ♦ var. fîșćaĭkă ♦ var. fișćik [Por.] ♦ dij. var. fîrșćaĭkă (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. fîrșćeńe (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

1955  fișîk  fișag  фишек  fișîk (mn. fișîkurĭ) [akc. fișîk] (i. s.) — <i>fišek, papirna kesa levkastot oblikai> ◊ kumparaĭ đi kopiĭ bobuanță, șî dugaĭașîța ļe-nvăluĭi într-un fișîk đi arćiĭe — <i>kupio sam bombone za decu, i prodavačica ih je uvila u fišek od hartijei> [Por.]  [Vidi]

2297  fiśuor  fecior  син  fiśuor (mn. fiśuorĭ) [akc. fiśuor] (i. m.) — (srod.) 1. <i>sin, muško detei> ◊ laptarĭu Miļisau lu Đină Șćefîn a krapat dă žăļ ka ĭ-a perit fiśuoru ku nuorî-sa șî fata, ku tomobilu — <i>violinista Milisav Đine Štefana presvisnuo je od tuge, jer mu je poginuo sin sa snajom i ćerkom, sa automobilomi> (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ asta ĭe fiśuoru mĭeu ku muĭarĭa đintîń — <i>ovo je moj sin sa prvom ženomi> (Tanda) 2. <i>mladić, momaki> ◊ s-adunat la žuok tuoț fiśuori đin satu nuostru — <i>skupili se na igranci svi momci iz našega selai> 3. <i>posinaki> ◊ n-am avut kopiĭ đi la ińimă, ș-am luvat un sarak să-m fiĭe fiśuor đi sufļit — <i>nisam imao rođenu decu, pa sam posinio jednoga siromaškai> (Rudna Glava) ♦ sin. kopil, fiu [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2293  fiu  fiu  син  fiu (mn. fiĭ) (i. m.) — (zast.) (srod.) <i>sin, muško detei> ◊ am vorbit đi mik la fiu-mĭu să poarće griža śe fată-n suară, nu ma askultat — <i>od malena sam mom sinu govorio da vodi računa kakvu devojku ženi, nije me slušaoi> ◊ akuma vĭađe șî ĭel kă đin fiu-su n-o sî fiĭe ńimika — <i>sad vidi i on da od njegovoga sina neće biti ništai> ◊ Fiu-Vaśi, numiļi alu un kopil đi-ntr-o povastă, pi kare la fakut vaka — <i>Sin Krave, ime dečaka iz jedne pripovetke, koga je rodila krava (Tanda)i> ♦ sin. kopil, fiśuor ♦ up. fiĭkă [Por.]   [Vidi]

1787  fiulare  fiulare  полица ?  fiulare (mn. fiulîărĭ) [akc. fiulare] (i. ž.) — 1.<i> polica, donja letva na jarmui> ◊ źugu a fuost slab, șî buoĭi kînd a tras, a pokńit fiularĭa — <i>jaram je bio slab, i kad su volovi povukli, pukla je policai> 2. (anat.) <i>podgušnjak kod govedai> ◊ fiulare sa kĭamă șî pĭaļa đi supt gît la viće, aĭa kare spînḑură đi la buot, păn-la pĭept — <i>„fiulare” je naziv za kožu ispod goveđeg vrata, ona koja visi od njuške do grudii> ♦ var. făulare ♦ up. źug [Por.]   [Vidi]

2206  fîkatură  făcătură  чини  fîkatură (mn. fîkaturĭ) [akc. fîkatură] (i. ž.) — (mag.) <iini, vradžbinai> ◊ vrîžîtuorļi șćiu sî fakă fîkaturĭ șî trîmisaturĭ — <i>vračare znaju da prave čini i napratnicei> ♦ sin. mamută, momuată, trîmisatură [Por.] ∞ faśe   [Vidi]

1845  fîmeļiĭe  familie  фамилија  fîmeļiĭe (mn. fîmeļiĭ) [akc. fîmeļiĭe] (i. ž.) — <i>familija, grupa srodnika; rodbina; rođaci; porodicai> ◊ nu mis fîmeļiĭe ku ĭel —<i> nisam u srodstvu sa njimi> ◊ fîmeļiĭe buna, fîmeļiĭe apruape — <i>blizak rodi> ◊ adunat mulće fîmeļiĭ đin sat — <i>okupio je mnogo rođaka iz selai> ◊ ĭa ĭe đin fîmeļiĭa lu Trifuļeșći, ńam ku Florĭeșći — <i>ona je izi familije Trifunovića, rod sa Florićimai> ◊ poļikra lu fîmeļiĭa a nuastră ĭe Urșîkańi — <i>nadimak naše familije je Uršikanii> ◊ đi rău boĭerilor, a fuźit đin Rumîńiĭe ku fîmeļiĭa întrĭagă — <i>od bojarskog zla, pobegao je iz Vlaške sa celom familijomi> ♦ sin. ńam, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. rudă [Kmp.]  [Vidi]

1811  fîn  fân  сено  fîn (mn. fînurĭ) (i. s.) — <i>senoi> ◊ fînuĭe ĭarba kuaptă; pănă ĭarba nu sa kuaśe nu sa ḑîśe fîn, numa ĭarbă — <i>seno je dozrela trava; dok trava ne dozri ne zove se seno, nego travai> ◊ kînd fînu sa kosîașće, dupa kosîtuorĭ ramîn otkuoș — <i>kad se seno kosi, iza kosaca ostaju otkosii> ◊ kînd fînu în otkuoș sa uskă, otkuoșu sa-ntuarśe ku furka sî sa ușće bińe șî pi parća-ĭa pi kare fînu a fuost kulkat pi pomînt — <i>kad se seno u otkosu osuši, otkos se okreće vilama da se osuši i sa one strane kojom je seno ležalo na zemljii> ◊ fînu în otkuoș uskat bińe, sa adună în gramĭeḑ kare sa kĭamă kupițîaļe, da lukro-la sa kĭamă kupițît la fîn — <i>seno u dobro osušenom otkosu skuplja se na gomile koje se zovu naviljci, a taj posao se zove naviljanje senai> ◊ kupițaua sa faśe atîta đi mare kît puaće uomu să dukă pi furkă pănă la luok unđe sa porkońașće porkuońu — <i>naviljak se pravi toliko veliki koliko može čovek da nosi na vilama, do mesta gde se plasti plasti> ◊ porkuońi sa trag ku vićiļi, or ku mîńiļi pi tîrș pănă la luok adîns aļes đi grîmađit klańa — <i>plast se prevlače stokom, ili rukama na pruću, do mesta posebno određenog za dene stogi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1812  fînariĭe  fânărie  сениште  fînariĭe (mn. fînariĭ) [akc. fînariĭe] (i. ž.) — (augm.) <i>senište; gomila sena; mnogo senai>; <i>livada bogata senomi> ◊ ano-sta a ploĭat la vrĭame, pî ĭastă șî fînariĭe đestulă — <i>ove godine je kiša padala na vreme, pa ima i dosta senai> ◊ a slubaḑît vićiļi-n țarku ku fîn, ș-akuma ĭe akoluo fînariĭe în tuaće pîărțîļi — <i>pustili su stoku u ogradu sa senom, i sada je tamo senište na sve stranei> [Por.] ∞ fîn  [Vidi]

4268  fîntînar  fântânar  бунарџија  fîntînar (mn. fîntînarĭ) [akc. fîntînar] (i. m.) — <i>bunardžijai> ◊ tata a fost fîntînar țapîn, l-a șćut șă-n lăturĭ dă Mlaoa — <i>otac mi je bio jak bunardžija, znali su ga i izvan Mlavei> ◊ fîntînarĭu a fuost muara să șćiĭe să gasaskă apa pă tuma prăurmă să săpe bunarĭu — <i>bunardžija je morao da zna da nađe vodu pa tek posle toga da iskopa bunari> [Mlava] ∞ fîntînă  [Vidi]

2181  fîntînă  fântână  извор  fîntînă (mn. fîntîń) [akc. fîntînă] (i. ž.) — <i>uređen izvor pijaće vodei> a. <i>kladenaci> ◊ kînd în padure daĭ pista izvuor đi apă, șă-l ćistășć đi luomurĭ, șă-ĭ faś la fund kîta kroviț đi s-aduńe apa đi baut, aĭe ĭe fîntînă — <i>kada u šumi naiđeš na izvor vode, pa ga očistiš od trunja, pa mu napraviš malo udubljenje na dnu da može da se sakupi voda za piće, to je kladenaci> b. <i>česmai> ◊ alta fuarmă đi fîntînă ĭe kînd îngrađieșć izvuoru, ăl zîđeșć șă-ĭ puń śuśur, aĭa vińe un fieļ đi śieșmă — <i>druga vrsta izvora je kad ogradiš izvor, kad ga ozidaš i staviš točur, to mu dođe neka vrsta česmei> ♦ sin. izvuor [Por.]   [Vidi]

2182  fîntîńuară  fîntînioară  изворчић  fîntîńuară (mn. fîntîńuare) [akc. fîntîńuară] (i. ž.) — (demin.) <i>izvorčić, uređen mali izvor sa pijaćom vodom, kladenčići> ◊ đ-akuma am fakut numa o fîntîńuară-n padurĭe unđe sînt ku vićiļi, kă izvuoru mi slab — <i>zasad sam uredio samo jedan kladenčić u šumi gde sam sa stokom, jer mi je izvor slabi> ♦ / fîntîn[ă] + —<i>ĭuarăi> ♦ var. fîntînuță ♦ sin. izvorĭel [Por.] ∞ fîntînă   [Vidi]

2253  Fîraun  Faraon  Фараон  Fîraun (mn. fîrauoń) [akc. Fîraun] (i. m.) — (antr.) (zast.) <i>Faraoni> 1. <i>nadimak za čoveka romske pripadnosti, zbog verovanja koje su Romi raširili da su poreklom iz Egiptai> ◊ a veńit în sat kuortu țîgańiesk, ku fîrauonu luor kalărĭ pi kal — <i>došla je u selo ciganska čerga, sa njihovim faraonim na konjui> ◊ đin poļikră Fîraun, a ĭeșît alće poļikre đi Țîgań: Firu, Firuļiesku, Firanu — <i>iz nadimka Faraon, izašli su i drugi nadimci za Cigane: Firu, Firulesko, Firani> 2. (mag.) <i>đavolji poglavniki> ◊ draśi au nume, iĭ kĭamă Marku, Ĭordan, da pi fîrauonu luor ăl kĭamă Șoĭtan — <i>đavoli imaju imena, zovu se Marko, Jordan, a njihov se faraon zove Šojtani> ♦ var. Firaun [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2299  fîrțai  fârţăi  врцкати  fîrțai (ĭuo fîrțîĭ, ĭel fîrțîĭе) [akc. fîrțai] (gl.) — 1. <i>vrckati, vrteti zadnjicomi> ◊ nu fîrțai pi skamn, stăĭ mĭarńik sî puot sî će tung — <i>ne vrckaj mi se na stolici, budi miran da mogu da te ošišami> 2. (pej.) (za ženu) <i>skitati, uličaritii> ◊ ĭară fata-ĭa a pļekat đi la parinț, șî fîrțîĭe pi vaļa mare — <i>opet je ona devojka pošla od roditelja, i vrti guzu po dolinii> [Por.]  [Vidi]

2300  fîrțaĭală  fâţăială  врцкање  fîrțaĭală (mn. fîrțaĭelurĭ) [akc. fîrțaĭală] (i. ž.) — <i>vrckanjei> ◊ fîrțaĭală sa ḑîśe kînd vrunu miśkă đin kur, kînd șîađe, or kînd mĭarźe pi drum — <i>vrckanje se kaže kada neko mrda zadnjicom dok sedi, ili kada ide putemi> ◊ fîrțaĭala muĭeri ĭe momĭală đi uom, sî pĭardă kapu, șî să aļiarźe dupa ĭa ka naruodu — <i>žensko vrckanje je mamac za čoveka, da izgubi glavu, i da trči za njom kao ludi> [Por.] ∞ fîrțai   [Vidi]

1846  fîrdamĭez  briceag ?  федермесер  fîrdamĭez (mn. fîrdamĭază) [akc. fîrdamĭez] (i. s.) — (ret.) <i>federmeser, britva, nožić na sklapanjei> ◊ pîkurari a mĭers dupa viće ku fîrdamĭezu dupa brîu — <i>pastiri su išli za stokom, sa federmeserom o pojasui> ♦ sin. bîrśag [Por.] ♦ dij. sin. briptă [Hom.]  [Vidi]

2229  fîrfai  forfăi  фрфљати  fîrfai (ĭuo fîrfîĭ, ĭel fîrfîĭe) [akc. fîrfai] (gl.) — (onom.) <i>frfljati, trtljati, brbljatii> ◊ uomu fîrfîĭe kînd are vro faļinkă, or kînd vorbĭașće ńințaļies — <i>čovek frflja kada ima neku manu, ili kada govori nerazumnoi> ◊ fîrfîĭe aăla kare nare đințî đinainće, șî nu-l înțaļieź śe vorbĭașće — <i>frflja čovek koji nema prednje zube, i ne razumeš ga šta govorii> ◊ baba s-a mîńiĭat pi muoșu, șî numa fîrfuańe pin kasă — <i>baba se naljutila na dedu, i samo frflja po kućii> ♦ var. fîrfońa [Por.]   [Vidi]

1807  fîrîma  fărâma  озледити (се)  fîrîma (ĭuo ma farîm, ĭel sa farîmă) [akc. fîrîma] (gl. p. ref.) — <i>ozlediti (se), i><i><i>povrediti (se),i> polomiti (se)i> ◊ a kaḑut đin ļiemn șî s-a fîrîmat tuot — <i>pao sa drveta, i sav se polomioi> ◊ baće kopilu, ama nu-l fîrîma — <i>tuci dete, ali nemoj ga ozleditii> ♦ var. farma (Tanda) ♦ var. fîrma (Crnajka) ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]  [Vidi]

1809  fîrîmat  fărîmat  озлеђен  fîrîmat (fîrîmată) (mn. fîrîmaț, fîrîmaće) [akc. fîrîmat] (prid.) — <i>ozleđen, izubijan, skrljani> ◊ a frînt piśuoru la žuakă, ș-akuma fîrîmat ḑaśe în pat — <i>polomio je nogu u igri, i sada ozleđen leži u krevetui> ♦ var. farmat (Tanda) ♦ var. fîrmat (Crnajka) ♦ sin. lovit, vîtamat [Por.] ∞ fîrîma  [Vidi]

2923  fîrșî  fârșî  завршити  fîrșî (ĭuo fîrșîăsk, ĭel fîrșîașće) [akc. fîrșî] (gl. p.) — <i>završiti, dovršiti neku aktivnosti> ◊ dupa śe fîrșîăsk sapatu la mińe, vin sî ț-ažut șî fîrșîșć șî tu — <i>kad završim kopanje kod mene, doći ću da ti da pomognem da završiš i tii> ◊ đi pi fuga s-a fîrșît luna — <i>brzo je protekao meseci> ◊ ma mir kînd a fîrșît ĭel kil-aĭa ku rakiu, kă ĭerĭ în kilă a fuost măĭ mult đi žumataće — <i>čudi me kad je on dovršio taj litar rakije, jer je juče u flaši bilo više od polai> ◊ ăl fîrșîașće frika, kînd triĭaśe nuapća pi lînga morminț — <i>preseče ga strah, kad noću prolazi pored grobljai> ♦ var. (inov.) sfîrșî ♦ sin. gaći [Por.]   [Vidi]

1986  fîrtațîĭe  fârtaţie  побратимство  fîrtațîĭe (mn. fîrtațîĭ) [akc. fîrtațîĭe] (i. ž.) — <i>pobratimstvo, drugarstvo, prijateljstvo; ortakluki> ◊ tare fîrtațîĭe avĭem nuoĭ duoĭ, mîńiļi să ńi taĭe, unu pi altu nu izdîăm — <i>jako pobratimstvo imamo nas dvojica, ruke da nam seku, jedan drugog ne izdajemoi> ♦ sin. fîrtaluk [Por.] ∞ fîrtat  [Vidi]

5745  fîtaśuńe  fătăciune  јагњило  fîtaśuńe (mn. fîtaśuń) [akc. fîtaśuńe] (i. ž.) — 1. (zast.) <i>jagnjiloi> ◊ fîtaśuńe s-a kĭemat luoku unđe a fatat uoiļi — <i>jagnjilo se zvalo mesto gde su se jagnjile ovcei> 2. (top.) <i>Fatačune, Jagnjiloi> ◊ Fîtaśuńe ĭe luok kĭemat pi vaļa Ļubovi în Țîrnaĭka, unđe a fatat uoĭiļi Ĭankońilor, pi kuasta răsărićană lu Kulmĭa Mikă, la otar ku Žarku Voĭvodan — <i>Fatačune je zvano mesto u dolini Ljubove u Crnajki, gde su se jagnjile ovce Jankovića, na istočnoj strani Kulme Mike, na međi sa Žarkom Vojvodanomi> [Por.] ∞ fata   [Vidi]

5835  fîșćemal  peștiman  парче  fîșćemal (mn. fîșćemaļe) [akc. fîșćemal] (i. s.) — (o tkanini) <i>parče, traka; peštemalji> ◊ kosîtuori a dus dupa brîu un fîșćemal đi pînḑă, șî ku ĭel a șćers apa đi pi frunće — <i>kosači su nosili parče tkanine za pojasom, i njime su brisali znoj sa čelai> ♦ var. fîșmal, fîșćik [Por.]  [Vidi]

1915  fĭară  capcană  клопка  fĭară (mn. fĭară) [akc. fĭară] (i. ž.) — <i>klopka, kljusa, zamka, gvožđe, metalna stupica za hvatanje krupne divljačii> ◊ fĭară șî miś șî marĭ a fakut țîgańi la fuaļe — <i>klopke i male i velike pravili su Cigani kovačii> ◊ a pus fĭarîļi în urma lupuluĭ — <i>zapeo je kljuse na vučjem tragui> ◊ a dat în fĭară — <i>upao u zamkui> [Por.] ∞ fĭer  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1920  fĭarigă  ferigă  папрат  fĭari (mn. fĭariź) [akc. fĭarigă] (i. ž.) — (bot.) <i>paprat, bescvetna biljka senovitih šuma (Aspidium filix-mas)i> ◊ fĭarigă măĭ đies krĭașće pi duos, pin krovańe apatuasă, șî apruape đi faźet — <i>paprat najčešće raste na osoju, po vodnjikavim uvalama, i u blizini bukvikai> ◊ ku fĭarigă s-a astrukat borđiĭiļi — <i>papratom su se pokriovali burdeljii> [Por.]  [Vidi]

2396  fĭeļ  fel  фела  fĭeļ (mn. fĭelurĭ) [akc. fĭeļ] (i. s.) — <i>fela, vrsta; soj; načini> ◊ pîkurari a dus kaśuļ într-un fĭeļ — <i>čobani su nosi istu vrstu šubarai> ◊ lukrăm đ-akuma înainće în alt fĭeļ — <i>radićemo od sada nadalje na drugačiji načini> ◊ țarańi sînt alt fĭeļ đi uamiń — <i>Carani su drugi soj ljudii> ♦ var. fĭelă [Por.]  [Vidi]

1913  fĭer  fier  гвожђе  fĭer (mn. fĭară) [akc. fĭer] (i. s.) — <i>gvožđe, metali> ◊ fakut đi fĭer — <i>izrađen od gvožđa; gvozden; metalani> ◊ fĭer đi plug — <i>raoniki> ◊ tare ka fĭeru — <i>jak, čvrst kao gvožđei> ◊ fĭer fĭerbinće — <i>vrelo gvožđei> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1918  fĭerariĭe  fierărie  гвожђурија  fĭerariĭe (mn. fĭerariĭ) [akc. fĭerariĭe] (i. ž.) (zb.) — (pej.) <i>gvožđurija, gomila bačenih delova od gvožđa, gvozdeni otpad, krši> ◊ a veńit ku karu ș-adunat fĭerariĭļi luĭ tuaće đin pîrvaļiĭa-mĭa — <i>došao je kolima i pokupio je svu svoju gvožđuriju iz moga dvorištai> [Por.] ∞ fĭer  [Vidi]

1917  fĭerarĭ  fierar  гвожђар  fĭerarĭ (mn. fĭerarĭ) [akc. fĭerarĭ] (i. m.) — <i>gvožđar, osoba koja se bavi obradom gvožđa, ili prometom predmeta od gvožđa; kovači> ◊ moșu Ĭanku Ferarĭu a fuost maĭstur mare, aăla ś-a vaḑut ku uoki a putut sî fakă đi fĭer — <iiča Janko Gvožđar bio je veliki majstor, taj što je video očima mogao je da napravi od gvožđai> [Por.] ∞ fĭer  [Vidi]

1958  fĭerbinće  fierbinte  врео  fĭerbinće (fĭerbinće) (mn. fĭerbi, fĭerbinće) [akc. fĭerbinće] (prid.) — <i>vreo, vrlo topao; vrući> ◊ ĭastă lu kare-ĭ plaśe ḑamă fĭerbinće, miĭe nu —<i> ima kome prija vrela čorba, meni nei> ♦ var. ferbinće [Por.] ∞ ferbĭa  [Vidi]

2309  fĭes  fes  фес  fĭes (mn. fĭesurĭ) [akc. fĭes] (i. s.) — <i>fes, vrsta ženskog oglavljai> ◊ đemult rar a fuost kîrpĭe șî muĭeriļi vara a mĭers ku kapu guol; pîăru l-adunat în muoț la vîru kapiluĭ, șî pista ĭel a pus fĭesu — <i>nekada su marame bile retke i žene su išle gologlave; kosu su skupljale u ćubu na vrh glave, i preko nje stavljale fesi> ◊ fĭesu muĭeriļi a-npļećit ku kukița đin ață đi mosuor, kumparată đi la dugaĭe — <i>fes su žene plele kukicom od konca sa kalema, kupljenog u prodavnicii> [Por.]  [Vidi]

6206  flakău  flăcău  бећар  flakău (mn. flakăĭ) [akc. flakău] (i. m.) — (izob.) <i>bećar, momaki> ◊ ka pin vis, țîńem minće kî đemult s-a kîntat pi la visaļiĭ: „Aĭ la uară, măĭ flakăĭ!” — <i>kao kroz san, sećamo se da se nekad na igrankama pevalo: „Haj u kolo, bećarine!”i> ♦ sin. baĭat, bekĭar [Por.]  [Vidi]

1337  flăkău  flăcău  момак  flăkău (mn. flăkăĭ) [akc. flăkău] (i. m.) — <i>momak, neoženjen mlad muškarac; bećari> ◊ ș-a găsît pe vrun flăkău, ku zăče ań măĭ ťinăr ďekît ĭa — <i>našla je sebi nekoga momka, koji je deset godina mlađi od njei> [Kmp.] ♦ dij. var. (zast.) flakău ◊ avut șî ĭa un flakău, ama a fuost putuare đi ńitrîbuit — <i>imala je i ona jednoga momka, ali je bio smrdljiva lenčugai> [Por.]   [Vidi]

3175  flămînd  flămânzare  гладна јама  flămînd (mn. flămînḑ) [akc. flămînd] (i. m.) — (anat.) <i>gladna jamai> ◊ flămîndu ĭe un krîu la șăļe kare-l are vaka, bou, kalu, uaĭa șî kapra — <i>gladna jama je jedno udubljenje na leđima koje ima krava, vo, konj, ovca i kozai> ◊ kînd ĭe vita flămîndă or bolnavă, flămîndu ĭe adînk, ka kînd ĭe ļipit đi burtă — <i>kad je stoka gladna ili bolesna, onda je gladna jama uvučena, kao da je slepljena za stomaki> ♦ sin. adînkatură, krîu [Por.] ∞ flomînd  [Vidi]

2052  flokan  flocan  четник  flokan (mn. flokań) [akc. flokan] (i. m.) — 1. (pej.) <i>četnik, pripadnik četničkog pokreta za vreme Drugog svestkog ratai> ◊ rău a fuost đi vrĭamĭa đi rat, vin mńamțî: fuź, vin flokańi: fuź, vin părtizańi: fuź, nu șćiĭ đi kare s-ći pazășć — zlo je bilo za vreme rata, idu Nemci: bež’, idu četnici: bež’, idu partizani: bež’, ne znaš s koje strane da se čuvaš 2. (za čoveka) <i>bradonja, koji pušta bradu i kosui> ◊ đi bătrîńață uamińi nu sa ras șă nu sa tuns numa kînd a fuost în vrun žăļ mare, đi flokań lumĭa s-a ćemut — <i>nekada se ljudi nisu brijali i šišali samo kada su bili u nekoj velikoj žalosti, od bradonja ljudi su se bojalii> 2. (za dlakavog psa) <i>rundovi> ◊ nu m-am ćemut să fiu sîngur ku uoĭļi-n munće, kă am avut duoĭ flokań ku mińe — <i>nisam se bojao da budem sam sa ovcama u planini, jer sam imao dva rundova sa sobomi> [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

2053  flokiț  flociţ  праменчић  flokiț (mn. flokiță) [akc. flokiț] (i. s.) — (demin.) <i>pramenčić, čuperčić, mala količina dlake, vune ili kosei> ◊ a fuost la klakă șî s-a omorît đi lukru: a tuors numa un flokiț đi lînă — <i>bila je na mobi i ubila se od posla: isprela je samo pramenčić vunei> ♦ / (demin.) < fluok + -iț [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

2050  flokuos  flocos  длакав  flokuos (flokuasă) (mn. flokuoș, flokuasă) [akc. flokuos] (prid.) — <i>dlakav, kosmat, zarastao u kosu; čupavi> ◊ baĭețî đi astîḑ nu-ĭ razńeșć đin fĭaće, kî tuoț sînt flokuoș, șî iĭ puartă păru lung — <i>današnje momke ne razlikuješ od devojaka, jer su svi kosmati, i oni nose dugu kosui> [Por.] ◊ uaĭe flokuasă ĭe aĭa la kare ĭa pikat lîna, ș-a ramas numa fluoś koļa-koļa — <i>olinjala ovca je ona kojoj je opala vuna, pa su ostali samo pramenovi ovde-onde (Debeli Lug)i> [GPek] ∞ fluok   [Vidi]

1902  flomînḑîĭe  flămânzie  гладовање  flomînḑîĭe (mn. flomînḑîĭ) [akc. flomînḑîĭe] (i. ž.) — <i>gladovanje, velika i dugotrajna gladi> ◊ mare flomînḑîĭe lumĭa a sufarat đi vrĭamĭa đi turś; aĭa șî ś-avut đi mînkare, lumĭa n-a kućeḑat să țînă în kasă, numa a pitulat pin padure, or kă a-ngropat pin pomînt — <i>veliko gladovanje su ljudi trpeli za vreme Turaka; ono što su i imali za jelo, ljudi nisu smeli da drže u kući, nego su krili po šumi, ili su zakopavali u zemljui> ♦ var. fomăluk, foameluk [Por.] ∞ flomînd  [Vidi]

1901  flomînźuos  flămânjuos  гладница  flomînźuos (mn. flomînźuoș) [akc. flomînźuos] (i. m.) — <i>gladnica, koji je večno gladani> ◊ dakă ći înkurś ku iĭ, numa are kasa sî țî sa umpļe đi flomînźuoș — <i>ako se spleteš sa njima, ima samo kuća da ti se napuni gladnicai> [Por.] ∞ flomînd   [Vidi]

2295  floran  floran  багрем  floran (mn. florań) [akc. floran] (i. m.) — (bot.) <i>bagrem (Rabinia pseudacacia)i> ◊ floran sa ḑîśe la bagrĭem or salkim, în Tanda, Gorńiana, Topuoļńița [Por.], Tuopla, Lukĭa, Buśa; Lugńița șî-n Gînzîgrad [Crn.] — „<i>floran” se za bagrem kaže u Tandi, Gornjani, Topolnici i>[Por.], <i>Toploj, Luki, Bučju, Lubnici i Gamzigradui> [Crn.] ♦ dij. sin. salkim [Por.] ∞ bagram  [Vidi]

2028  florință  florinţă  багремар  florință (mn. flori) [akc. florință] (i. ž.) — (bot.) <i>bagremar, područje pod bagremomi> ◊ slubaḑîĭ uoĭiļi șî pin florința-ĭa, ama nuĭe ńimik đi paskut — <i>pustih ovce i u bagremar, ali nema ništa za pašui> ♦ up. floran (Tanda) ♦ sin. bîgremarĭ (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1890  floriśikă  floricică  цветић  floriśi (mn. floriśiaļe) [akc. floriśikă] (i. ž.) — (demin.) 1. (bot.) <i>cvetić, mali cvet kao deo biljke; naziv za biljku cvetnicui> ◊ arźintuaĭka are floriśikă albă — <i>kičica ima beli cvetići> 2. <i>mala šara, naročito cvetnog oblikai> ◊ kînd am fuost baĭat, muma mĭ-a-npuĭat kimĭașa ku floriśaļe în tuaće fĭelurĭ — <i>kad sam bio momak, majka mi je izvezla košulju sa raznim cvetićimai> 3. (folk.) <i>čest epitet za lepu i mladu devojkui> ◊ fećiță frumuasă ka floriśika đin građină — <i>devojče lepo k’o cvetić iz baštei> [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

2027  Florĭeșći  Florești  Флорићи  Florĭeșći [akc. Florĭeșći] (i. m.) — (antr.) <i>Florići (Cvetići), vlaško prezime familije čiji se rodonačelnik zvao Flora (Cvetko)i> ◊ Florĭeșći în Îrnaglaua sînt veńiț đin Topuoļńița — <i>Florići u Rudnoj Glavi su došli iz Topolnicei> ♦ up. Fluorĭa [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

2024  flotak  flotac  пахуљица  flotak (mn. flotaś) [akc. flotak] (i. m.) — <i>pahuljica snegai> ◊ ńinźe, da nuoĭ kopiĭi aļergăm șă prinđem flotaśi ku mîńiļi — <i>pada sneg, a mi deca trčimo i hvatamo pahuljice rukamai> [Por.]  [Vidi]

2025  Fluarĭa  Flora  Цвета  Fluarĭa [akc. Fluarĭa] (i. ž.) — (antr.) <i>Cveta, omiljeno vlaško žensko imei> ◊ baba Fluarĭa a traĭit o sută đi ań — <i>baba Flora je živela sto godinai> ♦ up. Fluorĭa [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

4902  fluarĭa mare  crăiță  кадифица  fluarĭa mare [akc. fluarĭa mare] (sint.) — (bot.) <i>kadifica (Tagetes)i> ◊ fluarĭa mare ĭe fluare đin građină, sa puńe numa pintru dus la morminț — <i>kadifica je baštensko cveće, gaji se samo radi nošenja na grobljei> ◊ fluarĭa mare sa kuļaźe șî sa atîrnă ku rîdaśina-n sus sî sa ușće, sî puată duśa șî ĭarna la morminț — <i>kadifica se bere i kači sa korenjem na gore da se osuši, da bi se mogla nositi i zimi na grobljei> ◊ fluarĭa mare are un miruos kare nu puaće tot nat să-l sufire, așa lumĭe lasă rugamînt să nu ļi sa dukă la morminț kînd va muri — <i>kadifica ima miris koji ne može svako da podnese, takvi ostavljaju amanet da im se ne nosi na groblje kad budu umrlii> [Por.]  [Vidi]

1898  fluarĭa suariluĭ  floarea-soarelui  сунцокрет  fluarĭa suariluĭ [akc. fluarĭa suariluĭ] (sint.) — (bot.) <i>suncokret (Helianthus annuus)i> ◊ rumîńi aĭ batrîń rar a pus fluarĭa suariluĭ; dakă a vi șî puso, a puso pi marźina luokuluĭ, ka un fĭeļ đi gard — <i>stari Vlasi su retko sejali suncokret; ako su ga i sejali, sejali su ga po obodu njive, kao neku vrstu ogradei> ◊ samînțîļi alu fluarĭa suariluĭ ļ-a uskat, ļ-a fĭert șî ku ĭaļe s-a ļegat la luok unđe sa viis — <i>seme suncokreta se sušilo i kuvalo, i stavljalo kao oblog na ubijeno mestoi> [GPek] ∞ fluare  [Vidi]

2286  fluarĭa turśiaskă  ruși-de-toamnă  лепа Ката  fluarĭa turśiaskă [akc. fluarĭa-turśiaskă] (sint.) — (bot.) <i>lepa Kata (Callistephus chinensis), šimirezla,i> (dosl.) <i>„turski cvet”i> ◊ fluarĭa turśiaskă krĭașće în bașćauă, înfuare tuamna — <i>lepa Kata raste u bašti, cveta u jeseni> ♦ var. fluarĭa turkuluĭ ◊ fluarĭa turkuluĭ sa kuļiaźe, sa uskă, șî kînd trîabe sa duśe la morminț, unđe sa dîă đi pomană la-ĭ muorț — <i>lepa Kata se bere, suši, i kad zatreba nosi se na groblje, gde se namenjuje mrtvimai> [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

2289  fluĭera  fluiera  звиждати  fluĭera (ĭuo fluĭer, ĭel fluĭeră) [akc. fluĭera] (gl.) — <i>zviždati, duvati, svirati na frulii> ◊ kopilaș-o-la tuota ḑîua fluiră într-o dudă, ăl traźe ińima să fiĭe fluĭeraș ka dĭedî-su — <i>ono detence po ceo dan duva u neku cevku, vuče ga srce da bude frulaš k’o njegov dedai> [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

2291  fluĭeruț  fluieraș  фрулица  fluĭeruț (mn. fluĭeruță) [akc. fluĭeruț] (i. s.) — (muz.)(demin.) <i>frulicai> ◊ are șî kopilu un fluĭeruț, dakă învață ĭută, o sî-ĭ kumparăm fluir măĭ mare — <i>ima i dete jednu frulicu, ako bude brzo učilo, kupićemo mu veću frului> ♦ var. fluĭerĭel [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

4733  flumotuok  flomoștoc  клупко  flumotuok (mn. flumotuoś) [akc. flumotuok] (i. s.) — <i>klupko, grudvai> ◊ (demon.) al zburatuorĭ să vĭađe ka un flumotuok dîn kare mărg skinćeĭ, kînd aźunźe dîspră kasă unđe ĭe năpraćit, flumotoko-la sa traźe înuntru prăn kuoș — <i>zmaj se vidi kao jedno klupko iz koga izbijaju varnice, kad stigne do kuće u koju je napraćen, to klupko se uvuče unutra kroz dimnjaki> [Bran.]  [Vidi]

2049  fluok  floc  прамен  fluok (mn. fluoś) [akc. fluok] (i. m.) — <i>pramen; čuperak; stidna dlakai> ◊ un fluok đi lînă — <i>pramen vunei> ◊ pîăru krĭașće pi kap, da fluośi întra kraś — <i>kosa raste na glavi, a dlake između nogu i>♦ (demin.) flokiț ♦ (augm.) flokan [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2026  Fluorĭa  Floria  Цветко  Fluorĭa [akc. Fluorĭa] (i. m.) — (antr.) <i>Cvetko, muško ime, omiljeno kod starih Vlahai> ◊ pi tata la bućeḑat Fluorĭa, ama la karće la pus Svĭetku — <i>oca su krstili kao Floru, ali je u knjigu upisan kao Cvetkoi> ♦ up. Fluarĭa [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

2051  fluośa  flocea  чупавко  fluośa [akc. fluośa] (i. m.) — (hip.) (pej.) <i>„čupavko”, „čuperko”, „dlakavko”, nadimak za osobu sa velikom i raščupanom kosomi> ◊ tunźiće, să nu ći poļikrĭaḑă lumĭa kă ĭeș „fluośa” — <i>ošišaj se, da ti ljudi ne nadenu ime „čupavko”i> [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

2296  Fluriĭ  Florii  Цвети  Fluriĭ (mn.) [akc. Fluriĭ] (i. ž.) — (kal.) <i>Cvetii> ◊ Fluriĭļi sînt în tuot đe una dumińika, ku o stamînă înainća lu Pașć — <i>Cveti su uvek u nedelju, na sedam dana pred Uskrsi> [Por.] ∞ fluare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

71  flutur  fluture  лептир  flutur (mn. fluturĭ) (i. m.) [akc. flutur] — (ent.) <i>leptir (Lepidoptera)i> ◊ numa o suartă đi fluturĭ sî profak omidă — <i>samo jedna vrsta leptira se pretvara u gubari> [Crn.] ♦ dij. var. fluture [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1992  fluturat  fluturat  проветрен  fluturat (fluturată) (mn. fluturaț, fluturaće) [akc. fluturat] (prid.) — (za zrnevlje) <i>provetren, izložen vetru da bi se očistio od prljavštinei> ◊ buabiļi ći kukuruḑ sînt fluturaće đi gîrgariț — <i>zrnevlje kukuruza očišćeno je od gagrica (=gagrice su „odlepršale” nošene vetrom)i> [Por.] ∞ flutur  [Vidi]

1991  fluturuos  fluturos  лептираст  fluturuos (fluturuasă) (mn. fluturuoș, fluturuasă) [akc. fluturuos] (prid.) — 1.<i> leptirast, koji ima oblik leptirovih krila ili je ljuspičasti> ◊ ḑama đi varḑă a fĭert prĭa mult, akuma ĭe tuată fluturuasă pi đi supra — <i>kupus se predugo kuvao, sada je čorba sva leptirasta na površinii> ◊ (color) đimult pin dugăĭ a fuost fîărburĭ în duauă fĭelurĭ: farbă făńinuasă, șî farbă fluturuasă, asta aduoĭļa într-o fuarmă đi ļaspiḑ miś, supțîrĭe, șî ļikuratuare — <i>nekada je u prodavnicama bilo dve vrste farbe: „brašnjava” boja, i „leptirasta” boja, ova druga u obliku malih, tankih i svetlucavih ljuspica (Tanda)i> 2. (fig.) <i>lakouman, prevrtljiv; nestalan; vetropiri> ◊ m-am lasat đi baĭat kă đi sokoćala mĭa a fuost uom tare fluturuos — <i>napustila sam momka jer je za moj račun bio jako prevrtljiv čoveki> [Por.] ∞ flutur  [Vidi]

5485  fļekariĭe  flecărie  бљувотина  fļekariĭe (mn. fļekariĭ) [akc. fļekariĭe] (i. ž.) — <i>bljuvotina, ogavnosti> ◊ đi la ĭa aĭ să auḑ numa fļekariĭ guaļe — <i>od nje imaš da čuješ samo gole bljuvotinei> [Por.] ∞ fļekaći  [Vidi]

2462  fļintă  flintă  дроца  intă (mn. inće) [akc. fļintă] (i. ž.) — <i>drocai> ◊ fļintă ĭe muĭarĭa kare a pļekat đi la uom, șî mĭarźe ka uļimișńița, nu puartă griža kum ĭe-nbrakată, ńiś śe vorbĭașće, or ku kare duarme — <i>droca je žena koja je pošla od muža, ide kao uličarka, ne vodi računa o oblačenju, niti šta govori, ili s kim spavai> [Por.] ◊ fļintă ĭe o žîguare dă muĭare — <i>droca je džukela od ženei> (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ fļinta ĭe muĭare fara rînd, kare fļikaćiașće mult, șî vorbĭașće lumĭa đe rău fara ńiśkotrĭabă — <i>flinta je žena koja nema reda, koja mnogo blebeće, i ogovara ljude bez ikakvog razlogai> (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

1861  fļonkańiĭe  fleancănir  лапрдање  fļonkańiĭe (mn. fļonkańiĭ) [akc. fļonkańiĭe] (i. ž.) — (pej.) <i>laprdanje, blebetanje, lupetanjei> ◊ rar kare va puća sî măĭ sufire fļonkańiĭe kare ĭasă đin gura iĭ — <i>retko ko će moći da podnese laprdanje koje izlaze iz njenih ustijui> ♦ var. fļonkańială, fļonkaĭală [Por.] ∞ fļonkańi   [Vidi]

1863  fļuarță  fleoarţă  курвештија  fļuarță (mn. fļuorț) [akc. fļuarță] (i. ž.) — 1. (pej.) <i>kurveštija, skitara, „laka” ženai> ◊ s-a lasat đi șkuală, șî s-a fakut o fļuarță guală — <i>napustila je školu, i postala gola kurveštijai> 2. (fig.) <i>mekušac, slabić; kilavko, „krpa”i> ◊ fļuarță đi uom, ar vinđa pi tatî-su đi duauă parîaļe — <i>„krpa” od čoveka, prodao bi rođenog oca za dve parei> ♦ var. fļuarkă [Por.]  [Vidi]

3020  fļuașkă  fleașcă  фљуска  fļuașkă (mn. fļuașke) [akc. fļuașkă] (i. ž.) — <i>fljuska, pljuska, nejak šamari> ◊ îĭ đață o fļuașkă pista nas, șî ĭa taku — <i>opalio joj je jednu fljusku preko nosa, i ona je ućutalai> [Por.]   [Vidi]

1987  fļuț  fliuţ  пљус  fļuț (uzv.) — (onom.) <i>pljus! uzvik koji proizvodi šamari> ◊ tună daskîlu mîńiuos, șî ńiś nu măĭ întraba kare ĭe đevină, numa la tuoț kopiĭ „fļuț! fļuț!" kîć-o palmă pista obraz, și sa dusă — <i>uđe učitelj ljut, i ne pita ko je kriv, nego je svakom dečaku „pljus! pljus!” po jedan šamar preko obraza, i odei> [Por.]  [Vidi]

1989  fļuțaĭală  fliuţăieală  шамарање  fļuțaĭală (mn. fļuțaĭelurĭ) [akc. fļuțaĭală] (i. ž.) — (onom.) <i>šamaranje, udaranje pljuskii> ◊ fi mĭarńik, kă kapiț așa o fļuțaĭală đi la mińe, đi muśi o sî-ț zbuare đi pi nas — <i>budu miran, jer ćeš tobiti takvo šamaranje od mene, da će ti sline leteti iz nosai> [Por.] ∞ fļuț  [Vidi]

1903  foameluk  foameluc  гладна година  foameluk (mn. foamelukurĭ) [akc. foameluk] (i. s.) — (augm.) (fig.) <i>gladna godina, dug period velikog gladovanjai> ◊ a puvestît aĭ batrîń kă kînd tună sîaśita mare, țîńe șapće ań una-ntruuna, șî dupa ĭa tună foameluku đi lumĭa nare alta-śe mînka, numa skuarță đi śaruoń — <i>pričali su stari, da kad nastupi velika suša, drži sedam godina neprekidno, za njom ide gladna godina kad ljudi nemaju drugi šta da jednu, nego samo cerovu korui> ♦ var. fomăluk, fuamećeu [Por.] ∞ fuame  [Vidi]

1996  fofik  fofic  праменак  fofik (mn. fofiśe) [akc. fofik] (i. s.) — 1. (demin.) <i>pramenak, čuperak kose, dlake ili vunei> ◊ fofik ĭe atîta lînă kît puoț sî prinḑ ku triĭ źiaĭśće — <i>„fofik” je toliko vune koliko možeš da uhvatiš sa tri prstai> ◊ a pus un fofik đi lînă la furkă, șî sa faśe maruasă, parke ĭe torkatuare mare — <i>stavila pramenak vune na preslicu, i digla nos kao da je neka velika prediljai> (Tanda) 2. (fig.) a. <i>polni nagoni> ◊ la skruafă ĭa trĭekut fofiku, nu-ĭ măĭ đi verît — <i>krmači je prošla „frka”, ne traži više veprai> (Rudna Glava) [Por.] ◊ fofiku vińe o parĭake ku vuorba „kĭef”: or iĭ vińe fofiku, or iĭ kĭefu đi futaĭ, tot una țî — <i>reči „fofik” i „ćef” su par: il’ joj dođe „fofik”, ili joj „ćefne” da se jebe, isto ti jei> (Jasikovo) [GPek] b. <i>polni organ, sikilji> ◊ i s-a înflat fofiku, ș-a pļekat în lumĭa albă dupa pulă — (vulg.) <i>natek’o joj je sikilj, pa je krenula u beli svet za kurcemi> (Blizna) ◊ pļuadă đi muĭarĭe: ĭuo, ḑîk, sî ma glumesk kîta ku ĭa, da ĭa miĭe să-ĭ manînk fofiku — <i>kurvetina od žene: ja reko’ da se malo našalim s njom, a ona meni da joj izjedem sikilji> (Rudna Glava) [Por.] c. <i>strasna željai> ◊ baba-ntr-o vrĭame a trait ku nuoĭ, numa odată ĭ-a veńit fofiku, șî sa-ntuors la feĭ-sa — <i>baba je jedno vreme živela kod nas, a onda ju je svladala želja, i vratila se ćerkii> (Topla) [Crn.] ♦ / fofik (demin.) < fofoluok var. < fofoloankă — (euf.) <i>ženski polni organ, vaginai> ∞ fofoluok  [Vidi]

1997  fofikă  fofică  хистеруша  fofi (mn. fofiś) [akc. fofikă] (i. ž.) — (zast.) (pej.) <i>histeruša, žena strasna u seksu; vatrena ljubavnicai> ◊ fusăĭ ku ĭa asară, ńiś în vis n-a fi krĭeḑut kă ĭe o fofikă întrĭagă, ma supsă, ma măśină ka muară, șî ma frînsă tuot — <i>bio sam s njom sinoć, ni u snu ne bih verovao da je ona jedna prava histeruša, isisala me je, samlela kao vodenica, i svog me polomilai> ♦ skr. fi ♦ up. fofik [GPek] ∞ fofoluok  [Vidi]

3311  fofĭaḑă  fofeze  крило  fofĭaḑă (mn. fofĭeḑ) [akc. fofĭaḑă] (i. ž.) — 1. (tehn.) <i>krilo vrteškei> ◊ kînd sa faśe trăkăĭtuarĭa în luok să spomînće păsîrļi, măĭ întîń iĭ sa faśe vîrćańița ku doă fofĭaḑă — <i>kad se pravi trakalica u njivi da plaši ptice, prvo se pravi vrteška sa dva krilai> ◊ fofĭaḑîļi la trăkătuare-s pusă-n kostîș ka śuoiļi la muară, să prindă bataĭa vîntuluļ kum prind śuoiļi vîžuoĭu api đin butuońu muori — <i>krila trakalice postavljene se ukoso kao kašike na vodenici, da uhvate udar vetra kao što kašike hvataju mlaz vode iz vodeničnog buretai> (Tanda) [Por.] 2. (anat.) <i>usmine vaginei> ◊ dar așa fuost đe đemult, or ĭe bažuokură đe kurînd, nu șću, ama đe kînd mis ĭuo kopilandru, la nuoĭ fofĭaḑă sa ḑîśe șî la buḑîļi pižđi — <i>da li je tako bilo od davnina, ili je neka skorašnja šala, ne znam, ali otkako sam se ja zamomčio, kod nas se „fofjadza” kaže i za pičkine usminei> (Topla) [Crn.]   [Vidi]

1994  fofoluankă  fofoloancă  пичка  fofoluankă (mn. fofoluonś) [akc. fofoluankă] (i. ž.) — (zast.) (euf.) <i>pička, pizda; vulvai> ◊ đi źaba ći kinuĭ, ĭ-a pazîașće fofoluanka iĭ bińe, n-o dă la ńima — <i>uzalud se trudiš, ona čuva svoju pizdu dobro, ne daje je nikomi> ◊ muĭarĭa „fofoluankă” ĭe în alt fĭeļ „pizdoșćină”, kurvă — <i>žena „fofolonka” je drugim rečima „pizdurina”, kurvai> ◊ l-aļi batrîńe muĭerĭ nu sa ḑîs „fofoluankă”, numa l-aļi măĭ ćińire — <i>stare žene nisu nazivane „fofolonkama”, samo mlađei> ♦ var. popoluankă [GPek] ◊ baĭețîlor, țîńețî-va bińe, ăći vińe o fofoluankă mare pista vuoĭ —<i> momci, drž’te se dobro, ide na vas jedna dlakava pizdurina (Rudna Glava)i> [Por.] ∞ fofoluok  [Vidi]

1995  fofoluok  fofoloc  прамен  fofoluok (mn. fofoluoś) [akc. fofoluok] (i. m.) — (anat.) <i><i>pramen kose ili vune;i> čuperak kose ili stidne dlake; smotuljak nečega; klubei> ◊ a veńit la șîḑîtuare ku-n fofoluok đi lînă supt mînă — <i>došla je na sedeljku sa jednim smotuljokm vune pod rukomi> ♦ sin. gimotuok, gĭemotuok, volmotuok; fluok [Por.]  [Vidi]

2292  foiță  foiţă  листић  foiță (mn. foiț) [akc. foiță] (i. ž.) — (demin.) <i>listići> ◊ am vaḑut la un muoș o karće, ĭel spuńe kî ĭe vro sfeta pisma, are ńișći foiță atîća đi supțîriśe đi sa vĭađe pin ĭaļe — <i>video sam kod jednoga starca neku knjigu, on kaže da je to nekakvo sveto pismo, ima neke listiće toliko tanušne da se providei> [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

2330  fokuļeț  foculeţ  ватрица  fokuļeț (mn. fokuļeță) [akc. fokuļeț] (i. s.) — (demin.) <i>vatrica, mala ili slaba vatrai> ◊ am adunat kîća krenguță ș-am fakut un fokuļeț, numa să nu-ngĭeț đi frig — <i>skupio sam malo grančica i naložio jednu vatricu, samo da se ne smrznem od hladnoćei> ♦ var. fokiț, fokișuor [Por.] ∞ fuok   [Vidi]

2147  fonfăi  fonfăi  уњкати  fonfăi (ĭuo fonfăĭ, ĭel fonfăĭe) [akc. fonfăi] (gl.) — <i>unjkati, govoriti kroz nosi> ◊ baba fonfîĭe kînd vrobĭașće, grĭeu o-nțaļeź śe ḑîśe; muoșu s-a-nvațat ku ĭa, șă iĭ duoĭ frumuos sa-nțaļieg — <i>baba unjka kad govori, teško je razumeš ša kaže; čiča se navikao na nju, i njih dvoje se lepo razumejui> ♦ sin. fîrnai [Por.]  [Vidi]

2165  fonfiu  fonfiu  винка  fonfiu (mn. fonfiĭe) [akc. fonfiu] (i. s.) — (bot.) <i>vinka, viica, baštensko cveće (Vinca major)i> ◊ fonfiu ĭe fluare đin građină, ku fluorĭ vînîće șî ku frunḑă tare ka alu ĭađiră — <i>vinka je baštensko cveće, sa plavim cvetovima i tvrdim listovima kao kod bršljanai> ♦ var. foĭonfiu (istočni deo Tande) ◊ țîn minće kă a fuost mult foĭonfiu pi lînga gard întraușa șkuoļi, da șî sa kînta un kînćik „Frunḑă vĭarđe, foĭonfiu” — <i>sećam se da je mnogo vinke bilo pored ograde školskog dvorišta, a i pevala se jedna pesma „Zelen listak od viice”.i> [Por.] ♦ dij. var. foĭenfiu (Leskovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1937  Forfik  Forfic  Маказа  Forfik [akc. Forfik] (i. m.) — (antr.) <i>Makaza, Makazica, nadimak ljudi koji su se bavili oštrenjem makazai> ◊ Žarku Forfik a fuost poļikrit pintru kă avut kovaśiĭe, ș-ă a askuțît la saćiań fuarfiśiļi, śe ĭe kam lukru țîgańiesk — <i>Žarko Forfika („makaza”) dobio je takav nadimak jer je imao kovačnicu i oštrio je seljacima makaze, što je pomalo ciganski posaoi> ♦ var. Forfi [GPek] ∞ fuarfi  [Vidi]

1938  Forfikarĭu  Forfecariu  Маказар  Forfikaĭu [akc. Forfikarĭu] (i. m.) — (antr.) <i>Makazar, nadimak osobe koja pravi ili oštri makaze, nadimak najčešće davan kovačimai> ◊ gata pin tuot sat măĭ mare, kare avut kovaś, a ramas ș-ăn ḑî đe astîḑ poļikra Forfikarĭu: Truță Forfikarĭu în Îrnaglaua, Milan Forfikarĭu, țîgan în Țîrnaĭkă, Dinu Forfikarĭu în Vlauļa, șî alțî — <i>gotovo u svakom većem selu, koje je imalo kovače, ostao je i dan-danas nadimak „Makazar”: Petar Makazar u Rudnoj Glavi, Milan Makazar, Ciganin u Crnajki, Miladin Makazar u Vlaolu, i drugii> [Por.][GPek] ∞ fuarfi  [Vidi]

4500  frațîĭe  frăție  братство  frațîĭe (mn. frațîĭ) [akc. frațîĭe](i. ž.) — <i>bratstvoi> ◊ frațîĭa ĭe adunatura frațîlor, alu ńam apruape, or alu prĭaćiń buń kare traĭesk ka frațî — <i>bratstvo je društvo braće, bliskih rođaka ili dobrih prijatelja koji žive kao braćai> ◊ ar fi bun tuota lumĭa să traĭaska într-o frațîĭe mare — <i>bilo bi lepo da svi ljudi žive u jednom velikim bratstvui> ◊ (zdrav.) Să fiĭe frațîĭe păn la veśiĭe! — <i>Neka nam bratstvo traje do veka!i> [Por.] ∞ fraće  [Vidi]

4497  frațîĭuor  frățior  братић  frațîĭuor (mn. frațîĭuorĭ) [akc. frațîĭuor](i. m.) — (demin.) <i>bratići> ◊ frațîĭuor ĭe fraćiļi al mik, kînd ăl pumeńim đin milă șî ku drag — <i>bratić je mlađi brat, kad ga pominjemo iz milošte i ljubavii> [Por.] ∞ fraće   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4496  fraće  frate  брат  fraće (mn. fraț) [akc. fraće] (i. m.) — (srod.) <i>brati> ◊ fraće ĭe kopil voĭńiśesk, or đintr-o mumă or đintr-un tată — <i>brat je muško dete, ili od iste majke, ili istog ocai> ◊ fraće bun ĭe ăla kare ĭe naskut đin o mumă șî đin un tată — <i>rođeni brat je onaj koji je rođen od iste majke i istog ocai> ◊ fraće dăorat ĭe fraće numa đi pi mumă or đi pi tată — <i>polubrat je brat samo po majci, ili po ocui> ◊ la fraći-ļa-l mare sa ḑiśe nană — <i>stariji brat se oslovljava sa batoi> ◊ (mag.) fraće đi kruśe — <i>pobratimi> ♦ supr. suoră [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2988  fragă  frag  јагода, шумска  fragă (mn. fraź) [akc. fragă] (i. m.) — (bot.) <i>šumska jagodai> (Fragaria vesca) ◊ kopiĭi primovara sa duk în padure, să kuļagă fraź, șî pănă kuļeg, bagă kîć-o fragă-n gură — <i>deca u proleće idu u šumu da beru jagode, i dok beru, stavljaju po neku jagodu u ustai> [Por.]   [Vidi]

2125  frasîn  frasin  јасен  frasîn (mn. frasîń) [akc. frasîn] (i. m.) — (bot.) <i>jasen, beli (Fraxinus excelsior)i> ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi frasîn, dupa kum ĭe mńieḑu: alb șî ruoșu, ama l-al ku mńeḑu ruoșu iĭ ḑîśem frasîn ńiegru — <i>ima dve vrste jasena, prema tome kakva je sredina stabla: beli i crveni, ali onaj sa crvenim središtem zovemo crni jaseni> ◊ frasînuĭe ļiemn žîlau, đin ĭel sa fakut dîržală đi kuasă — <i>jasen je žilavo drvo, od njega se pravila držalja za kosui> ◊ blană đi frasîn — <i>daska od jasenovog drvetai> [Por.]  [Vidi]

2274  fraźit  fraged  свеж  fraźit (fraźi) (mn. fraźiț, fraźiće) [akc. fraźit] (prid.) — 1. <i>svež, tazei> ◊ taĭarăm puorku, fusă kam batrîn, ama karńa nuĭe žîlao, numa baș fraźită, ku dulśață s-o manînś — <i>zaklali smo svinju, beše malo matora, ali meso nije žilavo, nego baš sveže, u slast da ga pojedeši> 2. <i>krt, lomljivi> ◊ nu lasa kopilu sî sa opiiaskă ku lukru grĭeu, kî înga iĭ uasîļi fraźiće, șă puaće sî sa farîmĭe — <i>ne daj detetu da se napreže na teškom poslu, jer su mu koske još krte, i može da se povredii> ◊ kovragu lu suarta-sta đe plotoźeńe așa ĭe đe fraźit, đi sa frînźe kum kîta ăl atîrń — <i>stablo ove sorte patlidžana toliko je krto da se lomi čim ga malo zakačiši> ♦ sin. pruaspîd [Por.]  [Vidi]

1803  freka  freca  трљати  freka (ĭuo friek, ĭel friakă) [akc. freka] (gl. p. ref.) — 1.<i> trljati (se), češati (se)i> ◊ nu freka atîta rufiļi, kă sa do rup đi tuot — <i>nemoj toliko trljati rublje, jer će se sasvim pocepatii> 2. (fug.) <i>kritikovati, ribati, trljatiii> ◊ ma frekă daskîlu rîău pintru ś-am fuźit đi la șkuală — <i>ribao me je učitelj žestoko zbog toga što sam pobegao iz školei> [Por.]  [Vidi]

1806  frekat  frecat  истрљан  frekat (frekată) (mn. frekaț, frekaće) [akc. frekat] (prid.) — <i>istrljan, natrljani> ◊ blanuța-sta nuĭe frekată đestul, înga nuĭe ńiidă kum trîabe — <i>ova daščica nije dovoljno istrljana, još nije glatka kako trebai> ♦ supr. ńifrekat [Por.] ∞ freka  [Vidi]

1805  frekatuor  frecător  трљач  frekatuor (mn. frekatuorĭ) [akc. frekatuor] (i. m.) — 1. <i>trljač, predmet kojim se trljai> ◊ ĭară vrunđiva mi s-a pĭerdut frekatuorĭu, dakă no-l gasîăsk, o sî frĭek ku mîń-ļi guaļe păn’ ma ĭa draku — <i>opet mi se negde zagubio trljač, ako ga ne nađem, trljaću golim rukama do me ne odnese đavoi> 2. (zast.) <i>radnik na trljanju konopljei> ◊ ĭerĭa lume sarakă, kare mĭerźa đi la kasă la kasă ku o blană, șî frĭeka la kîńipă, skoća samînța pănă nu sa murĭaḑă kîńipa; ļa ḑîs frekatuorĭ — <i>behu siromašni ljudi, koji iđaše od kuće do kuće sa jednom daskom, i trljaše konoplju, odvajaše seme pre potapanja; zvali su ih „trljačii> (Jasikovo) [GPek] ∞ freka   [Vidi]

1804  frekatură  frecătură  трљање  frekatură (mn. frekaturĭ) [akc. frekatură] (i. ž.) — 1. <i>trljanje, češanjei> ◊ țuala s-a imat, du-će ku ĭa la śuśur, șî dăĭ o frekatură bună — <i>odelo se isprljalo, odnesi ga na točur i udri mu jedno dobro trljanjei> 2. <i>trljotina, trag od trljanja ili češanjai> ◊ sa vĭeđa pi fag o frekatură adînkă, krĭed kă vrun puork sîrbaćik a trĭekut pĭ-aśiĭa, pî s-a frekat — <i>vidi se duboka trljotina na bukvi, verujem da je neka divlja svinja tuda prolazila, pa se češalai> ♦ var. frĭekală [Por.] ∞ freka   [Vidi]

2277  frengau  frengau  френгав  frengau (frengauă) (mn. frengaț, frengaće) [akc. frengau] (prid.) — (med.) <i>frengav, koji ima frengu, koji boluje ili je bolovao od frengei> ◊ țîn minće, am fuost mik kînd a veńit la muma o babă fara nas; kînd sa dus, am întrabat pi muma đi śe baba-ĭa n-are nas, muma mĭ-a spus kî ĭe baba frengauă, șî đ-aĭa ĭ-a pikat nasu — <i>pamtim, bio sam mali kad je kod majke došla jedna baba bez nosa; kada je otišla, pitao sam majku zašto baba nema nos, majka mi je rekla da je baba frengava, i da joj je zato otpao noi>s [Por.] ∞ frĭenga  [Vidi]

2377  frig  frig  хладноћа  frig (mn. frigurĭ) [akc. mn. frigurĭ] (i. s.) (pril.) — 1. (i. s.) <i>hladnoća, stanje niske temperaturei> ◊ afară ĭe frig mare — <i>napolju je velika hladnoćai> ◊ a murit đi frig, a-ngețat în zapadă — <i>umro od hladnoće, smrznuo se u snegui> 2. (pril.) <i>hladnoi> ◊ l-al kare ĭe raśit, iĭ frig șî kînd ĭe kald — <i>onome ko je prehlađen, hladno je i kada je toploi> ◊ (komp.) frig, măĭ frig, șî măĭ frig — <i>hladno, hladnije, najhladnijei> ♦ supr. kald [Por.]  [Vidi]

2376  frigare  frigare  ражањ  frigare (mn. frigîărĭ) [akc. frigare] (i. ž.) — <i>ražanji> ◊ frigarĭa ĭe o pražînă đi ļiemn tare, kurațată đi skuarță șî askuțîtă la vîr, șî ku mîńiĭu la kuadă, kare ușurĭaḑă învîrćitu — <i>ražanj je motka od tvrdog drveta, očišćena od kore i zašiljena na vrhu, sa drškom na kraju, koja olakšava okretanjei> ◊ pi frigare s-a fript purśelu, mńelu șî ĭedu; aĭa karńe a fuost măĭ dulśe — <i>na ražnju se peklo prase, jagnje ili jare; takvo meso je najslai>đe ◊ astîḑ ĭe frigarĭa fakută đi fĭer, șî o-nvîrćiașće motoru la struĭe — <i>danas je ražanj napravljen od metala, a okreće ga motor na strujui> ♦ var. frigarĭe [Por.] ∞ friźe  [Vidi]

2379  frigurĭ  friguri  грозница  frigurĭ (mn.) [akc. frigurĭ] (i. ž.) — (med.) <i>groznicai> ◊ a raśit rău, șî sa pus frigur-ļi pi ĭel: numa sa vaĭtă k-ăĭ frig, iĭ trămură đințî-n gură, ăl trîaśe apa, are fuok mare — <i>jako se prehgladio, dobio je groznicu: samo kuka da mu je hladno, cvokoće, znoji se i ima visoku temperaturui> [Por.] ∞ frig   [Vidi]

2382  frikă  frică  страх  fri (mn. friś) [akc. frikă] (i. ž.) — (psih.) <i>strahi> ◊ s-a pus frika pi mińe — <i>spopao me je strah i>◊ frikă mare — <i>veliki strahi> ◊ s-a skuturat đi frika kînd a trĭekut odată nuapća pi lînga morminț, șî đ-atunśa ńiś ḑîua nu trĭaśe pi akolo — <i>potres’o se od straha kada je jednom noću prošao pored groblja, i otada nji danju ne prolazi tudai> [Por.]   [Vidi]

2373  friźe  frige  пећи  friźe (ĭuo frig, ĭel friźe) [akc. friźe] (gl. p. ref.) — <i>peći, izlagati jelo ili što drugo vatri, odnosno visokoj temperaturii> ◊ mńelu pi frigare măĭ bun ăl frig pi karbuń đi prun — <i>jagnje na ražnju najbolje pečem na žaru od šljivei> ◊ ćińerișu sa friźe la suare kînd sa duśe la rîu sî sa skalđe, da kînd lukră, fuźe đi suare ka đi draku — <i>mladež se peče na suncu, kad odlazi na reku da se kupa, a kad radi, beži od sunca kao od đavolai> ◊ uoțî a fript lumĭa la fuok, numa să skuată đi la iĭ unđe a pitulat puoļi — <i>hajduci su ljude pekli na vatri, samo da im odaju gde su sakrili zlatnikei> [Por.]  [Vidi]

2269  frîmbĭe  frâmbie  упртач  frîmbĭe (mn. frîmbĭ) [akc. frîmbĭe] (i. ž.) — 1. <i>uprtač na seljačkoj torbi; uzicai> ◊ frîmbĭe ĭе ļegatura la trastă, ku kare sa duśe trasta prăsta umăr — <i>uprtač je uzica na torbi, kojom se torba nosi preko ramenai> ◊ mi s-a rupt frîmbĭa la trastă, șî trasta mĭ-a pikat dă pră umăr — <i>pokidala se uzica na torbi, i torba mi je spala sa ramenai> [Mlava] 2. <i>mera u tkanju za dužinu osnutkai> ◊ frîmbĭa ĭe masura đi țasut, sa ĭa dupa lunźimĭa lu rîșkituorĭ — <i>„frmbja” je mera za tkanje, uzima se prema dužini motovilai> (Rudna Glava) [Por.] 3. <i>konopaci> ◊ mi sa-m pare kî ĭe frîmbĭa la nuoĭ vro sfuară — <iini mi se da je kod nas "frmbja" neki konopaci> (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

1972  frîmînta  frământa  месити  frîmînta (ĭuo framînt, ĭel framîntă) [akc. frîmînta] (gl. p.) — 1.<i> mesiti, gnječiti, mrviti, sitniti, drobitii> ◊ koaža đi malaĭ ĭe tare șî gruasă, nu sa framîntă ļesńe, d-aș vrĭa sî fak kîta „pufă” đin ĭa — <i>projina kora je tvrda i debela, ne mrvi se lako, a hteo bih da napravim malo „pufe” od njei> 2. (fig.) <i>lomiti batinama, prebitii> ◊ numa sî nu kadă în mîńiļi lu tatî-su, k-ăĭ framîntă uasîļi ku bataĭa — <i>samo da ne padne u očeve ruke, jer će mu samleti kosti batinamai> ♦ var. frămînta ♦ sin. plumađa, đimika, măśina, zdrumika [Por.]  [Vidi]

1974  frîmîntare  frământare  мешење  frîmîntare (mn. frîmîntîărĭ) [akc. frîmîntare] (i. ž.) — <i>mešenje, gnječenje, sitnjenje, drobljenjei> ◊ dăĭ o frîmîntare rîapiđe la aluvato-la șî bagăl în śirińe, kopiĭi sînt tare flomînḑ șî nu puot să așćiaće mult — <i>udri jedno brzo mešenje tom testu i turi ga pod crepulju, deca su jako gladna i ne mogu dugo da čekajui> ♦ var. frămîntare ♦ var. frîmîntatu, frămîntatu, frîmîntatură [Por.] ∞ frîmînta  [Vidi]

1973  frîmîntat  frământat  мешен  frîmîntat (frîmîntată) (mn. frîmîntaț, frîmîntaće) [akc. frîmîntat] (prid.) — 1. <i>mešen, izmešen, mleven, samleven, gnječen, izgnječen, sitnjen, usitnjen, drobljen, izdrobljeni> ◊ pîńa ĭe bună kînd ĭe aluvatu frîmîntat bińe — <i>hleb je dobar kada je testo dobro izmešenoi> 2. (fig.) <i>zlostavljen, mučen, slomljen (batinama), umoran, fizički smoren teškim radomi> ◊ am lukrat tuata nuapća, ș-akuma mis atita đi frîmîntat đi nu puot sta în piśuare — <i>radio sam celu noć, i sada sam tako slomljen da ne mogu stajati na nogamai> ◊ sînt frîmîntat parke ma mîśinat muara — <i>slomljen sam kao da me je mlela vodenicai> ♦ var. frămîntat ♦ sin. plumađit, đimikat, zdrobit [Por.] ∞ frîmînta   [Vidi]

3081  frînt  frânt  поломљен  frînt (frîntă) (mn. frînț, frînće) (prid.) — 1. <i>polomljen, prelomljen, izlomljen, slomljeni> ◊ la mînat gazda să lukrĭe ku mîna frîntă — <i>terao ga je gazda da radi sa slomljenom rukomi> ◊ a kaḑut đin ļiemn, șî a ramas uloźit ku osu spinărĭ frînt — <i>pao je sa drveta, i ostao je šlogiran sa polomljenom kičmomi> 2. (fig.) <i>umoran; slomljen; smlaćeni> ◊ slabuț ĭe, saraku, vińe đi la lukru tuot frînt — <i>slabašan je, jadničak, dolazi sa posla sav slomljeni> ♦ sin. obosît, ustańit 3. (psih.) <i>utučen, zabrinuti> ◊ la lasat fata, șî ĭel pațîașće ku ińima frîntă — <i>ostavila ga je devojka, i on pati slomljenog srcai> ♦ akcenti: frîntă, frînće [Por.] ∞ frînźe   [Vidi]

3080  frîntură  frântură  прелом  frîntură (mn. frînturĭ) [akc. frîntură] (i. ž.) — 1. (med.) <i>prelom, frakturai> ◊ a frînt mîna șî ku frîntura-ĭa nu s-a dus la dupturĭ, șî ĭ-a ramas mîna sakă — <i>polomio je ruku i sa tim prelomom nije otišao lekaru, pa mu je ruka ostala kljastai> ◊ are frîntură đeșkisă la piśuor — <i>ima otvoreni prelom nogei> 2. (tehn.) <i>odlomak; ulomak; starudija; krnjaki> ◊ sa vaĭtă kă n-are kuasă bună, śkă, are numa o frîntură — <i>žali se da nema dobru kosu, veli, ima samo neki krnjaki> [Por.] ∞ frînźe  [Vidi]

3079  frînźe  frânge  ломити  frînźe (ĭuo frîng, ĭel frînźe) [akc. frînźe] (gl. p. ref.) — <i>lomiti, prelomiti; slomitii> ◊ atîta a rođit puomi anu-sta, đi sa frîng înkarkaț ku puame — <i>toliko su voćke rodile ove godine, da se lome pretovarene plodovimai> ◊ a dat ku kuasa în bușćan, ș-a frînto đin kalkîń — <i>zakačio kosom panj, i polimio je u kolenui> ◊ la frînt đi bataĭe — <i>plomio ga je od batinai> ◊ a frînt držaļa la sakurĭe — <i>slomio je držalje na sekirii> [Por.]  [Vidi]

1818  frînțuańe  frontoane  забат  frînțuańe (mn. frînțuoń) [akc. frînțuańe] (i. ž.) — <i>zabat, kalkan, trouglasti deo čeone ili zadnje strane kuće, čiji je krov na dve vodei> ◊ la frunțuańa kîășî sa lasă duauă gîăurĭ în patru kuolțurĭ, or una înkruśată, pi kare sa rasuflă puodu — <i>na zabatu se ostavljaju dve četvrtaste rupe, ili jedna u obliku krsta, kroz koje se tavan provetravai> [Por.] ♦ dij. var. franțîaļe (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. frunțuańe (Topla) [Crn.] ♦ / < frunćekasă  [Vidi]

2393  frîu  frâu  узда  frîu (mn. frîńe) [akc. frîu] (i. s.) — <i>uzda, kajasi> ◊ kalu are frîu, vaka are kapăstru — <i>konj ima uzde, a krava ulari> ◊ frîu ĭe fakut đin kurîaļe kare sa pun la kal în kap — <i>uzde su napravljene od kaiševa koje se stavljaju konju na glavui> ◊ la kal în gură sa puńe zabala, kare are la kîpatîńe alke, đi kare sînt ļegaće uzgińiļi — <i>konju u usta stavlja se žvala, koja ima alkice sa strane, za koje se vezuju dizginei> ◊ kalu sa arańiașće đintr-un kes ku zuob, kare sa kĭamă zobară — <i>konj se hrani iz jedne kese sa zobom, koja se zove zobnicai> [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2202  Frĭakă  Freacă  Трљач  Frĭakă (mn. Frĭekuoń) [akc. Frĭakă] (i. m.) — (antr.) <i>Trljač, nadimak nekogа čoveka sa Šopota u Rudnoj Glavii> ◊ Frĭakă la poļikrit Golubuońi đi la Șuopît pi vrun komșîĭe đin Șćefańeșći, pi kare la gasît kă lukră lukru muĭerĭesk: frĭakă, saraku, rufiļi la albĭe, da muĭarĭa iĭ ođińiașće la umbră — <i>„Trljač” je nadimak koji su Golubovići sa Šopota dali nekom komšiji od Stefanovića, koga su zatekli da radi ženski posao: trlja, siroma, rublje u koritu, a žena mu se odmara u hladui> [Por.] ∞ freka  [Vidi]

2276  frĭenga  frenție  френга  frĭenga (mn. frĭengie) [akc. frĭenga] (i. ž.) — (med.) <i>frenga, francuska bolest, sifilisi> ◊ frĭenga ĭe buală ibomńiśiaskă; đi buala-ĭa la muĭerĭ a pikat nasu — <i>frenga je ljubavnička bolest; od te bolesti ženama su otpadao nosi> ♦ var. frenga [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2000  frumoșață  frumuseţe  лепота  frumoșață (mn. frumoșîățurĭ) [akc. frumoșață] (i. ž.) (pril.) — <i>lepota, krasota, divotai> i. (i. ž.) a. (za ljude) <i>fizička lepotai> ◊ đi frumoșața iĭ mi sa-nvîrćiașće-n kap — <i>od njene lepote vrti mi se u glavii> b. (za predmete) <i>ukrasi> ◊ kînd faś zakuańe đi pomană, puń pi ĭaļe frumoșîățurĭ kum am învațat đi la babiļi-nuaștre — <i>kada mesiš „zakončiće” za daću, stavljaš na njih ukrase kakve smo naučili od naših babai> c. (za društvo) <i>mir, napredak, srećai> ◊ paśe-n țară, traĭ fara raturĭ: frumoșața lumi — <i>mir u zemlji, život bez ratova: divota jednai> d. (psih.) <i>divljenje, ushićenjei> ◊ mare frumoșață ĭe kă vorbarĭu nuostru ažuns la doa miĭe đi vuorbe numa la ḑîaśe-unsprîaśe sluove — <i>velika je divota da je naš rečnik stigao do dvehiljade reči, i to na svega deset-jedanaest slovai> ii. (pril.) (uzv.) <i>ironično, za nešto što je ispalo naopakoi> ◊ Frumoșață! — (iron.) <i>Lepota!i> ♦ sin. mîndrĭață [Por.] ∞ frumuos  [Vidi]

1999  frumuos  frumos  леп  frumuos (frumuasă) (mn. frumuoș, frumuasă) [akc. frumuos] (prid.) — <i>lep i>a. (za čoveka) <i>osoba lepog izgledai> ◊ fata mare ĭe frumuasă, a mîžlośină ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭa, da a mikă șî măĭ frumuasă, kî ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭaļe amîndoă, da asta śe are numa șapće ań, mi sa-m pare k-o sî fiĭe măĭ frumuasă pista tuoț — <i>starija ćerka je lepa, srednja lepša od nje, najmlađa je najlepša, jer je lepša od obe, ali ova koja ima samo sedam godina, čini mi se biće najlepša od svihi> b. (za predmete) <i>lep, ukrašen, skladnog oblika, koji pored funkcije ima i lep izgledi> ◊ am avut un kuțît ku plasîaļe frumuasă, adîns înfrumoșaće pi plaku mĭeu, ama mi l-a furat — <i>imao sam jedan nož sa lepim kanijama, posebno ukrašenim po mom ukusu, ali su mi ga ukralii> c. (za posao) <i>dobro, kvalitetno i stručno urađen posaoi> ◊ ma duk la un barbarĭ sî ma ratungă, k-am uḑît kă tunźe frumuos — <i>idem kod jednog brice da me podšiša, jer sam čuo da lepo šišai> d. (za vreme) <i>lepo, vedro vremei> ◊ sa razbună, o sî fiĭe ḑîua frumuasă — <i>razvedrilo se, biće lep dani> ◊ mi sa-m pare kî ĭerńiļi a fuost măĭ frumuasă în kopilariĭa-mĭa, đi kît śe sînt akuma — <iini mi se da su zime bile lepše u mom detinjstvu, nego što su sadai> e. (za osećanja) <i>lepo, prijatno, milo, drago, slatkoi> ◊ mult mi frumuos kînd ma giiesk la ĭa, kînd îm dîă-n gînd kît ĭe đi dulśe șî frumuos țukatu ku ĭa, ma topĭesk tuot — <i>mnogo mi je lepo kad mislim na nju, kad se setim koliko je slatko i lepo ljubljenje sa njom, sav se istopimi> ◊ (komp.) tare frumuos — <i>jako lepoi> ◊ mult frumuos — <i>mnogo lepoi> ♦ sin. mîndru [Por.] ♦ dij. var. frumos [Buf.]  [Vidi]

1817  frunće  fruncea  чело  frunće (mn. frunț) [akc. frunće] (i. ž.) — 1. (anat.) <i>čeloi> ◊ frunća ĭe la uom parća kapuluĭ đi-nainće, đisupra đi uokĭ — <i>čelo je kod čoveka prednji deo glave, iznad očijui> 2. (objekti) <i>prednja, čeona stranai> ◊ kasa ĭe ku frunća întuarsă kîtra drum — <i>kuća je čeonom stranom okrenuta ka putui> 3. (reljef) <i>prisojna strana; strana okrenuta ka istokui> ◊ Frunća Șășki — (top.) (dosl.) <i>„Čelo Šaške”, čeona strana brda iznad reke Šaške, okrenut ka istokui> (zaseok Blizna, Rudna Glava) ♦ sin. față [Por.] ∞ kap  [Vidi]

2403  frunḑarĭ  frunzar  лисник  frunḑarĭ (mn. frunḑarĭe) [akc. frunḑarĭ] (i. s.) — <i>lisniki> ◊ frunḑarĭu ĭe un fĭeļ đi klańe, grîmađită đin krĭanźe ku frunḑă, dîrîmaće đi pi ļiamńe, kare sa pazîașće să fiĭe ĭernaćik đi viće — <i>lisnik je jedna vrsta plasta, sadenutog od grana sa lišćem, okresanih sa drveća, koji se čuva kao zimnica za stokui> ◊ la nuoĭ frunḑarĭu sa faśe đin frunḑă đi gorun, śaruoń șî fag, kî aļa ļiamne măĭ mult ĭastă — <i>kod nas se lisnik pravi od lišća hrasta, cera i bukve, jer toga drveća najviše imai> [Por.] ∞ frunḑă  [Vidi]

2401  frunḑă  frunză  лист  frunḑă (mn. frunḑ, frunḑă) [akc. frunḑă] (i. ž.) — (bot.) <i>list, deo biljki>e ◊ tuata buĭađa are frunḑ — <i>svaka biljka ima lišćei> ◊ frunḑă vĭarđe — <i>zelen listi> ◊ frunḑă uskată — <i>suvi listi> ◊ tuamna frunḑa pikă đin ļiemn — <i>ujesen lišće opada s drvećai> ◊ frunḑa a-ngălbińit — <i>lišće je požuteloi> [Por.]  [Vidi]

2402  frunḑuļiță  frunzuliţă  листић  frunḑuļiță (mn. frunḑuļițe) [akc. frunḑuļiță] (i. ž.) — (demin.) (bot.) <i>listić, mali list biljkei> ◊ fluarĭa a rîsarit, ș-a slubaḑît frunḑuļița, ginđesk kî o sî sa prindă — <i>cvet je iznikao i pustio listić, mislim da će se primitii> ♦ var. frunḑîșuară ♦ / frunḑă + suf. -<i>uļițăi> [Por.] ∞ frunḑă  [Vidi]

1819  fruntaș  fruntaș  челник  fruntaș (mn. fruntaș, ž.r. fruntașîță) [akc. fruntaș] (i. m.) — <i>čelnik, predvonik, vođa; rukovodilac; političari> ◊ rumîńi ńiśkînd n-avut ńiskaĭ fruntaș a luor kare ar fi đi vro trĭabă sî sa pumeńiaskă — <i>Vlasi nikad nisu imali neke svoje vođe, koje bi bile vredne pomenai> ◊ fruntașî ar trăbuĭa să mĭargă înainća lumi, să-ĭ puarće kîtra bunataće đi tuoț — <i>rukovodstvo bi trebalo da ide ispred naroda, da ga vodi ka opštem dobrui> [Por.] ∞ frunće  [Vidi]

5557  fruștukui  fruștuca  доручковати  fruștukui (ĭuo fruștukuĭ, ĭel fruștukuĭe) [akc. fruștukui] (gl. p.) — (nutr.) <i>doručkovatii> ◊ vrĭamĭa đi fruștuk, trăbe să fruștukuim măĭ îndată, kă murim đi fuame, da iĭ puaće kă a fruștukuit șă nu ļi sa pasă — <i>vreme je doručku, treba da doručkujemo što pre, jer ćemo umreti od gladi, a oni su možda doručkovali pa ih nije brigai> [Por.] ∞ fruștuk  [Vidi]

1933  fuaĭe  foaie  лист  fuaĭe (mn. fuoĭ) [akc. fuaĭe] (i. ž.) — <i>listi> 1. (bot.) <i>list biljkei> ◊ fuaĭe đi kukuruḑ — <i>list kukuruzai> 2. <i>stranica knjige, novinei> ◊ s-a rupt duauă fuoĭ đin karće — <i>pocepale su se dve stranice knjigei> 3. <i>stav, odlukai> ◊ am întuors fuaĭa, ș-akuma sînt alt uom — <i>okrenuo sam list, i sada sam drugi čoveki> [Por.]  [Vidi]

606  fuaļe  foale  мешина  fuaļe (mn. fuoĭ) [akc. fuaļe] (i. ž.) — 1. <i> mešina, mehi> ◊ fuaļe đi apă — <i>mešina za vodui> ◊ fuaļe în karĭe pakurari a dus fańina — <i>mešina u kojoj su čobani nosili brašnoi> ◊ fuaļe la karîăbĭ — <i>mešina na gajdamai> ◊ fuaļe đi fuok la kaminu đi lukrat la fĭer — <i>mehovi za kovačku vatrui> [Crn.] 2. (anat.) <i>stomak; trbuhi> ◊ s-a umflat fuaļiļi — <i>naduo se stomaki> [Por.] ◊ ļikitău astrukă muĭera dă la fuaļe pănă la źenunkĭ — <i>kecelja pokriva ženu od stomaka do kolenai> (Rečica) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1936  fuarfikă  foarfecă  маказе  fuarfi (mn. fuarfiś) [akc. fuarfikă] (i. ž.) — (ret.) <i>makaze, pribor za sečenje, šišanje ili strizanjei> ◊ ku fuarfiśiļi s-a tuns uoiļi, da șî uamińi — <i>makazama su se strizale ovce, a i šišali ljudii> ◊ fuarfiśiļi aĭ nuoștri a kumparat đi la țîgań — <i>makaze su naši kupovali od Ciganai> ◊ fuarfiś đi taĭat la pļek — <i>makaze sa sečenje limai> ◊ fuarfiś đi taĭat la viĭe — <i>makaze za rezanje vinogradai> ◊ fuarfiś đi kusut — <iivaće makazei> ♦ var. fuarfiś ◊ fuarfiśiļi au duauă masîaļe, șî la una îĭ sa ḑîśe fuarfikă — <i>makaze imaju dva sečiva, i jedno zovemo „fuarfika”i> ◊ dîăm o parĭake đe fuarfiś — <i>daj mi jedan par makazai> (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1941  fuće  fute  јебати  fuće (ĭuo fut, ĭel fuće) [akc. fuće] (gl. p. ref.) — (vulg.) <i>jebati, vršiti seksualni čini> ◊ futuĭ nakazu-n kur — <i>’bem ti muku u dupei> ◊ fuće kît puoț, kînd nu măĭ puoț, atîrnă-ț pula-n kuń, șî taś — <i>jebi kol’ko možeš, kad više ne možeš, okači kurac o klin, i ćutii> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2984  fućelkă  futelcă  јебуља  fućelkă (mn. fućeļke) [akc. fućelkă] (i. ž.) — (vulg.) <i>jebuljai> ◊ fućelkă ĭe muĭere fućeluasă, iĭ skapîră pula đin uokĭ, da ĭa sa faśe sumĭarńikă — <i>jebulja je žena jebežljiva, seva joj kurac iz očiju, a ona se pravi nevinai> [GPek] ∞ fuće  [Vidi]

1948  fućeriĭe  futerie  јебачина  fućeriĭe (mn. fućeriĭ) [akc. fućeriĭe] (i. ž.) — (vulg.) <i>jebačina, seksualna spletka, intriga, trači> ◊ nu mi sa pasă đi fućeriĭiļi luor, kare pi kare fuće trĭaba luor — <i>ne zanimaju me njihove jebačine, ko koga jebe, njihova je stvari> [Por.] ∞ fuće   [Vidi]

1954  fućerĭe  futere  јебаштво  fućerĭe (mn. fućerĭ) [akc. fućerĭe] (i. ž.) — (vulg.) <i>jebaštvo, jebačka moći> ◊ slab ĭe la fućerĭe — <i>slab je u jebaštvui> [Por.] ∞ fuće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1944  fućevînt  futevânt  јебиветар  fućevînt (mn. fućevînț) [akc. fućevînt] (i. m.) — (vulg.) (pej.) <i>jebivetar, zevzek, zgubidani> ◊ fată ka ḑîna, da s-a mîritat dupa un fućevînt đin oraș, numa sî skîape đi la sapă — <i>devojka k’o vila, a udala se za nekog jebivetra iz grada, samo da utekne od motikei> [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1953  fućićuos  futetos  јебуљав  fućićuos (fućićuasă) (mn. fućićuoș, fućićuasă) [akc. fućićuos] (prid.) — (vulg.) <i>jebuljav, opsednut seksomi> ◊ a dus o pļuadă đin lumĭa albă, o ĭapă fućićuasă fara parĭake în aritu nuostru — <i>doveo je jednu uspaljenicu iz belog sveta, jednu kobilu jebuljavu bez para u našem krajui> [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

2251  Fufu  Fufu  Фуфу  Fufu [akc. Fufu] (i. m.) — (antr.) <i>Fufu, vlaški nadimak nejasnog značenja i poreklai> ◊ Fufu ĭe poļikră batrînă la Gorńana, da ĭastă șî pin alće saće rumîńeșć — <i>Fufu je stari nadimak u Gornjani, ali ga ima i u drugim vlaškim seliamai> ◊ măĭ batrîn Fufu đi kare sa șćiĭe ĭe vrun Pîătru Fufu, ĭastă apruape la doăsuće đi ań đi kînd a trait ĭel — <i>najsatriji Fufu o kome se zna je neki Petar Fufu, ima blizu dvesta godina otkad je on živeoi> [Por.]  [Vidi]

2252  Fufuļieșći  Fufulești  Фуфуловић  Fufuļieșći [akc. Fufuļieșći] (i. m.) — (antr.) <i>Fufulović, Fufuljević, porodični nadimak familija u Gornjani i Rudnoj Glavi, nastao od nadimka Fufui> ◊ Fufuļieșći traĭesk în Saļișće; sa puvestîașće kî akolo sînt iĭ ku Pipiĭuońi măĭ batrîń — <i>Fufulovići žive u Selištu; priča se da su oni tamo sa Pipićima najstarijii> ◊ Fufuļieșći puvestîăsk k-a luor aĭ batrîń în Gorńana a veńit đin Buśa — <i>Fufulovići pričaju da su njihovi stari u Gornjane došli iz Bučjai> ◊ Fufuļieșći în Arnaglaua sînt veńiț đi la Gorńana; a luor rudă sa stîns, a ramas numa poļikra la o krĭangă đi Bîlańeșći, kare sînt mutaț đi la Kîrșe la śuaka Rnaglîăvi, ș-a nîsļeđit moșîĭa lu Fufuļieșći — <i>Fufulovići u Rudnoj Glavi su došli iz Gornjana; njihova se loza ugasila, ostao je samo nadimak u jednoj grani Balanovića, koji su se sa Krša preselili na Rudnoglavsko brdo, i nasledili imanje Fufulovićai> [Por.] ∞ Fufu   [Vidi]

3375  fufuļikă  cipcină  типац  fufuļi (mn. fufuļiśe) [akc. fufuļikă] (i. ž.) — (bot.) <i>tipac (Festuca glauca)i> ◊ ĭarba fufuļikă a dat pin padurĭ șî pi kîrșuaće, șî uoĭļi a paskuto numa pănă a fost vĭarđe, kă dupa śe s-a uskat n-a măĭ fost đi ńimika — <i>tipac je rastao po šumama ili ostenjacima, i ovce su ga pasle samo dok je bio zelen, jer kad bi se osušio, nije više bio ni za štai> [Por.] ♦ dij. var. fufuļiśe [Crn.] ∞ ćipșînă   [Vidi]

2045  fuga  fuga  хитро  fuga [akc. fuga] (pril.) — <i>hitro, brzoi> ◊ ț-a kriśit muma să viń fuga pănă la ĭa — <i>poručila ti je majka da hitro dođeš do njei> ◊ (u izr.) într-o fuga — <i>na brzaka; u jednom dahui> ◊ kosîtuorĭ bun șî vrĭańik, puaće să kosaskă kîmpuțo-la đi pi fuga — <i>dobar i vredan kosac može da pokosi tu livadicu o časi> ♦ sin. ĭuta ♦ up. fugă [Por.]  [Vidi]

2047  fugari  fugări  јурити  fugari (ĭuo fugarĭesk, ĭel fugarĭașće) [akc. fugari] (gl.) — <i>juriti nekoga ili nešto; terati; gonitii> ◊ nu fugari mîțu dăn kasă dăźaba — <i>ne juri mačku iz kuće zabadavai> [Stig] ♦ dij. sin. dudai [Por.] ∞ fuźi  [Vidi]

638  fugarĭ  fugar  бегунац  fugarĭ (mn. fugari) [akc. fugarĭ] (i. m.) — 1. <i>begunaci> ◊ fugarĭ đi puoćiră — <i>begunac pred poteromi> 2. <i> izbeglica, lice koje je pobeglo sa svoje teritorije da bi se spasiloi> ◊ a fuost fugarĭ đi vrĭamĭa đi namț — <i>bio je izbeglica za vreme nemačke okupacijei> 3. <i>dezerteri> ◊ fugarĭ đin vuoĭskă — <i>dezerter iz vojskei> [Crn.] ♦ dij. var. fugaș [Por.] ∞ fuźi  [Vidi]

2769  fugarńiță  fugarniţă ?  побегуља  fugarńiță (mn. fugarńiśe) [akc. fugaiță] (i. ž.) — <i>pobeguljai> ◊ fugarńiță ĭe muĭarĭa kare a fuźit đi la uom șî s-a dus la altu, or s-a întuors la mumî-sa — <i>pobegulja je žena koja je odbegla od muža i otišla drugom, ili se vratila majcii> [Por.] ∞ fuźi  [Vidi]

3288  fugă  fugă  бег  fugă (mn. fuźiĭ) [akc. fugă] (i. ž.) — <i>beg, begstvo; bežanje; tutanji> ◊ a dat fuga đi frikă kă-l prind — <i>udario u beg od straha da će ga uhvatitii> ◊ kînd auḑît kîńi kî latră, s-a pus pi fugă, șî ĭel, șî fîrtatî-su — <i>kad su začuli pse, uhvatili tutanj i on, i njegov kompanjoni> ♦ up. fuga [Por.]  [Vidi]

3307  fuĭuagă  fuioagă  вијугаво  fuĭuagă [akc. fuĭuagă] (pril.) — (za kretanje) <i>vijugavo, vrludavo; u kolini; u talasu; navrat-nanosi> ◊ sa ḑîśe đi śuava kî mĭarźe fuĭuagă kînd sa țîńe șîr, da nu mĭerg đirĭept, numa înkolo-nkolo — <i>kaže se da se nešto kreće vijugavo kad se drži red, ali se ne ide pravo, nego tamo-amoi> ◊ stîna, kînd sîmće sanuńa, or kînd satulă traźe la apă, aļargă fuĭuagă — <i>stado ovaca, kad oseti slanište, ili kada sito juri na pojilo, juri navrat-nanosi> ♦ sin. fuĭoruagă ◊ pîrdańiśiļi đi furńiś, ăm tună-n kasă fuĭoruagă — <i>prokleti mravi, ulaze mi u kuću u kolonii> [Por.]  [Vidi]

3109  fuĭuor  fuior  повесмо  fuĭuor (mn. fuĭuară) [akc. fuĭuor] (i. s.) — 1. <i>povesmo konopljei> ◊ fuĭuor ĭe aĭa śe sa kapîtă kînd sa traźe kîńipa pin drîgļiaće, șî ĭe sprimit đi tuors — <i>povesmo je ono što se dobija kada se konoplja provuče kroz grebenm i spremno je za predenjei> 2. <i>nit, konaci> ◊ fuĭuor đi lînă — <i>vuneni konaci> 3. <i>mlaz; talas; niz; stroj; stubi> ◊ fumu mĭarźe fuĭuor pi kuoș — <i>tanak stub dima izlazi kroz odžaki> ◊ la muĭare smolao mĭerg paduki fuĭuor pista frunće — <i>smolavoj ženi vaške idu u stroju preko čelai> ◊ kînd zmău a zburat pista śierĭ, dupa ĭel s-a tras fuĭuor đi skiiĭ — <i>kada je zmaj leteo preko neba, iza njega se vukao mlaz iskricai> ♦ (augm.) fuĭoruagă 4. (antr.) <i>nadimaki> ◊ fuĭuor sa poļikrĭaḑă uomu kare ĭe nalt șî supțîrĭe — <i>„fujor” se kao nadimak daje čoveku koji je visok i mršavi> ◊ đin poļikră fuĭuor, ĭasă prezimiļi rumĭńesk sîrbizat Fuĭorić or Fuĭuorović — <i>od nadimka „fujor” (povesmo) nastaje posrbljeno vlaško prezime Fujorić ili Fujorovići> [Por.] ∞ kîńi  [Vidi]

3140  fulźer  fulger  муња  fulźer (mn. fulźerĭ) [akc. fulźer] (i. m.) — <i>munjai> ◊ sa văḑu đinoarļea un fulźer, fulźeră la răsărit — <i>videla se malopre jedna munja, sevnula je na istokui> [Crn.] ♦ dij. var. sfulđir [Por.]  [Vidi]

2475  fum  fum  дим  fum (mn. fumurĭ) [akc. mn. fumurĭ] (i. ž.) — 1. <i>dimi> ◊ fumu sa faśe đin vro arsură — <i>dim nastaje iz nekog sagorevanjai> ◊ ĭastă la kasă śińiva, kă mĭarźe fumu pi kuoș — <i>ima nekog kod kuće, jer izlazi dim kroz odžaki> ◊ dăm șî miĭe, să trag un fum đin lulă — <i>daj i meni da povučem jedan dim iz lulei> ◊ fum alb, fum ńiegru — <i>beli dim, crni dimi> 2. <i>prašina koja se dižei> ◊ mînă karuța ku kaĭ, đi fumu sa rađikă dupa iĭ — <i>tera čeze sa konjima da se prašina diže za njimai> [Por.]  [Vidi]

2826  fumărikă  fumărică  димњача  fumări (mn. fumăriś) [akc. fumărikă] (i. ž.) — (zast.) (bot.) <i>dimnjača, rosopasi> (Fumaria officinalis) ◊ fumărika ĭe buĭađe ku fluare bilovinkă, kare are vîr ka kînd ĭe afumat — <i>dimnjača je biljka sa ljubičastim cvetom, koji ima vrh kao da je zadimljeni> [Por.] ∞ fum  [Vidi]

1867  fund  fund  дно  fund (mn. fundurĭ) (i. m.) — <i>dnoi> 1. a.<i> dno posudei> ◊ fundu uaļi — <i>dno loncai> ◊ s-a prins đi fund — <i>o jelu: zagorelo jelo, uhvatilo se za dno posudei> b. <i>poklopac, zaklopaci> ◊ puńe fundu pi kuafă, sî nu piśe luomurĭ în apă — <i>poklopi kofu, da ne padne trunje u vodui> 2. <i>lopari> ◊ pîńa sa plumađiașće pi fund, șî ku ĭel sa bagă-n koptuorĭ — <i>hleb se mesi na loparu, i njime se unosi u pećnicui> ◊ vrîžîtuarĭa dă ku bobiļi pi fund — <i>vračara baca zrna na loparui> 3. <i>tur na pantalonamai> ◊ s-a karat pi gĭață pi kur, ș-a rupt śuariśi la fund — <i>klizao se na ledu na zadnjici, pa je pocepao pantalone na turui> 4. (geog.) <i>dno vodotoka; dubodolinai> ◊ fundu boruźi, ogașuluĭ, rîuluĭ — <i>dno dubodoline, potoka, rekei> 5. (fig.) <i>najniži društveni nivoi> ◊ a kaḑut la fund, ńima nu-l măĭ fuarmîĭe đi ńimika — <i>pao je na dno, niko ga više ne ferma ni za štai> 5. (rel.) <i>najdublji deo paklai> ◊ ku atîta pakaće, ńiś la fundu ĭaduluĭ n-o sî fiĭe luok đi ĭel — <i>sa tolikim gresima, ni na dnu pakla neće biti mesta za njegai> [Por.]  [Vidi]

1940  fundamĭent  fundament  темељ  fundamĭent (mn. fundamĭeńćе) [akc. fundamĭent] (i. s.) — <i>temelj, osnova; fundamenti> ◊ kasa mare, da fundamĭentu skund, n-o sî fiĭe bun — <i>velika kuća, a plitak temelj, neće biti dobroi> ◊ a triĭļa ḑî sapăm la fundamĭentu kășî, șî înga nuĭe gata — <i>treći dan kopamo temelj kuće, i još nije gotovi> [Por.] ∞ fund  [Vidi]

2195  Fundîrĭ  Fundir  Дупиш  Fundîrĭ [akc. Fundîrĭ] (i. m.) — (antr.) <i>Dupiš, Dupište, Zadnjić, lik iz vlaške bajkei> ◊ Fundîrĭu ĭe kopilu al măĭ mik đintr-o povastă ku muĭarĭe kare avut mulț kopiĭ, șî iĭ a pļekat în lume, da Fundîru, kînd a krĭeskut, a pļekat să-ĭ kaće — <i>Dupiš je najmlađe dete u jednoj bajci o majci koja je imala mnogo dece koja su sva pošla u svet, a Dupiš je, kad je odraso, krenuo za njima da ih tražii> ♦ var. Fundiș [Por.] ∞ fund  [Vidi]

2194  funduańe  fundoaie  дубодолина  funduańe (mn. funduońurĭ) [akc. funduańe] (i. ž.) — 1. (geog.) <i>dubodolinai> ◊ s-a dus ku vićiļi la funduańe, nu vińe îndată — <i>otišao je sa stokom u dubodolinu, neće doći skoroi> 2. (top.) <i>Dubodolinai> ◊ Funduańe, kotunu Gorńeńi, vaļe adînkă, lungă șă înkisă întra kîrșuaće, la otar întra Gorńana șî Buśa — <i>Dubodolina, zaselak Gornjane, duboka i dugačka kotlina, zatvorena kršem, na međi između Gornjana i Bučjai> [Por.] ∞ fund   [Vidi]

2270  fuńe  funie  штранга  fuńe (mn. fuńi) [akc. fuńe] (i. ž.) — <i>štranga; uže i>1.<i> štranga; povodaci> ◊ fuńe ĭe sfuară skurtă la kapăstru, ku kare sa puartă vaka — <i>štranga je kratko uže na ularu, kojim se vodi kravai> 2. <i>slamnati povez na žitnom snopui> ◊ fuńe đi ļegat snuopi s-a fakut đin paĭe đi ovăsk — <i>uže za vezivanje snopova pravila se od ovsene slamei> (Tanda) 3. (fig.) <i>kontrola nad ženomi> ◊ țîńe muĭarĭa strîns đi fuńe, las-o ku fuńa skurtă, să fiĭe kuminće, să nu sa zburđaḑă, șî sî sa dukă la altu — <i>drži ženu čvrsto na užetu, daj joj kratak povodac da bude krotka, da se ne pomami i ode kod drugogai> ♦ sin. frengiĭe, sfuară [Por.]  [Vidi]

2209  fuńiźină  funingine  чађ  fuńiźi (mn. fuńiźiń) [akc. fuńiźină] (i. ž.) — <i>čađ, ugljenik u obliku lakog praha koji se taloži iz dima i plamena; gari> ◊ fuńiźina sa faśe pi kuoș or pi ćunk — <i>čađ se hvata na dimnjaku, ili čunkui> ◊ fuńiźină muĭeriļi a pus în śară topită, șă đin mistakatura-ĭa a luvat ku konđeĭu ș-ankonđeĭat uauļi đi pașć — <i>čađ su žene stavljale u rastopljeni vosak, i iz te mešavine uizimale kondeljom i šarale uskršnja jajai> ♦ var. fuńii [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2210  fuńiźinuos  funinginos  чађав  fuńiźinuos (fuńiźinuasă) (mn. fuńiźinuoș, fuńiźinuasă) [akc. fuńiźinuos] (prid.) — <i>čađav, pun čađi; garavi> ◊ ćistîră kuoșu, șî pļekară fuńiźinuoș ka draśi, kă n-au unđe sî sa spĭaļe — <iistili su odžak, i pođoše čađavi ko đavoli, jer nemaju gde da se operui> [Por.] ∞ fuńiźi  [Vidi]

2328  fuok  foc  ватра  fuok (mn. fuokurĭ) [akc. fuok] (i. s.) — i. <i>vatrai> 1. (za materiju) <i>sagorevanje praćeno plamenom i toplotomi> ◊ sa aprins fuoku — <i>vatra se upalilai> ◊ fuoku arđe ku bîlbataĭe — <i>vatra gori plamenomi> ◊ fuok tare — <i>jaka vatrai> ◊ ațîțîĭatu fuokuluĭ — <i>džaranje vatrei> ◊ fuok stîns — <i>ugašena vatrai> ◊ fuok putoļit — <i>potuljena vatrai> ◊ vatra fuokuluĭ — <i>ognjište, ložište; kamini> 2. (med.) <i>temperaturai> ◊ kopilu a raśit, ș-a kîpatat fuok — <i>dete se prehladilo, i dobilo temperaturui> ii. <i>toplota, vrelina, sparinai> ◊ arđe suariļi đi friźe, atîta ĭe fuok đi tare afară đi puoț sî friź pîńa pi pĭatră — <i>gori sunce pa prži, tolika je sparina napilju da možeš hleba da ispečeš na kamenui> iii. <i>paljba, plotuni> ◊ a tras fuok đin tun — <i>opalili plotun iz topai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2145  fuonf  fonf  безуб  fuonf (fuonfă) (mn. fuonfi, fuanfe) [akc. fuonf] (prid.) — (anat.) <i>bezub, koji nema nijedan zub u glavii> ◊ dĭeda a trait o sută đi ań, ș-a murit ku tuoț đințî-n kap, d-akuma lumĭa ćinără ramîńe fuanfă — <i>deda je živeo sto godina, i umro je sa svim zubima u glavi, a danas mladi ljudi ostaju bezubii> ♦ up. șćirb ◊ șćirb măĭ are vrun đinće, da fuonfu n-are ńiś unu — <i>krezub i ima neki zub, a bezub nema nijedani> ♦ var. fuanful (Rudna Glava) ♦ up. fîrnau, îrnau [Por.] ∞ fonfăi  [Vidi]

2208  fura  fura  красти  fura (ĭuo fur, ĭel fură) [akc. fura] (gl. p. ref.) — <i>krasti, uzimati bez dozvole, otimati, pljačkatii> ◊ a veńit uoțî, șî mĭ-a furat tuot đin kasă — <i>došli su lopovi, i ukrali mi sve iz kućei> ◊ fă tuot, numa nu fura, kă furaluku ĭe măĭ urîtă trĭaba-n lume — <iini sve, samo nemoj krasti, jer je krađa najružnija stvar na svetui> ◊ ĭa furat suarļi uoki, ș-a dat ku karu-n ļiemn — <i>sunce ga je zaslepelo, i udario je kolima u drvoi> ◊ mare oțoman, ći fură la uokĭ — <i>velika lopovčina, krade te na očii> ◊ a fuost ustańit, și la furat suomnu — <i>bio je umoran i uhvatio (=ukrao) ga sani> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2502  furaluk  furăluc  лоповлук  furaluk (mn. furalukurĭ) [akc. furaluk] (i. s.) — <i>lopovluki> ◊ s-a învațat la furaluk, șă ńima nu sa vaĭtă — <i>navikli na lopovluk, pa se niko ne žalii> ◊ furaluk mare — <i>veliki lopovluki> ◊ iĭ traĭesk đin furaluk — <i>oni žive od lopovlukai> [Por.] ∞ fura  [Vidi]

2507  furgasî  furgăsi  крађомнаћи  furgasî (ĭuo furgasĭăsk, ĭel furgasîașće) [akc. furgasî] (gl.) — (iron.) <i>krađomnaći, naći nešto krađom, krastii> ◊ ĭel ĭe uom tare vikļan, puaće să-ț furgasîaskă śe guod vrĭeĭ, șî lapće đi pasîrĭe dakă-ț trîabe — <i>on je jako sposoban čovek, može da ti krađinađe sve što poželiš, i od ptice mleko ako ti zatrebai> ♦ fur — <i>lopovluk, krađai> + gasî — <i>naći, pronači, otkriti, izmislitii> [Por.] ∞ fura  [Vidi]

2207  furiș  furiș  крадом  furiș [akc. furiș] (pril.) — <i>kradom, krišom; podmuklo; prikriveno, neopaženo; potajno; lukavoi> ◊ kîńiļi luĭ ĭe rîău, sa traźe dupa uom șă-l muśkă ku furiș — <i>njegov pas je opasan, vuče se za čovekom i ujeda ga kradomi> ◊ a lukrat ku furiș, ama ĭară la urmă a dat în fĭară — <i>radili su u potaji, ali su opet na kraju upali u zamkui> [Por.] ∞ fura   [Vidi]

4068  furkat  furcat  рачваст  furkat (furkată) (mn. furkaț, furkaće) [akc. furkat] (prid.) — <i>račvast, rakljasti> ◊ la spiikat șî ĭ-a fakut vîru furkat — <i>rascepao ga je i napravio mu je račvast vrhi> ◊ rîndurika are kuadă furkată — <i>lastavica ima račvast repi> [Por.] ∞ furkă  [Vidi]

74  furkă  furcă  рачва  furkă (mn. furś) [akc. furkă] (i. ž.) — 1. <i>raklja, račva; račvast predmeti> ◊ furkă ĭe fiĭe śe śe are kuadă șî ĭe raklat la vîr — <i>račva je bilo šta što ima dršku i rakljast vrhi> 2. <i>vile, rašljasto oruđe sa dva, tri ili četiri roglja od drveta ili metala, za nabadanje sena, slame, trave i dr.i> ◊ furkă đi ļiemn — <i>drvene vilei> ◊ furkă đi fĭer — <i>gvozdene vilei> ◊ furkă ku triĭ kuarńe đi adunat la fîn — <i>troroge vile za sakupljanje senai> <i>i> ◊ furkă đi tuors — <i>preslicai> ♦ (augm.) furkuoń ♦ (demin.) furkuļiță   [Vidi]

2454  furkă đi tuors  Furcă de tors  преслица  furkă đi tuors (mn. furś đi tuors) [akc. furkă đi tuors] (i. ž.) — (tehn.) <i>preslicai> ◊ furkă đi tuors — (dosl.) <i>„račka za predenje”, preslicai> ◊ furka đi tuors akuma sa faśe đin blană, da đimult a fuost fakută đintr-o krĭangă înfurkată — <i>preslica se danas izrađuje od daske, a ranije je bila napravljena od račvaste granei> [Por.] ∞ furkă  [Vidi]

844  furkuoń  furcoi  рогуље  furkuoń (mn. furkuańe) [akc. furkuoń] (i. s.) — (augm.) <i>rogulje, drvena vila za seno sa dva zuba i dugom drškomi> ◊ đi grîmađit klańa trîabe furkuoń țapîn — <i>za plašćenje sena potrebne si jake roguljei> ♦ / (augm.) < furkă [Por.] ♦ dij. var. furčerĭ (Dupljana) [Kmp.] ∞ furkă  [Vidi]

3117  furńika  furnica  срсити  furńika (ma furńi, ăl furńi) [akc. furnika] (gl. p.) — <i>srsiti, osećati žmarce po telu; svrbetii> ◊ sa ḑîśe kî ći furńikă pĭaļa kînd auḑ śuava grozau, șî sîmț ka kînd îț mĭerg furńiśiļi pi pĭaļe — <i>kaže se da te prolaze srsi kada čuješ nešto grozno, i osećaš kao da ti mravi mile po kožii> ◊ a trekut pin buĭeḑar, șî akuma sa vaĭtă k-ăl furńikă tuata pĭaļa — <i>prošao je kroz budžak, i sad se žali da mu prolaze žmarci po celoj kožii> ♦ sin. mînka [Por.] ∞ furńi  [Vidi]

2247  furńikă  furnică  мрав  furńi (mn. furńiś) [akc. furńikă] (i. ž.) — (ent.) <i>mravi> ◊ pļină koļiba đi furńiś — <i>puna koliba mravai> ◊ mĭerg ka furńiśiļi — <i>idu kao mravii> ◊ furńikă ńagră — <i>crni mravi> ◊ furńikă ruoșîĭe — <i>crveni mravi> ◊ fruńikă galbină — <i>žuti mravi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2249  furńikuță  furnicuţe  мравић  furńikuță (mn. furńikuț) [akc. furńikuță] (i. ž.) — (demin.) (ent.) <i>mravić, mali mravi> ◊ a ĭeșît đi-ntr-o gaură în oźak ńișći furńikuță galbińe, am turnat apă fĭartă pi ĭaļe, șî ńimika, ĭaļe ĭasă șî ĭasă — <i>izašli su iz jedne rupe u kaminu nekakvi žuti mravići, sipao sam vrelu vodu na njih, i ništa, oni izlaze pa izlazei> [Por.] ∞ furńi  [Vidi]

75  furśiļi pomîntuluĭ  furcile pământului  сохе земаљске  furśiļi-pomîntuluĭ [akc. fuiļi-pomîntuluĭ] (i. ž.) — (mitol.) furśiļi pomîntuluĭ sînt ńiskar ļamńe marĭ, raklaće la vîr, kare țîn Pomîntu să nu sa suduamă. Pi ĭaļe s-a pus Draku să ļi ruadă, mîńiuos pi Dumńeḑîu, ku kare a fuost fîrtat pănă s-a fakut Pomîntu. Ļ-ar vi dorođa ĭel, șî pomîntu ar kađa, șî lumĭa s-ar zatri tuată, numa kînd vińe vrĭamĭa la ńikruśatu să rađiśe kapu, să vadă śe sa-ntîmplă pi pomînt, vĭađe muĭeriļi kum înkonđeĭe uauļi đi Pașć, șî pănă ĭel înbļezńașće în lukro-la muĭerĭesk - furśiļi pomîntuluĭ sa mîldarĭesk, șî lumĭa skapă đi la storăńe pănă la Pașćiļi alalalt. Furśiļe-ļa sa mîldarĭesk șî ku rugamînće. Đ-aĭa aĭ nuoștri aĭ batrîń la prazńik s-a-nkinat pintru furśiļi pomîntuluĭ, da pi la pomeń babiļi ļ-a nîmeńit șî kîći un kolak, adîns fakut đ-așa trĭabă ka o krĭanguță ku o furkiță la vîr.
— <i>Sohe zemaljske su nekakva drveta velika, sa račvama na vrhu, koja drže Zemlju da se ne prevrne; na njih se okomio Đavo da ih pregrize, ljut na Boga s kojim je bio ortak dok se stvarala Zemlja. Oglodao bi ih on, i Zemlja bi pala i ljudi bi se zatrli, da ne diže glavu da osmotri šta se zbiva na zemlji, baš u vreme kada žene šaraju uskršnja jaja. Dok on tako zblenuto gleda šta žene rade, sohe se podmlade, i ljudski rod se spasi do sledećeg Uskrsa. Sohe se obnavljaju i molitvama ljudi. Zato su naši stari metanisali na slavi za zemaljske sohe, a babe su im na daćama namenjivale poseban kolač, izrađen u obliku grančice sa račkom na vrhu.i>

[Por.] (Prema različitim kazivačima iz Porečke Reke, zapis: <i>Durlići>, poč. XXi veka.) up. skărîļi pomîntuluĭfurkă  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

2116  furtună  furtună  фортуна  furtună (mn. furtuń) [akc. furtună] (i. ž.) — <i>fortuna, nalet ili talas jakog vetra, snega, kišei> ◊ sa unflă vîntu șî đață o furtună pista nuoĭ: sa rupsără puomi șî zbură kîramida đi pi kîăș — <i> podiže se vetar i udari jedan nalet na nas: pokidaše se voćke i odleti ćeramidu sa kućai> [Por.]  [Vidi]

2833  furună  forună  пећ  furună (mn. furuń) [akc. furună] (i. ž.) — (tehn.) <i>peć, obično limena ili tučanai> ◊ aĭ nuoștri aĭ batrń n-așćut đi furuń, iĭ sa-ngalḑît la kamin — <i>naši stari nisu znali za furune, oni su se grejali na kaminui> [Por.]   [Vidi]

2216  fus  fus  вретено  fus (mn. fusă) (i. s.) — 1. (tehn.) <i>vretenoi> ◊ fiĭe śe śe ĭe fakut lunguĭat șî sa supțîrĭaḑă la kîpatîńe da la mîžluok ĭe măĭ gruos — <i>bilo šta što je napravljeno duguljasto, što se sužava na krajevima a na sredini je debljei> ◊ fiĭe śe śe sa învrćiașće ka uosiĭa — <i>bilo šta što se okreće kao osovinai> ◊ fus đi tuors — <i>vreteno za predenjei> ◊ fusu muori — <i>vodeničko vreteno, osovina koja pokreće kameni> ◊ fusu purikuluĭ, la žukariĭa kopilarĭaskă — <i>osovina čigre, dečje igračkei> ◊ fusu pomîntuluĭ — <i>zemljina osai> ◊ țîgańi fak fusă la traksă — <i>Cigani izrađuju vretena na strugui> ♦ (demin.) fusuļi, fusuļik ♦ (augm.) fusulan 2. (fig.) (vulg.) <i>muški udi> ◊ fi bună, kî ći pun pi fus — <i>budi dobra, jer ću te nabiti na „vretenio”i> ♦ akcenat množine: fusă [Por.]  [Vidi]

2219  fusulan  fusulan  вретенчина  fusulan (mn. fusulań) [akc. fusulan] (i. m.) — (augm.) <i>vretenčina, veliko vreteno, ili loše urađen predmet vretenastog oblikai> ◊ mĭ-adus đin padurĭe un fusulan nudoruos, nu șću śe sî fak ku ĭel — <i>doneo mi je iz šume jednu čvornovatu vretenčinu, neznam šta da radim s njomi> [Por.] ∞ fus  [Vidi]

2220  fusuļieț  fusuleţ  вретенце  fusuļi (mn. fusuļi) [akc. fusuļieț] (i. m.) — (demin.) <i>vretence, malo vretenoi> ◊ mĭ-a fakut muoșu un fusuļieț, nu puot sî tuork ku ĭel, l-am dat la ńipoțikă sî sa žuaśe — <i>napravio mi je čiča jedno vretence, ne mogu da predem sa njim, dala sam ga unučici da se igrai> ♦ var. fusuļeț, fusuļik [Por.] ∞ fus  [Vidi]

2218  fusuļik  fusulic  вретенаст  fusuļik (fusuļi) (mn. fusuļiț, fusuļiće) [akc. fusuļik] (prid.) — (demin.) <i>vretenast, koji ima izgled vretena; usukan; tanani> ◊ are șî ĭel, saraku, o fećiță fusuļikă, supțîrikă ka blana uskată, numa śe nu pikă țuaļiļi đi pi ĭa — <i>ima i on, siroma, jedno usukano devojče, tanano k’o sasušena daska, samo što odeća ne spadne sa njei> ♦ / fus + -<i>uļiki> [Por.] ∞ fus  [Vidi]

2217  fusuļiuluĭ  fusuliului  вретенасто  fusuļiuluĭ [akc. fusuļiuluĭ] (pril.) — <i>vretenastoi> 1. (za izgled) <i>usakano, nalik na vretenoi> ◊ fakută fusuļiuluĭ, supțîrĭe, înaltă, fara țîță și fara kuriț — <i>sva je vretenasta, tanka, visoka, bez sisa i dupencetai> 2. (za kretanje) <i>okretanje u mestui> ◊ sa rupsă ruata ku uosiĭa ku tuot, șî înśepu sî sa-nvîrćiaskă sîngură pi drum, fusuļiuluĭ, ka kînd draku a tunat în ĭel — <i>otkide se točak sa osovinom, i poče sam da se vrti po putu, vretenasto, kao da je đavo ušao u njegi>a ♦ skr. fusuļiu [Por.] ∞ fus  [Vidi]

2257  fuśiĭe  fucie  фучија  fuśiĭe (mn. fuśiĭ) [akc. fuśiĭe] (i. ž.) — (tehn.) <i>fučija, duguljast drveni sud za prenos tečnostii> ◊ fuśiĭa ĭe vas lunguĭat, fakut đi duoź, ku kare Sîrbi a dus vin đi la Kraĭna — <i>fučija je duguljast sud, izrađen od doga, kojim su Srbi donosilo vino iz Krajinei> ◊ aĭ nuoștri, kare avut fuśiĭ, a țînut în ĭiaļe oțîăt — <i>naši, koji su imali fučije, držali su u njima sirćei> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1942  futaĭ  futai  јебање  futaĭ (mn. futaĭe, futaĭurĭ) [akc. futaĭ] (i. s.) — (vulg.) <i>jebanje, seksualni čini> ◊ tăĭnuirăm șî tăĭnuirăm, ama kînd înśepu vuorba đi futaĭ, ĭa taku — <i>pričasmo i pričasmo, al’ kad poče priča o jebanju, ona ućutai> [Por.] ∞ fuće   [Vidi]

1947  futaĭkă  futaică  редаљка  futaĭkă (mn. futîăĭś) [akc. futaĭkă] (i. ž.) — (augm.) (vulg.) <i>redaljka, teška jebačinai> ◊ kurveșćină ka ĭapă, ńiś futaĭkă la gramadă nu o satură — <i>kurvetina kao kobila, ni jebačina na gomili ne može da je zadovoljii> [Por.] ∞ fuće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3108  futaluk  futăluc  јебачина  futaluk (mn. futalukurĭ) [akc. futaluk] (i. m.) — 1. (vulg.) <i>jebačina; kurvanjei> ◊ futaluk ĭe futaĭ đ-al mare, șî ku pula, șî fara pulă — <i>jebačina je veliko jebanje, s kurcem i bez kurcai> 2. (fig.) <i>podvala, spletka; prljavštinai> ◊ politika đi astîḑ ĭe un futaluk mare — <i>današnja politika je jedna velika prljavštinai> [Por.] ∞ fuće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1949  futanźiu  futangiu  јебежљивко  futanźiu (mn. futanźiĭ) [akc. futanźiu] (i. m.) — (vulg.) <i>jebežljivko, dugojebac, potentan ljubavnik; seksualni manijaki> ◊ tuoț aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuost futanźiĭ țapiń, kînd avut kîći ḑîaśe-unsprîaśe kopiĭ — <i>svi naši stari su bili jaki jebežljivci, čim su imali po desetoro-jedanaestoro decei> [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1945  futaș  futaș  јебач  futaș (mn. futaș) [akc. futaș] (i. m.) — (vulg.) <i>jebač, muški seksualni partneri> ◊ ĭel a fuost futașu mĭeu mulț ań, da ĭuo nu l-am spus la ńima — <i>on je dugo godina bio moj jebač, ali ja ga nisam otkrila nikomi> ◊ futaș bun șî kî pîntaluońi ļegaț prinđe muĭarĭa măĭ bună — <i>dobar jebač i sa zavezanim pantalonama osvaja najbolju ženskui> [Por.] ♦ var. futńik (Ranovac) [Mlava] ∞ fuće  [Vidi]

1946  futașîță  futașâţă  јебачица  futașîță (mn. futașîț) [akc. futașîță] (i. ž.) — (vulg.) <i>jebačica, ženski partner u seksualnom činu; jebaljka; pohotnicai> ◊ sînt văduvuoń mulț ań, șî muor đi duor dupa o futașîță ćinîră — <i>dugo sam udovac, i umirem od želje za jednom mladom jebačicomi> [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1943  futut  futut  јебан  futut (futută) (mn. futuț, futuće) [akc. futut] (prid.) — (vulg.) 1. (za ljude) <i>jeban, izjeban, koji je bio predmet seksualnog činai> ◊ futută șî batută, o lasară saraka lînga drum — <i>jebanu i prebijenu, ostaviše je sirotu pored putai> 2. (za poslove) <i>komplikovan, opasan, težak, rizičan, zajebani> ◊ lukru mĭ-a fuost futut șî grĭeu, șî m-am lasat đi ĭel — <i>posao mi je bio zajeban i težak, pa sam ga napustioi> ♦ supr. ńifutut, ńidofutut [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

2044  fuźi  fugi  бежати  fuźi (ĭuo fug, ĭel fuźe) [akc. fuźi] (gl. n.) — <i>bežatii> ◊ tot nat fuźe đi nakazu luĭ — <i>svako beži od svoje muke (na svoj način, iz svog razloga)i> ◊ fuź înkoluo! — (uzv.) <i>beži tamo! (skloni se)i> ◊ fuźe ka mîța udă — <i>beži kao pokisla mačka (kukavički)i> ◊ fuźe ku kuada-n șîaļe — <i>beži dignuta repa (poređenje sa govedom koje beži od obada)i> ◊ fuźe đi krapă — <i>beži pa cepai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2759  gaći  găti  готовити  gaći (ĭuo gaćesk, ĭel gaćiașće) [akc. gaći] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) <i>gotoviti, spremati, pripremati jeloi> ◊ muma are lukru mare, gaćiașće đi prazńik — <i>majka ima veliki posao, sprema (jela) za slavui> 2. (za posao) <i>završiti, svršiti, okončatii> ◊ dakă nu va gaći îndată ku lukro-la, n-o sî fiĭe bun đi nuoĭ — <i>ako ne bude skoro svršio s tim poslom, neće biti dobro za nasi> ◊ nu ĭ-ažutat ńima, șî ĭel sîngur a gaćit lukru — <i>nije mu pomogo niko, i on je sam završio posaoi> [Por.] ◊ kînd ĭeal a veńit, n-a fuost tuot konaku gatat — <i>kad je on došao, nije bio sav konak završeni> (Manastirica, Mlava) 3. (za seks) <i>svršiti, ejakuliratii> ◊ nuĭe ńiś un ibuomńik, prĭaĭuta gaćiașće — <i>nije nikakav ljubavnik, prebrzo svršavai> ◊ kînd sa puńe bat pi muĭarĭe, nu gaćiașće tuota nuapća — <i>kad legne pijan na ženu, ne svršava cele noćii> ♦ sin. fîrșî [Por.] ∞ gata   [Vidi]

2034  gagauz  găgăuzi  незнанац  gagauz (mn. gagauž) [akc. gagauz] (i. m.) — (pej.) <i>neznanac; beskućnik, skitnica; stranac; nezvan gosti> ◊ a veńit đi-nkotrova un gagauz, șî ń-a strîkat visaļiĭa — <i>došao odnekud neki neznanac, i pokvario nam veseljei> [Por.]  [Vidi]

40  gainarĭ  găinаţ  кокошји измет  gainarĭ (mn. gainarĭe) [akc. gainarĭ] (i. m.) — 1. <i>kokošji izmeti> ◊ gainarĭu ĭe kakatu gaińiluor — <i>gainar je kokošiji izmeti> 2. <i>ptičji izmet uopštei> ◊ uńi ḑîk gainarĭ șî la kakatu păsîrilor — <i>neki kažu „gainar” i za ptičji izmeti> ♦ var. gainuș, gainat [Por.] ♦ dij. var. inat [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

39  gaină  găină  кокошка  gai (mn. gaiń) [akc. gaină] (i. ž.) — <i>kokoškai> (Gallus domestica) ◊ am gaiń mulće, pļină mi traușa đi ĭaļe — <i>imam mnogo kokošaka, puno mi ih je dvorištei> ◊ gaină ku puĭ sa kĭamă kluoța — <i>kokoška s pilićima zove se kvočkai> ◊ gaina voĭńiśaskă sa kĭamă kokuoș — <i>mužjak kokoške zove se petaoi> ◊ gaină porîmbakă — <i>graorkai> ♦ up. uou, kuĭb, kurĭańik, kokuoš [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5757  gaĭkă  gaică  гајка  gaĭkă (mn. găĭś) [akc. gaĭkă] (i. ž.) — <i>gajka, petljai> ◊ tuota kuraua đi pîntaluoń dupa kîtaramă are gaĭkă kare țîńe vîru kurăļi să nu kadă-n źuos — <i>svaki kaiš na pantalonama posle kopče ima gajku koja drži vrh kaiša da ne spadnei> ◊ pin găĭśiļi la pîntaluoń sa traźe kuraua sî țînă pîntaluońi strînș la brîu trupuluĭ — <i>kroz gajke na pantalonama provlaći se kaiš, da drži pantalone čvrsto uz teloi> [Por.]  [Vidi]

3123  galbin  galbin  жут  galbin1 (galbi) (mn. galbiń, galbińe) [akc. galbin] (prid.) — 1. (color) <i>žuti> ◊ farbă galbină — <i>žuta bojai> ◊ galbin đeškis — <i>svetlo žutoi> ◊ galbin înkis — <i>tamno žutoi> ◊ galbin ku vînît dau vĭarđe — <i>žuto i plavo daju zelenoi> ◊ fîrbuit ku galbin — <i>obojeno u žutoi> ◊ galbin la fire ka śiara — <i>žut u licu kao vosaki> 2. (num.) (mon.) <i>dukati> ◊ sapă dupa galbiń — <i>kopaju za dukatimai> ◊ ļikură ka galbinu — <i>sija kao dukati> [Por.]   [Vidi]

3457  galbin  galben  дукат  galbin2 (mn. galbiń) [akc. galbin] (i. m.) — (mon.) <i>dukati> ◊ galbinu a fuost ban skump, ku kapu lu Frańa Ĭosif — <i>dukat je bio vredan novac, sa likom Franje Josifai> ◊ kare avut mulț galbiń a purtat kapu-n trastă đi frika uoțîlor — <i>ko je imao mnogo dukata, nosio je glavu u torbu u strahu od hajdukai> ♦ up. puol [GPek] ∞ ban  [Vidi]

2496  galuată  galuată  колеснице  galuată (mn. galuaće) [akc. galuată] (i. ž.) — (tehn.) <i>kolesnice, primitivne dvokolice; taljigei> ◊ galuată ĭe žumataće ći kar đi viće, are numa driko-l đinainće —<i> „galota” je polutka zaprežnih kola, ima samo prednji trapi> ◊ galuată a fakut aĭ saraś, kare n-a putut să aĭbă kar — <i>„galotu” je pravila sirotinja, koja nije mogla da ima kolai> ◊ ku galuată s-a dus tovar mik, pi drumurĭ rîaļe, unđe n-a putut să trĭakă karol đi buoĭ — <i>sa „galotom” se prevozio manji tovar, lošim putevima, gde nisu mogla da prođu volovska kolai> ♦ sin. karĭetă, taļi [Por.] ∞ kar  [Vidi]

2212  gaļiată  găleată  кабао  gaļiată (mn. gaļi) [akc. gaļiată] (i. ž.) — (tehn.) <i>kabao, drvena posuda za tečnost; vedro; kofai> ◊ gaļiata ĭe vas skobit în ļiemn muaļe, în kare s-a dus apă pi kobilkă, în kare s-a muls uoiļi or s-a-nkĭegat lapćiļi la baśiĭe — <i>kabao je drveni sud izdubjen u mekom drvetu, u kome se na obramici nosila voda, u kome se muzle ovce ili se sirilo mleko na bačijii> ◊ gaļiată la butuońu đi muară — <i>kablina, drvena cev na kraju vodeničkog badlja, kroz koju voda pada na vitloi> ◊ (zast.) (demin.) gaļețuĭkă, gaļiată mikă la butuońu đi muară, kare sa baće-n gaļiată kînd trîabe sî sa mićikuļiaḑă apa śe kađe pi ruata muori — <i>cipun, cifun šuplja drvena cev na donjem delu vodeničnog badlja, koja se umeće u kablinu kada treba da se umanji protok vode na vodenično vitloi> ♦ var. gaļată ♦ sin. vadră [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3012  garđin  gardin  жљеб  garđin (mn. garđin) [akc. gain] (i. m.) — 1. (tehn.) <i>žljeb, utori> ◊ garđin la butuoń ĭe žgĭab, însamnat ku garđinarĭu, șî skobit ku rĭenda adînsă — <i>utor na bureti je žljeb obeležen podutorom, i iskopan specijalnom rendomi> 2. <i>ograda; pregrada; ograđeni prostori> ◊ garđin la źuban ĭe luoko-l guol đi la fundo-l đisupra pănă la vîru daoźilor — <i>garđin na žbanu je prazan prostor od gornjeg danca do vrhova dogai> 3. <i>mera za kvaliet komine i količinu rakijei> ◊ kînd ĭe komina bună, sa faśe rakiĭe multă đi trĭaśe pista źuban șă umpļe garđinu, atunśa sa ḑîśe kă s-a fript doă or kă triĭ garđińe đi rakiĭe — <i>kad je komina dobra, peče se dosta rakije koja prelije žban, pa se kaže da je ispečeno dva ili tri „garđina” rakijei> 4. (fig.) <i>mera, obziri> ◊ vorbĭașće fara garđin la gură — <i>govori bez mere (bez „ograde” na ustima)i> [Por.] ∞ gard  [Vidi]

2350  gargazală  gălăgie  галама  gargazală (mn. gargazălurĭ) [akc. gargazală] (i. ž.) — 1. (za zvuk) <i>galama, larma; halabukai> ◊ sa adunară tuoț, șă înśepură ku gargazală: vorbăsk șî sa zbĭară într-un glas, nu-ĭ înțaļaźe ńiś draku — <i>skupiše se svi, i počeše sa galamom: pričaju i viču svi u jedan glas, ne može ni đavo da ih razumei> ♦ var. gărgazală, gîrgozală ♦ sin. larmă, zguomît [Por.] 2. (za skup) <i>mnoštvo ljudi, masa, vreva, stiskai> ◊ ažuns marfă ĭepćină la dućan, șî s-a fakut o gargazală đă uamiń — <i>sigla je jeftina roba u prodavnicu, i skupila se masa ljudii> [Mlava]  [Vidi]

2624  garînă  gărînă  чистина  garînă (mn. garîń) [akc. garînă] (i. ž.) — (geogr.) <iistina, zemljište sa proređenim rastinjem; trebežinai> ◊ garînă sa ḑîśe đi luok în padure unđe sînt ļiamńe rare — <i>„garina” se kaže za mesto u šumi gde je drveće retkoi> ◊ garîna, or pogara, ĭe luok unđe lumĭa a taĭat padurĭa tuată, sî sa fakă ĭarbă đi viće — <i>„garina”, ili „pogara”, je mesto gde su ljudi posekli svu šumu da bi iznikla trava za stokui> ♦ sin. pogară, pîrluagă [Por.]   [Vidi]

3587  gasăļńiță  găselniţă  восков мољац  gasăļńiță (mn. gasăļńiț) [akc. gasăļńiță] (i. ž.) — (zool.) <i>voskov moljac (Caleria mellonela)i> ◊ gasăļńița ĭe vĭarme kare sa faśe în śară, șî puaće să zatrĭaskă stupu — <i>voskov moljac je crv koji se leže u vosku, i može da uništi pčelinje legloi> [GPek]  [Vidi]

3208  gasî  găsi  наћи  gasî (ĭuo gasăsk, ĭel gasîașće) [akc. gasî] (gl. p. ref.) — <i>naći, pronaći, otkritii> ◊ așa uom nu sa puaće gasî în țara întrĭagă — <i>takav se čovek ne može naći u celoj zemljii> ◊ la gasît muort — <i>našli ga mrtvogi> ◊ uom vikļan, a gasît kum să lukre aĭa măĭ ușuor, fara nakaz — <i>mudar čovek, otkrio je kako to da radi lakše, bez mukei> ◊ a sapat, ș-a gasît bańi îngropaț înka-n ćimpu turśiluor — <i>kopali, i našli pare zakopane još u tursko vremei> ◊ gasăo kînd ĭe sîngură — <i>nađi je kad je samai> ♦ dij. var. găsî (Manastirica, Ključ) [Pad.] ♦ sin. afla, zafla [Por.]  [Vidi]

3277  gatat  gătat  завршен  gatat (gatată) (mn. gataț, gataće) [akc. gatat] (prid.) — (o poslu) <i>završen, svršen, gotovi> ◊ konaku muori gatat, ku suoba lu morarĭ unđe r-a fakut vatra fuokuluĭ, a i s-a ḑîs ođekļiĭe — <i> završen vodenični konak, sa vodeničarovom sobom gde se ložila vatra, nazivao se odžaklijai> [Mlava] ♦ dij. var. gaćit [Por.] ∞ gata  [Vidi]

1970  gavană  găvan  гаванка  gavană (mn. gavi) [akc. gavană] (i. ž.) — <i>gavanka, velika drvena kašika sa dugačkom drškom; kutljačai> ◊ gavana a fuost ļingură mare đi ļiemn, đi mistakat mînkarĭa kînd s-a sprimit pi la nunț, la prazńiśe or pi la pomeń — <i>gavanka je bila velika drvena kašika za mešanje jela kada se spremalo za svadbe, slave ili daćei> ◊ gavana a fuost fakută đin ļiemn adîns, kum ĭe palćinu, or źugastru, măĭ rar đin alće ļiamńe — <i>gavanka je bila izrađena od posebnog drveta, kao što je javor ili klen, ređe od druge vrste drveta i> ◊ pi gavana a duso pîkurari ļegată la brîu, atunśa ĭa ḑîs „śobană” — <i>gavanku su čobani nosili okačenu o pojas, tada su je zvali „čobanka”i> ♦ var. gavan (Tanda) ♦ sin. śobană [Por.]  [Vidi]

5898  gazdă  gazdă  газда  gazdă (mn. găžđ) [akc. gazdă] (i. ž.) — <i>gazda; vlasnik, starešina; staratelji> ◊ gazdă ĭe insă alu kuĭ ĭe averĭă — <i>gazda je osoba čija je imovinai> ◊ gazda kășî — <i>starešina kućei> ◊ kopiĭ fara gazdă — <i>deca bez starateljai> ◊ gazdă mare — <i>bogataši> ◊ ĭut a ĭeșît sî fiĭe gazdă — <i>brzo se obogatioi> ♦ sin. stapîn [Por.]  [Vidi]

2761  găćituare  gătătoare  куварица  găćituare (mn. găćituorĭ) [akc. găćituare] (i. ž.) — (nutr.) <i>kuvarica, naročito žena koja priprema obredna jela na daći ili svadbi, (dosl.) „gotovuša”i> ◊ la pomană ĭastă kă ći triĭ găćituare, puaće șî măĭ mulće, ama nu kućaḑă să fiĭe parĭake — <i>na daći ima po tri kuvarice, može i više, ali ne sme da ih bude paran broji> ♦ / găćituare < gaći — <i>gotovitii> + -<i>oare i>[Por.] ∞ gata  [Vidi]

3122  gălbinare  gălbinare  жутица  gălbinare (mn. gălbinărĭ) [akc. gălbinare] (i. ž.) — (med.) <i>žutica (icterus)i> ◊ gălbinare ĭe buală đi kare la uom măĭ întîń îngalbińiașće albușu uokĭuluĭ — <i>žutica je bolest od koje čoveku najpre požute beonjačei> [Por.] ∞ galbin  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3127  Gălbinuoń  Galbanaș  Галбиновић  Gălbinuoń (mn. Gălbinuońi) [akc. Gălbinuoń] (i. m.) — (antr.) <i>Galbonivić, posrbljeno vlaško prezime familije iz Rudna Glave u Porečkoj Recii> ◊ Gălbinuońi la Bļizńe sînt ńepuoț alu vrunu Trailă Galbin kare a veńit đin Balta Vĭarđe în Rumîńiĭe — <i>Galbonovići u Blizni su potomci nekog Traila Galbinovića, koji je doša iz iz Balta Verđe u Rumunijii> ◊ sa puvestîașće kî la poļikrit galbin pintru śe a purtat ńiskaĭ galbiń la kaśulă — <i>priča se da su ga nazvali galbin („žuća”) jer je nosio neke žute dukate na šubarii> [Por.] ∞ galbin   [Vidi]

5899  găzdui  găzdui  газдовати  găzdui (ĭuo găzduĭ, ĭel găzduĭe) [akc. găzdui] (gl. p.) — <i>gazdovati, upravljatii> ◊ paradĭeda a kuprins moșîĭe la luok bun, ș-a găzduit bun ku ĭa, șî tare s-a-nbogațît — <i>pradeda je zauzeo imanje na dobrom mestu, upravljao je dobro sa njim, i veoma se obogatioi> ◊ nuĭe dat lu tuot nat să găzduĭe ku moșîĭa— <i>nije sposoban svako da upravlja imanjemi> [Por.] ∞ gazdă  [Vidi]

3449  German  Gherman  Герман  German [akc. German] (i. ž.) — (antr.) (zast.) <i>German, lično imei> ◊ đi bîtrńață a fuost rumîń ku nume German, đin iĭ sînt astîḑ Germańeșći — <i>u starini je bilo Vlaha sa imenom German, od kojih su danas Germanovićii> ◊ Mika Germîn ĭe kopilu lu Meilă Germîn, iî sînt țîka germańaskă đin babaluk — <i>Mika Germanović je sin Mihajla Germanovića, oni su germanovićka loza od starinai> [Por.]  [Vidi]

2505  gibură  ghibur  гребенац  gibură (mn. giburĭ) [akc. gibură] (i. ž.) — <i>grebenac, ogreb; paškulj, otpadak vunei> ◊ gibura ĭe zmuaćiku dă lînă kare a ramas pră darak dupa dîraśit — <i>grebenac je pramen vune koji je ostao na grebenu posle grebenanjai> ♦ up. zgribĭenț [Mlava] ◊ gibura nu sa labdă: sa pastrĭaḑă, șî sa puńe în kîpatîń, ĭarna întra źeĭśće în opinś să nu źeźire, or în papușă kopilarĭeșć đi trĭanță — <i>grebenac se ne baca: čuva se i stavlja u jastuke, zimi u opanke između prstiju da ne zebu, ili u dečje lutke od krpai> (Tanda) ♦ up. zgrĭabîn [Por.]   [Vidi]

5102  Giță Kîtańiță  Ghiță Cătănuță  Гица Катаница  Giță Kîtańiță [akc. Giță Kîtańiță] (sint.) — (mitol.) <i>Gica Katanicai> ◊ Giță Kîtańiță ĭe insă đin kînćik bătrîńesk alu rumîń, kare s-a luptat ku Florĭa Florirol, arambașa uoțîlor — <i>Gica Katanica je lik iz stare vlaške balade, koji se rvao sa Florom Florićem, hajdučkim harambašomi> ◊ Giță Kîtańîța a fuost uom viu, naskut în sat Kurĭače, în komuna lu Građișće — <i>Gice Katanica je bio isrtorijska ličnost, rođen je u selu Kurjači, u opštini Veliko Gradištei> ◊ Giță a fuost katană la Milenko Stojković, în razbălu ku turśi kare a rîđikatu Karađorđe — <i>Gice je bio vojnik kod Milenka Stojkovića, u ustanku protiv Turaka koji je podigao Karađorđei> [Por.] ∞ katană  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3360  gigiļik  gîgîlice  мали  gigiļik (gigiļi) (mn. gigiļiś, gigiļiśe) [akc. gigiļik] (prid.) — (za živo, što raste) <i>mali, sitan, zakržljao, koji je po razmerama ispod prosečnogi> ◊ a-nparțît krumpiĭi: aĭ marĭ într-o parće, aĭ gigiļiś în alaltă — <i>podelio je krompir: veliki na jednu stranu, a sitan na drugui> ◊ are o gramadă đi kopiĭ, ama tuoț sînt ńișći gigiļiś, parke sînt pituļiś, da nus — <i>ima gomilu dece, ali su svi malecki, kao da su patuljci, a nisui> ♦ var. mik, marunt; pituļik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2649  gindă  ghindă  жир  gindă (mn. ginḑ) [akc. gindă] (i. ž.) — (bot.) <iiri> ◊ gindă au gorunu, śaruońu, fagu — <iir imaju hrast, cer, bukvai> ◊ đemult s-a mînat puorśi în padure la munće, sî sa arańiaskă ku gindă — <i>nekada su se svinje terale u šumu na planini, da se hrane žiromi> ♦ sin. žîr ♦ up. gorun, fag, śaruoń [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2653  ginđit  gândit  промишљен  giit (gii) (mn. giiț, giiće) [akc. giit] (prid.) — (psih.) (ret.) 1. <i>promišljen, sračunat; ozbiljan; mudari> ◊ śe guod lukră, lukră giit — <i>što god radi, radi promišljenoi> ◊ uom giit — <i>mudar, razuman i promišljen čoveki> 2. <i>zabrinut, zanet mislima; preokupiran problemom; zamišljeni> ◊ śe staĭ așa giit, aĭ vrun nakaz? — <i>što si tako zamišljen, imaš neki problem?i> ♦ supr. ńigiit [Por.] ∞ gînd  [Vidi]

2654  ginđituorĭ  gânditor  мислилац  giituorĭ (mn. giituorĭ) [akc. giituorĭ] (i. m.) — (psih.) (ret.) <i>mislilac, mudraci> ◊ saćianu nuĭe fakut să fiĭe giituorĭ, ĭel ĭe numa đi uoĭ șî đi sapă — <i>seljak nije rođen da bude mislilac, on je samo za ovce i motikui> [Por.] ∞ gînd  [Vidi]

1761  giora  gheura  љуштити  giora (ĭuo gĭeur, ĭel gĭaură) [akc. giora] (gl. p.) — <i>ljuštiti, skidati ljusku ili koru sa plodai> ◊ sa gĭaură pasuĭu đi postaĭkă, șî nuka ku aluna đi giuakă vĭarđe — <i>ljušti se pasulj od mahune, a i orah i lešnik od zelene korei> ♦ var. geora (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2914  giśi  ghici  одгонетати  giśi (ĭuo giśesk, ĭel giśașće) [akc. giśi] (gl.) — <i>odgonetatii> 1. <i>odgonetati zagonetkei> ◊ la șîḑîtuorĭ đemult, la tuoț măĭ mult ļ-a fuost drag sî giśaskă la śumĭelś — <i>na sedeljkama nekad, svi su najviše voleli da odgonetaju zagonetkei> 2. <i>pogađati, otkrivatii> ◊ giśașće, śe ța-m dus în trastă — <i>pogodi, šta sam ti doneo u torbii> 3. <i>predviđati, prognozirati vremei> ◊ pi zovîrńitu suariluĭ aĭ batrîń a giśit kum o să fiĭe vrĭamĭa mîńe ḑî — <i>po zalasku sunca, stari su pogađali kakvo će biti vreme sutradani> ◊ dupa kum zbuară gîrluźiļi tuamna, lumĭa a giśit kum o să fiĭe ĭarna — <i>prema letu gusaka ujesen, ljudi su pogađali kakva će biti zimai> 4. (mag.) <i>gatati, vračanjem otkrivati budućnost, ili uzrok bolestii> ◊ vrîžîtuarĭa giśașće-n buobe đi kukuruḑ — <i>vračara gata u zrna kukuruzai> ♦ (u izr.) giśu-miśu — <i>abrakadabrai> ♦ var. giśiesk [Por.]  [Vidi]

2915  giśituare  ghicitoare  загонетка  giśituare (mn. giśituorĭ) [akc. giśituare] (i. ž.) — <i>zagonetkai> 1. <i>umotvorinai> ◊ giśituarĭa ĭe un fĭeļ đi minśună: una spuń, da la alta ći ginđeșć — <i>zagonetka je jedna vsrta laži: jedno kažeš, a na drugo misliši> 2. (mag.) <i>gatalica, žena koja bajanjem otkriva nepoznatoi> ◊ ĭastă muĭerĭ giśituorĭ, kare numa sa uĭtă în buobe, în kărț, or în paru ku kafă, da ĭastă muĭerĭ vrăžîtuorĭ kare đeskîntă đi sî ļekuĭe lumĭa bolnauă —<i> ima žena gatalica, koje samo gledaju u zrna, u karte ili u šoljicu kafe, a ima žena vračara koje vračaju da izleče bolesne ljudei> ♦ sin. śumalkă [Por.][GPek] ∞ giśi   [Vidi]

2916  giśitură  ghicire  загонетање  giśitură (mn. giśiturĭ) [akc. giśitură] (i. ž.) — <i>zagonetanje, i><i>odgonetanjei> ◊ măĭ frumuasă giśitură a fuost ĭarna la șîḑîtuorĭ, unđe a fuost mistakaț aĭ ćińirĭ ku aĭ batrîń — <i>najlepše zagonetanje bilo je zimi na sedeljkama, na kojima su bili pomešani mladi i starii> [Por.] ∞ giśi  [Vidi]

2959  giuok  ghioc  љуска  giuok (mn. giuaśe) [akc. giuok] (i. s.) — (ornit.) <i>ljuska jajetai> ◊ uauļi lu tuaće păsîrļi au giok — <i>jaja svih ptice imaju ljuskui> ◊ pi kum ĭe giuoku uouluĭ șurguĭat sa kunuașće tuata pasîrĭa — <i>po šari na ljusci jajeta poznaje se svaka pticai> [Por.] ∞ uou  [Vidi]

2193  Gižańi  Ghijani  Гижани  Gižańi [akc. Gižańi] (i. m.) — (antr.)<i> Gižani, „Gižanovići”, vlaški nadimak jedne grane roda Jakubovića u Rudnoj Glavii> ◊ Mile Gižan traĭașće-n sat, are duoĭ kopiĭ — <i>Mile Gižan živi u selu, ima dva sinai> ♦ / < gižă — <i>„komušina”i> + -<i>ańii> [Por.] ∞ gižă  [Vidi]

5784  gîfaĭală  gâfâială  дахтање  gîfaĭală (mn. gîfaĭaļe) [akc. gîfaĭală] (i. ž.) — <i>dahtanje, teško disanjei> ◊ đin zăpușală mare, luĭ iĭ s-a-ngreonat pașu, da la pripur l-a prins ș-o gîfaĭală grĭa — <i>od velike vrućine njemu je otežao korak, a na uzbrdici uhvatilo ga je i neko teško dahtanjei> ♦ sin. ikńală [Por.] ∞ gîfăi  [Vidi]

5783  gîfăi  gâfâi  дахтати  gîfăi (ĭuo gîfîĭ, ĭel gîfîĭe) [akc. gîfăi] (gl.) — (o disanju) <i>dahtati, teško disatii> ◊ gîfîĭe sa ḑîśe đi uom or đi žuavină kare suflă grĭeu — <i>dahće se kaže za čoveka ili životinju koji teško dišui> ◊ gîfîĭe kă s-a-ngrașat ka puorku — <i>dahće jer se ugojio kao svinjai> ♦ sin. ii [Por.]  [Vidi]

2658  gîgai  gâgâi  гакати  gîgai (ĭuo gîgîĭ, ĭel gîgîĭe) [akc. gîgai] (gl.) — (onom.) <i>gakati, oglašavati se kao guskai> ◊ gîska gîgîĭe kînd ĭe flomîndă, or kînd sa spomîntă đi śeva — <i>guska gače kada je gladna, ili kada se uplaši nečegai> [Por.] ∞ gîskă  [Vidi]

3125  gîlbińi  gălbini  жутети  gîlbińi (ĭuo gîlbińesk, ĭel gîlbińașće) [akc. gîlbińi] (gl. nesvrš.) — <i>žuteti; žutitii> 1. (color) <i>žuteti, dobijati žutu bojui> ◊ frunḑa tuamna gălbińașće șî roșașće, șî pikă đin ļemn pi pomînt — <i>lišće u jesen žuti i crveni, i pada s drveta na zemljui> 2. (med.) <i>bledeti, gubiti krv u licui> ◊ muma, kînd auḑî kî ĭ-a perit kopilu, înkrîmeńi, înśepu să gălbińaskă, șî kaḑu pi pomînt — <i>majka, kad ču da joj je poginuo sin, zanemi, poče da bledi, i pade na zemljui> ♦ var. gălbińi ♦ up. îngîlbińi [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

2724  gîlkă  gâlcă  гука  gîlkă (mn. gîlś) [akc. gîlkă] (i. s.) — 1. (med.) a. <i>guka, izraslina na telui> ◊ baba a fuost gușată, avut o gîlkă mare la gît — <i>baba je bila gušata, imala je veliku guku na vratui> b. <i>upala krajnikai> ◊ s-a umflat la kopil gîlśiļi — <i>detetu su natekli krajnicii> 2. (tehn.) a. <i>neravnina, čvori> ◊ blana nuĭe đi ńimika, pļină đi gîlś — <i>daska nije ni za šta, puna je neravninai> b. <i>mehuri> ◊ s-a fakut o gîlkă la guma đi ruată, trîabe să-ĭ pun un baĭluog — <i>iskočio mehur na točku bicikla, treba da mu stavim zakrpui> ♦ sin. bubă, bĭeșîkă, nuod [Por.] ♦ dij. sin. modîlkă [Zvizd]  [Vidi]

2725  gîlkuos  gâlcos  гукав  gîlkuos (gîlkuasă) (mn. gîlkuoș, gîlkuasă) [akc. gîlkuos] (prid.) — 1. (med.) <i>gukav, pun gukai> ◊ mi sa aprins pĭaļa, șă mis tuot gîlkuos pi la uńiluokurĭ — <i>upalila mi se koža, i na nekim mestima sam sav gukavi> 2. (tehn.) <i>neravan, čvornovati> ◊ un fĭeļ đi fag ĭe atîta đi gîlkuos, đi ńiś draku no-l măĭ sparźe — <i>neka vrsta bukve je toliko čvornovata, da je ni đavo ne iscepai> [Por.] ∞ gîlkă  [Vidi]

2716  gîlśauă  gâlceavă  свађа  gîlśauă (mn. gîlśevĭ) [akc. gîlśauă] (i. ž.) — <i>svađai> ◊ gîlśaua ĭe kînd duoĭ or măĭ mulț uamiń, zbĭară mîńiuos uńi pi alțî — <i>svađa je kad dvoje ili više ljudi, viču ljutito jedni na drugei> ◊ gîlśauă ĭe kînd sînt uamińi mîńiuoș șî vorbĭesk intro vrĭame; atunśa zbĭară unu pi altu kă ńima pi ńima nu askultă — <i>svađa je kad su ljudi ljuti i govore u isto vreme, tada viču jedan na drugog, jer niko nikog ne slušai> ◊ đi mulće uorĭ, đin gîlśauă uomu ĭasă ku kapu spart, kî dupa ĭa vińe bataĭa — <i>više puta, čovek iz svađe izađe sa razbijenom glavom, jer iza nje dolazi tučai> ♦ var. gîlśavă ♦ sin. zgomît, sfadă, śartă, śarkă [Por.]  [Vidi]

2717  gîlśavi  gâlcevi  свађати  gîlśavi (ĭuo gîlśavîesk, ĭel gîlśavĭașće) [akc. gîlśavi] (gl. p. ref.) — <i>svađati (se), posvađati, zavaditii> ◊ iĭ drag să baźe bruś în uamiń, șî să-ĭ gîlśavĭaskă — <i>voli da podbada ljude, i da ih posvađai> ◊ rar sa gasîașće uom sumĭarńik, kare nu sa gîlśavĭașće ku ńima — <i>retko se nađe smiren čovek, koji se ni s kim ne svađai> [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2723  gîlśavituare  gâlceavitoare ?  свадљивица  gîlśavituare (mn. gîlśavituorĭ) [akc. gîlśavituare] (i. ž.) — <i>svadljivica, svadljiva ženska osoba, žena koja se često svađai> ◊ nu s-a însurat ku ĭa, kă đi mikă a fuost o gîlśavituare ka șî mumî-sa — <i>nije se njome oženio, jer je od malena bila svadljivica kao i njena majkai> ♦ up. m.r. gîlśavitură [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2722  gîlśavitură  gâlcevitură ?  свадљивац  gîlśavitură (mn. gîlśaviturĭ) [akc. gîlśavitură] (i. m.) — <i>svadljivac, svadljiv čovek, koji se često svađai> ◊ abĭa skapaĭ đi gîlśavitura-ĭa đin sat — <i>jedva utekoh od onog svadljivca iz selai> ♦ up. ž.r. gîlśavituare [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

826  gîltînă  gâldău  вир  gîltînă (mn. gîltîń) [akc. gîltînă] (i. ž.) — <i>vir, duboko mesto u recii> ◊ gîltînă la rîu ĭe măĭ bun luok đi skaldat, dakă șćiĭ să nuoț — <i>vir na reci je najbolje mesto za kupanje, ako znaš da plivaši> ◊ în gîltînă adînkă ĭastă pĭeșć marĭ — <i>u dubokom viru ima velikih ribai> ♦ (augm.) gîltuoń, gîltuop ◊ s-a-ńekat într-un gîltuop — <i>udavio se u jednoj viretinii> ♦ (demin.) gîltînuță ◊ a sakat rîu, a ramas numa ńișći gîltînuță koļa-koļa, ńiś piśuariļi nu puoț sî spĭeļ în ĭaļe — <i>presušila je reka, ostali su samo neki virići ovde-onde, ni noge ne možeš da opereš u njimai> ♦ sin. baltă, ćișnă [Por.]   [Vidi]

827  gîltuop  gâldău  вир дубок  gîltuop (mn. gîltuapĭe) [akc. gîltuop] (i. s.) — (augm.) <i>veliki i dubok vir u vodii> ◊ gîltuop ĭe ćișnă mare șî adînkă — <i>veliki i duboki tišak u rečnoj maticii> ♦ / < gîltînă ♦ var. gîltuoń [Por.] ∞ gîltînă  [Vidi]

2650  gînd  gând  мисао  gînd (mn. gîndurĭ) [akc. gînd] (i. s.) — (psih.) 1. <i>misaoi> ◊ ĭut ka gîndu — <i>brz kao misaoi> ◊ ăĭ vińe la uom gînd urît, șî faśe aĭa śe n-ar trăbui — <i>dođe čoveku ružna misao, i čini ono što ne bi trebaloi> 2. <i>zamisao, ideja; namera; plan i>◊ ĭ-a dat în gînd — <i>setio se; dobio je idejui> ◊ înga đi la ćińerĭață avut đi gînd sî fakă kasă, ama ńiśkînd n-a putut să aduńe bań đestuĭ — <i>još od mladosti je imao nameru da napravi kuću, ali nikad nije mogao da sakupi dovoljno parai> ◊ are đi gînd sî sa însuare — <i>ima nameru da se ženii> 3. <i>um; pameti> ◊ nu puaće uomu să tuńe în gîndu lu muĭare — <i>ne može čovek da uđe u ženski umi> ◊ nu ći purta dupa gîndu lu tuoĭa — <i>ne povedi se za tuđom pamećui> 4. <i>sećanje, pamćenjei> ◊ kînd îĭ dă-n gînd kum a trait la ćińerĭață, îĭ vińe sî sa plîngă — <i>kad se seti kako je živeo u mladosti, dođe mu da plačei> ◊ batrîn, ama țîńe bińe-n gînd tuot ś-a-nvațat đi la parinț — <i>mator, ali pamti dobro sve što je naučio od roditeljai> 5. <i>zaboravaljanjei> ◊ ĭ-a luvat vuorba, ama ĭel n-a pĭerdut đin gînd ś-a vrut să spună — <i>oduzeo mu je reč (prekinuo ga u govoru), ali on nije zaboravio šta je imao na umu da kažei> ◊ ĭartă ma, tu mĭ-aĭ spus frumuos, ama m-am bulnavit, șî mĭ-a ĭeșît đin gînd — <i>oprosti mi, ti si mi lepo rekao, ali ja sam se razboileo, pa sam zaboravioi> ♦ sin. minće [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2124  gîndak  gândac  гундељ  gîndak (mn. gîndaś) [akc. gîndak] (i. m.) — (ent.) <i>gundelj, insekti> ◊ gîndaku al vînît traĭașće supt skuarța lu frasîno-l alb, ku ĭel aĭ batrîń a ļekuit buaļiļi ibomńiśieșć: frĭenga, konkau șî vrun șenger kare a fuost măĭ rău — <i>plavi gundelj živi pod korom belog jasena, njime su stari lečili polne bolesti: sifilis, triper i neki „šenger” koji je bio najgorii> [Por.]  [Vidi]

2641  gîngau  gângav  муцав  gîngau (gîngauă) (mn. gîngavĭ, gîngave) [akc. gîngau] (prid.) — (med.) <i>muțav, koji zamuckuje pri govorui> ◊ muoșu a fuost gîngau, kopiĭi ĭa fuost gîngavĭ, da akuma sînt șî ńepuaćiļi tuaće gîngave — <i>stari je bio mucav, deca su mu bila mucava, a sada su mu i sve unuke mucavei> [Por.] ∞ gîngai  [Vidi]

4549  gîngońașće  gângonește ?  гркаво  gîngońașće [akc. gîngońașće] (pril.) — (muz.) <i>grkavo, grleni način pevanja uz sviranje frule; guturalnoi> ◊ kînd sa ḑîśe dăn fluer, șă sa kîntă dăn gît, sa ḑîśe kă kîntă gîngońașće — <i>kad se svira frula i peva iz grla, kaže se da svira grkavoi> ♦ var. gîngońiuluĭ [Mlava] ∞ gîngai   [Vidi]

5089  gînž  gânj  уже  gînž (mn. gînžăĭe) [akc. gînž] (i. s.) — (zast.) <i>uže od like ili lijanai> ◊ gînž a fuost sfuară skurtă fakută đin kurpiń, đin ćiĭ, or kă đin nuĭaļe — <i>ganž je bilo kratko uže napravljeno od lijana, like ili prućai> ◊ vorba gînž s-a pĭerdut, a skimbato vuorba gužbă, ama șî ĭa sa pĭarđe, kă ńima nu măĭ faśe sfuorĭ đi kurpiń — <i>reč ganž se izgubila, zamenila je reč gužba, ali se i ona gubi, jer niko više ne plete užad od lijanai> ♦ sin. gužbă [Por.]  [Vidi]

4936  gînžăĭ  gânjei  тулац  gînžăĭ (mn. gînžăĭe) [akc. gînžăĭ] (i. s.) — (tehn.) <i>tulac, tocei> ◊ gînžăĭ ĭe țauă đi ļemn, înțapată în gaura lu pĭatra muori a đi žuos, pin kare trĭaśe stăńu alu fusu muori — <i>tulac je drvena cevka, uglavljena u rupu donjeg vodeničnog kamena, kroz koju prolazi senj vodeničnog vretenai> ◊ gînžăĭu ĭe fakut đin salkă ruoșe, kî ĭa ĭe muaļe đi lukru, da nu sa tośașće ĭuta — <i>tulac je napravljen od crvene vrbe, jer je ona meka za obradu, a ne troši se brzoi> ◊ kînd stăńu manînkă gînžăĭu, șî gaura îĭ sa faśe ovat, îĭ sa bat pĭańe în parća-ĭa pănă gaura nu sa totîrļaḑă ĭară — <i>kad senje ojede tulac, i rupa postane jajolika, udaraju se klinovi sa te strane dok rupa ponovo ne postane okruglai> ♦ var. grinžăĭ [Por.] ∞ gînž  [Vidi]

1993  gîrgariță  gărgăriţă  гагрица  gîrgariță (mn. gîrgariță) [akc. gîrgariță] (i. ž.) — (ent.) <i>gagrica (Dermestes larderius), insekt koji napada zrnastu hranui> ◊ gîrgarița ĭe guangă ńagră, sa faśe đin buob đi grîu, đi pasuĭ or đi kukuruḑ, kînd sînt buabiļi batrîńe, kînd nu-s proîmblaće șî kînd sa-nśintă đi kaldură — <i>gagrica je crna buba koja se izleže iz zrna žita, pasulja ili kukuruza, kada je zrnevlje staro, kada se ne premeće i kada je sparno vremei> ◊ gîrgarița manînkă ińima buobuluĭ, șî ĭel nuĭe đi ńimika, giuakă guală — <i>gagrica jede „srce” zrna, i ono nije ni za šta, prazna ljuskai> ◊ ļak đi gîrgariță n-a fuost, a śerkat aĭ batrîń șî ku fańină đi var ńistîmparat, ńimika n-ažutat, numa să-l țîn la luok vîntuos, șî đes să-l proîmbļi — <i>leka za gagricu nije bilo, probali su stari i „brašnom” od negašnog kreča, nište nije pomagalo, sem držanja zrna na promajnom mestu, i često premetanjei> (kaz. Janko Blagojević) [GPek]   [Vidi]

1416  gîrgaun  gărgăun  стршљен  gîrgaun (mn. gîrgauń) [akc. gîrgaun] (i. m.) — (ent.) <i>stršljen (vespa crabro) i> ◊ gîrgauńi sînt răĭ, kînd ći muśkă ći umfļi tuot, da puoț șî sî muorĭ — <i>stršljeni su opasni, kad te ujedu sav otekneš, a možeš i da umreši> [Por.] ♦ dij. var. gargauńe [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1417  gîrgaunar  gărgăunar  стршљеново гнездо  gîrgaunar (mn. gîrgaunarĭe) [akc. gîrgaunar] (i. s.) — (ent.) <i>stršljenovo gnezdoi> ◊ kuĭbu lu gîrgaun ĭe fakut ka un kîśulan, atîrnat đi vro grindă în puod, or ļipit pi vrun ļiemn, da sa kuĭbarĭesk gîrgauńi șî-n butuarkă — <i>stršljenovo gnezdo je kao neka šubara, okačena o gredu na tavanu, ili zalepljena na drvo, a stršljeni se gnezde i u šupljlem stablui> [Por.] ♦ dij. var. gargaunarĭ [Crn.] ∞ gîrgaun  [Vidi]

2677  gîrlă  gîrlă  огрлица  gîrlă (mn. gîrļe) [akc. gîrlă] (i. ž.) — <i>ogrlicai> ◊ gîrlă ĭe o șļingă îngustă đi pînḑă, înfrumoșată ku rîurĭ, kare a duso fĭaćiļi marĭ la gît — <i>ogrilica je uska platnena traka, ukrašena vezom, koju su devojke nosile oko vratai> ◊ la gîrlă a fuost atîrnaț bań, unu or măĭ mulț, ku kare fata aratat bogațîĭa a iĭ — <i>na ogrlici su bili okačeni novčići, jedan ili više, kojima je devojka pokazivala svoje bogatstvoi> ♦ up. salbă, guļir [Por.]   [Vidi]

2495  gîrliță  gârliţă  гушобоља  gîrliță (mn. gîrliț) [akc. gîrliță] (i. ž.) — (vet.) <i>gušobolja, upala grla kod svinjai> ◊ gîrliță ĭe buală porśaskă — <i>„grlica” je svinjska bolesti> ◊ puorku bolnau đi gîrliță nu manînkă, nu măĭ mĭarźe, kađe žuos, are fuok, suflă grĭeu, fîrfuanje, șî la urmă ļipsîașće — <i>svinja obolela od „grlice” ne jede, ne kreće se, pada, ima temperaturu, teško diše, krklja, i na kraju lipšei> ◊ puorśi bolnavi s-a ļikuit ku o buĭađe adînsă, kare a kĭemato „buĭađe đi gîrliță” — <i>bolesne svinje lečile su se posebnom travom, koja se zvala „trava za grlicu”i> [GPek] ∞ puork  [Vidi]

2665  gîrlugă  gârliţă  дивља гуска  gîrlugă (mn. gîrluź) [akc. gîrlugă] (i. ž.) — (ornit.) <i>divlja guska (Anser anser, Anser albifrons, Anser minutus)i> ◊ gîrlugă ĭe pasîrĭe, gîskă sîrbaćikă —<i> „grluga” je ptica, divlja guska i>(Rudna Glava) ◊ trĭeku un șuk đi gîrluźi, vińe vrĭamĭa rîa — <i>prođe jato divljih gusaka, ide loše vreme i>(Tanda) [Por.] ◊ trĭek gîrluźiļi pi sus, fug đi vrĭamĭa rîa — <i>lete „grluge” nebom, beže od lošeg vremena i>(Bučje) [Crn.] ∞ gîskă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2666  gîrļiu  gârliciu  обор  gîrļiu (mn. gîrļiĭe) [akc. gîiu] (i. s.) — (tehn.) <i>obor, ograda oko svinjcai> ◊ gîrļiu ĭe gardu ănainća lu kośina puorśilor — <i>obor je ograda ispred svinjca (Tanda)i> [Por.] ◊ gîrļiu ĭe traușa kuośińi, îngrađită ku parĭ să nu ĭasă puorśi afară —<i> obor je dvorište svinjca, ograđeno koljem da svinje ne izađu napolje (Topla)i> [Crn.] ♦ up. kośi  [Vidi]

2648  gîrńiță  gârniţă  сладун  gîrńiță (mn. gîrńiț) [akc. gîiță] (i. ž.) — (bot.) <i>hrast sladun, granica, krupna granica, ploskač, blagun (Quercus frainetto)i> ◊ gîrńița ĭe un fĭeļ đi gorun, numa sănt frunḑîļi a iĭ kîta măĭ marunće șî măĭ lunguĭaće đi kît alu gorun — <i>sladun je vrsta hrasta, samo su mu listovi malo sitniji i malo duži od gorunovihi> ◊ gîrńița nuĭe bună đi građe, numa đi fuok șî đi bunduś đi gard ku tarabă — <i>hrast sladun nije dobar za građu, samo za vatru i za stubove na ogradi od tarabai> (Tanda) [Por.] ∞ gorun  [Vidi]

2660  gîsak  gânsac  гусан  gîsak (mn. gîsaś) [akc. gîsak] (i. m.) — (ornit.) <i>gusan, mužjak guskei> ◊ am śinś gîșć șî un gîsak — <i>imam pet gusaka i jednog gusanai> ♦ var. gîskan [Por.] ∞ gîskă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2659  gîskă  gâscă  гуска  gîskă (mn. gîșć) [akc. gîskă] (i. ž.) — (ornit.) <i>guska domaća (Anser domesticus)i> ◊ gîșć țîn aăĭa kare sînt apruape đi rîu — <i>guske drže oni koji su u blizini rekei> ◊ gîska gîgîĭe — <i>guska gačei> ◊ gîska are gît lung, șî pĭańe albe — <i>guska ima dug vrat i belo perjei> [Por.]   [Vidi]

2728  gît  gât  врат  gît (mn. gîturĭ) [akc. mn. gîturĭ] (i. s.) — 1. (anat.) a. <i>vrati> ◊ tuata žuavina kare are kap, are șî gît — <i>svaka životinja koja ima glavu, ima i vrati> ◊ avut gît skurt șî gruos, ș-a vorbit ku un glas rogoșît — <i>imao je kratak i debeo vrat, i govorio je promuklim glasomi> ◊ stîrku are gît lung — <i>roda ima dugačak vrati> b. <i>gušai> ◊ sa luvară đi gît, șî sa batură pănă-pănă — <i>uhvatiše se za gušu, i žestoko se potukošei> c. <i>grloi> ◊ a mĭers ku gura kaskată, șî ĭ-a skapat vro guangă pi gît — <i>išao otvorenih ustiju, i upala mu neka buba u grloi> d. <i>deo penisa iza glavićai> ◊ sa ḑîśe kî tuot śe are kap are șî gît, fînka pula are kap, are șî ĭa, saraka, gît, ama-ĭ stă strîmb — <i>kaže se da sve što ima glavu ima i vrat, pošto kurac ima glavu, ima i on, siroma, vrat, ali mu stoji krivoi> ◊ gîtu puļi — <i>kurčev vrati> 2. (med.) <i>razne bolesti grlai> ◊ ăl strînźe-n gît, nu puaće să îngită — <i>steže ga u grlu, ne može da gutai> ◊ vrodată, kînd la kopil s-a fi unflat în gît, s-a dus ku ĭel la vro babă sî-ĭ đa în gît — <i>nekada, kada bi detetu natekli krajnici, odveli bi ga kod neke babe da mu ih prstima izgnječii> 3. (tehn.) <i>grlo, grlić, izduženi otvor na sudovima za tečnosti> ◊ gît au vasurļi: kila, kîrśagu șî baluonu — <i>grlo imaju sudovi: flaša, krčag i baloni> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5903  gîzdariță  găzdăriță  газдарица  gîzdariță (mn. gîzdariț) [akc. gîzdariță] (i. ž.) — <i>gazdarica, domaćicai> ◊ gîzdarița ĭe soțîĭa găžđi — <i>gazdarica je gazdina ženai> ◊ tota kasa kađe pi muĭare, șî ĭa trăbe să fiĭe gîzdariță sprimită — <i>svaka kuća pada na ženu, i ona treba da bude sposobna domaćicai> ♦ sin. stapîńasă [Por.] ∞ gazdă  [Vidi]

5900  gîzdariĭe  avere  газдинство  gîzdariĭe (mn. gîzdariĭ) [akc. gîzdariĭe] (i. ž.) — 1. (augm.) <i>gazdinstvo, imovina; posedi> ◊ makra kît să fiĭe gîzdariĭa saćanuluĭ, đin ĭa saćanu astîḑ nu puaće trai — <i>makar koliko bilo seljakovo gazdinstvo, od njega seljak danas ne može živetii> ◊ a dat gîzdariĭa pi bĭețîĭe — <i>proćerdao imovinu na pijanstvoi> ♦ var. gîzdaluk 2. <i>gazdovanjei> ◊ gîzdariĭa luĭ n-a țînut mult, l-a skimbat aĭ măĭ ćińirĭ — <i>njegovo gazdovanje nije trajalo dugo, smenili ga mlađii> [Por.] ∞ gazdă  [Vidi]

6167  gĭară  gheară  канџа  gĭară (mn. gĭară) [akc. gĭară] (i. ž.) — (anat.) <i>kandžai> ◊ gĭara ĭe un fĭeļ đi ungĭe kare o au păsîrļi șî ńișći fĭeļ đi žuaviń sîrbaćiśe la piśuare, kare înțapă în žuavina vînată — <i>kadnža je jedna vrsta nokta koji imaju ptice i neke divlje životinje na nogama, i koji zarivaju u uhvaćeni pleni> ♦ up. ungĭe [Por.]  [Vidi]

4998  gĭață  ghiață  лед  gĭață (mn. gĭețurĭ) [akc. gĭață] (i. ž.) — <i>ledi> ◊ gĭața sa faśe đin apă kînd ĭe źer, șă kînd apa mult sa raśiașće — <i>led se pravi od vode kad je mraz, i kad se voda mnogo ohladii> ◊ gĭața ĭe rîaśe șî aluńikuasă — <i>led je hladan i klizavi> ◊ kopiĭi ĭarna sa kară pi gĭață — <i>deca se zimi klizaju na ledui> [Por.]  [Vidi]

2411  gĭem  ghem  клубе  gĭem (mn. gĭame) [akc. gĭem] (i. s.) — <i>klube; klupkoi> ◊ gĭem đi ață — <i>klube konacai> ◊ muma faśe gĭem — <i>majka namotava klubei> ◊ s-a luvat kîńi dupa mîț, ș-a fakut gĭem đin iĭ — <i>psi su pojurili mačke i napravili klupko od njihi> [Por.]   [Vidi]

2412  gĭemui  ghemui  клупчати се  gĭemui (ĭuo ma gĭemuĭ, ĭel sa gĭemuĭe) [akc. gĭemui] (gl.) — <i>klupčati se, namotavati se, smotati u klubei> ◊ tuorsu sa rîșkîĭe pi rășkituorĭ șî sa fak muotke; muotka sa puńe pi vîrćiița, da đi pi vîrćańiță sa gĭemuĭe — <i>predivo se mota na motovilo i prave se kanure, kanura se stavlja na vrtešku, a sa vrteške se namotava u klubei> [Por.] ∞ gĭem  [Vidi]

2341  gĭep  ghep  вршалица  gĭep (mn. gĭepurĭ) [akc. gĭep] (i. s.) — (tehn.) <i>gep, vršalica na konjski pogoni> ◊ gĭepu ĭe o fuarmă dă mașînă dă trăirat, kare a mînato kalu — <i>gep je jedna vrsta vršalice koju je pokretao konji> ♦ var. gĭeb [Mlava] ◊ gĭepu a fuost la nuoĭ întra trăirat la arĭe ku vînt, șî trăirat la mașîń ku motuară — <i>gep je kod nas bio između vršidbe na guvnu, sa vetrom, i vršidbe na vršalicama sa motoromi> (Rudna Glava) ♦ up. arĭe, drĭeș [Por.]  [Vidi]

2702  gĭorț  ghior  гјорц  gĭorț (uzv.) — (onom.) <i>gjorc! zvuk krčanja praznih crevai> ◊ „gĭorț-gĭorț” fak mațîļi guaļe kînd iș flomînd — <i>„gjorc-gjorc” krče prazna creva kad si gladani> [Por.]  [Vidi]

3723  Gĭorge  Gheorghe  Ђорђе  Gĭorge [akc. Gĭorge] (i. m.) — (antr.) <i>Đorđe, muško lično imei> ◊ pi źińir-mĭu al đintîń l-a kĭemat Gĭorge, s-a rapus, saraku, ćinîr — <i>prvi zet mi se zvao Đorđe, umro je, siroma, mladi> ♦ var. Gĭorgi ♦ (augm.) Gĭorgan ♦ (demin.) Gĭorgiță [Por.]  [Vidi]

1965  glađe  cute  гладило  glađe (mn. glîăḑ) [akc. glađe] (i. ž.) — (zast.) <i>gladilo, kameni brus za oštrenje, od kvarcnog peščarai> ◊ ku glađe s-a askuțît kuasa, kuțîćiļi, briśu șî alta — <i>gladilom se oštrila kosa, noževi, brijači i drugoi> ◊ pĭatra đi glađe a gasîto uamińi pin stîăń, a fuost vînîtă-n kisă — <i>kamen za gladilo muškarci su nalazili u stenama, bio je tamnoplave bojei> ♦ sin. kuće, brus ♦ / < srb. <i>gladitii>, <i>glačatii> [Por.]  [Vidi]

6256  glas  glas  глас  glas (mn. glasurĭ) (i. s.) — <i>glasi> ◊ sa krĭađe kă glasu kînćikuluĭ dupa-l muort strabaće pi lumĭa-ĭa, șa-l muort ăl auđe — <i>veruje se da se glas pesme za pokojnikom probija na onaj svet, i da ga pokojnik čujei> ◊ glas adînk — <i>dubok glasi> ◊ ku glas mare pănă-n śierĭ, ku lăkrîmĭ pănă-npomînt (đin šeskînćik)— <i>sa glasom do neba, sa suzom do zemljei> (iz bajalice) [Por.]  [Vidi]

6258  glasańe  glasare  гласање  glasańe (mn. =) [akc. glasańe] (i. ž.) — <i>glasanje, izbori> ◊ la glasańe dupa rat a fuost mult furaluk — <i>na glasanju posle rata bilo je mnogo krađei> [Por.] ∞ glas  [Vidi]

3402  gluată  gloată  дете  gluată (mn. gluaće) [akc. gluată] (i. ž.) — <i>dete; glota, čeljadei> ◊ ku muĭarĭa đi-ntîń n-avut gluaće, da ku adăurată are patru — <i>sa prvom ženom nije imao decu, a sa drugom ima četvoroi> ◊ sa miră kum gluaćiļi nu ĭ-a murit đi fuame đi vrĭamĭa đi rat — <i>čudi se kako joj deca nisu pomrla od gladi za vreme ratai> ♦ sin. kopil [Por.] ◊ muoșu în Țîrna Gora a omorît pră vrun turk, îș a luvat gluaćiļi șă prăsta Muraua a fuźit în Mlaua — <iiča je u Crnoj Gori ubio nekog Turčina, pokupio čeljad i reko Morave pobegao u Mlavui> (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2301  glugă  glugă  копа  glugă (mn. gluź) [akc. glugă] (i. ž.) — 1. <i>kopa, stog šašei> ◊ glugă ĭe gramada dă tuļeĭ, kare sa faśe dupa kuļiesu kukuruḑuluĭ — <i>kopa je gomila tuluzine, koja se pravi posle berbe kukuruzai> [Mlava] ◊ kînd kuļieź kukuruḑu, taĭ tuleńi șî faś măldarĭ; măldari ļeź ku nuĭaļe, șî-ĭ aduń ăn glugă — <i>kad obereš kukuruz, posečeš stabljike i napraviš snop; snopove vežeš vrbljikom, i sakupiš ih u kopui> (Topla) [Crn.] ◊ gluźiļi đi pi luok, traź la kasă șă ļi grămađieșć — <i>kope sa njive dovezeš kući, i sadeneši> (Tanda) ◊ kîć-o dată, gluźiļi ramîn pi luok, șă kînd înśiape să ńingă — <i>ponekad, kope ostanu na njivi i kad počne da pada snegi> (Crnajka) ♦ dij. sin. stup (Rudna Glava), țuță (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. țoță (Malajnica), țuță (Plavna) [Pad.] 2. <i>smotuljak, umršena gužva nečegai> ◊ vĭek nu măĭ đizvîrḑășć gĭemo-sta, kî l-a-nvîrḑît mîțu tuot, l-a fakut glugă — <i>nećeš nikad rasplesti ovo klube, jer ga je mačka svog umrsilai> (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

4991  glumă  glumă  шала  glumă (mn. glume) [akc. glumă] (i. ž.) — <i>šalai> ◊ uom ponćur, nu șćiĭe đi glumă — <i>namćor, ne zna za šalui> ◊ (u izr.) đin glumă — <i>od šale, bez zle namerei> ◊ uom kare ĭe dat đi glumă ĭe bun uom, are bun sufļit — <i>čovek koji ima smisla za šalu je dobar čovek, ima dobru dušui> [Por.] ∞ glumi  [Vidi]

4992  glumăț  glumeț  шаљивиџија  glumăț (glumăță) (mn. glumăț, glumăță) [akc. glumăț] (prid.) — <i>šaljiija, duhovit čoveki> ◊ đi uom vĭasîl șî glumăț lu tuoț ļi drag — <i>veselog čoveka i šaljivdžiju svi volei> ◊ frumuos ĭe să fîĭ glumăț, numa să aĭ marźină — <i>lepo je da budeš šaljivdžija, ali da imaš merui> [Por.] ∞ glumi  [Vidi]

3047  gļiĭe  glie  бусен  iĭe (mn. iĭ) [akc. gļiĭe] (i. ž.) — <i>busen, grudva zemljei> ◊ gļiĭa ĭe bukată đi pomînt, skuasă ku ĭarbă —<i> busen je komad zemlje, uzvučen zajedno sa travomi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3061  gļuonț  glonţ  куршум  gļuonț (mn. gļuanță) [akc. gļuonț] (i. s.) — (zast.) 1. a. <i>kuršum, metaki> ◊ a luvat lupu la uokĭ, a pokńit, șî gļuonțu a putrîvit lupu đirĭept în kap — <i>nanišanio je vuka, opalio, i metak je pogodio životinju pravo u glavui> b. <i>vrh metkai> ◊ gļuonțu ĭe vîru plumbuluĭ, bagat în țaurikă — <i>gljonc je vrh metka, nabijen u čaurui> ♦ sin. plumb 2. (zast) <i>municijai> ◊ în mižluoku batăĭ a ramas făra gļuonț — <i>usred bitke ostali su bez municijei> (Ranovac) [Mlava] 3. a. <iiljak, oštar vrh predmetai> ◊ a sarit pista gard, șî s-a înbrukat în gļuonțu lu un par frînt — <i>preskakao je ogradu, i nabio se na šiljak jednog polomljenog kocai> b. <i>oštre izbočine na zemljištui> ◊ a-ngețat pomîntu șî građina ĭe pļină đi gļuonțurĭ askuțîće — <i>smrzla je zemlja, i bašta je puna oštrih šiljakai> [Por.]   [Vidi]

2741  gogńaz  goglează  смеће  gogńaz (mn. gogńază) [akc. gogńaz] (i. s.) — <i>smeće, đubrei> ◊ s-a dus, da a lasat o gramadă đi gogńaz dupa iĭ — <i>otišli su, a ostavili gomilu smeća iza sebei> ♦ sin. gunuoĭ [Por.]  [Vidi]

2260  gogoman  gogoman  сељак  gogoman (mn. gogomań) [akc. gogoman] (i. m.) — 1. (pej.) <i>seljak, čovek sa sela; seljačinai> ◊ ar vińit gogomańi đi la sat, șî ń-ar luvat lukru — <i>došle su seljačine sa sela, i uzele nam posaoi> ◊ nu vorbi rumîńiașće, kă nu iș gogoman — <i>ne govori vlaški, jer nisi seljaki> 2. (fig.) <i>glupak, tupavkoi> ◊ nu poaće gogomano-la să-nțaļagă, k-ăĭ forte prost — <i>ne može taj glupak to da shvati, jer je veoma prosti> ♦ var. guguļan [Buf.] ♦ dij. var. guguman [Por.] ∞ Guguļan  [Vidi]

2258  gogonat  gogonat  јајолик  gogonat (gogonată) (mn. gogonaț, gogonaće) [akc. gogonat] (prid.) — <i>jajolik, ovalan; sferičan; ispupčeni> ◊ kapu uomuluĭ nuĭe totîrlat, numa gogonat — <i>ljudska glava nije okrugla, nego jajolikai> ◊ fundu kaldîări ĭe gogonat, nuĭe ńiid, numa are kîta burtă — <i>dno bakrača je sferično, nije ravno, nego ima mali trbuhi> ♦ var. gogońi ♦ sin. bobonat [Por.] ♦ up. guguńeț [GPek] ∞ guagă  [Vidi]

2259  gogoș  gogoașă  лепиња  gogoș (mn. gogoașă) [akc. gogoș] (i. s.) — 1. (nutr.) <i>lepinjai> ◊ gogoșu ĭe pîńe aḑîmă, kuaptă pră tabla lu șporĭet, a sa faśe dîn fańină ku apă șî ku sare, fîr dă olațăl, șî sa mursîkă ku mîńiļi spalaće — <i>gogoš je beskvasna lepinja, pečena na tabli šporeta, pravi se od brašna sa vodom i solju, bez kvasca, i mesi se opranim rukamai> [Mlava] 2. (med.) <i>kvrga na glavi, ateromi> ◊ kapu-ĭ pļin đu gogoașă, no-l măĭ tunź vĭek — <i>puna mu glava kvrga, ne možeš ga ošišati vaveki> (Tanda) [Por.]   [Vidi]

3882  golaĭe  goliște  голет  golaĭe (mn. golăĭ) [akc. golaĭe] (i. ž.) — (geog.) <i>golet, pustarai> ◊ pomînt rău, numa golaĭe fara padure șî fara ĭarbă — <i>loše zemljište, samo golet bez šume i travei> [Por.] ∞ guol  [Vidi]

3880  golan  golan  гоља  golan (mn. golań) [akc. golan] (i. m.) — (pej.) <i>golja, siromahi> ◊ golan ĭe uom sarak, fara ńimik — <i>golja je čovek siromah, bez ičegai> ◊ s-a mîritat dupa vrun golan đi la munće — <i>udala se za nekog golju sa planinei> ♦ (augm.) goļiman, goļișman ♦ sin. sarak [Por.] ∞ guol  [Vidi]

5395  golaș  golaș  голаћ  golaș (golașă) (mn. golaș, golașă) [akc. golaș] (prid.) — (folk.) <i>golać, golišav; žgoljavi> ◊ golaș ĭe kîńe fara păr ș-atît đi uskat đi-ĭ sa văd uasîļi — <i>golać je pseto bez dlaka i toliko mršavo da mu se vide rebrai> ◊ s-a luvat la ramaș pi un kîńe golaș — <i>uzeli se u opkladu u žgoljavo psetoi> [Por.] ∞ guol  [Vidi]

1533  golîmb  hulub  голуб  golîmb (mn. golîmbĭ) [akc. golîmb] (i. m.) — (ornit.) <i>golub i>(Columba palumbus) ◊ golîmb sîrbaćik — <i>divlji golubi> ◊ đemult a fuost pļină padurĭa đi golîmbĭ, akuma s-a rarit, sa vîăd numa pi la munće — <i>nekada je šuma bila pun golubova, sada su se proredili, vide se samo u planinii> ◊ golîmbu ku golîmbița fak kuĭb în butuarkă — <i>golub i golubica prave gnezdo u dupljii> [Por.] ◊ a fuost la nuoĭ golîmbĭ lupĭeșć, kĭemaț așa kî a kîntat „un-lup! un-lup!", șî golîmbĭ popĭeșć, guļeraț — <i>kod nas je bilo „vučjih” golubova, tako nazvani jer su se oglašavali sa „un-lup” (dosl.) „jedan-vuk”, i golubova gušana (Jasikovo)i> [GPek]  [Vidi]

4987  golokrak  cu picioarele goale  голоног  golokrak (golokrakă) (mn. golokraś, golokraśe) [akc. golokrak] (prid.) — <i>golonogi> ◊ golokrak ĭe tot nata kare n-are pîntaluoń or suknă pi ĭel — <i>golonog je svako koji nema pantalone ili suknju na sebii> ◊ kînd am fuost kopiĭ miś, tota vara am mĭers golokraś — <i>kad smo bili mala deca, celog leta smo išli golonozii> ♦ / < guol — <i>goloi> + krak — <i>nogai> [Por.] ∞ krak  [Vidi]

801  goloprĭeșńiță  coropișniţă  ровац  goloprĭeșńiță (mn. goloprĭeșńiț) [akc. goloprĭeșńiță] (i. ž.) — (ent.) <i>rovac, mrmaki> (Gryllotalpa vulgaris) ◊ goloprĭeșńiță ĭe guangă mare kare traĭașće în tuor — <i>rovac je krupan insekt koji živi u đubrištui> ◊ goloprĭeșńiță ĭe bună momĭală đi pĭeșć, kînd sa prind ku ungița — <i>rovac je dobar mamac za ribe, kada se lovi udicomi> [Por.]   [Vidi]

3884  goļi  goli  празнити  goļi (ĭuo goļesk, ĭel goļașće) [akc. goļi] (gl. p. ref.) — <i>prazniti, izbacivati sadržaji> ◊ a baut rakiu tuata ĭarna, șî butuońu s-a goļit — <i>pili su rakiju cele zime, i bure se isprazniloi> ◊ saku nu sa goļașće sîngur — <i>džak se ne prazni sami> [Por.] ∞ guol  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3881  goļișman  sărăcan  гоља  goļișman (goļișmană) (mn. goļișmań, goļișmańe) [akc. goļișman] (prid.) — <i>(augm.) golja koji nema šta da obučei> ◊ goļișman ĭe aăla kare ĭe atîta đi sarak, đi n-are ńiś țuaļe đi-nbrakat, numa mĭarźe rupćiguos — <i>golja je onaj koji je toliki siromah, da nema ni odeću da se obuče, nego ide odrpani> ♦ var. goļiman [Por.] ∞ guol  [Vidi]

4337  gońală  goneală  гоњење  gońală (mn. gońaļe) [akc. gońală] (i. ž.) — (vet.) <i>gonjenje, polni nagog kod rogatih životinjai> ◊ vaśiļi săr una pe alta, vrĭamĭa ĭe sî sa dukă la bik la gońală — <i>krave naskaču jedna na drugu, vreme je da idu na gonjenje kod bikai> [Por.] ∞ gońi  [Vidi]

4336  gońit  gonit  гоњен  gońit (gońi) (mn. gońiț, gońiće) [akc. gońit] (prid.) — <i>gonjeni> ◊ urkașî a mînat lupi tota ḑîua, șî la urmă lupi așa gońiț a trekut pista Dunîre îngețată în Rumîńiĭe — <i>hajka je terala vukove ceo dan, i na kraju su vukovi tako gonjeni prešli preko zaleđenog Dunava u Vlaškui> [Por.] ∞ gońi  [Vidi]

4436  gorńak  gorneac  горњак  gorńak [akc. gorńak] (i. m.) — <i>gornjak, vrsta vetrai> ◊ gorńaku ĭe vînt tare șî răśe kare baće đi la mńaḑa nopțî — <i>gornjak je vetar jak i hladan, koji duva sa severai> [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

5075  gorovĭală  goroveală  прљавштина  gorovĭală [akc. gorovĭală] (i. ž.) — <i>prljavštinai> ◊ spalaĭ kamașa aĭa, pănă nu ĭeșî toata gorovĭala đin ĭa — <i>prala sam tu košulju, dok nije izašla sva prljavština iz njei> ♦ sin. imală [Pad.]   [Vidi]

2646  gorun  gorun  храст  gorun (mn. goruń) [akc. gorun] (i. m.) — (bot.) <i>hrast (Quercus petraea)i> ◊ gorun ĭe ļiemn bun đi građe — <i>hrasta je dobro drvo za građui> ◊ gorunu are gindă — <i>hrast ima žiri> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4406  gostî  ospăta ?  гостити  gostî (ĭuo gostăsk, ĭel gostîașće) [akc. gostî] (gl. p. ref.) — <i>gostiti, ugostitii> ◊ sa gostîașće uomu kănd stapînu kășî ăl kĭamă la vro gostîĭe, șî-ĭ dă bĭare șî mînkare — <i>ugosti se čovek kad ga domaćin kuće pozove na neku svetkovinu, pa ga poji i hranii> ◊ munćeńi ku drag a gostît drumașî ńikunoskuț, kă s-a kreḑut kă iĭ puot să fiĭe dumńeḑîu profakut să vadă kum ĭe omeńiĭa-n lumĭe — <i>planinci su rado gostili nepoznate putnike, jer se verovali da oni mogu biti bog koji se maskirao da vidi kakvo je poštenje među ljudimai> [Por.] ∞ guost  [Vidi]

4405  gostîĭe  gostie  гозба  gostîĭe (mn. gostîĭ) [akc. gostîĭe] (i. ž.) — <i>gozba, svetkovinai> ◊ gostîĭa ĭe ađet kînd s-adună lumĭa kĭemată la vrunu kare faśe prazńik, nuntă or źuok ku mînkare șî visaļiĭe — <i>gozba je običaj da se skupljaju zvanice kod nekoga koji slavi slavu, pravi svadbu, ili igranku sa jelom i veseljemi> ◊ gostîĭa la nuntă a țînut triĭ ḑîļe — <i>svadbena gozba trajala je tri danai> [Por.] ∞ guost  [Vidi]

4407  gostuoń  ?  изјелица  gostuoń [akc. gostuoń] (i. m.) — (augm.) (iron.) <i>izjelica, nezvani gosti> ◊ gostuońu ĭe uom kare vińe la nuntă ńikemat, numa sî manînśe șî sî bĭa — <i>izjelica je čovek koji dolazi na svadbu nepozvan, samo da jede i da pijei> ♦ sin. ļingău [GPek] ∞ guost  [Vidi]

3462  grab  grabă  журба  grab ([akc. grab] (i. m.) — <i>žurba, jurnjavai> ◊ l-aĭ găzdoćiń tuot s-a lukrat ku grab — <i>kod bogataša sve se radilo u žurbii> ◊ kînd lukri đin grab îț ĭasă pi nas, kî śuava-ț skapă, șă ći mînă să-l faś pĭadauară — <i>kad brzaš u poslu izađe ti na nos, jer nešto ispustiš, pa te tera da ga radiš nanovoi> ◊ (u izr.) nu mi đi grab — <i>nije mi hitno; ne žuri mi sei> ♦ sin. zort, vuraĭală [Por.] ∞ grabi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3461  grabi  grăbi  журити  grabi (ĭuo grabĭesk, ĭel grabĭașće) [akc. grabi] (gl. p. ref.) — <i>žuriti, hitati, brzatii> ◊ nu grabi atîta, ĭastă vrĭame đestulă — <i>ne žuri toliko, ima dosta vremenai> ◊ ma grabĭesk să ažung đi prînḑ — <i>žurim da stignem za ručaki> ♦ sin. rîpeḑî [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

10  građină  grădină  башта  građi (mn. građiń) [akc. građină] (i. ž.) — <i>bašta, gradinai> ◊ građină ku fluorĭ — <i>bašta sa cvećemi> ◊ građină îngrađită — <i>ograđena baštai> [Por.] ♦ dij. var. grăďi, garđi [Kmp.] ∞ gard  (Ima umotvorina!)[Vidi]

15  graĭ  grai  наречје  graĭ (mn. graĭurĭ) (i. s.) — 1. <i>narečje, dijalekati> ◊ nuoĭ ku vuoĭ nu vorbim tuot un graĭ — <i>mi i vi ne govorimo istim narečjemi> 2. (ret.) <i>razgovor, govori> ◊ mi sa-mparu kă sa uḑî un graĭ pi kulmĭe — <i>učinilo mi se da sam čuo neki razgovor na brdui> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4728  grameźuară  grămăjoară  гомилица  grameźuară (mn. grămeźuare) [akc. grameźuară] (i. ž.) — (demin.) <i>gomilicai> ◊ adunat đi pi ļivađe petruańiļi, ș-a fakut grameźuare în șîr pi lînga ĭa, să însămńe otaru — <i>sakupio kamenje sa livade, i napravio niz gomilica oko nje, da obeleži međui> ♦ var. grameźuĭkă ♦ / dem. < gramadă [Por.] ∞ gramadă  [Vidi]

3464  gramńik  gramnic  брз  gramńik (gramńi) (mn. gramńiś, gramńiśe) [akc. graik] (prid.) — <i>brz, nagao, naprasan; iznenadan, neočekivani> ◊ n-a ḑakut ńiś o ḑî, a murit gramńik — <i>nije bolovao ni dan, umro je naprasnoi> [GPek] ♦ up. grabiuluĭ [Por.] ∞ grabi  [Vidi]

4852  grapat  grăpat  дрљање  grapat (mn. grapaturĭ) [akc. grapat] (i. s.) — (agr.) <i>drljanjei> ◊ dupa śe sa ară luoku, vińe la rînd grapatu — <i>posle izoravanja njive, na red dolazi drljanjei> ◊ grapatu ĭe kînd dupa arat, sa-nmarunțîașće pomîntu ku grapa — <i>drljanje je kad se posle oranja, sitni zemlja drljačomi> [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

2664  grapă  grapă  дрљача  grapă (mn. grăpĭ) [akc. grapă] (i. s.) — (tehn.) <i>drljačai> ◊ ku grapa s-a grapat luoku dupa arat — <i>drljačom se drljala njiva posle oranjai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4853  grapiș  grăpiș  дрљаво  grapiș [akc. grapiș] (pril.) — (o kretanju) <i>drljavo, kao drljačai> ◊ sa ḑîśe kă vrunu mĭarźe grapiș, kînd sa traźe pi burtă, sprižińit numa în kuaće — <i>kaže se da neko ide drljavo, kad se vuče na stomaku, oslonjen samo na laktovei> [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

2675  grapiță  grapiţă  крпељ ларва  grapiță (mn. grapiț) [akc. grapiță] (i. ž.) — (ent.) <i>larva krpeljai> ◊ grapița ĭe fluturu lu kapușă, dupa śe sa satură đi sînźe, krĭașće șî sa profaśe kîrśuabă, or kapușă — <i>grapica je larva krpelja; kada se nasiti krvlju, naraste i pretvara se u mužjaka ili ženku krpeljai> ◊ grapița sa aļiaźe đin kîrśuabă șî kapușă kă are triĭ parĭake đi piśuare — <i>larva se razlikuje od mužjaka i ženke krpelja po tome što ima tri para nogui> ♦ / (demin.) < grapă ♦ up. kîrśuabă, kapușă [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

4822  gras  gras  гојазан  gras (grasă) (mn. graș, grasă) [akc. gras] (prid.) — <i>gojazan, debeoi> ◊ uom gras ĭe totodată șî burtanuos — <i>gojazan čovek je u istovremeno i trbušasti> ◊ atîta ĭe đi gras, đi nu puaće sî sa apļaśe sî sa-nkalță — <i>toliko je debeo da se ne može sagnuti da se obujei> ◊ are duoĭ puorś graș, unu-l taĭe đi iginat — <i>ima dve debele svinje, jednu će zaklati za ignjatijevdani> [Por.]  [Vidi]

2710  graśin  păcătos  грешан  graśin (graśi) (mn. graśiń, graśińe) [akc. graśin] (prid.) — (zast.) 1. (rel.) <i>grešan, koji ima grehi> ◊ nu sa ćiame atîta đi graśină, kî pi lumĭa-ĭa puaće să kadă în ĭad — <i>ne boji se toliko grešna da na onom svetu može otići u pakaoi> 2. <i>uklet, prokleti> ◊ a fuost graśin đi la ursa înga în śasu kînd s-a naskut — <i>bio je proklet od sudbine još u času kad se rodioi> 3. (za život) <i>mučan, težaki> ◊ aĭ miĭ a fuost saraś, ș-am avut o kopilariĭe graśină — <i>moji su bili siromašni, pa sam imao mučno detinjstvoi> ♦ sin. pacatuos [Por.] ∞ graśina  [Vidi]

2778  gražđ  grajd  штала  gražđ (mn. gražđe) [akc. gražđ] (i. s.) — <i>štala, ograđeni i zazidani prostor za govedai> ◊ bufańi noștri ar avut gata toț viće, ș-ar avut gražđe đi bîrńe, astrukaće ku șîndră — <i>naši Bufani su gotovo svi imali stoku, i imali su štale od brvana, pokrivene šindromi> ◊ omeńi kar ar avut vaś mulće, ar avut șă păkurar, kare ar pazît vićiļe pe bań — <i>ljudi koji su imali više krava, imali su i pastire, koji su stoku čuvali za parei> [Buf.] ♦ dij. sin. toblarĭ [Por.]  [Vidi]

14  grăďină  grădină  градина  grăďi (mn. grăďiń) [akc. grăďină] (i. ž.) <i>— gradina, baštai> ◊ s-a dus kopiĭi ďe a kas, n-a pus ńimik în graďină — <i>deca otišla od kuće, u gradini nije posađeno ništai> [Kmp.] ♦ dij. var. građi ◊ građina ĭe bașćauă lînga kasă, îngrađită pintru viće șî puorś — <i>gradina je bašta pored kuće, ograđena zbog stoke i svinjai> [Por.] ♦ dij. var. garđi [Buf.] ∞ bașćauă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

465  Grekuońi  Greconi  Грекуловци  Grekuońi [akc. Grekui] (i. m.) — (antr.) 1. <i>Grekulovci, vlaško prezime koje nosi desetak porodica u Osniću, po pretku, Vlahu, koji se doselio sa juga Balkana; sadašnje prezime Pavlovići> ♦ var. Grĭeśi ◊ Pau lu Grĭeku ku Grĭekuońi aĭ luĭ, ńam mare — <i>Pavle Grekulov i njegovi Grekulovci su velika familijai> [Crn.] 2. (etn.) Grĭekuońi — <i>„Grci”, opšteraširen vlaški naziv za etničke Armane (Armîń), odnosno Vlahe Cincare, za koje narod drži da su došli "iz Grčke"i> ◊ grĭeś, đin Greśiĭa — <i>Grci, iz Grčkei> [Por.] ∞ grĭek  [Vidi]

3225  greotaće  greutate  тешкоћа  greotaće (mn. greotăț) [akc. greotaće] (i. ž.) — <i>teškoća, težina, tereti> ◊ kalu nu puaće să dukă atîta greotaće — <i>konj ne može da nosi toliki tereti> ◊ avut mare greotaće la lukru, ama nu s-a vaĭatat la ńima — <i>imao je veliku teškoću na poslu, ali se nije žalio nikomi> ◊ puodu ĭe putrîd, nu puaće să țînă greotaće mare — <i>most je truo, ne može da izdrži veliku težinui> ◊ a trekut pin mulće greotăț pănă n-a kreskut — <i>prošao je kroz mnoge teškoće, dok nije odrasoi> [Por.] ∞ grĭeu  [Vidi]

2713  greșăļńik  greșelnic  грешник  greșăļńik (mn. greșăļńiś) [akc. greșăļńik] (i. m.) — (ret.) (rel.) <i>grešnik, koji ima grehovei> ◊ kare omuară uomu ĭe mare greșăļńik — <i>ko ubije čoveka, veliki je grešniki> [Por.] ∞ greșî  [Vidi]

2711  greșî  greși  грешити  greșî (ĭuo greșăsk, ĭel greșîașće) [akc. greșî] (gl. n.) — <i>grešitii> 1. (o poslu) <i>grešiti, činiti pogreškei> ◊ nu s-a învațat bińe să skriĭe, înga greșîașće koļa-koļa — <i>nije naučio dobro da piše, još uvek greši ovde-ondei> 2. (o odlučivanju) <i>doneti pogrešnu odluku, pogrešno postupitii> ◊ dakă vĭađe kă mult greșîașće, ĭel vrĭa sî sa însuare ku ĭa, șî gata — <i>iako vidi da mnogo greši, on hoće da se oženi njome, i gotovoi> 3. (rel.) <iiniti greh, kršiti moralnu ili versku normui> ◊ kređințuosu nu kućaḑă să greșaskă, kă a luĭ pakat ĭe măĭ grĭeu đi kît pakatu alu aĭlalalț — <i>vernik ne sme da greši, jer je njegov greh teži od grehova drugihi> ♦ sin. zmii [Por.]  [Vidi]

3223  greuańe  greoaie  трудна  greuańe1 [akc. greuańe] (pril.)(prid.) — (med.) <i>trudnai> ◊ șî kînd a fuost greuańe, muĭeriļi đemult a lukrat tuot, pănă la nașćire — <i>i kad su bile trudne, žene su nekad radile sve poslove, sve do porođajai> ◊ (u izr.) a pļeka greuańe — <i>zatrudnetii> ◊ nu sa șćiĭe ku kare a pļekat greuańe — <i>ne zna se s kim je zatrudnelai> ◊ muĭare greuańe — <i>trudna ženai> ♦ sin. înkarkată [Por.] ∞ grĭeu   [Vidi]

2712  greșală  greșală  грешка  greșală (mn. greșîaļe, greșălurĭ) [akc. greșală] (i. ž.) — <i>greškai> ◊ mare greșală a fakut kînd s-a lasat đi șkuală — <i>veliku grešku je napravio kad je napustio školui> ◊ a fuost ćinîr șî naruod, ș-a mĭers đin greșală în greșală — <i>bio je mlad i lud, i išao je iz greške u greškui> ◊ kînd minț, furĭ șă înžurĭ, or ći țîń ku muĭarĭa lu tuoĭa, aĭa nuĭe greșală numa pakat — <i>kad lažeš, kradeš i psuješ, ili imaš vezu sa tuđom ženom, to nije greška nego grehi> ◊ ńiś un lukru nuĭe fara greșală — <i>nijedan posao nije bez greškei> ♦ sin. zmintă, sminćală [Por.] ∞ greșî  [Vidi]

4994  grețuos  grețos  покварен  grețuos (grețuasă) (mn. grețuoș, grețuasă) [akc. grețuos] (prid.) — (nutr.) <i>pokvaren, odvratani> ◊ ḑama strîkată, are gust grețuos, ma mînă să vărs — <i>čorba je pokvarena, ima gadan ukus, tera me na povraćanjei> ◊ numa mînkarĭa puaće să fiĭe grețuasă — <i>samo hrana može biti pokvarenai> [Por.] ∞ grĭața  [Vidi]

2392  grindă  grindă  греда  grindă (mn. grinḑ) [akc. grindă] (i. ž.) — (tehn.) 1. <i>gredai> ◊ grindă ĭe o bîrnă lungă đi ļiemn, śopļită-n patru mukĭe la masură — <i>greda je dugačko drveno stablo, otesano ravnomerno sa četiri stranei> 2. <i>plafoni> ◊ grinda la koļibĭ a fost fakută đin grinḑ, pusă bîrabar una ku alta, da întra ĭaļe a fuost pusă valurĭ — <i>plafon na kolibama bio je iuzgrađen od paralelnih greda, između koji su bili podvaljcii> ◊ la grindă a fuost mulće kare-śe: kîrļiźe slobîđe, đ-atîrnat trășćiļi or kutarițîļi, pražîń đ-atîrnat skimburļi — <i>na plafonu je bilo mnogo koje-čega: kuka slobodnih za kaćenje torbi ili korpi, motki za vešanje svečanog odelai> ◊ kopilu a krĭeskut pănă-n grindă — <i>dete je izraslo do plafonai> [Por.]   [Vidi]

6234  grinđiĭ  masa moaşei ?  гринђиј  griiĭ2 (mn. griiĭe) (i. s.) — (ver.) <i>griiji> ◊ pănă kopilu n-a-npļińit triĭ ań, rumîńi la Sînvasîĭ ĭ-a țînut ađet kare la kĭemat griiĭ — <i>dok dete nije navršilo tri godine, Vlasi su mu priređivali običaj koji se zvao ’griij’i> ◊ la griiĭ a veńit muașa ku trasta în kare a dus un puĭ fript, kolaś șî alće dulśețurĭ — <i>na griij je dolazila babica sa torbom u koju je donosila pečeno pile, kolače i druge poslasticei> ◊ mižluoku ađetuluĭ a fuost kînd muașa a pus kopilașu pi trastă șă đi triĭ uorĭ la rîđikat pănă la grinda puoduluĭ, rugîndu-sa să krĭaskă șî să traĭaskă în sînataće pănă nu-nkarunțașće — <i>središte običaja bio je kad je babica stavljala detence na torbu i dizala ga do tavanske grede, moleći se da raste i živi u zdravlju dok ne osedii> [Por.]  [Vidi]

6142  grižă  grijă  брига  grižă (mn. griž) [akc. grižă] (i. ž.) — <i>briga, zabirnutost; pažnjai> ◊ avut kopilariĭe fara ńiś o grižă — <i>imao je detinjstvo bez i jedne brigei> ◊ ku atića griž pi kap, nușću kum nu noroḑîașće — <i>sa tolikim brigama na glavi, ne znam kako ne poludii> ◊ ku grižă mare trăbe sî mĭerź pin padure điasă, kînd iș sîngur — <i>sa velikom pažnjom treba da ideš kroz gustu šumu, kad si sami> [Por.]  [Vidi]

6143  grižî  griji  бринути  grižî (ĭuo grižăsk, ĭel grižîașće) [akc. grižî] (gl. p. ref.) — <i>brinuti, starati sei> ◊ mult ma grižăsk đi śe n-a veńit pănă akuma — <i>mnogo brinem zašto nije došao do sadai> ◊ muoșî a ramas sîngurĭ, n-are kare să grižîaskă đi iĭ — <i>starci su ostali sami, nema ko da se stara o njimai> [Por.] ∞ grižă  [Vidi]

4729  grîmađit  grămădit  саденут  grîmađit2 (grîmađi) (mn. grîmađiț, grîmađiće) [akc. grîmađit] (prid.) — <i>sadenut; nagomilani> ◊ klańa nuĭe bun grîmađită, kînd sa vo puńa vro vižuļiĭe, o s-o trînćaskă — <i>plast nije dobro sadenut, kad bude udarila neka oluja, ima da ga oborii> [Por.] ∞ gramadă  [Vidi]

4730  grîmađit  grămădire  дењење  grîmađit1 (mn. grîmađi) [akc. grîmađit] (i. s.) — <i>denjenje; gomilanjei> ◊ am avut fîn mult, da la grîmađit mĭ-ažutat numa tata ku muma — <i>imao sam mnogo sena, a na denjenju su mi pomagali samo otac i majkai> [Por.] ∞ gramadă  [Vidi]

3222  grĭeu  greu  тежак  grĭeu1 (grĭă) (mn. grĭeĭ, grĭeaļe) [akc. grĭeu] (prid.) — <i>težaki> 1. (za materiju) <i>koji ima težinui> ◊ fĭeru ĭe grĭeu, ama plumbu ĭe șî măĭ grĭeu — <i>gvožđe je teško, ali je olovo još težei> ◊ pĭatră grĭa n-o rađiś ļesńe — <i>težak kamen ne podižeš lakoi> 2. (psih.) <i>koji ima tešku naravi> ◊ n-a putut să traĭaskă ku ĭel, kă avut narau grĭeu — <i>nije mogla da živi sa njim, jer je imao tešku naravi> 3. (za atmosferu) <i>teško vremei> ◊ duraĭala a dus nuvirĭ grĭeĭ, ku pĭatră — <i>grmljavina je donela teške oblake, sa gradomi> 4. (za sudbinu) <i>težak, tegoban životi> ◊ pomînćanu are traĭ măĭ grĭeu đikît oĭarĭu — <i>zemljoradnik ima teži život od stočarai> ♦ supr. ușuor [Por.]  [Vidi]

4641  grĭeu  greu  тешко  grĭeu2 [akc. grĭeu] (pril.) — <i>teškoi> ◊ la muoș nuĭe bun: grĭeu suflă șî grĭeu vorbĭașće — <iiči nije dobro: teško diše, i teško govorii> ◊ grĭeu o sî ĭasă ku ĭel în kîpatîń — <i>teško će izaći s njim na kraji> [Por.]  [Vidi]

2663  grosîme  grosime  дебљина  grosîme (mn. grosîmĭ) [akc. grosîme] (i. ž.) — <i>debljinai> ◊ s-a puvestît kă-n padure vrodată a fuost faź ku atîta grosîmĭe đi n-a putut śiinș să-ĭ kuprindă — <i>pričalo se da je nekada u šumi bilo bukvi tolike debljine, da ih nisu mogli petoro ljudi obuhvatitii> [Por.] ∞ gruos   [Vidi]

2334  groșală  grosoală  густа каша  groșală (mn. groșălurĭ) [akc. groșală] (i. ž.) — (nutr.) <i>gusta kaša, hrana za psei> ◊ groșala sa faśe đin lapće fĭert ku fańină đi kukuruḑ — <i>kaša se pravi od kuvanog mleka i brašnai> ◊ groșală ĭe mînkare țapînă șî dulśață mare đi kîń kare pazîăsk uoiļi la munće — <i>kaša od mleka i brašna je jaka hrana i velika poslastica za pse koji čuvaju stoku u planinii> ♦ up. śir [Por.] ∞ gruos  [Vidi]

3431  grozau  grozav  грозан  grozau (grozauă) (mn. grozavĭ, grozave) [akc. grozau] (prid.) — <i>grozan, odvratani> ◊ rău grozau lukru are, sa gînđiașće sî sa lasă — <i>jako grozan posao ima, misli da ga napustii> ◊ așa grozavĭ baĭeț nu sa măĭ însuară ńiśkînd — <i>tako odvratni momci neće se oženiti nikadi> ♦ var. grozav, gruzaviĭe [Por.]  [Vidi]

3434  gruază  groază  грозота  gruază [akc. gruază] (i. ž.) — <i>grozotai>; <i>mučninai> ◊ atîta puće în kurĭańik, đi vĭerș đi gruază, kînd će duś să ĭaĭ vrun uou — <i>toliko smrdi u kokošarniku, da povraćaš od mučnine kad odeš da uzmeš neko jajei> ◊ kînd iĭ vĭeḑ kum sînt, fuź đi gruaza luor đi rupĭ — <i>kad ih vidiš kakvi su, bežiš od njihove grozote pa cepaši> [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

2668  grumaz  grumaz  потиљак  grumaz (mn. grumază) [akc. grumaz] (i. s.) — (anat.) <i>potiljaki> ◊ grumazu ĭe luoku la trupu uomuluĭ đinapuoĭ, unđe sa-npreună gîtu ku kapu — <i>potuljak je zadnji deo ljudskog tela gde se spaja vrat sa lobanjomi> ◊ ĭ-a dat ku buata dupa kap, șî ĭ-a rupt grumazu — <i>udario ga motkom za vrat, i otkinuo mu glavui> ♦ var. gurmaz ♦ up. śafa [Por.]  [Vidi]

3184  grunđin  grunz  грумен  grunđin (mn. grunđiń) [akc. gruin] (i. m.) — <i>grumen, grudvai> ◊ uoĭļi a ļins krușîțu đi sare, a ramas numa ńiśći grunđiń đin ĭel — <i>ovce su olizale kamen soli, ostalo je samo neko grumenje od njegai> ◊ ĭ-a kumparat la bîlś baĭatu un grunđin đi miriśikă, șî ĭa, saraka, đi drag ĭ-a-nbunat sî sa mariće dupa ĭel — <i>kupio joj je momak na vašaru kocku šećera, i ona je, sirota, sva srećna pristala da se uda za njegai> [Por.] ♦ dij. var. grăun, grăunťe (Prahovo) [Kmp.]  [Vidi]

2661  gruos  gros  дебео  gruos1 (gruasă) (mn. gruoș, gruașă) [akc. gruos] (prid.) — 1. (za meru) <i>debeoi> ◊ ļiemn gruos — <i>debelo drvoi> ◊ blană gruasă — <i>debela daskai> ◊ ață gruasă — <i>debeo konaci> 2. (za tečnost) <i>gusti> ◊ lapće gruos — <i>gusto mlekoi> 3. (za zvuk) <i>duboki> ◊ glas gruos șî spîrćiguos — <i>dubok i rapav glasi> 4. (psih.) a. <i>tvrdokoran, neosetljivi> ◊ gruos đi kap — <i>tvrdoglav; tupi> b. <i>bezosećajani> ◊ gruos đi obraz — <i>tvrd na obrazui> 5. (za bogatstvo) (pej.) <i>bogati> ◊ gruos la pungă — <i>ima debeo novčaniki> ♦ supr. supțîre [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2662  gruos  gros  трупац  gruos2 (mn. gruoș) [akc. gruos] (i. m.) — <i>trupac, panj, debloi> ◊ a dus đi fuok numa ńișći gruoș, nu-ĭ măĭ sparźe ńima — <i>doneo je za vatru samo neke panjeve, neće ih iscepati nikoi> ◊ s-a dus în padurĭe sî skuată ńiskaĭ gruoș đin borugă — <i>otišao je u šumu, da izvuče neke trupce iz potokai> ♦ sin. tutuk [Por.]  [Vidi]

3432  gruzavi  grozăvi  згадити  gruzavi (ĭuo gruzavĭesk, ĭel gruzavĭașće) [akc. gruzavi] (gl. p. ref.) — <i>zgaditi, gaditi sei> ◊ kînd a vaḑut guanga-n ḑamă, iĭ s-a gruzavit mînkarĭa — <i>kad je video bubu u čorbi, zgadilo mu se jeloi> ◊ kînd s-a luvat, nu ļ-a fuost drag unu đi altu, da akuma spun kă ļi sa gruzavĭașće traĭu đin ḑî în ḑî — <i>kad su se uzeli, nisu voleli jedno drugo, a sada kažu da im se zgađuje život iz dana u dani> [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

889  guagă  gogă ?  лобања   guagă (mn. guaźe) [akc. guagă] (i. ž.) — (anat.) <i>lobanjai> ◊ a gasît în padurĭe o guagă đi žuavină ńikunoskută — <i>našao je u šumi lobanju nepoznate životinjei> ♦ (augm.) gogolaĭe — <i>lobanjištei> ◊ la morminț-aĭ batrîń s-a gasît ńiskar gogolaĭe boznakîće, s-a puvestît kî sînt kîpațîń đi žîdań — <i>kod starog groblja nađene su neke ogromne lobanje, pričalo se da su to lobanje džinovai> ♦ (demin.) gogiță — „glavica” ◊ aldrakuluĭ ĭe koplio-sta, trasńirĭar dumńeḑîu gogița naruadă! — <i>đavolastog li deteta, bog mu zgromio ludu glavicu!i> [Por.] ♦ dij. var. gоgоļаĭе (mn. gоgоļеĭ) [akc. gоgоļаĭе] (i. ž.) ◊ ĭa pikat pîăru șî ĭa ramas gogoļaĭa guală — <i>otpala mu kosa, i ostala mu je gola lobanjai> ◊ a fuost kulkat ku gogoļaĭa spartă — <i>ležao je sa razbijenom lobanjomi> [Crn.]   [Vidi]

4334  guană  goană  гоњење  guană (mn. guańe) [akc. guană] (i. ž.) — <i>gonjenje, ganjanje, teranje; ubrzanjei> ◊ ńiś o guană ku lukratuori n-a fuost, da iĭ sa vaĭtă kă sînt mînaț ka lupi — <i>nikakvo ganjanje radnika nije bilo, a oni se žale da su terani kao kurjacii> ◊ (vet.) s-a pus guana pi vakă — <i>kod krave se javilo gonjenjei> ◊ (u izr.) dăĭ guană! — <i>daj gas, poteraj, ubrzaj!i> [Por.] ∞ gońi  [Vidi]

4154  guangă  goangă  буба  guangă (mn. guonź) [akc. guangă] (i. ž.) — (ent.) <i>buba, insekti> ◊ đintr-o vrĭame sara ĭasă ńișći guonź ńagre, đimińața nus — <i>od nekog vremena uveče izlaze neke crne bube, ujutru ih nemai> ◊ puomi sînt pļiń đi guonź, s-a dus muoș să-ĭ afume — <i>voćke su pune buba, otišao je čiča da ih zadimii> [Por.]  [Vidi]

4155  guangă puturuasă  goangă-pucioasă  смрдибуба  guangă puturuasă (mn. guonź puturuasă) [akc. guangă puturuasă] (i. m.) — (ent.) <i>smrdibuba (Pentatomidae)i> ◊ guanga puturuasă puće ka ĭuda — <i>smrdibuba smrdi kao judai> ◊ ĭastă guonź puturuasă vĭerḑ șî sure — <i>ima zelenih i sivih smrdibubai> [Por.] ∞ guangă  [Vidi]

4188  guguńață  gogoașă  крофна  guguńață (mn. guguńeț) [akc. guguńață] (i. m.) — (nutr.) <i>krofnai> ◊ n-avut muma alta să ńi fakă đi fruștuk, numa ń-a pîržît ńișći guguńeț — <i>nije imala majka šta drugo da nam spremi za doručak, nego nam je ispržila neke krofnei> ♦ var. guguńaće [GPek] ∞ guagă  [Vidi]

2676  guļir  guler  колир  guļir (mn. guļire) [akc. guļir] (i. s.) — <i>kolir, uzan okovratnik na košuljii> ◊ kimĭașă ku guļir pistriț — <i>košulja sa ukrašenim koliromi> ◊ s-a rupt guļiru la kimĭașă — <i>pocepao se kolir na košuljii> (Rudna Glava) ◊ kamașa muĭerĭaskă n-avut guļir, numa avit gură đi kap ka la sak, șî s-a-nkiptorat pi umăr — <i>ženska košulja nije imala kolir, već otvor za glavu kao na džaku, i zakopčavala se na ramenu (Tanda)i> [Por.] ∞ kimĭașă  [Vidi]

2906  guod  ori - ?  год  guod [akc. guod] (part.) — (gram.) <i>god, rečca, drugi, naglašeni deo opštih zamenica ili priloga, u kojima je prvi deo prilog ili neodređena zamenicai> ◊ kumguod — <i>kakogodi> ◊ kareguod — <i>kogodi> ◊ kîndguod — <i>kadgodi> ◊ śiguod — <i>štogodi> ◊ unđiguod — <i>gdegodi> [Por.]  [Vidi]

3879  guol  gol  празан  guol (guală) (mn. guoĭ, guaļe) [akc. guol] (prid.) — 1. <i>prazani> ◊ vas guol — <i>prazan sudi> ◊ kapu guol — <i>gologlav, bez kape ili maramei> ◊ burta guală — <i>prazan stomak; gladi> ◊ luok guol — <i>prazno ili slobodno mestoi> ◊ ḑamă guală — <i>čorba bez ičegai> 2. <i>go, nagi> ◊ în pĭaļa guală — <i>nag, bez odećei> ◊ ku kuru guol — <i>gologuzi> 3. (fig.) <i>praznoslovlje; laži> ◊ a gaćit șkuala, ama tuot ĭ-a ramas kapu guol — <i>završio je školu, ali je mu je glava ostala prazna; praznoglavi> ◊ vuorbă guală — <i>praznoslovlje, laži> ◊ minśună guală — <i>gola laži> ♦ supr. in [Por.]  [Vidi]

3883  Guol  Gol  Дели Јован  Guol [akc. Guol] (i. m.) — (top.) <i>Deli Jovan, planina u istočnoj Srbijii> ◊ Guolu ĭe munće mare, otar întra Kraĭna șî Porĭeśa — <i>Deli Jovan je velika planina, međa između Negotinske Krajine i Porečai> ◊ supt Guol sînt duauă saće rumîńeșć: Tanda șî Țîrnaĭka — <i>pod Deli Jovanom su dva vlaška sela: Tanda i Crnajkai> ◊ Guolu pi kuamă ĭe o golaĭe, fara ńiś un fĭeļ đi verđeț — <i>Deli Jovan je na hrbatu golet, bez ikakve vegetacijei> ◊ mama spuńa: am opḑăś đe ań, șî đi kînd țîn minće, nuoĭ Țrnaśeńi śuaka-sta kĭemăm Guol, akuma aud kă uńi iĭ ḑîk Dăļi-Ĭovan — <i>baba je govorila: imam osamdeset godina, i otkad pamtim, mi Crnajčani ovo brdo zovemo „Gol”, sada čujem da ga neki zovu Deli-Jovani> [Por.] ∞ guol  [Vidi]

4404  guost  gost  гост  guost (mn. guoșć) [akc. guost] (i. m.) — <i>gost, zvanicai> ◊ guost ĭe insă kare vińe kemată la vro gostîĭe — <i>gost je osoba koja dolazi pozvana na neku svečanosti> ◊ numa la prazńik ĭe bun să vină guost ńikemat, kă sa krĭađe kă pi ĭel ăl duśe prazńiku, șî ĭe aratare kă prazńiku ažută lu kasa-ĭa — <i>samo na slavu je dobro da dođe nazvani gost, jer se veruje da njega dovodi slava, i znak je da slava pomaže toj kućii> ◊ înkinaśuńa la prazńik înśape ku „Ĭertaț, guoșć la masă!” — <i>metanisanje na slavi počinje sa „Praštajte, gosti za sofrom!”i> [Por.]  [Vidi]

3257  guove  govie  млада  guove (mn. guovĭ) [akc. guove] (i. ž.) — <i>mladai> ◊ vuorba guove ĭe nuauă, a tunat în ļimba nuastră pi dupa ratu ku mńamțî — <i>reč „gove” je nova, ušla je u naš govor negde posle rata s Nemcimai> ◊ guovĭa đi bătrîńață s-a kĭemat mirĭasă — <i>mlada se nekad zvala „mirjasa”i> ♦ var. govĭe, gove, guovĭe ♦ sin. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2184  gura lupuluĭ  gura-lupului  бесниче  gura lupuluĭ [akc. gura lupuluĭ] (sint.) — (bot.) <i>besniče, škripavac (Digitalis lanata)i> ◊ gura lupuluĭ ĭe buĭađe ku fluarĭe kare la lume iĭ sa-m pare kî samînă la gura lupuluĭ kaskată — <i>besniče je biljka sa cvetom koji se ljudima čini da liči na razjapljena vučja ustai> [Por.] ∞ gură  [Vidi]

2171  gura șărpilor  iarba-șarpelui  лисичина  gura șărpilor [akc. gura șărpilor] (sint.) — (bot.) <i>lisičina, lisičji rep (Echium vulgare) i>◊ gura șărpilor ĭe o buĭađe naltă, ku fluare vînîtă, kare samînă la gura șărpilor đeșkisă, ku ļimba skuasă — <i>lisičina je visoka biljka sa plavim cvetom, koji liči na otvorena zmijska usta sa izbačenim jezikomi> [Por.] ∞ gură  [Vidi]

2170  gură  gură  уста  gură (mn. gurĭ) [akc. gură] (i. ž.) — 1. (anat.) <i>usta, otvor na glavi kroz koji ljudi ili životinje unose hranui> ◊ șćirb, n-are ńiś un đinće-n gură — <i>krezub, nema nijedan zub u ustimai> 2. (geog.) <i>ušćei> ◊ gura rîuluĭ — <i>ušće rekei> ◊ gura văĭi — <i>prošireni deo doline, na mestu gde se ona spaja sa većom dolinomi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2707  gurguoĭ  gurgoi  шиљак  gurguoĭ (mn. gurguaĭe) [akc. gurguoĭ] (i. s.) — <iiljak, kljun na opankamai> ◊ gurguoĭu ĭe vîru la opinkă đi pĭaļe — <i>„gurgoj” je vrh kožnog opankai> ◊ mi s-a rupt gurguoĭu la opinkă — <i>pocepao mi se šiljak na opankui> ◊ opinś ku gurguaĭe au sîrbi, rumîńi n-avut așa opinś — <i>opanke sa šiljkom imaju Srbi, Vlasi nisu imali takve opankei> ♦ up. opinkă [Por.]  [Vidi]

2706  guriță  guriţă  усташца  guriță (mn. guriță) [akc. guriță] (i. ž.) — 1. (dem.) <i>ustašca, mala ustai> ◊ fećița mĭa are guriță dulśe — <i>moje devojče ima slatka ustašcai> 2. (fig.) (folk.) <i>poljubaci> ◊ mîndruța mĭ-a dat gurița — <i>dragana mi je dala poljubaci> [Por.] ∞ gură  [Vidi]

3353  guridă  aguridă  дивље грожђе  guri (mn. guri) [akc. guridă] (i. ž.) — (bot.) <i>divlje grožđe (Vitis sylvestris)i> ◊ gurida ĭe un fĭeļ đi viĭe sîrbaćikă, kare dă pi duos, are buobe miś vînîće, kare kînd sa kuok sînt atîta akre đi gura sa strînźe đi tuot đi akrĭală —<i> gurida je vrsta divljeg grožđa, koja raste po šumi, ima mala plava zrnca, koja su toliko kisela kad sazru da ti se usta sva stegnu od kiselostii> ♦ up. strugur [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

3354  gust  gust  укус  gust (mn. gusturĭ) [akc. gust] (i. s.) — (zast.) (nutr.) <i>ukusi> ◊ ḑama ĭe bun gaćită, are gust bun — <i>čorba je dobro spremljena, ima dobar ukusi> ◊ (u izr.) fara gust — <i>bez ukusai> ♦ sin. dulśață ♦ up. plak [Por.] ∞ gusta  [Vidi]

3352  gusta  gusta  пробати  gusta (ĭuo gust, ĭel gustă) [akc. gusta] (gl. p.) — (nutr.) <i>probati, kusati hranu ili pićei> ◊ kînd sa gustă, sa ĭa numa kîta mînkare or bĭare în gură, sî sa vadă kum ĭe — <i>kad se kusa, uzme se samo malo hrane ili pića u usta, da se vidi kakvo jei> ◊ măĭ đes sa gustă mînkarĭa pănă sa gaćiașće — <i>najčešće se proba hrana dok se gotovii> [Por.]  [Vidi]

3351  gustarĭ  agust  август  gustarĭ [akc. gustarĭ] (i. m.) — (kal.) (hip.) (izob.) <i>avgusti>, (dosl.) <i>„probaloi>” ◊ fînkă în agusta tuot sa gustă, aĭ batrîń a kĭemat luna đi uopt șî gustarĭ — <i>pošto se u avgustu sve proba, stari su osmi mesec zvali i „probalo”i> ♦ / < gusta — <i>probatii> ♦ up. agusta [Por.] ∞ lună  [Vidi]

3014  gușă  gușă ?  водени црв ?  gușă (mn. guș) [akc. gușă] (i. ž.) — (zool.) <i>vodeni crv (Paragordius tricuspidatus)i> ◊ gușă ĭe vĭarme đin apă, alb, lung șî supțîre ka păru đin kap — <i>vodeni crv je beo, dugačak i tanak kao vlat kosei> ◊ unđe traĭașće gușă, apa ĭe kurată — <i>gde živi vodeni crv, voda je čistai> ◊ dakă uomu nu bagă sama șă bĭa vro gușă, puaće sî sa bulnavĭaskă, pă șî sî muară — <i>ako čovek ne pazi i popije vodenog crva, može da se razboli, pa i da umrei> ◊ (ver.) kare nu bagă sam kînd bĭa apă đin vrun ogaš đin padure, șî bĭa gușă, iĭ sa faśe nuod pi gît, kare sa kĭamă gușă — <i>ko ne vodi računa kad pije vodu sa šumskog potoka, i popije vodenog crva, napravi mu se čvor na vratu, koji se zove gušai> [Por.] ♦ dij. var. gușăĭ ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ (Kobilje) [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

3033  gușăĭ  gușei ?  очни црв  gușăĭ (mn. gușăĭi) [akc. gușăĭ] (i. m.) — (zool.) <i>očni crv (Loaloa ?) (Filaria bancrofti ?)i> <i>(Paragordius tricuspidatus ?) i>◊ (vet.) gușăĭi sa fak la viće în uoki, măĭ mult la vaś șî la buoĭ — <i>očni crvi se javljaju kod stoke, najčešće kod krava i volovai> ◊ (med.) kînd a vaḑut gușăĭu în uokĭu buoluĭ, aĭ batrîń l-a ļegat țapîn în razbuoĭu dă potkovit, șî ku ļingura ĭ-a skuos uokĭu a fară; a prins gușăĭu ku aku șî la lupadat, a uokĭu a spalat ku mĭare, șî la prontuors înapuoĭ — <i>kada su videli očnog crva u očima vola, stari su vola vezali čvrsto u potkivačkom ramu i kašikom mu vadili oko napolje; crva su hvatali iglom i bacali, a oko bi namazali medom i vratili nazadi> ♦ up. gușă ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

1738  gužbă  gujbă  гужва  gužbă (mn. gužbĭe) [akc. gužbă] (i. ž.) — <i>gužva, karika, veza od upletenog pruća, lijana, slame i sl.i> ◊ gužbă ĭe înpļećitură đi kurpiń ku kare s-a ļegat gardu — <i>gužva je upletena lijana kojom su se vezivale ogradei> ◊ gužba îmļećită đi kurpiń vrodată a fuost un fĭeļ đi proțap, ļegatura întra plugu đi ļiemn șî źugu, kare l-a tras buoĭi — <i>gužva upletena od lijana bila je nekada vrsta rude, veza između drvenoga pluga i jarma, koji su vukli volovii> [Por.]  [Vidi]

2224  gușćiră  gușter  зелембаћ  gușći (mn. gușćerĭ) [akc. gușćiră] (i. ž.) — (ret.) (zool.) <i>zelembać, zeleni gušter (Lacerta viridis)i> ◊ gușćira ĭe un fĭeļ đi șopîrlă; vĭarđe ĭe, traĭașće pi ļivĭeḑ șî pin buźakurĭ; manînkă guonź, kare ļi prinđe ku o ļimbă lungă — <i>zelembać je vrsta guštera, zelene je boje, živi po livadama i budžacima; hrani se bubama, koje hvata dugačkim jezikomi> (Tanda) ◊ ku vrun parśel đin gușćiră a fakut aĭ batrîń kĭag: a omorît șopîrla, a luvat ś-a luvat đi la ĭa, a mistakat ku porîmb șî ku rînḑă điiel, șă ku aĭa a-nkĭegat lapćiļi — <i>sa nekim delom zelembaća stari su pravili sirište: ubijali su gušter, uzimali od njega šta su uzimali, mešali sa trnjinama i jagnjećim sirištem, i time podlivali mlekoi> ♦ sin. șopîrlă vĭarđe (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

5429  hat  hat  коњ  hat (mn. haturĭ) [akc. hat] (i. m.) — (folk.) <i>konj, hati> ◊ hatu tare ăl mîna, mjerźa hatu đe zbura șî la salkă ažunźa (đin đeskînćik) — <i>hata jako teraše, hat mi prosto leteše i kod vrbe stizaše (iz bajalice)i> ♦ sin. kal, armasarĭ [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2479  hoĭ!  hoi!  хој!  hoĭ! (uzv.) — <i>hoj!i> ◊ mînă buoĭ, șî zbĭară: „Hoĭ! Hoĭ”, rasună vaļa tuată — <i>tera volove i viče: „Hoj! Hoj!”, odjekuje cela dolinai> [Por.]   [Vidi]

5875  ibomńiśi  ibovnici  љубависати  ibomńiśi (ĭuo ibomńiśesk, ĭel ibomńiśașće) [akc. ibomńiśi] (gl.) — <i>ljubavisati, švalerisati sei> ◊ puot a ibomńiśi numa doă insă đin kare makra una ĭe kăsătorită — <i>mogu ljubavisati samo dve osobe od kojih je makar jedna u brakui> ♦ sin. dragostî, țîńa [Por.] ∞ ĭubi  [Vidi]

5874  ibomńiśiĭe  ibovnicire  љубависање  ibomńiśiĭe (mn. ibomńiśiĭ) [akc. ibomńiśiĭe] (i. ž.) — <i>ljubavisanje, švaleracijai> ◊ uarkă batrînă, da nu sa lasă đi ibomńiśiĭe — <i>matora drtina, ali švaleraciju ne ostavljai> ◊ ibomńiśiĭa ĭe dragosta pitulată — <i>švaleracija je tajna ljubavi> ♦ sin. fućeriĭe [Por.] ∞ ĭubi  [Vidi]

5876  ibuomńik  ibovnik  љубавник  ibuomńik (mn. ibuomńiś) [akc. ibuoik] (i. m.) — <i>ljubavniki> ◊ muĭare frumuasă kare n-are ibuomńik ĭe ka buĭađa fara fluare — <i>lepa žena koja nema ljubavnika je kao biljka bez cvetai> ♦ sin. draguț, futaș [Por.] ∞ ĭubi   [Vidi]

5877  ibuomńikă  ibovnică  љубавница  ibuomńi (mn. ibuomńiśe) [akc. ibuoikă] (i. ž.) — <i>ljubavnicai> ◊ tuot barbatu în ań sa labdă kă are or a avut o gramadă đi ibuomńiśe — <i>svaki muškarac u godinama hvali se da ima ili da je imao gomilu ljubavnicai> ♦ sin. ĭubi, draguță [Por.] ∞ ĭubi  [Vidi]

2486    iţ  цуг  iț (mn. ițurĭ) (i. s.) — <i>cug; ubrzanje, brzina; bocka, bockanjei> ◊ fă fuoku, dăĭ iț la kazan să fĭarbă țuĭka măĭ ĭuta — <i>pojačaj vatru, ubrzaj kazan da se rakija brže ispeči>e ◊ kînd vrunu la prazńik țîńe bardaku ku rakiĭe, șî puvestîașće, aĭ-lalalț zbĭară: „Lasî-će đi povĭeșć, numa dăĭ un iț, șî mînă bardaku-nainće!” — <i>kada neko na slavi drži bardak sa rakijom, i priča, ostali mu dobacuju: „Mani se priča, nego cugni, i teraj bardak dalje!”i> ◊ la buou kare sa traźe ļenuos, iĭ daĭ un iț sî trîkńaskă, șî sî sa ĭuțîaskă — <i>volu koji se lenjo vuče, udariš jednu bocku da se trgne i ubrzai> ◊ șporĭetu nu kuaśe, kă n-are iț bun — <i>šporet ne peče dobro, jer nema dobar cugi> ♦ akcenat množine: ițurĭ [Por.]   [Vidi]

2614    iţ  нит  iț1 (mn. iță, îțurĭ) (i. ž.) — (tehn.) <i>nit, konac; žica pređei> ◊ un laț, un uokĭ la iță lu razbuoĭ sa kĭamă iț —<i> jedna omča, jedno okce na nitima razboja, zove se niti> ◊ kînd sa nuvađiașća urḑala pin ițăļi lu razbuoĭ, sa ĭa kîći un iț ku źeĭśtu, ăĭ sa kaskă lațu, șî sa trĭaśe o žîță lu baćală pin ĭel — <i>kad se navodi osnova kroz niti na razboju, uzme se prstom jedna nit, napravi se zev u omči, i kroz njega se provuče žica osnovei> ♦ akcenat množine: ițurĭ ♦ up. iță [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

2503  iță  iţă  нити  iță (mn. iță) [akc. iță] (i. ž.) — (tehn.) <i>niti, deo tkačkog razbojai> ◊ iță sînt ață ļegaće în lață, kare sînt înșîraće pi doa bîće, bagaće pin kîpatîńiļi lu lață — <i>niti su konci uvezani u omče, koje su nanizane na dva štapa, provučena kroz krajeve omčii> ◊ bîtu kare ĭe bagat đintr-o parće în lațu lu iță sa kĭamă fuśiĭu đi iță — <i>štap koji se provlaći kroz jedan kraj omče na nitima, zove se nitnjačai> ◊ razbuoĭu puaće să aĭbă đi la doă pănă la șasă iță, număru luor mĭarźe dupa fĭeļu đi țasut — <i>razboj moža da ima od dve do šest niti, njihov broj zavisi od vrste tkanjai> ◊ đi la fuśiu đisupra, ițăļi sînt ļegaće đi brîglarĭu lu iță, da đi la-l đi žuos sînt ļegaće ku talpițîļi — <i>sa gornje nitnjače, niti su vezane za prečagu, a sa donje vezane su za potplacei> ◊ lukru lu iță a fuost kînd țîsatuarĭa kalkă pi talpiță să sa skimbĭe, șî sî fakă ruost la urḑală, đi sî puată să trĭakă sovĭeĭka pin ĭa — <i>posao niti bio je da se smenjuju kad tkalja nagazi potplace, i da prave zev u osnovi, da bi mogla da prođe snovaljka kroz njui> [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3541  Iginat  Ignat  Игњатијевдан  iginat [akc. iginat] (i. m.) — (kal.) <i>ignjatijevdan, Tucindani> ◊ iginatu în vrĭamĭa nuastră kađe a duoĭļa ḑî dupa Anol Nou — <i>ignjatijev dan u naše vreme pada drugog dana Nove Godinei> ◊ la iginat đi kînd lumĭa rumîńi taĭe puorku — <i>na ignjatijevdan od kad je sveta Vlasi kolju svinjui> ♦ var. igńat (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2187  Igļika  Iglica  Јаглика  iika (mn. iiśe) [akc. iika] (i. ž.) — (antr.) <i>Jaglika, žensko ime, floronimi> ◊ la nuoĭ ĭastă o muĭarĭe ku nume iika, dat dupa fluare iiśauă; la karće ĭe skrisă Jaglika — <i>kod nas ima jedna žena koja se zove iglika, ime dato prema cvetu jaglike; kršteno ime joj je Jaglikai> [Por.] ∞ iiśauă  [Vidi]

2186  igļiśauă  aglică  јаглика  iiśauă (mn. iiśiaļe) [akc. iiśauă] (i. ž.) — (bot.) <i>jaglika (Primula elatior Hill)i> ◊ iiśaua dă primovara măĭ întîń — <i>jaglika prva niče u prolećei> ◊ iiśauă ĭe fluare frumuasă, șî dupa ĭa a dat șî numĭe pi la fĭaće, iika — <i>jaglika je lep cvet, i po njoj su davali i imena devojčicama, Jaglikai> ♦ var. iiśiauă [Por.]  [Vidi]

3390    ei  они  iĭ (zam.) — <i>onii> ◊ iĭ nu-s rumîń đin parća nuastră, iĭ vorbĭesk alt graĭ, ama ĭară pućem ńi înțăļeźa — <i>oni nisu Vlasi iz našeg kraja, oni govore drugo narečje, ali se opet možemo razumetii> ◊ a mĭers ku iĭ la șkuală — <i>išao je s njima u školui> ◊ nu s-a ćemut đi iĭ ńiśkînd — <i>nije se bojao njih nikadai> ◊ vĭeḑ đi iĭ, kă iĭ sînt miś — <i>pazi na njih, jer su oni malii> ◊ đi iĭ ļi drag lu toț — <i>njih svi volei> ♦ var. ĭeĭ ♦ up. ĭaļe (ž.r.) — <i>onei> [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

4099  ikļan  viclean  мудар  ikļan (ikļană) (mn. ikļeń, ikļańe) [akc. ian] (prid.) — <i>mudar, bistar; promućurani> ◊ uom ikļan pazĭașće bińe śe vorbĭașće — <i>mudar čovek pazi dobro šta govorii> [GPek]   [Vidi]

5873  ikńet  icnet  дахтање  ikńet (mn. ikńeturĭ) [akc. ikńet] (i. s.) — <i>dahtanjei> ◊ la ḑîkatuarĭe pļină đi uoĭ, s-auđe numa ikńetu uoiluor — <i>na plandištu punom ovaca, čuje se samo ovče dahtanjei> ♦ var. ikńală [Por.] ∞ ii  [Vidi]

5872  ikńi  icni  дахтати  ii (ĭuo ikńesk, ĭel ikńașće) [akc. ii] (gl.) — <i>dahtatii> ◊ uoĭļi ikńesk kînd ĭe mare zîpușală — <i>ovce dahću kad je velika vrućinai> ♦ sin. gîfai [Por.]  [Vidi]

25  iļiļak  liliac  јоргован  iļiļak (mn. iļiļaś) [akc. iļiļak] (i. m.) — 1. (bot.) <i>jorgovani> (Syringa) ◊ muĭerļi s-a dus să kuļagă iļiļak — <i>žene su otišle da beru jorgovani> 2. (ornit.) <i>slepi miši> (Plecotus auritus, Nyctalus noctula) ◊ kopiĭi s-a dus în pĭeșćiră, să prindă iļiļaś — <i>deca su otišla u pećinu, da hvataju slepe miševei> [Por.] up. pîtpalak   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5146  ima  ima  прљати  ima (ĭuo im, ĭel i) [akc. ima] (gl. p. ref.) — <i>prljatii> ◊ ļ-a spus parințî să nu sa ime, iĭ s-a imat ka puorśi, numa ĭuo m-am pazît să nu ma im — <i>rekli im roditelji da se ne prljaju, oni se isprljali kao svinje, samo sam se ja čuvao da se ne isprljami> ♦ sin. morśiļi [Por.] ∞ imală  [Vidi]

5147  imală  imală  блато  imală (mn. imălurĭ) [akc. imală] (i. ž.) — <i>blato; prljavština; nečistoćai> ◊ a trekut pin morśilă, ș-a tunat în kasă ku imală pi opinś — <i>prošao je kroz kaljugu, i ušao u kuću sa blatom na opankamai> ◊ țuaļiļi lukratuare sa spală đi sî sa dubuare imala đi pi ĭaļe — <i>radna odeća se pere da bi se skinula prljavština sa njihi> ♦ sin. morśi [Por.]  [Vidi]

6270  imańe  avere  посед  imańe (mn. imăń) [akc. imańe] (i. ž.) — <i>posed, imovinai> ◊ imańa lu un stapîn kuprinđe tuota averĭa aluĭ la kare ĭel plaćașće porĭezu — <i>imovina jednog domaćina obuhvata sav njegov posed na koji on plaća porezi> ♦ sin. averĭe, moșîĭa [Por.]  [Vidi]

6254  imitra  altmintrelea  другачије  imitra [akc. imitra] (pril.) ● var. aĭmintrĭa   [Vidi]

5148  imuos  imos  прљав  imuos (imuosă) (mn. imuoș, imuasă) [akc. imuos] (prid.) — <i>prljav; blatnjavi> ◊ apa nuĭe skumpă, șă n-ar trăbuĭa ńima să ĭasă imuos în lume — <i>voda nije skupa, i ne bi trebalo niko da izlazi prljav među ljudei> ♦ var. imat [Por.] ∞ imală  [Vidi]

5145  in  in  лан  in (mn. inurĭ) (i. s.) — (bot.) <i>lan (Linum usitatissimum)i> ◊ đin in s-a țasut pînḑă đi kimĭeș — <i>od lana se tkalo platno za košuljei> ◊ pînḑă đi in ĭe mult măĭ muaļe đikît a đi kîńipă — <i>laneno platno je mnogo mekše od konopljinogi> ♦ up. kîńi [Por.]  [Vidi]

3379  insă  ins  особа  insă (mn. i) [akc. insă] (i. s.) — <i>osoba, čovek ili ženai> ◊ a trĭekut pi drum o insă ńikunoskută — <i>prošla je putem jedna nepoznata osobai> ◊ a veńit ńișći inș đi la vaļe, nu sa batură la nuoĭ, numa spusîră kî sînt ńigustuorĭ kare sa duk vrunđiva la bîlś — <i>došli su neki ljudi sa istoka, nisu navraćali kod nas, samo rekoše da su trgovci koji putuju nekuda na vašari> ◊ đi insă muĭerĭaskă, șî kănd ĭe una, șî kînd sînt măĭ mulće, tot una sa ḑîśe - insă: vaḑuĭ o insă muĭerĭaskă, vaḑuĭ o gramadă đi insă muĭerĭeșć — <i>za žensku osobu, i kad je jedna, i kad ih je više, isto se kaže - insa: video sam jednu žensku osobu (o insă, video sam gomilu ženskih osoba (o gramadă đi insă)i> [Por.]  [Vidi]

3558  ińel  inel  прстен  ińel (mn. ińaļe) [akc. ińel] (i. s.) — <i>prsteni> ◊ ińel đi aur — <i>prsten od zlatai> ◊ ińel đi arźint — <i>prsten od srebrai> ◊ ińel ku pĭatră skumpă — <i>prsten sa dragim kamenomi> [Por.]  [Vidi]

3559  ińeluș  ineluș  прстенчић  ińeluș (mn. ińelușă) [akc. ińeluș] (i. s.) — (dem.) <i>prstenčići> ◊ a kumparat la bîlś đi la sarafĭ un ińeluș ĭepćin, la dat la fećiță să-l pună la źeĭśtu papușî — <i>kupio na vašarau od prstendžija jeftin prstenčić, i dao ga kćerkici da ga stavi svojoj lutkici na prsti> ♦ var. ińeluț [Por.] ∞ ińel  [Vidi]

5040  ińiĭe  inie  иње  ińiĭe [akc. ińiĭe] (i. ž.) — <i>injei> ◊ kînd ĭe źer slab, sa prinđe pră apă numa kîta ińiĭe, ka arćiĭa dă supțire — <i>kad je slab mraz, nahvata se na vodi samo malo inja, tanko ko papiri> [Mlava]  [Vidi]

5041  ińiĭe  inie  иње  ińiĭe [akc. ińiĭe] (i. ž.) — <i>injei> ◊ kînd ĭe źer slab, sa prinđe pră pomînt numa kîta ińiĭe, ka arćiĭa dă supțîre — <i>kad je slab mraz, nahvata se na zemlji samo malo inja, tanko ko papiri> ♦ up. brumă [Mlava]  [Vidi]

6160  irikuob  erete  кобац  irikuob (mn. irikuobĭ) [akc. irikuob] (i. m.) — (ornit.) <i>kobac (Falco subbuteo)i> ◊ pasîrĭe kare in alće părț sa kĭamă arĭaće or uļ gainarĭ, în Sîgă sa kĭamă irikuob — <i>ptica koja se u drugim krajevima zove arjaće ili ulj gainar, i Sigama se zove irikobi> ◊ irikuob ĭe kîta măĭ mare dă kît śoara, șî sa arańiașće ku păsîrĭ miś, ku șopîrļe șî șărpĭ, da fură șî puĭ dă gaiń dîn avļiĭa kășî — <i>kobac je malo veći od vrane, a hrani se mali pticama, gušterima i zmijama, a krade i piliće kokošaka iz kućnog dvorištai> ♦ sin. arîăț [Crn.] [Kmp.] ♦ sin. uļ gainarĭ [Por.] ∞   [Vidi]

3649  iriuș  coricov  киселица  iri [akc. iriuș] (i. m.) ● v. ari [Por.]  [Vidi]

4205  iroplan  aeroplan  аероплан  iroplan [akc. iroplan] (i. m.) ● v. ăroplan [Por.] ∞ ăroplan  [Vidi]

1677  isă  isa  зорт  i (mn. isurĭ) [akc. isă] (i. ž.) — (izob.) <i>zort, frka, stiska; žurbai> ◊ sî-ĭ măĭ dăm o isă, pă sî ńi duśem la ođină — <i>da udarimo još jedan zort, pa da odemo na odmori> ♦ sin. vrau, iț [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2799  Isîkovĭan  Isâcovean ?  Јасиковљанин  isîkovĭan (mn. isîkovĭeń) [akc. isîkovĭan] (i. m.) — <i>Jasikovljanin, stanovnik sela Jasikovo u opštini Majdanpeki> ◊ m-am kunoskut ku un isîkovĭan ćinîr pi vuoz đi Măĭdan — <i>upoznao sam jednog mladog Jasikovljanina u vozu za Majdanpeki> ◊ isîkovĭană — <i>Jasikovljankai> ◊ am nuoră isîkovĭană — <i>imam snajku Jasikovljankui> ♦ var. inov. Ĭesîkovĭan [GPek] ∞ isîkuva  [Vidi]

2798  Isîkuva  Isâcova ?  Јасиково  isîkuva [akc. isîkuva] (i. ž.) — (ojk.) <i>Jasikovo, vlaško selo u oštini Majdanpeki> ◊ isîkuva ĭe sat răsfirat — <i>Jasikovo je raštrkano seloi> ◊ la popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 582 đi inș, đin iĭ sîrbĭ 185, da rumîń 363, 34 đi inș n-a spus śe sînt — <i>na zadnjem popisu (2011 godine) selo je imalo 582 stanovnika, 185 Srba i 363 Vlaha; 34 lica se nije izjasnilo šta sui> ◊ satu ĭe raspînćiku drumuluĭ đi la Măĭdan la Vlauļa, șî đi Lazńița în Omuoļ — <i>selo je raskršće puteva od Majdanpeka za Vlaole, i Laznicu u Homoljui> ◊ numiļi satuluĭ ĭe srbĭesk, dat dupa ļiemn „ĭasika”, pu rumîńașće „pluop trămuratuorĭ” — <i>ime sela je srpsko, dato prema drvetu „jasika”, na vlaškom „plop tremurator”i> ♦ var. inov. Ĭesîkova [GPek]  [Vidi]

1548  iskaļi  iscăli  потписати  iskaļi (ĭuo ma iskaļiesk, ĭel sa iskaļiașće) [akc. iskaļi] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>potpisati, pismeno potvrditii> ♦ var. skr. skaļi ◊ nu șću sî skriu, șî m-am skaļit ku źeĭśtu — <i>ne znam da pišem, pa sam se potpisao prstomi> ◊ nu iskaļi fiĭe-śe pănă nu śećieșć bińe śi ĭe — <i>ne potpisuj ništa, dok dobro ne pročitaš šta jei> ◊ l-a prins đi martur, ama ĭel a spus kă nu iskaļiașće ńimika la fața luokuluĭ, pănă nu ažung źindari — <i>uzeo ga je za svedoka, ali on je rekao da ne potpisuje ništa na licu mesta, dok ne stignu žandarii> ◊ vuorba „iskaļi” șî đe mult a fuost rară, kă aĭ batrîń ńiś n-avut multă trĭabă ku skripsuoriļi — <i>reč „potpisati” je i ranije bila retka, jer stari nisu ni imali mnogo posla sa pisanijamai> [Por.]   [Vidi]

4604  iskaļit  iscălit  потписивање  iskaļit1 (mn. iskaļiturĭ) [akc. iskaļit] (i. s.) — (zast.) <i>potpisivanje, overavanjei> ◊ dupa rat, adunat părtizańi găzdoćińiļi la un luok, șî ĭ-a mînat gramadă la iskaļit să tuńe-n kolkuoz — <i>posle rata, pokupili partizani gazde na jedno mesto, pa ih terali na kolektivno potpisivanje ulaska u zadrugui> ◊ moșu Pau nu s-a dus la iskaļito-la, ș-a fuost o lună đi ḑîļe la-nkisuare — <iiča Pau nije otišao na to potpisivanje, pa je bio mesec dana u zatvorui> [Por.] ∞ iskaļi  [Vidi]

4605  iskaļit  iscălit  потписан  iskaļit2 (iskaļi) (mn. iskaļiț, iskaļiće) [akc. iskaļit] (prid.) — (zast.) <i>potpisan, overeni> ◊ kînd ĭ-a fakut đirĭept pi moșîĭe, tatî-su a fuost tare bolnau, șî nu ĭ-a lasat ńiś o arćiĭe iskaļită ku mîna luĭ — <i>kada mu je zaveštao imanje, otac je bio teško bolestan, pa mu nije ostavio nikakav papir potpisan sopstvenom rukomi> ◊ tuată arćiĭa đi la țară trabe să fiĭe iskaļită — <i>svaki papir od države treba da bude overeni> ♦ supr. ńiiskaļit [Por.] ∞ iskaļi   [Vidi]

3280  iskaļitură  iscălitură  потпис  iskaļitură (mn. iskaļiturĭ) [akc. iskaļitură] (i. ž.) — (zast.) <i>potpis, overai> ◊ ĭ-a dus o rașăńe fara iskaļitură, șî ĭel n-a vrut s-o primĭaskă — <i>doneli mu rešenje bez potpisa, i on nije hteo da ga primii> [Por.] ∞ iskaļi  [Vidi]

2758  ispravi  isprăvi  завршити  ispravi (ĭuo ispravĭesk, ĭel ispravĭașće) [akc. ispravi] (gl. p. ref.) — <i>završiti, svršiti neku radnjui> ◊ vin, kum ispravĭesk ku lukru — <i>dolazim, čim završim sa poslomi> ◊ am ispravit lukru, akuma uđinăm — <i>završili smo posao, sada odmaramoi> ♦ sin. gaći [Por.]  [Vidi]

2768  ispravit  isprăvit  завршен  ispravit (ispravi) (mn. ispraviț, ispraviće) [akc. ispravit] (prid.) — (za posao) <i>završen, svršen, okončani> ◊ lukru înga nuĭe ispravit, da îĭ s-a dus la kasă — <i>posao još nije završen, a oni su otišli kućii> ◊ kusîtura ispravită, a ramas numa bumbi sî sa prindă — <iivenje je završeno, ostala su samo dugmad da se prišijui> ◊ (izr.) a ispravit griža — <i>prebrinuo brigui> ♦ sin. gaćit, sfîrșît [Por.] ∞ ispravi  [Vidi]

4989  ivenk  vâslă  евењка  ivenk (mn. ivenkurĭ) [akc. ivenk] (i. s.) — (bot.) <i>evenjka, venjkai> ◊ ivenk sa kĭamă krĭenguța đi viĭe ku doĭ-triĭ strugurĭ, taĭată đin bușćan șî atîrnată supt strĭeșînă sî sa ușće đi ĭarnă — <i>evenjka je grančica sa dva-tri grozda, odsečena iz čokota i stavljena pod strehu da se suši za zimui> [Por.] ♦ dij. sin. vîzlă [Tim.] ∞ vîzlă  [Vidi]

3618  izafla  afla  налазити  izafla [akc. izafla] (gl.) ● v. afla [Por.]   [Vidi]

3763  izbiś  bici  бич  izbiś [akc. izbiś] (i. s.) ● v. biś [Por.]  [Vidi]

5926  izbînđi  izbândi  избити  izbînđi (ĭuo izbînđesk, ĭel izbînđașće) [akc. izbînđi] (gl.) — <i>izbiti, ispasti; nalikovatii> ◊ kopilo-sta a izbînđit la dĭedî-su înpiśuare — <i>ovo dete je ispalo nalik na rođenog dedui> ◊ veńiĭ ku ińima pļină, kă tuot a izbînđit ka-n vis — <i>dođoh punog srca, jer je sve ispalo kao u snui> ♦ var. izbii [Por.]  [Vidi]

5751  izgori  izgorî  упалити се  izgori (ĭuo izgorĭesk, ĭel izgorĭașće) [akc. izgori] (gl. p. ref.) — (zast.) (o semenju) <i>upaliti sei> ◊ kînd marunțîșu sa săśiră ńidokuopt, or sa puńe în ambarĭ uđiluos, buobiļi izgorĭesk — <i>kad se žitarice požanju nedozrele, ili se u ambar stave vlažne, zrnevlje se upalii> ♦ sin. aprinđe [Por.]  [Vidi]

5092  izlaz  izlaz  испаша  izlaz (mn. izlazurĭ) [akc. izlaz] (i. s.) — <i>ispaša, popaša; pašnjak; izlaz za stokui> ◊ izlaz ĭe luok unđe pask vićiļi — <i>ispaša je mesto gde pase stokai> ◊ rumîńi aĭ batrîń kînd sa kăsătorit aiśa, s-a uĭtat să fiĭe apa apruape, șă să fiĭe đestul izlaz đi viće — <i>kad su se stari Vlasi naseljavali ovde, gledaliu su da bude voda blizu, i da bude dovljno ispaše za stokui> ♦ sin. pașćuńe [Por.]  [Vidi]

6245  izlik  arcadă  лук  izlik (mn. izliś) [akc. izlik] (i. m.) — <i>luk na zgradi, arkadai> ◊ găžđiļi pin saće avut kăș ku ćindă ku izliśe — <i>bogataši po selima imali su kuće sa tremom sa arkadamai> ♦ sin. ark, svuod [Por.]  [Vidi]

4020  izmĭană  izmană  гаће  izmĭană (mn. izmĭańe) [akc. izmĭană] (i. ž.) — <i>gaćei> ◊ Rumîńi aĭ batrîń n-a purtat izmĭańe, ńiś uamińi, ńiś muĭeriļi — <i>stari Vlasi nisu nosili gaće, ni muškarci, ni ženei> [Por.]  [Vidi]

3187  izvuon  izvon  звоно  izvuon (mn. izvuańe) [akc. izvuon] (i. s.) — <i>zvonoi> ◊ izvuon ĭe kluopît đi aramă, kare sa atîrnă la viće la gît — <i>zvono je mesingana klepetuša, koja se kači stoci oko vratai> ◊ izvuonu ĭe đi aramă, da kluopîtu đi fĭer — <i>zvono je od mesinga, a klepetuša od gvoždai> ♦ up. kluopît [Por.] ♦ dij. sin. tuś (Manastirica, Ključ) [Pad.] ∞ kluopît  [Vidi]

4879  ișîtoare  ieșitoare  клозет  ișîtoare (mn. ișîtorĭ) [akc. ișîtoare] (i. ž.) — <i>klozeti> ◊ ișîtoarĭa a fuost afară, aproape đi kasă — <i>klozet je bio napolju, u blizini kućei> ♦ sin. kăkaĭnă (Kladušnica) [Dun.]  [Vidi]

5885  îmbata  îmbăta  опити  îmbata (ĭuo îmbăt, ĭel îmbată) [akc. îmbata] (gl. p. ref.) — <i>opiti, napitii> ◊ sa îmbată ĭuta, đestul iĭ numa doă-triĭ parușăļe — <i>brzo se opije, dovoljno mu je samo dve-tri čašicei> ◊ a rașît țapîn sî sa îmbĭaće ka kurka — <i>čvrsto je rešio da se napije kao ćurkai> ♦ var. înbata [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

2997  îmbătrîńi  îmbătrîni  остарити  îmbătrîńi (ĭuo îmbătrîńiesk, ĭel îmbătrîńiașće) [akc. înbătrîńi] (gl. p. ref.) — <i>ostariti, postati stari> ◊ parințî mĭ-a îmbătrîńit, nu măĭ puot să lukrĭe, da ĭuo nu puot sî vîăd đi iĭ — <i>roditelji su mi ostarili, ne mogu više da rade, a ja ne mogu da brinem o njimai> ♦ var. înbătrîńi [Por.] ∞ batrîn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5888  îmbrațîșa  îmbrățișa  загрлити  îmbrațîșa (ĭuo îmbrațîșăḑ, ĭel îmbrațîșaḑă) [akc. îmbrațîșa] (gl. p. ref.) — <i>zagrlitii> ◊ nu s-a vaḑut mult, șî kînd s-a-ntîńit, așa đi tare s-a îmbrațîșat đi uasîļi ļ-a pokńit — <i>nisu se videli dugo, i kad su se sreli, tako su se jako zagrlili da su im kosti pucalei> ♦ var. înbrațîșa [Por.] ∞ braț  [Vidi]

5889  îmbrațîșare  îmbrățișare  грљење  îmbrațîșare (mn. îmbrățîșărĭ) [akc. îmbrațîșare] (i. ž.) — <i>grljenjei> ◊ dakă ļi va fi pi vuoĭe îmbrațîșarĭa, parințî n-o sî-ĭ puată opri — <i>ako im bude po volji grljenje, roditelji ih neće moći sprečitii> ♦ var. înbrațîșare [Por.] ∞ braț  [Vidi]

5882  îmbrakat  îmbrăcat  одевање  îmbrakat1 (mn. îmbrîkaturĭ) [akc. înbrakat] (i. s.) — <i>odevanje, oblačenjei> ◊ muma n-a-nśeput la vrĭame ku îmbrakatu kopiĭiluor, șî iĭ s-a amînatat đi șkuală — <i>majka nije počela na vreme sa oblačenjem dece, i ona su zakasnila za školui> ♦ var. înbrakat [Por.] ∞ îmbraka  [Vidi]

5883  îmbrakat  îmbrăcat  одевен  îmbrakat (îmbrakată) (mn. îmbrakaț, îmbrakaće) [akc. înbrakat] (prid.) — <i>odeven, obučeni> ◊ la visaļiĭe tuoț s-a duk îmbrakaț în țuaļe nuoĭ — <i>na veselje svi idu obučeni u nova odelai> ♦ var. înbrakat [Por.] ∞ îmbraka  [Vidi]

5884  îmbrîkamînt  hainele  одело  îmbrîkamînt (mn. îmbrîkamînće) [akc. îmbrîkamînt] (i. s.) — <i>odeloi> ◊ îmbrîkamînt kuprinđe tuot śe uomu înbrakă: đi la kimĭașă șî izmĭańe, pănă la burkă șî kaśulă — <i>odelo čini sve što čovek oblači: od košulje i gaća, do kaputa i šubarei> ◊ afară ĭe tare frig, da ĭel a pļekat ku îmbrîkamînt supțîre — <i>napolju je jako hladno, a on je pošao u tankoj odećii> ♦ var. înbrîkamînt [Por.] ∞ îmbraka  [Vidi]

5907  îmbukatură  îmbucătură  залогај  îmbukatură (mn. îmbukaturĭ) [akc. îmbukatură] (i. ž.) — <i>zalogaj, komad hranei> ◊ a luvat îmbukatură prĭa mare, șî sa-ńekat ku ĭa — <i>uzeo je preveliki zalogaj, i zadavio se njimei> ♦ var. înbukatură ♦ var. bukatură [Por.] ∞ bukă  [Vidi]

4945  împaka  împăca  мирити  împaka (ĭuo împăk, ĭel împakă) [akc. împaka] (gl. p. ref.) — <i>miriti, izmiriti, pomiritii> ◊ tuota ḑîua numa sa svađesk, nu-ĭ măĭ împakă ńiś draku — <i>ceo dan samo se svađaju, neće ih pomiriti ni đavoi> ◊ spuńe kă nu vrĭa să ńi împakăm fara bań — <i>kaže da neće da se mirimo bez parai> ♦ var. înpaka [Por.] ∞ paśe  [Vidi]

3858  împalma  împelma  смешати  împalma (ĭuo împălmĭеḑ, ĭel împalmĭаḑă) [akc. împalma] (gl.) — <i>smešati, pomešatii> ◊ împalmĭaḑă sa ḑîśe kînd mistakăm śeva bun, śe n-avĭem đi ažuns, ku śeva măĭ rău, ś-avĭem đestul — <i>smešavati se kaže kad mešamo nešto dobro, što nam ne dostiže, sa nečim lošijim, čega imamo dovoljnoi> ◊ fîn muśeḑît vićiļu nu manînkă, ama kînd ăl împalmĭeḑ ku kîta đ-al bun, ăl manînkă tuot — <i>buđavo seno stoka ne jede, ali kad se pomeša sa malo dobrog sena, pojede ga svogi> ♦ var. pĭelmeḑa (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

6343  împarat  împărat  цар  împarat (mn. împaraț) (i. m.) — (folk.) <i>car, vladar, imperatori> ◊ împarat ĭe vuorbă batrînă kare măĭ mult s-a pastrat pin povĭeșć kopilarĭeșć, șă pin kîiśe batrîńe śe ļ-a kîntat lîutari pi lă șîḑîtuorĭ — <i>car je stara reč koja se najviše očuvala u dečjim bajkama, i u starim pesmam koje su pevali lautari na sedeljkamai> ♦ sin. țar [Por.]  [Vidi]

5511  împarțî  împărți  делити  împarțî (ĭuo împart, ĭel împarće) [akc. împarțî] (gl. p. ref.) — <i>deliti, podeliti, izdelitii> ◊ sa împarće śuava kînd đin îtrĭeg faś parśaļe — <i>deli se nešto kad od celine praviš delovei> ♦ var. înparțî ♦ skr. parțî [Por.]   [Vidi]

5513  împarțîre  împărțire  дељење  împarțîre (mn. împarțîrĭ) [akc. împarțîre] (i. ž.) — <i>deljenje, deobai> ◊ tatî-su ĭ-adunat să fakă împarțîre la moșîĭe — <i>otac ih je okupio da napravi deobu imanjai> ♦ var. înparțîre [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

5512  împarțît  împărțit  подељен  împarțît (împarțîtă) (mn. împarțîț, împarțîće) [akc. împarțît] (prid.) — <i>podeljeni> ◊ moșîĭa ĭe împarțîtă kalumĭa la kopiĭ, șî tuoț sînt bukuruoș — <i>imanje je dobro podeljeno na decu, i svi su zadovoljnii> ♦ var. înparțît [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

5514  împarțîtuorĭ  împărțitor  делилац  împarțîtuorĭ (mn. împarțîtuorĭ) [akc. împarțîtuorĭ] (i. m.) — 1. <i>delilaci> ◊ împarțîtuorĭ ĭe aăla kare împarće śuava — <i>delilac je onaj koji nešto delii> 2. (mitol.) <i>usudi> ◊ sa krĭađe kî tuot uomu are vro insă kare la nașćire iĭ împarće śe ursă o să aĭbă în traĭu luĭ — <i>veruje se da svaki čovek ima neko biće koje mu na rođenju deli sudbinu kakvu će imatu kroz životi> 3. (rel.) <i>delilac pomanei> ◊ în raĭ ĭastă împarțîtuorĭ kare primĭașće pomĭeńiļi, șî ļe-nparće lu kuĭ sînt nîmeńiće — <i>u raju postoji delilac koji prima pomane, i deli ih kome su namenjenei> ♦ var. înparțîtuorĭ [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

5915  împarekĭa  împerechea  упарити  împarekĭa (ĭuo împarekĭ, ĭel împarĭake) [akc. împarekĭa] (gl. p. ref.) — <i>upariti, sparitii> ◊ kînd învĭeț bou ćinîr la žug, ăl împarekĭeḑ ku bou batrîn, pă-ĭ mîń să tragă đampreuna — <i>kad navikavaš mladog vola na jaram, upariš ga sa starim volom, pa ih teraš da vuku zajednoi> [Por.] ∞ parĭake  [Vidi]

3244  împăkaśuńe  împăcăciune  мирење  împăkaśuńe (mn. împăkaśuń) [akc. împăkaśuńe] (i. ž.) — <i>mirenje, pomirenjei> ◊ împăkaśuńe ĭe ađet nunțăsk, kare fak parințî kînd baĭatu fură fata, or kînd fata fuźe dupa baĭat — <i>mirenje je svadbeni običaj koji prave roditelji kada momak ukrade devojku, ili kad devojka pobegne za momkai> ◊ împăkaśuńe puaće fi șî întra duoĭ inș, or doa kăș, kare a fuost mult în vro sfadă grĭa — <i>mirenje može biti i između dve osobe, ili dve kuće, koje su bile dugo u nekoj teškoj svađii> ◊ (u izr.) nu stau đi împăkaśuń — <i>ne zamajavam se mirenjima (nemam vremena za gubljenje na mirenja)i> ♦ var. înpîkaśuńe, înpăkaśuńe [Por.] ∞ paśe  [Vidi]

5154  împețî  împeți  запросити  împețî (ĭuo împețăsk, ĭel împețașće) [akc. împețî] (gl. p. ref.) — <i>zaprositi, isprositii> ◊ a trait mult ku un baĭat, șî kînd a trăbuit s-o-mpețaskă, vro varuĭka aiĭ ĭ-a fakut momuaće, șî ĭel s-a pișmańit,, saraku — <i>zabavljala se dugo sa jednim momkom, i kad je trebalo da je zaprosi, neka njena prijateljica bacila je čini, i on se predomislio, siromai> ◊ kînd s-a-mpețîț fata, parințî baĭatuluĭ a dăruito ku bań, kare ĭ-a-ntuors dakă împețîĭa s-a rupt — <i>kad se prosila devojka, momkovi roditelji su je darivali novcem, koje je devojka vraćala ako se veridba raskidalai> [Por.]  [Vidi]

5155  împețîtuor  pețitor  просац  împețîtuor (mn. împețîtuorĭ) [akc. împețîtuor] (i. m.) — (zast.) <i>prosaci> ◊ la-mpețăńe ka împețîtorĭ s-a dus ńamu baĭatuluĭ — <i>na prosidbu kao prosci išli su momkovi rođacii> ◊ întra împețîtuorĭ a fuost uamiń đin ńam adîns aļeș numa pintru kă a fuost buń vorbituorĭ — <i>među proscima bilo je rođaka koji su posebno odabrani samo zato što su bili dobri govornicii> ◊ taĭna la împețăńe n-a fuost ușuară, măĭ greu a fuost vorba đi mirazu fĭeći — <i>razgovor na prosidbi nije bio lak, najteži je bio pregovor o devojčinom mirazui> ♦ var. înpețîtuor [Por.] ∞ împețî  [Vidi]

5935  împiđeka  împiedica  закочити  împiđeka (ĭuo împĭađik, ĭel împĭađi) [akc. împiđeka] (gl. p. ref.) — <i>zakočiti; saplestii> ◊ n-a bagat sama, s-a împiđekat în tro rîdaśină ș-a kaḑut ku nasu în urḑîś — <i>nije pazio, sapleo se o neki koren i pao nosem u koprivei> ◊ dakă nu sa puaće karu împiđeka bińe, nu sa kućaḑă pļeka ku ĭel pi pripur în vaļe — <i>ako se kola ne mogu dobro zakočiti, ne sme se njime krenuti niz nizbrdicui> ◊ kopiĭi dau pĭađikă la fĭaće, numa sî sa rîdă đi ĭaļe kum kad în prașînă — <i>dečaci sapliću devojčice, samo da im se smeju kako padaju u prašinui> [Por.]  [Vidi]

5936  împiđekat  împiedicat  закочен  împiđekat (împiđekată) (mn. împiđekaț, împiđekaće) [akc. împiđekat] (prid.) — <i>zakočen, sapeti> ◊ karu ń-a fuost numa împiđekat ku lanțu pista șînă, kă pivă atunśa înga n-am avut — <i>kola su nam bila samo zakočena lancem preko šine, jer ločku tada još nismo imalii> ◊ kalu împiđekat ku sfuara ļegată la piśuariļi đinainće, nu sa puaće duśa đeparće — <i>konj sapet konopcem, vezanim na prednjim nogama, ne može otići dalekoi> ♦ sin. înpiđekat [Por.] ∞ împiđeka  [Vidi]

5931  împinsuare  împinsătură  гурање  împinsuare (mn. împinsurĭ) [akc. împinsuare] (i. ž.) — <i>guranjei> ◊ nu sa puaće tuna akoluo fara împinsuare đin tuata pućarĭa— <i>ne može se ući tamo bez guranja iz sve snagei> ♦ var. înpinsuare [Por.] ∞ împinźe  [Vidi]

5932  împistri  împistri  шарати  împistri (ĭuo împistrĭesk, ĭel împistrĭașće) [akc. împistri] (gl. p. ref.) — <i>šarati, ukrašavatii> ◊ muma mĭ-a țasut kimĭașă, ș-akuma o împistrișaḑă ku braḑ — <i>majka mi je izatkala košulju i sada je ukrašava vezomi> ♦ var. înpistri [Por.]  [Vidi]

5933  împistrit  împistrit  украшен  împistrit (împistri) (mn. împistriț, împistriće) [akc. împistrit] (prid.) — <i>ukrašen, šareni> ◊ kînd a fuost nuauă, kimĭașa a fuost tuată împistrită, ama đi vrĭame a albit la suare — <i>kad je bila nova, košuljma je bila sva ukrašena, ali je vremenom izbledela na suncui> ♦ var. înpistrit [Por.] ∞ împistri  [Vidi]

5592  împļeći  împleti  уплести  împļeći (ĭuo împļećiesk, ĭel împļećiașće) [akc. împļeći] (gl. p. ref.) — <i>uplesti, uplitatii> ◊ fata are păr lung, șî frumuos iĭ sa împļećiesk bîrțîļi — <i>devojčica ima dugu kosu, i lepo joj se upliću kikei> ◊ pănă sa svađesk, nuĭe bun să ći împļećieșć în trĭaba luor — <i>dok se svađaju, nije dobro da se uplićeš u njihovu raspravui> ♦ supr. đispļeći ♦ var. înpļeći [Por.]  [Vidi]

5594  împļećitură  împletitură  плетеница  împļećitură (mn. împļećiturĭ) [akc. îmļećitură] (i. ž.) — <i>pletenica; uplitanjei> ◊ muma a țasut đi trășć pĭaćik ku împļećitură ruoșu ku alb — <i>majka je izatkala platno za torbe sa crveno-belim pletenicamai> ◊ îmļećitură đi duauă — <i>dvostruke pletenicei> ♦ var. înļećitură ♦ sin. bîrță [Por.] ∞ împļeći  [Vidi]

5964  împļińi  împlini  навршити  împļińi (ĭuo împļińesk, ĭel împļińașće) [akc. împļińi] (gl. p.) — (o brojevima) <i>navršitii> ◊ fata a împļińit numa șasă ań, da o să pļaśe la șkuală kînd va împļińi șapće ań — <i>devojčica je napunila samo šest godina, a poći će u školu kad navrši sedam godinai> ◊ măĭ o lună, șî sa împļińașće anu — <i>još jedan mesec, i navršava se godinai> ♦ up. umpļe [Por.] ∞ in  [Vidi]

5163  împrĭaćińi  împrieteni  спријатељити се  împrĭaćińi (ĭuo ma împrĭaćińesk, ĭel sa împrĭaćińașće) [akc. împrĭaćińi] (gl. p. ref.) — <i>sprijateljiti sei> ◊ kopiĭi ĭut sa-nprĭaćińesk, șî kînd nu sa kunuosk bińe — <i>deca se brzo sprijatelje, i kad se ne poznaju dobroi> [Por.] ∞ prĭaćin  [Vidi]

5967  împrumuta  împrumuta  зајмити  împrumuta (ĭuo împrumut, ĭel împrumută) [akc. împrumuta] (gl. p. ref.) — <i>zajmiti, pozajmitii> ◊ sa împrumută măĭ đes bańi, da sa puaće împrumuta șî ažutarĭa la lukru, gostîĭa la nuntă, șî alta — <i>pozajmljuju se najčešće pare, ali se može zajmiti i pomoć u poslu, gošćenje na svadbi, i drugoi> ◊ aăla kare ĭa înprimut, datuorĭ ĭe să-l întuarkă pi vuorbă — <i>onaj ko uzima zajam, dužan je da ga vrati po dogovorui> [Por.]   [Vidi]

5970  împrumutat  împrumutat  позајмљен  împrumutat2 (împrumutată) (mn. împrumutaț, împrumutaće) [akc. împrumutat] (prid.) — <i>pozajmljen, iznajmljeni> ◊ n-are ĭel bańi luĭ, tuot śe are ĭe împrumutat, ĭel đi alta ńiś nu șćiĭe numa đi dîtoriĭ — <i>nema on svoj novac, sve što ima je pozajmljeno, on za drugo i ne zna sem za dugovei> ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta  [Vidi]

2935  împuțîna  împuţina  умањити  împuțîna (ĭuo împuțîńeḑ, ĭel împuțîńaḑă) [akc. împuțîna] (gl. p.) — <i>umanjiti, smanjiti iznos nečegai> ◊ s-a înkis șkuala, kî s-a înpuțînat kopiĭi — <i>škola se zatvorila, jer se smanjio broj decei> ◊ împuțîńaḑă mînkarĭa kîći kîta, dakă vrĭeĭ sî slabĭeșć — <i>smanjuj pomalo hranu, ako želiš da oslabiši> ◊ bań ĭastă, numa ļi s-a împuțînat vrĭadu — <i>novaca ima, ali im se smanjila vrednosti> ◊ n-am ku śe să ud bașćaua, kî s-a împuțînat apa în rîu — <i>nemam čime da zalijem baštu, jer se smanjila voda u recii> ♦ var. înpuțîna ♦ supr. mulțî [Por.] ∞ puțîn  [Vidi]

2938  împuțînat  împuţinat  умањен  împuțînat (împuțînată) (mn. împuțînaț, împuțînaće) [akc. împuțînat] (prid.) — <i>umanjen, smanjeni> ◊ apa în ogaș ĭe mult împuțînată, n-o sî avĭem unđe adapa vićiļi — <i>voda u potoku je mnogo smanjena, nećemo imati gde da pojimo stokui> ◊ lumĭa în sat ĭe atita împuțînată, đi gata a ramas satu guol — <i>ljudstvo u selu je toliko smanjeno, da je selo ostalo gotovo pustoi> ♦ var. înpuțînat ♦ supr. mulțît [Por.] ∞ puțîn  [Vidi]

5324  împuțît  împuțit  смрдљив  împuțît (împuțîtă) (mn. împuțîț, împuțîće) [akc. împuțît] (prid.) — <i>smrdljivi> ◊ o mortaśină kîńaskă stă doă ḑîļe împuțîtă-n mižluoku drumuluĭ, șî ńima n-o mută — <i>smrdljiva pseća lešina leži dva dana na sred puta, i niko je ne sklanjai> [Por.] ∞ puțî  [Vidi]

5971  împuĭa  împuia  украшавати  împuĭa (ĭuo împuĭ, ĭel împuĭe) [akc. împuĭa] (gl. p. ref.) — 1. <i>ukrašavati, šaratii> ◊ mĭ-a țasut muma kimĭașă đi in, ș-akuma o împuĭe ku puĭ kare au tuoț baĭețî — <i>izatkala mi mati košulju od lana, a sada je ukrašava šarama kakve imaju svi momcii> 2. <i>izleći mladunce, ispiliti sei> ◊ în șărpariĭa a mare vara-sta atîta s-a împuĭat balauri đi fiuorļi ći ĭau kînd iĭ vĭeḑ kum ḑak la suare — <i>u velikom zmijarniku ovog leta toliko su se ispilili smukovi, da te jeza hvata kad ih vidiš kako se izležavaju na suncui> ♦ var. înpuĭa [Por.] ∞ puĭ  [Vidi]

5972  împuĭat  împuiat  украшен  împuĭat (împuĭată) (mn. împuĭaț, împuĭaće) [akc. împuĭat] (prid.) — <i>ukrašen, izvezeni> ◊ ń-aratat ku drag ńișći păturĭ împuĭaće, ku puĭ kare ĭa sîngură a izaflat — <i>pokazala nam je s ponosom ukrašene prekrivače, sa motivima koje je ona sama izmislilai> ♦ var. înpuĭat ♦ sin. împistrișat [Por.] ∞ puĭ  [Vidi]

5973  împuĭatură  împuitură  шара  împuĭatură (mn. împuĭaturĭ) [akc. împuĭatură] (i. ž.) — 1. <i>šara, vez; ukrasi> ◊ kimĭeșîļi lu Rumîńśiļi đi la Kraĭna au împuĭaturĭ măĭ mulće șî măĭ frumuasă đi kît anuaștre — <i>košulje Vlajni iz Krajine imaju više i lepše šare od našihi> 2. <i>ukrašavanjei> ◊ fĭaćiļi marĭ đemult tare a bagat sama să-nvĭață śe guod măĭ bun împuĭatură, kă măĭ mare katare avut aļa kare a împuĭat frumuos țuaļiļi — <i>udavače su nekad mnogo vodile računa da što bolje savladaju ukrašavanje, jer su na većoj ceni bile one koje su lepše ukrašavale odećui> ♦ var. înpuĭatură [Por.] ∞ puĭ  [Vidi]

5894  împurpađi  îmbrobodi  забрадити  împurpađi (ĭuo împurpađesk, ĭel împurpađașće) [akc. împurpađi] (gl. p. ref.) — <i>zabraditii> ◊ muĭeriļi s-a împurpađesk ku kîrpa, kî ĭe urît sî mĭargă ku kapu guol — <i>žene se zabrađuju maramom, jer je ružno da idu gologlavei> ♦ var. ămpropođi (Tanda) ♦ supr. đispurpađi [Por.] ♦ dij. var. înpropađi (Metovnica ?), împarpađi (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. înpărpăđi (Melnica) [Mlava]  [Vidi]

5895  împurpađit  îmbrobodit  забрађен  împurpađit (împurpađi) (mn. împurpađiț, împurpađiće) [akc. împurpađit] (prid.) — <i>zabrađeni> ◊ muĭare împurpađită sa kunuașće pi kîrpă ku kare astrukat păru, să nu sa vadă — <i>zabrađena žena poznaje se po marami kojom je pokrila kosu, da se ne vidii> ◊ muĭeriļi sa împurpađesk în măĭ mulće fĭelur, pi kum ļagă kuarńiļi kîrpi: supt barbă, la ćiame or la śafă đinapuoĭ — <i>žene se zabrađuju na više načina, prema tome kako vezuju krajeve marame: ispod brade, na temenu ili na potiljku pozadii> [Por.] ∞ împurpađi  [Vidi]

2419  în  în  у  în (predl.) — <i>u, nai> ◊ nu ći mistaka în lukru lu tuoĭa — <i>ne mešaj se u tuđi posaoi> ◊ a pļekat ku karu pi drum în đal — <i>krenuo je kolima putem na gorei> ◊ îndarăt = în + darăt — <i>unazad = u + nazadi> ◊ kînd sa vorbiașće, măĭ đi mulće uorĭ „î” đin „în” sa pĭarđe, sa-ngiće, șă-n luoku luĭ skriĭem o liniuță — <i>u govoru se „î” iz „în” najčešće gubi, guta se, i u umesto njega pišemo crticui> ♦ var. ăn [Por.] ♦ dij. var. îmipikovo) [Tim.]  [Vidi]

2  înainće  înainte  напред  înainće [akc. înainće] (pril.) — 1. (za kretanje) <i>napredi> ◊ ĭel luvă înainće, pin namĭeț pănă-n brîu, da alalț dupa ĭel — <i>on je krenuo napred, kroz smetove do pojasa, a ostali za njimi> ◊ la prazńik stapînu kășî sa înkină sî đa tuot înainće — <i>na slavi domaćin metaniše da krene sve napredi> 2. (za položaj) <i>pred, ispredi> ◊ sa ćiame rău đi ĭel, nu kućaḑă sî ĭasă înainća luĭ — <i>boji ga se strašno, ne sme da izađe pred njegai> 3. (za vreme) a. <i>pre, ranije; nekadi> ◊ a veńit la lukru înainća lu tuoț — <i>došao je na posao pre svihi> ◊ s-a luvat đi gît pintru vro luază śe s-a întîmplat înainće — <i>uhvatili se za gušu zbog neke gluposti koja se desila ranijei> b. <i>ubuduće, na tamoi> ◊ m-am žurat la lumanarĭe kă đi astîḑ înainće nu măĭ bĭeu — <i>zakleo sam se na sveću da od danas na tamo više neću pitii> ♦ var. nainće [Por.] ♦ dij. var. înăinťe [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2347  înapoĭșa  înapoia  унатрашке  iv>înapoĭșa [akc. înapoĭșa] (pril.) — <i>unatraške, unazad, nazadi> ◊ s-a mîńiĭat pră muĭare, ș-a spumîntato k-o puńe pră kal, șî mărgînd înapoĭșa, o-ntuarśe la tat-su — <i>naljutio se na ženu, i zapretio joj da će je staviti na konja, i idući unatraške, vratiti je ocui> [Mlava] ♦ dij. var. înapuoĭśa ◊ l-a-nvațat draku să-ntuarkă opiiļi ku gurguoĭu înapuoĭșa, să no-l gasîaskă urmașî pi urmă — <i>naučio ga đavo da okreće opanak sa šiljkom unazad, da ga potera na otkrije po tragui> ♦ dij. var. înapuoĭļa [Por.] ∞ înapuoĭiv>  [Vidi]

4054  înapuoĭ  înapoi  уназад  înapuoĭ [akc. înapuoĭ] (pril.) — (o kretanju) <i>unazad; naopakoi> ◊ a stokńit buoĭi înapuoĭ, kă n-a putut să trĭakă ku karu pista rîu — <i>terao je volove unazad, jer nije mogao da pređe kolima preko rekei> ◊ parke ĭe blîstamat, tuot iĭ mĭarźe înapuoĭ — <i>kao da je proklet, sve mu ide naopakoi> ♦ var. înapuoĭșa ♦ sin. îndarăt [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5978  înarma  înarma  наоружати  înarma (ĭuo înarmĭeḑ, ĭel înarmĭaḑă) [akc. înarma] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>naoružatii> ◊ țara nuastră a înarmat baĭețî șî ĭ-a trîmĭes în razbăl — <i>naša država je naoružala mladiće i poslal ih u rati> [Por.] ∞ arma  [Vidi]

1524  înbaloșa  îmbăloșa  балавити  înbaloșa (ĭuo înbaloșîăḑ, ĭel sa înbaloșîaḑă) [akc. înbaloșa] (gl.) — <i>balaviti, praviti bale; izbalaviti, zabalavitii> ◊ mă țukă, șî tuot mă înbăloșă — <i>poljubi me, i svu me izbalavii> [Por.] ∞ baļe  [Vidi]

3903  înbufnat  îmbufnat  надурен  înbufnat (înbufnată) (mn. înbufnaț, înbufnaće) [akc. înbufnat] (prid.) — <i>naduren, ljutiti> ◊ rău narau are kopilo-sta, sa mîńiĭe ļesńe đi fiĭe śe, șî stă înbufnat tuota ḑîua — <i>lošu narav ima ovo dete, naljuti se lako za bilo šta, i po ceo dan stoji nadureni> ♦ var. bufanat (Tanda) [Por.] ∞ înbufna  [Vidi]

3994  înbuĭba  îmbuiba  кркати  înbuĭba (ĭuo înbuĭbĭeḑ, ĭel înbuĭbĭaḑă) [akc. înbuĭba] (gl. p. ref.) — (iron) <i>krkati, ždrati, prekomeрno jesтi i pitii> ◊ o ala flomînźuasă, sa înbuĭbĭaḑă ku mînkare șî bĭare pănă nu pokńașće — <i>ala nezasita, nakrka se hranom i pićem dok ne puknei> ◊ să no-l laș la masă, kă nu sa lasă đi mînkare pănă nu sa va înbuĭba ka puorku — <i>da ga ne pustiš za sto, jer neće prestati da jede dok se ne bude naždrao kao svinjai> [GPek] ♦ sin. îndopa [Por.]  [Vidi]

3995  înbuĭbat  îmbuibat  пресит  înbuĭbat (înbuĭbată) (mn. înbuĭbaț, înbuĭbaće) [akc. înbuĭbat] (prid.) — <i>presit, nakrkan, koji se prejeoi> ◊ a mînkat ka puorku, akuma ḑaśe înbuĭbat ș-abĭa suflă — <i>krkao je kao svinja, sada leži presit i jedva dišei> [GPek] ∞ înbuĭba  [Vidi]

5426  înbuna  aproba  одобрити  înbuna (ĭuo înbun, ĭel înbună) [akc. înbuna] (gl.) — (zast.) <i>odobriti, obećati, dodelitii> ◊ nu înbuna ńimika śe nu puoț să țîń — <i>ne obećavaj ništa što ne možeš da ispuniši> ◊ tatî-su ĭ-a înbunat un luok đi miraz — <i>otac joj je obećao njivu za mirazi> ◊ mĭ-a-nbunat kă-m dă bań înprimut — <i>obećao je da će mi dati novac na zajami> [Por.] ∞ bun  [Vidi]

5192  înțarkat  îțărcat  одлучен  înțarkat (înțarkată) (mn. înțarkaț, înțarkaće) [akc. înțarkat] (prid.) — (o sisanju) <i>odlučen, odbijen od vimenai> ◊ avut doĭ ĭeḑ înțarkaț, șî un sugarĭ — <i>imao je dva odlučena jareta, i jedno sisavčei> [Stig] ∞ înțarka  [Vidi]

2006  înțîpeńi  înțăpeni  јачати  înțîpeńi (ĭuo înțîpeńiesk, ĭel înțîpeńiașće) [akc. înțîpeńi] (gl. p. ref.) — 1. <i>jačati, snažiti i>◊ prînḑă bińe, sî puoț a-nțîpeńi đi kosît, kî ĭe kosîtu lukru grĭeu — <i>ručaj dobro, da možeš ojačati za kosidbu, jer je košenje težak posaoi> 2. <i>ukrutiti se, izgubiti elastičnost; stegnuti se; smrznuti se; zalediti sei> ◊ a statut mult la źier, ș-a-nțîpeńit atîta đi nu puaće sufla — <i>stajao je mnogo na mrazu, i toliko se ukrutio da ne može disatii> 3. <i>učvrstiti, stabilizovati; fiksiratii> ◊ ĭa rangu, șî baće pomîntu pi lînga șćump sî sa înțîpeńaskă gardu, sî nu măĭ kadă kînd sa va frĭeka puorśi đi ĭel — <i>uzmi ćuskiju i nabij zemlju oko stuba da se učvrsti ograda, da više ne pada kada se svinje budu češale o njui> ♦ supr. slabi [Por.]  [Vidi]

2018  înțîpeńit  înţepenit  ојачан  înțîpeńit (înțîpeńi) (mn. înțîpeńiț, înțîpeńiće) [akc. înțîpeńit] (prid.) — <i>ojačan, pojačan, osnažen; pričvršćen, učvršćen; ukrućeni> ◊ am înțîpeńit đi frig, nu puot ńiś să miśk đin luok — <i>ukrutio sam se od hladnoće, ne mogu ni da se maknem s mestai> ♦ var. anțîpeńit (Tanda) ◊ tuoț žuakă, da ĭel stă-n kuot, anțîpeńit, parke iĭ frikă đi fĭaće kare-l kĭamă în uoră — <i>svi igraju, samo on stoji u ćošku, skamenjen, kao da se prepao od devojaka koje ga zovu u koloi> ♦ sin. întarit, înkrîmeńit [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

5190  înćins  întins  испружен  înćins (înćinsă) (mn. înći, înćinsă) [akc. înćins] (prid.) — 1. <i>ispruženi> ◊ a gasît balauru, gros ka mînă, ḑaśe înćins supt skărĭ, nu l-a omorît kă aĭa ĭe vilva kășî — <i>našli su smuka, debelog ko ruka, leži ispružen pod stepeništem, nisu ga ubili jer je to duh kućei> 2. <i>nastavljen, produženi> ◊ lukru n-a fuost nou numa înćins aăla đin ḑîua đi-ntîń — <i>posao nije bio nov nego samo nastavljen onaj od prethodnog danai> (Tanda) [Por.] ∞ înćinźe   [Vidi]

5189  înćinźe  întinde  пружити  înćinźe (ĭuo înćing, ĭel înćinźe) [akc. înćie] (gl. p. ref.) — 1. <i>pružiti sei> ◊ nu vrĭa ńiś mîna să înćingă, să ĭa sîngur, numa așćată altu să-ĭ đa mînkare— <i>neće ni ruku da pruži, da se sam posluži, nego čeka drugi da ga hranii> [GPek] ◊ în luok să latre kînd vińe vrunu, mîrțuaga-ĭa đi kîńe sa-nćins kît ĭe đi lungă șî ḑaśe supt ļemn la umbră gruasă — <i>umesto da laje kad neko dođe, ona mrcina od psa se ispružila koliko je duga, i leži pod drvetom u debelom hladui> ◊ kînd ĭeșîră đin padure, ĭeșîră la drum larg kare sa-nćinźe pănă la oraș — <i>kad su izašli iz šume, izašli su na širok put koji se pružao sve do varošii> 2. <i>prostirati, postavljatii> ◊ muma înćinźe skimburļi pi gard — <i>majka prostire veš na ogradii> ◊ đi vrĭamĭa đi prînḑ, muĭeriļi înćing masa — <i>za vreme ručka, žene postavjaju sofrui> (Rudna Glava) 3. <i>nastaviti, produžii> ◊ đestul đi astîḑ, lukru ś-a ramas ănćinźem mîńe đinuapće — <i>dosta za danas, preostali posao nastavićemo sutra ranoi> (Tanda) 4. (nutr.) <i>umakati, umočitii> ◊ mare dulśață ĭe kînd înćinź ku koļașa în ćigańe ku pîržîtură đi karńe — <i>velika je poslastica kad umačeš kačamak u tiganj sa močom od isprženog mesai> [Por.]  [Vidi]

4321  îndamînă  îndemână  доступно  îndamînă [akc. îndamînă] (pril.) — <i>dostupno, na dohvat ruke, pri rucii> ◊ kînd uomu traĭașće la munće, trăbe să țînă întođeuna kuțît or sakure îndamînă — <i>kad čovek živi u planini, treba uvek da drži nož ili sekiru na dohvat rukei> ◊ s-a omorît katînd, șî n-a gasît, basama a ursat să nu-ĭ fiĭe luĭ îndamînă — <i>ubio se tražeći, ali nije našao, verovatno je suđeno da njemu ne bude dostupnoi> ◊ nu ĭ-a fuost kuțîtu îndamînă, da la fi taĭat ka pi puork — <i>nije mu bio nož pri ruci, a zaklao bi ga ko svinjui> [Por.] ∞ mînă  [Vidi]

5368  îndarăt  îndărăt  назад  îndarăt [akc. îndarăt] (pril.) — <i>nazad, natragi> ◊ ćemîndu-sa kă rîtaśesk, s-antuors îndarăt đi la žumataća drumuluĭ — <i>strahujući da će zalutati, vratitili se nazad sa pola putai> ◊ (u izr.) đindarăt < đe îndarăt — <i>otpozadii> ♦ sin. înapuoĭ ♦ up. îndarećișļa [Por.]  [Vidi]

2432  îndată  îndată  скоро  îndată [akc. îndată] (pril.) — (za vreme) <i>skoroi> ◊ ț-a kriśit mum-ta să n-o așćieț, kă nu vińe îndată — <i>poručila ti je majka da je ne čekaš, jer neće doći skoroi> ◊ (pej.) numa tu așćiată-l, îndată-ț vińe — <i>samo ga ti čekaj, skoro će ti doći (=dockan, ili nikad)i> ◊ (komp.) măĭ îndată — <i>skorijei> ◊ uĭtî-će să viń măĭ îndată śe puoț, kă avĭem lukru mult — <i>gledaj da dođeš što skorije možeš, jer imamo mnogo poslai> ◊ (u izr.) đi-ntadă — <i>šro pre, što ranijei> ◊ ar fi bun să vină kît đi-ndată — <i>bilo bi dobro da dođe što prei> [Por.]  [Vidi]

6103  îndoi  îndoi  удвојити  îndoi (ĭuo îndoĭesk, ĭel îndoĭașće) [akc. îndoi] (gl. p. ref.) — 1. <i>udvojiti, udvostručitii> ◊ kînd a trîbuit ață măĭ gruasă, muĭarĭa a luvat doă gĭame ku ață supțîrĭe, șî, torkînd, ļ-a-ndoĭit în tr-o ață gruasă — <i>kad je bio potreban deblji konac, žena je uzimala dva kalema tankog konca, i, predući, udvojila ih u jedan deblji konaci> 2. (psih.) <i>premišljati se, lomiti, biti u dilemii> ◊ mult s-a îndoĭit, pănă n-a rașît dupa kare baĭat sî sa mariće — <i>mnogo se lomila dok nije odlučila za kog momka da se udai> [Por.]  [Vidi]

5960  înđesală  îndesală  напрезање  înđesală (ĭuo înđes, ĭel înđasă) [akc. înđesală] (gl. p. ref.) — <i>naprezanje; pritisaki> ◊ s-a pus șă înđasă, șî înđasă kît puaće, la urmă înđesala-ĭa ĭa ĭeșît pi nas kî ĭa pokńit śuauă-n kriĭirĭ — <i>počeo je da pritiska, pa pritiska iz sve snage, na kraju mu je to naprezanje izašlo na nos jer mu je nešto puklo u mozgui> [Por.] ∞ înđesa  [Vidi]

1716  înđirĭepta  îndrepta  исправити  înđirĭepta (ĭuo înđirĭept, ĭel înđirĭaptă) [akc. înđirĭepta] (gl. p. ref.) — <i>ispravitii> ◊ kînd ĭasă đin kļanță, ogașu sa-nđirĭaptă, ș-așa țîńe đirĭept pănă la rîu în vaļe — <i>kada izađe iz klisure, potok se ispravlja, i tako teče pravo sve do reke u dolinii> ◊ înđirĭaptî-će, nu mĭerźa kokoșat ka muoșo-l batrîn — <i>ispravi se, nemoj ići pogrbljen kao staraci> ♦ / în — <i>ui> + đirĭept — <i>pravi> [Por.]  [Vidi]

1717  înđirĭeptat  îndreptat  исправљен  înđirĭeptat (înđirĭeptată) (mn. înđirĭeptaț, înđirĭeptaće) [akc. înđirĭeptat] (prid.) — <i>ispravljen, koji više nije krivi> ◊ drumo-l batrîn a fuost pļin đi kovĭaĭe, al nuou ĭe înđirĭeptat, mîndriĭe ĭe să mîń karu pi ĭel — <i>stari put je bio pun krivina, novi je ispravljen, milina je da voziš kola po njemui> [Por.] ∞ înđirĭepta  [Vidi]

4653  înđisară  îndeseară  увече  înđisară [akc. înđisară] (pril.) — <i>uvečei> ◊ a înbunat kă vińe înđisară la mińe — <i>obećao je da će doći uveče kod menei> ◊ așćată ibuomńiku să-ĭ vină înđisară, în kapu murguluĭ — <i>čeka ljubavnika da joj dođe uveče, u sumraki> ♦ sin. astară [Por.] ∞ sară  [Vidi]

5501  înfereka  înfereca  оковати  înfereka (ĭuo înferesk, ĭel înferĭașće) [akc. înfereka] (gl. p.) — (zast.) <i>okovati, zarobitii> ◊ (folk.) pi Gruĭa Turśi l-a ļegat, l-a ļegat, l-a înferekat — <i>Gruju Turci zarobili, zavezali i okovalii> [Por.]  [Vidi]

1754  înfireka  fereca  оковати (се)  înfireka (ĭuo ma înfĭarik, ĭel sa înfĭari) [akc. înfireka] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>okovati (se), dopasti okovai> ◊ la prins bugari, șî la înfirekat în lanță la piśuare — <i>uhvatili ga Bugari i okovali mu noge lancimai> [Por.] ♦ dij. var. înfereka (Slatina, Bor) [Crn.]  [Vidi]

1753  înfirekat  înferecat  окован  înfirekat (înfirekată) (mn. înfirekaț, înfirekaće) [akc. înfirekat] — (zast.) <i>okovan gvožđem, bačen u gvožđei> ◊ ăl purtară pin sat ļegat șî înfirekat — <i>provedoše ga kroz selo vezanog i okovanogi> ♦ supr. đisfirekat [Por.] ∞ înfireka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1893  înfluritu  înflorire  цветање  înfluritu (mn. înfluriturĭ) [akc. înflurit] (i. s.) — (bit.) <i>cvetanje, rascvetavanjei> ◊ primovara ĭe șî kald, bună vrĭamĭa đi înfluritu fluorilor, akuș înfluor kîmpiĭiļi tuaće — <i>proleće je i toplo, pravo je vreme za cvetanje cveća, uskoro će procvetati sva poljai> [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1894  înfluritură  înfloritură  украс  înfluritură (mn. înfluriturĭ) [akc. înfluritură] (i. ž.) — <i>ukras, šara; (pej.) mrlja; brljotinai> ◊ a umplut arćiĭĭa đi-nfluriturĭ, śkă, daskulu așa ĭ-a-nvațat — <i>ispunila je papir šarama, veli, učitelj ih je tako učioi> [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1935  înfoĭat  înfoiat  накострешен  înfoĭat (înfoĭată) (mn. înfoĭaț, înfoĭaće) [akc. înfoĭat] (prid.) — <i>nakostrešeni> 1. (za životinje) a. <i>raširenih krilai> ◊ kokuoșu a sarit pi gard șă, tuot înfoĭat, s-a pus sî kînće — <i>petao je skočio na ogradu i, raširenih krila, počeo da kukuričei> b. (ret.) <i>nakostrešene dlakei> ◊ kațaua-ĭa, înfoĭată, latră đi sa rupĭe — <i>ona kučka, nakostrešena, laje pa se kidai> 2. (za predmete koji imaju lisnatu strukturu) <i>rasklopljen, razlistan; naduvan; nadignuti> ◊ batu vîntu șî-m înfoĭe krețanu, statuĭ o vrĭame așa ku ĭel înfoĭat, parke mis ku kuru guol — <i>dunu vetar i naduva mi krecan, stajala sam neko vreme tako sa njim nadignutim, kao da sam gologuzai> 3. (fig.) <i>naljućen, naduvan od ljutnje; spreman na svađui> ◊ muoșu ĭară stă-nfoĭat, or la mîńiĭat vrunu, or ĭară a tras vro țuĭkă — <iiuča je opet naduvan, ili ga je neko naljutio, ili je opet trgnuo neku rakijicui> ♦ supr. đisfoĭat [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

4501  înfrațî  înfrăți  братимити  înfrațî (ĭuo înfrațăsk, ĭel înfrațîașće) [akc. înfrațî] (gl. p. ref.) — (mag.) <i>bratimiti, pobratimitii> ◊ atîta đi bun a traĭit iĭ duoĭ înga đi la kopilariĭe, đi la urmă sa do înfrațît în bisîarikă — <i>toliko su dobro živeli još od detinjstva, da su se na kraju pobratimili u crkvii> ◊ (mag.) fraț đi pi kruśe s-a înfrațăsk pintru vro buală la vro kruśe la morminț đi kare sa ļagă, pănă vro babă ļi đeskîntă — <i>braća po krstu bratime se zbog neke bolesti kod nekog krsta na groblju, dok im neka baba bajei> ◊ (bot.) đintr-un buob đi grîu, înfrațăsk măĭ mulće firurĭ — <i>iz jednog zrna žita, proklija više stabljikai> [Por.] ∞ fraće  [Vidi]

4503  înfrațîĭe  înfrățire  братимљење  înfrațîĭe (mn. înfrațîĭ) [akc. înfrațîĭe] (i. ž.) — (ret.)(mag.) <i>bratimljenjei> ◊ a gasît muma un kopil đin ńam bun kare vrĭa sî sa înfrațîaskă ku nana, șî s-a dus la înfrațîĭe la morminț — <i>našla je majka jednog dečka iz dobre familije koji hoće da se bratimi sa mojim batom, pa su otišli do groblja na bratimljenjei> [Por.] ∞ fraće   [Vidi]

2384  înfrikoșa  înfricoșa  застрашити  înfrikoșa (ĭuo înfrikoșîăḑ, ĭel înfrikoșîaḑă) [akc. înfrikoșa] (gl. p. ref.) — <i>zastrašiti, uplašitii> ◊ nu ma înfrikoșa ku povĭeșć đ-aĭ muorț, kî mi frikă șî đ-aĭ viĭ pănă-pănă — <i>nemoj me plašiti pričama o mrtvima, jer se i živih veoma, veoma plašimi> [Por.] ∞ fri  [Vidi]

2385  înfrikoșat  înfricoșat  застрашен  înfrikoșat (înfrikoșată) (mn. înfrikoșaț, înfrikoșaće) [akc. înfrikoșat] (prid.) — <i>zastrašen, preplašen, uplašeni> ◊ mi sa-mparu kî s-auḑî śuaua đin morminț, șî ĭuo trĭekuĭ pi lînga iĭ ku o mînă đi ińimă, tuot înfrikoșat — <i>učinilo mi se da se čuje nešto sa gorblja, i ja sam prošao pored nega stegnuta srca, sav preplašeni> [Por.] ∞ fri   [Vidi]

1820  înfrunta  înfrunta  увредити  înfrunta (ĭuo ma înfrunt, ĭel sa înfruntă) [akc. înfrunta] (gl. p. ref.) — <i>uvrediti (se), izgrditi (se); govoriti nekom otvoreno u lice neprijatne stvarii> ◊ uomu sa-nfruntă kînd iĭ spuń śeva đeșkis, śe-ĭ nuĭe pi vuoĭe, ș-aĭa iĭ spuń đirĭept în frunće — <i>čovek se vređa kada mu kažeš nešto otvoreno, što mu nije po volju, i to mu kažeš direktno u čelo (=lice)i> ◊ nu-ĭ spuńa aĭa ś-aĭ auḑît đi ĭa, kî sa-nfruntă đi muarće — <i>nemoj joj reći to što si čula o njoj, jer će se na smrt uvreditii> ◊ baba țîfnuasă, sa-nfruntă ĭuta șî ļesńe — <i>baba je prznica, vređa se brzo i lakoi> ◊ nu măĭ vrĭeu să am trĭabă ku ĭel, kă numa ma-nfruntă đi fiĭ śe — <i>ne želim više da imam posla s njim, jer me samo grdi za bilo štai> [Por.] ∞ frunće   [Vidi]

5060  îngalḑî  încălzi  загрејати  îngalḑî (ĭuo îngalḑăsk, ĭel îngalḑașće) [akc. îngalḑî] (gl. p. ref.) — <i>zagrejati, zagrejavatii> ◊ a fakut fuoku la kamin, ș-a îngalḑît oźaku bińe kă vin kopiĭi đ-a fară îngețaț đi frig — <i>naložila je vatru na kaminu, i dobro zagrejala odžak, jer dolaze deca spolja smrznuta od hladnoćei> ◊ tare sa îngalḑît sî sa prindă la lukru șî sî sa muće în oraș — <i>jako se zagrejao da se zaposli i preseli u gradi> ♦ / < în+kalḑî [Por.] ∞ kald  [Vidi]

5061  îngalḑît  încălzit  загрејан  îngalḑît (îngalḑîtă) (mn. îngalḑîț, îngalḑîće) [akc. îngalḑît] (prid.) — 1. (o toploti) <i>zagrejan, topaoi> ◊ nuĭe bun să laș kopilu, îngalḑît lînga fuok, să ĭasă afară, kî sa bulnavĭașće — <i>nije dobro da pustiš dete,i> <i><i>zagrejano pored vatre,i> da izađe napolje, jer će se razboletii> 2. (fig.) <i>zainteresovan; zaljubljeni> ◊ am fuost ĭuo mult îngalḑît đi ĭa, ama m-a trekut kînd am vaḑut ku kare am trĭabă — <i>bio sam ja jako zagrejan za nju, ali me je prošlo kad sam video s kim imam poslai> [Por.] ∞ kald  [Vidi]

2466  îngădui  îngădui  причекати  îngădui (ĭuo îngăduĭ, ĭel îngăduĭe) [akc. îngădui] (gl.) — <i>pričekati, sačekati; odgađati neku radnju usled čekanjai> ◊ îngăduĭe kîta, nu grabi — <i>sačekaj malo, ne žurii> ◊ ĭuo îngăduĭ đi đesńiață, șî nu măĭ puot — <i>ja čekam (=odgađam prekid čekanja) od jutros, i više ne mogui> ♦ sin. așćepta [Por.]  [Vidi]

4999  îngeța  ingheța  заледити  îngeța (ĭuo îngeț, ĭel îngĭață) [akc. îngeța] (gl.) — <i>zalediti, lediti, sleditii> ◊ afară a strîns źeru, la nuapće tuot are s-îngĭață — <i>napolju je stegao mraz, noćas će se sve zaleditii> ◊ a ramas skimburļi uđe pi gard, a dat źeru ș-atîta skimburļi a-ngețat đi s-a fakut pĭatră — <i>ostalo je mokro rublje na ogradi, udario je mraz i rublje se toliko sledilo da se pretvorilo u kameni> ◊ kînd a vaḑut kă aļargă ku sakurĭa dupa ĭel, luĭ a-ngețat ińima đi frikă — <i>kad je video da ga juri sekirom, njemu se srce sledilo od strahai> [Por.] ∞ gĭață   [Vidi]

5000  îngețat  înghețat  залеђен  îngețat (îngețată) (mn. îngețaț, îngețaće) [akc. îngețat] (prid.) — <i>zaleđen, sleđen, smrznuti> ◊ a trekut ku vićiļi pista rîu îngețat, numa a bagat sama să nu đa pista gĭață supțîre — <i>prešli su sa stokom preko zaleđene reke, samo su pazili da ne nalete na tanak ledi> ◊ ļimba rumîńaskă ḑaśe pi moarće, kînd ćińerișu dă s-o vorbĭaskă, parke ļi gura îngețată, da ińima guală — <i>vlaški jezik je na samrti, kad ga mladi govore, kao da su im usta zaleđena, a srce praznoi> ♦ supr. đižgețat [Por.] ∞ gĭață  [Vidi]

5374  îngițîtură  înghițitură  гутљај  îngițîtură (mn. îngițîturĭ) [akc. îngițîtură] (i. ž.) — <i>gutljaji> ◊ ăl duare gîtu, șă tuata îngițîtura trĭaśe ku durerĭ — <i>boli ga grlo, i svaki gutljaj prolazi sa bolovimai> [Por.] ∞ îngițî  [Vidi]

3128  îngîlbińi  îngălbeni  пожутети  îngîlbińi (ĭuo îngîlbińiesk, ĭel îngîlbińiașće) [akc. îngîlbeńi] (gl. p. ref.) — (color) <i>požuteti, (psih.) prebledetii> ◊ kînd auḑî śe râu s-a fakut la kasă, îngîlbeńi șî înkrîmeńi — <i>kad je čuo kakvo se zlo desilo kod kuče, požuteo je i skamenio sei> ♦ var. îngîlbeńi [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

3129  îngîlbińit  îngălbenit  пожутео  îngîlbińit (îngîlbińi) (mn. îngîlbińiț, îngîlbińiće) [akc. îngîlbińit] (prid.) — 1. (color) <i>požuteo, postao žuti> ◊ bolnau đi gîlbinare, a-ngîlbińit ka śara — <i>bolestan od žutice, požuteo je kao vosaki> ◊ a veńit tuamna, a-ngîlbińit frunḑa în duos — <i>došla je jesen, požutelo je lišće u šumii> ♦ var. îngîlbeńit, îngălbińit, ăngălbińit 2. (med.) <i>prebledeti, izgubiti krv u licui> ◊ kînd îĭ spusîră k-a murit mumî-sa, ĭel sa pĭerdu, șî statu într-o vrĭame îngîlbińit șî luvat, fara pik đi sînźe în firĭe — <i>kad mu rekoše da mu je majka umrla, on se izgubi, i stajaše jedno vreme bled i oduzet, bez kapi krvi u licui> [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

2087  îngîna  îngâna  подражавати  îngîna (ĭuo îngîn, ĭel îngînă) [akc. îngîna] (gl.) — (pej.) <i>podražavati nečiji govor, imitirati, oponašatii> ♦ (fig.) <i>rugati se nekom, i><i><i>ponavljajući njegov način govora,i> začikivati gai> ◊ nu m-a-ngîna, kî kapiț bataĭe! — <i>nemoj me imitirati (=nemoj mi se rugati), jer ćeš dobiti batine!i> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2088  îngînat  îngânat  подражаван  îngînat (îngînată) (mn. îngînaț, îngînaće) [akc. îngînat] (prid.) — <i>podražavan, podvrgnut imitiranju, ruganju, podsmehu ♦ i>(fig.)<i> ismejani> ◊ ĭuo am vrut măĭ bun, la urmă am ĭeșît kornut: întra lume sînt îngînat șî fakut đi rîs — <i>ja sam hteo najbolje, na kraju sam ispao rogonja: pred ljudima sam imitiran i ismejani> [Por.] ∞ îngîna  [Vidi]

2089  îngînatură  îngânare  подражавање  îngînatură (mn. îngînaturĭ) [akc. îngînatură] (i. ž.) — (pej.) <i>podražavanje, imitiranje, naročito nečijeg načina govorai> ♦ (fig.) <i>ruganje, podsmevanjei> ◊ mis satul đi îngînatura a tĭa — <i>sit sam tvog imitiranjai> [Por.] ∞ îngîna  [Vidi]

3380  îngļimpa  înghimpa  пробадати  îngļimpa (ĭuo îngļimp, ĭel îngļimpă) [akc. îngļimpa] (gl. p. ref.) — (med.) <i>probadati, grepsti, čupkatii> ◊ a baut apă rîaśe, śă-l îngļimpă-n gît, a raśit sî ĭară o sî-ĭ sa umfļe śerbiśi — <i>pio je hladnu vodu i grebe ga u grlu, prehladio se i opet će mu nateći krajnicii> ◊ sa vaĭtă kă-l îngļimpă în pĭept — <i>žali se da ga probada u grudimai> ♦ (skr.) impa (imp, impă) [Por.]   [Vidi]

4325  îngrađi  îngrădi  оградити  îngrađi (ĭuo îngrađesk, ĭel îngrađiașće) [akc. îngrađi] (gl. p. ref.) — (tehn.) <i>ograditi, izgraditi ogradu oko nečegai> ◊ n-a îngrađit klańa ku fîn șî tuată a śuguļito uoiļi — <i>nije ogradio stog sa senom, i svog su ga očerupale ovcei> ◊ a îngrađit ļivađa ku spiń — <i>ogradio je livadu trnjemi> ◊ strunga la munće trăbe îngrađi ku gard țapîn pintru lupĭ — <i>staju u planinii treba ograditi jakom ogradom zbog vukovai> [Por.] ∞ gard  [Vidi]

4326  îngrađit  îngrădit  ограђен  îngrađit (îngrađi) (mn. îngrađiț, îngrađiće) [akc. îngrađit] (prid.) — (tehn.) <i>ograđeni> ◊ konaśiļi la munće a fuost îngrađiće ku parĭ — <i>konaci u planini bili su ograđeni koljemi> ◊ măĭ bun ĭe kînd ĭe traușa kășî îngrađită ku zîd đi pĭatră, kă nu măĭ putraḑîaśe ńiśkînd — <i>najbolje je kad je kućno dvorište ograđeno zidom od kamena, jer ne truli nikadai> ◊ đi źaba ĭe luoku îngrađit, ĭară puorśi aĭ sîrbaćiś a tunat ș-a zatrit kukuruḑu — <i>badava je njiva ograđena, opet su divlje svinje provalile i satrle kukuruzi> [Por.] ∞ gard  [Vidi]

4826  îngrașa  îngrășa  угојити  îngrașa (ĭuo îngras, ĭel îngrasă) [akc. îngrașa] (gl. p. ref.) — <i>gojiti, ugojiti, udebljatii> ◊ ș-akuma lumĭa mînă puorśi în padure la žîr, kă akolo măĭ bun sa îngrașă — <i>i sada ljudi teraju svinje u šumu na žir, jer se tamo najbolje ugojei> ◊ kînd parințî nu bagă sama kîće dulśețurĭ dau la kopiĭ, iĭ sa îngrașă ka pĭapińi — <i>kad roditelji ne vode računa koliko slatkiša daju deci, on se ugoje ko lubenicei> ♦ up. îngroșa [Por.] ∞ gras  [Vidi]

4827  îngrașat  îngrășat  угојен  îngrașat (îngrașată) (mn. îngrașaț, îngrașaće) [akc. îngrașat] (prid.) — <i>ugojen, gojazan, debeoi> ◊ đemult gata n-a fuost ńima să fiĭe așa îngrașat, kum ĭastă akuma gata în tota kasa — <i>nekada nije bilo nikog da je tako ugojen, kao što ima sada gotovo u svakoj kućii> ◊ đemult uom îngrașat s-a sokoćit kî ĭe gazdă, da akuma sa vĭađe kî ĭe grasîmĭa buală — <i>nekada su se gojazni ljudi računali u bogataše, ali sada se vidi da je gojaznost bolesti> [Por.] ∞ gras  [Vidi]

6183  îngreona  îngreuna  оптеретити  îngreona (ĭuo îngreońeḑ, ĭel îngreońaḑă) [akc. îngreona](gl. p. ref.) — <i>opteretiti, postati težii> ◊ śeva sa îngreońaḑă kînd iĭ sa marĭașće tovaru — <i>nešto se opterećuje kad mu se povećava tereti> ◊ atîta grasîmĭa la îngreonat, đi nu puaće đi burta sî sa apļaśe — <i>toliko ga je gojaznost opteretila, da ne može od stomaka da se saginjei> ♦ var. îngreuna [Por.] ∞ grĭeu  [Vidi]

6145  îngrižît  îngrijit  забринут  îngrižît (îngrižîtă) (mn. îngrižîț, îngrižîće) [akc. îngrižît] (prid.) — <i>zabrinuti> ◊ s-a dus ćińerișu în rat, aĭ batrîń a ramas sîngurĭ la kasă, tare îngrižîț la śe o să ĭasă beļaua-ĭa — <i>mladići su otišli u rat, a stari su ostali sami kod kuće, jako zabrinuti na šta će izaći taj belaji> [Por.] [Por.] ∞ grižă   [Vidi]

2789  îngropa  îngropa  закопати  îngropa (ĭuo îngruop, ĭel îngruapă) [akc. îngropa] (gl. p. ref.) — 1. <i>zakopati, zakopavatii> ◊ kînd pi vrunu ăl lovĭașće trîasńitu, trăbe ĭuta să-l đizbraśe, șî să-l îngruape în pomînt — <i>kad nekog udari grom, treba brzo da ga svuku i da ga zakopaju u zemljui> 2. <i>sahraniti pokojnikai> ◊ n-avut kînd ńiś să-ĭ îngruape pi aĭ muorț, numa așa ĭ-a lasat, pi kîmpiĭa ratuluĭ — <i>nisu imali kad ni da zakopaju mrtve, nego su ih tako ostavili na ratnom poljui> ♦ supr. đizgropa [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

2792  îngropamînt  îngropamânt  погреб  îngropamînt (mn. îngropamînturĭ) [akc. îngropamînt] (i. s.) — (rel.) <i>pogreb, sahrana, ukopi> ◊ la tuot îngropamîntu baće arîngu la bisîarikă, șî ĭasă puopa ku litiĭļi — <i>na svakom pogrebu lupa crkveno zvono, i izlazi pop sa litajamai> [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

2790  îngropat  îngropat  закопан  îngropat1 (îngropată) (mn. îngropaț, îngropaće) [akc. îngropat] (prid.) — <i>zakopan, zatrpan zemljomi> ◊ aĭ batrîń, kare avut bań, ĭ-a țînut îngropaț în pomînt — <i>stari, koji su imali pare, držali su ih zakopane u zemljii> ◊ ńimik đin uom nuĭe, numa putraḑîașće îngropat în pomînt — <i>ništa od čoveka nema, samo truli zakopan u zemljii> ♦ supr. đizgropat [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

6147  îngroșa  îngroșa  згуснути се  îngroșa (ĭuo îngruos, ĭel îngruasă) [akc. îngroșa] (gl. p. ref.) — 1. (o tečnosti) <i>zgusnuti se; zgrušati sei> ◊ lapćiļi đi uaĭe tuamna ĭe tare îngroșat, mult ĭe dulśe đi mînkare, ama nuĭe đi brînḑă — <i>ovčije mleko s jeseni je jako zgrušeno, mnogo je slatko za jelo, ali nije za siri> 2. (o materiji) <i>udebljati, podebljatii> ◊ sămnu tras ku bîtu pi pomînt trăbe îngroșat, kă nu sa vĭađe kalumĭa unđe trăbe strîbatut drumu — <i>znak povučen štapom po zemlji treba podebljati, jer se ne vidi dobro kuda treba prokopati puti> 3. (o šali) <i>preterati u šegačenju na nečini računi> ◊ s-a îngroșat gluma ku ĭel, s-a mîńiĭat rău, o sî sa bată pănă la urmă — <i>preteralo se u šegačenju sa njim, jako se naljutio, na kraju će se i potućii> ♦ up. îngrașa [Por.] ∞ gruos   [Vidi]

2465  înka  încă  још  înka [akc. înka] (pril.) — <i>još, još uveki> ◊ înka odată — <i>još jednomi> ◊ măĭ vinu înka odată, dakă kućeḑ — <i>dođi još jednom, ako smeši> ◊ đi la doktur înka ńimika — <i>od lekara još uvek ništa (nikakvih vesti)i> ◊ dukî-sa drakuluĭ, înka nu la omorît? — <i>nek idu dođavola, još ga nisu ubili!?i> ◊ (u izr.) duor înka — <i>zar joši> ♦ var. înga (Rudna Glava), înkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. nînkă (Aljudovo) [Mlava]  [Vidi]

5980  înkarunțî  înkărunți  оседети  înkarunțî (ĭuo înkarunțăsk, ĭel înkarunțașće) [akc. înkarunțî] (gl. p.) — <i>osedeti, dobijati sede vlasii> ◊ ĭ-a pĭerit kopiĭi, șî ĭa đi pare rău a înkarunțît ćinîră — <i>poginula su joj deca, i ona je od tuge osedela mladai> [Por.] ∞ karunt  [Vidi]

5377  înkăļika  încăleca  узјахати  înkăļika (ĭuo înkăļik, ĭel înkăļi) [akc. înkăļika] (gl. p. ref.) — <i>uzjahatii> ◊ muoșu s-a mîńiĭat, a înkăļikat ĭapa șî s-a dus — <iiča se naljutio, uzjahao kobilu i otišaoi> [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5378  înkăļikat  încălecat  јашући  înkăļikat (înkăļikată) (mn. înkăļikaț, înkăļikaće) [akc. înkăļikat] (prid.) — <i>jašućii> ◊ mĭarźe pista kulmĭe înkăļikat pi kal, ku fluarĭa dupa urĭake ka baĭețălu — <i>ide brdom jašući konja, sa cvetom iza uveta kao momčići> [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5409  înkeĭa  încheia  спојити  înkeĭa (ĭuo înkĭeĭ, ĭel înkĭaĭe) [akc. înkeĭa] (gl. p. ref.) — 1. <i>zaključatii> ◊ înkeĭa însamnă kă śuava sa înkiđe ku kĭaĭa — <i>zaključati znači nešto zatvoriti ključemi> ♦ sin. înkuńa 2. <i>spojiti, uklopitii> ◊ dakă sa masură kalumĭa, bļăńiļi în astal sa înkĭaĭe ļesńe — <i>ako se izmeri dobro, daske stola se lako uklopei> 3. <i>sklopitii> ◊ doă țărĭ a înkeĭat paśa kînd s-a vaḑut kă ratu nu duśe ńimika — <i>dve države sklopile su mir kad se videlo da rat ne donosi ništai> ♦ sin. înkuńa, înkiđa [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

3284  înkeĭat  încheiat  спојен  înkeĭat2 (înkeĭată) (mn. înkeĭaț, înkeĭaće) [akc. înkeĭat] (prid.) — 1. (tehn.) <i>spojen, sastavljen iz delovai> ◊ grinḑîļi n-a fuost înkeĭaće kum trăbe, șî koļiba s-a strîmbat đi pi fuga — <i>grede nisu bile dobro spojene, i koliba se brzo nakrivilai> 2. (za brave i katance) <i>zaključani> ◊ borđiĭu n-avut ńiś ușă, ńiś ferĭeșć, șî lumĭa ńiś n-avut śe sî-nkĭaĭe — <i>zemunica nije imala ni vrata ni prozore, pa ljudi nisu ni imali šta da zaključavajui> 3. (kal.) <i>svršen, istekaoi> ◊ luna, anu, stamîna înkeĭată — <i>svršeni mesec, nedelja, godinai> [Por.] ∞ înkeĭa  [Vidi]

5987  înkeĭat  încheiat  спојен  înkeĭat2 (înkeĭată) (mn. înkeĭaț, înkeĭaće) [akc. înkeĭat] (prid.) — (tehn.) <i>spojen, sastavljen; zaključani> ◊ blăńiļi în astal sînt înkeĭaće bińe, șî înțîpeńiće ku piruańe lunź — <i>daske na stolu su dobro sastavljene, i učvršćene dugačkim ekserimai> [Por.] ∞ kĭaĭe   [Vidi]

5581  înkiđa  închide  затворити  înkiđa (ĭuo înkiđ, ĭel înkiđe) [akc. înkiđa] (gl. p. ref.) — 1. <i>zatvoritii> ◊ s-a dus đemult să înkidă vićiļi, șî nuĭe sî sa-ntuarkă — <i>otišao je odavno da zatvori stoku, i nema ga da se vratii> ◊ muĭare lîtratuare, nu măĭ înkiđe gura — <i>žena lajavica, usta ne zatvarai> 2. (o boji) <i>zatamnitii> ◊ alba ĭuta sa imă, sa puńe în ĭa kîta ńegru sî sa înkidă — <i>belo se brzo prlja, stavlja se u nju malo crne da se zatamnii> [Por.]  [Vidi]

4057  înkina  închina  метанисати  înkina (ĭuo ma înkin, ĭel sa înki) [akc. înkina] (gl. p. ref.) — 1. (rel.) <i>metanisati, klanjati sei> ◊ stapînu kășî sa înkină la prazńik — <i>domaćin kuće metaniše na slavii> ◊ pănă-nkuaśa, rumîńi la prazńik s-a înkinat în kuot, la țîțînă dupa ușă — <i>do nedavno, Vlasi su na slavi metanisali u ćošku, kod šarki iza vratai> 2. <i>proklinjati, kletii> ◊ înkinul să-l înkin, nu măĭ puot traĭi ku ĭel — <i>proklet bio da je proklet, ne mogu više živeti s njimi> ◊ înkinu-će, kopiļe, lasî-će đi noroḑîĭ — <i>prokleto bilo, dete, mani se ludorijai> ♦ var. ănkina [Por.]   [Vidi]

4092  înkinatură  închinătură  метанисање  înkinatură (mn. înkinaturĭ) [akc. înkinatură] (i. ž.) — (rel.) <i>metanisanje, molitvai> ◊ înkinatura ĭe rugamîntu înźenunkĭat la prazńik — <i>metanisanje je molitveno klečanje na slavii> ◊ înkinatură đemult s-a fakut pi pomînt în kuot dupa ușă, la țîțînă — <i>metanisanje se nekada činilo na zemlji u ćošku iza vrata, kod šarkii> ♦ var. înkinat ◊ înkinatu sa faśe pi kîlțanu stapînuluĭ, așćernut pi pomîntu guol alu puodu kășî — <i>metanisanje se obavlja nad muškom košuljom, prostrtoj na golom podu kućei> ♦ var. înkinaśuńe [Por.] ∞ înkina  [Vidi]

5582  înkis  închis  затворен  înkis (înki) (mn. înkiș, înkișă) [akc. înkis] (prid.) — 1. <i>zatvoreni> ◊ a pośit kîmpu, a înkis drumu — <i>zapotkao polje, zatvorio puti> ◊ a înkis ușa ku paru, a ramas koļiba pustîńe — <i>zatvorio vrata kocem, ostala je kuća pustai> 2. (o boji) <i>tamani> ◊ vînît înkis, ruoșu înkis — <i>tamnoplav, tamnocrveni> 3. <i>ćutljiv, namćorasti> ◊ nu șću la kare va sîmana așa înkisă șă ponćură — <i>ne znam na koga liči tako ćutljiva i zatvorenai> [Por.] ∞ înkiđa   [Vidi]

5583  înkisuare  închisoare  затвор  înkisuare (mn. înkisuorĭ) [akc. înkisuare] (i. ž.) — 1. <i>zatvori> ◊ la prins în fur, ș-a fuost trîĭ ań la înkisuare pintru aĭa — <i>uhvatili ga u krađi, i proveo je tri godine u zatvoru zbog togai> 2. (o reljefu) <i>tesnac, klanaci> ◊ a sapat rîu ș-a fakut o înkisuare đi nu măĭ trĭeś ńiś pi piśuare pi marźină — <i>prokopala je reka tesnac da ne možeš ni pešice proći obalomi> ♦ sin. strîmtuare [Por.] ∞ înkiđa  [Vidi]

4028  înkîlțamînt  încălțămînt  обућа  înkîlțamînt (mn. înkîlțamînće) [akc. înkîlțamînt] (i. s.) — <i>obućai> ◊ đemult, tuata vara lumĭa a mĭers đeskulț, fara înkîlțamînće — <i>nekada, celo leto ljudi su išli bosi, bez obućei> ◊ tuaće înkîlțamînćiļi, fiva đi kopiĭ, fiva đ-aĭ batrîń, lumĭa a fakut sîngură, la kasa luor — <i>svu obuću, bilo za decu, bilo za odrasle, ljudi su izrađivali sami, kod svojih kućai> [Por.] ∞ înkalța  [Vidi]

5411  înkîrļiga  încârliga  погрбити се  înkîrļiga (ĭuo înkîrļig, ĭel înkîrļi) [akc. înkîrļiga] (gl. p. ref.) — <i>pogrbiti se, savitii> ◊ uomu sa înkîrļigă or đi durĭare or đi bătrîńața — <i>neko se pogrbi ili od bola ili od starostii> [Por.] ∞ kîrļig  [Vidi]

5412  înkîrļigat  încârligat  погрбљен  înkîrļigat (înkîrļigată) (mn. înkîrļigaț, înkîrļigaće) [akc. înkîrļigat] (prid.) — <i>pogrbljen, presamićeni> ◊ đi druĭare a mĭers o stamînă înkîrļigat ka lula — <i>od bolova išao je nedelju dana pogrbljen kao lulai> ♦ sin. kokoșat [Por.] ∞ kîrļig  [Vidi]

1747  înkļeșta  încleșta  укљештити (се)  înkļeșta (ĭuo înkļeșćieḑ, ĭel înkļeșćiaḑă) [akc. înkļeșta] (gl. p. ref.) — <i>uklještiti (se), priklještiti (se), stegnuti (se), ukočiti (se)i> ◊ a rîđikat grĭeu, ș-a-nkļeștat șîaļiļi — <i>digao je teško i uklještio leđai> ◊ marmurĭeșć lupi s-îĭ sa-nkļeșćiaḑă gura — <i>omađijaš vukove da im se uklješte ustai> ♦ / în — <i>ui> + kļeașće — <i>kleštai> [Por.] ∞ kļeașće  [Vidi]

6044  înkolaśi  încolăci  склупчати се  înkolaśi (ĭuo înkolaśĭesk, ĭel înkolaśĭașće) [akc. înkolaśi] (gl. p. ref.) — <i>sklupčati se; uviti u krugi> ◊ o nopîrkă ku obrăń sa înkolaśit supt otkuos, ș-a muśkat fata đi piśuor pănă a lukrat la fîn — <i>jedna šarka se sklupčala pod otkos, i ujela devojčicu za nogu dok je radila na senui> [Por.] ∞ kolak   [Vidi]

5829  înkolțî  încolți  исклијати  înkolțî (ĭuo înkolțăsk, ĭel înkolțașće) [akc. înkolțî] (gl. p. ref.) — (bot.) <i>isklijatii> ◊ kînd va înkolțî grîu, o sî sa vadă śe birekĭet o să fiĭe — <i>kad bude isklijalo žito, videće se kakav će rod bitii> ◊ krumpiĭi a înkolțît în gruapă — <i>krompir je proklijao u trapui> [Por.] ∞ kuolț  [Vidi]

6061  înkondora  închiondora  намргодити се  înkondora (ĭuo înkondorĭeḑ, ĭel înkondorĭaḑă) [akc. înkondora] (gl. p.) — (o pogledu) <i>namrgoditi se, mrko ili preteće gledatii> ◊ s-a mîńiĭat rău, da uoki a înkondorat đi numa sfulđiră — <i>naljutio se žestoko, a pogled namrgodio da samo sevai> [GPek]  [Vidi]

6062  înkondorat  închiondorat  намргођен  înkondorat (înkondorată) (mn. înkondoraț, înkondoraće) [akc. înkondorat] (prid.) — (o pogledu) <i>namrgođeni> ◊ uom înkondorat ĭe tare mîńios, sa uĭtă kĭorđiș, gata să sară la bataĭe — <i>namrgođen čovek je jako ljut, gleda ispod oka, spreman da započne tučui> [GPek] ∞ înkondora  [Vidi]

5588  înkonveĭa  încoveia  искривити  înkonveĭa (ĭuo înkonveĭ, ĭel înkonveĭe) [akc. înkonveĭa] (gl. p. ref.) — <i>iskriviti, savijatii> ◊ uom batrîn sa înkonveĭe đi bătrîńață — <i>star čovek iskrivi se zbog starostii> ◊ baće la fĭer să-l înkonveĭe đi plug — <i>kuje gvožđe da ga savije za plugi> [Por.] ∞ koveĭ  [Vidi]

5589  înkonveĭat  încovoiat  искривљен  înkonveĭat (înkonveĭată) (mn. înkonveĭaț, înkonveĭaće) [akc. înkonveĭat] (prid.) — <i>iskrivljen, savijeni> ◊ punća pista rîu ĭe înkonveĭată kî ĭe fakută đi ļemn zîmosăk — <i>brvno preko reke se iskrivilo jer je napravljeno od sirovog drvetai> ♦ sin. strîmbat [Por.] ∞ koveĭ  [Vidi]

2875  înkrețît  încreţit  наборан  înkrețît (înkrețîtă) (mn. înkrețîț, înkrețîće) [akc. înkrețît] (prid.) — <i>naboran, pun borai> ◊ krețanu, kare l-a fakut baba Ĭuana, ku ańi stă înkrețît — <i>krecan koji je izradila baba Jona, godinama ostaje naborani> [Por.] ∞ kri  [Vidi]

6055  înkrîmeńi  încremeni  скаменити се  înkrîmeńi (ĭuo înkrîmeńesk, ĭel înkrîmeńașće) [akc. înkrîmeńi] (gl.) — (psih.) <i>skameniti se, zanemetii> ◊ kînd s-a-ntîńit sîngur în munće ku śopîru đi lupĭ, a înkrîmeńit în luok — <i>kad se u planini sam sreo sa čoporom vukova, skamenio se u mestui> ◊ uomu înkrîmeńașće đi vro frikă mare, muțîașće, da ińima numa śe nu-ĭ sîare đin pĭept — <i>čovek se skameni od nekog velikog straha, zanemi, a srce samo što mu ne iskoči iz grudii> ♦ sin. marmuri [Por.] ∞ krĭamińe   [Vidi]

2357  înkroșńat  încrosnat  упрћен  înkroșńat (înkroșńată) (mn. înkroșńaț, înkroșńaće) [akc. înroșńat] (prid.) — 1. <i>uprćen, koji je uprtio teret, natovareni> ◊ nu sta aśiĭa înroșńat, ku trasta-n șîaļe, numa dubuarĭo șî șăḑ ku nuoĭ — ne stoj tu uprćen, sa torbom na leđima, nego je skini, i sedi s nama 2. (fig.) <i>opterećen brigomi> ◊ nu măĭ puot, mi sînt înkroșńat ku atîća gîndurĭ grĭaļe đi îm vińe s-îm fak storăńe — <i>ne mogu više, toliko sam uprćen teškim mislima da mi dođe da se ubijemi> [Por.] ∞ kruoșnă   [Vidi]

1829  înkura  încura  тркати се  înkura (ĭuo ma înkur, ĭel sa înkură) [akc. înkura] (gl. p. ref.) — <i>trkati se, nadmetati se u trčanju; ići trkom; (za konja) kasatii> ◊ aĭ’ să ńe-nkurăm dumińikă, dakă kućez — <i>hajde da se trkamo u nedelju, ako smeši> ♦ sin. aļerga [Tim.]   [Vidi]

4241  înpreuna  împreuna  саставити  înpreuna (ĭuo înpreun, ĭel înpreună) [akc. înpreuna] (gl. p. ref.) — <i>sastaviti, spojiti, povezati, sabrati; sastati se, skupiti sei> ◊ aăla kare va înpreuna pi iĭ duoĭ, mare lukru o să fakă — <i>taj koji bude spojio njih dvoje, veliki će posao uraditii> ◊ kînd sa înpreună șapće ku triĭ, sa kapîtă ḑîaśe — <i>kad se sabere sedam i tri, dobija se deseti> ◊ în tota dumińika, or la vro ḑî mare, sa înpreuna baĭețî la trînćală — <i>svake nedele, ili na neki praznik, sastajaše se momci na rvanjui> ♦ var. împreuna [Por.]  [Vidi]

4244  înpreunare  împreunare  уједињење  înpreunare (mn. înpreunărĭ) [akc. înpreunare] (i. ž.) — (ret.) <i>ujedinjenje, udruživanje, udruženje, sastavljanje, spajanjei> ◊ đi źaba a fakut înpreunare, kînd nu s-a dat ńima ku iĭ — <i>badava su napravili udruženje, kad se niko nije poveo za njimai> ◊ nu s-a pasat lu ńima đi înpreunăriļi luor — <i>nije mario niko za njihovo udruživanjei> ♦ var. înpreunatură [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

4243  înpreunat  împreunat  спојен  înpreunat (înpreunată) (mn. înpreunaț, înpreunaće) [akc. înpreunat] (prid.) — (o živom biću) <i>spojen, sastavljen, udružen; ujedinjeni> ◊ mĭerg înpreunaț pin sat, șî kîntă — <i>idu udruženi kroz selo, i pevajui> ◊ sîrbi ku rumîńi înpreunat a tunat în razbăl ku turśi — <i>Srbi i Vlasu su ujedinjeno ušli u rat sa Turcimai> [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

3889  înpuns  înpuns  бодење  înpuns1 (mn. înpunsurĭ) [akc. înpuns] (i. m.) — <i>bodenje, ubadanjei> 1. (o igli) <iivenje, ušivanjei> ◊ ĭastă sîrbatuorĭ grĭaļe kînd nuĭe bun đi înpuns ku aku — ima teških praznika kada nije dopušteno ubadanje iglom 2. (o rogatoj stoci) <i>bodenje rogovimai> ◊ trasńirĭa boĭi-ĭa, ĭară s-a pus pi înpuns, s-a luvat la kuarńe pî sa mînă pi kîm — grom spalio one bikove, opet su započeli bodenje, ukrstili rogove pa se ganjaju niz polje [Por.] ∞ înpunźe   [Vidi]

3890  înpuns  împuns  убоден  înpuns2 (înpunsă) (mn. înpunsă, înpunș) [akc. înpuns] (prid.) — <i>uboden, probušeni> ◊ a trekut ku ruata pista vro pĭatră, a-nbrukat guma ș-a-mpins ruata pănă la kasă ku guma înpunsă — <i>prešao je biciklom preno nekog kamena, probušio je gumu pa je gurao bicikl do kuće tako sa probušenom gumomi> ◊ pi muoșu an la înpuns berbĭeku, șî ĭel, saraku a măĭ trait kîta așa înpuns, ș-a murit — <i>starca je lani uboo ovan, pa je on, siroma, živeo još malo tako uboden, i umroi> ♦ var. împuns [Por.] ∞ înpunźe   [Vidi]

3887  înpunźe  împunge  бости  înpunźe (ĭuo înpung, ĭel înpunźe) [akc. înpunźe] (gl. p. ref.) — 1. (o rogatoj stoci) <i>bosti, napadati rogovimai> ◊ buou blînd, nu-npunźe, da pîrdańiku đi berbĭek înpunźe ku furișu, đi la șîaļe — <i>vo je pitom, ne bode, a prokleti ovan bode iz potaje, s leđai> ◊ đemult munćeńi a țînut buoĭ marĭ, șî mulț inș a fuost înpunș pănă la muarće — <i>nekada su planinci imali velike bikove, i mnogo je ljudi bilo izbodeno na smrt i>2. (o šiljatim predmetima) <iivenje, bušenje, probijanje, probadanje materijalai> ◊ a kroit pĭaļa đi opinś, a ramas numa să înpungă găurļi — <i>skrojio je kožu za opanke, ostalo je samo da izbuši rupei> 3. (med.) <i>anginai> ◊ sa vaĭtă kă o înpunźe śuava în pĭept, duare ka kînd vrunu înpunźe ku kuțîtu — <i>žali se da je nešto probada u grudima, boli kao da neko probada nožemi> ♦ var. impunźe ♦ sin. înbrukă [Por.]   [Vidi]

4603  însamnat  însemnat  означен  însamnat (însamnată) (mn. însamnaț, însamnaće) [akc. însamnat] (prid.) — <i>označen, obeleženi> ◊ giind kă la luok însamnat ku kruśiță ĭastă bań îngropaț, s-a frînt sapînd în pĭatră guală — <i>misleći da na mestu označenom krstićem ima zakopanog blaga, polomili se kopajući u golom kamenui> ◊ kînd a fuost fată mare s-a țînut ku uamiń însuraț, ș-a ramas în sat pănă la muarće însamnată ka kurveșćina — <i>kad je bila devojka, išla je sa oženjenim muškarcima, pa je u selu ostala do smrti obeležena kao kurveštinai> [Por.] ∞ sămn   [Vidi]

3936  însańina  însenina  разведрити се  însańina (ĭuo ma însańińeḑ, ĭel sa însańińaḑă) [akc. însańina] (gl. p. ref.) — (o vremenu) <i>razvedriti se, razvedravati se, razbistriti sei> ◊ pi la amńaḑîț a-nśeput să bată vîntu, nuviri sa sparsîră șî śĭerĭu s-a însańinat đi la rîsarit pănă la zovîrńit — <i>oko podneva počeo je da duva vetar, oblaci su se razišli i nebo se razvedrilo od istoka do zapadai> [Por.] ∞ sańin  [Vidi]

4377  însîtoșa  însetoșa  жеднети  însîtoșa (ĭuo însîtoșăḑ, ĭel însîtoșaḑă) [akc. însîtoșa] (gl.) — <i>žednetii> ◊ a mînkat brînḑă sarată, șî kînd a-nśeput însîtoșa, un krśag đi apă nu la sîturat — <i>jeo je slani sir, i kad je počeo žedneti, krčag vode ga nije zasitioi> ◊ măĭ rău ĭe kînd însîtoșaḑă vićiļi, da ogașîļi a sakat — <i>najteže je kad stoka ožedni, a potoci presušilii> [Por.] ∞ sîaće  [Vidi]

4870  înspina  înspina  набости се  înspina (ĭuo ma înspin, ĭel sa înspi) [akc. înspina] (gl. ref.) — <i>nabosti se na trni> ◊ kum kopiĭi să nu sa înspińe, kînd mĭerg đeskulț dupa viće — <i>kako deca da se ne nabodu na trn, kad idu bosi za stokomi> ◊ pi muoșu nu-l duare kînd s-a-nspină-n vrun țaruș, kî luĭ ĭe pĭaļa la talpă gruasă ka źeĭśtu — <iiču ne boli kad se nabode na neki šiljak, jer je njemu koža na stopalu debela ko prsti> [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

4743  înstrina  înstrăina  отуђити  înstrina (ĭuo ma înstrińeḑ, ĭel sa înstrińaḑă) [akc. înstrina] (gl. p. ref.) — <i>otuđiti, postati tuđ, strani> ◊ astîḑ tuot nat kată trĭaba luĭ, șî lumĭa mult s-a înstrinat — <i>danas svako gleda svoja posla, i ljudi su se mnogo otuđilii> ♦ var. înstrinata [Por.] ∞ strin  [Vidi]

5997  însura  însura  женити  însura (ĭuo însuor, ĭel însuară) [akc. însura] (gl. p. ref.) — <i>ženiti, oženitii> ◊ sa ćem parințî kă kopilu nu sa va însura ńiśkînd, kă nu marĭașće đi fĭaće — <i>boje se roditelji da se sin neće oženiti nikad, jer ne mari za devojkei> ◊ atîta ăl traźe ińima la fata-ĭa đi sigurat o sî sa însuare ku ĭa — <i>toliko voli tu devojku, da će se sigurno njome oženitii> [Por.]   [Vidi]

5998  însurat  însurat  ожењен  însurat (însurată) (mn. însuraț, însuraće) [akc. însurat] (prid.) — (o muškarcima) <i>oženjeni> ◊ uomu kare ĭe însurat ku fata mĭa, miĭe vińe źińire — <i>čovek koji je oženjen mojom ćerkom, meni je zeti> ◊ traĭu ĭ-a trĭekut ku nasu-n kărț, parke a fuost însurat ku ĭaļe, atîta ĭ-a fuost drag đi ĭaļe — <iivot je proveo sa nosom u knjigama, kao da je bio oženjen njima, toliko ih je voleoi> [Por.] ∞ însura  [Vidi]

5981  înśepĭa  începe  почети  înśepĭa (ĭuo înśep, ĭel înśiape) [akc. înśepĭa] (gl. p.) — <i>početi, započeti, načetii> ◊ kînd a înśeput viskulu, n-avut unđe să fugă numa s-a pićit dupa un fag gruos — <i>kad je počela mećava, nisu imali gde da pobegnu, nego su čučnuli iza jedne debele bukvei> ◊ nu înśepĭa pîńa pănă nu sa dă đi pomană la-ĭ muorț — <i>ne načinji hleb dok se ne nameni mrtvimai> [Por.]  [Vidi]

4048  înśet  încet  тихо  înśet [akc. înśet] (pril.) — (o zvuku) <i>tiho, polako, laganoi> ◊ a mĭers înśet, nu ĭ-a uḑît ńima — <i>išli su polako, nije ih čuo nikoi> ◊ kîntă măĭ înśet, să nu pumeńeșć kopilu — <i>pevaj malo tiše, da ne probudiš detei> ◊ or stînźe radio-la, or dăĭ măĭ înśet, ma duare kapu đi ĭel — <i>ili gasi taj radio, ili ga utišaj, boli me glava od njegai> ♦ (demin.) înśetuńel, înśetuļeț ♦ sin. merĭeu, bińișor [Por.]  [Vidi]

4049  înśetuńel  încetinel  лагано  înśetuńel [akc. înśetuńel] (pril.) — (demin.) <i>lagano, tiho, nežnoi> ◊ duarme ușuor, kît đi înśetuńel să puvestîm, kopilu sa pumeńașće șî plînźe — <i>lako spava, koliko god tiho da pričamo, dete se budi i plačei> ♦ / (demin.) < înśet [Por.] ∞ înśet  [Vidi]

4891  înśețoșa  încețoșa  замаглити  înśețoșa (ĭuo ma înśețoșăḑ, ĭel sa înśețoșaḑă) [akc. înśețoșa] (gl. p. ref.) — <i>zamagliti sei> ◊ stîkla la ferĭastă sa înśețoșaḑă đi aburĭ kare vińe đin kuĭnă — <i>prozorsko staklo zamagljuje se od pare koja dolazi iz kuhinjei> [Por.] ∞ śață  [Vidi]

4895  înśețoșală  încețoșare  замагљивање  înśețoșală (mn. înśețoșaļe) [akc. înśețoșală] (i. ž.) — <i>zamagljivanje, zamućivanjei> ◊ înśețoșală ĭe kînd sa puńe śața, șî nu sa vĭađe ńimika înainća uokiluĭ — <i>zamagljivanje je kad pada magla, i ne vidi se ništa pred očimai> [Por.] ∞ śață   [Vidi]

4186  înśins  încins  опасан  înśins (înśinsă) (mn. înśi, înśinsă) [akc. înśins] (prid.) — <i>opasan, vezan nečim oko pojasai> ◊ aĭ batrîń n-avut kurauă, da vruńi ńiś braśirĭ, pă a mĭers înśinș ku ćiĭ șă ku kurpiń — <i>stari nisu imali kaiš, a neki ni tkanice, pa su išli opasani likom ili lijanomi> [Por.] ∞ înśinźe  [Vidi]

4185  înśinźe  încinge  опасати  înśinźe (ĭuo ma înśing, ĭel sa înśinźe) [akc. înśinźe] (gl. p. ref.) — <i>opasati, vezati pojas oko pasai> ◊ n-a putut sî sa înśingă, kă kuraua ĭ-a fuost skurtă — <i>nije mogao da se opaše, jer mu je kaiš bio krataki> ◊ nu sa înśins kalumĭa, șî braśii iĭ sa điins — <i>nije se opasala dobro, i tkanice su joj se otpasalei> ♦ var. înśinźa ♦ supr. điinźe [Por.]  [Vidi]

4622  înśudat  înciudat  љутит  înśudat (înśudată) (mn. înśudaț, înśudaće) [akc. înśudat] (prid.) — <i>ljutit, ljuti> ◊ vorba înśudat ĭe pastrată într-un kînćik batrîn, kare înga-l kînta moșu Miroslau Śuļin đin Șarbanuț — <i>reč inčudat sačuvana je u jednoj staroj pesmi, koju peva čiča Miroslav Čulin iz Šarbanovcai> ♦ sin. mîńiuos [Crn.] ◊ n-aĭ ku ĭel trĭabă, kî ĭe rău înśudat — <i>nemoj da imaš posla s njim, jer je jako ljuti> (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

5825  întari  întări  јачати  întari (ĭuo întarĭesk, ĭel întarĭașće) [akc. întari] (gl. p. ref.) — <i>jačati, snažiti, stvrdnutii> ◊ uomu kare îmblă șî lukră, întarĭașće pućarĭa șă lunźașće traĭu — <i>čovek koji se kreće i radi, jača snagu i produžava životi> ◊ pomîntu sa întarĭașće dakă nu pluaĭe — <i>zemlja se stvrdnjava, ako ne pada kišai> ◊ (izr.) întarĭașće vuorba — <i>potvrđuje datu reči> [Por.] ∞ tare  [Vidi]

5826  întarit  întărit  појачан  întarit (întari) (mn. întariț, întariće) [akc. întarit] (prid.) — <i>pojačan, učvršen, stvrdnuti> ◊ a măĭ pus o bîrnă la punće, ș-akuma poț trĭśa ku tovaru-n șîaļe pi ĭa kă ĭe punća întarită bun — <i>stavili su još jednu gredu na brvnu, i sada možeš preći sa tovarom na leđima, jer je brvno dobro pojačaoi> ◊ a batut parĭ pi lînga țapă, akuma ĭe întarită bińe să nu sa măĭ klaćińe — <i>nabilli su kočeve pored stožera, sada je dobro učvršćen da se više ne klatii> ◊ în pomînt întarit ka pĭatră, nu sa puaće sapa — <i>u zemlji stvrdnutoj kao kamen, ne može se kopatii> [Por.] ∞ tare  [Vidi]

3158  întămpinare  întâmpinare  састав  întămpinare (mn. întămpinărĭ) [akc. întămpinare] (i. ž.) — (tehn.) <i>sastav, spoji> ◊ bun s-a-nkeĭat blăńiļi, întămpinarĭa gata nu sa vĭađe — <i>dobro su se spojile daske, spoj se gotovo ne vidii> ◊ numa sî sa măĭ ńićeḑaskă întămpinărĭļi, șî astalu ĭe gata — <i>samo da se još izglade spojevi, i sto je gotovi> [Stig] ∞ întămpina  [Vidi]

5827  întărîta  întărâta  дражити  întărîta (ĭuo întarît, ĭel întarîtă) [akc. întărîta] (gl. p. ref.) — <i>dražiti, razdražitii> ◊ nu întărîta kîńiļi, kă dakă sîare la ćińe, n-o sî ći puot apîra — <i>ne draži pseto, jer ako skoči na tebe, neću te moći odbranitii> ◊ numa la întărîtat, șî s-a dus — <i>samo ga je radražio, i otišaoi> [Por.]  [Vidi]

5337  întîń  întâi  прво  întîń [akc. întîń] (br.) — <i>prvoi> ◊ întîń șî-ntîń, aĭa nu puaće fi așa kum sa puvestîașće — <i>prvo i prvo, to ne može biti tako kako se pričai> ◊ aĭde întiń să veđem śi ĭe adavarat đin aĭa — <i>hajde prvo da vidimo šta je istinito od togai> ◊ măĭ întîń ažuns kopiĭi luĭ, pă aĭ miĭ — <i>prvo su stigla njegova deca, pa mojai> ◊ nu sa șćiĭe kare ĭe întîń la rînd — <i>ne zna se ko je prvi na redui> [Por.] ♦ dij. var. întîĭ [Kmp.]  [Vidi]

3207  întîńală  întâlniire  сусрет  întîńală (mn. întîńelurĭ) [akc. întîńală] (i. ž.) — <i>susret, sretanje; sastanaki> ◊ s-a dus în sat, la întîńală ku ńiskaĭ ńigustuorĭ — <i>otišao je u selo, na susret sa nekim trgovcimai> ◊ đemult, la întîńală ku aĭ batrîń, aĭ ćińirĭ ļ-a țukat mîna — <i>nekad, pri susretu sa starijima, mladi su im ljubili rukui> ◊ întîńala fu skurtă, kă tuoț a grabit — <i>susret beše kratak, jer su svi žurilii> ♦ var. întîńit [Por.] ∞ întîńi  [Vidi]

3206  întîńi  întâlni  сретати  întîńi (ĭuo întîńesk, ĭel întîńașće) [akc. întîńi] (gl. p. ref.) — <i>sretati, susretati sei> ◊ în oraș întîńieșć numa lume ńikunoskută — <i>u varoši srećeš samo nepoznate ljudei> ◊ a fuost mik kînd s-a întîńit măĭ întîń ku așa nakaz — <i>bio je mali kada se prvi put susreo sa takvim problemomi> ◊ sa va întîńi, or ni sa va întîńi, aĭa numa Ursa va șći — <i>da li će se sresti, ili se neće sresti, to samo Usud znai> ♦ var. ĭuo întîńiesk, ĭel întîńiașće [Por.]  [Vidi]

2880  întođeuna  întotdeauna  увек  întođeuna [akc. întođeuna] (pril.) — <i>uvek, svakad, u bilo koje vremei> ◊ întođeuna, kînd ma duk la ĭel, ĭel sa skuală șî-n dă mînă — <i>uvek, kad idem kod njega, on ustaje i pruža mi rukui> ♦ var. întuđiuna ◊ dăĭ pi la mińe întuđiuna kînd puoț — <i>navrati kod mene uvek kad možeši> ♦ var. întotđeuna ♦ / în + to[t] + đe + una [Por.] ∞ tout  [Vidi]

5618  întrista  întrista  растужити  întrista (ĭuo ma întrișćeḑ, ĭel sa întrișćaḑă [akc. întrista] (gl. p. ref.) — <i>rastužiti sei> ◊ kînd a vaḑut kopilu rupt șî krunt, s-a întristat, șî s-a pus pi plîns — <i>kad je videla pocepano i krvavo dete, rastužila se i briznula u plači> ◊ mult ma întrișćaḑă kînćiśiļi nuaștre aļi batrîńe — <i>mnogo me rastužuju naše stare pesmei> [Por.] ∞ trist  [Vidi]

3835  întrĭeg  întreg  цео  întrĭeg (întrĭagă) (mn. întrĭeź, întrĭaźe) [akc. întrĭeg] (prid.) — 1. <i>ceo, sav, potpuni> ◊ lukru întrĭeg n-a țînut ńiś un śas — <i>ceo posao nije trajao ni jedan sati> ◊ bĭețîuosu, a vindut moșîĭa întrĭagă, ș-a ramas pi drumol mare — <i>pijandura, prodao celo imanje i ostao na ulicii> ◊ pănă a fuost măĭ ćinîr, a țînut minće kînćiśiļi întrĭeg, d-akuma ļ-a zuĭtat đi tuot — <i>dok je bio mlađi, pamtio je cele pesme, a sada ih je potpuno zaboravioi> 2. (fig.) <i>normalani> ◊ uom pļesńit, nuĭe întrĭeg — <i>blesav čovek, nije normalani> [Por.]  [Vidi]

2530  întrokĭat  întreochiat  оболелих очију  întrokĭat (întrokĭată) (mn. întrokĭaț, întrokĭaće) [akc. întrokĭat] (prid.) — (zast.) (med.) <i>obolelih očijui> (za goveda) ◊ buou vro stamînă mĭarźe întrokĭat: uoki-ĭ sînt sînźaruoș, pļińe đi lîăkrîmĭ ... sa kunuașće kă nu vĭađe kalumĭa — <i>vo već nedelju ide obolelih očiju: oči su mu krvave, pune suza ... primećuje se da ne vidi dobroi> [Por.] ∞ întrokĭa  [Vidi]

3718  întruuna  întruna  једнако  întruuna [akc. întruuna] (pril.) — 1. (o vremenu) <i>jednako, neprekidno, neprestanoi> ◊ đi kînd iĭ s-a rapus mumî-sa, plînźe întruuna ḑîua, nuapća — <i>od kad joj je umrla majka, jednako plače danju, noćui> 2. (o predmetu) <i>ujedno, uceloi> ◊ parśelo-sta ku blana-ĭa mĭerg întruuna — <i>ovaj komad sa tom daskom idu ujedno (čine celinu)i> ♦ var. întruna ♦ var. ăntrăuna (Tanda) ♦ up. una-ntruuna [Por.] ∞ una  [Vidi]

3131  întuarśe  întoarce  враћати  întuarśe (ĭuo întuork, ĭel întuarśe) [akc. întuarśe] (gl. p. ref.) — 1. <i>vraćati sei> ◊ tuot sa întuarśe, ćińerĭața ńiśkînd — <i>sve se vraća, mladost nikadi> ◊ s-a mîńiĭat pi parinț, ș-a pļekat în lumĭa albă, a spus kă ńiś muort nu sa întuarśe la kasă — <i>naljutio se na roditelje i krenuo u beli svet, rekao je da se ni mrtav neće vratiti kućii> ◊ sa faśe șuop, sa labdă kă nu-m întuarśe bańi — <i>pravi se mutav, hvali se da mi neće vratiti novaci> 2. <i>vrteti se, okretati se u mestui> ◊ s-a mînkat fusu, șî ruata sa întuarśe în luok — <i>ojela se osovina, i točak se okreće u mestui> 3. <i>okretati na stranui> ◊ s-a zuĭtat baba să întuarkă malaĭu-n śirińe, șî tuot a ars pi o parće — <i>zaboravila baba da okrene proju u crepulji, pa je sva izgorela sa jedne stranei> [Por.]   [Vidi]

2918  întuńerik  întuneric  мрак  întuńerik (mn. întuńeriśe) [akc. întuńerik] (i. m.) — 1. <i>mrak, tama; pomrčinai> ◊ mare pakat kînd uomu muare la întuńerik, fara lumanare — <i>veliki je greh kad čovek umre u mraku, bez svećei> [Zvizd] ♦ sin. ńegura [Por.] 2. <i>severi> ◊ dă la întuńerik baće vîn kare-l kĭamă pîșļa or dunarĭanu — <i>sa severa duva vetar koji se zove pišlja ili dunavaci> (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

2398  înuntru  înuntru  унутра  înuntru [akc. înuntru] (pril.) — <i>unutrai> ◊ s-a-nkis înuntru, în kasă, șă nu ĭasă — <i>zatvorio se unutra, u kući, i ne izlazii> ◊ fuź înuntru, nu sta la pluaĭe afară — <i>beži unutra, ne stoj napolju na kišii> ◊ kum aĭ tunat înuntru, kînd ĭuo am înkis kasa đinuntru ku kĭaĭa? — <i>kako si ušao unutra, kada sam ja zaključao kuću iznutra ključem?i> ♦ supr. afară [Por.] ♦ var. înluntru [Crn.]  [Vidi]

2814  învața  învăţa  учити  învața (ĭuo învîăț, ĭel învață) [akc. învața] (gl. p. ref.) — <i>učiti, obrazovati se, sticati nove navikei> ◊ daskulu învață kopiĭi — <i>učitelj uči decui> ◊ baț vita sî sa învĭață să nu sa dukă în luok — <i>biješ stoku da nauči da ne ide u njivui> ◊ frumuos kîntă, ama grĭeu învață kînćik nou — <i>lepo peva, ali teško uči novu pesmui> ♦ supr. đizvața [Por.]  [Vidi]

2815  învațat  învăţat  учен  învațat1 (învațată) (mn. învațaț, învațaće) [akc. învațat] (prid.) — 1. <i>učen, obrazovani> ◊ astîḑ ĭe lumĭa învațată, tuoț au șkuaļe — <i>danas su ljudi učeni, svi imaju školei> 2. <i>naviknuti> ◊ vaka ĭe învațată să tragă la stînga — <i>krava je naviknuta da vuče ulevoi> ♦ supr. ńinvațat [Por.] ∞ învața   [Vidi]

2816  învațat  învăţat  учење  învațat2 (mn. învațaturĭ) [akc. învațat] (i. s.) — <i>učenje, obrazovanjei> ◊ gata ku žuaka, a veńit vrĭamĭa đi învațat — <i>gotovo sa igrom, došlo je vreme za učenjei> ◊ învațatu ĭe grĭeu la bîtrîńață — <i>učenje je teško pod starosti> ◊ s-a lasat đi învațat, kî ăl duare kapu — <i>batalio je učenje, jer ga boli glavai> ♦ var. învațatură, învațamînt [Por.] ∞ învața  [Vidi]

2818  învațatură  învăţătură  учење  învațatură (mn. învațaturĭ) [akc. învațatură] (i. ž.) — <i>učenje, bubanje; biflanjei> ◊ iĭ sa miră lumĭa kum nu noroḑîașće đ-atîta învațatură — <i>čude mu se ljudi kako ne poludi od tolikog učenjai> [Por.] ∞ învața  [Vidi]

3038  învargat  învărgat  пругаст  învargat (învargată) (mn. învargaț, învargaće) [akc. învargat] (prid.) — <i>prugast, išaran prugamai> ◊ muma a țasut o pîătură tuată învargată — <i>majka je izatkala jednu ponjavu potpuno prugastui> ◊ saku ĭe țasut învargat alb ku ńegru — <i>džak je izatkan crnim i belim prugamai> [Por.] ∞ vargă  [Vidi]

2519  învăț  învăţ  навика  învăț (mn. învățurĭ) [akc. învăț] (i. s.) — <i>navikai> ◊ urît învăț are ćińerișu đi astîḑ, să duarmă pănă la amńaḑîț — <i>ružnu naviku ima današnja mladež, da spava do podnei> ◊ kopiĭi treabe să strogăĭ đi miś, să nu fakă învățurĭ rîaļe — <i>decu treba od malena strogo da vaspitavaš, da ne steknu loše navikei> ♦ sin. ađet, daći [Por.] ∞ învața  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2817  învățamînt  învăţământ  образовање  învățamînt (mn. învățamînće) [akc. învățamînt] (i. s.) — <i>obrazovanje; učenost; znanje; školai> ◊ uom vikļan, ku învățamînt mare — <i>mudar čovek, sa visokim obrazovanjemi> ◊ nu ĭ-a fuost drag đi învățamînt, a fuźit đi la șkuală, ș-aramas păkurarĭ la uoĭ — <i>nije voleo učenje, pobegao je iz škole, i ostao čobanin kod ovacai> ♦ var. învîțamînt [Por.] ∞ învața  [Vidi]

2524  învăļituare  învălitoare  сноваљка  învăļituare (mn. învăļituorĭ) [akc. învăļituare] (i. ž.) — (tehn.) <i>snovaljkai> ◊ învăļituarĭa ĭe sulu pus pi duauă furś la vro rîpă — <i>snovaljka je vratilo posavljeno na dve raklje na nekoj padinii> ◊ ku învăļituarĭa puńe kuarda pi sulu đi țasut — <i>sa snovaljkom se snuje pređa na vratilo razbojai> ◊ đi sî fiĭe pusă strîns pi sul, kuarda ĭe ku kîpatîńu đinvaļe ļegată đi vulpĭe, kare ĭe-ngreonată ku petruańe — <i>da bi se čvrsto namotala na vratilo, osnova je na donjem kraju vezana za vlačeg, koji je opterećen kamenjemi> ◊ kuarda pănă sa învaļiașće, nu kućaḑă să ažungă đi pomînt, da puaće să fiĭe lungă șî o sută đi mĭetîre — <i>osnova dok se navija na vratilo, ne sme da dodirne zemlju, a može biti duga i sto metarai> [Por.] ∞ învaļi  [Vidi]

5477  înveńina  învenina  отровати  înveńina (ĭuo înveńińeḑ, ĭel înveńińaḑă) [akc. înveńina](gl. p. ref.) — (zast.) <i>otrovatii> ◊ sa giit đi mulće uorĭ sî să înveńińaḑă, kă n-a măĭ putut să sufire traĭu ś-avut— <i>pomišljala je često da se otruje, jer više nije mogla da podnese život koji je imalai> ♦ up. veńina ♦ sin. otravi [Por.] ∞ veńin   [Vidi]

5458  înžura  înjura  псовати  înžura (ĭuo înžur, ĭel înžură) [akc. înžura] (gl. p. ref.) — <i>psovatii> ◊ nuĭe frumuos să sa înžure kopiĭi, muĭeriļi greuańe șă Dumńeḑîu — <i>nije lepo da se psuju deca, trudnice i Bogi> ♦ sin. sudui [Por.] ∞ sudui  [Vidi]

6138  înžuramînt  înjurare  псовање  înžuramînt (mn. înžuramînće) [akc. înžuramînt] (i. s.) — <i>psovanjei> ◊ ńiś un înžuramînt nuĭe frumos, șă nu duśe ńiś o dobîndă la aăla kare înžură — <i>nijedno psovanje nije lepo, i ne donosi nikakvu korist onom koji psujei> [Por.] ∞ sudui  [Vidi]

5460  înžurat  înjurat  опсован  înžurat (înžurată) (mn. înžuraț, înžuraće) [akc. înžurat] (prid.) — <i>opsovan, uvređani> ◊ a kreskut slugă, đes înžurat șă-n kur, șă-n kap — <i>odrastao je kao sluga, često psovan i u dupe, i u glavui> ◊ la muĭare înžurată nu ĭ-a fuost ļesńe, kă ńima nu ĭ-a țînut parća — <i>opsovanoj ženi nije bilo lako, jer joj niko nije držao stranui> ♦ sin. suduit [Por.] ∞ sudui  [Vidi]

5459  înžuratură  înjuratură  псовка  înžuratură (mn. înžuraturĭ) [akc. înžuratură] (i. ž.) — <i>psovkai> ◊ înžuratura ĭe vuorbă urîtă kare ușuor ĭasă đin gura lumi, șî kînd trăbe, șî kînd nu trăbe — <i>psovka je ružna reč koja lako izlazi iz ljudskih usta, i kad treba, i kad ne trebai> ◊ ĭastă înžuratură omeńaska, muĭerĭskă, kopilarĭaskă șî babĭaskă, tot nat înžură đi trĭaba luĭ — <i>ima psovka muška, ženska, dečja i bapska, svako psuje na svoj načini> ♦ var. înžuramînt ♦ sin. suduĭală [Por.] ∞ sudui  [Vidi]

6141  înźugare  înjugare  ујармљивање  înźugare (mn. înźugărĭ) [akc. înźugare] (i. ž.) — <i>ujarmljivanje, prezanjei> ◊ înźugare sa spuńe kînd prinḑ vićiļi în źug să tragă karu, or plugu să are — <i>ujarmljivanje se kaže kad prežeš stoku u jaram da vuče kola, ili plugi> ♦ var. înžugare ♦ var. înźugat, înžugat [Por.] ∞ źug  [Vidi]

6140  înźugat  înjugat  ујармљен  înźugat (înźugată) (mn. înźugaț, înźugaće) [akc. înźugat] (prid.) — <i>ujarmljen, upregnut u jarami> ◊ buoĭi înźugaț abĭa trag în plug, kî ĭe pomîntu uskat șî tare — <i>upregnuti volovi jedva vuku plug, jer je zemlja suva i tvrdai> ◊ la pripur mare, ku tovar grĭeu în kar, sa înźugă măĭ mulće parĭake đi buoĭ — <i>na velikom usponu, sa teškim teretom u kolima, prežu se više pari volovai> ♦ var. înžugat [Por.] ∞ źug  [Vidi]

5254  înșala  înșela  оседлати  înșala1 (ĭuo înșaļeḑ, ĭel înșaļaḑă) [akc. înșala] (gl. p. ref.) — 1. <i>osedlatii> ◊ n-a putut să-nșaļaḑă kalu, k-a fuost ńimĭarńik — <i>nije mogao da osedla konja, jer je bio nemirani> 2. (fig.) <i>uzeti pod svoje, zajahatii> ◊ prostavĭela, nu vĭađe kă fîrtatu l-a înșalat bińe, șă-l puartă ka pi kal — <i>budala, ne vidi da ga je prijatelj zajahao, i vodi kao konjai> [Por.] ∞ șauă   [Vidi]

6131  înșala  înșela  преварити  înșala2 (ĭuo înșaļeḑ, ĭel înșaļaḑă) [akc. înșala] (gl. p. ref.) — (zast.)(fig.) <i>prevariti, namagarčitii> ◊ muĭarĭa ikļană puaće înșala uomu la uoki luĭ — <i>prepredena žena može prevariti muža na njegove očii> ◊ pi uom pruost puaće tuot nat să înșaļaḑă — <i>naivnog čoveka može svako da prevarii> ♦ var. înśela ♦ sin. mințî, pîrvari [Por.] ∞ șauă  [Vidi]

6133  înșalat  înșelat  насамарен  înșalat2 (înșalată) (mn. înșalaț, înșalaće) [akc. înșalat] (prid.) — (izob.) <i>nasamaren, prevareni> ◊ ĭ-a luvat tuot ku minśuń, șî l-a lasat așa înșalat, si sa rîdă lumĭa tuată đi ĭel — <i>uzeli mu sve lažima, i ostavili ga tako nasamarenog, da mu se smeje ceo sveti> ♦ var. înśelat [Por.] ∞ șauă  [Vidi]

5908  îńeka  neca  давити  îńeka (ĭuo îńek, ĭel îńakă) [akc. ńeka] (gl. p. ref.) — 1. <i>daviti u vodii> ◊ tuoț sa miră kum s-a îńekat în apă skundă — <i>svi se čude kako se udavio u plitkoj vodii> 2. <i>zadaviti se hranomi> ◊ nu-ndopa așa ĭuta bukatură mare, kă ći îńeś — <i>ne gutaj tako halapljivo krupne zaloga, jer ćeš se zadavitii> 3. (o životinjama) <i>klati sei> ◊ kînd sa îńakă kîńi ku lupi, iĭ prind uńi pi alțî ku đințî đi gît — <i>kad se psi kolju sa vukovima, oni hvataju jedni druge zubima za gušui> ♦ var. ńeka [Por.]   [Vidi]

5909  îńekat  îinecat  удављен  îńekat (îńekată) (mn. îńekaț, îńekaće) [akc. îńekat] (prid.) — <i>udavljen, zadaljeni> ◊ śuopîr mare đi lupĭ a lasat dupa iĭ turma đi uoĭ îńekată, da șî kîńi śobańeșć a ḑakut îńekaț pi lînga strungă — <i>veliki čopor vukova ostavio je iza sebe udavljeno stado ovaca, a i psi čobanski ležali su udavljene pored torai> [Por.] ∞ îńeka  [Vidi]

5730  îrkońală  hîrcîială  хркање  îrkońală (mn. îrkońaļe) [akc. îrkońală] (i. ž.) — (med.) (onom.) <i>hrkanjei> ◊ îrkońală ĭe buală kînd kađe śerĭu guri pi ļimburuș în gît, șă astupă uomu kînd suflă adurmit — <i>hrkanje je bolest kad padnu nepca na jezičak u grlu, i guše čoveka dok diše u snui> ◊ îrkońală măĭ đes sa puńe pi uom kînd duarme întuors pi șîaļe — <i>hrkanje najčešće spopadne čoveka kad spava ležeći na leđimai> ♦ var. îrkońit [Por.] ∞ îrkońa  [Vidi]

5120  îś  hâș  иш!  îś (uzv.) — <i>iš! uzvik kojim se tera živinai> ◊ ku ’îś’ rumîńi dudîĭe gaińiļi — <i>sa ’iš’ Vlasiu teraju živinui> ◊ îś, mînkav-ar uļu! — <i>iš, izjeo vas kobac!i> [Por.]  [Vidi]

3376  ĭa  ea  она  ĭa (mn. ĭaļe) (m.r. ĭel) (zam.) — <i>onai> ◊ ĭa ĭe muĭare tare frumuasă, da ĭel ĭe urît đi nuka sî nu-ĭ ĭaĭ đin mînă — <i>ona je jako lepa žena, a on je ružan da mu orah ne uzmeš iz rukei> ◊ ĭaļe nu sa lasă đi ĭel așa ļesńe, kum iĭ gindđes — <i>one ga neće tako lako manuti, kako oni mislei> [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

5879  ĭad  iad  пакао  ĭad (mn. ĭadurĭ) (i. m.) — (rel.) <i>pakao, jadi> ◊ Rumîńi aĭ batrîń a kreḑut kî ĭe ĭadu o baltă vĭarđe, pļină đi aļe, kare stă supt punća raĭuluĭ — <i>stari Vlasi su verovali da je pakao zelena bara, puna ala, koja se nalazi ispod rajskog brvnai> ◊ în ĭad kađe insa muarta kare nu puaće să trĭakă pi punća raĭuluĭ kî ĭe îngreonată ku pakaće grĭaļe — <i>u jad pada pokojnik koji ne može preći preko rajskog brvna, jer je opterećen teškim gresimai> ◊ kińezu ĭaduluĭ ăl kĭamă Ĭadaț, șî ĭel sîare đin baltă sî spomînće pîkatuoșî sî kadă đi pi punća raĭuluĭ — <i>knez pakla zove se Jadac, i on iskače iz bare da uplaši grešnike, da padnu sa rajskog brvnai> ◊ la fundu ĭaduluĭ traĭașće Satuana, muma draśiluor — <i>na dnu pakla živi Sotona, đavolja matii> ♦ supr. raĭ [Por.]  [Vidi]

2096  ĭađiră  iedera  бршљан  ĭađi (mn. ĭađire) [akc. ĭađiră] (i. ž.) — (bot.) <i>bršljan (Hedera helix)i> ◊ ĭađira krĭașće pi ļiemn, sa-nvăluĭe pi lînga ĭel, ăl kutruapîĭe păn la vîr, șî ļiemnu la urmă sa uskă, kî ĭađira ăl manînkă — <i>bršljan se pužee uz drvo, obavija se oko njega, pokrije ga sve do vrha i drvo se na kraju osuši, jer ga bršljan jedei> ◊ ĭađiră ĭe vĭarđe vara-ĭarna — <i>bršljan je zelen i leti i zimii> [Por.]   [Vidi]

3308  ĭakă  iacă  ено  ĭakă [akc. ĭakă] (uzv.) — <i>eno; evoi> ◊ fi bun, kă ĭakă vińe mum-ta, șî kapiț bataĭe — <i>budi dobar, jer eno, dolazi ti mati, pa ćeš dobiti batinei> [Crn.] ◊ (u izr.) ĭak-așa — <i>evo ovako, takoi> ◊ akuma minće, da șćiu bińe kî ń-am vorbit ĭak-așa să fiĭe — <i>sada laže, a znam dobro da smo se dogovorili evo ovako da budei> (Rudna Glava) ♦ var. ĭakîtă [Por.] ∞ ăće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3391  ĭaļe  ele  оне  ĭaļe1 [akc. ĭaļe] (zam.) — <i>onei> ◊ ĭaļe a fuost vrĭańiśe ș-a gaćit lukru ĭuta — <i>one su bile vredne i svršile posao brzoi> ◊ numa ku ĭaļe sî n-aĭ trĭabă — <i>samo sa njima da nemaš poslai> ◊ kînd iĭ s-a luvat ku ĭaļe, tuot s-a dus drakuluĭ — <i>kad su se združili oni i one, sve je otišlo dođavolai> ♦ var. ĭiaļe, ĭeaļe [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

3392  ĭaļe  iele  оне  ĭaļe2 [akc. ĭaļe] (i. ž.) — (demon.) (hip.) <i>one, zaštitno ime za zla mitska bića ženskog rodai> ◊ ĭaļe sa ḑîśe la măĭ mulće sĭļe kare  [Vidi]

2168  ĭarbă  iarbă  трава  ĭarbă (mn. ĭerburĭ) [akc. ĭarbă] (i. ž.) — (bot.) <i>trava, travka (Herba)i> ◊ ĭarbă ḑîśem la buĭađe śe krĭașće pi ļivĭeḑ, śe sa kosîașće đi arańit vićiļi — <i>travom zovemo onu biljku koja raste po livadama, i koja se kosi za ishranu stokei> ◊ ĭarba kînd sa kuaśe đi kosît, or kînd sa do kosîașće, sa kĭamă fîn — <i>kad trava sazri za kosidbu, ili kada se pokosi, zove se senoi> ◊ ĭarbă vĭarđe — <i>zelena travai> ◊ ĭarbă uskată — <i>suva, osušena travai> ◊ ĭarbă-n ćinsă — <i>polegla travai> ◊ fir đi ĭarbă — <i>vlat trave, travkai> [Por.]  [Vidi]

2877  ĭarbă krĭață  iarbă-creaţă  нана  ĭarbă krĭață (mn. ĭarbe krĭață) [akc. ĭarbă krĭață] (sint.) — (bot.) <i>nana, mentai> (Mentha piperita) ◊ ĭarbă krĭață aĭnuoștri a kuļes, a uskat, ș-a baut kînd a fuost bolnavi — <i>nanu su naši brali, sušili, i pili kada su bili bolesnii> [Por.] ∞ kri  [Vidi]

2985  ĭarnă  iarnă  зима  ĭarnă (mn. ĭerń) [akc. ĭarnă] (i. ž.) — <i>zima, godišnje dobai> ◊ ĭarna ĭe vrĭamĭa friguruasă, ku zapadă multă, întra tuamnă șî primovară — <i>zima je hladno vreme, sa mnogo snega, između jeseni i prolećai> ◊ ĭarna ĭe vrĭamĭa ku zapadă mare, kă ńinźe gata în tuota ḑîua — <i>zima je vreme sa velikim snegom, jer sneg pada gotovo svakog danai> ◊ đi ĭarnă măĭ mult s-a ćemut oĭeri aĭ batrîń, k-a putut să ramînă fara ĭernaćik, kînd a fuost ĭarna lungă — <i>zime su se najviše bojali stari stočari, jer su mogi da ostanu bez hrane za stoku, kad je zima trajala dugoi> ◊ ĭarnă lungă — <i>duga zimai> ◊ ĭarnă grĭa — <i>teška zimai> [Por.]   [Vidi]

4912  ĭarugă  ierugă  јаруга  ĭarugă (mn. ĭaruź) [akc. ĭarugă] (i. ž.) — <i>jaruga, odvodni kanali> ◊ ĭaruga ĭe kanalu pi kare mĭarźe apa đi la ĭaz pănă la muară — <i>jaruga je kanal kojim ide voda od jaza do vodenicei> ♦ var. ĭerugă [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4156  ĭaskă  iască  труд  ĭaskă (mn. ĭaske) [akc. ĭaskă] (i. ž.) — (mik.) <i>trud (Fomes fomentarius)i> ◊ ĭaska sa faśe đin burĭaće kare krĭașće pi fag șă-l kĭamă kopitarĭ— <i>trud se pravi od gljive koja raste na bukvi i koja se zove „kopitari>” ◊ ĭaska ĭe kopitarĭ taĭat în parśaļe, șă uskat bińe la suare — <i>trud je „kopitar” isečen na komade i dobro osušen na suncui> ◊ ku ĭaskă uskată șî ku amnarĭu șî krĭamińa tutunźiĭi aprins lula ku tutun — <i>suvim trudom, ognjilom i kremenom pušači su palili lulu sa duvanomi> ◊ ku ĭaskă aprinsă albinari afumă la albiń — <i>upaljenim trudom pčelari dime kod pčelai> ♦ up. kopitar, ĭaskă galbi [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

2891  ĭastă  iaste  јесте  ĭastă [akc. ĭastă] (uzv.) — <i>jestei> 1. <i>potvrda: jeste, da, tako je; stoji takoi> ◊ dar ĭastă așa, kum sa puvestîașće, or nuĭe, nu puot să șćiu — <i>da li jeste tako kako se priča, ili nije, ne mogu da znami> ◊ ĭastă kî ĭe uom đi trĭabă, ama aĭa nu ĭa trăbuit<i> — jeste da je čovek na svom mestu, ali mu to nije trebaloi> 2. <i>ima, postojii> ◊ ĭastă-n vuorbiļi luĭ kîta adaverĭe, or ĭe tuot minśună guală — <i>ima li u njegovim rečima malo istine, ili je sve gola laži> ◊ ĭastă pîńe đi tuoț, or sî măĭ duśem șîmăĭ — <i>ima li hleba za sve, ili da donesemo joši> ◊ ĭastă đ-atunśa măĭ mult đi ḑîaśe ań — <i>ima otada više od deset godinai> [Por.] ♦ dij. var. ĭeșće (Brodica) [Rom.] ♦ supr. nuĭe [Por.]   [Vidi]

3344  ĭașkĭe  așchie  ивер  ĭașkĭe (mn. ĭeșkĭ) [akc. ĭașkĭe] (i. ž.) — <i>iver, treskai> ◊ ĭeșkĭ măĭ mult sa fak kînd sa śopļașće, sa taĭe, sa askuće or sa sparźe vrun ļemn — <i>iverje se najviše pravi kada se teše, seče, šilji ili cepa neko drvoi> ◊ ku ĭașkĭe uskată ĭuta sa ațîțîĭe fuoku — <i>suvom treskom se brzo potpaljuje vatrai> ♦ sin. țandîră [Por.] ♦ dij. var. așkie [Kmp.] ♦ dij. var. ășke [Tim.]  [Vidi]

2039  ĭed  ied  јаре  ĭed (mn. ĭeḑ) [akc. ĭed] (i. m.) — (zool.) <i>jare, muško mladunče kozei> ◊ am duoĭ ĭeḑ, nu sînt iĭ măĭ mîndri kîta, numa mîndri rău — <i>imam dva jareta, ne da su lepi, nego su prelepii> ♦ ĭadă — <i>jarica, žensko mladunče kozei> ◊ ĭedu kînd krĭașće sa kĭamă pîrś, da đin ĭadă krĭașće kapră — <i>kad muško jare odraste, zove se jarac, a od ženskog nastaje kozai> ♦ up. kapră [Por.] ◊ ĭedu đi un an dă ḑîļe sa kĭamă fatuĭ — <i>jare od godinu dana zove se „fatuj”i> (Rečica, Požarevac) [Stig]   [Vidi]

3232  ĭel  el  он  ĭel (mn. iĭ) [akc. ĭel] (zam.) — <i>oni> ◊ ĭel a fuost bun, ama iĭ la înđemnat să fakă rîaļe — <i>on je bio dobar, ali su ga oni naterali da čini zlai> ◊ am ažuns într-o vrĭame ku ĭel — <i>stigao sam istovremeno sa njimi> ◊ ĭel ku ĭa a fuost o parĭake bună înga đi miś — <i>on i ona bili su dobar par još od malenai> ◊ pouodu vińe ku tuot, da iĭ stau la marźină înkrîmeńiț đi frikă — <i>poplava nadolazi, a oni stoje na obali okamenjeni od strahai> ◊ (u izr.) s-a dus đin ĭel, đi rău luĭ — <i>otišla je zbog njega, zbog njegovog zlostavljanjai> ♦ up. ĭa [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

5817  ĭepćikă  oftică  туберкулоза  ĭepći (mn. ĭepćiś) [akc. ĭepćikă] (i. ž.) — (med.) <i>tuberkuloza; jeftikai> ◊ s-a bulnavit đi ĭepćikă, ș-a murit ćinîr — <i>oboleo je od tuberkuloze, i umro mladi> [Por.]  [Vidi]

6126  ĭepćikuos  ofticos  туберкуозан  ĭepćikuos (ĭepćikuasă) (mn. ĭepćikuoș, ĭepćikuasă) [akc. ĭepćikuos] (prid.) — (med.) <i>tuberkulozani> ◊ ĭepćikuos ĭe uom kare ĭe bolnau đi ĭepćikă, buală kare mult n-avut ļak — <i>tuberkulozan je čovek koji boluje od tuberkuloze, bolesti koja dugo nije imala lekai> [Por.] ∞ ĭepći  [Vidi]

3561  ĭepćińiĭe  ieftinie  јефтиноћа  ĭepćińiĭe (mn. ĭepćińiĭ) [akc. ĭepćińiĭe] (i. ž.) — <i>jeftinoćai> ◊ ĭepćińiĭa s-a pĭerdut đin traĭu nuostru, numa traĭu a ramas ĭepćin — <i>jeftinoća se izgubila iz našeg života, samo je život ostao jeftini> ♦ supr. skupataće [Por.] ∞ ĭepćin  [Vidi]

5013  ĭepur  iepure  зец  ĭepur (mn. ĭepurĭ) [akc. ĭepur] (i. m.) — (zool.) <i>zeci> ◊ ĭepur ĭe žuavină sîrbaćikă, ku urĭekiļi lunź da ku kuada skurtă — <i>zec je divlja životinja, sa dugim ušima i kratkim repomi> ◊ karńa ĭepuruluĭ ĭe dulśe, da ĭepuru rumîńi aĭ batrîń a prins măĭ mult ku lațu, nu ļ-a trîbuit pușka — <i>zečje meso je slatko, a zeca su stari Vlasi lovili najčešće samo sa omčom, nije im trebala puškai> [Por.]  [Vidi]

5335  ĭepuri  iepuri  зечарити  ĭepuri (ĭuo ĭepurĭesk, ĭel ĭepurĭașće) [akc. ĭepuri] (gl.) — (zast.) <i>zečariti, ići u lov na zečevei> ◊ vînatuori aĭ batrîń kînd s-a dus să prindă la ĭepurĭ, a spis kă sa duk să ĭepurĭaskă — <i>stari lovci kad su išli u lov na zečeve, govorili su da idu da zečarei> [Por.] ∞ ĭepur  [Vidi]

5338  ĭepurĭesk  iepuresc  зечији  ĭepurĭesk (ĭepurĭaskă) (mn. ĭepurĭeșć, ĭepurĭașće) [akc. ĭepurĭesk] (prid.) — <i>zečiji, zečev, koji pripada zecui> ◊ a fuost mare dragu vînatorilor kă kopuoĭi a do dat pista urmă ĭepurĭaskă — <i>bila je velika radost lovaca što su kerovi konačno naišli na zečiji tragi> ◊ đi kînd nu s-a dus în ĭepuriĭe, kopuoĭi a zuĭtat miruosu ĭepurĭesk — <i>od kad nije išao u zečarenje, kerovi su zaboravili zečji mirisi> [Por.] ∞ ĭepur  [Vidi]

6122  ĭerbariĭe  ierbărie  травуљина  ĭerbariĭe (mn. ĭerbariĭ) [akc. ĭerbariĭe] (i. ž.) — (augm.) <i>travuljinai> ◊ a ramas kasa pustîńe, ș-a krĭeskuto ĭerbariĭa — <i>ostala je pusta kuća, i zarasla u travui> [Por.] ∞ ĭarbă  [Vidi]

6067  ĭerĭ  ieri  јуче  ĭerĭ [akc. ĭerĭ] (pril.) — <i>jučei> ◊ ĭerĭ, o ḑîuă înainća ḑî đi astîḑ — <i>juče, dan pre današnjeg danai> ◊ s-a dus ĭerĭ, șî înga nu s-a-ntuors — <i>otišao je juče, i još se nije vratioi> [Por.]  [Vidi]

2986  ĭerna  ierna  зимовати  ĭerna (ĭuo ĭerńeḑ, ĭel ĭerńiaḑă) [akc. ĭerna] (gl.) — <i>zimovatii> ◊ nu măĭ sa puaće ĭerna ku vićiļi în Munțîļi măĭdanuluĭ, kă nu măĭ lasă șumarĭu să sa skuata vićiļi la mugur — <i>ne može se više zimovati u majdanpečkim planinama, jer šumari više ne daju da se stoka izvodi na brsti> [Por.] ∞ ĭarnă  [Vidi]

2699  ĭernaćik  iernatic2  зимница  ĭernaćik (mn. ĭernaćiśe) [akc. ĭernaćik] (i. s.) — <i>zimnica za stokui> ◊ ĭernaćik ĭe mînkarĭa đi viće, sprimită đi ĭarnă: fîn, frunḑă, tuļeń — <i>zimnica je stočna hrana spremljena za zimu: seno, lisnik, tuluzinai> ◊ ĭerńiļi a fuost đemult lunź șî grĭaļe, ș-aĭ batrîń măĭ mult s-a ćemut kî n-o să fiĭe ĭernaćik đestul, ș-o sî muară vićiļi đi fuame — <i>zime su bile duge i hladne, i stari su se najviše bojali da neće biti dovoljno zimnice, i da će stoka polipsati od gladii> [Por.] ∞ ĭarnă  [Vidi]

3966  ĭertare  iertare  опроштај  ĭertare (mn. ĭertărĭ) [akc. ĭertare] (i. ž.) — (zast.) (rel.) <i>oproštaj; opraštanjei> ◊ s-a dus baba la bisîarikă sî sa spoveđeaskă, șî sî kaće ĭertare đi pakaće śe ļi are — <i>otišla je baba u crkvu da se ispovedi i da traži oproštaj za grehova koje imai> ◊ numa dakă țîń tuaće posturļi puoț sî ći nadăĭ đi ĭertare, altfeļ nu — <i>samo ako držiš sve postove možeš da se nadaš oproštaju, drugačije nei> [Por.] ∞ ĭerta  [Vidi]

2118  ĭordaș  iordaș  зебраст  ĭordaș (ĭordașă) (mn. ĭordaș, ĭordașă) [akc. ĭordaș] (prid.) — (za boje) (ret.) <i>zebrast, prugast; šareni> ◊ la nuoĭ numa đi mîț or đi uoĭ sa ḑîśe kî sînt ĭordașă, đi alta žuavină n-am auḑît — <i>kod nas se samo za mačke ili ovce kaže da su prugaste, za druge životinje nisam čuoi> [Por.]  [Vidi]

5280  ĭuda  iuda  Јуда  ĭuda [akc. ĭuda] (i. m.) — (folk.) (demon.) <i>judai> ◊ l-a mînat ĭuda să rupă zgaĭba đi pi rană la piśuor, rana s-a-ntîrîtat șî la urmă doltori ĭ-a taĭat piśuoru — <i>terao ga je juda da skine krastu sa rane na nozi, rana se zapalila i na kraju su mu doktori isekli nogui> ♦ sin. draku [Por.]  [Vidi]

3235  ĭuo  io  ја  ĭuo (mn. nuoĭ) [akc. ĭuo] (zam.) — <i>jai> ◊ ĭuo unu sîngur nu puot ńimik, ama dakă ńi adunăm nuoĭ tuoț, pućem ļesńe să ĭeșîm ku iĭ în kîpatîń — <i>ja jedan sam ne mogu ništa, ali ako se skupimo mi svi, možemo lako da izađeno s njima na kraji> ◊ ĭuo, tu, ļel șî ĭa traim în satu-sta đemult — <i>ja, ti, on i ona živimo u ovom selu odavnoi> ♦ var. ĭeu [Por.] ♦ dij. var. ĭo [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5078  ĭuțală  iuțeală  брзина  ĭuțală (mn. ĭuțaļe) [akc. ĭuțală] (i. ž.) — 1. (o kretanju) (izob.) <i>brzina; ubrzanjei> ◊ s-a rîpeḑît prĭamult, șî kînd a kîpatat ĭuțală mare, s-a-npiđekat ș-a kaḑut — <i>zaleteo se previše, i kad je dostigao veliku brzinu, sapleo se i paoi> 2. (o ukusu hrane) <i>ljutinai> ◊ la rumîń-aĭ batrîń mult ļ-a plakut să manînśe ĭuće, pućem să ḑîśem kă a kreskut ku ĭuțală — <i>stari Vlasi su mnogo voleli da jedu ljuto, možemo da kažemo da su rasli sa ljutinomi> ◊ piparkă ĭuće — <i>ljuta paprikai> [Por.] ∞ ĭut  [Vidi]

2912  ka  ca  као  ka (pril.) (predl.) — <i>kaoi> ◊ s-a puvestît kă paradĭeda a fuost mare șî tare ka ursu — <i>pričalo se da je pradeda bio velik i jak kao medvedi> ◊ sa kîntă ka kînd ăl skopĭeșć — <i>vrišti kao da ga štrojiši> ◊ pluaĭe ka đin gaļiată — <i>(kiša) lije kao iz kablai> ◊ ĭut ka gîndu, tare ka pomîntu — <i>brz kao misao, jak kao zemljai> [Por.]  [Vidi]

3439  kadă  cadă  каца  kadă (mn. kăḑ) [akc. kadă] (i. ž.) — <i>kacai> ◊ vas mare đi ļemn, înkeĭat đin duoź lunź, în kare sa țîn pruńiļi, pănă nu fĭerb đi kazan — <i>veliki drveni sud, sklopljen od dugačkih doga, u koji se drže šljive dok ne provru za pečenje na kazanui> ◊ la nuoĭ marimĭa kăḑî sa sokoćiașće ku kazanu: șkă, am o kadă đi doăsprăśe kazańe, śe vińe kă are kadă în kare înkĭapă pruńe đi doăspraśe kazańe đi rakiu — <i>kod nas se veličina kace meri brojem kazana: veli, imam kacu od dvanaest kazana, što znači da ima kacu u koju staju šljive za dvanaest kazana rakijei> ♦ sin. pući [Por.]  [Vidi]

3416  kadîr  cădar  способан  kadîr (kadîră) (mn. kadîrĭ, kadîrĭe) [akc. kadîr] (prid.) — <i>sposoban, kadar; spremani> ◊ sa faśe kî ĭe uom đi trĭabă, da nuĭe kadîr ńiś vuorba sî țînă — <i>pravi se da je čovek na mestu, a nije sposoban ni reč da održii> ◊ l-a lasat muĭarĭa ćinîră, kă n-a fuost kadîr să-ĭ fakă trĭaba — <i>napustila ga je mlada žena, jer nije bio kadar daje zadovoljii> ◊ nu ći prinđa đi lukru držăvi dakă nuĭeș kadîr să-l gaćeșć ku ispravă — <i>ne hvataj se državnog posla ako nisi kadar da ga završiš po propisui> [Por.]  [Vidi]

2453  kair  caier  кудељка  kair (mn. kaire) [akc. kair] (i. s.) — <i>kudeljka, kudeljča; svojaki> ◊ kairu ĭe un zmuaćik đi lînă, skîrmanat șî spalat, sprimit đi pus în furkă sî sa tuarkă — <i>kudeljka je svežanj vune, opran i očešljan, spreman da se stavi na preslicu i opredei> ◊ đi mult n-aĭ putut să vĭeḑ muĭarĭe kare mĭarźe pi drum fara kair în furkă — <i>nekada nisi mogao da vidiš ženu koja ide putem bez kudeljke u preslicii> [Por.]  [Vidi]

5169  kaka  căca  срати  kaka (ĭuo ma kak, ĭel sa kakă) [akc. kaka] (gl. p. ref.) — (vulg.) <i>srati, kenjatii> ◊ pănă ĭerĭa kopil, sa kaka-n izmĭańe — <i>dok je bio dete, srao je u gaćei> ◊ kaku-ma în gura iĭ miinuasă, — <i>poserem joj se u usta lažljivai> ◊ nu ći kaka pi pragu kășî, kă aĭa măĭ rău puće — <i>ne seri na kućnom pragu, jer to najviše smrdii> [Por.]  [Vidi]

3275  kakațîșńiță  latrină  клозет  kakațîșńiță (mn. kakațîșńiț) [akc. kakațîșńiță] (i. ž.) — (pej.) <i>klozet, nužniki> ◊ kînd a veńit Tita, ń-a mînat să faśem kakațîșńiță, să nu ńi măĭ duśem pintru nuoĭ dupa tufă, la kare unđe-ĭ vińe — <i>kad je došao Tito, terali nas da pravimo klozete, da ne idemo više poradi sebe iza žbuna, kako kome gde dođei> ♦ sin. nužńik [Por.] ♦ dij. sin. kăkașćoar (Mokranje) [Kmp.] ∞ nužńik  [Vidi]

5170  kakat  căcat  говно  kakat (mn. kakăț) [akc. kakat] (i. m.) — (vulg.) <i>govno, izmeti> ◊ manînkă kakat — <i>jede govna (laže)i> ◊ mare kakat ĭe uomo-la — <i>veliko govno je taj čoveki> ◊ puće la kakat — <i>smrdi na govnoi> ♦ sin. baļi [Por.] ∞ kaka   [Vidi]

2780  kal  cal  коњ  kal (mn. kaĭ) (i. m.) — (zool.) <i>konji> ◊ kal alb, kal ńegru — <i>beli konj, crni konji> ◊ kalu măĭ mult s-a pazît đi-nkîļikat, đi tras în kośiĭe, da șî đi arat — <i>konj se najviše čuvao za jahanje, za vuču kočijе, ali i za oranjei> ♦ dem. kalușăl — <i>konjići> [Por.]  [Vidi]

3865  kalamantă  trasură  двоколица  kalamantă (mn. kalamanće) [akc. kalamantă] (i. ž.) — <i>dvokolicai> ◊ kalamantă ĭe un fĭeļ dă karuță ku doă ruoț, dă dus tovar măĭ ușuor — <i>kalamanta je vrsta dvokolice, za prevoz lakšeg teretai> ◊ kalamanta are o osiĭe ku doă ruaće, șî kotur dășkis, înkonveĭat ka luna ćinără — <i>kalamanta ima jednu osovinu sa dva točka, i otvoren sanduk, zakrivljen kao mlad meseci> ♦ var. kolomantă (Ranovac) [Mlava] ♦ sin. kariotă (Topolovnik) [Bran.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2684  kalapuod  calapod  калуп  kalapuod (mn. kalapuađe) [akc. kalapuod] (i. s.) — (tehn.) <i>kalupi> ◊ kalapuod đi kaśuļe a fuost fakut đi ļiemn — <i>kalup za šubare bio je napravljen od drvetai> ♦ var. galapuod (Rudna Glava), (ret.) gălăpîăr (Tanda) [Por.] ◊ kalapuod, kalup pus în kap supt śapsă, la portol batrîn, muĭeresk în Mlaoa — <i>kalapod je kalup koji stavljen na oglavlju ispod kape, na staroj ženskoj nošnji u Mlavii> [Mlava]  [Vidi]

4009  kalauză  călăuză  калауза  kalauză (mn. kalauzurĭ) [akc. kalauză] (i. ž.) — (rel.) <i>kalauza, obredni hlebi> ◊ găćituariļi kînd s-apuka să gaćaskă đe pomană, măĭ întîń fak șapće turćiță kare sa kĭamă kalauză, șă ļi dau la morto-la să vadă k-a-nśeput sî sa gaćiaskă pomana luĭ — <i>žene koje spremaju pomanu prvo mese sedam hlepćića koji se zovu kalauze, i namenjuju ih pokojniku da vidi da je počelo spremanje njegove daćei> ◊ kolaśi kalauzurļi n-au ńiś un sămn pi ĭaļe — <i>hlebovi kalauze nemaju na sebi nikakve simbolei> [Por.]  [Vidi]

3291  kalbĭaḑă  gălbează  метиљ  kalbĭaḑă (mn. kalbĭeḑ) [akc. kalbĭaḑă] (i. ž.) — (vet.) <i>metilj, bolest ovaca i kozai> ◊ uaĭa ĭe bolnauă đi kalbĭaḑă kînd pi fikaț-aĭ albĭ sa fak ńiskaĭ vĭermĭ marĭ, kare iĭ manînkă; la uaĭe pļakă muśi pĭe nas, nu manînkă șî sa uskă ĭuta; dakă stapînu nu-ĭ dă ļak, ĭa muare — <i>ovca je bolesna od metilja kad joj se na plućima stvore neki veliki crvi koji ih jedu; ovca počne da slinavi, ne jede i brzo slabi; ako joj gazda ne da lek, ona lipšei> [Por.] ◊ mulće uoĭ ano-sta au kalbĭaḑă — <i>mnogo ovaca ove godine imaju metilji> (Sige) [Hom.]  [Vidi]

4031  kalțuoń  colţun  калчина  kalțuoń (mn. kalțuańe) [akc. kalțuoń] (i. s.) — <i>kalčinai> ◊ kalțuoń ĭе un fĭeļ đi śarap fakut đin śuarik, kare a-nkalțat muĭeriļi pănă nu s-a skuos śarapi — <i>kalčina je vrsta čarape od sukna, koje su žene obuvale pre nego što su se pojavile čarapei> ◊ kalțuońu muĭeriļi a-nkalțat pista śuarik —<i> kalčinu su žene obuvale preko suknene dokolenicei> ◊ kalțuońu ku śuariku avut kruoĭ într-un fĭeļ, numa śe kalțuońu a fuost măĭ skurt — <i>kalčina i dokolenica imale su isti kroj, samo što je kalčina bila kraćai> [Por.] ∞ înkalța  [Vidi]

5055  kald  cald  топло  kald (kaldă) (mn. kalḑ, kalđe) [akc. kald] (prid.) — <i>toploi> ◊ a ĭeșît suariļi, afară ĭe tare kald — <i>izašlo je sunce,i> <i>napolju je jako toploi> ◊ apa-n rîu ĭe kaldă, pućem ńi skalda kînd gaćim ku lukro-sta — <i>voda u reci je topla, možemo se kupati kad svršimo s ovim poslomi> ◊ kînd sa uĭtă la mińe, ku uoki-ĭa aiĭ vînîț, miĭe îm fu kald la ińimă — <i>kad me je pogledala tim njenim plavim očima, meni bi toplo oko srcai> ♦ supr. frig [Por.]  [Vidi]

5057  kaldare  caldare  бакрач  kaldare (mn. kaldărĭ) [akc. kaldare] — <i>bakrač, kotaoi> ◊ kaldarĭa ĭe vas đi aramă, or đi fĭer, kare s-a atîrnat pi ḑîaļe la kamin, đi fĭerta apa — <i>kotao je sud od bakra, ili gvožđa, koji se kačio o verige na kaminu, za kuvanje vodei> [Por.] ∞ kald  [Vidi]

5360  kalka  călca  газити  kalka (ĭuo kalk, ĭel kalkă) [akc. kalka] (gl. p. ref.) — <i>gaziti, koračatii> ◊ l-a kalkat vaka, șă-ĭ s-a unflat piśuoru, nu puaće să mĭargă — <i>nagazila ga je krava i otekla mu noga, ne može da hodai> [Por.]  [Vidi]

5361  kalkîń  călcâi  пета  kalkîń (mn. kalkîńe) [akc. kalkîń] (i. s.) — (anat.) <i>petai> ◊ kalkîńu ĭe parća đi la urmă alu talpă — <i>peta je zadnji deo stopalai> ◊ are șî kuasa đi kosît kalkîńiļi a iĭ — <i>ima i kosa za košenje svoju petui> [Por.] ∞ kalka   [Vidi]

2234  kalu puopi  calul-popii  вилин коњиц  kalu puopi (mn. kaĭi puopi) [akc. kalu puopi] (i. m.) — (ent.) <i>vilin konjic (Anisoptera)i> ◊ kalu puopi ĭe o guangă ku trupu lung, ku kap mare șî ku duauă rîndurĭ đi ăripĭ — <i>vilin konjic je buba sa dugim trupom, velikom glavom i dvostrukim krilimai> ◊ kalu puopi traĭașće numa pi lînga apă; vĭermi luĭ sînt pi supt pĭetre, bună momĭală đi pĭeșkarĭ kare prind ku ungița — <i> vilin konjic živi samo pored vode; njegove larve su ispod kamenja, dobar mamac za ribare koji pecaju udicomi> [Por.] ∞ kal  [Vidi]

4199  kalumĭa  ca lumea  добро  kalumĭa [akc. kalumĭa] (prid.) (pril.) — <i>dobro, ispravno; kako trebai> ◊ ĭel lukră kalumĭa, n-am śe sî ḑîk — <i>on radi dobro, nemam šta da kažem; nemam primedbei> ◊ uom kalumĭa — <i>dobar, pošten čoveki> ◊ n-a kîrpit kaldarĭa kalumĭa, slubuađe apă — <i>nije zakrpio kotao dobro, propušta vodui> ♦ / ka + lumĭa = <i>kao ljudi, kao sveti> ♦ var. kalumńa [Por.]  [Vidi]

5558  kameńeće  căminete  камин  kameńeće (mn. kameńeț) [akc. kameńeće] (i. m.) — (izob.) <i>kamini> ◊ în kasa bătîrnă am avut kameńeće — <i>u staroj kući imao sam kamini> [Pad.] ♦ dij. var. kamin [Por.]  [Vidi]

5062  kap  cap  глава  kap (mn. kapiće) [akc. kap] (i. s.) — 1. (anat.) <i>glava, deo telai> ◊ la prefirat bińe đi la kap pănă la piśuare, șî kînd a bagat sama kî ĭe măĭ tare, s-a-ntuors șî s-a dus — <i>odmerio ga je pažljivo od glave do pete, i kad je shvatio da je jači, okrenuo se i otišaoi> 2. (o položaju) <i>početak, čeloi> ◊ la pomană kapu mĭesî sa lasă guol, kă a kolo șađe al muort kare vińe la pomană — <i>na daći se čelo stola ostavlja prazno, jer tu sedi pokojnik kad dođe na pomanui> 3. (ver.) <i>zloslutnjai> ◊ kînd uomu kobĭașće la vrun rău, sa spuńe kî-ĭ s-a fakut đi kap — <i>kad čovek priziva neko zlo, kaže se da radi sebo o glavii> 3. (o intelektu) <i>tvrdoglav; glupi> ◊ grĭeu ĭa la kap — <i>teško pamtii> [Por.]  [Vidi]

5644  kapak  capac  поклопац  kapak (mn. kapaśe) [akc. kapak] (i. s.) — 1. <i>poklopaci> ◊ kapak ĭe lukru ku kare sa-nkiđe śuava guol śе аре gaură la vîr — <i>poklopac je stvar kojom se zatvara nešto šuplje što ima otvor na vrhui> ◊ kapak đi ļemn are bunarĭu or vro gaură-n pomînt, are lada or sanduku, da puaće avĭa șî vadra đi apă — <i>drveni poklopac imaju bunar ili neka rupa uzemlji, imaju ladica ili sanduk, a može imati i vedro sa vodomi> 2. <i>kapak na prozorui> ◊ mulće kăș kare sînt fakuće în vînt, au kapaśe đi ļemn la ferĭeșć — <i>mnogo kuća koje su podignute na vetrometini, imaju drvene kapke na prozorimai> [Por.]   [Vidi]

3387  kapră  capră  коза  kapră1 (mn. kapre) [akc. kapră] (i. ž.) — (zool.) <i>koza (Capra hircus hircus)i> ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuist oĭarĭ, ama tot nat a țînut șî kîć-o kapră đi lapće — <i>naši stari su bili ovčari, ali je svako držao i po neku kozu zbog mlekai> ◊ kapra n-a baut apă đi fiĭe-unđe, numa đi la izvuară aļi măĭ kuraće — <i>koza nije bilo vodu bilo gde, nego na najčistijim izvorimai> ◊ kînd aĭ batrîń s-a mutat đes đin luok în luok, s-a mutat kă kapriļi n-a vrut să bĭa apă đin loko-la unđe iĭ a giit sî sa kăsătorĭaskă — <i>kad su se stari često selili iz mesta u mesto, selili su se jer koze nisu htele da piju vodu sa mesta gde su oni mislili da se nastanei> ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe kapra žuavina drakuluĭ, kă are kuarńe șî barbă ka draku — s<i>tari su pričali da je koza đavolja životinja, jer ima rogove i bradu kao đavoi> ♦ up. ĭed, pîrś, țap [Por.]  [Vidi]

6029  kapră  ?  влачег  kapră (mn. kăpri (i. ž.) [akc. kapră] — (tehn.) <i>vlačeg, vlačugai> ◊ aĭa śe sa kĭmă în saćiļi poreśańe vulpĭe, o saĭnă đi tras kuarda kînd sa învaļiașće sulu, în žumataća Tănḑî kîtra Guol sa kĭamă kapră — <i>ono što se u porečkim selima zove lisica, saonica za izvlačenje osnove za osnivanje vratila razboja, u polovini Tande prema Golu zove se kozai> ♦ sin. vulpĭe [Por.] ∞ învaļi   [Vidi]

3731  kapută  capută ?  торић  kapută (mn. kapuće) [akc. kapută] (i. ž.) — <i>torić, manji tor ili obor za ovcei> ◊ kapută ĭe oborĭel înainća lu ușa strunźi, unđe s-adună uoiļi ș-așćată să vină la rînd đe muls — <i>kaputa je mali obor ispred ulaza u tor, gde se skupljaju ovce i čekaju da dođu na red za mužui> [GPek] ♦ sin. oborĭel [Por.] ∞ kap  [Vidi]

2673  kapușă  căpușă  крпељ женка  kapușă (mn. kapușurĭ) [akc. kapușă] (i. ž.) — (ent.) <i>krpelj ženskii> ◊ kapușa ĭe kîrśuabă muĭerĭaskă, kare suźe sînźe, șî sa unflă boznakît — <i>„kapuša” je ženka krpelja, koja siše krv, i naduva se bogznakolikoi> ◊ kapușa traĭașće pin ĭarbă, înviĭe đin uauă învăluiće în panžîn, ka omida — <i>krpelj živi u travi, rađa se iz jajašca koja su uvijena u paučinu, kao gusenicai> ♦ up. grapiță, kîrśuabă [Por.]  [Vidi]

3489  kar đi buoĭ  car de boi  воловска кола  kar đi buoĭ (sint.) — (tehn.) <i>volovska, zaprežna kolai> ◊ đe mult n-a fuost kasă fara kar đi buoĭ, da akumă kare ăl măĭ are, la fîrbuit, la kićit ku fluorĭ șă-l țîńe đi frumoșață în avļiĭa kășî — <i>nekada nije bilo kuće bez volovskih kola, a sada ko ih još ima, ofarbao ih, okitio cvećem i drži ih kao ukras u dvorištu kućei> ◊ karîļi đi buoĭ a skimbat trakturu — <i>zaprežna kola zamenio je traktori> ◊ atîrnat în vrun bușćan, ș-a rîsturnat karu pļin đi fîn — <i>zakačio neki panj, i preturio kola puna senai> [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3490  kara  căra  возити  kara (ĭuo kar, ĭel kară) [akc. kara] (gl. p. ref.) — 1. <i>voziti, upravljati vozilomi> ◊ fata mi tare frikuasă, nu vrĭa sî sa kare ku fiĭe kare — <i>kćerka mi je jako plašljiva, neće da se vozi sa bilo kimi> ◊ đi kurînd sa-nvațat sî kare, înga nu kućaḑă sîngur la drum măĭ lung — <i>skoro je naučio da vozi, još uvek ne sme sam na duži puti> ◊ ćińerișu nu numa śe kară ĭuta, numa ĭastă kare kară bĭeț muorț — <i>omladina ne samo što vozi brzo, nego ima ih koji voze mrtvi pijanii> ♦ sin. mînă 2. (fig.) <i>vozati, navlačiti; okoristiti; vući za nosi> ◊ prostavĭela, amînat a vaḑut kî ĭel o kară kum vrĭa — <i>glupača, kasno je uvidela da je on voza kako hoćei> [Por.]  [Vidi]

37  karabaș  cimpoier  гајдаш  karabaș (mn. karabaș) [akc. karabaș] (i. m.) — (muz.) <i>gajdaši> ◊ karabașu ĭe uom kare kîntă-n karăbĭ — <i>gajdaš je čovek koji svira gajdei> ◊ vrodată a fuost în tuot satu kîć-un kîrabaș, șî ku iĭ sa pitrekut tuaće visaļiĭļi, d-akuma s-a pĭerdut gata đi tuot — <i>nekad je u svakom selu bio po neki gajdaš, i sa njima se provodilo svako veselje, a sada su se gotovo sasvim izgubilii> [Por.] ∞ karabă  [Vidi]

4272  Karabaș  Carabaș  Карабаш  Karabaș [akc. Karabaș] (i. m.) — (antr.) <i>Karabaš, Karabaševići> ◊ Karabaș ĭe poļikra lu uom kare mult a kîntat în karăbĭ, ș-a fuоst kunoskut đ-arîndu pi karăbĭ, da nu pi numiļi luĭ bućeḑat — <i>Karabaš je nadimak čoveka koji je dugo svirao gajde, i bio poznat svuda po gajdama, a ne po svom krštenom imenui> ◊ unđe đi uom s-a prins poļikra Karabaș, așa lumĭa a kĭemat șî pi aĭ luĭ đin kasă — <i>gde se nadimak Karabaš primio za čoveka, tako su ljudi nazivali i njegove ukućanei> ◊ đin poļikra Karabaș s-a fakut la karće prezimiļi Karabašević — <i>od nadimka Karabaš nastalo je prezime Karabaševići> ♦ var. Kîrabaș [Por.] ∞ karabă  [Vidi]

36  karabă  carabă  гајде  karabă (mn. karăbĭ) [akc. karabă] (i. ž.) — 1. (u jednini) <i>pisak, frulica na gajdamai> 2. (u mn.) <i>gajde, narodni muzički instrumenti> ◊ moșu Pîătru kîntă-n karabă — <iiča Petar svira u gajdei> [Por.] ∞ śimpuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3493  karare  cărare  раздељак  karare2 (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — <i>razdeljak, razvojaki> ◊ kînd sa pĭapćină, uńi nu vor karare, da uńi o fak la o parće, alțî ĭară pi la mižluok, kare kum iĭ drag — <i>kad se češljaju, neki ne vole razdeljak, neki ga prave sa strane, neki opet po sredini, kako ko volii> [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3491  karatură  cărătură  вожња  karatură (mn. karaturĭ) [akc. karatură] (i. ž.) — (izob.) <i>vožnja, prevoženjei> ◊ am înbunat la fata mĭa triĭ karaturĭ pi kîrauș kînd o fi bîlśu, ma iĭ i kaḑu munkă la a đintîń, șî abĭa a sufarat numa o karatură — <i>obećao sam svojoj devojci tri vožnje na ringišpilu kad bude vašar, ali njoj pripade muka već kod prve, pa je jedva podnela samo jednu vožnjui> ♦ var. kîratură ◊ nu puot să sufîr kîratură lungă ku tumobilu — <i>ne mogu da podnesem dugu vožnju automobilomi> [Por.] ∞ kara   [Vidi]

2825  karbuńe  cărbune  угљен  karbuńe (mn. karbuń) [akc. karbuńe] (i. m.) — <i>ugljen, ćumuri> ◊ s-a stîns fuoku, a ramas numa karbuń șî śanușă — <i>vatra se ugasila, ostali su samo ugljen i pepeoi> ◊ dĭeda, kînd aprins lula, a luvat karbuńiļi ku mîna guală — <i>deda, kada je palio lulu, uzimao je ugljen golom rukomi> ♦ sin. taśuńe [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

78  kare  care  ко  kare [akc. kare] (zam.) — a. <i>ko, koji, kojai> ◊ kare să duče după apă? — <i>ko ide po vodu?i> ♦ sin. čińe [Kmp.] ◊ kare vińe dupa nuoĭ? — <i>ko dolazi po nas?i> b. <i>kogai> ◊ la kare va sîmana kopilo-sta — <i>na koga li liči ovo dete?i> ◊ n-aĭ đi kare să ći ćiemĭ — <i>nemaš koga da se bojiši> ◊ la kare aĭ vaḑut aĭa? — <i>kod koga si to video?i> c. <i>sa kim, sa kojimi> ◊ ku kare ć-aĭ țukat? — <i>s kim si se ljubila?i> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5119  karļiță  carliță  корито  karļiță (mn. kărļiț) [akc. kaiță] (i. ž.) — <i>korito, naćvei> ◊ karļița ĭe postao mare skobită-n ļemn, kare a fakuto țîgańi — <i>korito je veliko naćve izdubljeno u drvetu, koje su izrađivali Ciganii> ◊ în karļiță s-a skaldat lumĭa șî s-a žumuļit porśi, da ĭarna sa karat kopiĭi în-ĭa pi zapadă — <i>u koritu su se kupali ljudi i šurile svinje, a zimi su se u njemu vozila deca na snegui> ♦ sin. postao [Por.]  [Vidi]

3450  karpin  carpen  граб  karpin (mn. karpiń) [akc. karpin] (i. m.) — (bot.) <i>grab, crni grab (Carpinus betulus)i> ◊ karpin ĭe ļemn tare, bun đi fakut držăļe, alaturĭ kare au dĭelurĭ đi ļemn, șî tare bun ļiemn ĭe đi fakut fuoku — <i>grab je jako drvo, dobro za izradu držalja i alata koji imaju drvene delove, i jako je dobro drvo za loženje vatrei> ♦ up. sfińak [GPek]   [Vidi]

3453  karpińel  cărpinel  грабић  karpińel (mn. karpińeĭ) [akc. karpińel] (i. m.) — (bot.) (demin.) <i>grabić, mali grab, lastar od grabai> ◊ kînd sa faśe žuardă đi mînat vićiļi, măĭ bună ĭe s-o taĭ đin vro krĭanguță đi karpińel ćinîr, kî ĭa ĭe ușuară, supțîrĭe șî žîlao — kad se pravi prut za teranje stoke, najbolje je da je odsečeš od grančice nekog mladog grabića, jer je laka, tanka i žilava ♦ var. karpinuș [Por.] ∞ karpin  [Vidi]

4883  karuță  căruță  каруце  karuță (mn. karuță) [akc. karuță] (i. ž.) — (demin.) <i>karucei> ◊ karuța ĭe kar ușuor ku patru ruoț, kare-l trag kaĭi, unu or duoĭ, șî ku kare sa kară gîzdoćińiļi kînd ĭasă la vro visaļiĭe — <i>karuce su lagana kola sa četiri točka, koje vuku konji, jedan ili dva, i kojim se voze bogataši kad izlaze na neku svetkovinui> ♦ / (demin.) < kar ♦ sin. kośiĭe [Por.] ∞ kar   [Vidi]

3728  kasatuarńikă  muierea de casă  кућаница  kasatuarńi (mn. kasatuarńiśe) [akc. kasatuaikă] (i. ž.) — (zast.) <i>kućanica, dobra domaćicai> ◊ uomu ĭe drumaș șî trăbe sî sa ușurĭaḑă unđe puaće, da muĭarĭa ĭe kasatuarńikă șî trăbe să țînă ușa înkisă, să tuńe al măĭ țapîn — <i>muž je putnik i treba da se olakša gde god može, a žena je kućanica i treba da drži vrata zatvorena, da uđe najjačii> ♦ var. kasatuorńi [GPek] ∞ kasă  [Vidi]

3052  kasă  casă  кућа  kasă (mn. kîăș) [akc. kasă] (i. ž.) — <i>kućai> ◊ kasă ĭe zîđitură în kare traĭașće uomu — <i>kuća je zidani objekat u kome živi čoveki> ◊ kasă mare — <i>velika kućai> ◊ kasă ku patru odăĭ — <i>kuća sa četiri odeljenjai> ◊ kasă đi pĭatră — <i>kamena kućai> ◊ kasă la doă spraturĭ — <i>kuća na dva spratai> ◊ kasă đi bîrńe, bîrnarĭață — <i>kuća od brvana, brvnarai> ◊ kasă đi morśilă — <i>blatarai> ◊ kare traĭașće șî-n sat, șî la munće, în sat are kasă da la munće koļibă — <i>ko živi i u selu i na planini, u selu ima kuću, a na planini kolibui> ♦ sin. koļi [Por.]  [Vidi]

3600  kaș  caș  каш  kaș (mn. kașurĭ) (i. s.) — (nutr.) <i>kaš, podliveno mleko, sladak ili mlad siri> ◊ kaș ĭe lapće înkegat, kare ĭe pin strîkatuare străkurat đi ḑăr, șî kare s-a fakut brînḑă muaļe șî dulśe — <i>kaš je podliveno mleko, koje je kroz cediljku oceđeno od surutke, i koje je postalo mek i sladak siri> ◊ kașu sa puńe pi fund șî sa taĭe în faļiĭ, kare sa sarĭaḑă șî sa pun în śubăr — <i>kaš se stavlja na lopar i seče na velije, koje se posole i stavljaju u čabari> ♦ up. brînḑă, kĭag [Por.]  [Vidi]

3680  kaśulă  căciulă  шубара  kaśulă (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. <i>šubarai> ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — <i>šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinui> ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — <i>bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astraganai> 2. <i>kapa uopštei> ◊ dupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — <i>posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šeširi> [Por.]   [Vidi]

5384  kata  căuta  тражити  kata (ĭuo kat, ĭel kată) [akc. kata] (gl. p.) — 1. <i>tražiti, tragatii> ◊ nu kata bań đi la ĭel, kă nu-ț dă — <i>nemoj tražiti pare do njega, jer ti neće datii> ◊ kată pi draku — <i>traži đavolai> 2. <i>gledati, posmatratii> ◊ śe kaț așa la mińe? — <i>što me tako gledaš?i> 3. <i>izgledati, biti tužani> ◊ fata-sta kată rău, sigurat a lasato baĭatu — <i>ova devojka izgleda tužno, sigurno ju je ostavio momaki> [Por.] ♦ dij. var. kăuta [Buf.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3702  katușă  cătușă  клапуша  katușă (mn. katuș) [akc. katușă] (i. ž.) — <i>klapuša, držač jarmai> ◊ katușa ĭe un parśel đi fĭer înstrînbat, prins đi vîru lu proțapu karuluĭ or alu tînžală, kare țîńe źugu — <i>klapuša je iskrivljeni komad metala, pričvršćen za vrh kolske rude ili potegljice, koji drži jarami> [GPek] ◊ katușa đe bîtrîńață a fuost fakută đi ļiemn, șî prinsă đe proțap k-o tăńikĭauă đi fĭer — <i>starinska klapuša bila je izrađena od drveta, i pričvršćena za rudu metalnim prstenomi> (Tanda) ◊ abĭa sa țîńe minće kă vrodată în luok đi katușă a fuost o gužbă đi kurpiń, or đi ćiĭ — <i>jedva se pamti da je nekad, umesto klapuše, bila gužva od lijana ili likei> (Rudna Glava) ♦ up. tînžală, źug [Por.] ∞ kar  [Vidi]

6371  kazan  cazan  каzан  kazan (mn. kazańe) (i. s.) — <i>kazan, kotaoi> ◊ kazanu ĭe vas mare đi aramă, în kare sa fĭarbe rakiu, or mînkare đi mulț inș, kum ĭe nunta — <i>kazan je veliki sud od bakra, u kome se kuva rakija, ili sprema jelo za mnogo osoba, kao što je svadbai> ♦ sin. kaldare [Por.]  [Vidi]

4256  kăkăuș  urdinare  пролив  kăkăuș (mn. kăkăușurĭ) [akc. kăkăuș] (i. s.) — (med.) <i>proliv, dijareai> ◊ pră kopil s-a pus un kăkăuș greau, șă dă aĭa n-a putut sî sa dukă la șkuală — <i>dete je dobilo težak proliv, i zato nije moglo da ode u školui> ♦ sin. prțuĭkă [Mlava] ♦ dij. sin. urđinatură [Por.] ∞ urđina  [Vidi]

4662  kăńală  căneală  црнило  kăńală (mn. kăńeļe) [akc. kăńală] (i. ž.) — (izob.) 1. (color.) <i>crnilo, crna bojai> ◊ a mĭers țîgańi pi đal ku kăneļe đi fărbuit lîna — <i>išli su Cigani po brdima sa crnilom za bojenje vunei> ◊ țîgańi a vindut kăńală đi păr la muĭerĭ kare s-a fărbuit — <i>Cigani su prodavali crnilo za kosu ženama koje su se farbalei> 2. <i>zagoretinai> ◊ kăńala kare s-a prins pi fundu ćipsîĭi, s-a kurațat ku ļingura or ku kuțîtu — <i>zagoretina koja se nahvatala na tepsiji strugala se kašikom ili nožemi> ♦ sin. śerńală [Por.] ∞ kăńi  [Vidi]

5363  kăok  cauc  камилавка  kăok (mn. kăoś) [akc. kăok] (i. m.) — <i>kamilavkai> ◊ kînd au vińit părtizańi, a skoborît kăoku đi la popa đin kap, șă l-a lăpădat în morśilă — <i>kad su partizani došli na vlast, skinuli su popu kamilavku s glave, i bacili u blatoi> [Buf.]  [Vidi]

4004  kăpiĭală  căpială  брљ  kăpiĭală (mn. kăpiĭeļ) [akc. kăpiĭală] (i. ž.) — (vet.) <i>brlj, brljavost, ovčja bolest i>(Cenuroza, Vertigo) ◊ uaĭa bolnauă đe kăpiĭală uđașće đe kîrd, pașće sîngură șî đes sa suśașće în luok — <i>ovca obolela od brlja zaostaje za stadom, pase sama i često se okreće u mestui> ◊ aĭ batrîń uaĭa kăpiĭată a taĭat ku briśu la kap, șî ĭ-a skuos đin kriĭir vro guangă, gaura a uns ku său ș-a-nkiso ku katran — <i>stari su brljivim ovcama otvarali lobanju brijačem, iz mozga vadili neku bubu, ranu mazali lojem i zatvarali je katranomi> ♦ var. kăpiĭatură [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatură [Por.] ∞ kăpiĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4005  kăpiĭat  căpiat  ошамућен  kăpiĭat (kăpiĭată) (mn. kăpiĭaț, kăpiĭaće) [akc. kăpiĭat] (prid.) — 1. (med.) <i>ošamućen, opijen, koji ima vrtoglavicui> ◊ kînd ĭ-a dat o palmă, a mĭers kăpiĭată măĭ mult đi un śas — <i>kad joj je udario šamar, išla je ošamućena više od satai> 2. (vet.) <i>brljiv, oboleo od brljai> ♦ uaĭa kăpiĭată, s-a suśașće-n luok, đisparțîtă đe kîrd — <i>brljiva ovca, vrti se u mestu odvojena od stadai> ♦ sin. șukĭat [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatkăpiĭa  [Vidi]

3574  kăpriĭață  căprăriște  козарица  kăpriĭață (mn. kăpriĭeț) [akc. kăpriĭață] (i. ž.) — <i>kozarica, kozarniki> ◊ kăpriĭață ĭe koćeț, adîns fakut lînga strungă, în kare să bășkuĭe kapriļi đin stînă uoilor — <i>kozarica je ograda, posebno podignuta kraj tora, u koju se odvajaju koze iz ovčjeg stadai> ◊ kapriļi sa-nkid în kăpriĭață kî bat uoiļi, ļi-npung ku kuarńiļi, ļi muśkă đi urĭekĭ, șî uoĭļi nu puot în paśe mînka đi ĭaļe — <i>koze se odvajaju u kozarnik jer biju ovce, bodu ih rogovima, ujedaju za uši, i ovce ne mogu na miru jesti od njihi> [GPek] ♦ dij. var. kîpriĭață (Rudna Glava) ◊ uoĭļi s-a puot țîńa șă supt plășć kă au lînă, da kapriļi n-au șă đ-aĭa ĭe kîpriĭața înkisă ka toblarĭu — <i>ovce se mogu držati pod sklonom jer imaju vunu a koze nemaju, pa se zato kozarnik gradi zatvoren kao tori> (Topolnica) [Por.] ∞ kapră  [Vidi]

3385  kăpriuară  căprioară  срна  kăpriuară (mn. kăpriuare) [akc. kăpriuară] (i. ž.) — (zool.) <i>srna (Capriola)i> ◊ kăpriuara ĭe fameĭa kăpriuoruluĭ, măĭ mik trup are đi kît ĭel șî n-are kuarńe — <i>srna je ženka srndača, ima manje telo od njega, i nema rogovei> ◊ puĭu iĭ ĭe ĭed — <i>njeno mladunče je lanei> ♦ var. kapriuară ♦ up. kăpriuor, śerb, śută ♦ / (demin.) < kapră — <i>kozai> [Por.]   [Vidi]

3384  kăpriuor  căprior  срндач  kăpriuor (mn. kăpriuorĭ) [akc. kăpriuor] (i. m.) — (zool.) <i>srndač (Capreolus capreolus)i> ◊ kăpriuoru ĭe mult măĭ mik đi kît śerbu, șî are doă korńiță raklaće la vîr — <i>srndač je mnogo manji od jelena, i ima dva roščića račvasta pri vrhui> ◊ fameĭa kăpriuoruluĭ sa kĭamă kăpriuară, da puĭu luor ĭed — <i>ženka srndača zove se srna, a njihovo mladunče je lanei> ♦ up. śerb, śută, kăpriuară [Por.] ∞ kapră   [Vidi]

3726  kăsători  căsători  венчати се  kăsători (ĭuo ma kăsătorĭesk, ĭel sa kăsătorĭașće) [akc. kăsători] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>venčati se, sklopiti brak, udati se, oženiti se, skućiti sei> ◊ kînd s-a kăsătorit ku uomu đintîń, n-avut ńiś masă, ńiś ļingură — <i>kad se udala za prvog muža, nije imala ni sofru, ni kašikui> ◊ are numa un fiśuor, ažuns đi kăsătorit — <i>ima samo jednog sina, stigao za ženidbui> ♦ var. kîsîtori ♦ sin. kununa [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3691  kăśular  căciular  капаџија  kăśular (mn. kăśularĭ) [akc. kăśular] (i. m.) — (zast.) <i>kapadžijai> ◊ kăśular ĭe uom kare faśe șă vinđe la kaśuļ — <i>kapadžija je čovek koji izrađuje i prodaje kapei> [GPek] ∞ kaśulă  [Vidi]

5667  kășćig  căștig  добитак  kășćig (mn. kășćigurĭ) [akc. kășćig] (i. s.) — (zast.) <i>dobitak, zarada; koristi> ◊ bîlśu a fuost slab, șă n-avut ńiś un kășćig đin provinḑarĭa vićiluor — <i>vašar je bio slab, i nije imao nikakav dobitak od preprodaje stokei> ◊a lukrat điźaba, fara ńiśun kășćig — <i>radio je badava, bez ikakve koristii> ♦ sin. dobîndă [Por.]  [Vidi]

4342  keltuĭală  cheltuială  трошење  keltuĭală (mn. keltuĭaļe) [akc. keltuĭală] (i. ž.) — (folk.) <i>trošenje, rasipanjei> ◊ ḑîua-nuapća pin kafeń, nu sa lasă đi keltuĭală pănă nu va rămîńa fara ńimik ka kuku — <i>vazdan po kafanama, ne bataljuje rasipanje dok ne ostane bez ičega kao kukavicai> [Por.] ∞ keltui  [Vidi]

5034  kiđe  chidă  иње  kiđe (mn.) [akc. kiđe] (i. ž.) — <i>injei> ◊ kiđe sînt aburĭ đi apă îngețaț pi krĭanźiļi ļemnuluĭ, kînd dă źer uskat — <i>inje je vodena para smrznuta na granama drveća, u vreme suvomrazicei> ◊ kiđe sa prinđe pi ļemn đin parća-ĭa đin kare baće vîntu — <i>inje se hvata na drveće sa one strane sa koje duva vetari> ◊ kiđe ĭe un fĭeļ đi brumă — <i>inje je vrsta slanei> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3138  kikă  chică  плетеница  ki (mn. kike) [akc. kikă] (i. ž.) — 1. (oglavlje) <i>pletenica, kikai> ◊ kikă ĭe păr muĭerĭesk înpļećit în bîrțâ — <i>kika je ženska kosa upletena u pletenicui> ◊ đemult tuaće șkolarițîļi a dus păr înpļećit în kike — <i>nekada su sve učenice nosile kosu upletenu u kikei> ♦ sin. bîrță 2. (zast.) <i>pramen kose koji se seče prilikom krštenja detetai> ◊ ĭerĭ ĭ-a luvat đin kikă la kopil, la bućeḑat, ș-a fakut visaļiĭe mare — <i>juče su detetu isekli pramen kose, krstili ga, i napravii veliko veseljei> 3. (bot.) <i>svila na kukuruzui> ◊ druga a slubaḑît kikă, kukuruḑu ĭe bun đi fiert — <i>klip je pustio svilu, kukuruz je dobar za kuvanjei> [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

3062  kimîtă  imita  имитација  kimîtă (mn. kimiț) [akc. kimîtă] (i. ž.) — <i>imitacija, podržavanjei> ◊ n-a fakut la kopil țuală kum trăbe, numa o kimîtă đi țuală, ka đi papușă kopilarĭaskă — <i>nije izradila detetu odelce po meri, nego neku imitaciju od odela, kao za dečju lutkui> ◊ s-a lasat đi bĭare, akuma numa ĭe o kimîtă đi bĭețîuos — <i>ostavio piće, sad je samo imitacija pijanicei> [Por.]  [Vidi]

2989  kimĭașă  cămașă  кошуља  kimĭașă (mn. kimĭeș) [akc. kiașă] (i. ž.) — <i>košulja, gornji deo odećei> ◊ kimĭașa ĭe țuală omeńiaskă, sa înbrakă pista pĭaļa guală, ș-astrukă parća trupuluĭ a đisupra — <i>košulja je muški haljetak, oblači se preko gole kože i pokriva gornji deo telai> ◊ kimĭașa muĭerĭaskă sa kĭamă śupag — <i>ženska košulja zove se čupagi> ◊ kimĭașă ku rîurĭ — vezena košulja (košulja sa ukrasom) ◊ kimĭașă đi in — <i>lanena košuljai> ◊ kimĭașă đi matasă — <i>svilena košuljai> ♦ up. kîlțan ♦ var. kamașă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

6300  kingă  chingă  колан  kingă (mn. ki) [akc. kingă] (i. ž.) — 1. <i>kolan, pojas; kaiši> ◊ kingă ĭe o kurauă đi pĭaļe kare ļagă șaua strîns đi trupu kaluluĭ — <i>kolan je kožni kaiš koji vezuje sedlo čvrsto za telo konjai> ♦ sin. kurauă 2. (tehn.) <i>prečagai> ◊ kingă ĭe o blană lungă șă îngustă kare s-a prins đi duoĭ puopĭ kînd s-a fakut koļibiļi — <i>prečaga je dugačka i uska letva koja se prikivala za dva direka kad se gradila kolibai> [Por.]   [Vidi]

5052  kinui  chinui  мучити  kinui (ĭuo ma kinuĭesk, ĭel sa kinuĭașće) [akc. kinui] (gl. p. ref.) — <i>mučiti se, truditi sei> ◊ prĭamult la kinuit parințî înga đi mik ku lukrurĭ grĭaļe, șî ĭel ĭ-a luvat la mrză — <i>previše su ga mučili roditelji još od malena sa teškim poslovima, pa ih je on namrznuoi> ◊ numa ĭel șćiĭe, saraku, kît s-a kinuit să-nvĭața, ama nu ĭa mĭers șkuala ńiśkum — <i>samo on zna, siromah, koliko se trudio da uči, ali mu škola nije išla nikakoi> ♦ sin. nîkažî [Por.] ∞ kin  [Vidi]

3571  kińez  cneaz  кнез  kińez (mn. kińež) [akc. kińez] (i. m.) — (zast.) <i>knez, starešina sela ili opštinei> ◊ kińez đemult a fuost stapînu satuluĭ, da đi dupa ratu ku mńamțî, așa-ĭ ḑîk șî la fruntașu uopșîńi — <i>knez je nekada bio starešina sela, a nakon rata sa Nemcima, tako zovu i predsednika opštinei> ◊ kińez đemult a putut să fiĭe numa al măĭ mare stapîn în sat — <i>knez je nekada mogao biti samo najveći gazda u selui> ◊ uom vaḑut: la ĭel șî kińezu đin oraș vińe la prazńik — <i>ugledan čovek: kod njega i predsednik opštine dolazi na slavui> [Por.]  [Vidi]

5123  kisaļiță  chísăliță  киселица  kisaļiță (mn. kisaļiț) [akc. kisaļiță] (i. ž.) — (nutr.) <i>kiselicai> ◊ kisaļița ĭe ḑămă akră đi pruńe — <i>kiselica je kisela čorba od šljivai> ◊ kisaļița sa faśe đin pruńe kuapće, or uskaće, ļi speļ, ļi puń în apă șă ļi fĭerbĭ, la urmă puń kîta miriśikă — <i>kiselica se pravi od zrelih ili suviš šljiva, opereš ih, staviš u vodu i kuvaš, na kraju dodaš malo šećerai> [Por.]  [Vidi]

2689  kișnat  chisnovat  занет  kișnat (kișnată) (mn. kișnaț, kișnaće) [akc. kișnat] (prid.) — (psih.) <i>zanet mislima, duhom odsutani> ◊ vĭeḑ kî ĭe kișnat, đ-aĭa nu ć-auđe — <i>vidiš da je zanet, zato te ne čujei> ◊ bandașî kîntă, rasună vaļa, da ĭel źuakă kișnat, nu vĭađe pi ńima — <i>trubači sviraju, odjekuje dolina, a on igra zanet, ne vidi nikogai> ♦ sin. luvat, dus [Por.]  [Vidi]

2802  kișiță  chișiţă  зглоб  kișiță (mn. kișiț) [akc. kișiță] (i. ž.) — (anat.) <i>zglobi> ◊ am skļiit piśuoru đin kișiță — <i>uganuo sam nogu iz zglobai> ♦ sin. nođiț ♦ sin. înkeĭatură [Por.]  [Vidi]

4715  kîći  câte  по  kîći [akc. kîći] (pril.) — <i>poi> ◊ kîći unu, kîći unu, șă tuoț tunară înuntru — <i>jedan po jedan, i svi uđoše unutrai> ◊ sa duk la bîlś đi soțîĭe, kîći doĭ, kîći triĭ — <i>idu na vašar u društvu, po dva, po triji> [Por.] ∞ kît  [Vidi]

4617  kîćikîta  câticâta ?  помало  kîćikîta [akc. kîćikîta] (pril.) — <i>pomalo, malo-pomaloi> ◊ dakă a fuost lovit, s-a tras kîćikîta, kîćikîta pi kuaće, pănă n-a ĭeșît la șļau — <i>iako je bio ranjen, vukao se malo pomalo na laktovima, dok nije izašao na puti> [Por.] ∞ kîta  [Vidi]

4942  kîfadarńik  cafadar  гостопримљив  kîfadarńik (kîfadarńi) (mn. kîfadarńiś, kîfadarńiśe) [akc. kîfadaik] (prid.) — (zast.) <i>gostoprimljiv, ljubazani> ◊ kîfadarńik a fuost uom kare a primit lumĭa-n kasă ku drag, șă pi tuot nat ambiĭat să bĭa șî să mănînśe — <i>gostoprimljiv je bio čovek koji je rado primao goste u kuću, i svakoga je nudio da jede i pijei> [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5172  kîkalare  căcare  срање  kîkalare (mn. kîkalărĭ) [akc. kîkalare] (i. ž.) — (vulg.) <i>sranje, kenjanje; sraćkavicai> ◊ a strîkat burta, șî s-a pus kîkalarĭa grĭa pi ĭel — <i>pokvario je stomak, i spopala ga teška sraćkavicai> ◊ a fakut vro kîkalare pi la lukru, kum l-a dudait — <i>napravio je neko sranje na poslu, čim su ga isteralii> ♦ sin. kufurĭală [Por.] ∞ kaka   [Vidi]

5171  kîkaśuos  căcăcios  усранко  kîkaśuos (kîkaśuasă) (mn. kîkaśuoș, kîkaśuasă) [akc. kîkaśuos] (prid.) — (vulg.) <i>usrankoi> ◊ kîkaśuos ĭe uom slab șî la pućare, șî la vuorbă — <i>usranko je čovek slab i na snazi, i na rečimai> ♦ var. kăkaśuos [Por.] ∞ kaka  [Vidi]

5376  kîlarĭaće  călăreț  јахач  kîlarĭaće (mn. kîlarĭeț) [akc. kîlarĭaće] (i. m.) — <i>jahači> ◊ kîlarĭețî a fuost numa uamiń kare avut kaĭ — <i>jahači su bili samo ljudi koji su imali konjei> ◊ muĭarĭa kare a mĭers pi kal, s-a kĭemat kîlarĭață — <i>žena koja je jahala konja zvala se jahačicai> ♦ var. kîlarĭeț [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2991  kîlț  câlţi  кучина  kîlț (i. m.) — <i>kučinai> 1.<i> konopljai> ◊ kînd s-a lukrat ku kîńipa, la nuoĭ tuot s-a kĭemat kîlț pănă n-ažuns la drîgļiaće, la ĭel sa đisparțît fuĭuoru, da aĭa ś-aramas, s-a kĭemat ĭară kîlțî<i> — kada se radilo sa konopljom, kod nas se sve zvalo kučina dok se nije došlo do grebena, kod njega se odvajalo povesmo, a ono što je ostajalo, zvalo se i dalje kučina i>2.<i> kučina, otpadak od konopljei> ◊ đin kîlț sa fak saśi, șî s-anvăluĭe astupușur-ļi să nu slubuadă — <i>od kučine se prave džakovi, i oblažu se zapušači, da ne propustei> [Por.] ∞ kîńi  [Vidi]

2992  kîlțan  câlţan ?  клцан  kîlțan (mn. kîlțańe) [akc. kîlțan] (i. s.) — <i>klcan, muška košuljai> ◊ kîlțan ĭe kimĭașă omeńiaskă đi kîlț, đeșkis la pĭept ka śupagu ăl muĭerĭesk, unđe avut vro tri-patru kiptuorĭ, kă bumbĭ n-a fuost — <i>klcan je muška košulja od konoplje, sa preklopom na grudima kao ženski čupag, gde je imao tri-četiri petlje za zakopčavanje, jer dugmeta nije biloi> ◊ kîlțan vrodată s-a ḑîs la tuaće fĭelurĭ đi kimĭeș omeńieșć — <i>klcan je nekad bio naziv za sve vrste muških košuljai> ◊ în Tanda vuorba kîlțan nuĭe kunoskută — <i>u Tandi reč klcan nije poznatai> ♦ up. kimĭașă, kamașă ♦ sin. drîsman [Por.] ∞ kîlț  [Vidi]

5058  kîldarar  căldărar  бакрачар  kîldarar (mn. kîldararĭ) [akc. kîldarar] (i. m.) — (erg.) <i>bakračar, kotlokrpai> ◊ kîldarar ĭe uom kare faśe or ogođașće la kaldîărĭ — <i>bakračar je čovek koji izrađuje ili popravlja bakračei> ◊ kîldararĭ la nuoĭ măĭ mult a fuost țîgańi, ama a fuost șî đ-aĭ nuoștri kare a șćut să kîrpĭaskă la kaldărĭ — <i>bakračari su kod nas obično bili Cigani, ali je bilo i naših koji su znali da krpe bakračei> ♦ var. kîldararĭ [Por.] ∞ kald   [Vidi]

3345  kîļindarĭ  cărindar  јануар  kîļindarĭ [akc. kîļindarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) <i>januari> ◊ kîļindarĭu ĭe luna la kapu anuluĭĭ, ku ĭel înśiape ano-l nou — <i>januar je mesec na početku godine, njime počinje nova godinai> ◊ kîļindarĭu ĭe lună zapaduasă șî friguruasă — <i>januar je mesec snežan i hladani> ♦ var. kîrindarĭ [Por.] ∞ lună  [Vidi]

5080  kîmp  câmp  поље  kîmp (mn. kîmpurĭ) [akc. kîmp] (i. s.) — (geog.) <i>polje, ravnicai> ◊ kîmp ĭe luok putrîvit șî đeșkis, fara padure, măĭ đes ku ĭarbă đi paskut șă đi kosît — <i>polje je ravno i otvoreno mesto, bez drveća, najčešće sa travom za pašu i košenjei> ◊ kîmp sa ḑîśe șî la luok lukrat ku bukaće — <i>polje se kaže i za obrađeno mesto sa usevimai> ◊ (izr.) ano-sta kîmpu slab a rođit — <i>ove godine polje je slabo rodiloi> [Por.]  [Vidi]

5311  kînćiśiel  cântecel  песмица  kînćiśiel (mn. kînćiśiaļe) [akc. kînćiśiel] (i. s.) — (muz.)(demin.) <i>pesmicai> ◊ a-nvațat șî fata un kînćiśiel, șî tota ḑîua ăl kîntă, pazînd uoiļi pi-o śokiță đi la đal đi sat— <i>naučila je i devojčica jednu pesmicu, pa je ceo dan peva, čuvajući ovce na jednom brdašcu iznad selai> ♦ / < (demin.) kînćik + -<iieli> ♦ var. kînćiśel, kînćikuț [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

2426  kînd  când  кад  kînd (pril.) — 1. <i>kadi> ◊ kînd am uḑît kum a putut să pĭară, frika ma taĭat — <i>kad sam čuo kako su mogli da stradaju, strah me je presekaoi> ◊ s-a dus đemult, ńima nu șćiĭe kînd va veńi — <i>otišli su davno, niko ne zna kad li će doćii> ◊ ńi vorbim kînd o veńi tata — <i>razgovaraćemo kad bude došao otaci> 2. (u izr.) <i>kad-kad, ponekadi> ◊ sa-uđe kînd-kînd șî vîntu kînd baće pin krianźe — <i>čuje se kad-kad i vetar kad bije kroz granjei> ◊ kînd șî kînd — <i>s vremena na vreme, ponekadi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2078  kîntariuon  sunătoare  кантарион  kîntariuon (mn. kîntariuoń) [akc. kîntariuon] (i. m.) — (bot.) <i>kantarion, gospin cvet, bljuzgavac, ivanjčica, krvavac, marina ručica, gospino zelje (Hypericum perforatum)i> ◊ kîntariuonu krĭașće pi față, are fluare galbină; mult sa kuļaźe șî sa uskă, ļiak đi mulće bualje — <i>kantarion raste na prisoju, ima žuti cvet; mnogo se bere i suši, lek je za mnoge bolestii> [Por.]  [Vidi]

5312  kîntat  cântat  певање  kîntat1 (mn. kîntaturĭ) [akc. kîntat] (i. s.) — (muz.) 1. <i>pevanjei> ◊ kîntatu lu fĭaće marĭ a fuost măĭ frumuos — <i>devojačko pevanje bilo je najlepšei> ◊ muĭeriļi s-a pus pi kîntat lînga patu muortuluĭ — <i>žene su započele pevanje kraj pokojnikovog odrai> 2. <i>sviranjei> ◊ kîntatu lu bandașî aĭ batrîń pi la nunț a țînut triĭ ḑîļe șă triĭ nuopț — <i>sviranje starih trubača na svadbama trajalo je tri dana i tri noćii> [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

5313  kîntat  cântat  опеван  kîntat2 (kîntată) (mn. kîntaț, kîntaće) [akc. kîntat] (prid.) — (muz.) <i>opevan, stavljen u pesmui> ◊ kare avut bań, a plaćit la lăutarĭ să-l pună-n kînćik, kî uomo-l kîntat traĭașće măĭ mult în minća lumi — <i>ko je imao pare, plaćao je lautarima da ga stave u pesmu, jer opevani čovek traje duže u ljudskom sećanjui> ◊ mulț uoț a fuost kîntaț, ș-aluor kînćiśe s-a kĭemat dupa numiļi luor — <i>mnogi hajduci su bili opevani, i njihove pesme nosile su njihova imenai> [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

5310  kîntatuorĭ  cântareț  певач  kîntatuorĭ (mn. kîntatuorĭ) [akc. kîntatuorĭ] (i. m.) — (muz.) <i>pevači> ◊ lautari aĭ batrîń a kîntat đin gură sîngurĭ, n-avut kîntatuorĭ adîns în taĭfă — <i>stari svirači su pevali sami, nisu imali posebne pevače u grupii> ♦ var. kîntarĭeț [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

3620  kîńe  câine  пас  kîńe (mn. kîń) [akc. kîńe] (i. m.) — (zool.) <i>pasi> (<i>Canis familiarisi>) ◊ la nuoĭ ĭastă kîń đe kasă, kîńi đe uoĭ, șî kîń đe vînat — <i>kod nas ima kućnih pasa, ovčarskih pasa, i lovačkih pasai> ◊ kîńi đe kasă sa țîn ļegaț în kîrtuog, aĭ đi uoĭ înga đin kațăl sa-nvață sî mĭargă sluobîd ku uoiļi, da kopuoĭ țîn numa vînatuori — <i>kućni psi drže se vezani u brlogu, ovčarski se još od kučenceta uče da idu slobodni za ovcama, a kerove drže samo lovcii> ◊ kîńiļi latră, urlă șî țîpă — <i>pas laje, zavija i skičii> ◊ đe ńișće kîń sa ḑîśe kă źavļesk, kînd latră fara trĭabă, sa ḑîśă đin glumă đi iĭ kă latră la stîaļe — <i>za neke pse se kaže da laju bez veze kad laju bez potrebe, kaže se u šali za njih da laju na zvezdei> ◊ un fĭeļ đi kîń au narau rău, kă muśkă lumĭa ku furișu — <i>neki psi imaju zlu ćud jer ujedaju ljude podmukloi> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3110  kîńipă  cânepa  конопља  kîńi (mn. kîńi) [akc. kîńipă] (i. ž.) — (bot.) <i>konoplja (Cannabis)i> ◊ kîńipa ĭe buĭađe kare mult s-a sîmanat, kă đin ĭa a fuost mare dobîndă la țăsatură — <i>konoplja je biljka koja se mnogo sejala, jer od nje bilo velike koristi u tkanjui> [GPek] ◊ kînd sa kuaśe, kîńipa sa žumuaļe, pî sa bagă în topilă sî sa murĭaḑă — <i>kada sazri, konoplja se čupa i na topilu potapa u vodii> ♦ up. in [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4927  kîpațînă  căpățînă  главчина  kîpațînă (mn. kîpațîń) [akc. kîpațînă] (i. ž.) — (augm.) 1. (tehn.) <i>glavčinai> ◊ kîpațîna la ruata đi kar — <i>glavčina na kolskom točkui> ◊ kîpațîna la ruata muori — <i>glavčina na vodeničnom vitlui> [Por.] ♦ sin. buśim [Mlava] 2. (demin.) (bot.) <i>glavicai> ◊ kîpațîna đi varḑă — <i>glavica kupusai> 3. (fig.) (pej.) <i>tupoglavac, glupaki> ◊ kîpațînă ĭe kopil kare ĭe tare đi kap, șă grĭeu înțaļaźe — <i>tupoglavac je dete koje je tvrdoglavo i teško shvatai> [Por.] ∞ kap  [Vidi]

5579  kîpata  căpăta  добити  kîpata (ĭuo kapît, ĭel kapîtăt) [akc. kîpata] (gl. p. ref.) — <i>dobiti, primitii> ◊ ś-a katat, a kîpatat — <i>što je tražio, to je i dobioi> ◊ buala a kîpatato la lukru — <i>bolest je dobio na poslui> ◊ la urmă, do kîpatară bańi kare a katat — <i>na kraju, dobiše novac koji su tražilii> ◊ fuź, să nu kapiț șă tu bataĭe — <i>beži, da ne dobiješ i ti batinei> ◊ penzîĭa kapîtă la vrĭame — <i>penziju prima na vremei> [Por.]  [Vidi]

5578  kîpatîń  căpătâi  јастук  kîpatîń (mn. kîpatîńe) [akc. kîpatîń] (i. s.) — 1. <i>jastuki> ◊ măĭ batrîn kîpatîń la rumîń kînd a trait în borđiĭe, a fuost tutuku — <i>najstariji jastuk kod Vlaha kad su živeli u zemunicama, bio je trupaci> ◊ kînd în koļibĭ a-nśeput să fakă paturĭ, rumîńi kîpatîńiļi a umplut ku gižă — <i>kad su u kolibama počeli da prave krevete, Vlasi su jastuke punili komušinomi> 2. a. <i>početaki> ◊ prospuńe kuma fuost, ama înśape đi la kîpatîń — <i>ponovi kako je bilo, ali počni od početkai> b. (fig.) <i>kraj, svršetaki> ◊ atîta ĭe muĭarĭa tare đi kap, đi ku ĭa ńima nu puaće ĭeșî la kîpatîń — <i>toliko je žena tvrdoglava, da sa njom niko ne može izaći na kraji> ◊ kînd ažunsă la kîpatîńu drumuluĭ, sa batu la stînga — <i>kad je stigao na kraj puta, skrenuo je levoi> [Por.]  [Vidi]

38  kîrabuoĭ  caraboia  карабоја  kîrabuoĭ (mn. kîrabuаĭe) [akc. kîrabuoĭ] (i. m.) — (color) <i>zelena galica; sastojak koji se dodaje crnoj boji za tekstil da bi boja bila postojanai> ◊ fara kîrabuoĭ śuariku al śerńit n-a putut sî țînă ńegriala — <i>bez zelene galice, platno ofarbani u crno nije bilo postojanoi> ♦ / < (tur.) kara boya <i>„crna boja”i> ♦ up. śerńaļe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3494  kîrauș  carusel  рингишпил  kîrauș (mn. kîraușă) [akc. kîrauș] (i. m.) — 1. (tehn.) <i>ringišpil, vrteška, okretaljka sa korpama za zabavu mladežii> ◊ dragu ćińerișuluĭ ĭerĭa kînd pi la bîlśurĭ a veńit țîgańi ku kîrauș — <i>mladi su se mnogo radovali kada bi na vašare dolazili Cigani sa ringišpilomi> ◊ kîraușu đi bîtrîńață a fuost tuot đi ļemn, șî la-nvîrćit baĭețî, kare a vrut sî sa kare điźaba — <i>starinski ringišpil je bio sav od drveta, i okretali su ga momci koji su želeli da se voze badavai> 2. <i>klizalištei> ◊ slubaḑîndu-sa ku săĭńiļi, kopiĭi a fakut un kîrauș lung întra gardurĭ — <i>spuštajući se sankama, deca su napravila jedno dugo klizalište između ogradai> ♦ up. rîkabuș [Por.] ∞ kara  [Vidi]

2843  kîraveĭ  cărăvei  кривак  kîraveĭ (mn. kîraveĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — <i>krivak, kratka i kriva grana drvetai> ◊ kîraveĭu ĭe darap đi krĭangă strîmbă, ku kare daĭ dupa vro žuavină, or dupa alta śe sa slbuađe la ćińe — <i>krivak je komad krive grane, kojim gađaš neku životinju, ili bilo šta drugo što te napadnei> ♦ var. kîravĭeĭ [Por.]  [Vidi]

5109  kîraveĭ  cărăvei  палија  kîraveĭ (mn. kîravĭaĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — <i>palijai> ◊ kîraveĭ ĭe o frîntură đi krĭangă, gruos đi vro doă źeĭśće, da lung đi un lakît đi mînă — <i>palija je krnjak od grane, debele oko dva prsta i duge ko ruka do laktai> ◊ ku kîraveĭu kopiĭi a batut puomi kînd a vrut să dubuară puame đin ļemn în kare n-a kućeḑat sî sa suĭe — <i>palijom su deca mlatila voćke kad su htela da skidaju plodove sa drveta na koje nisu smela da se penjui> ◊ pîkurari ku kîraveĭ a dat dupa viće kînd ĭaļe s-a bagat în vrun luok — <i>palijom su pastiri gađali stoku kad bi ova ušla u neku njivui> ♦ var. kîravĭeĭ, kărăveĭ [Por.]  [Vidi]

6304  kîrćițarĭ  cârtițar  кртичњак  kîrćița (mn. =) [akc. kîrćițarĭ] (i. m.) — <i>krtičnjaki> ◊ kîrćițarĭu ĭe mușuruoń đi pomînt kare l-a sapat kîrćița — <i>krtičnjak je gomila zemlje koju je iskopala krticai> ◊ (ver.) kînd tuamna pi ļivĭeḑ kîrćițîļi skuot mulće kîrćițuaĭe, o să fiĭe ĭarna bună — <i>kad s jeseni po livadama krtice izbiju mnoge krtičnjake, biće blaga zimai> ♦ var. kîrćițuaĭe ♦ sin. mușuruiń [Por.] ∞ kîrćiță   [Vidi]

6303  kîrćiță  cârtiță  кртица  kîiță (mn. kîiț) [akc. kîiță] (i. ž.) — (zool.) <i>krtica (Talpa europea)i> ◊ kîrćița ĭe žuavină ńagră, samînă ku șobuolu, kare traĭașće supt pomînt, unđe sapă la kuoś, katînd mînkare — <i>krtica je crna životinja, slična pacovu, koja živi pod zemljom, gde kopa tunele u potrazi za hranomi> ◊ kîrćița đes sa gasîașće pin građiń în kare, sapînd dupa guonź, faśe mare șćetă — <i>krtica se često nađe u baštama u kojima, kopajući za insektima, prave veliku štetui> [Por.]  [Vidi]

2635  kîrd  cârd  крдо  kîrd (mn. kîrdurĭ) [akc. kîrd] (i. s.) — <i>krdo, veći broj ovaca ili goveda koje poseduje jedno domaćinstvoi> ◊ kîrdu đi uoĭ sînt uoiļi kare ļi avĭem în strunga nuastră — <i>krdo ovaca su ovce koje imamo u našem torui> ◊ kîrd đi viće — <i>krdo stokei> ◊ kîrd đi uoĭ — <i>krdo ovacai> ◊ kîrd đi vaś — <i>krdo kravai> ◊ kîrd đi kaprĭe — <i>krdo kozai> ◊ tot nat mînă kîrdu luĭ đi uoĭ, kînd faśe stîna ku vrunu la baśiĭe — <i>svako tera svoje krdo ovaca, kad sa nekim pravi smešu ovaca na bačijii> ◊ la munće ĭastă luok sî sa fakă stînă mare, đin patru-śinś kîrdurĭ đi uoĭ — <i>u planini ima mesta da se napravi velika smeša ovaca, od četiri-pet krda ♦ i>sin. śopîr, turmă ♦ up. stînă [Por.]  [Vidi]

3100  kîrîmidariĭe  cărămidărie  ћерамидарница  kîrîmidariĭe (mn. kîrîmidariĭ) [akc. kîrîmidariĭe] (i. ž.) — 1. <i>ćeramidarnicai> ◊ kîrîmidariĭa ĭe luoku unđe kîrîmidari a fakut la kîramiḑ đi astrukat koļibiļi — <i>ćeramidarnica je mesto gde su ćeramidari izrađivali ćeramide za pokrivanje kolibai> 2. (top) <i>zvano mestoi> ◊ în Arnagalua, în aritu Beglukuluĭ, ĭastă luok Kîrîmidariĭe, unđe vro śinḑăś đi ań în urmă, a fuost kîrîmidariĭa lu vrun Piroćan — <i>u Rudnoj Glavi, na području Begluka, ima zvano mesto Karamidarija, gde je pre pedesetak godina bila ćeramidarnica nekog Piroćancai> [Por.] ∞ kîrami  [Vidi]

3099  kîrîmidarĭ  cărămidari  ћерамидар  kîrîmidarĭ (mn. kîrîmidarĭ) [akc. kîrîmidarĭ] (i. m.) — <i>ćeramidari> ◊ kîrîmidarĭ ĭe lukratuorĭ kare faśe kîramidă — <i>ćeramidar je radnik koji pravi ćeramidui> ◊ luoku unđe lukră kîrîmidarĭu sa kĭamă kîrîmidariĭe — <i>mesto gde radi ćeramidar zove se ćeramidarnicai> [Por.] ∞ kîrami  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4293  kîrk  cârc  зуц  kîrk (uzv.) — (onom.) <i>zuci> ◊ kînd în kasă a veńit vrunu ńikunoskut, kopiĭi s-a tras în kuot, șî ńiś „kîrk” n-a kućeḑat sî s-audâ đi la iĭ — <i>kad je u kuću dolazio neko nepoznat, deca su se povlačila u ugao, i ni „zuc” se nije smelo čuti od njihi> [Por.]  [Vidi]

2859  kîrļig  cârlig  кука  kîrļig (mn. kîrļiźe) [akc. kîrļig] (i. s.) — <i>kukai> ◊ kîrļigu ĭe kuń ku vîru strîmbat — <i>kuka je klin za savijenim vrhomi> ◊ kîrļig în parĭaće, đi atîrnat đituaće — <i>kuka na zidu, za kačenje svačegai> ◊ kîrļig la ćuakă đi rîḑîmat — <i>kuka na štapu za poštapanjei> ◊ kîńiļi đi fuame s-a fakut kîrļig — <i>pas se od gladi savio k’o šipkai> ◊ măĭ kunoskut kîrļig a fuost aăla đi skuos la paĭe — <i>najpoznatija kuka bila je ona za izvlačenje slamei> ♦ sin. kukă, kîrļuomb, kîrļuonț [Por.]  [Vidi]

6358  kîrśur  cârciur  крив  kîrśur (kîrśură) (mn. kîrśurĭ, kîrśurĭe) (prid.) — <i>kriv, iskrivljen; savijeni> ◊ saĭńețî sînt kîrśurĭ la vîr, sî puată saĭna aluńeka pin zapadă — <i>saonici su savijeni na vrhu, da bi sanke mogle da kližu po snegui> ♦ sin. strîmb [Por.]  [Vidi]

3641  kîrtuog  cârtog  брлог  kîrtuog (mn. kîrtuaźe) [akc. kîrtuog] (i. s.) — (zast.) <i>brlog, legloi> ◊ kîrtuog ĭe luok unđe duorm kîńi, puorśi, lupi or urșî — <i>brlog je mesto gde spavaju psi, svinje, kurjaci ili medvedii> ◊ s-a dus în vînat, ș-a dat pista kîrtuogu alu puorś-aĭ sîrbaćiś; măĭ mult sa spumîntat ĭel đikît puorśi — <i>otišao je u lov, i naleteo na brlog divljih svinja; više se uplašio on nego svinjei> ♦ sin. bîrluog, kulkuș [Por.]   [Vidi]

5408  kîržîĭe  cârjă  штап  kîržîĭe (mn. kîržîĭ) [akc. kîržîĭe] (i. ž.) — <i>krža, štap za poštapanjei> ◊ kîržîĭa ĭe un feļ đi ćuakă, fakut măĭ domńesk, ku kare sa sprižuon uamińi aĭ batrîń — <i>kržija je vrsta štapa za poštapanje, izrađen finije, kojim se pomažu starije osobei> ◊ maĭsturi kare a fakut numa la kîržîĭe s-a kĭemat kîržań — <i>majstori koji su izrađivali samo krže zvali su se kržanii> ♦ var. kîržĭe ♦ sin. ćuakă, ćuankă [Por.]  [Vidi]

3729  kîsîtorit  căsătorit  ожењен  kîsîtorit (kîsîtori) (mn. kîsîtoriț, kîsîtoriće) [akc. kîsîtorit] (prid.) — (zast.) 1. <i>oženjen (o muškarcu), udata (o ženi) i>◊ tata đintîń a fuost kîsîtorit ku o fată đin Lazńița, ama n-a trait mult șî s-a đisparțît — <i>otac je prvo bio oženjen sa devojkom iz Laznice, ali nisu živeli dugo pa su se razvelii> 2. <i>nastanjen, naseljeni> ◊ stramuoșî nuoștri a fuźit đin Rumîńiĭe đi rău boĭerilor, șî s-a kîsîtorit în Sîrbiĭe, în luokurĭ kare s-a pustîșît — <i>naši precu su pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zla, i naselili su se u Srbiji, u mestima koja su bila opustelai> ♦ var. kăsătorit [Por.] ∞ kasă   [Vidi]

2438  kît  cât  колико  kît, kîtă (pril.) (predl.) (zam.) — 1. (pril.) <i>kolikoi> ◊ kît a fi măĭ ramas pănă la urmă? — <i>koliko li je još ostalo do kraja? i>◊ spuńe kît mis datuorĭ, să plaćiesk șî sî ma duk bĭestrîga? — <i>kaži koliko sam dužan, da platim i da odem bestraga?i> ◊ uĭće, kîtă lume s-adunat, ka la bîlś — <i>gle, koliko se ljudi skupilo, kao na vašarui> ◊ kîtă bańamă a fi strîvit, ńiś ĭel, saraku, nu șćiĭe — <i>koliko li je novaca spljiskao, ni on, siroma, ne znai> 2. (predl.) <i>kolikoi> ◊ śiare kît îț trîabe, nu măĭ mult — <i>traži koliko ti treba, ne višei> ◊ pătura trăbe să fiĭe kît ĭe patu đi lung — <i>ponjava treba da bude koliko je krevet dugi> ◊ să kumpirĭ moșîĭe pi kulme kît vĭeḑ ku uoki — <i>da kupiš imanje na kosi koliko vidiš očimai> ◊ sî aļerź atîta kîtă pućarĭe aĭ — <i>da trčiš toliko koliku snagu imaš i>3. (zam.) <i>kolikoi> ◊ la kît sî vină (la kîće śasurĭ, pi śe vrĭame)? — <i>u koliko da dođe (u koliko sati, u koje vreme)?i> ◊ kîtă vrĭame a trekut, da ĭel tuot țîńe minće — <i>koliko je vremena prošlo, a on sve (=i dalje, još uvek) pamtii> ◊ a śerkat ĭel kît șî măĭ kît, ama nu ĭ-a mĭers la mînă — <i>pokušao je on koliko puta, ali mu nije pošlo za rukomi> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2439  kîta  câta  мало  kîta [akc. kîta] (pril.) — (za količinu) <i>maloi> ◊ am kîta vrĭame đi tăĭnuit — <i>imam malo vremena za razgovori> ◊ fuź kîta măĭ înkoluo, sî puot șî ĭuo sî șîăd — <i>beži malo još na tamo, da mogu i ja da sednemi> ◊ (u izr.) kîta-kîta — <i>malo-malo; makar malo, bar maloi> ◊ în luok să fiĭe mĭarńik, ĭel kîta-kîta pă sa uĭtă pi ferĭastă — <i>umesto da bude miran, on malo-malo pa gleda kroz prozori> ◊ makra kîta-kîta să fi bagat sama, n-a fi perit — <i>da je barem makar malo obratio pažnju, ne bi poginuoi> ♦ up. kîtva [Por.] ∞ kît   [Vidi]

5100  kîtańiĭe  cătănie  војска  kîtańiĭe (mn. kîtańiĭ) [akc. kîtańiĭe] (i. ž.) — (folk.) <i>vojskai> ◊ kînd a trait rumîńi aĭ nuoștri pin Banat, ĭ-a luvat unguru ăn kîtańiĭe — <i>kad su naši Vlasi živeli u Banatu, uzimali su ih Mađari u vojskui> ♦ sin. soldațîĭe [Por.] ∞ katană  [Vidi]

5101  kîtańiță  cătăniță  катаница  kîtańiță (mn. kîtańiț) [akc. kîtańiță] (i. ž.) — (folk.) (hip.) (demin.) <i>katanica, katandžijai> ◊ kîtańiță ĭ-a spus la vrun soldat đi kare la lumĭe a fuost drag — <i>katanicom su ljudi nazivali nekog vojnika koji im je bio dragi> ◊ măĭ kunoskut kîtańiță đin kînćiśe rumîńeșć a fuost vrunu Giță — <i>najpoznatiji katanica u vlaškim pesmamam bio je neki Gicei> [Por.] ∞ katană  [Vidi]

5628  kîtrańi  cătrăni  катранити  kîtrańi (ĭuo kîtrańesk, ĭel kîtrańiașće) [akc. kîtrańi] (gl. p. ref.) — <i>katraniti, mazati katranomi> ◊ s-a kîtrańit vićiļi pi la pulpĭe, pi la burik, pi la urĭekĭ șî pi la uokĭ — <i>stoka se mazala katranom oko vimena, oko pupka, oko ušiju i oko očijui> ◊ kîtrańitu a fakut ku mustafĭeļńiku, kare l-a bagat în kîtrańiță sî sa umpļe đi katran — <i>katranisanje su radili pomoću čapkala, koji su uvlačili u katranicu da se natopi katranomi> ◊ ku mustafĭeļniku kîtrańit a fakut kruśe pi la ușa kășî în kare vrunu a murit đi kurînd, să pazaskă kasatuorńiśi đi ĭel dakă sa va faśa moruoń — <i>sa nakatranisanim čapkalom crtao se krst na vratima kuća u kojima je neko skoro umro, da zaštiti ukućane od njega ako bi se povampirioi> ♦ var. kătrăńi (Tanda) [Por.] ∞ katran   [Vidi]

6372  kîzanźiu  cazangiu  каzанџија  kîzanźiu (mn. kîzanźiĭ) (i. m.) — <i>kazandžijai> ◊ kîzanźiu ĭe maĭstur kare faśe la kazańe, or uom kare are kazan șî ku ĭel mĭarźe đi la kasă la kasă șă friźe rakiu la lume — <i>kazandžija je majstro koji izrađuej kazane, ili čovek koji ima kazan i sa njim ide od kuće do kuće i peče rakiju ljudimai> [Por.] ∞ kazan  [Vidi]

6373  kîzańiĭe  ?  казаница  kîzańiĭe (mn. kîzańiĭ) (i. ž.) — <i>kazanicai> ◊ kîzańiĭa a fuost pi la gîzdoćiń konak în aritu kăşî, unđe s-a ţînut kăḑîļi ku komînă, ku kazanu kînd kazańiļi a fuost zîđiće — <i>kazanica je bila zgrada u dvorištu bogataških kuća, u kojoj su se čuvale kace sa kominom, i sa kazanom u vreme kad je kazan bio zidani> [Por.] ∞ kazan  [Vidi]

2616  kĭaĭe  cheie  кључ  kĭaĭe (mn. kĭeĭ) [akc. kĭaĭe] (i. ž.) — 1. (tehn.) <i>ključi> ◊ lumĭa đemult a trait în borđiĭ, șî n-avut kĭaĭe la ușă kă borđiĭu gata ńiś n-avut ușă — <i>ljudi su nekada živeli u zemunici, i nisu imali ključ na vratima, jer zemunica gotovo da nije ni imala vratai> ◊ kĭaĭe lu bîrnarĭață a fuost tot una ku kĭaĭa đi muară — <i>ključ za brvnaru bio je isti kao i ključ za vodenicui> 2. (geog.) <i>usek na prevojui> ◊ (top.) Kĭaĭa Vrațuluĭ — <i>Vrata, usek na prevoju između Gornjana i Vlaolai> [Por.]  [Vidi]

6046  kĭuor  chior  слеп  kĭuor (kĭuară) (mn. kĭuorĭ, kĭuară) [akc. kĭuor] (prid.) — (med.) <i>slep, ćoravi> ◊ ĭastă un an đi ḑîļe đi kînd ĭe muoșu kĭuor, a pĭerdut viđarĭa đituot — <i>ima godina dana od kad je čiča slep, izgubio je vid sasvimi> ♦ sin. uorb [Por.]  [Vidi]

2400  klanfă  clemă  кланфа  klanfă (mn. klanfe) [akc. klanfă] (i. ž.) — (tehn.) <i>klanfa, klamfai> ◊ klanfă ĭe o kukă đi fĭer, ku vîrurļi întuarsă-n afară ș-askuțîće ka piruońu, ku kare sa prind tutuśi or bîrńiļi — <i>klamfa je metalna kuka, sa vrhovima okrenuti spolja, oštrim kao ekser, kojom se sastavlju trupci ili gredei> ♦ var. klamfă [Por.]   [Vidi]

3335  klańe  claie  пласт  klańe (mn. klăń) [akc. klańe] (i. ž.) — <i>plast senai> ◊ klańa sa grîmađiașće đin porkuoń đi fîn, kare sînt adunaț đin kupițaļe đi pi otkuoș — <i>plast se sadeva od stogova sena, koji su skupljeni od naviljaka sa otkosai> ◊ klańa puaće să fiĭe grîmađită đi fîn or đi paĭe — <i>plast može biti plašćen od sena ili slamei> ◊ klańa grîmađită în ļemn sa kĭamă patul — plast sadenut na drvetu, zove se patul ◊ klańe sa grîmađiașće pinga țapă, kare o țîńe să nu sa strîmbe đi vînt or đi pluaĭe, șî sî nu kadă — <i>plast se dene oko stožera, koji ga drži da se ne krivi od vetra ili kiše, i da ne padnei> ◊ klańa đemult sa fakut în ļivađe, șî a koluo s-a dat la uoĭ đi mînkarĭe, kî đin tuoru luor sa torît ļivađa — <i>plast se nekad pravio na samoj livadi, i stoka se tamo ranila jer se od njihovog gnojiva đubrila livadai> ◊ tuota klańa fakută în ļivađe, a fuost îngrađită ku țarku, să nu puată vićiļi s-o śupă đin tuaće părțîļi — <i>svaki plast sadenut na livadi bio je ograđen senikom, da ne može stoka da ga čupka sa svih stranai> ◊ la vîru klăńi sa puńe panžînu, fakut đin patru tîrșurĭ ļegaće la vîr, kare țîńe fînu să no-l zbuare vîntu — <i>na vrhu plasta meće se lemez, napravljen od četiri grane svezane vrhovima, koji drži seno da ga ne razveje vetari> ♦ var. klaĭe (Crnajka, deo Tande) [Por.] ∞ fîn  [Vidi]

4285  klăćina  clătina  клатити  klăćina (ĭuo klaćin, ĭel klaći) [akc. klăćina] (gl. p. ref.) — <i>klatiti (se), ljuljati (se)i> ◊ đi kînd iĭ sa klăćină un đinće, ama ĭa sa ćiamĭe să-l skuată — <i>od kad joj se klati jedan zub, ali se ona plaši da ga izvadii> ◊ gardu pi lînga koļibă tuot a putraḑît, șî rău sa klaćină kum ažunźe fiĭe śe žuavină đi ĭel — <i>ograda od kolibe je sva istrulela, i mnogo se klati čim je dotakne bilo koja životinjai> ♦ sin. zgîțai, ļigana [Por.]  [Vidi]

4286  klăćinat  clătinat  клаћење  klăćinat (mn. klăćinare) [akc. klăćinat] (i. s.) — <i>klaćenje, ljuljanjei> ◊ s-a lasat đi klăćinat pi punće, șî s-a dus la skaldat — <i>batalio je klaćenje na brvnu, i otišao na kupanjei> [Por.] ∞ klăćina  [Vidi]

5006  klopoțăl  clopoțel  звончић  klopoțăl (mn. klopoțăļe) [akc. klopoțăl] (i. s.) — (demin.) <i>zvončići> ◊ la buoĭ șî la berbĭeś sa pun klopîće marĭ, da la mńiĭ sa pun klopoțăļe miś, să puată să ļi dukă — <i>volovima i ovnovima stavljaju se velika zvona, a jagnjićima se stavljaju mali zvončići, da mogu da ih nosei> [Por.] ∞ kluopît  [Vidi]

4298  klośi  cloci  лежати  klośi (ĭuo klośiesk, ĭel klośiașće) [akc. klośi] (gl.) — (ornit.) <i>ležati na jajimai> ◊ numa gaińiļi șî păsîriļi klośesk pi uauă să skuată puĭ — <i>samo kokoške i ptice leže na jajima da se izlegu pilićii> [Por.]  [Vidi]

4297  kluoță  cloţă  квочка  kluoță (mn. kluoț) [akc. kluoță] (i. ž.) — (ornit.) <i>kvočkai> ◊ kluoța ĭe gaină kare șîađe pi uauă sî sa skuată puĭi — <i>kvočka je kokoška koja leži na jajima da se izlegnu pilićii> ◊ kluoța klośiașće pi uauă — <i>kvočka leži na jajimai> ◊ supt kluoța sa pun trisprîăśe or śinsprîaśe uauă, dupa kît ĭe gaina đi mare — <i>pod kvočku se stavlja trinaest ili petnaest jaja, prema tome koliko je kokoška velikai> ◊ kluoța a skuos numa śinś puĭ, ḑîaśe uauă a fuost klośiturĭ — <i>kvočka je izlegla samo pet pilića, deset jaja su bila mućaki> ◊ kînd la gaiiĭ vińe vrĭamĭa să kadă kluoță, ĭa kļuompîńe pin traușă în tuaće părțîļi — <i>kad kokoški dođe vreme da se nasadi, ona se raskvoca po dvorištu na sve stranei> [Por.]   [Vidi]

5354  kļan  clean  клен  kļan (mn. kļeń) [akc. kļan] (i. m.) — (iht.) <i>klen (Leuciscus cephalus)i> ◊ kļan ĭe pĭașće kare la nuoĭ sa puaće gasî în tuot rîu — <i>klen je riba koja se kod nas može naći u svakoj recii> ◊ kļanu nu sa prinđe ļesńe kă đin đeparće sîmće peșkarĭu, șă ka sfulđiru fuźe đi ungiță — <i>klen se ne lovi lako, jer izdaleka oseća ribolovca, i kao munja beži od udicei> [Por.]  [Vidi]

2967  kļanț  cleanţ  остењак  kļanț (mn. kļanțurĭ) [akc. kļanț] (i. s.) — (geogr.) <i>ostenjak, rt stenei> ◊ kļanț sa kĭamă vîru kîrși, kare ĭe nalt șî askuțît — <i>ostenjak se zove vrh krša, koji je visok i oštari> ◊ đes, dupa imańa în a kuĭ ĭe, kļanțu kapîtă șî nume, șî avĭem Kļanțu lu Ĭanku, lu Marku, or lu Pătru — <i>često, prema imenu vlasnika imanja na kome je, ostenjak dobija i ime, pa imamo Jankov, Markov ili Petrov ostenjaki> [Por.]  [Vidi]

2133  kļanță  clanţă  запорањ  kļanță (mn. kļanțurĭ) [akc. kļanță] (i. ž.) — 1. (tehn.) <i>zaporanj, zaporak, zaponac, klin kojim se zatvaraju vrata; rezai> ◊ kļanța a fuost fakută đi ļiemn, da akuma măĭ mult sa faśe đi fĭer — <i>zaporanj je nekada pravljen od drveta, a sada se pravi više od metalai> ◊ ku kļanța sa înkiđe vrakńița la gardu lu traușă — <i>zaponcem se zatvaraju vratnice na dvorišnoj ogradii> 2. (fig.)(pej.) <i>ženska usta; gubicai> ◊ uomu iĭ spuńe frumos să ļiaźe kļanța, ĭa tuot ăl latră, la urmă do kîpată una pista kļanță, șî taku điluok — <i>čovek joj lepo kaže da zaveže gubicu, a ona ga i dalje olajava, na kraju dobi jednu preko gubice, i ućuta odmahi> ♦ var. kļeanță, ianță ♦ up. vrakńiță, popik, gužbă [Por.]   [Vidi]

5011  kļeașće  clește  клешта  kļeașće (mn. kļeașće) [akc. kleașće] (i. s.) — (tehn.) <i>kleštai> ◊ kļașćiļi ĭe o mîkarauă ku kare prinḑ șă strînź śeva śe nu puoț să prinḑ ku mîna guală — <i>klešta su naprava kojom hvataš i stežeš nešto što ne možeš da hvataš golom rukomi> ◊ kļeașće đi fuok a ĭeșît la rumîń ku șporĭeturļi, pănă atunśa pi lînga kamin tuot s-a lukrat ku vatraĭu șă ku kîrļigu — <i>mašice su se pojavile sa šporetima, do tada se oko kamina sve radilo sa vatraljem i kukomi> [Por.]  [Vidi]

4890  kļență  clanță  клис  kļență (mn. kļențe) [akc. kļență] (i. ž.) — <i>klisi> ◊ kļență a fost un bît măĭ gros și skurt, askuțît la amîndoă kapeťe — <i>klis je bio kratak deblji štap, zašiljen na oba krajai> ◊ kļență s-a batut ku bîtu — <i>klis se udarao štapomi> ◊ la kļență daĭ ku bîtu într-un vîr s-o răďič đi pĭe pămînt, ș-o proloveșťi pănă ĭeste răďikată, sî se dukă kît măĭ ďeparťe poaťe — <i>klis udaraš štapom u vrh da ga digneš sa zemlje, i ponovo ga udariš dok je dignut, da ode što dalje možei> [Dun.] ♦ dij. sin. is [Por.]  [Vidi]

4249  kļet  clet  остава  kļet (mn. kļeturĭ) (i. s.) — (zast.) <i>ostava, špajz, šupa, kleti> ◊ kļetu la nuoĭ a fuost o kośobiță pi la duosu kășî, în kare s-a țînut aĭa śe akuma țîńem pin podrumurĭ, or supt șupă, or în șpaĭz — <i>klet je bio sklepani objekat iza kuće, u kome se držalo ono što danas držimo u podrumu, šupi ili špajzui> ◊ kînd a-nśeput sî sa fakă koļibĭ măĭ marĭ, kļetu s-a mutat î-ńaļe, ș-așa s-a kĭemat șpaĭzu într-o vrĭame — <i>kad su počele da se dižu veće kolibe, klet se preselio u njih, i tako se zvao špajz jedno vremei> ◊ akuma kļet ḑîśem la odăĭ unđe sa țîn budonuoasîļi — <i>sada klet zovemo odaje u kojima se drži starudijai> [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3056  kļiĭ  clei  смола  iĭ (mn. iĭurĭ) [akc. kļiĭ] (i. m.) — <i>smola; masnoća; gustiši> 1. <i>ušna smolai> ◊ kļiĭ ĭe unsura kare o are tuot uomu în urĭake — <i>klij je masnoća koju svaki čovek ima u uvui> 2. <i>gusta i lepljiva kašai> ◊ kînd uala fĭarbe prĭa mult, șă đin mînkarĭe ramîńe numa groșală, atunśa sa ḑîśe kî mînkarĭa s-a fakut kļiĭ — <i>kad lonac vri predugo i od jela ostane samo kaša, tada se kaže da se jelo pretvorilo u kliji> [Por.] 3. ♦ dij. var. kļeĭ ◊ kļeĭ ĭe smuala dă pră prun, śe o manînkă păkurari — <i>klej je smola sa šljive, koju jedu pastiri i>(Voluja) [Zvizd] ◊ kļeĭ dă pră prun ĭe bun dă ļipit fluĭeru — <i>smola sa šljive je dobra za lepljenje frulai> [Mlava] ♦ dij. sin. mńare [Por.]  [Vidi]

3058  kļiuos  cleios  гњецав  iuos (iuasă) (mn. iuoș, iuasă) [akc. kļiuos] (prid.) — <i>gnjecavi> ◊ śeva ĭe kļiuos kînd ĭe muaļe șî sa ļipĭașće đi źeĭśće — <i>gnjecavo je nešto što je meko i lepi se za prstei> ◊ kļiuasă ĭe pîńa kînd ĭe ńikuaptă — <i>gnjecav je hleb kad je nedopečeni> [Por.] ♦ dij. var. kļeuos [Zvizd] ∞ iĭ  [Vidi]

4032  kobi  cobi  призивати  kobi (ĭuo kobĭesk, ĭel kobĭașće) [akc. kobi] (gl. n.) — (rel.) <i>prizivati zlu kob, slutitii> ◊ lumĭa batrînă a kreḑut kă kînd vrun rău spuń pi nume, ăl kobĭeșć să-ț vină — <i>stari ljudi su govorili da kad neko zlo pominješ po imenu, ti ga prizivaš da ti dođei> ◊ pumeńeșć muarća, o kobĭeșć să-ț vină, pumeńeșć pi draku, ăl kobĭeșć să-ț vină — <i>pominješ smrt, prizivaš je da dođe, pominješ đavola, prizivaš ga da dođei> ◊ śe gud ĭe rău pi lumĭe, no-l pumeńi pi nume, kă-l kobĭeșć să-ț vină — <i>što god je zlo na svetu, ne pominji ga po imenu, jer ga prizivaš da ti dođei> ◊ nu numa kînd ḑîś, numa șî kînd faś śuava śe samînă la vrun rău, tu răo-la-l kobĭeșć — <i>ne samo kad kažeš, nego i kad napraviš gest koji podseća na neko zlo, ti to zlo prizivaši> ◊ kînd ći faś kĭoroman, kobĭeșć să kĭorășć, șî puaće șî sî kĭorășć — <i>kad izigravaš slepca, prizivaš slepilo, i možeš da oslepiši> [Por.]  [Vidi]

5325  kobilkă  cobilcă  обрамица  kobilkă1 (mn. kobi) [akc. kobilkă] (i. ž.) — <i>obramicai> ◊ kare n-avut apă apruape, a dus apă đi la fîntînă đipartaće în gaļieț pi kobilkă — <i>ko nije imao vodu u blizini, nosio je vodu sa udaljnih izvora na obramici u vedricamai> [Por.]  [Vidi]

5326  kobilkă  cobilcă  вагир  iv>kobilkă2 (mn. kobi) [akc. kobilkă] (i. ž.) — (tehn.) <i>vagir, ždrepčaniki> ◊ kobilka đe tras la trușă în padurĭe ĭe un ļemn în patru muke, ku kîrļiźe l-amîndoă kîpatîńe đ-atîrnat tînžala — <i>vagir za izvlačenje trupaca iz šume je četvrtasto drvo sa kukama na oba kraja, za koje se kači potegljicai> ◊ đe kobilkă ĭe atîrnat un kîrļig kare traźe doă pĭańe śe sa-nțapă în truș — <i>o vagir je zakačena kuka koja vuče dva klina što se zabijaju u trupaci> [GPek] ♦ dij. sin. ferkeđeu (Rudna Glava) [Por.]iv>  [Vidi]

3394  kobîrļeu  cobârlău  легало  kobîrļeu (mn. kobîrļeĭ) [akc. kobîrļeu] (i. m.) — <i>legalo, primitivan objekat za smeštaj domaćih životinjai> ◊ n-avut kînd să fakă obuor dă puorś kare numa śe ĭ-a dus, numa a fakut un kobĭrļeu lîngă gard, să fiĭe puorśi înkiș numa prăsta noapće — <i>nije imao kad da napravi obor za svinje koje je tek doterao, pa im je sklepao legalo uz ogradu, da svinje budu zatvorene samo preko noćii> [Stig]  [Vidi]

5545  koțkari  coțcări  варати  koțkari (ĭuo koțkarĭesk, ĭel koțkarĭașće) [akc. koțkari] (gl. p. ref.) — <i>varati, prevaritii> ◊ a fuost pruost, muĭarĭa la koțkarit șî l-a tras đi nas kum a vrut — <i>bio je priprost, i žena ga je varala i vukla za nos kako je htelai> ◊ koțkarĭașće lumĭa șă minće, đin aĭa traĭașće — <i>vara i laže ljude, od toga živii> [Por.] ∞ koțkarĭ  [Vidi]

5544  koțkarĭ  coțcar  варалица  koțkarĭ (mn.) [akc. koțkarĭ] (i. m.) — <i>varalica, prevaranti> ◊ mare koțkarĭ a fuost, ama ńima n-a putut să ĭasă ku ĭel în kîpatîń — <i>bio je velika varalica, ali niko nije mogao da izađe na kraj sa njimi> ◊ koțkarĭ ĭe uom kare are narau aldrakuluĭ, nu puoț ńiśkum să-l prinḑ śe ginđașće — <i>varalica je čovek koji ima đavolju narav, ne možeš nikako dokučiti šta mislii> [Por.]  [Vidi]

5088  koćeļi  coteli  претурати  koćeļi (ĭo koćeļesk, ĭel koćeļeșće) [akc. koćeļi] (gl. nesvrš.) — <i>preturati, premetati po stvarimai> ◊ pănă noĭ am fost duș, a veńit vrunu șî ńe a koćeļit pin kasă — <i>dok smo mi bili odsutni, neko je došao i preturao nam po kućii> [Pad.]  [Vidi]

3585  koćeț  coteţ  котац  koćeț (mn. koćață) [akc. koćeț] (i. s.) — <i>kotac, ograđeno mesto za manje domaće životinjei> ◊ koćeț điiĭ s-a fakut în kuotu koļibi, șî oĭari đi vrĭamĭa ĭerńi a trait la un luok ku mńiĭi — <i>kotac za jagnjad pravio se u kutku kolibe, i ovčari su u vreme zime živeli zajedno sa jagnjićimai> ◊ koćeț s-a fakut șî-n strungă, șî-ńel a bagat mńiĭi kînd ĭ-a bășkuit đi uoĭ mulgatuare — <i>kotac se pravio i u toru, i u njega su terali jagnjad kad su je odvajali od muznih ovacai> [GPek] ◊ koćeț điiĭ — <i>kotac za jagnjadi> [Por.] ∞ kuot  [Vidi]

2409  kodrit  codrit  комадан  kodrit (kodri) (mn. kodriț, kodriće) [akc. kodrit] (prid.) — <i>komadan, isečen na komadei> ◊ pomana sa nîmeńașće kodrită, aĭa vińe tuma kînd sa taĭe-n kuodri tuaće pîńiļi șî kolaśi kare sănt pusă pi masă — <i>daća se namenjuje komadana, a to je tek kada se iseku na komade svi hlebovi i kolači koj su postavleni na trpezii> [Por.] ∞ kuodru  [Vidi]

2407  kodrĭan  codrean  шумски  kodrĭan (kodrĭană) (mn. kodrĭanț, kodrĭanće) [akc. kodrĭan] (prid.) — (zast.) <i>šumski, ono što pripada šumi, što potiče iz šumei> ◊ buĭađe kodrĭană — <i>šumska biljkai> [Por.] ∞ kuodru  [Vidi]

2867  koik!  coic!  коик!  koik! [akc. koik!] (uzv.) — (onom.) <i>koik! imitiranje skičanja svinjei> ◊ auḑ puorśi în gîrļeu: koik! koik! una-ntruuna un śas întrĭeg, o sî muară đi fuame dakă nu grabĭeșć ku laturļi — <i>čuješ svinje u kočini: koik! koik! neprestano već ceo sat; umreće od gladi ako ne požuriš sa pomijamai> [Por.]   [Vidi]

5116  koikai  coicăi  скичати  koikai (ĭuo koikăĭ, ĭel koikăĭe) [akc. koikai](gl.) — (onom.) (o svinjama) <i>skičatii> ◊ śe va koikai atîta puorśi-ĭa, kînd ļ-am dat mînkare đinuarļa — <i>zašto li skiče te svinje toliko, kad sam ih malopre nahranilai> [Por.] ∞ koik!  [Vidi]

2866  koĭuos  cios  килав  koĭuos (koĭuasă) (mn. koĭuoș, koĭuasă) [akc. koĭuos] (prid.) —1. (med.) <i>kilav, trapavi> ◊ koĭuos, nu puaće kuru sî-ș rađiśe, da ar vrĭa șî ĭel sî žuaśe-n uară — <i>kilav, ne može dupe da podigne, a hteo bi i on da igra u kolui> 2. (fig.) <i>mudonjai> ◊ numa vrun koĭuos puaće sî sa ĭa ku iĭ la bataĭe — <i>samo neki mudonja može s njim da započne tučui> [Por.] ∞ kuoĭ  [Vidi]

4227  kokaĭe  cocaie  кокаја  kokaĭe (mn. kokăĭ) [akc. kokaĭe] (i. ž.) — <i>kokaja, velika kuka za držanje kotla na vatrii> ◊ kokaĭa ĭe o krĭangă țapînă ku o kukă đ-o parće — <i>kokaja je jaka grana sa kukom na stranii> ◊ kokaĭe fak păkurari la munće kînd trăbe să fĭarbă koļașă — <i>kokaju prave čobani u planini kad treba da skuvaju kačamaki> ◊ păkurari la munće îngruapă kokaĭa în pomînt șî lîngă ĭa fak fuok — <i>čobani u planini ukopavaju kokaju u zemlju i kraj nje lože vatrui> ◊ pi kokaĭe sa atîrnă kaldarĭa đi fakut koļașă — <i>na kokaju se kači kotao za spremanje kačamakai> ◊ kokaĭa fak păkurari la munće kînd sînt ku uoĭļi đepartaț đe baśiĭe, șî fak đi mînkare unđe-ĭ prinđe vĭasta — <i>kokaju izrađuju pastiri u planini kad su sa stokom udaljeni od bačije pa spremaju hranu gde se zateknui> ◊ pi kokaĭe a fakut koļașa șî uoțî, kare a fuźit în padure đi vrĭamĭa đi turś or alu bugarĭ — <i>na kokaji su pravili kačamak i hajduci, koji su se odmetnuli u šumu u vreme Turaka ili Bugarai> ♦ / (augm.) < kukă [Por.] ∞ kukă  [Vidi]

4228  kokiĭe  cochie  кокија  kokiĭe (mn. kokiĭ) [akc. kokiĭe] (i. ž.) — <i>kokija, obredni hleb sa motivom svastikei> ◊ kokiĭa ĭe kolak đi pomană, fakut ka kruśa ku vîrurĭ înkîrśuraće — <i>kokija je obredni hleba na pomanama, napravljen kao krst sa uvojitim vrhovimai> ◊ (ver.) sa krĭađe kă kokiĭa puartă pĭ-al muort đi pi lumĭa-sta pi lumĭa-ĭa — <i>veruje se da kokija vodi pokojnika sa ovoga sveta na onaj sveti> ◊ ku kokiĭe mikă fakută đi śară în mînă, đemult s-a-ngropat tuot muortu — <i>sa malom kokijom od voska u ruci, nekada se sahranjivao svaki pokojniki> ◊ în Peko-l đe Sus la pomana đe patruḑăś sa fak patruḑăś șî patru đe kokiĭ — <i>u Gornjem Peku na pomanama četrdesetnicama pravi se četrdeset i četiri kokijai> ◊ în Ļiskuauă kokiĭa la pomĭeń sa kĭamă șî patruḑăśiļi, kă atunśa ĭa petrĭaśe pĭ-al muort pista punća raĭuluĭ în raĭ — <i>u Leskovu se kokija na pomanama zove i četrdesetnica, jer tada ona prevodi pokojnika preko rajskog brvna u raji> [Por.] ∞ kukă  [Vidi]

2864  kokîrță  cocârţă  кокрца  kokîrță (mn. kokîrță) [akc. kokîrță] (i. ž.) — (nutr.) <i>kokrca, čobansko jeloi> ◊ kokîrță a fuost mînkare păkurarĭaskă, fakută đin kaș șî ḑăr — <i>kokrca je bilo čobansko jelo, napravljeno od kaše i surutkei> ♦ (pej.) kokîrțuoĭ [Por.]  [Vidi]

4234  kokĭază  coacăză  боровница  kokĭază (mn. kokĭez) [akc. kokĭază] (i. ž.) — (bot.) <i>borovnica (Vaccinium myrtillus)i> ◊ kokĭază la Măĭdan a dat pi o śokă aprope đi oraș — <i>borovnice su u Majdanpeku rasle na jednom brdu u blizini naseljai> ◊ kokĭază ĭe pomă sîrbaćikă, o tufă ku boabe miś șî ńagre — <i>borovnica je divlja voćka, žbun sa malim i crnim bobicamai> ◊ kînd s-ar kopt kokĭezîļi, kopiĭi bufańilor a ĭeșît đin kokazar ńegri ka draśi — <i>kad se borovnice dozrele, bufanska deca su iz borovnjaka izlazila crna ko đavolii> ♦ var. kokezară [Buf.]  [Vidi]

2858  kokļanță  cocleanţă  моркиња  kokļanță (mn. kokļenț) [akc. kokļanță] (i. ž.) — (ornit.) <i>morkinja, biserkai> (Numida meleagris) ◊ kokļanța ĭe un fĭeļ đi gaină, are pĭańe sure ku pĭaće albe — <i>morkinja je vrsta kokoši, ima sivo perje sa belim pegamai> [Por.] ♦ dij. var. kokință ◊ la Praova ĭestă și famiļiĭe ku poļikra „kokință”: Bișa lu Kokință — <i>u Prahovu ima familija sa nadimkom „morkinja”: Ljubiša Morkini> [Kmp.]  [Vidi]

2279  kokolan  cocolan  комадина  kokolan (mn. kokolań) [akc. kokolan] (i. m.) — (nutr.) <i>komadina kačamkai> ◊ kokolan ĭe parśel, rupt ku mîna đin koļașă, kînd vrĭeĭ koļașa s-o đimiś în lapće — <i>kokolan je komadina, odlomljena rukom iz kačamka, kad želiš da kačamak udrobiš u mlekoi> ♦ (augm.) < kokoluoș — <i>grudvai> [Por.] ∞ kokoluoș  [Vidi]

4269  kokoluoș  cocoloș  грудува  kokoluoș (mn. kokoluașă) [akc. kokoluoș] (i. s.) — <i>grudva, klupčei> ◊ s-a-ngroșat lapćiļi, pļin ĭe đi kokoluașă — <i>sgrušalo se mleko, puno je grudvicai> ◊ kopiĭi ĭarna fak kokoluașă đi zapadă, șî s-a bat ku ĭaļe tuota ḑîua — <i>deca zimi prave grudve od snega, i biju se njima po ceo dani> ◊ păkurari s-adunat la un lok, s-a luvat la trînćală șî sa tîvaļesk kokoluoș pi pașuńe — <i>čobani su se skupili na jedno mesto, započeli rvanje i kao klube se valjaju po pašnjakui> [Por.]  [Vidi]

3848  kokoșăl  cocoșel  кошутац  kokoșăl (mn. kokoșîĭ) [akc. kokoșăl] (i. m.) — (bot.) <i>košutac, pasji zub (Erythronium dens canis)i> ◊ kokoșălu ĭe fluare padurĭaļńikă, kare đă primovara — <i>košutac je šumski cvet koji niče u prolećei> ◊ kokoșălu aduśe kîćikîta ku giośelu — <i>košutac liči pomalo na visibabui> ◊ numiļi rumîńesk alu kokoșăl puaće-fi vińe đila aĭa kă-ĭ fluarĭa kokoșată — <i>vlaško ime košuca možda dolazi od toga što mu je cvet pogrbljeni> ♦ / kokoșăl < kokoșat — <i>„pogrbljen, pognute glave”i> + demin. sufiks -ăl = <i>„pogrbljenče”i> [Por.]  [Vidi]

5521  kokoșa  cocoșa  погрбити се  kokoșa (ĭuo kokoșăḑ, ĭel kokoșăḑă) [akc. kokoșa] (gl. p. ref.) — 1. (o položaju) <i>pogrbiti, savitii> ◊ uomu sa kokoșășće kînd đi bătrîńață iĭ sa strîmbă uosu spinări da kapu iĭ kađe în źuos — <i>čovek se pogrbljuje kad mu se od starosti iskrivi kičma a glava mu padnei> ♦ sin. gîržobi 2. (zool.) <i>naskakaitii>, <i>nagazitii> ◊ kokuoșu kokoșaḑă gaińiļi kînd sîare pi ĭaļe șă ļi kalkă pi đinapuoĭ — <i>petao naskače kokoške kad skoči na njih i nagazi ih otpozadii> [Por.] ∞ kokuoș  [Vidi]

5522  kokoșat  cocoșat  погрбљен  kokoșat (kokoșată) (mn. kokoșaț, kokoșaće) [akc. kokoșat] (prid.) — (med.) <i>pogrbljen; grbavi> ◊ iĭ s-a strîmbat uosu spinări, șî pănă la muarće a mĭers tuot kokoșat — <i>iskrivila mu se kičma, pa je sve do smrti išao pogrbljeni> ♦ sin. gîržobat [Por.] ∞ kokuoș  [Vidi]

2966  kokuoș  cocoș  петао  kokuoș1 (mn. kokuoșî) [akc. kokuoș] (i. m.) — (ornit.) <i>petao, mužjak kokoške (Gallus bankiva domestica)i> ◊ kokuoșu ĭe măĭ mare đikît gaina, are krĭastă mare ruoșîĭe, kukurigîĭe la vrĭame, șî nu duśe uauă, numa sîare pi gaiń, đi sî dukă ĭaļe — <i>petao je veći od kokoške, ima veliku crvenu krestu, kukuriče u određeno vreme, ne nosi jaja, nego naskače kokoške, da bi one nosilei> ♦ up. gai [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6042  kolak  colac  колач  kolak1 (mn. kolaś) [akc. kolak] (i. m.) — <i>kolači> ◊ kolak ĭe pîńe mikă totîrlată, adîns plumađită đi ađeturĭ kum ĭe pomana or prazńiku — <i>kolač je mali okrugao hleb, koji se posebno mesi za običaje kao što su daća ili slavai> ◊ măĭ mulț kolaś sa plumađesk đi pomană — <i>najviše kolača se mesi za daćui> [Por.]  [Vidi]

5297  kolovuoz  colovoz ?  коловоз  kolovuoz (mn. kolovuozurĭ) [akc. kolovuoz] (i. s.) — (ret.) <i>kolovoz, kolski puti> ◊ kolovuoz ĭe drum đi kar đi buoĭ pista vrun krak lung — <i>kolovoz je put za volovksa kola preko neke duge kosei> ◊ luok kare sa kĭamă ’kolovuoz’ ĭastă la Bļizńe în kotunu Arnaglăvi, șî-n Țîrnaĭka, kînd sa ĭasă đin sat la kulmĭa Vîrbi — <i>mesto koje se zove ’kolovoz’ ima u Blizni, zaseoku Rudne Glave, i u Crnajki, kad se iz sela izlazi na kosi Vrbei> [Por.]  [Vidi]

2775  koluo  colo  тамо  koluo [akc. koluo] (pril.) — <i>tamoi> ◊ kasa mi koluo, nuĭe đeparće — <i>kuća mi je tamo, nije dalekoi> ◊ koluo învaļe — <i>tamo (na)dolei> ◊ (u izr.) koluo-koluo — <i>tamo-tamo, tamo-namo, tu i tamoi> ◊ grîu a dat rar, numa kîći un spik koluo-koluo — <iito je slabo izniklo, samo po neki klas tu i tamoi> ◊ kuļiaźe kîta koluo, kîta koluo, șî adună đi un prînḑ — <i>bere malo tamo, malo tamo, i skupi za jedan obroki> ♦ up. înkoluo [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

2776  koļa  colea  онде  koļa [akc. koļa] (pril.) — <i>onde, nedalekoi> ◊ koļa, ńiđeparće đi nuoĭ — <i>onde, nedaleko od nasi> ◊ vaḑuĭ ku uoki miĭ lupu: sari koļa pista gardu strunźi, șî sa perdu în padure gruasă — <i>videh vuka svojim očima: preskoči onde ogradu tora, i izgubi se u gustoj šumii> ♦ / skr. < akoļa [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

4901  koļeră  colilie  ковиље  koļeră (mn. koļerĭ) [akc. koļeră] (i. ž.) — (bot.) <i>kovilje (Stipa pennata)i> ◊ koļera ĭe o paĭugă lungă șî supțîre, kare krĭașće đin gļiĭe pi la marźina ļivĭeḑî, la luokurĭ tufișă — <i>kovilje je tanka i dugačka slamkasta travka, koja raste iz busena u žbunjarima po ivici livadei> ◊ ku koļera s-a kićit fĭaćiļi pi la kap, kînd s-a dus pi la visaļiĭ — <i>koviljem su devojke kitile oglavlje, kada su odlazile na veseljai> [Por.]  [Vidi]

3055  koļibă  colibă  колиба  koļi1 (mn. koļi) [akc. koļibă] (i. ž.) — <i>kolibai> ◊ koļiba a fuost kasă pruastă, măĭ đes đi bîrńe, ļipită ku morśilă — <i>koliba je bila prosta kuća, najčešće od brvana, oblepljena blatomi> ◊ koļibĭ avut lumĭa kare a trait pi śuoś — <i>kolibe su imali ljudi koji su živeli po brdimai> ◊ kare avut moșîĭe șî-n sat șî la munće, în sat avut kasă, da la munće koļibă — <i>ko je imao imanje i u selu i na planini, u selu je imao kuću a na planini kolibui> ◊ koļiba avut doa odăĭ: oźak șî suobă — <i>koliba je imala dve prostorije: odžak i sobui> [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

5037  koļindă  colindă  колинда  koļindă (mn. koļinḑ) [akc. koļindă] (i. ž.) — (kal.) <i>kolinda, badnjidanski štapi> ◊ koļindă ĭe bît înkonđeĭat adîns kare sa faśe numa đi Aźun — <i>kolinda je posebno ukrašen štap koji se izrađuje samo za Badnji dani> ◊ koļinda sa faśe numa đi alun — <i>kolinda se izrađuje isključivo od leskei> ◊ bît đi koļindă sa župuaĭe đi kuažă, sa-nfășură ku kurîaļe đin kuaža-ĭa șî s-afumă la fuok, la urmă vińe șurguĭat ka nopîrka ku obrańe — <i>štap za kolindu oguli se od kore, uvije kaiševima od te kože i nadimi kraj vatre, na kraju ispadne šaren kao zmija šarkai> ◊ koļinda duk koļindrețî în mînă kînd în sara lu Aźun mĭerg đi la kasă la kasă — <i>kolindu nose kolindreci u ruci kad uveče na Badnji dan idu od kuće do kućei> [Por.]   [Vidi]

5515  koļindrĭeț  colindreț  кољиндрец  koļindrĭeț [akc. koļindrĭeț] (i. m.) — (kal.) <i>kolindrec, koledar; koledarii> ◊ koļindrĭeț ĭe kopil kare în ḑîua đi Aźun mĭarźe în gramadă ku koļindrĭețî đi la kasă la kasă — <i>kolindrec je dete koje na Badnji dan ide sa grupom kolindreca od kuće do kućei> ◊ koļindrĭeț sînt gramadă đi kopiĭ kare mĭerg în ḑîua đi Aźun đi la kasă la kasă — <i>kolindreci su gomila dece koji na Badnji dan ide od kuće do kućei> ◊ koļindrĭețî mĭerg ku trășćiļi în șîaļe șî ku koļinḑîļi în mînă — <i>kolindreci idu sa torbama na leđima i kolindskim štapom u rucii> ◊ koļindrĭețî sînt profakuț în tuaće fĭelur, kare n-are ļorfă, sa mînžașće ku karbuń pi față — <i>kolindreci su maskirani na razne načine, a ko nema masku, garavi se ugljenom po licui> [Por.] ♦ dij. sin. pițarău (Majdanpek)[Buf.] ∞ koļindă  [Vidi]

6363  komșîĭe  comșie  сусед  komșîĭe (mn. komșîĭ) (i. s.) — <i>sused, komšijai> ◊ sînćem komșîĭ apruape, șă traim bun — <i>bliski smo susedi, i živimo dobroi> ♦ sin. veśin [Por.]  [Vidi]

6339  konak  conac  конак  konak (mn. konaśe) (i. s.) — 1. <i>kuća, stan, staništei> ◊ pi Kulmĭa mare pļin đi konaśe, tuaće alu Avramuońi, vinośiț đin Rumîńiĭe — <i>Velika kulma puna je kuća, sve pripadaju Avramovićima, doseljenicima iz Vlaškei> [Por.] 2. <i>konačište, bivak, prenoćištei> ◊ a mînat vićiļi tuota ḑîua, ș-a fakut konak la Pĭatra galbină, întra Rnaglaua șă Ļiskuaua — <i>terali su stoklu ceo dan, i napravili konačište na Žutom kamenu, između Rudne Glave i Leskovai> ♦ sin. toprak [GPek]  [Vidi]

5819  konćina  concină  застати  konćina (ĭuo konćin, ĭel konći) [akc. konćina] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>zastati, stati izvesno vremei> ◊ va konćina pluaĭa-sta kîta, numa să nu ńi udăm pănă la kasă ka șobuoļi — <i>valjda će i ova kiša malo zastati, samo da ne pokisnemo do kuće kao pacovii> ♦ sin. sta [Por.]  [Vidi]

2868  kondrĭaće  condrăţel  кондрац ?  kondrĭaće (mn. kondrĭeț) [akc. kondrĭaće] (i. m.) — (zool.) <i>kondrac, crv iz mesai> ◊ kondrĭaće ĭe vĭerme kare manînkă karńa dă uom — <i>kondrac je crv koji jede ljudsko mesoi> (Snegotin) [Bran.] ◊ slańina śe sa uskă la kamin a fakut kondrĭeț — <i>slanina koja se suši na kaminu napravila je crvei> (Rudna Glava) ♦ sin. foĭaće (Tanda) [Por.] ∞ vĭerme  (Ima umotvorina!)[Vidi]

55  konđeĭ  condei  писаљка  konđeĭ (mn. konđaĭe) [akc. konđeĭ] (i. m.) — (zast.) <i>pisaljka; kondelji> [Crn.] ◊ ku konđeĭu babiļi înkonđeĭe uauļi đi Pașć, da ĭastă muĭerĭ adînsă kare șî-n ḑî đi astîḑ șćiu să-nkonđeĭe bîće đi alun kare sa dau l-aĭ muorț đi pomană — <i>kondeljom su babe šarale uskršnja jaja, a ima posebnih žena koje i danas znaju da šaraju leskove štapove, koji se na daćama namenjuju pokonicimai> (Jasikovo) [GPek]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3437  kopaĭe  copaie  корито  kopaĭe (mn. kopăĭ) [akc. kopaĭe] (i. ž.) — <i>korito, izdubljeni drveni sudi> ◊ vas lunguĭat dă ļemn, skobit ku alatu — <i>duguljasti drveni sud, produbljen alatomi> [Rom.] ♦ dij. sin. postauă [Por.]  [Vidi]

2950  kopil  copil  дете  kopil (mn. kopiĭ) [akc. kopil] (i. m.) — <i>detei> ◊ avut ku muĭarĭa đintîń triĭ kopiĭ — <i>imao je sa prvom ženom troje decei> ◊ kopiĭ miś — <i>mala decai> ◊ kopiĭ đin fluorĭ — <i>kopiljaci, vanbračna decai> ◊ a-ngropat duoĭ kopiĭ đi la ińima — <i>sahranila je dvoje rođene decei> ◊ kopiĭ krĭeskuț — <i>odrasla decai> [Por.]  [Vidi]

3403  kopilamă  copilamă ?  дечурлија  kopilamă [akc. kopilamă] (i. zb.) — (augm.) <i>dečurlija, mnoštvo decei> ◊ đes la nuoĭ aĭ măĭ saraś au o gramadă đi kopilamă — <i>često kod nas najsiromašniji imaju gomilu dečurlijei> [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

3676  kopilandru  copilandru  момчић  kopilandru (mn. kopilandri) [akc. kopilandru] (i. m.) — <i>momčići> ◊ kopilandru ĭe kopil, krĭeskut întra kopilariĭe șî baĭețîĭe — <i>momčić je dečak uzrastа između dečaštva i momaštvai> ◊ am fuost kopilandri dupa viće, șî măĭ drag ń-a fuost să baćem puarka, đikît să aļergăm dupa fĭaće — <i>bili smo momčići za stokom, i više smo voleli da igramu svinjicu, nego da jurimo za devojkamai> ♦ sin, țopîrlan [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

2953  kopilarĭesk  copliăresc  детињаст  kopilarĭesk (kopilarĭaskă) (mn. kopilarĭeșć) [akc. kopilarĭesk] (prid.) — <i>detinjast, koji je svojstven detetu, ili detinjstvui> ◊ kļisu ĭe žuakă kopilarĭaskă, nuĭe đi uamiń batrîń — <i>klis je detinjasta igra, nije za matore ljudei> [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

2951  kopilaș  copliaș  малишан  kopilaș (ž. r. kopilașă) (mn. kopilașî) [akc. kopilaș] (i. m.) — (dem.) <i>mališani> ◊ kopilașî s-a luvat la žuakă, șî s-a zuĭtat đi șkuală — <i>mališani su se zaigrali, i zaboravili na školui> ◊ kopilașa vrĭańikă s-a dus dupa apă — <i>vredna mališanka otišla je po vodui> ♦ / kopil + suf. -<i>ași> [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

2956  kopiļi  copili ?  копилити  kopiļi (ĭuo ma kopiļiesk, ĭa sa kopiļiașće) [akc. kopiļi] — <i>kopiliti, okopiliti se, roditi kopilei> ◊ a ramas înkarkată ku vrunu, șî kînd a veńit vrĭamĭa, s-a kopiļit sîngură vrunđiva în munće — <i>ostala je trudna s nekim, i kad je došlo vreme, okopilila se sama negde u planinii> ◊ măĭ urit ĭe đi fată mare kînd sa kopiļiașće — <i>najružnije je za devojku kada rodi kopilei> [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

4165  kopitar  copitariţă  труд  kopitar (mn. kopitarĭ) [akc. kopitar] (i. m.) — (mik.) <i>trud, gljiva (Fomes fomentarius)i> ◊ kopitar ĭe burĭaće kare krĭașće pi fag, șă đin kare sa faśe ĭaskă đi aprins fuoku — <i>trud je gljiva koja raste na bukvi, i od koje se pravi trud za paljenje vatrei> ♦ var. kupitar [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

3368  koptuorĭ  cuptor  хлебна пећ  koptuorĭ1 (mn. koptuorĭ) [akc. koptuorĭ] (i. m.) — <i>hlebna peći> ◊ koptuorĭu ĭe zîđitură đi pĭatră șî đi tuglă vrunđeva în afara koļibi, adîns đi kuopt pîńe măĭ mulće, or đi fript pripașî kînd trăbe sî sa arańaskă măĭ multă lume — <i>hlebna peć je objekat zidan od kamena i cigle negde van kuće, posebno namenjen za pečenje hleba ili mesa, kada treba da se nahrani više ljudii> ◊ în koptuorĭ măĭ mult s-a kuopt pîńiļi đi pomĭeń, atunśa la plumađit șî la kuopt ažutat triĭ or śinś găćituare — <i>u hlebnoj peći najviše su se pekli hlebovi za daće, tada su u mešenju i pečenju pomagale tri ili pet ženai> ♦ up. (kal.) koptuorĭ — <i>oktobari> [Por.] ∞ kuaśe   [Vidi]

2451  koraś  capră  ногаре  koraś (mn. koraśe) [akc. koraś] (i. s.) — (tehn.) <i>nogare za rezanje drvai> ◊ koraśu ĭe o mîkarauă fakută đin patru truș, lunź đi un mĭetîr șî măĭ śuava, śopļiț în patru mukĭe, prinș în kruśiș, șî ļegaț ku ļietve să fiĭe strînș, să nu sa klaćińe — <i>nogare su naprava izrađena od četiri trupca, dužine metar i nešto, otesana sa četiri strane, spojena unakrst, i povezana letvama da budu čvrsti, i da se ne klatei> ◊ pi koraś sa taĭe ļiamńe ku firizu, sa skurtă să puată să înkiape-n șporĭet — <i>na nogarama se režu drva testerom, krate se da bi mogla da stanu u šporeti> ♦ sin. magarĭ [Por.] ◊ koraś n-a fost dămult, ļ-a skuos înkuaśa — <i>nogare nisu bile nekada, pojavile su se ovamoi> ♦ dij. var. kraś ◊ kraś dă kurmat ļieamńe — <i>nogare za rezanje drvai> (Manastirica, Mlava) ♦ dij. sin. kaluon ◊ kaluon dă taĭat la ļiamńe, fakut dă skîndurĭ — <i>nogare za rezanje drva, naprvaljene od dasakai> (Kobilje) [Stig]   [Vidi]

3908  korožî  coroji  скорити  korožî (ĭuo ma korožăsk, ĭel sa korožîașće) [akc. korožî] (gl. p. ref.) — <i>skoriti se, hvatati korui> ◊ dupa śe sînźerĭaḑă, sînźiļi sa-ngroșaḑă șî buba sa korožîașće, șî sa faśe zgaĭbă, kare la urmă pikă sîngură — <i>posle krvarenja krv se zgruša, rana se skori i napravi se krasta, koja na kraju otpada samai> [Por.]  [Vidi]

3331  kosî  cosi  косити  kosî (ĭuo kosîăsk, ĭel kosîașće) [akc. kosî] (gl. p. ref.) — <i>kositi, naročito travu za ishranu stokei> ◊ fînu sa kosîașće ku kuasa — <i>seno se kosi kosomi> ◊ fînka sînt ļivĭeḑîļi pi śuośiļi nuaștre grĭaļe, kî ĭe ĭarba mare șî fînuasă, la nuoĭ ĭe kosîtu măĭ grĭeu lukru saćeńesk — <i>pošto su livade na našim brdima teške, zbog velike i guste trave, kod nas je kosidba najteži seoski posaoi> ◊ kopil voĭńiśesk sa ĭa în sama kî ĭe krĭeskut voĭńik, kînd înśiape să kosaskă în rînd ku kosîtuorĭ aĭ batrîń — <i>muško dete smatra se odraslim muškarcem, kad počne da kosi u grupi sa starim koscimai> [Por.]  [Vidi]

3332  kosîtuorĭ  cositor  косач  kosîtuorĭ (mn. kosîtuorĭ) [akc. kosîtuorĭ] (i. m.) — <i>kosač, kosac, osoba koja kosii> ◊ kosîtuorĭ ĭe uom kare kosîașće ļivĭeḑîļi ku fîîn — <i>kosač je človek koji kosi livade sa senomi> ◊ kosîtuorĭu ĭe uom kare puaće să mîńe otkuoșu đirĭept, kît đi grĭa să fiĭe ļivađa, șî kît đi tîvaļiș să fiĭe luoku în kare sa kosîașće — <i>kosač je čovek koji može pravo da tera otkos, koliko god teška da je livada, i kolika god da je strmo mesto na kome se kosii> ◊ kosîtuorĭu trăbe să șćiĭe să askută kuasa ku kuća, șî s-o bată bińe ku śokanu pi ńikovală — <i>kosač treba da zna dobro da naoštri kosu brusom, i da je dobro okuje čekićem na nakovnjui> [Por.] ∞ kosî   [Vidi]

4930  kostîș  costiș [Mold.]  кос  kostîș (kostîșă) [akc. kostîș] (prid.) — (o položaju) <i>kos, iskošen, nakošen; nagnuti> ◊ klańa ĭe grîmađită kostîș, are să kadă kînd va baća vrun vînt măĭ tare — <i>plast je koso sadenut, ima da padne čim dune neki jači vetari> [Por.] ◊ kuń dă ļemn sa baće kostîș lînga tuată lopețauă în buśimu lu ruata muori — <i>drveni klin nabija se koso pored svake lopatice na glavčini vodeničnog točkai> (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ kuastă2  [Vidi]

4932  kostîșat  costișat  искошен  kostîșat (kostîșată) (mn. kostîșaț, kostîșaće) [akc. kostîșat] (prid.) — (o položaju) <i>iskošen, nakrivljen; nagnut; kosi> ◊ taĭatura ĭe kostîșată, da a trăbuit să fiĭe đirĭaptă — <i>rez je iskošen, a trebalo je da bude pravi> [Por.] ∞ kuastă  [Vidi]

4127  kośină  cocină  свињац  kośi (mn. kośiń) [akc. kośină] (i. ž.) — <i>svinjaci> ◊ kośina ĭe măĭ đes zîđită đi pĭatră, da sa faśe șă đi bîrńe — <i>svinjac je najčešće zidan od kamena, a pravi se i od brvanai> ◊ gardu înainća kośińi sa kĭamă gîrļiu — <i>ograda ispred svinjca zove se obori> ♦ sin. porkarĭață [Por.]   [Vidi]

3054  kośomandă  cociomeagă  потлеуша  kośomandă (mn. kośomĭenḑ) [akc. kośomandă] (i. ž.) — <i>potleuša, sirotinjski kućeraki> ◊ kośomandă ĭe un fĭeļ đi kośuabă, kîta măĭ mare șî măĭ bună đi kît kasa kĭńiluor — <i>potleuša je kućerak, malo veći i malo bolji od pseće kućicei> [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

2422  kotruo  cotro  куд  kotruo [akc. kotruo] (predl.) — (za pravac, uvek sa predlogom „în”) <i>kud, kuda, gde, prema; na koju stranui> ◊ ĭa-m vaḑut, ama în kotruo s-a fi dus, nu puot să spun — <i>video sam ih, ali kuda (=na koju stranu) su otišli, ne mogu da kažemi> ♦ sin. kîtra [Por.]  [Vidi]

2845  kotun  cotun  заселак  kotun (mn. kotuńe) [akc. kotun] (i. m.) — 1. (zast.) <i>zaselak, deo sela naseljen jednom familijomi> ◊ veńiră la bîlś Kuśuĭdańi ku kotunu lor întrĭeg — <i>dođoše na vašar Kučujdani, sa zaseokom svojim celimi> ◊ nuoĭ kînd vorbim đi kotun, ńi giim la munćeń kare traĭesk pi vro vaļe întra śuoś — <i>mi kad govorimo o kotunu, pomislimo na planince koji živei><i> u nekoj udolji između brdai> (Rudna Glava) 2. <i>kutak, ugao, ćošak teritorijei> ◊ kotunu ĭe un kuot đi sat — <i>kotun je jedan ugao selai> ◊ kotun are șî luoku, șî ļivađa — <i>ćošak imaju i njiva, i livadai> (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. malauă [Zvizd]  [Vidi]

3050  kovată  covată  ковата  kovată (mn. kovĭeț) [akc. kovată] (i. ž.) — <i>kovatai> 1.<i> tikva, zdela od bundevine korei> ◊ kovata ĭe vas đin kuaža lu duļiaće — <i>kovata je sud od bundevine korei> [Por.] 2. <i>naćve za mešenje testai> ◊ turta să plumađeașće în kovată — <i>projara se mesi u naćvamai> (Rečica, Požarevac) [Bran.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5118  kovățao  covată  заструг   kovățao (mn. kovățăļe, kovățăĭe) [akc. kovățao] (i. ž.) — <i>zastrugi> ◊ şćîĭ śi ĭe zăstrugă, kovățăĭ, aĭa a lukrat şî tata, şî dĭeda, ş-a făkut kopăĭ dă ļemn — <i>znaš šta je zastrug, to su izrađivali i otac, i deda, i pravili su korita od drvetai> [Rom.] ♦ dij. sin. zastrug ◊ kovițao ĭe zastrug mik, đi sare — <i>kovicao je mali zastrug, za soi> (Tanda) [Por.]  [Vidi]

6045  kovrag  covrag  врежа  kovrag (mn. kovraź) [akc. kovrag] (i. m.) — (bot.) <i>vrežai> ◊ kovrag au duļețî, șî krîstavĭețî — <i>vreže imaju bundeve i krastavcii> ◊ măĭ lung kovrag slubuod duļețî — <i>najdužu vrežu puštaju bundevei> ♦ sin. vrĭež [Por.]   [Vidi]

4236  krak  crac  нога  krak (mn. kraś) [akc. krak] (i. m.) — 1. (anat.) <i>nogai> ◊ a kaḑut đin ļemn, ș-a frînt kraśi amînduoĭ — <i>pao je sa drveta i polomio obe nogei> ◊ bat muort, nu stă în kraś — <i>mrtav pijan, ne stoji na nogamai> ◊ stă-n kraśi uamińiluor, nu puot sî trĭakă đi ĭel — <i>stoji ljudima na putu, ne mogu da prolaze od njegai> ♦ sin. piśuor 2. (geog.) <i>ogranak, deo kose, povijarca; kraki> ◊ la luok đaluos rar sa gasîașće kulmĭe fara kraś — <i>u planinskom kraju retko se nađe kosa bez ogranakai> ◊ kulmĭa ĭe lungă, ku kăș șî drum đi kar, da kraku ĭe skurt, șă are numa poćeś fara kăș — <i>kosa je duga, sa kućama i kolskim putem, a ogranak je kratak, ima samo staze bez kućai> ◊ kînd ĭe śuaka naltă, are kulmĭe mulće, da tuata kulmĭa ĭe pļină đi kraśe — <i>kad je brdo visoko, ima mnogo kosa, a svaka kosa ima mnogo ogranakai> ◊ rar ĭastă krak fara nume — <i>redak je ogranak kose bez imenai> ◊ kraku puaće sî sa kĭame dupa aĭa kum ĭe fakut: Krako-l skurt, Krako-l lung, Krako-l lat — ogranak kose može se zvati po izgledu: Kratak krak, Dugački krak, Široki krak ◊ măĭ đes numiļi krakuluĭ ĭe dupa uom în a kuĭ ĭe moșîĭa: Kraku Dăńi, Kraku Marku, Kraku Śovrći — <i>najčešći naziv ogranka kose je prema čoveku na čijem je imanju: Danin krak, Markov krak, Čevrtanov kraki> ◊ buot đi krak — <i>vrh, kraj ogranka kosei> ♦ up. kulmĭe 3. (fig.) (za količinu nečega što se kreće i ostavlja trag) <i>ni tragai>, bez traga ◊ a pĭerdut puorśi în munće, ĭ-a katat triĭ ḑîļe șă ńiś krak đi puork n-a gasît — <i>izgubio je svinje u planini, tražo ih je tri dana i ni trag od svinja nije našaoi> ♦ (demin.) krakuļeț [Por.]  [Vidi]

5455  krapa  crăpa  пукнути  krapa (ĭuo krăp, ĭel krapă) [akc. krapa] (gl. p. ref.) — 1. (o materijalu) <i>puknuti, raspuknuti sei> ◊ blana uskată a krapat la suare — <i>suva daska raspukla se na suncui> ◊ o sî krîape parĭeți ku așa malter — <i>puknuće zidovi sa takvim malteromi> 2. (o biću) <i>pući, presvisnutii> ◊ ĭ-a krapat ińima đi duor dupa parînț — <i>puklo mu je srce od želje za roditeljimai> ◊ krapă purśiĭi đi fuame — <i>crknuće prasad od gladii> ◊ (u izr.) krăpĭ! — <i>crkni!i> ♦ sin. sparźa, pļusńi [Por.]  [Vidi]

2993  Kraśun  Crăciun  Божић  Kraśun (mn. Kraśuń) [akc. Kraśun] (i. m.) — (kal.) <i>Božići> ◊ Kraśunu ĭe ḑîua kînd s-a naskut Dumńeḑîu al nuostru — <i>Božić je dan kada se rodio naš Bogi> ◊ la Kraśun lumĭa sa skuală pi la duauă śasurĭ nuapća, fak fuoku la kamin șî mĭastîkă koļașa, frig karńe pi frigare șî pokńesk, kare đin śe are — <i>na Božić ljudi ustaju u dva noću, lože vatru na kaminu i mešaju kačamak, peku meso na ražnju i pucaju, svako iz čega imai> ♦ up. aźun [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2873  krețan  creţan  крецан  krețan (mn. krețańe) [akc. krețan] (i. s.) — <i>krecan, suknja sa gustim i sitnim naborimai> ◊ krețanu a ĭeșît înainća lu rato-l đi-ntîń — <i>krecan se pojavio pre Prvog svetskog ratai> ♦ krețanu n-a putut să-l fakă fiĭekare muĭare — <i>krecan nije mogla da izradi bilo koja ženai> [Por.] ◊ krețan ĭe un fĭaļ đi țuală muĭerĭaska ku krĭețurĭ marunće — <i>krecan je vrsta ženske odeće, sa sitnim naborimai> [Crn.] ♦ dij. var. krățan (Prahovo) [Kmp.] ∞ kri  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6113  kređință  credință  веровање  kređință (mn. kređi) [akc. kređință] (i. ž.) — (rel.) <i>verovanjei> ◊ a fuost kređința batrînă đimult kî ĭe pomîntu ļaspiđe — <i>bilo je nekad staro verovanje da je zemlja ravna pločai> ◊ kređință în dumńeḑîu gata s-a pĭerdut în lumĭe, akuma ĭe măĭ mare kređință în bań — <i>verovanje u boga se gotovo izgubilo u narodu, sada je najveće verovanje u novaci> ♦ var. kreḑut, kređare, kreḑamînt [Por.] ∞ kređa  [Vidi]

6114  kređințuos  credincios  верник  kređințuos (kređințuasă) (mn. kređințuoș, kređințuasă) [akc. kređințuos] (prid.) — (rel.) <i>verniki> ◊ numa pi la ḑî marĭ sa aduna kređințuoșî pi la bisîarikă, da ș-atunśa măĭ mult babiļi veńa să ĭa moļidvă — <i>samo se o praznicima skupaljahu vernici kod crkve, pa i tada više je baba dolazilo da uzmu svetu vodicui> [Por.] ∞ kređa  [Vidi]

2857  krengarat  crengarat  разгранат  krengarat (krengarată) (mn. krengaraț, krengaraće) [akc. krengarat] (prid.) — (bot.) <i>razgranati> ◊ krengarat ĭe ļiemnu kare are krĭenź lunź, șî kroșńe đasă — <i>razgranato je drvo koje ima duge grane i gustu krošnjui> ♦ krĭenguruos [Por.] ∞ krĭangă  [Vidi]

2872  krieț  creţ  бора  kri (mn. krĭețurĭ) [akc. krieț] (i. m.) — <i>bora, nabor, obično na tkaninii> ◊ suknă ku krĭețurĭ đasă sa kĭemat „krețan” — <i>suknja sa gustim naborima zvala se „krecani>” ◊ dupa śe s-a pĭerdut krețańi, duamńiļi a skuos ńișći sukńe ku krĭețurĭ marĭ, kare s-a kĭemat „plisirke” — <i>kada su se izgubili krecani, gospođe su uvele nekakve suknje sa velikim naborima, koje su se zvale „plisirke”i> [Por.]  [Vidi]

2863  kriśi  crici  поручити  kriśi (ĭuo kriśiesk, ĭel kriśiașće) [akc. kriśi] (gl.) — <i>poručiti, poslati porukui> ◊ nu ma duk la kasă, pănă nu-m kriśiașće muma kî puot sî ma duk — <i>ne idem kući, dok mi majka ne poruči da mogu da idemi> ♦ sin. porînśi [Por.]   [Vidi]

5451  krîmpoțî  crâmpoți  комадати  krîmpoțî (ĭuo krîmpoțăsk, ĭel krîmpoțașće) [akc. krîmpoțî] (gl. p.) — <i>komadati, sitnitii> ◊ sa krîmpoțîașće śuava śe ĭe lung or mare, sa fak đin ĭel krîmpuće măĭ miś — <i>komada se nešto što je dugačko ili veliko, prave se od njega manji komadii> ♦ sin. kodri, marunțî [Por.] ∞ krîmput  [Vidi]

5454  krîmpoțît  crâmpoțit  искомадан  krîmpoțît (krîmpoțîtă) (mn. krîmpoțîț, krîmpoțîće) [akc. krîmpoțît] (prid.) — (zast.) <i>iskomadan, raskomadani> ◊ ažung guoșći, da śinsta nuĭe krîmpoțîtă — <i>stižu gosti, a pečenje nije iskomadanoi> ♦ var. krîmpoći [Por.] ∞ krîmput  [Vidi]

2854  krîng  crâng  луг  krîng (mn. krîngurĭ) [akc. krîng] (i. s.) — (zast.) <i>lug, šumicai> ◊ kuku zbuară đin krîng în krîng — <i>kukavica leti iz luga u lugi> [Por.]   [Vidi]

4911  krîu  crou  удубљење  krîu (mn. krîurĭ) [akc. krîu] (i. s.) — (o formi) <i>udubljenje, plića rupa, jama; barai> ◊ krîu ĭe o adînkatură în pomînt, în kare sa adună apa — <i>krou je udubljenje u zemlji u kome se skuplja vodai> ◊ tuoț stramoșî miĭ avut krîu în barba, numa ĭuo nam — <i>svi moji preci su imali rupicu u bradi, samo ja nemami> ♦ (augm.) krovan ♦ (demin.) kroviț ♦ var. krou [Por.]  [Vidi]

6054  krĭamińe  cremene  кремен  krĭamińe (mn.) [akc. krĭamińe] (i. ž.) — (min.) <i>kremeni> ◊ ku krĭamińa, în kare a skîparat ku amnarĭu, stramuoșî nuoștri aprins fuoku — <i>kremenom, o koji su kresali ocilom, naši preci su palili vatrui> ◊ krĭamińa, amnarĭu șî ĭaska a dus aĭ nuoștri aĭ batrîń într-un kĭes đi pĭaļe dupa brîu — <i>kremen, ocilo i trud nosili su naši stari u jednoj kožnoj kesi za pojasomi> [Por.]   [Vidi]

2855  krĭangă  creangă  грана  krĭangă (mn. krĭenź) [akc. krĭangă] (i. ž.) — (bot.) <i>granai> ◊ krĭanga krĭașće đin tulpina ļiemnuluĭ — <i>grana raste iz trupla drvetai> ◊ krĭangă uskată — <i>suvarak, suva granai> ◊ krĭangă supțîrĭe — <i>tanka granai> [Por.] ♦ dij. var. krĭakăipikovo) [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5029  krĭasta kokuoșuluĭ  creasta-cocoșului  петлова креста  krĭasta kokuoșuluĭ [akc. krĭasta kokuoșuluĭ] (sint.) — (bot.) <i>petlova kresta (Celosia cristata)i> ◊ krĭasta kokuoșuluĭ ĭe fluare đin građină, sa puńe kî ĭe frumuasă șă puaće să sa ușće đi ĭarnă — <i>petlova kresta je baštensko cveće, sadi se jer je lepo i može da se suši za zimui> ◊ ku krĭasta kokuoșuluĭ sa fak kiț đi fluor đi dus la morminț — <i>od petlove kreste se prave kitice cveća za nošenje na groljei> ♦ sin. ĭarbă krĭață [Por.] ∞ krĭastă  [Vidi]

5030  krĭastă  creastă  креста  krĭastă (mn. krĭașće) [akc. krĭastă] (i. ž.) — <i>krestai> a. kod živine ◊ krĭastă au oarăļi, măĭ mare ĭe la kokuoș, da o au șă gaińiļi, numa ĭe mult măĭ mikă — <i>krestu ima živina, najveću ima petao, a imaju je i kokoške, samo puno manjui> b. na reljefu ◊ krĭasta pi pomînt ĭe un fĭeļ đi kuamă, ku vîru înkrestat — <i>kresta na zemljištu je jedna vrsta grebena, sa krestastim vrhomi> [Por.]  [Vidi]

2622  krompirișće  crompiriște  кромпириште  krompirișće (mn. krompirișć) [akc. krompirișće] (i. ž.) — (tehn.) <i>krompirište, mesto gde se krompir čuvao za zimui> ◊ muoșu mĭeu a fakut krompirișća dupa koļibă, a ulmato puorśi ș-a mînkat krumpiĭi tuoț — <i>moj čiča je napravio krompirište iza kolibe, nanjušile su ga svinje i pojele sav krompiri> [Por.] ∞ krumpĭel  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3685  krop  crop  кроп  krop (mn. kropurĭ) [akc. krop] (i. s.) — (zast.) <i>krop, vrela vodai> ◊ krop ĭe vuorbă batrînă, așa s-a kĭemat apa fĭartă, ku kare s-a ļimpeḑît vasurļi or țuaļiļi — <i>krop je stara reč, tako se zvala vrela voda kojom su se ispirali sudovi ili odećai> [GPek] ♦ dij. var. klop (Češljeva Bara) [Bran.]  [Vidi]

3686  kropîĭa  cropia ?  испирати  kropîĭa (ĭuo kropîĭ, ĭel kropîĭe) [akc. kropîĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>ispirati, kropitii> ◊ sa kropîĭe vasurļi or țuaļiļi, fiva ku apă fĭartă, fiva ku apă rîaśe, totuna — <i>ispiraju se sudovi ili odeća, bilo vrelom, bilo hladnom vodom, svejednoi> ♦ var. kropiĭa ◊ s-a dus la rîu să kropiĭaskă rufiļi — <i>otišli su na reku da ispiraju rubljei> [GPek] ∞ krop   [Vidi]

5585  kroviț  croviț  рупица  kroviț (mn. kroviță) [akc. kroviț] (i. s.) — (demin.) <i>rupica, malo udubljenjei> ◊ kroviț ĭe adînkatură mikă, ka tolśerĭu — <i>krovic je malo udubljenje, levkastog oblikai> ◊ muĭarĭa kare are kroviț în obraz kînd sa rîđe, ĭe tare drăgastuasă — <i>žena koja ima rupicu u obrazu kad se nasmeje, veoma je privlačnai> [Por.] ∞ krîu  [Vidi]

5500  krud  crud  незрео  krud (krudă) (mn. kruḑ, kruđe) [akc. krud] (prid.) — 1. (o voću) <i>nezreo; nedozreoi> ◊ đin puama krudă sa strapeđaḑă đințî — <i>od nezrelog voća trnu zubii> 2. (o ljudima) (fig.) <i>nezrelo, nedorasloi> ◊ tuot śe ĭe astîḑ ļegat đi Rumîń în Sîrbiĭe, tuot ĭe krud șî putrîd — <i>sve što je danas u Srbiji vezano za Vlahe, sve je nedozrelo i truloi> ◊ a furat o fată krudă, ńidokreskută, făra țiță șî făra minće — <i>oženio je nezrelu devojku, bez sisa i bez pametii> ♦ supr. kuopt [Por.]  [Vidi]

3436  krunt  crunt  крвав  krunt (kruntă) (mn. krunț, krunće) [akc. krunt] (prid.) — (med.) <i>krvav, koji ima vidljive tragove krvarenjai> ◊ a spart kapu, ș-a veńit la kasă tuot krunt — <i>razbio je glavu, i došao kući sav krvavi> ♦ sin. sînźeruos [Por.] ∞ sînźe  [Vidi]

2355  kruoșnă  croșnă  крошња  kruoșnă (mn. kruoșńe) [akc. kruoșnă] (i. ž.) — 1. a. (bot.) <i>krošnja, deo drveta sa granamai> ◊ kruoșnă lu ļiemn sînt krĭanźiļi luĭ — <i>krošnju drveta čine njegove granei> b. <i>naramak, gomila granjai> ◊ kruoșnă ĭe gramadă đi krĭanźe, sprimită đi dus în șîaļe — <i>krošnja je gomila granja, spremljena da se nosi na leđimei> ♦ var. kruoșńa 2. <i>teret koji se u torbi nosi na leđimai> ◊ kînd puń trasta-n șîaļe șî ļieź obrăńiļi la pĭept, șî pļieś vrunđeva, makra ńimika să nu fiĭe-n trastă, sa ḑîśe kă mĭerź ku kruoșńa-n șîaļe — <i>kad staviš torbu na leđa i vežeš uprte na grudima, makar ništa ne bilo u torbi, kaže se da ideš sa krošnjom na leđimai> [Por.]  [Vidi]

5432  kruśe  cruce  крст  kruśe (mn. kruś) [akc. kruśe] (i. ž.) — <i>krsti> ◊ tuot muortu la morminț are kruśe — <i>svaki pokojnik na groblju ima krsti> ◊ (u izr.) în kruś ș-în lat — <i>unakrst i poprekoi> [Por.]  [Vidi]

2894  krușăț  crușeţ  крупица  krușăț (mn. krușîță) [akc. krușăț] (i. s.) — <i>krupica, krušac, veći komad kamene soli; grumeni> ◊ krușîță đi sare đi viće a kumparat în Kusĭak, sat lînga Praova la Dunîrĭe — <i>krupice kamene soli za stoku kupovali su u Kusjaku, selu pored Prahova na Dunavui> ◊ krușăță đi sare la Kusĭak a dus ńigustuori đin Rumîńiĭe —<i> krupice soli u Kusjak donosili su trgovci iz Vlaškei> ◊ krupițăļi s-a pus în furś ku triĭ kuarńe șî s-a înțapat pin strungă — <i>krupice su se stavljale u troroge raklje koje su se nabijale po torui> ◊ luoko-la în strungă ku krupiță unđe uoiļi a ļins sare, s-a kĭemat sanuńe — <i>to mesto u toru sa krupicama gde su ovce lizale so, zvalo se soliloi> ♦ up. sanuńe, raskuoļ [Por.]  [Vidi]

2844  kuada vaśi  coada-vacii  дивизма  kuada vaśi [akc. kuada vaśi] (sint.) — (bot.) <i>divizmai> (Verbascum phlomoides) ◊ kuada vaśi — <i>kravlji repi> ◊ kuada vaśi ĭe buĭađe înaltă, ku fluorĭ galbińe — <i>divizma je visoka biljka, sa žutim cvetomi> ◊ ku kuada vaśi aĭ batrîń a prins pĭeșć đi pazńik, kînd ļ-a tîbuit pĭeșć măj mulț — <i>sa divizmom su stari lovili ribu za slavu, kad im je trebala veća količina ribei> ◊ kuada vaśi fara rîdaśiń a puso în vrun sak, șa batuto pista sako-la ku buata, măĭ la đal đi luoku ku pĭeșć mulț — <i>divizmu bez korena stavljali su u džak, i motkom je mlatili preko tog džaka, uzvodno od mesta gde je bilo dosta ribei> ◊ pĭeșći kare a-ngițît apa ku lapćiļi đi kuada vaśi, numa sa-ntuors pi șîaļe, ș-a mĭers pi rîu ka kînd sînt otraviț — <i>ribe koje su se nagutale vode sa mlekom divizme, prevrtale su se na leđa, i plivale površinom reke kao da su otrovanei> ♦ up. vakă, pĭașće [Por.] ∞ kuadă  [Vidi]

2996  kuadă  coadă  реп  kuadă (mn. kuoḑ) [akc. kuadă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. <i>rep kod životonjai> ◊ žuavińiļi șî pîsărļi au kuadă, da uomu nu — <iivotinje i ptice imaju rep, a čovek nei> b. <i>delovi ljudskog telai> ◊ kuada uokĭuluĭ — <i>krajičak okai> 2. (kal.) <i>svršetak vremenskog ciklusai> ◊ kuada luńi, anuluĭ — <i>kraj meseca, godinei> ◊ kuada prazńikuluĭ — <i>patericei> 3. (tehn.) <i>deo predmetai> ◊ kuada karuluĭ — <i>srčanicai> ◊ kuada lu topuor, sakure — <i>držalje sekirčeta, sekirei> ◊ kuada ćigăńi — <i>drška tiganjai> 4. (bot.) <i>imena raznih biljaka koja imaju repast obliki> ◊ kuada vaśi — (dosl.) <i>„kravlji rep”, divizma (Verbascum phlomoides)i> ◊ kuada kokuoșuluĭ — (dosl.)<i> „petlov rep”, mirišljava pokosnica, zaliz (Polygonatum)i> ◊ kuada kaluluĭ — (dosl.) <i>„konjski rep”, preslica (Equisetum)i> 5. (fig.) a.<i> glasinei> ◊ s-a mutat, ama înga sa măĭ trag kuoḑ dupa ĭel, înga-l vorbĭașće lumĭa đi rău — <i>iselio se, ali se još uvek vuku repovi za njim, još ga ogovaraju zli jezicii> b. <i>poniznosti> ◊ baće đin kuadă — <i>maše repom, umiljava sei> c. <i>gordost; prepotencijai> ◊ prĭa mult a rîđikat kuada — <i>previše je digao repi> [Por.]  [Vidi]

1550  kuaĭļi popi  coaiele-popii  клокочика  kuaĭļi popi [akc. kuaĭļi popi] (sint.) — (bot.) <i>klokočika, klokoč (Staphylea pinnata) i><i>(dosl.) „popova muda” i>◊ țîn minće kă mama a kuļes klopațîaļe, șî ļ-a uskat la suare, ama đi śe ĭ-a trîbuit, nu șću; đimult a fuost — <i>pamtim da je baba brala klokočiku, i da je sušila na suncu, ali za šta joj je trebalo, ne znam, davno je bilo i>(Blizna) ◊ kînd kosîtuori a taĭat buĭađa-sta ku kuasă, sa-ș batut žuok kă a taĭat kuaĭļi la puopa — <i>kad bi kosci posekli ovu travku, zbijali su šalu da su posekli popu mudai> (Tanda) ♦ sin. klopațîaļe — (dosl.) <i>zvončićii> [Por.] ◊ muĭerļi a kuļeso, a uskato șî a duso la morminț, a dato đi pomană l-aĭ muorț — <i>žene su je brale, sušile i nosile na groblje, gde su je namenjivale pokojnicimai> (Jasikovo) [GPek] ◊ șî la nuoĭ ĭe kunoskută buĭađa kuaĭļi popi, dă prîn ńivă — <i>i kod nas je poznata travka klokočika, raste po njivii> (Žitkovica) [Bran.] ♦ dij. var. koaĭļi popi (Samarinovac) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2781  kuamă  coamă  грива  kuamă (mn. kuame) [akc. kuamă] (i. ž.) — 1. (anat.) <i>griva, kosa na konjskom vratui> ◊ kalu sari sî ma labiđe, da ĭuo-l prinsăĭ đi kuamă, șî rîmasăĭ în șauă — <i>konj poskoči da me zbaci, a ja ga uhvatih za grivu, i ostadoh u sedlui> 2. (geogr.) <i>greben, hrbat, vrh; horizonti> ◊ ala a fuost pîržuol mare, a ĭeșît tumu la kuama Vizakuluĭ — <i>to je bio veliki požar, izbio je čak na greben Vizakai> 3. (tehn.) (zast.) <i>sljeme kućei> ◊ kînd sa gaćiașće kasa, pi kuama iĭ sa pun darurĭ — <i>kada se kuća završi, na njeno sljeme kače se darovii> 4. <i>ostatak nepokošene travei> ◊ a ramas o kuamă ńikosîtă întra kosîtuorĭ, ma duk s-o do kosîăsk — <i>ostala je griva nepokošene trave između kosaca, idem da je pokosimi> ♦ var. koamă [Por.]   [Vidi]

6273  kuanđe  conci  конђа  kuanđe (mn. kuonđ) [akc. kuanđe] (i. ž.) — <i>konđai> ◊ kuanđa ĭe un śerk đi ćiĭ, kare a puartat muĭarĭa mîritată în vîru kapuluĭ supt kîrpă — <i>konđa je obruč od lipovine, koji je nosila udata žena na temenu glave ispod maramei> [Por.]   [Vidi]

6030  kuardă  coardă  струна  kuardă1(mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (muz.) <i>struna, žicai> ◊ kuarda ĭe înpļećită đi žîță or đi ață tare supțîre — <i>struna je upletena od jako taknih žica ili konacai> ◊ lauta are patru kuorḑ, kuarda a măĭ gruasă kîntă gruos, da a supțîrĭe dă glasurĭ supțîrĭ — <i>violina ima četiri žice, najdeblja svira duboko a tanka daje visoke tonovei> [Por.]  [Vidi]

6031  kuardă  coardă  основа ткања  kuardă2 (mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (tehn.) <i>osnovai> ◊ kuarda đi țasut la razbuoĭ sa urḑîașće pi gard đi parĭ ku aļergatuarĭa đi pi kare sa đizvîrḑăsk mosuarîļiińe đi tuors — <i>osnova za tkanje na razboju snuje se na ogradi od kolja pomoću motovila sa kojeg se odmotavaju kalemovi puni pređei> ◊ grosîmĭa șî lunźimĭa kuorḑî ĭasă đin lukru kare trăbe fi gaćit în razbuoĭ, ăće, đi o pătură kuardă sa lasă patru mĭetîrĭe șî žumataće — <i>debljina i dužina osnove zavisi od posla koji treba da se odradi u razboju, za jednu ponjavu, na primer, osnova se pušta do četiri i po metara i> ◊ đimult lunźimĭa kuorḑî s-a sokoćit la rîșkituorĭ, da akuma la mĭetîrĭe — <i>dužina osnove se nekad određivala prema motovilu, a sada na metari> ◊ kuarda sa adună đi pi gard în bîrță, pazîndu-să să nu sa învîrḑaskă, șî sa puńe bășka pănă nu vińe vrĭamĭa șî sa pună pi sul ku învaļituarĭa — <i>osnova se skida sa ograde u pletenice, vodeći računa da se ne umrsi, i skloni se u stranu dok ne dođe vreme da se snuje na vratilo preko snovaljkei> [Por.] razbuoĭ  [Vidi]

3075  kuasă  coasă  коса  kuasă (mn. kuasă) [akc. kuasă] (i. ž.) — (tehn.) <i>kosa, oruđe za košenje travei> ◊ kuasa ĭe un kuțît lung, înkîrļombat la vîr, pus în dîržaļe đi ļemn, ku kare sa kosîașće ĭarba — <i>kosa je dugačko povijeno sečivo, stavljeno na drveno držalje, kosište, kojim se kosi travai> ◊ kuțîtu ĭe pînḑă supțîrĭe đi fĭer, pi gură batută ku śokanu șî askuțîtă ku kuća, să taĭe ĭarba măĭ ușuor — <i>sečivo kose ima tanko čelično platno, čije je sečivo otkovano čekićem i naoštreno brusom, da lakše seče travui> ◊ pi marźina đin lăturĭ kuțîtu lu kuasa ĭe întarit ku o vargă, fakută đin o dungă đi pînḑă, ku śokanu întuarsă-n sus — <i>sa leđa kosa je ojačano rebrom, napravljenog od uskog dela platna koji je kovanjem okrenuto na gorei> ◊ kuasa la botur are kalkîń, ku un kîrļig întuors în vaļe — <i>nasuprot vrhu kosa ima petu, sa jednim jezičkom okrenutim na dolei> ◊ ńișći kuasă, unđe sînt ļivĭeḑîļi grĭaļe, sînt întariće ku un kîrļig đi fĭer, kare înkostiîș ļagă brațarĭa șî pînḑa la kalkîń — <i>neke kose, gde su livade teške, ojačane su metalnom šipkom koja popreko spaja grivnu i petu kosei> ◊ kuasa sa prinđe đi dîržală ku un ińel đi fĭer kare-l kĭamă brațare — <i>kosa se za držalje pričvršćuje pomoću jednog metalnog prstena koji se zove grivnai> ◊ dîržaļa đi kuasă sa faśe đin ļiemn ușuor șî žîlau — <i>kosište se pravi od lakog i žilavog drvetai> ◊ pi lînga žumataća kuoḑî, sa puńe un kîrļuomb đi ļiemn, pi kare kosîtorĭu-l țîńe ku mîna đirĭaptă kînd mînă otkuoșu, da ku stînga țîńe kuada dîržăļi apruape đi vîr — <i>negde oko polovine kosišta stavlja se drvena ručka, koju kosac drži desnom rukom kada tera otkos, a levom rukom drži kosište blizu vrhai> [Por.] ∞ kosî  [Vidi]

4928  kuastă  coastă  ребро  kuastă1 (mn. kuașće) [akc. kuastă] (i. ž.) — (anat.) <i>rebroi> ◊ uomu în pĭept are kuașće — <i>čovek u grudima ima rebrai> ◊ kuașće fripće đi puork ĭe mînkarĭa tare dulśe — <i>pečena svinjska rebra su veoma slatko jeloi> ◊ kuasta ĭe fakută đin uos — <i>rebro je napravljeno od kostii> ◊ a kaḑut đin ļemn ș-a frînt doa kuașće — <i>pao je s drveta i polomio dva rebrai> [Por.]  [Vidi]

4929  kuastă  coastă  косина  kuastă2 (mn. kuașće) [akc. kuastă] (i. ž.) — (geogr.) <i>kosina, padina; nagnuta strana brdai> ◊ kusta ĭe pođina alu kulmĭe — <i>kosina je padina kosei> ◊ drumu đi kar într-o vrĭame mĭarźe pi kuastă, pĭeurmă ĭasă la kulme șă pi vîru kulmi țîńe pănă la baśiĭe la munće — <i>kolski put jedno vreme ide kosinom, posle izlazi na kosu i grebenom kose vodi do bačije u planinii> ◊ (u izr.) đa kuasta — <i>ukoso, kosinomi> ♦ sin. kostîș [Por.]  [Vidi]

3363  kuaśe  coace  пећи  kuaśe (ĭuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — <i>peći, biti pod delovanjem visoke temperaturei> 1. (nutr.) <i>peći namirnice od testai> ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — <i>sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporetai> ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — <i>najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sačai> 2. (bot.) (o plodu) <i>zreti, sazreti, dozretii> ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriu — <i>godina je bila dobra, i voće je ranije dozreloi> ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșku — <i>čobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao prolivi> 3. (o suncu) <i>žariti, jako grejatii> ◊ uamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — <i>ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavii> 4. (psih.) <i>goreti od želje, tuge, bolai> ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — <iiva gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuoi> [Por.]   [Vidi]

4357  kuțît  cuțât  нож  kuțît (mn. kuțîće) [akc. kuțît] (i. m.) — <i>noži> ◊ kuțîtu ĭe alat đi taĭat tuot fiĭe śe guod va fi — <i>nož je alat za sečenje svega šta god biloi> ◊ ĭ-a-nțapat kuțîtu-n pĭept, șî luĭ ĭuta ĭ-a ĭeșît sufļitu — <i>zario mu je nož u grudi, i on je brzo izdahnuoi> ◊ askuțît ka kuțîtu — <i>oštar kao noži> ♦ sin. bîrśag, kustură [Por.]  [Vidi]

4466  kuțîtuaĭe  cuțitoae  макља  kuțîtuaĭe (mn. kuțîtuoĭ) [akc. kuțîtuaĭe] (i. s.) — (tehn.) <i>makljai> ◊ în sat n-a fuost kasă fara sakure, kisărĭ șî kuțîtuaĭe — <i>u selu nije bilo kuće bez sekire, tesle i makljei> ♦ sin. mezdrĭală (Rudna Glava) [Por.] ∞ kuțît  [Vidi]

1964  kuće  cute  брус  kuće (mn. kuț) [akc. kuće] (i. ž.) — <i>brus, kamen za oštrenje kose, noževa i sl.i> ◊ kuća đ-askuțît kuasa a ĭeșît înkuaśa, am kumparato pin dugîăĭ, đimult s-a askuțît kuasa ku o pĭatră kare a kĭemato „glađe” — <i>brus za opštrenje kose pojavio se ovamo, kupovali smo ga po prodavnicama, nekada se kosa oštrila jednim kamenom koji se zvao „glađe”i> ♦ sin. glađe [Por.]  [Vidi]

3194  kufuri  cufuri  сраћкати  kufuri (ĭuo kufurĭesk, ĭel kufurĭașće) [akc. kufuri] (gl. p. ref.) — 1. (med.) <i>sraćkati, imati sraćkavicu, proliv; seruckatii> ◊ dupa așa mînkare guală, lukratuori numa sa va kufuri, alta ńimika nu puot lukra — <i>posle takve slabe hrane, radnici će samo sraćkati, drugo ništa ne mogu raditii> ◊ uoĭļi sînt bolnave, đi ĭerĭ numa sa kufurĭesk — <i>ovce su bolesne, od juče samo seruckajui> 2. (fig.) <i>površno, ofrlje raditi, brljaviti; mrljatii> ◊ niśkînd n-o s-învĭață să skriĭe, numa điźaba kufurĭașće arćiĭa — <i>nikad neće naučiti da piše, samo badava mrljavi hartijui> [Por.]  [Vidi]

3193  kufurĭală  cufureală  сраћкавица  kufurĭală (mn. kufurĭelurĭ) [akc. kufurĭală] (i. ž.) — 1. (med.) <i>sraćkavica, prolivi> ◊ dupa durĭarĭe la burtă, s-a pus șî o kufurĭală ku tuot pi ĭel — <i>posle bolova u stomaku, spopala ga je i teška sraćkavicai> ♦ sin. pîșku, kîkalarĭe 2. (fig.) (o radu) <i>brljotina, sranje, zamazotinai> ◊ avut bun lukru, ama ĭel numa a fakut ńiskaĭ kufurĭelurĭ, șî la urmă la do dudait — <i>imao je dobar posao, ali je on pravio samo neka sranja, pa su ga na kraju oteralii> ♦ var. kufuritură ♦ sin. pîșku, pîșka, kîkalare [Por.] ∞ kufuri  [Vidi]

2962  kuĭb  cuib  гнездо  kuĭb (mn. kuĭburĭ) [akc. kuĭb] (i. s.) — (ornit.) <i>gnezdoi> ◊ kuĭbu ĭe kasa păsîrilor — <i>gnezdo je ptičja kućai> ◊ tuata pasîrĭa faśe kuĭb đi trĭaba iĭ, uńiļi pi krĭeînź, alćiļi pin butuorś, a triļa pin mușuruaĭe pi ļivĭeḑ, a patruļa pin kuoś pi kîrșuaće — <i>svaka ptica pravi gnezdi na svoj način, jedne na granama, druge u šupljikama, treće u busenima po livadama, četvrte po rupama u krševimai> ◊ stîrku sa kuĭbarĭaḑă în vîru kuoșuluĭ, da rîndurika supt streșînă — <i>roda se gnezdi na vrhu dimnjaka, a lastavica pod nadstrešnicomi> ◊ păsîrļi uauă-n kuĭb, ļi klośesk vro vrĭame, șî la urmă skuot puĭi — <i>ptice u gnezdu nose jaja, legu ih neko vreme, a na kraju se iz njih izlegu pilićii> ◊ kuĭbu gaińilor — <i>kokošje gnezdoi> ◊ kuĭb ibomńiśiesk — <i>ljubavno gnezdoi> ♦ up. uou, pasîrĭe, gai, uoră [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2963  kuĭbari  cuibări  гнездити  kuĭbari (ĭuo ma kuĭbarĭesk, ĭel sa kuĭbarĭașće) [akc. kuĭbari] (gl. p. ref.) — (ornit.) <i>gnezditi se, izrađivati gnezdo, smestiti se u gnezdoi> ◊ păsîrļi sa kuĭbarĭesk primovara — <i>ptice se gnezde u prolećei> ◊ golîmbi sa kuĭbarĭesk în butuarkă — <i>golubovi se gnezde u dupljii> ◊ kînd sa kuĭbarĭaḑă, păsîrļi lukră înparekĭaće — <i>kada se gnezde, ptice rade uparenoi> ◊ (u izr.) kuĭbari gaina outuare — <i>nasaditi kvočku nosiljui> [Por.] ∞ kuĭb  [Vidi]

3862  kuk  cuc  кукавица  kuk (mn. kuś) (i. m.) — (ornit.) <i>kukavicai> (Cuculus canorus) ◊ kuku vińe primovara, șî kînd ĭel înśape să kînće, ĭarna ĭe gata — <i>kukavica dolazi u proleće, i kada ona počne da peva, zima je gotovai> ◊ kuku ĭe pasîrĭe spurkată — <i>kukavica je nečista pticai> ◊ kuku spurkă uomu kare ĭe ku ińima guală kînd ăl auđe măĭ întîń — <i>kukavica opogani čoveka koji ima prazan stomak kad je čuje prvi puti> ◊ uomu pi kare la spurkat kuku, pista tuot anu are să fiĭe sumnoruos, șî are numa să kukîĭe — <i>čovek koga opogani kukavica, preko cele godine ima da bude sanjiv, i ima samo da kunjai> ◊ kuku spurkă șî vićiļi, kînd sa kîntă đimińața apruape đi strungă, pănă vićiļi flomînđe așćată să fiĭe slubaḑîće la pașuńe — <i>kukavica opoganjuje i stoku, kad zapeva ujutru u blizini tora, dok gladna stoka čeka da bude puštena na pašui> ◊ vićiļi đi spurkatu kukuluĭ sa đispurkă la Sînźuorḑ, kînd la mulsuarĭa đin tîń ļi sa faśe „kuku-raskuku”— <i>stoka se od kukavičje poganiisti na Đurđevdan, kad joj se prilkom prve muže obaje „kuku-raskuku”i> [Por.]  [Vidi]

4226  kukă  cucă  кука  kukă (mn. kuś) [akc. kukă] (i. ž.) — 1. <i>kuka, okačaljkai> ◊ kuka ĭe tuot śi ĭe fakut ka gĭara, șî sa puaće atîrna fiĭe śe î-ńa — <i>kuka je sve što ima oblik kandže, i može se okačiti bilo šta o njui> ◊ a batut în parĭaćiļi muori doă kuś đi kuorn uskat — <i>zakucao u vodeninični zid dve kuke od suvoga drenai> ♦ up. kokiĭe, kokăĭe ♦ (demin.) kukiță [Por.] 2.<i> ljuljaškai> (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

4230  kukiță  ţiţeică  љуљашка  kukiță (mn. kukiț) [akc. kukiță] (i. ž.) — <i>ljuljaškai> ◊ kukița a fuost un fĭeļ đi žukariĭe, đi kopiĭ da șă đi baĭeț ku fĭaće marĭ — <i>ljuljaška je bila vrsta zabave za decu, ali i za mladiće i devojkei> ◊ sa puvestîașće kă vrodată a fuost o ḑî adînsă în kapu primovĭeri, kînd s-a fakut kukița șî s-a ļiganat ćińerișu kî ĭe bun đi birekĭet — <i>priča se da je nekad bio poseban dan na početku proleća, kad se pravila ljuljaška i ljuljala se omladina za dobar rod u poljui> [Por.] ♦ var. kukă (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. țițăĭkă, dădăușipikovo) [Tim.] ∞ kukă  [Vidi]

3830  kukumĭelk  cucumelcĭ  пуж  kukumĭelk (mn. kukumĭelś) [akc. kukumĭelk] (i. m.) — (zool.) <i>puž (Gastropoda)i> ◊ kukumĭelśi ĭasă dupa pluaĭe — <i>puževi izlaze posle kišei> [Por.] ∞ mĭelk  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3988  kukuoĭ  cucui  чворуга  kukuoĭ (mn. kukuaĭe) [akc. kukuoĭ] (i. s.) — (med.) <i>čvoruga, čvrgai> ◊ a kaḑut, a dat ku kapu în pĭatră șî-n frunće ĭ-a ĭeșît un kukuoĭ ka uou — <i>pao je, glavom je udario u kamen, i na čelu mu je iskočila čvoruga ko jajei> ◊ la kuot are un kukuoĭ mik înga đi la nașćire — <i>na laktu ima malu čvrgu još od rođenjai> ♦ up. gogoașă [Por.]  [Vidi]

5017  kukurigu  cucurigu  кукурику  kukurigu [akc. kukurigu] (uzv.) — (onom.) <i>kukuriku, oglašavanje petlai> ◊ în tota ḑîua pi lînga amńaḑîț, kokuoșu nuostru sa suĭe pi gard, baće đin ăripĭ đi doa-triĭ uorĭ șă kîntă „kukurigu! kukurigu!” — <i>svakog dana u podne, naš petao se penje na ogradu, lupne dva-tri puta krilima i zhapeva „kukuriku! kukuriku!”i> ♦ var. kutkurigu ♦ up. kutkudĭeț [Por.] ∞ kokuoș  [Vidi]

3135  kukuruḑ  cucuruz  кукуруз  kukuruḑ (mn. kukuruḑă) [akc. kukuruḑ] (i. m.) — (bot.) <i>kukuruzi> ◊ înainća đi kukuruḑ, la nuoĭ s-a pus miĭu — <i>pre kukuruza kod nas se gajio prosoi> ◊ kînd krĭașće, kukuruḑu măĭ întîń slubuađe papușă, đin kare krĭașće druga — <i>kad izraste, kukuruz najpre pušta lutkicu, iz iz koje se razvije klipi> ◊ kukuruḑ optak, kukuruḑ ku uopt rîndurĭ đi buobe — <i>kukuruz osmak, kukuruz sa osam redova zrnai> ♦ dij. sin. porumb [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5350  kulkat  culcat  положен  kulkat (kulkată) (mn. kulkaț, kulkaće) [akc. kulkat] (prid.) — <i>položen, koji ležii> ◊ kulkat ĭe śuava śe stă înćins pi pat or pi pomînt — <i>položeno je nešto stoji ležeći u krevetu ili na zemljii> ♦ sin. trînćit [Por.] ∞ kulka   [Vidi]

5351  kulkuș  culcuș  легало  kulkuș (mn. kulkușă) [akc. kulkuș] (i. s.) — <i>legalo, brlog; spavalištei> ◊ kulkuș ĭe luok unđe sa kulkă žuavinjilji, da sa puaće ḑîśa șî đi uom — <i>legalo je mesto gde spavaju životinje, ali se može reći i za čovekai> ◊ l-a prins la kulkuș — <i>uhvatili ga na legalui> [Por.] ∞ kulka  [Vidi]

4233  Kulmeźiĭ  Culmegii  Кулма каџије  Kulmeźiĭ [akc. Kulmeźiĭ] (i. ž.) — (top.) <i>Kulmedžije, Kulma kadžije, Kaldžijina kosai> ◊ Kulmeźiĭa ĭe o kulmĭe în Munțîļi măĭdanuluĭ, întra Prerast șă rudńiku đ-akuma — <i>Kulmeždija je kosa u Majdanpečkim planinama između Prerasta i sadašnjeg rudnikai> [Buf.] ∞ kulmĭe  [Vidi]

4221  kulmĭe  culme  коса  kulmĭe (mn. kulmĭ) [akc. kulmĭe] (i. ž.) — (geogr.)<i> kosa, povijaraci> ◊ kulmĭa ĭe koamă lungă pi śuakă, pi kare ĭastă drum đi kar, șî unđe lumĭa are kîăș șî moșîĭe lukratoare — <i>kosa je dugačak povijarac na brdu, po kome vodi kolski put, i gde ljudi imaju kuće i obradivo zemljištei> ♦ (demin.) kulmiță ♦ up. krak [Por.]  [Vidi]

2010  kuļeșărĭ  coleșer  качамало  kuļeșărĭ (mn. kuļeșăre) [akc. kuļeșărĭ] (i. s.) — <i>kačamalo, kačamilka, drveni štap kojim se meša kačamaki> ◊ kuļeșîărĭu đi oparće are un kîrļig mik, adîns lasat đin krĭangă kînd sa faśe, ku kare sa atîrnă feruaĭka kînd sa dubuare đi pi ḑaļe — <i>kačamalo ima sa strane malu kuku od grane, namerno ostavljene kada se pravi, kojom se kači kotao kada se skida sa verigai> ♦ var. kuļeșîărĭ ♦ var. koļieșărĭ (Tanda) [Por.] ∞ koļașă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3974  kuminće  cuminte  миран  kuminće (kuminće) (mn. kumi, kuminće) [akc. kuminće] (prid.) — <i>miran, pristojan; razumani> ◊ l-a învațat parințî la șkuală să fiĭe kuminće, șî s-askulće daskîlu — <i>učili ga roditelji da u školi bude miran, i da sluša učiteljai> ◊ kînd tuń în kasa domńiluor, fi kuminće — <i>kad uđeš u gospodsku kuću, budi pristojani> ◊ kopil kuminće șî-nțaļes — <i>razumno i bistro detei> ♦ sin. mĭarńik ♦ / < ku + minće — <i>„sa razumom”i> [Por.] ∞ minće  [Vidi]

5859  kumpara  cumpăra  купити  kumpara (ĭuo kumpîr, ĭel kumpîră) [akc. kumpara] (gl. p. ref.) — <i>kupiti, kupovatii> ◊ sa kumpîră șî sa vinđe în ńigostoriĭe — <i>kupuje se i prodaje u trgovinii> ◊ parințî ń-a kumparat bobuanță numa pi la bîlśurĭ — <i>roditelji su nam kupovali bombone samo na vašarimai> ♦ sup. vinđa [Por.]  [Vidi]

5860  kumparat  cumpărat  куповина  kumparat1 (mn. kumparaturĭ) [akc. kumparat] (i. s.) — <i>kupovinai> ◊ s-a dus amînduauă în kumparat, șî nu-s tuata ḑîua — <i>otišle su obe u kupovinu, i nema ih ceo dani> [Por.] ∞ kumpara  [Vidi]

2686  kumva  cumva  некако  kumva [akc. kumva] (pril.) — <i>nekakoi> ◊ uĭtî-će kumva să-ĭ ažuț — <i>gledaj da mu nekako pomogneši> ◊ đa-nkuaśa, đa-nkoluo, ș-abĭa kumva do skapaĭ đi ĭel — <i>đa ovamo, đa onamo, i jedva nekako utekoh od njegai> [Por.] ∞ kum  [Vidi]

6322  kundak  pat  кундак  kundak (mn. kundaś) [akc. kundak] (i. m.) — (tehn.) <i>kundaki> ◊ kundaku ĭe parća pușći kare ĭe fakut đi ļiemn, șî ĭel sa raḑîmă đi umîr kînd sa nișańașće șî sa pokńașće — <i>kundak je deo puške izrađen od drveta, i on se naslanja na rame kad se nišani i pucai> ◊ ku kundaku žîndari a batut lumĭa đi fiĭe śe — <i>kundakom su žandari tukli ljude za bilo štai> [Por.]  [Vidi]

3984  kunoskut  cunoscut  познат  kunoskut1 (kunoskută) (mn. kunoskuț, kunoskuće) [akc. kunoskut] (prid.) — <i>poznat, ugledani> ◊ înainća đi rat, iĭ a fuost găzdoćiń, kunoskuț în tuota Porĭeśa — <i>pre rata oni su bili bogataši, poznati u celom Porečui> ◊ kînd s-a-ntuors đin rat, nu l-a kunoskut ńiś kîńi, ńiś kopiĭi — <i>kad se vratio iz rata, nisu ga prepoznali ni psi, ni decai> [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

3987  kunoșćință  cunoștinţă  познаница  kunoșćință (mn. kunoșćință) [akc. kunoșćință] (i. ž.) — <i>poznanice, prijateljicei> ◊ muoșu s-a labdat kă în ćińerĭață avut în tuot satu kîć-o kunoșćință — <iiča se hvalio da je kao mlad imao u svakom selu po jednu poznanicui> ◊ ĭa ĭe kunoșćința a luĭ đi kurînd — <i>ona je njegova poznanica odnedavnoi> [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

3985  kunuașćire  cunoaștere  познанство  kunuașćire (mn. kunuașći) [akc. kunuașćire] (i. ž.) — <i>poznanstvoi> ◊ minće đi rupe kă are kunuașćire ku mulț în oraș, akolo no-l șćiĭe ńima — <i>laže pa cepa da ima mnoga poznanstva u gradu, tamo ga ne zna nikoi> ◊ kunuașćire đin vuoĭskă a trekut în prećeńiĭe — <i>poznanstvo iz vojske, prešlo je u prijateljstvoi> [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

5571  kunună  cunună  венац  kunună (mn. kunuńe) [akc. kunună] (i. ž.) — *venac, niska* ◊ kunună đi usturoĭ or đi śapă — *venac belog i crnog luka* ◊   [Vidi]

2599  kuń  cui  клин  kuń (mn. kuńe) (i. s.) — (tehn.) <i>klini> ◊ kuń ĭe o bukată lungă đi ļiemn, la vîr askuțîtă, la botur tîmpită, or are krļig — <i>klin je duguljast drveni predmert, zašiljen na vrhu, a na debljem kraju je zatupast, ili ima kukui> ◊ kuń đi ļiemn — <i>drveni klini> ◊ kuń đi fĭer — <i>gvozdeni klini> ◊ kuń đi ļiemn la rumîń-aĭ batrĭń avut lukru la mulće luokurĭ, măĭ mult đi-nkeĭat, đi-nțîpeńit, șî đi atîrnat — <i>drveni klin se kod starih Vlaha koristio za mnoge stvari, najviše za spajanje, za učvršćivanje, ili za kačenjei> ◊ kuńu đi ļiemn a ļegat źugu đi tînžală, mulće kuńe a fuost batuće pin parĭeț, pi ĭaļe s-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi — <i>drvenim klinom spajao se jaram sa potegljicom, mnogo klinova je bilo zabijeno po zhidovima, na njih se kačilo odelo, torbe, korpei> ◊ pi kuń la kamin s-a uskat karńa, kîći vrun kuń s-a gasît la plug, la kar, la skamn, la razbuoĭ, da șî koļiba sa înkis ku kuńu — <i>o klinu na kaminu sušilo se meso, po neki klin se nalazio na plugu, na kolima, na šamlici, na razboju, a i koliba se zatvarala klinomi> ◊ (fig.) kuń đi ćiĭ — <i>vrbov klini> ◊ (nutr.) ḑamă đi kuńe — <i>klin čorbai> ◊ (fig.) kasa-nkuńată — <i>zatvorena, napuštena kućai> ♦ var. kuĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2406  kuodru  codru  комад  kuodru (mn. kuodri) [akc. kuodru] (i. m.) — 1. <i>komad, deo nečegai> ◊ kuodru đi pîńe — <i>komad hlebai> 2. (zast.) <i>šumai> ◊ vorba „kuodru” s-a pĭerdut đin ļimbă, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe; a skimbato vuorba „padure”, fînka aļa duauă vuorbe tot una a-nsamnat: padure — <i>reč „kodru” se igubila iz jezika, ostala je samo u starim pesmama; zamenila je reč „padure”, budući da su obe reči isto označavale: šumui> ♦ sin. padure [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2865  kuoĭ  coi  мудо  kuoĭ (mn. kuaĭe) [akc. kuoĭ] (i. s.) — (anat.) <i>mudo, testisi> ◊ kînd sa skopĭașće puorku, iĭ s-a skuot kuaiļi — <i>kad se štroji vepar, vade mu se mudai> ◊ e, ma duare-n kuaĭe đi nakazu luĭ — <i>e, zaboleše me muda za njegov problemi> [Por.]  [Vidi]

4975  kuokă  cocă  рупа  kuokă (mn. kuoś) [akc. kuokă] (i. ž.) — <i>rupai> ◊ kuokă ĭe gaură skundă în parĭaćiļi kaminuluĭ, în kare s-a țînut lomańiļi đi mîraśit pi lînga fuok — <i>koka je plitka rupa u zidu kamina, u kojoj su se držale stvari za poslove oko vatrei> ◊ kuoka ĭe gaură în pomînt kare sapă vulpĭa șî vĭeḑuru — <i>koka je rupa u zemlji koju kopaju lisica i jazavaci> ♦ var. kokă ♦ sin. gaură [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5830  kuolț  colț  угао  kuolț1 (mn. kuolțurĭ) [akc. kuolț] (i. s.) — <i>ugaoi> ◊ s-a pitulat dupa kuolțu koļibi — <i>sakrio se iza ugla kolibei> ◊ în triĭ kuolțurĭ — <i>trouglasti> [Por.]  [Vidi]

2955  kuopil  copil  копиле  kuopil (mn. kuopiļ) [akc. kuopil] (i. m.) — <i>kopile, vanbračno detei> ◊ a fakut un kopil đi kuopil, n-a fuost kununată — <i>rodila je jedno dete kopile, nije bila venčanai> ◊ (folk.) kopil đin fluorĭ — (dosl.) <i>dete iz cveća; kopilei> ♦ var. kopiļak [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

3365  kuopt  copt  печен  kuopt (kuaptă) (mn. kuopț, kuapće) [akc. kuopt] (prid.) — <i>pečeni> 1. (nutr.) (o jelu od testa) <i>ispečeni> ◊ pîńa ĭe kuaptă, prînḑu ĭe gata — <i>hleb je ispečen, ručak je gotovi> 2. (bot.) (o plodu) <i>zreo, sazreoi> ◊ pruńiļi sînt kuapće, trăbă să ļi baćem șî să ļi adunăm sî friźem rakiu — <i>šljive su zrele, treba da ih otresemo i sakupimo, da ispečemo rakijui> 3. (fig.) (o naravi) <i>razdražen, nervozan, netrpeljiv, preosetljivi> ◊ ka o bubă kuaptă ĭe, nu kućeḑ să-l dîrășć, or să-ĭ ḑîś śuava, uodma săre la sfadă or la bataĭe — <i>ko gnojna bubuljica je, ne smeš da ga diraš, ili da mu kažeš nešto, odmah skače da se svađa ili da se bijei> ◊ ńidokuopt — <i>nedopečen, nedozreoi> ♦ supr. krud [Por.] ∞ kuaśe  [Vidi]

3990  kuorn  corn  дрен  kuorn2 (mn. kuarńe) [akc. kuorn] (i. s.) — (bot.) <i>dren (Cornus mas)i> ◊ kuorn ĭe ļemn mik, žîlau, nodoruos șî tare — <i>dren je malo, žilavo, čvornovato i jako drvoi> ♦ up. karnă [Por.]  [Vidi]

3996  kuorn  corn  рог  kuorn1 (mn. kuarńe) [akc. kuorn] (i. s.) — (zool.) <i>rog, koštana izraslina na glavi nekih životinjai> ◊ vićiļi ku kuarńe — <i>rogata stokai> ◊ kuarńe are buou, pîrśu, śerbu — <i>rogove ima vo, jarac, jeleni> ◊ mĭ marĭ kuarńe are śerbu — <i>najveće rogove ima jeleni> ♦ (demin.) kornuț [Por.]  [Vidi]

6219  kuot  cot  лакат  kuot1 (mn. kuaće) [akc. kuot] (i. s.) — (anat.) <i>lakati> ◊ kuotu ĭe înkeĭatură la mîna uomuluĭ, întra umîr șî palmă — <i>lakat je zglob na čovekovoj ruci, između ramena i šakei> ◊ a kaḑut, ș-a skļiit mîna đin kuot — <i>pao je, i uganuo ruku u laktui> ◊ a bagat mîna în rîu pănă-n kuot, șă n-ažuns la fund — <i>nabio je ruku u reku do lakta, i nije dotakao dnoi> [Por.]  [Vidi]

4938  kuoș  coș  кош  kuoș1 (mn. kuoșurĭ) [akc. kuoș] (i. s.) — 1. <i>dimnjaki> ◊ tuota kasa are kuoș pin kare ĭasă fumu — <i>svaka kuća ima dimnjak kroz koji izlazi dimi> 2. <i>koš za kukuruzi> ◊ kuoșu ĭe đi țînut kukuruḑu, da ambarĭu ĭe đi grîu — <i>koš je za držanje kukuruza, a ambar je za žitoi> 3. <i>vodenični koši> ◊ kuoșu mori ĭe un sanduk ka tolśerĭu în patru muke, în kare sa tuarnă măśińișu — <i>vodenični koš je četvorostrani sanduk, sužen na dnu kao levak, u koji se sipa mlivoi> [Por.]   [Vidi]

4940  kuoș  coș  угрк  kuoș2 (mn. kuoșurĭ) [akc. kuoș] (i. s.) — (vet.) <i>ugrk, čvor na ledjima goveda (Bovine hypodermosis)i> ◊ kînd pi vită o prinđe pluaĭa, iĭ sa fak pi șîaļe kuoșurĭ: dulurĭ ku vĭermĭ albĭ ka duđiļi — <i>kad govedo uhvati kiša, izbiju joj po leđima ugrci: čvorovi sa crvima belim kao dudinkei> (Tanda) ◊ mîrveńaśi spun kă kuoșurĭ sa fak pi viće đin muśkatură alu dauń or alu străke — <i>veterinari kažu da ugrci na govidima nastaju od ujeda obada ili štrkljai> (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

2849  kupițauă  căpiţă  навиљак  kupițauă (mn. kupițăļe) [akc. kupițauă ] (i. ž.) — <i>naviljak, bagljai> ◊ kupițauă ĭe o bală đi fîn uskat, adunată ku furka pi otkuoș, đin kare sa faśe porkuoń — <i>naviljak je bala osušenog sena, sakupljena vilom na otkosu, iz koje se sadeva stogi> ♦ var. kupițaoă (Rudna Glava) ♦ var. kopițaoă (Tanda) [Por.] ∞ kupiță  [Vidi]

2852  kupițîtuor  copiţitor  навиљач  kupițîtuor (mn. kupițîtuorĭ) [akc. kupițîtuor] (i. m.) — naviljač, osoba koja naviljači seno ◊ s-a dus muma ku prînḑu la kupițîtuorĭ, șă nu vińe îndată — <i>otišla je majka sa ručkom kod naviljača, i neće skoro doćii> ♦ var. kopițătuor (Tanda) [Por.] ∞ kupiță  [Vidi]

3906  kur  cur  дупе  kur (mn. kururĭ) [akc. kur] (i. s.) — (anat.) <i>dupe, guza, zadnjicai> ◊ a kaḑut în kur — <i>pao na dupei> ◊ ăl duare-n kur, nu marĭașće kî ăl vorbĭașće lumĭa đi rău — <i>boli ga dupe, ne mari što ga ljudi ogovarajui> ◊ nu-ĭ rușîńe kî kopiĭi mĭerg ku kuru guol — <i>ne stidi se što mu deca idu gologuzai> ◊ înžuramînt đes la nuo ĭe „futul în kur să-l fut” — <i>česta psovka kod nas je „jebem ga u dupe da ga jebem”i> ♦ (dem.) kuriț — <i>dupencei> ♦ (augm.) kuriman — <i>dupištei> [Por.]  [Vidi]

5923  kurața  curăța  чистити  kurața (ĭuo kurăț, ĭel kurîță) [akc. kurața] (gl. p. ref.) — <iistiti, ljuštiti, komišatii> ◊ (med.) rana ĭe viikată kînd înśape sî sa kurîță zgaĭba șî să piśe sîngură — <i>rana je zaceljena kad počne da se čisti krasta i da otpada samai> ◊ sa kurîță krumpiĭi đi prinḑ — <i>ljušte se krimpiri za ručaki> ◊ sa kurîță kukuruḑu đi giž — <i>komiša sa kukuruz od komušinai> [Por.]  [Vidi]

6106  kurațat  curățat  очишћен  kurațat1 (kurațată) (mn. kurațaț, kurațaće) [akc. kurațat] (prid.) — <i>očišćen, čisti> ◊ luoku ĭe kurațat đi spiń șă đi petruańe, poaće sa ara — <i>njiva je očišćena od trnja i kamenja, može se oratii> ◊ kukuruḑu ĭe kurațat đi giž — <i>kukuruz je očišćen od komušinei> ♦ supr. ńikurațat [Por.] ∞ kurața  [Vidi]

5922  kurat  curat  чист  kurat (kurată) (mn. kuraț, kuraće) [akc. kurat] (prid.) — <iisti> ◊ kurat, luminat ka staua pi śerĭ — <iist i svetao kao zvezda na nebui> ◊ apă kurată — <iista vodai> ◊ lukru kurat — <iist, pošten posaoi> ♦ supr. ńikurat [Por.]  [Vidi]

2700  kurđisală  curdisală  курблање  kurđisală (mn. kurđisălurĭ) [akc. kurđisală] (i. ž.) — (tehn.) <i>kurblanje, navijanjei> ◊ fara kurđisală adîns la vrĭame, śasu đin parĭaće n-a lukrat bun: or a grabit, or s-a amînatat — <i>bez navijanja tačno na vreme, zidni sat nije radio dobro: ili je žurio, ili je kasnioi> ♦ var. kurđisîre [Por.] ∞ kurđi  [Vidi]

2694  kurđisî  curdisi  курблати  kurđi (ĭuo kurđisăsk, ĭel kurđisîașće) [akc. kurđisî] (gl. p.) — (tehn.) (zast.) <i>kurblati, navijatii> ◊ sa kurđisîașće vro mîkaruă kare sa porńiașće ku mîńiĭu — <i>„kurdiše” se neka naprava koja se pokreće kurblomi> ◊ m-am zuĭtat să kurđisăsk śasu, șî ĭel a statut — <i>zaboravio sam da navijem sat, i on je staoi> [Por.]  [Vidi]

2695  kurđisît  curdisit  навијен  kurđisît (kurđisîtă) (mn. kurđisîț, kurđisîće) [akc. kurđisît] (prid.) — (tehn.) (zast.) <i>navijeni> ◊ śasu ĭe kurđisît, șî ogođît să kînće pi la patru đimińață — <i>sat je navijen, i udešen da zvoni oko četiri ujutrui> [Por.] ∞ kurđi  [Vidi]

4807  kure  cure  цурити  kure (ĭuo kur, ĭel kuree) [akc. kure] (gl.) — (o tečnosti) <i>curiti, tećii> ◊ apa kure ku vîžuoĭu — <i>voda curi u mlazui> ◊ lovitura ĭe grĭa, dakă nu-l ļagă ĭuta, șî dakă va-nśepĭa kurĭa sînźiļi măĭ tare, ĭel ĭe gata — <i>povreda je teška, ako ga brzo ne previju, i ako krv bude počela curiti jače, on je gotovi> ♦ up. skurĭa [Por.]  [Vidi]

2509  kurfutńik  homosexual  педер  kurfutńik (mn. kurfutńiś) [akc. kurfuik] (i. m.) — (vulg.) <i>peder, (dosl.) dupojebaci> ◊ kurfutńiś a fuost rar prăn saćiļi nuaștre, a kînd s-a gasît vrodată, s-a puvăstuit kă muĭeriļi ĭa omorît ka pră kîń — <i>dupojebaca je bilo retko u našim selima, a nekada, kad bi se otkrili, pričalo se da su ih žene ubijale kao psei> ♦ sin. izăm ♦ / kur — <i>dupei> + futńik ( < futaș ) — <i>jebači> [Mlava] ∞ kur  [Vidi]

5434  kurgatuorĭ  curgător  текући  kurgatuorĭ (kurgatuare) (mn. kurgatuorĭ, kurgatuare) [akc. kurgatuorĭ] (prid.) — (o vodi) <i>tekućii> ◊ ogașu la baśiĭe ĭe ku apă kurgatuare — <i>potok na bačiji ima tekuću vodui> [Por.] ∞ kurźe  [Vidi]

6052  kuriț  curiț ?  дупенце  kuriț (mn. kuriță) [akc. kuriț] (i. s.) — (demin.)(anat.) <i>dupencei> ◊ fata are kuriț mik șî sumĭarńik, șî adîns fîrțuańe ku ĭel înainća baĭețîlor, đi iĭ sî noroḑaskă, uĭtîndu-să dupa ĭa — <i>devojka ima malo i zgodno dupence, i namerno njime meša pred momcima da bi ovi puludeli, gledajući za njomi> ◊ (pej.) futu-me-l în kuriț, đi naruod — <i>u dupence li ga jebem, blesavoi> ♦ / (demin.) < kur + iț [Por.] ∞ kur   [Vidi]

3907  kurimanuos  curimănos  гузат  kurimanuos (kurimanuasă) (mn. kurimanuoș, kurimanuasă) [akc. kurimanuos] (prid.) — <i>guzat, debeloguz, koji ima veliku zadnjicui> ◊ burtanuos șî kurimanuos, duamńe pazîașće śe rîtatură — <i>trbat i guzat, bože sačuva kakva nakazai> ◊ kurimanuasă ĭe kă nu lukră ńimika, numa șîađe șî manînkă — <i>debeloguza je jer ne radi ništa, samo sedi i žderei> [Por.] ∞ kur  [Vidi]

2683  kurișkapiće  curișcapete  наглавачке  kurișkapiće [akc. kurișkapiće] (pril.) — <i>naglavačke, strmoglavcei> ◊ s-a-nbatat, ș-a kaḑut pi o stîrmină, s-a tîvaļit kurișkapiće pănă-n fundu boruźi — <i>napio se i pao niz neku strminu, valjao se naglavačke sve do dna jarkai> ♦ / < dupe — <i>kuri> + kap — <i>glavai> — (dosl.) <i>dupeglavcei> [Por.]  [Vidi]

2965  kurĭańik  curelnic  кокошарник  kurĭańik (mn. kurĭańiś) [akc. kurĭańik] (i. m.) — <i>kokošarnik, kokošinjaci> ◊ kurĭańik ĭe koćeț đi gaiń, kulkuș, kasuță în traușă, fakută đi blăń, đi bîrńe, or înplećită đi nuĭaļe — <i>kokošarnik je kutak za kokoške, legalo, kućica u dvorištu izgrađena od dasaka, greda, ili ispletena od prućai> ◊ đimult, lumĭa n-a fakut kurĭańiśe, kă gaińiļi vor să duarmă sus, pi krĭanźiļi lu vrun puom, în aritu kășî — <i>nekada, ljudi nisu pravili kokošarnike, jer kokoške hoće da spavaju gore, na granama neke voćke, u blizini kućei> [Por.] ◊ ńiś în kurĭańik gaińiļi nu duorm žuos, numa pi bîće, țînîndu-sa ku gĭarîļi đi ĭeaļe — <i>ni u kokošinjcu kokoške ne spavaju dole, već na prečkama, držeći se kandžama za njihi> ◊ koćețu kurĭańikuluĭ ku kuĭburļi, unđe gaińiļi uauă, đisparțît ĭe đi kulkuș, or ĭe la o parća lu kurĭańik, or ĭe supt puodu luĭ — <i>deo kokošarnika sa gnezdima, u koja koke nose jaja, odvojen je od legala, ili je sa strane kokošarnika, ili je pod njegovim krovomi> ◊ vulpĭa a tunat în kurĭańik, ș-a mînkat gaińiļi — <i>lisica je upala u kokošarnik, i pojela kokoškei> [GPek] ♦ dij. var. kuńerik (Voluja) [Zvizd] ♦ sin. kulkuș ♦ up. gai [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2869  kurkă  curcă  ћурка  kurkă (mn. kurś) [akc. kurkă] (i. ž.) — 1. (ornit.) <i>ćurka, ženka ćuranai> ◊ kurka ĭe un fĭeļ đi uară, kare dă uauă, șî karńe — <i>ćurka je vrsta živine, koja daje jaje i mesoi> 2. (fig.) (pej.) <i>glupaki> ◊ o kurkă la kap — <i>prostak, glupak, osoba koja teško shvata i>♦ up. kurkan [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2861  kurkubău  curcubău  дуга  kurkubău (mn. kurkubăĭe) [akc. kurkubău] (i. s.) — <i>duga, pojava u atmosferi posle kišei> ◊ kurkubău ĭasă numa dupa pluaĭe — <i>duga se javlja samo posle kišei> ◊ kurkubău are doă kapiće, șî ku amîndoă bĭa apă đin doă ogașă or doă rîurĭ — <i>duga ima dve glave, i sa obe pije vodu sa dva potoka ili dve rekei> ◊ kurkubău are noă fărburĭ: vînît, bilovink, galbin băl, galbin înkis, vĭarđe băl, vĭarđe înkis, ruoșu, ruoșu măĭ băl șî ruoșu înkis — <i>duga ima devet boja: plavu, ljubičastu, svetlo žutu, tamno žutu, svetlo zelenu, tamno zelenu, crvenu, svetlo crvenu i tamno crvenui> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4544  kurmat  curmat  преломљен  kurmat (kurmată) (mn. kurmaț, kurmaće) [akc. kurmat] (prid.) — <i>prelomljen, izlomljen savijanjemi> ◊ ĭ-a frînt kopiĭi koļinda, șî ĭel ku ĭa așa kurmată a veńît plîngînd đin koļindrĭeț — <i>polomila mu deca božićni štap, i on je sa njim tako izlomljenim došao plačući iz kolindrecai> [Por.] ∞ kurma  [Vidi]

4545  kurmatură  curmătură  превој  kurmatură (mn. kurmaturĭ) [akc. kurmatură] (i. ž.) — (geog.) <i>prevoj na kosi brda, sedloi> ◊ kurmatura la śuakă samînă la șaua kaluluĭ, înkonveĭata la mižluok întra duauă vîrurĭ — <i>prevoj na brdu liči na konjsko sedlo, savijeno na sredini između dva vrhai> ♦ sin. samar [Por.] ∞ kurma  [Vidi]

3846  kurmeḑîș  curmeziș  попречно  kurmeḑîș [akc. kurmeḑîș] (pril.) — <i>poprečno, poprekoi> ◊ n-a putut să trĭakă đi un ļemn, pi kare vîntu la trînćit kurmeḑîș pista drum — <i>nije mogao da prođe od drveta, koji je vetar oborio poprečno na puti> ◊ a trĭekut lumĭa înkruśiș șă-n kurmeḑîș — <i>obišao je svet unakrst i poprekoi> [Por.]  [Vidi]

5541  kurpin  curpăn  лијана  kurpin (mn. kurpiń) [akc. kurpin] (i. m.) — (bot.) <i>lijana, pavit (Clematis vitalba)i> ◊ kurpinu ĭe buĭađe lungă șî țapînă ka sfuara, đ-aĭa đin ĭa sa fak ļigaturĭ đi mulće treburĭ — <i>lijana je dugačka biljka jaka kao konopac, zato se koristi za izradu vezova za razne potrebei> ◊ aĭ saraś sa-nćins ku kurpińi în luok đi kurauă — <i>siromašni su se pasali lijanom umesto kaišai> ♦ up. gužbă [Por.]  [Vidi]

3438  kurt  curt  кус  kurt (kurtă) (mn. kurț, kurće) [akc. kurt] (prid.) — (o životinji) <i>kus, bezrep, kratkorepi> ◊ kînd la vro žuavină ku kuadă sa taĭe kuadă, or sa skurtă, đi ĭa sa ḑîśe kî ĭe kurtă — <i>kad se nekoj životinji koja sa repom iseče ili skrati rep, za nju se kaže da je kusai> ◊ kokuoș kurt — <i>kusi petaoi> ◊ kațauă kurtă — <i>kusa kučkai> [Por.]  [Vidi]

5433  kurźe  curge  тећи  kurźe (ĭuo kurg, ĭel kurźe) [akc. kurźe] (gl.) — (o vodi) <i>teći, proticatii> ◊ ogașu kurźe în valje, da rîu kurźe la vaļe — <i>potok teče nizbrdo, a reka teče ka istokui> ◊ avut kasă lînga rîu, apa a kurs pi-nga parĭeț — <i>imali su kuću pored reke, voda je proticala kraj samih zidovai> ♦ up. skurźe [Por.]  [Vidi]

1848  kustură  custură  кустура  kustură (mn. kusturĭ) [akc. kustură] (i. s.) — <i>kustura, star i tup noži> ◊ kustură ĭe kuțît batrîn, ruźińit — <i>kustura je star i zarđao noži> [Crn.] ◊ kustură ĭe frîntură đi kuțît batrîn — <i>kustura je ulomak starog nožai> (Rudna Glava) ◊ kustură ĭe fiĭe śe kuțît tîmpit, kuțît bļau — <i>kustura je bilo koji neoštar nož, tup noži> (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5153  kutare  cutare  неко  kutare [akc. kutare] (zam.) — <i>neko, taji> ◊ tare s-a spumîntat kă vińe kutare, ș-a fuźit — <i>jako se uplašio da ide neko, pa je pobegaoi> ◊ kînd nu sa spuńe śeva pi nume, sa ḑîśe „să fiĭe la kutare șî kutare” — <i>kad se nešto ne kazuje po imenu, kaže se „neka bude tome i tome”i> ♦ dij. var. kutaruĭa (Brestovac) [Crn.]   [Vidi]

2840  kutariță  cotăriţă  котарица  kutariță (mn. kutariț) [akc. kutariță] (i. ž.) — (tehn.) <i>kotarica, korpa od pletenog prućai> ◊ țîgańi a împļećit kutariță ku nuĭaļe đi salkă — <i>Cigani su u selu pleli korpe sa vrbovim prućemi> ◊ a fuost kutariță în tot fĭeļu: măĭ miś, đi dus pi mînă, șî đ-aļi marĭ, đi kuļes la kukuruḑ — <i>bilo je korpi raznih vrsta: manjih, za nošenje preko ruke, i onih velikih, za berbu kukuruzai> ◊ kînd am fuost kopiĭ, am prins pĭeșć la rîu ku kutarițîļi — <i>kada smo bili mali, lovili smo ribu na reci kotaricamai> [Por.] ♦ dij. var. kotariță ◊ moșu mĭeu a fuost mare maĭstur dă-npļećit ku bîće dă rakită, ș-a fakut kotariță pră kare muĭeriļi a dus la morminț, kotariță dă kuļes la kukuruḑ, kotariță dă mîna, kare a fuost înpistriće, șî măĭ mulće fĭelurĭ — <i>moj deda je bio veliki majstor za pletenje vrbovim prućem, pa je pravio korpe koje su žene nosile na groblje, korpe za berbu kukuruza, ručne korpe, koje su bile posebno ukrašene, i mnoge drugei> (Vrbnica) [Pom.] ♦ dij. var. kotăriță (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. sin. tîrnă [Rom.]  [Vidi]

5699  kutkudĭeț  cotcodac  кокодак  kutkudĭeț [akc. kutkudĭeț] (uzv.) — (onom.) <i>kokodaki> ◊ vuorba ’kutkudĭeț’ ĭe kimîta gaińiluor kare uauă — <i>reč ’kokodak’ je imitacija kokošaka koje nose jajai> [Por.] ∞ gai  [Vidi]

4294  kutkureḑală  cotcodăceală  кокодакање  kutkureḑală (mn. kutkureḑălurĭ) [akc. kutkureḑală] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) <i>kokodakanjei> ◊ gaina a fakut uou, șî kutkurĭaḑă pi kuĭb — <i>kokoška je snela jaje, i kokodače na gnezdui> [Por.] ∞ kutkudeț  [Vidi]

3166  kuzńiță  fierărie  ковачница  kuzńiță (mn. kuzńiț) [akc. kuiță] (i. ž.) — 1. <i>kovačnicai> ◊ dĭedî-mĭu a fuost kovaś, avut kuzńiță într-o kośuabă lînga kasă — <i>deda mi je bio kovač, imao je kovačnicu u jednoj straćari pored kućei> ◊ în kuzńița lu tata a fuost fuaļiļi, ńikovala șî alat în tuot fĭeļu — <i>u kovačnici moga oca bio je meh, nakovanj i alat svake vrstei> ♦ sin. kovaśiĭe [Por.] 2. <i>radionicai> ◊ kuzńiță sa ḑîśe la odaĭe unđe sa lukră ku alatu, măĭ mult pi la fĭer — <i>kuznjica se zove odaja u kojoj se radi sa alatom, najviše na gvožđui> (Topla) [Crn.] 3. <i>dim; pušnica; zadimljena prostorijai> ◊ țîn minće, muma zbera: lălă, sa umplu kasa dă fum, sa faku kuzńiță-n kasă! — <i>sećam se, majka je vikala: lele, napuni se kuća dima, napravila se pušnica u kući!i> (Voluja) [Zvizd]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6283  kușak  cușac  пречага  kușak (mn. kușakurĭ) [akc. kușak] (i. s.) — (teh.) <i>prečaga, kosniki> ◊ kușaku ĭe o scîndură îngustă în patru mukĭe, prinsă ku kuĭe dă doă prăsta blăń să ļi ļiaźe șă să ļi țînă adunaće — <i>prečaga je uska četvrtasta letva, prikovana ekserima preko dasaka, da ih veže i drži spojenei> [Mlava] ♦ dij. sin. brăśinarĭ [Crn.]   [Vidi]

6127  labă  labă  шапа  labă (mn. labe) [akc. labă] (i. ž.) — (anat.) <i>šapai> ◊ numa žuavińiļi au labe — <i>samo životinje imaju šapei> ◊ lăbiļi žuavińiluor au gĭară— <iivotinjske šape imaju kandžei> ◊ (izr.) a pus lăbiļi pi punga ku bań — <i>stavio šape na kesu s paramai> [Por.]  [Vidi]

6252  labăv  labil  лабав  labăv (labîvă) (mn. labiv, labive) [akc. labăv] (prid.) — 1. (tehn.) <i>labav, opušten, nezategnuti> ◊ kuraua la mașînă đi trăirat a fuost labîvă, a zburat đi pi sulu motuoruluĭ, ș-atîrnat o muĭare — <i>kaiš na vršalici je bio labav, spao je sa valjka motora, i zakačio jednu ženui> 2. (fig.) <i>neoprezani> ◊ nu fi atîta đi labăv, kă nu șćiĭ pista śe daĭ — <i>ne budi toliko neoprezan, jer ne znaš na šta ćeš naićii> ♦ sin. afanat [Por.]   [Vidi]

4182  labdat  lăudat  похваљен  labdat (labdată) (mn. labdaț, labdaće) [akc. labdat] (prid.) — <i>pohvaljen; viđen, ugledani> ◊ a-nvațat bun, ș-a gaćit șkuala labdat đi la daskîl — <i>učio je dobro, i završio je školu pohvaljen od učiteljai> ◊ a fuost uom labdat șă kunoskut — <i>bio je čovek ugledan i poznati> [Por.] ∞ labda  [Vidi]

3999  labdă  laudă  похвала  labdă (mn. lăbḑ) [akc. labdă] (i. ž.) — <i>pohvalai> ◊ sa omuară ku lukru, fara ńiś o labdă — <i>ubija se od posla, bez ikakve pohvalei> ◊ la kopiĭi miś trăbe șî žuđikă șî labdă, să învĭață śi ĭe rău, da śi ĭe bińe — <i>maloj deci treba i kritika i pohvala, da nauče šta je zlo a šta je dobroi> ◊ luĭ nu-ĭ trăbe ńiś o labdă, kă lukră aĭa śe-ĭ drag — <i>njemu ne treba nikava pohvala, jer radi ono što volii> ♦ var. labdatură [Por.] ∞ labda  [Vidi]

4183  labduruos  lăudăros  хвалисав  labduruos (labduruasă) (mn. labduruoș, labduruasă) [akc. labduruos] (prid.) — <i>hvaliasav, nadmeni> ◊ uom labduruos șă miinuos tuot đi o buală boļașće — <i>hvalisav i lažljiv čovek boluje od iste bolestii> [Por.] ∞ labda  [Vidi]

3916  ladă  ladă  сандук  ladă (mn. lăḑ) [akc. ladă] (i. ž.) — 1. <i>sanduk, kovčeg, škrinjai> ◊ lada ĭe kućiĭe đi blănuță ku kapak, în kare s-a țînut skimburĭ đi ḑîļe marĭ, đi nuntă, or đi muarće — <i>lada je drvena kutija sa poklopcem u kojoj se čuvalo novo odelo za svečane dane, svadbu ili sahranui> ♦ sin. sanduk [Por.] 2. <i>mućnjaki> ◊ faina la moră, đi supt pĭatră pikă-n lada, đin kare s-adună ku lopata șî sa puńe-n sak — <i>brašno u vodenici ispod kamena pada u mućnjak, odakle se skuplja isponom i sipa u džaki> [Buf.]  [Vidi]

5738  lagĭer  lagăr  логор  lagĭer (mn. lagere) [akc. lagĭer] (i. s.) — <i>logori> ◊ în ratu-ļ đintîń ĭ-a-ntăļirit bugari, șî ĭ-a mînat în lagĭer în Bugariĭe — <i>u Prvom svetskom ratu interniralih ih Bugari i oterali u logore u Bogarskoji> [Por.]  [Vidi]

5739  lak  lac  бара  lak (mn. lakurĭ) (i. m.) — (hidr.) 1. <i>barai> ◊ vaśiļi adapă la un lak kare nu sakă ńiśkînd — <i>krave poji na bari koja nikad ne presušujei> 2. <i>jezeroi> ◊ kînd a fuost în armată, ažuns la vrun lak pista kare a trĭekut ku orańițîļi — <i>kad je bio u vojsci, naišli su na neko jezero koje su preplovili na čamcimai> 3. <i>kladenac, izvori> ◊ supt un fag în moșîĭa nuastră, în adînkatură đi pĭatră s-a skure apă rîaśe, țîńe șă vara șă ĭarna, lak țapîn đi apă bautuare đi doă-triĭ kăș veśińe — <i>pod jednom bukvom na našem imanju, u kamenom udubljenju, skuplja se hladna voda, ima je i leti i zimi, jak izvor pijaće vode za dve-tri susedne kučei> [Por.]  [Vidi]

4574  Laku Sînźeriș  Lacu Sângeriș  Пасдреново Језеро  Laku Sînźeriș [akc. Laku Sînźeriș] (sint.) — (top.) <i>Pasdrenovo Jezero, zvano mesto u okolini Majdanpekai> ◊ Laku Sînźeriș ĭe un lak koźa mare pi Vaļa Prerastuluĭ, kîtra rîsarit đi La Măĭdan, pi lînga kare ĭastă mulț sînźeriș — <i>Pasdrenova Jezero je poveća bara u Dolini Prerasta, istočno od Majdanpeka, oko koje ima mnogo pazdrenai> ♦ up. sînźeriș [Por.] ∞ lak   [Vidi]

6226  lakuț  lăcuț  барица  lakuț (mn. lakuță) [akc. lakuț] (i. s.) — (demin.) <i>barica; jezercei> ◊ a sakat rîurļi, a ramas koļa-koļa numa ńișći lakuță, n-avĭem unđe să adapăm vićiļi — <i>presušile reke, ostale su samo tu i tamo po neke barice, nemamo gde da napojimo stokui> ♦ var. lakuļeț ♦ / lak+uț [Por.] ∞ lak  [Vidi]

5740  lakuļeț  lăculeț  барица  lakuļeț (mn. lakuļeță) [akc. lakuļeț] (i. s.) — (demin.) <i>barica; jezercei> ◊ dupa pluaĭe, în urmiļi vaśiluor, pi unđ-a mĭers pin pomîntarĭ muaļe, đ-arîndu a ramas lakuļeț ku apă — <i>posle kiše, na kravljim tragovima, kud god su išle preko mekog zemljišta, svuda su ostale barice sa vodomi> ♦ var. lakuț ♦ var. lakșuor [Por.] ∞ lak  [Vidi]

2085  lakustă  lăcustă  скакавац  lakustă (mn. lakusće) [akc. lakustă] (i. ž.) — (ent.) (zast.) <i>skakavac (Pachytylus migratorius) i>◊ puvesta aĭ batrîń kă vrodată a veńit đi la Kraĭna lakusta ka nuvîru, ș-a zatrit padurĭe fļeś — <i>pričali su stari da je nekad iz Krajine dolazila najezda skakavaca poput oblaka, i da su satirali šumu sasvimi> ◊ kît lumĭa s-a ćemut đi lakustă, sa vĭađe pin ađet la Kraśun, kînd a lasat o bukatură đi karńe pi frigarĭe „đi merćigu kășî”, șî l-a dat đi pomană „la lakustă” — <i>koliko su se ljudi bojali skakavaca, vidi se po običaju za Božić, kad su ostavljali jedan komad mesa na ražnjiću „za kućni izdatak” i namenjivali ga skakavcimai> ♦ sin. skaluș [Por.] ∞ skaluș  [Vidi]

2836  lapće  lapte  млеко  lapće (mn.) [akc. lapće] (i. m.) — (nutr.) <i>mlekoi> ◊ kopilu suźe lapće đi la mumî-sa, da nuoĭ mînkăm lapće đi vakă, đi uaĭe, or đi kapră — <i>dete siše mleko od majke, a mi jedemo kravlje, ovčje ili kozje mlekoi> ◊ alb ka lapćiļi — <i>belo kao mlekoi> ◊ lapćiļi înkĭegat — <i>sasireno mlekoi> ◊ lapće dulśe — <i>slatko mlekoi> ◊ lapće akru — <i>kiselo mlekoi> ◊ buĭeḑ ku lapće — <i>mlečne biljkei> [Por.]  [Vidi]

1071  lapoviță  lapoviţă  лапавица  lapoviță [akc. lapoviță] (i. ž.) — <i>lapavica, kiša izmešana sa snegomi> [Kmp.]   [Vidi]

2848  laptar  lăutar  виолиниста  laptar (mn. lapta) (i. m.) — (muz.) <i>violonistai> ◊ Milan Rașanțanu dîn Mlaoa a fuost măĭ kunoskut laptar, l-a șćut tuoț dăn Stig pănă-n Omuoļ — <i>Milan Rašančanin iz Mlave bi je najpoznatiji violinista, znali su ga svi, od Stiga do Homoljai> ♦ dij. var. lîuta [Por.] ∞ laută  [Vidi]

2160  laptukă  lăptucă  маслачак  laptukă (mn. laptuś) [akc. laptukă] (i. ž.) — (bot.) <i>maslačak (Taraxacum officinale)i> ◊ buĭađa-sta sa kĭamă laptukă, kî are lapće-n dudă — <i>ova trava se zobe „laptuka” ĭer ima mleka (=lapće) u stablui> ◊ (muz.) kînd am fuost pîkurarĭ, am kuļes laptuka, am spiikato ku ungĭa đi un lat đi duauă źeĭśće la mižluok, ș-am luvat țaua-ĭa-n gură, ș-am suflat în ĭa: a ĭeșît un glas đin ĭa kare a răsunat pista ļivĭeḑ; am vrut să m-audă pîkurarițîļi đin okuol — <i>kad sam bio čobanin, brao sam maslačak, pravio noktom prorez na sredini u širini od dva prsta, stavljao sam tu cevčicu u usta, i duvao sam u nju: izlazio je iz nje glas koji se širio preko livada; hteo sam da me čuju čobanice iz okolinei> [Por.] ∞ lapće  [Vidi]

2837  laptuos  lăptos  млечан  laptuos (laptuasă) (mn. laptuoș, laptuasă) [akc. laptuos] (prid.) — <i>mlečan, koji ima ili daje mnogo mlekai> ◊ vaśiļi đemult n-a fuost nu șću kît đi laptuosă, ama a putut să fomĭaḑă mult, să duarmă afară, sî rabđe fara apă — <i>krave nekada nisu bile ne znam koliko mlečne, ali su mogle dugo da gladuju, da spavaju napolju, da trpe žeđi> [Por.] ∞ lapće  [Vidi]

2973  larg  larg  широк  larg (largă) (mn. larź, larźe) [akc. larg] (prid.) — (za prostor) <iirok, prostrani> ◊ kîmp lung șî larg — <i>polje dugo i širokoi> ◊ du-će drakuluĭ, larg țî drumu — <i>idi dođavola, širok ti je puti> ◊ dă ku mînă largă — <i>daje širokom rukomi> ◊ (u izr.) în lung șî-n larg — <i>uzduž i poprekoi> ◊ (u izr.) lumĭa largă — <iiroki sveti> ♦ up. lat [Por.]  [Vidi]

2974  larźi  lărgi  ширити  larźi (ĭuo larźiesk, ĭel larźiașće) [akc. larźi] (gl. p. ref.) — <iiriti, raširiti, proširitii> (u prostoru) ◊ gaura-sta trăbe larźi ku sakurĭ — <i>ovu rupu treba proširi sekiromi> ◊ prĭamult s-a larźit — <i>previše se raširioi> ◊ muma larźiașće patu — <i>majka širi (razvlači) kreveti> ◊ pasîrĭa a larźit ăripiļi, ș-a zburat — <i>ptica je raširila krila, i odletelai> ♦ up. răsfira [Por.] ∞ larg  [Vidi]

2976  larźime  lărgime  ширина  larźime (mn. larźi) [akc. larźime] (i. ž.) — (za prostor) <iirina, proširenje; prostranosti> ◊ kînd s-a kîsîtorit rumîńi, s-a uĭtat unđe ĭastă đestulă larźime đi paskut vićiļi — <i>kada su se Vlasi naseljavali, gledali su gde ima dovoljno širine za napasanje stokei> ♦ up. lațîme [Por.] ∞ larg  [Vidi]

2975  larźit  lărgit  раширен  larźit (larźi) (mn. larźiț, larźiće) [akc. larźit] (prid.) — <i>raširen, prošireni> ◊ împușkat, golîmbu kaḑu ku ăripiļi larźiće — <i>upucan, golub pade raširenih krilai> ◊ patu ĭe măĭ bun đi durmit kînd ĭe larźit — <i>krevet je bolji za spavanje, kad je rašireni> ◊ drumu pista munće ĭe larźit, puoț sî trĭeś șî ku karu înkarkat — <i>put preko planine je proširen, možeš da prođeš i sa natovarenim kolimai> [Por.] ∞ larg   [Vidi]

3917  lasa  lăsa  оставити  lasa (ĭuo las, ĭel lasă) [akc. lasa] (gl. p. ref.) — 1. <i>ostaviti, pustiti, batalitii> ◊ la lasat muĭarĭa — <i>ostavila ga je ženai> ◊ dakă nu sa lasă đi bĭare, o sî muară — <i>ako ne batali piće, umrećei> ◊ dakă tatî-su no va lasa sî sa mariće, ĭa o sî fugă dupa ĭel — <i>ako je otac neće pustiti da se uda, ona će pobeći za njegai> 2. (med.) <i>onemoćati, popustiti; izdatii> ◊ ĭastă triĭ ań đi kînd l-a lasat piśuariļi, șî numa ḑaśe-n pat — <i>ima tri godine kako su ga izdale noge, i samo leži u krevetui> 3. (psih.) <i>svideti se, dopadati se, želeti nešto, žudeti za nečimi> ◊ a spus đeșkis k-ăĭ sa lasă la baĭato-la, șî traźe sî sa mariće dupa ĭel — <i>priznala je da joj se taj momak sviđa, i da želi da se uda za njegai> ◊ kopilu mîngă, plînźe k-ăĭ sa lasă la dulśețurĭ — <i>razmaženo dete, plače od želje za slatkišimai> ◊ (u izr.) mi sa lasă la aĭa șî aĭa — <i>sviđa mi se to i to, žudim za timi> [Por.]  [Vidi]

2313  lastav  albinărel  пчеларица  lastav (mn. lastavi) [akc. lastav] (i. m.) — (ornit.) <i>pčelarica (Merops apiaster)i> ◊ zburară lastavi șî ńi zatriră albińiļi — <i>doleteše pčelarice, i zatreše nam pčelei> ◊ am omarît lastavi dă la stupi — <i>ubio sam pčelarice sa pčelinjakai> [Mlava] ♦ dij. sin. priguruĭ [Rečica, Stig] ◊ priguruĭu sa kuĭbaḑă prîn găurĭ, fakuće în pomînt muaļe, măĭ đes în taĭatura drumuluĭ, unđe drumu taĭe țărmu — <i>pčelarica se gnezdi u rupama, napravljenim u mekoj zemlji, najčešće u usecima puta, gde put proseca bregi> [Stig]  [Vidi]

2982  lat  lat  широк  lat (lată) (mn. laț, laće) (prid.) — (za površi) <iirinai> ◊ blană lată žumataće đi mĭetîr, da đi lungă, ḑîaśe — <i>daska široka pola metra, a dugačka deseti> ◊ kît ĭe śeva đi lat, s-a mîsurat vrodată ku palma, șî s-a spus: o palmă đi lat, doă pălmĭ ... — <i>koliko je nešto široko, merilo se nekada dlanom, pa se govorilo: jedan dlan širine, dva dlana ...i> ◊ lat ku larg nuĭe tuot o masură: đi lațîmĭa pînḑî or a blăńi, sa ḑîśe „lat”, da đi larźimĭa drumuluĭ, or alu gaura vasuluĭ, sa ḑîśe „larg” — <i>„lat” i „larg” nisu iste mere: za širinu platna ili daske, kaže se „lat”, a za širinu puta, ili otvora nekog suda, kaže se „largi>” ♦ supr. îngust ♦ up. larg [Por.]  [Vidi]

2838  laută  lăută  виолина  laută (mn. lauț) [akc. laută] (i. ž.) — <i>violina, gudački muzički instrumenti> ◊ lauta are patru kuorḑ, pista kare lăutarĭu traźe ku arku — <i>violina ima četiri žice, preko kojih violinista prevlači gudalomi> ◊ în laută măĭ frumuos sa kîntă źuokurļii batrîńe — <i>na violini se najlepše sviraju starinska kolai> ♦ up. lîutuarĭ [Por.] ♦ dij. var. laptă [Mlava]  [Vidi]

4925  laviță  laviță  полица  laviță (mn. laviț) [akc. laviță] (i. ž.) — (izob.) <i>polica za sudovei> ◊ lavița ĭe o blană pusă pi doĭ truș dupa ușă la oźak, pi kare stau vasurļi ku apă — <i>lavica je daska stavljena na dva trupca iza vrata kamina, na kojoj se drže sudovi za vodui> ◊ uńi ḑîk laviță șî la postavița đi supt kuoșu muori — <i>neki lavicom zovu i korice ispod voideničnog košai> [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

68  lavur  lavoar  лавор  lavur (mn. lavurĭ) [akc. lavur] (i. m.) (mobil.) — <i>lavor, metalna ili plastična posuda za umivanje i pranjei> [Por.] ∞ ļegin  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5016  laț  laț  омча  laț (mn. lațurĭ) (i. s.) — <i>omča, zamkai> ◊ lațu ĭe nuod larg đi ață, đi sfuară or đi žîță kare puaće ĭuta sî sa aduńe, șă să strîngă tare aĭa śi ĭe prins în ĭel — <i>omča je široki čvor od konca, užeta ili žice koji može brzo da se skupi, i da čvrsto stegne ono što je uhvaćeno u njemui> ◊ (u izr.) a dat în laț — <i>upao, uhvatio se u zamkui> ◊ laț đi ĭepurĭ — <i>zamka za zečevei> [Por.]   [Vidi]

6040  lăkomiță  zăgaz ?  устава  lăkomiță (mn. lăkomiț) [akc. lăkomiță] (i. ž.) — (tehn.) <i>ustava, branai> ◊ lăkomița ĭe ușă fakută pi marźîna ĭaruźi, kare sa înkiđe ku blăń, kînd trăbe sî sa oprĭaskă or sa porńaskă muara — <i>ustava je prolaz na obali jaruge, koji se zatvara daskama, kad treba da se zaustavi ili pokrene vodenicai> ◊ kînd lăkomița sa înkiđe, apa mĭarźe pi ĭarugă șă umpļe butuońu, șî muara lukră — <i>kad se ustava zatvori, voda teče jarugom, puni badanj i vodenica radii> ◊ kînd lăkomița sa đeșkiđe, apa nu kure kîtra butuoń, numa sa duśe ĭară în rîu, înapuoĭ, șî muara stă — <i>kad se ustava otvori, voda ne teče ka badnju, nego se vraća nazad u reku, i vodenica stojii> ♦ var. lîkovița [Por.] ♦ dij. sin. zapuor (Plavna)[Pad.] ∞ muară  [Vidi]

2839  lăutar  lăutar  виолиниста  lăutar (mn. lăutarĭ) [akc. lăutar] (i. m.) — (muz.) <i>violonista, svirač na violinii> ◊ lăutari đemult avut mare katare: fara iĭ n-a trĭekut ńiś o visaļiĭe, đi la șîḑîtuare pănă la nuntă mare — <i>violinisti su nekad imali veliku tražnju: bez njih nije prošlo ni jedno veselje, od sedeljke do velike svadbei> ♦ var. lautar, lăutarĭ, lîutarĭ [Por.] ♦ dij. var. laptar [Mlava] ∞ laută  [Vidi]

5956  lînă  lână  вуна  lînă (mn.) [akc. lînă] (i. ž.) — <i>vunai> ◊ măĭ multă lîna sa kapîtă kînd sa tung uoĭiļi — <i>najviše vune se dobija kada se šišaju ovcei> ◊ ĭastă lînă albă șî lînă ńagră, đi kum ĭe uaĭa — <i>ima bela vuna i crna vuna, po tome kakva je ovcai> ◊ lîna sa tuarśe — <i>vuna se predei> [Por.]  [Vidi]

6284  lokui  locui  населити  lokui (ĭuo lokuĭesk, ĭel lokuĭașće) [akc. lokui] (gl. p. ref.) — (ret.) <i>naseliti, nastanitii> ◊ Rumîńi oĭari s-a lokuit măĭ mult pi munț, unđe ĭe ĭastă luok mare đi viće — <i>Vlasi stočari naselili su se najviše po planinama, gde ima dosta mesta za stokui> ◊ peșkari sînt lokuiț pi lînga rîurĭ marĭ, în kare ĭastă mulț pĭeșć — <i>ribari su naseljeni pored velikih reka, u kojima ima dosta ribei> [Por.] ∞ luok2   [Vidi]

6285  lokuituorĭ  locuitor  мештанин  lokuituorĭ (mn. =) [akc. lokuituorĭ] (i. m.) — (ret.) <i>meštanin; naseljeniki> ◊ lokuituorĭ ĭe insă kare traĭașće într-un luok, kum ĭe satu, or ĭe lokuit în vrun țînut — <i>meštanin je osoba koja živi u nekom mestu, kao što je selo, ili je naseljena u nekoj oblastii> [Por.]  [Vidi]

4632  lokșuor  locșor  постељица  lokșuor (mn. lokșuară) [akc. lokșuor] (i. s.) — (anat.)(izob.) <i>posteljica, placentai> ◊ lokșuoru sa faśe în ruodu muĭeri, kînd ĭa ramîńe greuańe — <i>posteljica se formira u ženinoj materici, kad ona zatrudnii> ◊ în lokșuor în burta mumi traĭașće șî krĭașće kopilu pănă la noă luń — <i>u posteljici u majčinoj utrobi živi i raste dete do devetog mesecai> ◊ (ver.) ĭastă kopiĭ kare s-a fak în lokșuor, đi iĭ sa ḑîśe kî sînt fakuț „în kimĭașă”, șă sa krĭađe kă sînt vîlvuoș — <i>ima dece koja se rađaju u posteljici, za njih se kaže da su rođeni „u košulji”, i veruje se da imaju natprirodnu moći> ◊ vita are suarće, da muĭarĭa lokșor — <i>stoka ima „soarće” a žena „lokšor”i> ♦ sin. suarće, kimĭașă [Por.] ◊ (mag.) dupa nașćire, lokșuoru să-ngruapă supt vrun puom rođituorĭ, muĭarĭa sî măĭ rođaskă ka pomo-la, da kopîĭi să krĭaskă sînatuoș — <i>posle porođaja, posteljica se zakopa pod nekom rodnom voćkom, da žena rađa i dalje, a da deca rastu zdravai> (Leskovo, kaz. Milica Adamović, r. 1954) [GPek] ♦ dij. var. lokșor [Buf.]  [Vidi]

4867  lovi  lovi  ударити  lovi (ĭuo lovĭesk, ĭel lovĭașće) [akc. lovi] (gl. p. ref.) — 1. (med.) <i>udariti, povrediti, ozlediti; zaboletii> ◊ aļergat pin padure, șî l-a lovit krĭanga pista uokĭ — <i>trčao je kroz šumu, i udarila ga je grana preko očijui> ◊ s-a lovit la lukru — <i>povredio se na poslui> ◊ sa vaĭtă kă đintr-odată l-a lovit la burtă — <i>žali se da ga je iznenada zaboleo stomaki> ♦ sin. fîrîma, vîtama 2. (muz.) <i>slagati sei> ◊ kînd kîntă măĭ mulț fluĭeraș, ku fluirĭ măĭ miś șî măĭ marĭ, fluiriļi trăbe să fiĭe așa fakuće đi sî sa lovĭaskă kalumĭa — <i>kad svira grupa frulaša, sa manjim i većim frulama, frule treba da budu tako izrađene da se lepo slažui> ♦ sin. ogođi 3. (o gađanju) <i>pogoditii> ◊ avut mare naruok kă plumbu la lovit lînga ińimă, ș-a ramas viu — <i>imao je veliku sreću da ga je metak pogodio blizu srca, pa je ostao živi> ◊ bun vînatuorĭ đi tuot, unđe sa uĭtă ku uokĭu, akolo lovĭașće ku plumbu — <i>odličan lovac, gde pogleda okom, tu pogodi metkomi> 4. (u kletvama) <i>spopasti, stići, strefiti, umretii> ◊ (klet.) lovila-r muarća, dabuogda — <i>strefila ga smrt, dabogdai> ♦ sin. putrîvi 4. (u kletvama) [Por.]  [Vidi]

4869  lovit  lovit  ударен  lovit (lovi) (mn. loviț, loviće) [akc. lovit] (prid.) — (med.) <i>udaren, povređen; pogođeni> ◊ a fuost lovit în kap đintîń, minće kî s-a lovit la lukru — <i>bio je udaren u glavu od ranije, laže da se povredio na poslui> ◊ puorku sîrbaćik ĭe lovit ku pușka, nu puaće sî sa dukă đeparće — <i>divlja svinja je pogođena puškom, ne može da ode dalekoi> ◊ (u izr.) lovit ku ļeuka, pļesńit — <i>udaren levčom, blesavi> ♦ sin. fîrîmat, vîtamat, is [Por.] ∞ lovi  [Vidi]

2812  lozî  lozi  глупавити  lozî (ĭuo lozăsk, ĭel lozîașće) [akc. lozî] (gl.) — 1. (psih.) <i>glupaviti, gubiti razum; tupaviti; lapitii> ◊ baba a-nśeput să lozîaskă, nu măĭ șćiĭe śe vorbĭașće — <i>baba je počela da lapi, više ne zna šta govorii> 2. (fig.) <i>govoriti gluposti; spletkariti; glupirati se; lupati, lupetatii> ◊ nu sa ćiame đi ńima, mĭarźe pin sat șî lozîașće — <i>ne boji se nikoga, ide selom i spletkarii> [Por.] ∞ luază  [Vidi]

2813  lozît  lozât  глупав  lozît (lozîtă) (mn. lozîț, lozîće) [akc. lozît] (prid.) — (psih.) <i>tupav, senilan, nerazumen, koji je izlapeoi> ◊ nu ći mira, muoșu ku ańi traĭașće așa lozît đi tuot — <i>ne čudi se, čiča godinama živi tako potpuno senilani> ◊ nuĭe đi kopilu mĭeu fata vuastră lozîtă — <i>nije za moga sina vaša tupava kćii> [Por.] ∞ luază  [Vidi]

2811  luază  loază  глупост  luază (mn. luază) [akc. luază] (i. ž.) — 1. <i>glupost, nepromišljena reč, ili postupaki> ◊ vorbĭașče la luază — <i>lupa glupostii> ◊ luază đi gruază — <i>grozne glupostii> ◊ atîća luază sa puvestăsk đi ĭa pin sat, da ĭa nu dă doă parîaļe — <i>tolike glupost se pričaju o njoj po selu, a ona ne da dve parei> ♦ var. lozîĭe 2. <i>starudija, otpadi> ◊ podrumu s-a umplut đi luază, kînd îm vińe odată, pi tuaće ļi labîd în borugă — <i>podrum je pun starudija, kad mi jednom dođe, sve ću ih baciti u potoki> 3. (tehn.) <i>deo nekog sklopa, kome se ne zna imei> ◊ muoșu Ļikă a fuost kovaś bun, dupa rat la luvat partizańi sî fakă la luază đi plug — <i>čuča ilija je bio dobar kovač, posle rata vlast ga je unajmila da pravi delove za plugi> ◊ nu s-a dus la muară, kî-ĭ s-a frînt vro luază la kar — <i>nije otišao na vodenicu, jer mu se polomio neki deo na kolimai> ♦ up. lauză [Por.]  [Vidi]

2079  lugaś  lugaci  зимовка  lugaś (mn. lugaś) [akc. lugaś] (i. m.) — (ornit.) <i>zimovka (Pyrrhila vulgaris)i> ◊ lugaśu ĭe o pîsarikă frumuasă, ku ćuok skurt, șî ku pĭańe ruoșe pi pĭept șî la gît — <i>zimovka je lepa ptičica, crnoga kljuna i sa cvenim perjem na grudima i oko vratai> ♦ var. logośiță (Tanda) [Por.]   [Vidi]

2069  lugośiță  logociţă  штиглиц  lugośiță (mn. lugośiț) [akc. lugośiță] (i. m.) — (ornit.) <i>štiglic, mala šarena ptica pevačica (Carduelis carduelis)i> ◊ lugośița ĭe măĭ frumuasă pasîrĭe-n padurĭe — <i>štiglic je najlepša šumska ptica (Rudna Glava)i> ◊ lugośița ĭe pasîrĭe mikă șî pistriță — <i>štiglic je mala i šarena ptica (Tanda)i> ♦ var. lugaśiță [Por.]  [Vidi]

5679  lukra  lucra  радити  lukra (ĭuo lukru, ĭel lukră) [akc. lukra] (gl.) — <i>raditi, vršiti neki posaoi> ◊ așćată să înśapă lukra aĭ măĭ batrîń îńtîń, pă dupa aĭă sî sa pună pi lukru șî aĭ măĭ ćińirĭ — <i>čekaju da prvo počnu raditi stariji, a onda da počnu i mlađii> ◊ đemult greu s-a lukrat, kă tuot s-a lukrat ku mîńiļi șî ku pućarĭa guală — <i>nekada se teško radilo, jer se sve radilo rukama i golom snagomi> [Por.]  [Vidi]

5680  lukratuorĭ  muncitor  радник  lukratuorĭ (mn.) [akc. lukratuorĭ] (i. m.) — <i>radniki> ◊ mulț lukratuorĭ a pĭerdut lukru, șî katînd alt lukru, s-a dus în strinataće — <i>mnogo je radnika izgubilo posao, i tražeći drugi posao, otišli su u tuđinui> ◊ a fuost lukratuorĭ bun, ku plată bună — <i>bio je dobar radnik, sa dobrom platomi> ♦ sin. munćituorĭ [Por.] ∞ lukra  [Vidi]

5681  lukru  lucru  рад  lukru (mn. lukrărurĭ) [akc. lukru] (i. s.) — <i>rad, posaoi> ◊ ćińerișu astîḑ n-are lukru — <i>omladina danas nema poslai> ◊ lukratuori s-a dus đinuapće la lukru — <i>radnici su otišli rano na posaoi> ◊ đin mare ļiańe, a pĭerdut lukru — <i>zbog velike lenjosti, izgubio je posaoi> ◊ (u izr.) s-a prins la lukru — <i>zaposlio sei> ♦ var. lukratură ♦ sin. munkă [Por.] ∞ lukra  [Vidi]

6370  lulă  lulă  лула  lu (mn. luļe) (i. ž.) — <i>lulai> ◊ 1. lulă sa ḑîśe la tuata țauă strîmbă — <i>lulom se naziva svaka iskrivljena cevi> 2. lula la kazan — <i>kazanska lulai> ◊ lula lu kazan ĭe o țauă đi aramă, lungă șî strîmbă, pin kare rakiu ĭasă đin kazan ka aburu, șă trĭaśe pin kada ku apă rîaśe, unđe đin abur sa faśe bĭeutură, śe kure pi luļiu în źuban — <i>kazanska lula je jedna bakarna cev, duga i kriva, kroz koju rakija izlazi iz kazana kao para, i koja prolazi kroz kadu sa hladnom vodom, gde se iz pare pretvara u piće, koje kroz lulište curi u žbani> 3. lula đi tutuńit — <i>pušačka lulai> ♦ var. luļiu — <i>lulištei> [Por.]  [Vidi]

3239  lume  lume  свет  lume (mn. =) [akc. lume] (i. ž.) — <i>sveti> 1. (o prostoru) <i>ekumena, svet nastanjen ljudimai> ◊ kînd guod sa ḑîśe lume, sa ginđașće la uamiń, sprînžîț în tuaće părțîļi — <i>kad god se kaže „lume”, misli se na ljude, raširene na sve stranei> ◊ (u izr.) lumĭa albă — <i>beli sveti> ◊ s-a dus în lumĭa albă — <i>otišao u beli sveti> 2. (o čoveku) <i>ljudi, manja ili veća skupinai> ◊ a fuost uom bun, tuata lumĭa s-a plîns dupa ĭel — <i>bio je dobar čovek, svi su ljudi plakali za njimi> ◊ multă lume a omorît Ńamțî fara ńiśkotrĭabă — <i>mnogo ljudi su ubili Nemci bez ikakve potrebei> 3. <i>onaj sveti> ◊ (ver.) lumĭa-ĭa ĭe lumĭe unđe s-a duk aĭ muorț, șî în kare iĭ traĭesk đi veśiĭe — <i>onaj svet je svet u koji odlaze umrli, i u kome oni žive večnoi> ♦ var. lumĭe ♦ sin. vilaĭt [Por.]   [Vidi]

4716  lumină  lumină  светлост  lumi (mn. lumiń) [akc. lumină] (i. ž.) — 1. <i>svetlosti> ◊ ḑîua avĭem lumină đi la suare, nuapća đi la lună — <i>dan ju imamo svetlost od sunca, noću od mesecai> 2. <i>svetiljkai> ◊ lumină ĭe aĭa śe dă viđarĭe: lumanarĭe, fiļińerĭ, lampă — <i>svetiljka je ono što daje svetlost: sveća, fenjer, lampai> [Por.]  [Vidi]

6232  lunaćik  lunatic  јендомесечнк  lunaćik (lunaći) (mn. lunaćiś, lunaćiśe) [akc. lunaćik] (prid.) — (ver.) <i>jednomesečnik, osoba rođena istog mesecai> ◊ lunaćik ĭe insă naskută tuot într-o lună ku mińe — <i>jednomesečnik je osoba rođena istog meseca sa mnomi> ◊ lunaćiśi sînt ļegaț ku o skrisă — <i>jednomesečnici su vezani istom sudbinomi> ♦ up. ḑîvaćik [Por.] ∞ lună  [Vidi]

3372  lunarĭ  lunar  децембар  lunarĭ [akc. lunarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) <i>decembari> ◊ astîḑ rar đin-tra-ĭ batrîń kare măĭ țîńe minće kă luna đi la urmă pi kîļindarĭo-l babĭesk s-a kĭemat, pi lînga andrĭauă, șî lunarĭ — <i>danas se retko ko među starijima seća da se poslednji mesec bapskog kalendara, pored „andreje”, zvao i „lunar”i> ◊ a tunat lunarĭu, sa-nkĭaptură anu — <i>počeo je decembar, završava se godinai> ♦ / < lună — mesec [Por.] ∞ lună  [Vidi]

2983  lună  lună  месец  lună (mn. luń) [akc. lună] (i. ž.) — (kal.) <i>mesec, vremenska jedinica, dvanaesti deo godinei> ◊ în an ĭastă doasprîaśe luń — <i>u godini ma dvanaest mesecii> ◊ luńiļi în Omuoļ sa kĭamă: ĭanuar, faurar, marțîșuor, beļituor, maĭ (florar), flurar, sîmanatuor, gustar, pikatuor (koptuor), kuļesator, brumar, andriauă — <i>u Homolju meseci se zovu: januar, februar, mart, april, maj, jun, jul, avgust, septembar, oktobar, novembar, decembari> [Hom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2317  lung  lung  дуг  lung (lungă) (mn. lunź, lunźe) [akc. lung] (prid.) — 1. (za meru) <i>dug, dugačaki> ◊ ń-așćiată drum lung — <i>čeka nas dug puti> ◊ vara ĭe ḑîua lungă — <i>leti je dan dugi> ◊ puartă pîăru lung — <i>nosi dugu kosui> ◊ (komp.) lung, lunguț, măĭ lung, șî măĭ lung, măĭ lung đin tuot — <i>dug, poduži, duži, još duži, najduži (duži od svega)i> 2. (fig.) (u izr.) <i>alapača, torokušai> ◊ muĭare ku ļimbă lungă — <i>žena sa dugačkim jezikomi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2321  lungu  lungu  издалека  lungu [akc. lungu] (pril.) — (u izr.) a. <i>izdaleka, poizdalje, u potajii> ◊ a luvato ku lungu, să vadă ku kare sa-npreună — <i>prati je poizdalje (u potaji), da vidi s kim se sastajei> b. <i>uporno, istrajno; neprestano; dugoi> ◊ đemult gazda a mînat sluga ku lungu, ka pi lup — <i>nekada je gazda terao slugu neprestano, kao kurjakai> [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2322  Lungu  Lungu  Дуги  Lungu [akc. Lungu] (i. m.) — (antr.) <i>Dugi, Dugić, Dugonja, vlaški nadimak za izrazito visoke i mršave ljudei> ◊ Trailă Lungu frumuos a kîntat în fluir — <i>Trailo Dugi je lepo svirao frului> ◊ poļikra Lungu sa puńe șî pi kopiĭi luļ șî vrĭame đi vrĭame ruda-ntrĭagă sa poļikrĭaḑă Lunguońi, la urmă poļikra-sta tună șîn kîărț ka prezimiļi „Lungulović” — <i>nadimak „Dugi” prenosi se na njegovu decu i vremenom se cela familija nazove „Dugić”, na kraju ovaj nadimak uđe i u knjige kao prezime „Lungulović”i> [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2324  lunguț  lunguţ  дугуљаст  lunguț (lunguță) (mn. lunguț, lunguță) [akc. lunguț] (prid.) — (dem.) <i>duguljast, neznatno izduženi> ◊ a frînt un bît lunguț đin đin ļiemn, șî s-a pus ku bataĭa pi kopilașo-la — <i>odlomio je jedan poduži prutić sa drveta, i navalio batinama na ono detencei> ♦ / lung + -<i>uți> [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2319  lunguĭat  lunguieţ  издужен  lunguĭat (lunguĭată) (mn. lunguĭaț, lunguĭaće) [akc. lunguĭat] (prid.) — a. (za materiju) <i>izdužen, koji je promenio dužinu istezanjem, rastezanjem, izrastanjemi> ◊ kîńiļi s-a lunguĭat la umbră — <i>pas se izdužio u hladovinii> b. (za položaj) <i>ispružen u svoj dužinii> ◊ śe staĭ pi pat așa lunguĭat, đi nu puaće ńima sî sa măĭ kulśe? — <i>što ležiš u krevetu tako ispružen, da ne može više niko da legne?i> ♦ up. lunźit — (za vreme) <i>produženi> [Por.] ∞ lung   [Vidi]

2326  lunguļiaće  lungulete  дугајлија  lunguļiaće (mn. lunguļi) [akc. lunguļiaće] (i. m.) — (pej.) <i>dugajlija, dugonjai> ◊ a pļekat ku un lunguļiaće đi baĭat, nalt șî supțîrĭe ka pražîna — <i>pošla je sa jednim dugajlijom od momka, visokim i tankim kao motkai> [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2318  lunźi  lungi  издужити  lunźi (ĭuo lunźiesk, ĭel lunźiașće) [akc. lunźi] (gl. p. ref.) — 1.<i> i>(za materiju)<i> i>a.<i> izdužiti, povećati meru rastezanjemi> ◊ mi sa lunźi kuraua, o să-m piśe pîntaluońi — <i>izdužio mi se kaiš, pašće mi pantalonei> b. <i>produžiti, dodavanjem nove količinei> ◊ dakă ĭe o sfuară skurtă, ļeź duauă, șă ļi lunźieșć sî aĭ lunźime kît îț trăbe — <i>ako je jedan konopac kratak, vežeš dva, pa ih produžiš da imaš dužinu koliko ti trebai> 2. (za vreme) produžiti trajanje ◊ s-a lunźit ḑîua, akuma ĭe mult măĭ lung đi kît ĭarna — <i>produžio se dan, sad je mnogo duži nego zimii> ◊ dakă puorț griža đi mînkare, ăț lunźieșć traĭu — <i>ako vodiš računa o ishrani, produžićeš sebi životi> 3. (fig.) a. <i>potkradatii> ◊ i s-a lunźit mîna, pănă la gramada ku bań — <i>produžila mu se ruka, do gomila sa novcemi> b. <i>ogovarati, spletkaritii> ◊ nu lunźi ļimba dupa lume, kî ț-o skurtă vrunu — <i>ne izdužuj jezik za ljudima (=ne ogovaraj), jer će neko da ti ga skratii> ♦ supr. skurta [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2323  lunźime  lungime  дужина  lunźime (mn. lunźi) [akc. lunźime] (i. ž.) — <i>dužinai> ◊ la lunźime, drumu pista śuakă ĭe măĭ skurt — <i>po dužini, put preko brda je kraćii> ◊ a masurat lunźimĭa ku pașu — <i>izmerio je dužinu korakomi> ◊ lunźimĭa viĭețî s-a marit — <i>dužina života se povećalai> ◊ trasta faś să-ĭ fiĭe tuot una lunźimĭa ku lațîmĭa — <i>torbu praviš da joj bude jednaka dužina i širinai> ♦ supr. skurțîmĭa [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2320  lunźit  lungit  продужен  lunźit (lunźi) (mn. lunźiț, lunźiće) [akc. lunźit] (prid.) — 1. (za materiju) <i>produžen, povećao meru dodavanjem, istezanjem, rašćenjemi> ◊ a ļegat ață la ață, ș-akuma ĭe ața lunźită, ama are nuodurĭ — <i>vezao konac na konac, i sada je konac produžen, ali ima čvorovei> 2. (za vreme) <i>produžen dodavanjem vremena, trajanjemi> ◊ đi kînd a ĭeșît ļekurĭ đi tuata buala, traĭu lu uom ĭe lunźit — <i>otkad su se pojavili lekovi za sve bolesti, život čoveka je produženi> ♦ supr. skurtat [Por.] ∞ lung  [Vidi]

4078  luń  luni  понедељак  luń (mn. luńe) (i. ž.) — (kal.) <i>ponedeljaki> ◊ au đi gînd să înśapă ku lukru luńa śe vińe — <i>misle da počnu sa radom idućeg ponedeljkai> ◊ vinu într-o luńe kînd îț vińe țîĭe — <i>dođi u neki ponedeljak, kad je tebi zgodnoi> ◊ luńa ĭe ḑîua luńi — <i>ponedeljak je mesečev dani> ◊ luń ĭe ḑîua ku kare înśape stamîna — <i>ponedeljak je dan kojim počinje sedmicai> ◊ luńa trekută — <i>prošli ponedeljaki> ♦ up. Luńa śuarîlor, Luńa pi Rusaļe, lună [Por.] ∞ stamînă   [Vidi]

3855  luok  câmp  њива  luok1 (mn. luokurĭ) [akc. luok] (i. s.) — <i>njiva, oranicai> ◊ ano-sta a pus un luok đi kukuruḑ, șă doă luokurĭ đi grîu — <i>ove godine je posejao jednu njivu sa kukuruzom, i dve njive sa žitomi> ◊ saturļi s-a pîrasît, șî luokurļi a ramas ńilukraće — <i>sela su opustela, i njive su ostale neobrađenei> [Por.] dij. var. ńi [Zvizd][Bran.]  [Vidi]

6316  lupada  lepăda  бацити  lupada (ĭuo lapîd, ĭel lapîdă) [akc. lupada] (gl. p. ref.) — <i>bacitii> ◊ vuorbiļi lu muma nu măĭ zauĭt ńiśkînd: am vaḑut kă đin vuoĭ n-o sî fiĭe ńimika, kă lupadaț pîńa — <i>reči moje majke neću zaboraviti nikad: videla sam da od vas neće biti ništa, jer bacate hlebai> ◊ lupadaĭ đi pi mińe țuaļiļi imuasă, șî tunaĭ în rîu sî ma skald — <i>bacih sa sebe prljavu odeću, i uđoh u reku da se okupami> ♦ var. lîpada [Por.]  [Vidi]

6317  lupadare  lepădare  бацање  lupadare (mn. lupadă) [akc. lupadare] (i. ž.) — <i>bacanje, odbacivanjei> ◊ vara a fuost vrĭamĭa đi lupadarĭa kalabățîluor, ama ĭară a fuost muoș kare ļ-a dus șă pin zăpușală — <i>leto je bilo vreme za bacanje šubara, ali je opet bilo staraca koji su ih nosili i po vrućinii> ♦ var. lîpadare [Por.] ∞ lupada  [Vidi]

5150  lupta  lupta  борити се  lupta (ĭuo lupt, ĭel luptă) [akc. lupta] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>boriti se, takmičiti sei> ◊ kînd am fuost ku pîkurari, ńi luptasîm ḑîua întrĭagă — <i>kad sam bio sa čobanima, obarasmo se celi dani> ◊ ńi luvasîm la trînćală brață-n brață șă luptasîm ku pućarĭa tuată pănă vrunu nu kađa pi șîaļe— <i>hvatali smo se u koštac, i borili se svom snagom dok neko ne bi pao na leđai> ♦ baća, trînća [Por.] ∞ luptă  [Vidi]

4720  luśafur  luceafăr  сјајница  luśafur (mn. luśafurĭ) [akc. luśafur] (i. m.) — (astr.) <i>sjajnica, sjajna zvezdai> ◊ la tuota staua pi śĭerĭ kare a fuost măĭ luśituare đikît alalće, aĭ batrîń ĭ-a ḑiś luśafur — <i>svaku zvezdui> <i><i>na nebui>, koja je bila sjajnija od ostalih, stari su zvali ’sjajnica’i> ◊ aĭ batrîń a kunoskut mulț luśafurĭ: đi sară, đi zuorĭ, đi đimińață, đi ḑîuă, porkarĭeț, șî alțî — <i>stari su poznavali mnogo ’sjajnica’: Večernaču, Zornjaču, Danicu, Svinjaricu, i drugei> ♦ var. luśafîr ♦ up. Luśafur đi sară, Luśafur đi ḑîuă, Luśafuru al porśesk [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

4744  Luśafuru porśesk  luceafărul-porcesc  Свињаруша ?  Luśafuru porśesk [akc. Luśafuru porśesk] (sint.) — <i>Svinjaruša, svinjska zvezdai>, (astr.) <i>Aldebarani> ◊ kînd rasîare Luśafuru porśesk, sa pumeńesk puorśi șî sa mînă-n duos, șî tumu dupa iĭ sa mîna alalće viće la pașuńe — <i>kad izađe Svinjaruša, bude se svinje i teraju u šumu, a tek posle njih goni se na pašu ostala stokai> [Zvizd] ♦ up. luśafur ♦ dij. sin. Porkarușă, Porkarĭață [Por.] ∞ stauă   [Vidi]

4719  Luśin  Lucin  Лучиндан  Luśin [akc. Luśin] (i. m.) — (kal.) <i>Lučindan, Sv. Lukai> ◊ Luśinu a fuost sîrbatuarĭa lupilor, nu s-a lukrat ńimika să nu manînśe lupi vićiļi — <i>Lučindan je bio vučji praznik, nije se radilo ništa da vuci ne bi klali stokui> ◊ đi la Luśin s-a slubaḑît kîmpu, a putut sî sa paskă vićiļi đarîndu pin sat, fara ńiśun otar — <i>na Lučindan su se oslobađala polja, mogla je stoka da se napasa svuda po selu, bez ikakve ogradei> [Por.] ∞ luśi   [Vidi]

5488  ļaspiđe  lespede  плоча  ļaspiđe (mn. ļaspi) [akc. ļaspiđe] (i. ž.) — <i>ploča, obično kamena; pljoskai> ◊ ļaspiđa ĭe pĭatră lată, spuțîrĭe șî totîrlată— <i>ploča je pljosnat, širok i okrugao kameni> ◊ mormînțî aĭ batrîń, a fuost astrukaț ku ļaspiḑ — <i>stari grobovi bili su pokriveni kamenim pločai> [Por.]  [Vidi]

3460  ļau  leu  леј  ļau (mn. ļeĭ) [akc. ļau] (i. m.) — 1. (mon.) <i>lej, rumunska nacionalna monetai> ◊ nu vreaduĭe ńiś un ļau — <i>ne vredi ni jedan leji> 2. (fig.) (u izr.) <i>o svom trošku; za svoj groš; po svom ćefui> ◊ mă duk unđe vreau dă ľau mieu — <i>idem gde hoću za svoj groši> ◊ s-a-nbatat șî kată să-ĭ kînće una numa dî ľau luĭ — <i>napio se, i traži da mu otpeva jednu samo po njegovom ćefui> [Bran.] ♦ dij. var. ļiu [GPek][Por.] ∞ ban  [Vidi]

4939  ļegana  legăna  љуљати  ļegana (ĭuo ļagîn, ĭel ļagînă) [akc. ļegana] (gl. p. ref.) — <i>ljuljati, njihatii> ◊ muma ļagînă kopilu în ļagîn să-l adoarmă — <i>majka ljulja dete u kolevci da ga uspavai> ◊ vîntu ļagînă krĭanźîļi în ļemn — <i>vetar njiše grane na drvećui> ◊ uomo-l bĭețîuos traźe piśuariļi dupa ĭel șî sa ļagînă kînd mĭarźe — <i>pijan čovek vuče noge za sobom i ljulja se dok idei> ♦ var. ļigana [Por.]  [Vidi]

6223  ļegat  legat  веzан  ļegat (ļegată) (mn. ļegaț, ļegaće) [akc. ļegat] (prid.) — 1. <i>vezani> ◊ vaka pașće ļegată đi par — <i>krava pase vezana za kolaci> ◊ ļegat țapîn, nu puaće skapa — <i>čvrsto je vezan, ne može utećii> 2. (mag) <i>impotentani> ◊ ļegat ĭe đi ibuomńikă, kare ĭ-a fakut momuaće ku vrîžîtuoriļi, sî nu puată avĭa ńimika ku alće muĭerĭ — <i>vezan je od strane ljubavnice, koja ga je začarala sa vračarama, da ne može imati ništa sa drugim ženamai> ♦ supr. đizļegat [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

67  ļegin  lighean  лавор  ļegin (mn. ļegiń) [akc. ļegin] (i. m.) — (mobil.) <i>lavor, posuda za umivanje i pranje, od metala ili plastikei> ◊ ļeginu ku apă — <i>lavor sa vodomi> (s. Zlot) ♦ / < tur. liğen, legen [Crn.] ♦ dij. var. ļigĭan [Kmp.]   [Vidi]

4878  ļemn  lemn  ковчег  ļemn2 (mn. ļemńe) [akc. ļemn] (i. s.) — <i>kovčeg, pogrebni sanduki> ◊ pĭ-al mort ăl pun ăn ļemn, șă-l îngroapă — <i>pokojnika stavljaju u kovčeg, i sahranjujui> ♦ sin. sanduk (Podvrška), săndîk (Kladušnica) [Dun.] ♦ dij. sin. ļagîn [Por.]  [Vidi]

5686  ļenuos  lenos  лењ  ļenuos (ļenuasă) (mn. ļenuoș, ļenuasă) [akc. ļenuos] (prid.) — <i>lenji> ◊ kum să nu fiĭe saraś kînd ĭe uomu ļenuos, muĭarĭa ļenuasă da șî kopiĭi tuoț ļenuoș — <i>kako da ne budu siromašni kad je muž lenj, žena lenja i sva deca lenjai> ♦ supr. vrĭańik [Por.] ∞ ļeńa  [Vidi]

5684  ļeńa  lene  лењост  ļeńa (mn.) [akc. ļeńa] (i. ž.) — <i>lenjosti> ◊ ļeńa ĭe o buală kare nu duare, sa kapîtă kînd sa pĭarđe vuoĭa đi fiĭe-śe lukru — <i>lenjost je bolest koja ne boli, dobija se kad se izgubi volja za bilo kakav posaoi> ♦ var. ļańe [Por.]   [Vidi]

2941  ļesńe  lesne  лако  ļesńe [akc. ļesńe] (pril.) — <i>lako, bez naporai> ◊ tare đi kap, nu ĭeș ļesńe ku ĭel în kîpatîń — <i>tvrdoglav, nećeš lako s njim izaći na kraji> ◊ ļesńe sa goļașće saku, amunka sa umplă — <i>lako se džak prazni, teško se punii> ◊ ažuns vrĭamĭa grĭa, la ńima nuĭe ļesńe — <i>stiglo je zlo vreme, nikom nije lakoi> ◊ măĭ ļesńe ĭe țîĭe, kî ĭeș ćinîr — <i>lakše je tebi, jer si mladi> ♦ sin. ușuor ♦ supr. amunka [Por.]   [Vidi]

6151  ļesńi  lesni  олакшати  ļesńi (ĭuo ļesńesk, ĭel ļesńiașće) [akc. ļesńi](gl.) — (ret.) <i>olakšatii> ◊ veńiră ažutuori, șă ńi ļesńiră lukru — <i>dođoše pomagači, i olakšaše nam posaoi> ♦ sin. ușura [Por.] ∞ ļesńe  [Vidi]

4330  ļeșînat  leșinat  онесвешћен  ļeșînat (ļeșînată) (mn. ļeșînaț, ļeșînaće) [akc. ļeșînat] (prid.) — (med.) <i>onesvešćen, komirani> ◊ ḑaśe trînćit pi șîaļe, nu sa șćiĭe dar ĭe muort, or numa ļeșînat — leži nauznak na krevetu, ne zna se da li je mrtav, ili samo onesvešćen ◊ kare ḑaśe ļeșînat pi patu muorțî, sa krĭađe kă s-a dus pi lumĭa-ĭa să đa mîna ku aĭ muorț — ko komiran leži na samrtničkoj postelji, veruje se da je otišao na onaj svet da se rukuje sa mrtvima [Por.] ∞ ļeșîna  [Vidi]

2525  ļetkă  letcă  летка  ļetkă (mn. ļetke) [akc. ļetkă] (i. ž.) — (tehn.) <i>letka, ručni čekrk za namotavanje pređe na kalemovei> ◊ ļetka ĭe o brukă đi fĭer, kare sa supțîĭaḑă kîtra vîr — <i>letka je jedna metalna šipka koja je tanja prema vrhui> ◊ ļetka ĭe pusă pi un skamn đi ļiemn, întuors ku kraśi-n sus — <i>letka je stavljena na drvenu hoklicu, okrenutoj naopako (sa nogama na gore)i> ◊ ļetka đi stînga are o roćiță da dupa ĭa, đi kîtra kîpatîńo-l gruos, pi brukă ĭe înțapat un mîńiĭ đi ļiemn — <i>letka s desna ima točkič a iza njega, sa debljeg kraja, na šipku je nabijena jedna drvena drškai> ◊ kînd trăbe sî sa pună mosuoru pi ļetkă, ĭa sa skuaće în sus đi pi piśuoro-l stîng alu skamn — <i>kada treba da se stavi kalem na letku, ona se desnim krajem povuče na gore sa noge hoklicei> ◊ ļetkă sa skuaće șî ku vîru, șî pi ĭel sa bagă mosuoru, șî sa traźe pănă lînga roćiță — <i>letki se izvuče i vrh, i na njega se nabije kalem, koji se navuče sve do točkićai> ◊ ļetka sa-nvîrćiașće ku palma, kare sa traźe pista mîńiĭ — <i>letka se okreće šakom, koja se prevlači preko drškei> ◊ kare muĭare avut uom măĭ vrĭańik, ĭel ĭ-a fakut șagîrt, sî nu sa nîkažîaskă ku ļietka, kă ku ĭa lukru a fuost grĭeu — <i>koja žena je imala vrednog muža, on joj je pravio čekrk, da se ne bi mučila letkom, jer je rad na njoj bio težaki> ♦ var. ļietkă ♦ up. șagîrt, sukală [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4327  ļeșîna  leșina  онесвестити  ļeșîna (ĭuo ļeșîn, ĭel ļeșînă) [akc. ļeșîna] (gl. n.) — (med.) <i>onesvestiti se, izgubiti svest, onemoćatii> ◊ a ļeșînat đi rîs — <i>onesvestio se od smeha, zacenio sei> ◊ đi vrĭamĭa đi rat, ńi ļeșîna kopiĭi đi fuame — <i>za vreme rata onesvešćivala su nam se deca od gladii> ◊ la batut, la batut, șî nu s-a lasat ńiś kînd l-a ļeșînat ku bataĭa — <i>tukao ga je, tukao, i i><i><i>nije prekidao i>ni kad ga je onesvestio batinamai> [Por.]  [Vidi]

4329  ļeșînatură  leșinătură  мрцина  ļeșînatură (mn. ļeșînaturĭ) [akc. ļeșînatură] (i. ž.) — (ret.) (fig.) <i>mrcina, lenčugai> ◊ s-a bulnavit đi ļiańe, șî numa ḑaśe ka ļeșînatura — <i>razboleo se od lenjosti, i samo leži kao mrcinai> ◊ n-ol kĭamă ńima la lukru, kă đarîndu s-a aratat ka o ļeșînatură mare — <i>niko ga više ne zove na posao, jer se svuda pokazao kao velika lenčugai> [Por.] ∞ ļeșîna  [Vidi]

2730  ļiak  oleacă  нимало  ļiak2 [akc. ļiak] (prid.) (nepr.) — (za količinu) <i>nimalo; vrlo malo: trunka, zrncei> ◊ nuĭe ļiak đi sare în kasă — <i>nema trunke soli u kućii> ◊ a veńit ĭarna, da nuĭe ļiak đi kukuruḑ în puod — <i>stigla je zima, a nema zrnce kukuruza na tavanui> ◊ (u izr.) nuĭe ļiak — <i>nema ničegai> ♦ var. ļak ♦ sin. pik, praf [Por.]  [Vidi]

3091  ļiak  leac  лек  ļiak1 (mn. ļiakurĭ) [akc. ļiak] (i. s.) — (med.) <i>leki> ◊ đi buala rîa ļiak ĭastă numa la vrîžîtuorĭ — <i>od padavice leka ima samo kod vračarai> ♦ var. ļak ♦ sin. momuată [Por.] ∞ ļikui  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3474  ļidovĭană  lidoveană ?  Аљудовчанка  ļidovĭană (mn. ļidovĭeńe) [akc. ļidovĭană] (i. ž.) — (etn.) Aljudovčanka, žena iz vlaškog sela Aljudova ◊ ļidovĭană ĭe muĭare dăn Ļidovă — <i>Aljudovčanka je žena iz Aljudovai> ♦ up. ļidovĭan [Mlava] ∞ Ļidоvă   [Vidi]

550  Ļidоvă  Aljudovo  Аљудово  Ļidоvă [akc. Ļidоvă] (i. ž.) — (ojk.) <i>Aljudovo, vlaško selo u Mlavi, opština Malo Crniće, sa 159 stanovnika na popisu iz 2002. godine; naseljeno je Vlasima Ungurjanima, poreklom iz Banata i Vlaškei> ◊ uńi iĭ ḑîk la sat Ļidovă, uńi Ļidvă, kare lu kum iĭ vińe — <i>jedni selo zovu Ljidovo, neki Ljidvo, kome kako dođei> [Mlava]   [Vidi]

706  ļifuritură  lifuitură ?  лапрдање  ļifuritură (mn. ļifuriturĭ) [akc. ļifuritură] (i. ž.) — <i>laprdanje, brbljarija, izgovorena gluposti> ◊ o gramadă đi ļifuriturĭ aĭ s-auḑ đi la ĭel — <iitavu gomilu brbljarija možeš čuti od njegai> ◊ mĭ-a spus o lifuritură prĭa marĭe — <i>rekao mi je jednu preveliku gluposti> [Crn.] ♦ var. dij. ļofaĭtură [Por.] ∞ ļifuri  [Vidi]

5742  ļigana  legăna  развући  ļigana (ĭuo ļigańeḑ, ĭel ļigańaḑă) [akc. ļigana] (gl. p.) — (o muziciranju) <i>razvući, otegnuti, lagano svirati ili pevatii> ◊ kînćiku đi duor sa ļigańaḑă kînd sa kîntă, kă dupa ĭel nu sa žuakă, numa sa askultă, să tuńe în sufļit șă să lovĭaskă în ińimă — <i>pesma čežnje peva se lagano, jer se za njom ne igra, nego se sluša, da uđe u dušu ida pogodi u srcei> ♦ sin. trîgana [Por.]  [Vidi]

5741  ļiganat  legănat  отегнут  ļiganat (ļiganată) (mn. ļiganaț, ļiganaće) [akc. ļiganat] (prid.) — (o muziciranju) <i>otegnut, lagan, razvučen; melodičani> ◊ kînćik fećesk, batrîn, kîntat dupa viće, sa kînta ļiganat, trîganat, ku glas supțîrĭel sî sa audă la đeparće — <i>devojačka pesma, stara, pevana za stokom, peva se otegnuto, treperavo, visokim glasom da se čuje nadalekoi> ◊ kînćiśe or vĭarsîśe đi duor, tuaće sa kîntă ļiganat șî trîganat — <i>sve pesme i melodije čežnje, pevaju se otegnuto i treperavoi> [Por.] ∞ ļigana  [Vidi]

4331  ļigatură  ligatură  веза  ļigatură (mn. ļigaturĭ) [akc. ļigatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) <i>veza između dva elementai> ◊ a fakut ļigatură đi ćiĭ, șî ku ĭa a ļegat snuopi đi grîu — <i>pravili su vezu od like, i njome su vezivali snopove žitai> ◊ kîńi a ļegat sara ku lanțu, fakuț đi țîgań, kă aĭa a fuost ļigatură țapînă — <i>pse su uveče vezivali lancem, koji su pravili Cigani, jer je to bila najjača vezai> 2. <i>povez, boščai> ◊ baba a pitulat bańi într-o ļigatură đi kîrpă batrînă, ama kopiĭi a gasît șî ĭ-a luvat — <i>baba je krila novac u jednom povezu od stare marame, ali su ga deca našla i uzelai> 3. (soc.) (ret.) <i>odnos, veza među ljidimai> ◊ ĭa s-a źurat în kopiĭ kă întra iĭ n-a fuost ńiś o ļigatură — <i>ona se zaklela u decu da među njima nije bilo nikakve vezei> [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

6228  ļigutui  legatui  веzати  ļigutui (ĭuo ļigutuĭesk, ĭel ļigutuĭașće) [akc. ļigutui] (gl. p. ref.) — (folk.) (zast.) (o miru) <i>vezati, sklopitii> ◊ (stih) anu, anu triḑăś-ș-patru, kînd s-a dus a nuostru kraļe, paśa să ļigutuĭaska — <i>u godini trijesčetvrtoj, kad je otišao naš nam kralju, mir da sklopi i da vežei> ◊ pi anuostru kraļe Aļiksandru la omorît kînd s-a dus în țăriļi strîńe să ļigutuĭaskă paśa — <i>našeg kralja Aleksandra ubili su kad je otišao u strane države da sklopi miri> [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

3092  ļikui  lekui  лечити  ļikui (ĭuo ļiekuĭ, ĭel ļiekuĭe) [akc. ļikui] (gl. p. ref.) — (med.) <i>lečiti, izlečitii> ◊ n-a putut duokturi ńimika, da vrîžîtuarĭa ma ļikui đi pi fuga — <i>lekari nisu mogli ništa, a vračara me je izlečia na brzinui> ♦ var. ļekui [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3093  ļikuit  lecuit  лечен  ļikuit (ļikui) (mn. ļikuiț, ļikuiće) [akc. ļikuit] (prid.) — (med.) <i>lečen, izlečeni> ◊ fara mită, nup puoț fi ļikuit bun ńiśunđe — <i>bez mita, ne možeš biti dobro lečen nigdei> ♦ var. ļekuit [Por.] ∞ ļikui  [Vidi]

6204  ļikura  licura  сјајити  ļikura (ĭuo ļikur, ĭel ļikură) [akc. ļikura] (gl. p.) — <i>sjajiti, svetletii> ◊ ļikură stăļiļi pi śĭer sańin — <i>sjaje zvezde na vedrom nebui> ◊ kînd vĭađe gramada đi bań, iĭ ļikură uoki ka la mîț — <i>kad vidi gomilu novca, sjaje joj oči kao mačkii> ♦ sin. viđera [Por.]  [Vidi]

6205  ļikuriś  licurici  свитац  ļikuriś (mn. ļikuriś) [akc. ļikuriś] (i. m.) — (ent.) <i>svitac (Lampyris noctiluca)i> ◊ ļikuriś ĭe guangă kare zbuară sara, pi vrĭamĭa đi kosît or đi sîśarat, da kuru iĭ ļikură ka lumanarĭa aprinsă — <i>svitac je buba koja leti uveče, u doba kosidbe ili žetve, a zadnjica mu svetli kao upaljena svećai> ◊ ļikuriśi nu ļikură una-ntruuna, numa s-a stîng, s-aprind, s-a stîng, s-aprind — <i>svici ne svetle neprekidno, nego se pale i gase, pale i gasei> [Por.] ♦ dij. var. likuričipikovo) [Tim.] ∞ ļikura  [Vidi]

3000  ļimbă  limbă  језик  ļimbă (mn. ļimbĭ) [akc. ļimbă] (i. ž.) — <i>jeziki> 1. (anat.) <i>govorni organi> ◊ ļimbă ĭe un parśel đi karńe, lunguĭat, kare îmblă pin gură, ș-ažută la uom să vorbĭaskă înțaļes — <i>jezik je duguljasto parče mesa, koje se kreće po ustima, i pomaže čoveku da govori razgovetnoi> 2. (tehn.) <i>delovi naprava nalik na jezik, jezičaki> ◊ ļimbă la kîtaramă, la kĭaĭa đi bîtrîńață đi koļibă șî đi muară, la kîrļig đi lanț đi fĭer, șî alta — <i>jezičak na kopči kaiša, na starinskim ključevima za kolibe i vodenice, na kukama metalnih lanaca, i dr.i> 3. (bot.) <i>jezikolike biljkei> ◊ ļimba-uoi — <i>bokvica (Plantago major)i> 4. (fig.) <i>sredstvo komunikacijei> ◊ în strinataće, zauĭț ĭuta șî ļimba mumi — <i>u tuđini, brzo zaboraviš i maternji jeziki> ◊ ļimba nuastră sa kĭamă, đi kînd ĭe vaku șî aminu, ļimba rumîńaskă — <i>naš jezik se zove, od kad je sveta i veka, vlaški jeziki> ◊ ļimba ĭe viĭe numa păn’ sa vorbĭașće ku ĭa — <i>jezik je živ samo dok se njime govorii> ◊ rumîńi aĭ nuoștri s-a kakat pi ļimbă, ļi rușîńe s-o vorbĭaskă, ș-a lasato s-o pisaḑă ļimba sîrbĭaskă — <i>naši Vlasi su posrali svoj jezik, srame se da ga govore, pa su pustili da ga pregazi srpski jeziki> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3096  ļimbrik  limbric  дечја глиста  ļimbrik (mn. ļimbriś) [akc. ļimbrik] (i. m.) — (zool.) <i>dečja glista (Ascaris lumbricoides)i> ◊ ļimbriku samînă la rîmă lungă, ăl au kopiĭi aĭ miś — <i>dečja glista liči na dugačku glistu, imaju je mala decai> [Por.]  [Vidi]

6225  ļimbuță  limbuță  јеzичак  ļimbuță (mn. ļimbuț) [akc. ļimbuță] (i. ž.) — (demin.) <i>jezičaki> ◊ daĭkuța are dulśe ļimbuță — <i>draganče ima slatko jezičei> [Por.] ∞ ļimbă   [Vidi]

5370  ļimburuș  limburuș  ресица  ļimburuș (mn. ļimburușă) [akc. ļimburuș] (i. s.) — (anat.) <i>resica u grlu (Uvula); jezičaki> ◊ ļimburușu la uom ĭe la îngițîtuare, șă-ĭ ažuta kînd îngiće — <i>resica je kod čoveka u grlu, i pomaže mu kad gutai> ♦ / (demin.) <ļimbă [Por.] ∞ ļimbă  [Vidi]

3162  ļinđik  lindic  сикиљ  ļiik (mn. ļiiśe) [akc. ļiik] (i. s.) — (anat.) <i>sikilj, dražica; klitorisi> ◊ ļiiku ĭe un ruonț vermișuor mik șî muaļe, đisupra đi pizdă, tras întra buḑîļi a ĭeĭ — <i>sikilj je mali, hrskavičavi crvuljak iznad pičke, uvučen među njene usminei> ◊ kînd uomu pipiļașće ļiiku ku mîna, or ăl ļinźe ku ļimba, lu muĭare ĭe tare frumuos — <i>kada muškarac rukom miluje sikilj, ili ga liže jezikom, ženi je jako lepoi> [Por.] ∞ pizdă  [Vidi]

4408  ļingău  lingău  изјелица  ļingău (mn. ļingăĭ) [akc. ļingău] (i. m.) — <i>izjelica, alavkoi> ◊ ļingău ĭe uom kare manînkă mult șă alaviśuos, măĭ đes pi la gostîĭe strińe, la kare vińe ńikemat — <i>izjelica je čovek koji mnogo i alavo jede, naročito na tuđim gozbama, na koje dolazi nezvani> [Por.] ♦ dij. sin. gostuoń [GPek] ∞ ļinźa   [Vidi]

4410  ļins  lins  олизан  ļins (ļinsă) (mn. ļi, ļinsă) [akc. ļins] (prid.) — <i>olizani> ◊ a ļins strakina ku pasuĭ pănă la fund, ș-a măĭ katat șîmăĭ — <i>olizali panicu sa pasuljem do kraja, i tražili još i> [Por.] ∞ ļinźa   [Vidi]

4409  ļinźa  linge  лизати  ļinźa (ĭuo ļing, ĭel ļinźe) [akc. ļia] (gl. p. ref.) — 1. <i>lizati, olizati; oblizivati sei> ◊ vaka dupa śe fată, ĭa măĭ întîń îș ļinźe vițălu — <i>krava po teljenju prvo oliže svoje telei> ◊ kum a vaḑut friptura pi masă, înśepu sî sa ļingă pi buḑă — <iim je video pečenje na stolu, poče da oblizuje usnei> 2. (fig.) — <i>slizati se, biti blizak, povezan, slagati se dobroi> ◊ s-a ļing uńi pi alțî, ș-akuma nu puaće ńiś draku să-ĭ đispartă — <i>slizali se jedni s drugima, i sada ni đavo ne može da ih razdvojii> [Por.]   [Vidi]

3021  ļipi  lipi  лепити  ļipi (ĭuo ļipĭesk, ĭel ļipĭașće) [akc. ļipi] (gl. p. ref.) — 1. <i>lepiti (se), zalepiti (se)i> ◊ ma duk să-ĭ ļipĭesk o palmă — <i>idem da mu zalepim jedan šamari> ◊ guma imuasă nu sa ļipĭașće bińe — <i>prljava guma ne lepi se dobroi> ♦ supr. điipi 2. <i>osloniti se, nasloniti sei> ◊ nu ći ļipi đi parĭaće, kî ĭe vîruit đi kurînd — <i>ne naslanjaj se na zid, jer je okrečen skoroi> [Por.]   [Vidi]

3024  ļipituare  lipitoare  пијавица  ļipituare (mn. ļipituorĭ) [akc. ļipituare] (i. ž.) — (zool.) <i>pijavica (Hirundo)i> ◊ ļipituarĭa ĭe o žuavină ļigauă, samînă ku rîmă șî traĭașće în apă — <i>pijavica je ljigava životinja, liči na glistu i živi u vodii> ◊ ku ļipituoriļi đemult s-a ļikuit lumĭa, ļ-a pus la luok dureruos, să sugă sînźiļi pin pĭaļe — <i>sa pijavicama su se nekad lečili ljudi, stavljali su ih na bolno mesto da kroz kožu sišu krvi> [Por.] ∞ ļipi  [Vidi]

2797  ļiskovĭan  liscovean ?  Лесковљанин  ļiskovĭan (mn. ļiskovĭeń) [akc. Ļiskovĭan] (i. m.) — (etn.) <i>Leskovljanin, stanovnik sela Leskovo u opštini Majdanpeki> ◊ ļiskovĭeńi au vuoz, ku kare puot să drumîĭe đi Măĭdan, or đi Buor — <i>Leskovljani imaju voz, kojim mogu da putuju za Majdanpek, ili Bori> ◊ mulț ļiskovĭeń au kăș șî-n sat, șî pi śuoś — <i>mnogi Leskovljani imaju kuće i u selu, i po brdimai> ♦ up. ļiskovĭană — <i>Leskovljankai> [GPek] ∞ Ļiskuauă   [Vidi]

2796  Ļiskuauă  Liscoa ?  Лесково  Ļiskuauă [akc. Ļiskuauă] (i. ž.) — (ojk.) <i>Leskovo, vlaško selo u opštini Majdanpeki> ◊ Ļiskuaua ĭe sat mik, răsfirat, în vaļa Pĭekuluĭ al đi Sus — <i>Leskovo je malo, raštrkano selo, u dolini Gornjeg Pekai> ◊ la popiso-l đi la urmă (2011.) avut numa 348 đi inș, đin kare s-a skris kă sînt sîrbĭ 88, da rumîń 189; 22 nu s-a skris śe sînt, dakă sa șćiĭe kă ĭe satu gata tuot rumîńesk — <i>na zadnjem popisu (2011.) imalo je samo 348 stanovnika, od kojih su se kao Srbi upisali 88, a kao Vlasi 189; 22 se nisu izjasnili šta su, iako se zna da je selo gotovo celo vlaškoi> ◊ numiļi satuluĭ ĭe sîrbĭesk, đi la ļiemn „leska” kare ĭe pi rumîńașće „alun” — <i>ime sela je srpsko, od drveta „leska”, koje je na vlaškom „aluni>” ♦ var. inov. Ļiskuavă [GPek]   [Vidi]

3467  ļiu  leu  леј  ļiu (mn. ļiĭ) [akc. ļiu] (i. m.) — (mon.) <i>leji> ◊ ļiĭ sînt bań duș đin Rumîńiĭe, ama, pin povĭeșćiļi lu aĭ batrîń, ku iĭ s-a kumparat ș-aiśa, în Sîrbiĭe — <i>leji su novci doneti iz Vlaške, ali, prema pričanju starih, sa njima se trgovalo i ovde, u Srbijii> ◊ un ļiu avut doaḑăś đi parîaļe — <i>jedan lej je imao dvadeset parai> [GPek] ♦ dij. var. ļau (Bran.) ∞ ban  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6298  ļivađe  livadă  ливада  ļivađe (mn. ļivĭeḑ) [akc. ļivađe] (i. ž.) — <i>livadai> ◊ ļivađe ĭe kîmp ku ĭarbă đi kosît șî đi paskut — <i>livada je polje sa travom za košenje i ispašui> ◊ oĭari aĭ batrîń, kare a trait pi munț, n-avut ļivĭeḑ đi fîn șî đi popașî đi ažuns, șî ļ-a fakut ku pîržuaļe — <i>stari stočari, koji su živeli po planinama, nisu imali dovoljno livada za seno i ispašu, pa su ih pravili paljevinamai> [Por.]  [Vidi]

2031  ļordarĭ  leurdar  сремужњак  ļordarĭ (mn. ļordarĭe) [akc. ļordarĭ] (i. s.) — (bot.) <i>sremužnjak, područje gde uspeva sremuž, divlji luki> ◊ ļordarĭļi sînt loukurĭ rare, kă ļuorda kată pomînt adîns, nu krĭașće fiĭe unđe — <i>sremužnjaci su retka mesta, jer sremuž traži posebno zemljište, ne raste bilo gdei> ◊ în aritu nuostru, kît ĭuo șćiu, ļordarĭ ĭastă la Dîbiļug lînga Măĭdan, la Tanda la Guol, la Miruoś șî la Țrnivîr kîtra Lazńița — <i>u našem kraju, koliko ja znam, i><i><i>sremušnjaka ima i>samo u Debelom Lugu kod Majdanpeka, u Tandi na Deli-Jovanu, na Miroču i na Crnom Vrhu prema Laznicii> (Jasikovo) [GPek] ∞ ļuordă  [Vidi]

3366  ļoșćan  leoștean  селен  ļoșćan (mn. ļoșćeń) [akc. ļoșćan] (i. m.) — (bot.) <i>selen (Levisticum officinale)i> ◊ ļoșćanuĭe buĭađe naltă ku fluorĭ galbińe, înkrĭengaraće, kare krĭașće numa pin bașćiaļe — <i>selen je visoka biljka sa razgranatim žutim cvetom, koja raste samo po baštamai> ◊ ļoșćanu, ku alće buĭeḑ, sa puńe în uruĭala uoiluor la Sînźuorḑ, să aĭbă uoĭļi lapće măĭ mult la mîsurat — <i>selen se, sa drugim biljkama, stavlja ju jarmu kojom se krme ovce na Đurđevdan, da imaju više mleka pri merenjui> ◊ kînd sa mulg uoļi la Sînźuorḑ ļoșćanu sa ļagă la gura gaļețî, ș-aśiĭa ramîńe pămă nu sa mulg uoiļi tuaće — <i> kad se ovce muzu na Đurđevdan, selen se vezuje za obod vedra, i tu stoji dok se sve ovce ne pomuzui> ♦ var. oļeșćan [Por.]  [Vidi]

2030  ļuordă  leurdă  сремуж  ļuordă (mn. ļuorḑ) [akc. ļuordă] (i. ž.) — (bot.) <i>sremuž, cremuž; sremuš, divlji luk (Allium ursinum), samonikla šumska biljka iz porodice ljiljanai> ◊ ļuorda nu krĭașće fiĭe unđe, numa pi padurĭe în kîrșuaće — <i>sremuž ne raste bilo gde, već samo u šumi po krševimai> ◊ ļuordă ĭe un fĭeļ đi usturuoĭ sĭrbaćik — <i>sremuš je vrsta divljeg lukai> ◊ la nuoĭ ļuorda dă numa ăn Dîbiļug, la Kîlgarița — <i>kod nas sremuš raste samo na Kaluđerici u Debeliom Lugui> (Debeli Lug) [GPek] ◊ ļuorda krĭașće șî la Tanda, la munće la Golol Mik, la luok kare sa kĭamă Pađina ku ļuordă — <i>sremuš raste i u Tandi, u planini na Malom Golu, na mestu koje se zove Padina sa sremušomi> ◊ ļuorda sa manînkă numa pănă-n fluarĭe — <i>sremuš se jede samo dok ne procvetai> (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ļordă [Buf.]  [Vidi]

3700  ļеșîĭе  leșie  цеђ  ļеșîĭе (mn. ļеșîĭ) [akc. ļеșîĭе] (i. ž.) — <i>ceđi> ◊ ļеșîĭa ĭe śanușă, străkurată pin țăńik đi sak, șî topită în apă fĭartă — <i>ceđ je pepeo, proceđen kroz cedilo od tkanine, i potopljen u vrelu vodui> ◊ ku ļeșîĭa s-a spalat vasurļi, rufiļi șî lumĭa, pănă nu s-a izaflat sapunu — <i>ceđom su se prali sudovi, rublje i ljudi, dok se nije otkrio sapuni> [GPek]  [Vidi]

2172  maḑîre  mazere  дивљи грашак  maḑîre (mn. maḑîrĭ) [akc. maḑîre] (i. ž.) — (bot.) <i>divlji grašak (Pisum arvense)i> ◊ maḑîrĭa are fluorĭ bilovinś, sa kunuosk đin đeparće: stau înșîraće kîći patru-śinś ka marźeļiļi, da kînd sa kuaśe, maḑîrĭa faśe postăĭś — <i>divlji grašak ima ružičaste cvetove, prepoznaju se sa daljine: stoje nanizani po pet-šest kao minđuše, a kada sazri, divlji grašak pravi mahunei> [Por.]   [Vidi]

6020  magńit  măgnituta  замишљен  magńit (magńi) (mn. magńiț, magńiće) [akc. magńit] (prid.) — (psih.) <i>zamišljen, zabrinut, setani> ◊ mĭarźe sîngur trist șî magńit, sigurat are vro grižă mare pi kap — <i>ide sam i zamišljen, sigurno ima neku veliku brigu na umui> ♦ sin. trist [Por.]  [Vidi]

5331  maĭkă  maică  свекрва  maĭkă [akc. maĭkă] (i. ž.) — (srod.) <i>svekrvai> ◊ maĭka mĭ-a fuost muĭare rîa, n-am putut ńiśkînd să ma ogođesk ku ĭa — <i>svekrva mi je bila zla žena, nisam mogla nikad da se složim sa njomi> ◊ (u izr.) taĭkă șî maĭkă — <i>svekar i svekrvai> ◊ ku maĭkî-sa nu s-a ogođit, da ku taĭkî-su s-a ogođi tare bińe — <i>sa svekrvom se nije slagala, a sa svekrom se slagala jako dobroi> ♦ (hip.) maĭa ♦ up. mumă ♦ sin. suakră [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

5097  malaĭ  mălai  проја  malaĭ (mn. malaĭe) [akc. malaĭ] (i. s.) — (nutr.) <i>projai> ◊ malaĭ sa faśe đin fańină đi kukuruḑ, în kare sa puńe kîta fańină đi grîu, șî sa plumađașće în apă fĭartă — <i>proja se pravi od kukuruznog brašna, u koje se doda malo pšeničnog, i mesi se u vreloj vodii> ◊ pin povĭeșćiļi lu aĭ batrîń, pănă n-ažuns kukuruḑu, malaĭu s-a fakut đin fańină đi miĭ — <i>prema pričanju starih, dok nije stigao kukuruz, proja se pravila od brašna prosai> ♦ up. turtă [Por.]  [Vidi]

5939  malter  maltă  малтер  malter [akc. malter] (i. m.) — <i>malteri> ◊ malter sa faśe đin var, pĭesîk șî apă, kare sa mĭastîkă pănă nu sa faśe kaș alb șî gruos ka lapćiļi — <i>malter se pravi od kreča, peska i vode, koji se mešaju sve dok se ne stvori kaša bela i gusta kao mlekoi> [Por.]   [Vidi]

28  mamaļigă  mămăligă  качамак  mamaļi (mn. mamaļiź) [akc. mamaļigă] (i. ž.) — <i>kačamak, vrsta jela od kuvanog kukuruznog brašnai> ◊ la noĭ să fače mămăļigă ďe porumbĭ ď-aĭ albi — <i>kod nas se pravi kačamak od belog kukuruzai> ◊ mămăļiga s-a mesťekat înainťe în kăldărușe în vatră — <i>kačamak se ranije mešao u kotliću na ognjištui> ♦ var. mămăļi [Kmp.] ♦ dij. sin. koļașă [Por.] ∞ koļașă   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3341  mamare  mamare  тетка, старија  mamare (mn. mamări) [akc. mamare] (i. ž.) — (fam.) <i>tetka, izraz za stariju majčinu sestrui> ◊ mamare ĭe sora mumi mĭeļem măĭ mare đe kît ĭa — <i>„mamare” je sestra moje majke, starija od njei> ♦ / (skr.) < m(um)amare < muma mare — <i>velika (ili starija) majkai> ♦ up. mami [Tim.] ∞ ńam  [Vidi]

3199  mamă  bunica  баба  mamă (mn. mame) [akc. mamă] (i. ž.) — <i>babai> 1. (srod.) <i>roditeljeva majka, bakai> ◊ nuoĭ ḑîśem mamă la muma lu muma șî la muma lu tata — <i>mi kažemo baba majčinoj i očevoj majcii> ◊ baba ĭe tuata muĭarĭa kare are ńepuoț — <i>baba je svaka žena koja ima unukei> ◊ mama mĭa ĭe babă — <i>moja baka je babai> ◊ pi mamî-mĭa a kemato Stanka — <i>moja baba se zvala Stankai> [Por.] ◊ mamă ĭe muma mumi, ore muma lu tata — <i>baba je majčina majka, ili očeva majkai> (Osnić) ◊ baba Nata ĭe mama lu Drăgomir šî mumă lu mumă-sa Kăla — <i>baba Nata je Dragomirova baba i majka njegove majke Kelei> (Krivelj) [Crn.] 2. (fam.) <i>stara žena, staricai> ◊ „mamă” ḑîśe, în taĭnă, al ćinîr la tuata famĭaĭa batrînă — <i>„baka” kaže, u razgovoru, mlađi svakoj starijoj ženii> [Por.] sin. babă ◊ ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3342  mamikă  mămică  теткица  mami (mn. mamič)[akc. mamikă] (i. ž.) — (hip.) <i>tetkica, izraz od milja za mlađu majčinu sestrui> ◊ mamikă sa zîče la sora lu muma mĭa a măĭ mikă đe kît ĭa — „<i>mamika” se kaže majčinoj sestri koja je mlađa od njei> ♦ / (skr.) < mumă mi — <i>mala majkai> ♦ up. mamare [Tim.] ∞ ńam  [Vidi]

2302  marak  marac  бедан  marak (marakă) (mn. maraś, maraśe) [akc. marak] (prid.) — <i>bedan, veoma siromašani> ◊ (u izr.) sarak-marak — <i>jadan-bedani> ◊ Tu ǐeș akuma, maǐko, sarak-marak, da la doǐ, triǐ ań kînd ći duś đ-alta držao, aǐ să fiǐ ăć-așa, muǐkă, ăć-așa! — <i>Ti si sada, majkino, jadan-bedan, a za dve tri godine, kad odeš u drugu državu, imaš da budeš samo tako, majkino, samo tako!i> ♦ up. sarak [Por.]   [Vidi]

2987  marț  marţi  уторак  marț (mn. marță) [akc. marț] (i. s.) — (kal.) <i>utoraki> ◊ marț ĭe adoĭļa ḑî în stamînă, kađe întra luńa șî mĭerkurĭa — <i>utorak je drugi dan u nedelji, pada između ponedeljka i sredei> ◊ marț ĭe ḑîua în stamînă, da marta ĭe luna în an — <i>utorak je dan u sedmici, a mart je mesec u godinii> ◊ (ver.) tota marța dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șă Rusaļe sa sîrbĭaḑă pintru buala rîa — <i>svaki utorak posle Božića, Malih poklada, Uskrsa i Rusalja se praznuje zbog padavicei> ♦ up. Marța draśiaskă, Marța vasîlor, Marța-nkuńată, Marța naruadă [Por.] ∞ stamînă  [Vidi]

3319  Marțuĭka  Marţuica  Уторкиња  Marțuĭka [akc. Marțuĭka] (i. ž.) — (zast.) (mit.) <i>Utorkinja, krava rođena u utoraki> ◊ Marțuĭka ĭe poļikră bătrîńaskă đi vakă, fakută într-o marță adînsă pi an, ama nu sa măĭ țîńe minće śe marța ĭe aĭa, șî kînd kađe — <i>Utorkinja je starinski naziv za kravu, rođenu u neki posebni utorak u toku godine, ali se više ne pamti koji je to utorak, niti kad padai> (Rudna Glava) [Por.] ◊ uńi ginđesk kî ĭe „marțuĭka” vakă kare mult n-a ļins sare, vakă tare mărțînuasă — <i>jedni misle da je „utorkinja” krava koja nije dugo lizala so, koja je jako željna solii> (Topla) [Crn.] ♦ up. mărțînuosmarț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3370  marćiń  brumar  новембар  marćiń [akc. marćiń] (i. m.) — (kal.) (izob.) <i>novembari> ◊ abĭa sa țîńe minće kă babiļi vorbĭa đi vro lună kare a kĭemato marćiń kă pi ĭa a kaḑut Marćino-l Mare — <i>jedva se pamti da su babe govorile o nekom mesecu koji se zvao „marćin” jer su u njemu padali Veliki Mratincii> ◊ marćińi aĭ babĭeș sa ogođesk ku novembru đi pi kîļindarĭu ăl bisăriśesk — <i>bapski „marćinj” podudara se sa novembrom iz crkvenog kalendarai> ◊ alt nume alu luna unsprăśiļa pi an, a fuost „rîpśuń” — <i>drugi naziv za jedanaesti mesec u godini bio je „rapčun”i> ♦ sin. rîpśuń [Por.] ♦ dij. sin. brumarĭ, brumarĭol mare [Crn.]∞ lună   [Vidi]

2739  mardafĭală  mardă  ситница  mardafĭală (mn. mardafĭelurĭ) [akc. mardafĭală] (i. ž.) — <i>sitnica, nevažna ili bezvredna stvari> ◊ mĭerg țîgańi đi la ușă la ușă ku ńișći mardafĭelurĭ în sak — <i>idu Cigani od vrata do vrata sa nekim sitnicama u džakui> [Por.]   [Vidi]

2940  mare  mare  велики  mare (mn. marĭ) [akc. mare] (prid.) — <i>velikii> ◊ uom mare, da faśe noroḑîĭ — <i>odrastao čovek, a pravi glupostii> ◊ mare uom, mulće bunatățurĭ a fakut đi lume — <i>veliki čovek, mnoga dobra dela je učinio za narodi> ◊ atita uom đi mare n-a măĭ vaḑut, kapu ka mĭerńica, da piśuariļi ka karļița — <i>toliko velikog čoveka još nisam video: glava ko merica, a noge ko koritoi> ◊ uom mare are muĭare mare — <i>veliki čovek ima veliku ženui> ◊ amarĭelurĭ marĭ a tras în traĭu luĭ — <i>velike je muke propatio u svom životui> ◊ a veńit apa mare, ș-a luvat punća — <i>nadošla je velika voda, i odnela brvnoi> ◊ asta ĭe fraćiļi mĭeu al mare — <i>ovo je moj stariji brati> ♦ supr. mik [Por.]  [Vidi]

4659  marfă  marfă  роба  marfă (mn. mărfi) [akc. marfă] (i. ž.) — (zast.) <i>robai> ◊ dugaĭa ĭe înkisă, dugaĭașu primĭașće marfa șă nu puaće să lukre ku lumĭa — <i>prodavnica je zatvorena, prodavac prima robu i ne može da radi sa ljudimai> ◊ muma s-a dus đinuapće ku marfa la piĭaț — <i>majka je orišla rano sa robom na pijaci> [Por.]  [Vidi]

2972  marime  mărime  величина  marime (mn. mari) [akc. marime] (i. ž.) — <i>veliličinai> ◊ (iron.) atîta uom đi mare đi nu-ĭ puoț măsura marimĭa — <i>toliko je veliki čovek, da mu ne možeš izmeriti veličinui> ◊ asta ĭe prĭa mare, mićikuļeḑî-ĭ marimĭa, șî sî veđem śe sî faśem — <i>ovo je preveliko, smanji mu veličinu, pa da vidimo šta ćemoi> ♦ sin. masură [Por.] ∞ mare  [Vidi]

5999  marĭeț  măreț  свечан  marĭeț (marĭață) (mn. marĭeț, marĭață) [akc. marĭeț] (prid.) — 1. (o izgledu) <i>svečan, doterani> ◊ fĭaćiļi sa înbrakat marĭeț, șî s-a dus la źuok — <i>devojke su se svečano obukle, i otišle na igrankui> 2. (psih.) <i>ponosan, gordi> ◊ Rumîńi ar trăbuĭa să fiĭe tare marĭeț kă sa gasît kă ļimba luor are pista șasă miĭe đi vuorbe — <i>Vlasi bi trebalo da budu jako ponosni što se otkrilo da njihov jezik ima preko šest hiljada rečii> [Por.] ∞ mare  [Vidi]

3356  markuș  morcov-porcesc  чичока  markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) <iičoka (Helianthus tuberosus)i> ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — <iičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom koromi> ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — <i>ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivamai> ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur —<i> krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče samai> ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — <i>krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćkui> ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — <iičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njimi> ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — <i>tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećeri> ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (Rakova Bara) [Zvizd]  [Vidi]

6056  marmur  marmur  мермер  marmur (mn.) [akc. marmur] (i. m.) — (geol.) <i>mermeri> ◊ Rumîńi aĭ batrîń adunat parśaļe đe marmur numa đe fakut momuaće — <i>stari Vlasu su skupljali komadiće mermera samo za izradu vradžbinai> ♦ up. marmuri [Por.]  [Vidi]

6308  martur  martur  сведок  martur (mn. marturĭ) [akc. martur] (i. m.) — <i>svedok, očevidaci> ◊ martur ĭe insă kare o întîmplare a vaḑut ku uoki luĭ, șî kare sa puaće žura kî ĭe aĭa śe spuńe đi întîmplarĭa-ĭa, adîvarat — <i>svedok je osoba koje je neki događaj videla svojim očima, i koja se može zakleti da je to što o tom događaju govori, istinitoi> [Por.]  [Vidi]

6309  marturiĭe  marturie  сведочење  marturiĭe (mn. marturiĭ) [akc. marturiĭe] (i. ž.) — 1. <i>svedočenjei> ◊ prĭaćinu l-a dat đi martur la vro gîlśauă ku veśinu, șî ĭel s-a dus astîḑ la oraș sî đa marturiĭa luĭ — <i>prijatelj ga je dao za svedoka u nekoj svađi sa komšijom, pa je on otišao danas u varoš da da svoje svedočenjei> 2. (rel.) <i>obred na pomanii> ◊ marturiĭa ĭe un ađet în kare muĭarĭa śe puartă pomana, ku kolaku mărturiĭi șî k-o lumanarĭe aprinsă în mînă, marturisîașće kî ĭe pomana împļińită ku tuot śe sa kată, șî sa ruagă la Suare, la Lună șî la șapće ḑîļe-n stamînă, șî la tuoț sfînțî pi nume, sî sa ĭa đi mînă șî sî kadă în źanunkĭ șî să-l skuată pĭ-al muort đi pi lumĭa-ĭa șî să-l dukă la pomană — <i>marturija je obred u kome žena koja vodi pomanu, sa marturijskim hlebom i upaljenm svećom u ruci, svedoči da je pomana postavljena sa svim što se traži, i moli Sunce, Mesec, sedam dana u nedelji i sve svece po imenu, da se uzmu za ruke, kleknu na kolena i izvuku pokojnika sa onog sveta i dovedu ga na daćui> [Por.] ∞ martur  [Vidi]

2971  maruț  măruţ  невелик  maruț (maruță) (mn. maruț, maruță) [akc. maruț] (prid.) — (dem.) <i>nevelik, malo ili neznatno veliki> ◊ maruț ĭe un kopil mik kare a kreskut kîta măĭ mult đikît vrsta luĭ — <i>„maruc” je malo dete koje je izraslo nešto više od svojih vršnjakai> ◊ avut un lukru maruț, șî ĭuta la gaćit — <i>imalo su nevelik posao, i brzo su ga svršilii> ♦ / (dem.) mare + sif. -<i>uți> [Por.] ∞ mare  [Vidi]

2977  marunt  mărunt  ситан  marunt (maruntă) (mn. marunț, marunće) [akc. marunt] (prid.) — <i>sitani> ◊ dugaĭașu n-are marunt, nu-ntuarśe kusuru la lume — <i>prodavac nema sitno, ne vraća kusur ljudimai> ◊ kukuruḑu ano-sta are buobe tare marunće — <i>kukuruz ove godine ima zrna jako sitnai> ◊ sare maruntă — <i>sitna soi> [Por.] ♦ dij. var. manunt [Zvizd]  [Vidi]

3243  maruos  măros  поносан  maruos (maruasă) (mn. maruoș, maruasă) [akc. maruos] (prid.) — 1. <i>ponosani> ◊ a vorbito tuoț đi rău, ama ĭa ĭară mĭarźe maruasă pin lume, șĭ ku kapu rîđikat sa uĭtă la lume-n uokĭ — <i>svi su je ogovarali, ali ona opet ide ponosno kroz svet, i dignute glave gleda ljude u očii> ◊ fi maruos kî ĭș rumîn — <i>budi ponosan što si Vlahi> 2. <i>uobražen, oholi> ◊ (u izr.) uom maruos — <i>puvander, hvalisavi> ◊ sa faśe, sa țîńe maruos — <i>pravi se važan, duva sei> ◊ đi źaba sa faśe maruos, kî tuoț ăl șćiu kare ĭe — <i>badava se pravi važan, kad svi znaju ko jei> ♦ up. frumuos, mîndru [Por.] ∞ mare  [Vidi]

5560  marźină  margină  обала  marźi (mn. marźiń) [akc. maină] (i. ž.) — 1. <i>obalai> ◊ rîu a sapat supt marźină șî s-a fakut mare rađină — <i>rekao je potkopala obalu, i napravila duboku redinui> 2. <i>stranai> ◊ kînd s-a luvat la bataĭe, ĭel s-a tras la marźină — <i>kad su počeli da se biju, on se povukao u stranui> ♦ sin. parće 3. <i>okrajaki> ◊ a fakut învățu sî taĭe kodru mare đin marźina pîńi — <i>navikao je da odseče veliko parče od okrajka hlebai> 3. <i>granica, merai> ◊ atîta ĭe puork đi mare, đi puort ļuĭ n-are ńiś-o marźină kînd ĭasă-n lumĭe — <i>toliko je velika svinja da njegovo ponašanje nema nikakvu granicu kad izađe među ljudei> [Por.]  [Vidi]

4141  maskur  mascur  вепар  maskur (mn. maskurĭ) [akc. maskur] (i. m.) — (zool.) <i>vepari> ◊ maskur ku vĭeru ĭe tot una, purśel ńiskopit, lasat đe priplod — <i>maskur i vepar su isto, neuškopljeno svinjče, ostavljeno za priplodi> ◊ mînă skruafa la maskur — <i>tera krmaču kod veprai> ♦ sin. vĭer, veroćik [Por.] ∞ puork  [Vidi]

3589  masură  măsură  мера  masură (mn. masurĭ) [akc. masură] (i. ž.) — <i>mera, veličina određena u nekoj mernoj jedinicii> ◊ masura đi lapće la baśiĭe a fuost vadra șî okaua — <i>mera za mleko na bačiji bila je vedricai> ◊ (u izr.) la masură — <i>po meri; na brojui> [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

2804  mașćuaĭkă  măștihoaie  маћеха  mașćuaĭkă (mn. mașćuoĭś) [akc. mașćuaĭkă] (i. ž.) — <i>maćehai> ◊ muma mĭ-a murit la nașćire, tata s-a pronsurat, ș-am krĭeskut ku mașćuaĭkă —<i> majka mije umrla na porođaju, otac se ponovo oženio, i ja sam odrastao sa maćehomi> ♦ var. skr. mașće ◊ mumă vitrîgă — <i>maćehai> ◊ tată vitrîg — <i>očuhi> [GPek] ∞ ńam  [Vidi]

3314  maśuok  mârtan  мачак  maśuok (mn. maśuoś) [akc. maśuok] (i. m.) — (zool.) <i>mačaki> ◊ maśuoku ĭe parĭakĭa mîțî barbațîaskă, vuorba ĭe pastrată pin kînćiśe — <i>mačak je mačkin muški parnjak, reč je sačuvana u pesmamai> ◊ sin. mîrtan [Por.] ∞ mîț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4308  matană  unealtă  алат  matană (mn. matańe) [akc. matană] (i. ž.) — (tehn.) <i>alat, pribor, opremai> ◊ maĭsturu s-a dus mîńios, ș-a lasat matańiļi luĭ sprînžîće în tuaće părțîļi — <i>majstor je otišao ljut, i ostavio svoj alat rasturen na sve stranei> ◊ spuńe maĭsturu kă puaće să ogođaskă, ma n-a luvat vro matană adînsă fara kare nu puaće să lukre — <i>kaže majstor da može da popravi, ali nije poneo neku posebnu alatku bez koje ne može da radii> [Por.] ∞ mîtańi  [Vidi]

2990  matasă  matasă  свила  matasă (mn. matăsurĭ) [akc. matasă] (i. ž.) — <i>svilai> ◊ matasă ĭe pînḑă luśituare, supțîrĭe, ńaćidă șî muaļe, țasută đin ață kare ļi faśe o guangă śe s-arańiaśće ku frunḑa đi dud — <i>svila je meko, tanko, glatko i sjajno platno, izatkano od konca koji pravi jedna buba, koja se hrani dudovim lišćemi> ◊ đin matasă măĭ mult s-a fakut kimĭeș đi baĭeț măĭ gîzdoćiń, șî śupaźe șî kîrpe muĭerĭeșć, ama ĭară đii gîzdoćiń — <i>od svile se najviše pravile košulje za bogatije momke, i ženske čupage i marame, ali opet za one bogatijei> [Por.]  [Vidi]

5850  mașînă đi trăirat  mașină de treierat  вршалица  mașînă đi trăirat [akc. mașînă đi trăirat] (sint.) — (tehn.) <i>vršalicai> ◊ mașîń đi trăirat ažuns la nuoĭ mult dupa rat — <i>vršalice su se kod nas pojavile dugo posle ratai> ◊ mașîńiļi đi trăirat a fuost marĭ șî grĭaļe, da drumurļi nuaștre pi śuoś a fuost prĭa-ngușće đi ĭaļe — <i>vršalice su bile velike i teške, a naši planinski putevi preuski za njihi> ◊ mașîna đi trăirat a mînato pista o kurauă lungă un motuor la naft, kare l-a kĭemat „aran” — <i>vršalicu je terao preko dugačkog kaiša jedan motor na naftu, koji se zvao „aran”i> ♦ sin. drĭeș ♦ up. gĭep [Por.] ∞ mașînă  [Vidi]

2489  măldar  maldăr  сноп  măldar (mn. măldarĭ) [akc. măldar] (i. m.) — <i>snop, uvezani naramak tuluzinei> ◊ dupa śe kuļieź kukuruzu, tuļeńi iĭ taĭ șî faś măldar, kăt puoț să ĭaĭ ăn brață, șă-l ļieź ku nuĭauă đi salkă — <i>posle berbe kukuruza, poseku se stabljike i napravi snop, koliko možeš da poneseš u naručju, i povežeš ga vrbovim prutom i>◊ dupa śe gaćieșć luoku, aduń măldari, șî-ĭ faś glugă — <i>kad požanješ njivu, sakupiš snoplje, i napraviš kopui> [Crn.] ◊ sa adună vro ḑăśe-unsprăś măldarĭ șî sa faśe o glugă — <i>skupi se deset-jedanaest snopova i napravi se jedna kopa šaše (Plavna)i> [Pad.] ◊ țîn minće, kînd am fuost mik, m-am dus ku tata la muară, șî ĭel ăn spuńe: „Dăĭ un mîldarĭ đi tuļeń la o vakă, alalt mîldarĭ la laltă!” — <i>pamtim, kad sam bio mali, išao sam sa ocem na vodenicu, i on mi kaže: „Daj jedan snop tuluzine jednoj kravi, a dugi snop drugoj!”i> (Tanda) ♦ sin. val (Crnajka), braț (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

2809  mărțînuos  mărţânos  ускраћен  mărțînuos (mărțînuasă) (mn. mărțînuoș, mărțînuasă) [akc. mărțînuos] (prid.) — 1. <i>uskraćen, osujećen, ometen u zadovoljenju neke potrebei> a. (o stoci) <i>koji nema soli, kome nije data soi> ◊ oaĭa mărțînoasă nu puaće mult să rabđe — <i>ovca bez soli ne može dugo da trpii> (Krivelj) [Crn.] b. (o čoveku) <i>kome je osujećena neka jaka potrebai> ◊ mărțînuos ĭe uomu kare n-avut multă vrĭame trĭabă ku muĭarĭa, au ku ibuomńika — <i>osujećen je čovek koji nije imao duže vreme posla sa ženom, ili ljubavnicomi> (Tanda) 2. <i>željan, koji ima jaku potrebui> ◊ uoĭļi sînt mărțînuasă dupa sare — <i>ovce su željne solii> (Jasikovo) [GPek] ◊ am fuost baĭat, ńinsurat, șă am fuost rău mărțînuos dupa pîrdańika-ĭa, muĭerĭaskă — <i>bio sam momak, neoženjen, i bio sam jako željan one proklete ženske stvarii> (Tanda) ♦ dij. var. mîrțanuos [Por.]  [Vidi]

6018  măre  măre  море  măre [akc. măre](uzv.) — <i>morei> ◊ măre, kînd ĭe așa mîńiĭat, măĭ bun fuź tu đin uoki luĭ pănă aĭ vrĭame — <i>more, kad je tako ljut, bolje je beži mu ti ispred očiju dok imaš vremenai> ♦ sin. [Por.]  [Vidi]

4261  mărgăritar  mărgărit  ђурђевак  mărgăritar (mn. mărgăriťe) [akc. mărgăritar] (i. s.) — (bot.) <i>đurđevak (Loranthus europaeus)i> ◊ în Praova la sveći Gĭorge feťiļi kuļeđa mărgăritar și faťa kunuń — <i>u Prahovu su na Đurđevdan devojke brale đurđevak i plele vencei> [Kmp.]  [Vidi]

5304  mărita  mărita  удавати  mărita (ĭuo mărit, ĭel mări) [akc. mărita] (gl. p. ref.) — <i>udavatii> ◊ om mărita fata kînd va gasî baĭat đi trĭabă — <i>ćerku ćemo udati kad bude našla pogodnog momkai> ◊ sa măritat đi triĭ uorĭ, șî nu-ĭ đestul — <i>udavala se tri puta, i nije joj dostai> [Por.]  [Vidi]

5305  măritat  măritat  удаја  măritat [akc. măritat] (i. s.) — <i>udaja; udavanjei> ◊ fata ažuns đi măritat — <i>devojka je dospela za udajui> ◊ măritatu ĭe ađet frumos — <i>udaja je lep običaji> ◊ măritatu ĭe kînd fata mare s-anpreună ku baĭatu, șî-nśep a trai la un luok — <i>udavanje je kad se devojka spoji sa momkom, i počnu živeti zajednoi> ♦ sin. kîsîtorit [Por.] ∞ mărita  [Vidi]

5306  măritată  măritată  удата  măritată (mn. măritaće) [akc. măritată] (prid.) — <i>udatai> ◊ lasă muĭarĭa pi paśe, kî ĭe măritată — <i>ostavi žennu na miru, jer je udatai> ◊ muĭarĭa măritată sa kunuașće pi ińel kare ăl puartă la mînă — <i>udata žena se prepoznaje po prstenu koji nosi na rucii> [Por.] ∞ mărita  [Vidi]

2979  mărunțîș  mărunţiș  ситниш  mărunțîș (mn. mărunțîșă) [akc. mărunțîș] (i. m.) — <i>sitniši> ◊ am pļin puzanarĭu đi mărunțîș — <i>imam pun džep sitnišai> ◊ sa ḑîśe mărunțîș șî la grîu, sakară, ovăsk, uorḑ, kă au buobe marunće — <i>kaže se „sitniš” i za žito, raž, ovas, ječam, jer imaju sitno zrnoi> [Por.] ∞ marunt   [Vidi]

5096  măsuratu uoilor  măsuratu oilor  мерење оваца  măsuratu uoilor [akc. măsuratu uoilor] (sint.) — <i>merenje ovaca prema mlečnostii> ◊ măsuratu uoilor ĭe ađet kare sa țîńe în ḑîua lu Sînźuorḑ, kînd sa mulg uoiļi sî sa masură lapćiļi sî sa vadă kît lapće au uoiļi alu un baś — <i>merenje ovaca je običaj koji se drži na Đurđevdan, kad se muzu ovce i meri mleko da se vidi koliko mleka imaju ovce jednog bačijarai> ◊ ađetu măsuratu uoilor sa kĭamă șî măsuratu lapćiluĭ — <i>običaj merenja ovaca zove se još i merenje mlekai> ◊ dupa kare kît lapće a muls, sa rînduĭe kîće ḑîļe un baś o să mulgă uoiļi lu tuoț kare s-a adunat la o baśîĭe — <i>prema količini izmuženog mleka, određuje se koliko će dana jedan bačijar musti ovce svih koji su se skupili u bačijui> ◊ kare kît lapće a măsurat, s-a-nsamnat pi rabuș — <i>ko je kolio mleka izmerio, beležilo se na rabošui> [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

3120  măśiĭaș  măceș  шипурак (стабло)  măśiĭaș (mn. măśiĭașî) [akc. măśiĭaș] (i. m.) — (бот.) <i>stablo šipurka, divlje ružei> ◊ măśiĭașu ĭe žuarda lu skubikur — <i>maćijaš je stabljika šipurkai> ◊ ku žuarda lu măśiĭaș đe mult s-a luvat masura lu trupu muortuluĭ, đi fakut ļagînu șî gruapa — <i>prutom šipurka nekada se uzimala mera pokojnikovog tela, za izradu sanduka i rakei> ◊ măśiĭașu faśe skubikurĭ, puame ruoșîĭe — <iipurak pravi šipurke, plodove crvene bojei> [Por.] ∞ skubikur  [Vidi]

3929  mătkă  mătcă  чуркало  mătkă (mn. mătke) [akc. mătkă] (i. ž.) — <i>čurkalo, mešalicai> ◊ mătka ĭe un fĭeļ đi mistakatuorĭ, ku kuadă kare sa-nvîrćeașće-n palme, șî kare are la vîr doa blanuță prinsă înkruśișat — <i>čurkalo je vrsta mešalice, sa drškom koja se okreće dlanovima, i koja na vrhu ima dve dašćice pričvršćene unakrsti> ◊ ku mătka sa mătkîĭe koļașa pănă ĭe śir, urḑîśiļi șî drîgaviĭu kînd sa fĭerb, șî alta — <i>čurkalom se meša kačamak dok je kašast, i koprive i zelje kad se kuvaju, i drugoi> [Por.]   [Vidi]

3930  mătkăi  mătcăi ?  чуркати  mătkăi (ĭuo mătkîĭ, ĭel mătkîĭe) [akc. mătkui] (gl. p. ref.) — <i>čurkati, mešati čurkalomi> ◊ fata kare nu șćiĭe să mătkîĭe koļașa, nu puaće sî sa mariće — <i>devojka koja ne zna da čurka kačamak, ne može da se udai> ◊ am mătkait pănă-pănă, șî ĭară urḑîśiļi s-a prins đi fund — <i>čurkala sam iz sve snage, i opet su koprive zagorelei> [Por.] ∞ mătkă  [Vidi]

6179  mătura  mătura  метлати  mătura (ĭuo mătur, ĭel mătură) [akc. mătura] (gl. p. ref.) — <i>metlati, čistiti metlomi> ◊ kasa sa mătură în tota ḑîua, da traușa odată în stamînă, ș-aĭa dumińikă đimińața — <i>kuća se metli svaki dan, a dvorište jednom nedeljno, i to u nedelju ujutrui> [Por.] ∞ mătură  [Vidi]

6178  mătură  mătură  метла  mătură (mn. măturĭ) [akc. mătură] (i. ž.) — <i>metlai> ◊ mătura đi măturat kasa sa faśe đin tatarĭ, da đi măturat avļiĭa, đin krĭenź đi svińak — <i>metla za čišćenje kuće pravi se od siraka, a za čišćenje dvorišta, od grana belog grabai> ◊ mătura în kasă sa țîńe dupa ușă, șî aĭa întođeuna ku kuada în sus — <i>metla se u kući drži iza vrata, i to uvek sa drškom na gorei> ◊ (ver.) ku mătură ńiśkînd nu s-a batut kopiĭi, kă s-a krĭeḑut kă nu măĭ krĭesk — <i>metlom se nikad nisu tukla deca, jer se vrovalo da neće odrastii> ♦ up. tatarĭ [Por.]  [Vidi]

2492  mećao  putere  моћ  mećao (mn. mećeļe) [akc. mećao] (i. ž.) — (med.) <i>moć, snaga, osećaji> ◊ mĭ-a fuost mîna frîntă, ș-akuma n-am mećao în ĭa, n-o sîmt — <i>bila mi je ruka polomljena, i sada nemam moć u njoj, ne osećam jei> ♦ sin. pućere [GPek]   [Vidi]

41  mengiș  ibovnic  љубавник  mengiș (mn. mengiș) [akc. mengiș] (i. m.) — 1. <i>onaj koji steže kao mengele, ili onaj koga stežu u mengelei> 2 (fig.) <i>ljubavniki> (zbog aluzije na polni akt, odnosno zbog igre rečima: vl. <i>mengiși> < vl. <i>mĭenge/mĭengiļii> < tur. <i>mengenei> — sprava za stezanje) [Por.] ∞ mĭenge  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3522  meselnik  meselnic  гост  meselnik (mn. meselnič) [akc. meselnik] (i. m.) — <i>gost na slavii> ◊ meselnik ĭe insă kare vińe la prazńek, și șeďe ka gostu dupa masă — <i>meselnik je osoba koja dolazi na slavu, i kao gost sedi za trpezomi> [Kmp.] ♦ dij. sin. guost [Por.]  [Vidi]

2498  mezdri  mezdri  дељати  mezdri (ĭuo mezdrĭesk, ĭel mezdrĭașće) [akc. mezdri] (gl. p.) — (tehn.) 1. <i>deljati, strugatii> ◊ moșu lukră ku mezdrĭala đi đesńață, mezdrĭașće dîržălurĭ đi sîape šă đi sakurĭ — <i>deda od jutros radi sa makljom, delje držalja za motike i sekirei> 2. (za koze i dr. životinje) <i>brstiti, glodatii> ◊ Tita a zatrit kaprîļi, kă a mezdrit padurĭ — <i>Tito je uništio koze jer su brstile šumui> [Por.]  [Vidi]

2497  mezdrĭală  mezdreală  макља  mezdrĭală (mn. mezdrĭaļe) [akc. mezdrĭală] (i. m.) — (tehn.) <i>maklja, nož za deljanje i struganje drvetai> ◊ mezdrĭală are taiș lung đi fĭer, șî mîńiĭe l-amîndoă kîpatîńe lu taiș — <i>maklja ima dugo metalno sečivo, i drške na oba kraja sečivai> ◊ ku mezdrĭală măĭ đies s-a mezdrit dîržălurļi đi sakurĭ, đi săpĭ, or đi kuasă — <i>sa makljom se najčešće deljala držalja za sekire, motike, ili kosei> ♦ sin. kuțîtuaĭe (Tanda) [Por.] ∞ mezdri  [Vidi]

5714  mićikula  micicula  смањити  mićikula (ĭuo mićikuļeḑ, ĭel mićikuļaḑă) [akc. mićikula] (gl. p. ref.) — <i>smanjiti, umanjitii> ◊ l-a spumîntat stapînu kă o să-ĭ mićikuļaḑă sîmbriĭa, șî ĭel s-a mîńiĭat ș-a lasat lukru — <i>pretio je gazda da će mu smanjiti platu, i on se naljutio i napustio posaoi> [Por.] ∞ mik  [Vidi]

2939  mik  mic  мали  mik (mi) (mn. miś) (prid.) — <i>malii> ◊ kopil mik, are suoră mikă, amînduoĭ sînt kopiĭ miś — <i>malo dete, ima malu sestru, oboje su mala decai> ♦ supr. mare ♦ up. ńimik [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2098  miksă  micsă  никсица  miksă (mn. miksurĭ) [akc. miksă] (i. ž.) — (bot.) <i>niksica, divlju zumbul (Scilla bifolia L.)i> ◊ miksă are mirus frumuos, puaće fi măĭ frumuos mirusă đin tuaće fluoriļi — <i>niksica ima lep miris, možda najlepši među svim cvetovimai> [Por.]  [Vidi]

5787  Miloćin  Milotin  Милутин  Miloćin [akc. Miloćin] (i. m.) — (antr.) <i>Milutini> ◊ Miloćin ĭe fuarma rumîńaskă alu nume sîrbĭesk Milutin — <i>Miloćin je vlaška forma srpskog imena Milutini> ♦ up. Ćinkă, Ćinu, Tinu [Por.] ∞ nume  [Vidi]

26  miļiguoś  minegoci  чмичак  miļiguoś [ac. miļiguoś] (mn. miļiguaśe) (i. s.) — <i>čmičak, gnojna izraslina na očnom kapkui> (Hordeolus) [Bran.] ♦ dij. var. miļigoč (mn. miļigoače) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3973  minće  minte  разум  minće (mn. mi) [akc. minće] (i. ž.) — <i>razum, pamet; pamćenjei> ◊ pi muoșu înga-l țîńe minća, da baba a pĭerdut minća đemult — <iiču još drži pamet, a baba je izlapela odavnoi> ◊ înga țîńe minće tuot ś-a învațat la șkuală — <i>još pamti sve što je učio u školii> ◊ ușuor la minće șî ĭut înțaļiaźe — <i>lako pamti i brzo shvatai> ♦ sin. gînd ♦ up. mințî [Por.]  [Vidi]

3977  minśinuos  mincinos  лажов  miinuos (miinuasă) (mn. miinuoș, miinuasă) [akc. miinuos] (prid.) — <i>lažovi> ◊ uomu-la ĭe tare miinuos — <i>taj čovek je veliki lažovi> ◊ miinuos șî oțoman — <i>lažov i lopovčinai> [Por.] ∞ mințî  [Vidi]

3976  minśună  minciună  лаж  minśună (mn. minśuń) [akc. miună] (i. ž.) — <i>laž, neistinai> ◊ a-nvațato parințî đi mikă să nu krĭadă în minśuna baĭețîluor — <i>naučili je roditelji od malena da ne veruje u momačke lažii> ◊ minśună guală șî grĭa — <i>gola i teška laži> ◊ la prins la minśună — <i>uhvatili ga u lažii> ◊ mare ĭe minśună kă rumîńi n-au ļimba luor, șî đ-aĭa vorbĭesk ļimba sîrbĭaskă opaśită — <i>velika je laž da Vlasi nemaju svoj jezik, pa zato govore izopačenim srpskim jezikomi> [Por.] ∞ mințî  [Vidi]

1500  mirare  mirare  чудо  mirare (mn. mirărĭ) [akc. mirare] (i. ž.) — <i>čudoi> ◊ mare mirare kît lukru a gaćit îĭ, fara ńiś o ažutoriĭe — <i>pravo je čudo koliki su posao oni završili, bez ikakve pomoćii> ◊ uamiń đi mirare, unđe tuoț a giit kî nuĭe ńimika, iĭ a skuos o bogațîĭe mare — <i>čudesni ljudi, tamo gde su svi mislili da nema ničeg, oni su otkrili veliko bogatstvoi> [Por.] ∞ mira  [Vidi]

3183  miriśikă  miericică  шећер  miriśi (mn. miriśi) [akc. miriśikă] (i. ž.) — (nutr.) <i>šećeri> ◊ miriśika ĭe dulśață ku kare sa îndulśesk kolaśiĭi șî kafa — <i>šećer je sladilo kojim se slade kolači i kafai> ◊ grunđin đi miriśikă — <i>kocka šećerai> ◊ đemult, în vrĭamĭa lu stramuoșî nuoștri, ku un grunđin đi miriśikă aĭ putut să țuś fata măĭ frumuasă-n sat — <i>nekad, u vreme naših pradedova, za jednu kocku šećera mogao si da poljubiš najlepšu devojku u selui> ♦ / (demin.) < mĭare + -ići [Por.] ♦ dij. var. mireśi (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. zar (Majdanpek) [Buf.] ∞ mńare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4051  miriuor  mereor  полагано  miriuor [akc. miriuor] (pril.) — (o kretenju) <i>polaganoi> ◊ a mĭers miriuor, paș dupa paș — <i>išao je polagano, korak za korakomi> ◊ muoșu mĭarźe merĭeu, da baba sa traźe miriuor dupa ĭel — <iiča ide polako, a baba se polagano vuče za njimi> ♦ / (demin.) < merĭeu [Por.] ∞ merĭeu  [Vidi]

3259  mirĭasă  mireasă  млада  mirĭasă (mn. mirĭasă) [akc. miasă] (i. ž.) — (izob.) <i>mlada, na svadbii> ◊ vuorba „mirĭasă” s-a pĭerdut, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe, kare nu sa măĭ kîntă — <i>reč „mirjasa” se izgubila, ostala je samo u starim pesmama, koje se više ne pevajui> ◊ în vrĭamĭa-ĭa kînd rumîńi la guovĭe ĭ-a ḑîs „mirĭasă”, la mlîdožăńe ĭ-a ḑîs „mirĭe” — <i>u ono vreme kada su Vlasi mladu zvali „mirjasa”, mladoženju su zvali „mirei>” ◊ măĭ întîń đin ļimbă s-a pĭerdut „mirĭe”, s-a skimbat ku vuorba sîrbĭaskă „mlîdožăńe”, da pi urmă sa do pĭerdu șî „mirĭasa”, pi ĭa a skimbato „guovĭa” — <i>najpre se iz jezika izgubila reč „mire”, zamenila je srpska reč „mladoženja”, a posle se izgubila i „mirjasa”, nju je zamenila je „govja”i> ♦ sin. guove [Por.] ◊ mirĭasă ḑîśem la muĭare văḑută, la gospîđe — <i>„mirjasa” je naziv za viđenu ženu, za gospođui> (Luka) [Crn.] ∞ nuntă  [Vidi]

3526  Miruoś  Miroci  Мироч  Miruoś [akc. Miruoś] (i. m.) — (top.) <i>Miroči> ◊ Miruośu ĭe sat măĭ ćinîr în Porĭeśa — <i>Miroč je najmlađe selu u Porečui> ◊ Miruośu je fakut în anu 1872 — <i>Miroč je osnovan godine 1872.i> ◊ astîḑ satu traźe la uopșćina măĭdanuluĭ — <i>selo danas pripada opštini Majdanpeki> ◊ satu ĭe žumataće sîrbĭesk, žumataće rumîńesk — <i>selo je pola srpsko, pola vlaškoi> ◊ și sîrbi Miroćeńi, șî rumîńi Miroćeńi, sînt veńiț đin saćiļi đin okuol: sîrbî đin Golubińe, Popovița șî alće, da rumîńi đin Țîrnaĭka, Tanda, Gorńana — <i>i Srbi Miročanci i Vlasi Miročanci došli su iz okolnih sela: Srbi iz Golubinja, Popovice i drugih, a Vlasi iz Crnajke, Tande, Gornjana i drugihi> [Por.]  [Vidi]

5379  mistaka  mesteca  жвакати  mistaka (ĭuo mĭastîk, ĭel mĭastîkă) [akc. mistaka] (gl. p.) — <i>žvakati, sažvakati, prežvakatii> ◊ kare are đinț trăbe tuota bukatura să mĭastîśe tare bińe — <i>ko ima zube, treba da žvaće svaki zalogaj jako dobroi> ◊ uomu mĭastîka da vita rugumă — <i>čovek žvaće a goveda preživajui> ♦ up. ruguma [Por.]  [Vidi]

3132  mișăl  mișăl  пабирак  mișăl (mn. mișăĭ) [akc. mișăl] (i. m.) — (bot.) (za klip kukuruza) <i>pabiraki> ◊ mișăl ĭe kukuruḑ ku drugă mikă, ńidokuaptă șî fara buobe — <i>pabirak je mali klip kukuruza, nedozreo i bez zrnai> [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

4916  miśka  mișca  померати се  miśka (ĭuo miśk, ĭel miśkă) [akc. miśka] (gl. p. ref.) — <i>pomerati se, micati se, mrdatii> ◊ a lasat kopilu sîngur la kasă, șî ĭ-a spus kă nu kućaḑă să mișće đ-aśiĭa pănă ĭa nu sa-ntuarśe — <i>ostavila je dete samo kod kuće, i rekla mu da ne sme da mrdne odande dok se ona ne vratii> ◊ kînd ĭe ḑîua mare, da tu lukri-n kîmp pin arsura suariluĭ, suariļi parke stă ļipit đi śĭer, șă nu miśka ńiśkum đin luok — <i>kad je dugačak dan, a ti radiš u polju po sunčevoj sparini, sunce kao da stoji zalepljeno za nebo, i ne pomera se s mesta nikakoi> [Por.]  [Vidi]

4918  miśkat  mișcat  померен  miśkat (miśkată) (mn. miśkaț, miśkaće) [akc. miśkat] (prid.) — (o položaju) <i>pomereni> ◊ pĭatră otarńikă ĭe miśkată, nuĭe la luoku iĭ — <i>kamen međaš je pomeren, nije na svome mestui> ♦ sin. mutat [Por.] ∞ miśka  [Vidi]

6087  mitokosî  mitocosi  преокренути се  mitokosî (ĭuo ma mitokosăsk, ĭel sa mitokosașće) [akc. mitokosî] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>preokrenuti se, preobraitii se, poremetiti sei> ◊ ĭeļ nuĭe măĭ om kum a fost, fu bolnav kîta, ama atîta iĭ s-a mitokosît śeva în kap đe nu măĭ kunoașće pe ńima — <i>on više nije čovek kao što je bio, beše malo bolestan, ali toliko mu se nešto preokrenulo u glavi da više nikoga ne prepoznajei> ♦ sin. smii [Pad.]  [Vidi]

2886  mižlokar  mijlocar  средњи  mižlokar (mižlokară) (mn. mižlokarĭ, mižlokarĭe) [akc. mižlokar] (prid.) — <i>srednji, koji je u sredini ili izmeđui> ◊ ĭuo mis kopil mižlokar, fakut întra fraće, măĭ batrîn, șî soră, măĭ ćinîră — <i>ja sam srednje dete, rođen između starijeg brata, i mlađe sestrei> ♦ var. mižlokarĭ [Por.] ∞ mižluok  [Vidi]

2885  mižlośin  mijlocin  средњак  mižlośin (mn. mižlośiń) [akc. mižlośin] (i. ž.) — <i>srednjak, koji je u sredinii> ◊ astăḑ sa duk la șkuală tuaće fĭelurĭ đi kopiĭ: ș-aĭ miś, ș-aĭ marĭ, ș-aĭ mižlośiń — <i>danas idu u školu sve vrste dece: i mali, i veliki, i srednjacii> ♦ (ž. r.) mižlośi (mn. mižlośińe) [Por.] ∞ mižluok  [Vidi]

2884  mižluok  mijloc  средина  mižluok (mn. mižluaśe) [akc. mižluok] (i. s.) — <i>sredina i>1.<i> mesto na polovini nečegai> ◊ nu mînă karu pin mižluoku drumuluĭ — <i>nemoj voziti kola sredinom putai> ◊ a fakut gaura la mižluoku blăńi — <i>izbušio je rupu na sredini daskei> ◊ balta ĭe la mižluok măĭ adînkă — <i>bara je na sredini najdubljai> 2. <i>položaj između dve stranei> ◊ muma a durmit đi đirĭapta, tata đi stînga, da ĭuo la mižluok, întra iĭ — <i>majka je spavala sa desne strane, otac sa leve, a ja u sredini, između njihi> [Por.]  [Vidi]

3315  mîț  mâţ  мачка  mîț (mn. mîț) [akc. mîț] (i. m.) — (zool.) a. <i>mačka, opšti naziv za domaću životinju iz porodice mačakai> (Felis domestica) ◊ tata avut șasă mîț, ĭuo țîn duoĭ mîț, feĭmĭa traĭașće-n oraș șî are un mîț, da ĭastă kare n-are ńiś un mîț — <i>otac je imao šest mačaka, ja držim dve mačke, moja ćerka živi u gradu i ima jednu mačku, a ima onih koji nemaju ni jednu mačkui> b. <i>mačak, mačka muškog polai> ◊ mĭ-a fatat mîța, a fakut duoĭ mîț ș-o mîță — <i>omacila mi se mačka, dobila dva mačeta i jednu mačkui> ◊ mîțu s-a-nļinoșat, nu măĭ prinđe la șokîț — <i>mačak mi se olenjio, više ne lovi miševei> ♦ up. mîță, mîrtan, maśuok [Por.]   [Vidi]

3316  mîță  mâţă  мачка  mîță1 (mn. mîță) [akc. mîță] (i. ž.) — 1. (zool.) <i>mačka, ženka iz porodice mačakai> ◊ am parĭake đi mîț: am un mîț ku o mîță — <i>imam par mačaka: imama jednog mačka i jednu mačkui> 2. (bot.) <i>cvetovi nekih biljakai> ◊ salka măĭ întîń primovara faśe mîță — <i>vrba prva s proleća pušta macei> [Por.] 3. (tehn.) <i>mišolovkai> (Topla) ◊ [Crn.] ∞ mîț  [Vidi]

4724  mîglă  mâglă  бусен ?  mîglă (mn. mîgļe) [akc. mîglă] (i. ž.) — (bot.) <i>busen, žbun; gomila nečegai> ◊ mîglă ĭe kînd đintr-un luok rasăr măĭ mulće fire đ-o buĭađe — <i>žbun je kad iz jednog mesta iznikne više strukova jedne biljkei> ♦ var. mîklă (Tanda) ♦ sin. gramadă [Por.]  [Vidi]

3074  mîkarauă  macara  направа  mîkarauă (mn. mîkarîaļe) [akc. mîkarauă] (i. ž.) — (tehn.) 1. <i>naprava, skalamerijai> ◊ minće kî ĭe maĭstur, da a fakut, saraku, o mîkarauă, kare nuĭe đi ńimika — <i>laže da je majstor, a skelepao je neku skalameriju koja nije ni za štai> (Tanda) 2. <i>sprava za vezivanje snopovai> ◊ đe mult s-a ļegat snuopi ku ćiĭu, la źanunkĭe, da dupa rat a izaflat aĭ nuoštri o mîkarauă, ļigatuare — <i>nekada su se snopovi vezivali likom, na koleno, a posle rata naši su izmislili neku napravu, vezačicui> ◊ în vrĭamĭa đi sîśarat, kum tata faśe vro mîkarauă, uodma o vinđe, șîn nuoĭ ĭară am ļegat snuopi ku mîna — <i>u vreme žetve, čim otac izradi neku vezačicu, odmah je proda, i mi opet vezujemo snoplje rukamai> (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

4320  mînă  mână  рука  mînă (mn. mîń) [akc. mînă] (i. ž.) — 1. (anat.) <i>ruka, deo telai> ◊ uomu are doă mîń — <i>čovek ima dve rukei> ◊ tuota mîna are: palmă ku źeĭśće, kuot șî umîr, ku duauă drĭave întra umăr șî kuot, șă întra kuot șă palmă — <i>svaka ruka ima šaku sa prstima, lakat i rame, sa dvema kostima između ramena i lakta, i lakta i šakei> 2. (mera) <i>šaka; trunkai> ◊ ļ-a dat veśińi kîć-o mînă đi samînță, să aĭbă śe să pună-n kîmp — <i>davali su ime susedi po šaku semena, da imaju šta da posejui> ◊ atîta a ustańit đi nu ĭ-a ramas ńiś o mînă đi sufļit — <i>toliko se umorio da mu nije ostala ni trunka dahai> [Por.]  [Vidi]

4202  mîndră  mândră  драга  mîndră (mn. mîndre) [akc. mîndră] (i. ž.) — (folk.) <i>draga, ljubavnica; mila osobai> ◊ mare ibomńik a fuost, în tuot satu avut kîć-o mîndră — <i>veliki ljubavnik je bio, u svakom selu je imao po jednu ljubavnicui> ◊ ĭ-a spus đeșkis: mîndra mĭa, draga mĭa ĭubită, ńimika đin dragu nuostru — <i>rekao joj je otvoreno: mila moja, draga moja voljena, mišta od naše ljubavii> ♦ (demin.) mîndruță ♦ sin. ibomńi [Por.] ∞ mîndru  [Vidi]

4200  mîndrĭață  mândreață  дивота  mîndrĭață (mn. mîndrĭețurĭ) [akc. mîndrĭață] (i. ž.) — 1. <i>divota, krasota, milinai> ◊ mîndrĭață đi fată — <i>lepota devojkai> ◊ suarļi rasîare, păsîrļi kîntă, padurĭa mirusă, mîndrĭață odată în tuaće părțîļi — <i>sunce izlazi, ptice pevaju, šuma miriše, divota jedna na sve stranei> ◊ mîndrĭață ńivaḑută — <i>neviđena lepota; prekrasnoi> 2. (iron.) <i>o nekom propalom poslui> ◊ mîndrĭață đi lukru, ĭară a fuźit đi la șkuală — <i>divota jedna, opet je pobegao iz školei> ♦ var. mîndriĭe ♦ sin. frumoșață [Por.] ∞ mîndru  [Vidi]

4201  mîndru  mândru  дивно  mîndru (mîndră) (mn. mîndri, mîndre) [akc. mîndru] (prid.) — <i>divno, krasnoi> ◊ muma a țasut mîndre đi păturĭ, ama la kopiĭi n-a fuost pi vuoĭe să ļi pazîaskă — <i>majka je tkala divne ćilimove, ali deca nisu bila voljna da ih sačuvajui> ◊ fata mare are mîndru đi baĭat — <i>devojka ima divnog momkai> ♦ sin. frumuos [Por.]  [Vidi]

4060  mînka  mânca  јести  mînka (ĭuo manînk, ĭel manînkă) [akc. mînka] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.)<i> jesti, uzimati hranui> ◊ ăl mînă gazda ka pi lup, da śe va mînka, nu șćiĭe — <i>tera ga gazda k’o kurjaka, a šta će jesti, ne znai> 2. (tehn.) <i>ojesti se, otanjiti usled trenjai> ◊ s-a mînkat uosiĭa la kar, s-a supțîĭat șî s-a frînt în mižluoku drumuluĭ — <i>ojela se osovina na kolima, otanjila se i slomila na sred putai> 3. (med.) <i>svrbetii> ◊ ăl manînkă pĭaļa, sa skarpină, saraku, ka kînd are rîńe — <i>svrbi ga koža, češe se, siroma, kao da ima šugui> 4. (psih.) <i>nasekirati, zabrinutii> ◊ sa vaĭtă kă barbatî-su ku bețîĭa luĭ o sî-ĭ manînśe sufļitu — <i>žali se da će joj muž sa svojim pijanstvom pojesti dušui> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4062  mînkare  mâncare  јело  mînkare (mn. mînkărĭ) [akc. mînkare] (i. ž.) — 1. (nutr.) <i>jelo, hranai> ◊ muoșu numa șîađe ș-așćată baba să-ĭ fakă śuava đi mînkare —<i> čiča samo sedi i čeka da mu baba spremi nešto za jeloi> ◊ a fuost fuamiće mare, n-avut alta đi mînkare, numa a mînkat kuažă đi śaruoń — <i>bila je velika glad, nisu imali ništa drugo za jelo, nego su jeli cerovu korui> ◊ śuparka-sta ĭe bună đi mînkare — <i>ova pečurka je dobra za jeloi> 2. <i>obed, obroki> ◊ a veńit vrĭamĭa đi mînkare, da muĭarĭa n-a gaćit prînḑu — <i>došlo je vreme obeda, a žena nije zgotovila ručaki> [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

4065  mînkat  mâncat  изуједан  mînkat (mînkată) (mn. mînkaț, mînkaće) [akc. mînkat] (prid.) — <i>izujedan, nagrižen, pojedeni> ◊ kopilu a veńit tuot mînkat đi puriś — <i>dete je došlo svo izujedano od buvai> ◊ pĭarîļi a kaḑut, mînkaće đi păsîrĭ — <i>kruške su popadale, nagrižene od pticai> [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

4066  mînkatuorĭ  mâncător  јешан  mînkatuorĭ (mînkatuare) (mn. mînkatuorĭ, mînkatuarĭe) [akc. mînkatuorĭ] (prid.) — <i>ješan, koji ima apetit; koji mnogo jedei> ◊ kopilu ĭe mînkatuorĭ, da fata nuĭe — <i>dete je ješno, a devojčica nijei> [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

4063  mînkatură  mâncătură  оједина  mînkatură (mn. mînkaturĭ) [akc. mînkatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) <i>ojedina, mesto koje se ojelo od tarenja; žljebi> ◊ ruata s-a strîmbat ș-a fakut mînkatură ĭn uosiĭe adînkă đi un źeĭśt întrĭeg — <i>točak se iskrivio i napravio ojedinu u osovini duboku ceo prsti> 2. (geog.) <i>potkop, udubljenjei> ◊ a batut apa-n mal ș-a fakut mînkatură adînkă în prund — <i>udarala je voda u obalu, i napravila dubok potkop u sprudui> [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

2490  mîńe  mâine  сутра  mîńe [akc. mîńe] (pril.) — <i>sutra, idući dani> ◊ mîńe ĭe sîrbatuare, nu sa lukră ńimika — <i>sutra je praznik, ne radi se ništai> ◊ ĭerĭ, astîḑ șî mîńe am guoșć — <i>juče, danas i sutra imam gostei> ◊ astîḑ-mîńe, nu sa șćiĭe kînd — <i>danas-sutra, ne zna se kadi> ◊ traĭesk đi astîḑ pănă mîńe — <iivim od danas do sutrai> ♦ up. păĭmîńe [Por.]  [Vidi]

5438  mîńeḑî  mînezi  сутрадан  mîńeḑî [akc. mîńeḑî] (pril.) — <i>sutradani> ◊ tuma mîńeḑî a vaḑut iĭ kă fata nuĭe la kasă, a fuźit pista nuapće dupa baĭatu iĭ al đintîń — <i>tek sutradan su primetili da devojke nema kod kuće, pobegla je preko noće za svog prvog momkai> ♦ / mîńe + ḑîua [Por.] ∞ mîńe  [Vidi]

5641  mîńekarĭ  mânecar  горњак ?  mîńekarĭ (mn. =) [akc. mîńikarĭ] (i. s.) — <i>gornjaki> ? ◊ mîńekarĭ ĭe țuală skurtă muĭerĭaskă ku mîńiś lunź, făra guļir, śe sa-nkĭaptură la pĭept — <i>gornjak je kratak ženski haljetak sa dugim rukavima bez kragne, koji se zakopčava na grudimai> ◊ mîńikarĭu sa faśe đe pînḑă đe kîńipă, kă sa puartă kînd ĭe frig pista kimĭașă da supt băĭbarak — <i>gornjak se izrađuje od konoplje, jer se nosi kad je hladno preko košulje, a ispod prslukai> ♦ var. mîńekarĭ ♦ sin. bluză, rĭeklă [Por.] ♦ dij. var. mîńiśarĭ (Lubnica) [Crn.] ∞ țuală  [Vidi]

5809  mîńiĭa  mânia  љутити се  mîńiĭa (ĭuo ma mîńiĭ, ĭel sa mîńiĭe) [akc. mîńiĭa] (gl. p. ref.) — (psih.) <i>ljutiti sei> ◊ sa mîńiĭe ĭuta șă đi fiĭe śe — <i>ljuti se brzo i za bilo štai> ♦ supr. đizmîńiĭa [Por.] ∞ mîńiĭe  [Vidi]

5211  mîraśi  încâlci  петљати  mîraśi (ĭuo mîraśesk, ĭel mîraśiașće) [akc. mîraśi] (gl.) — (o poslu) <i>petljati, mrljavitii> ◊ đi đesńață mîraśașće pi-nga kar, sa faśe kî șćiĭe să-l ogođaskă — <i>od jutros petlja oko kola, pravi se da zna da ih popravii> [Por.]  [Vidi]

3030  mîrkulă  mârculă ?  каљуга  mîrkulă (mn. mîrkuļe) [akc. mîrkulă] (i. ž.) — <i>kaljugai> ◊ mîrkulă ĭe baltă skundă, tare imuasă — <i>kaljuga je jako prljava plitka barai> ◊ laku vićilor s-a fakut mîrkulă — <i>goveđe pojilo pretvorilo se u kaljugui> ♦ sin. morśi [Por.]  [Vidi]

2174  mîrļi  mârli  мркати  mîrļi (ĭuo mîrļiesk, ĭel mîrļiașće) [akc. mîrļi] (gl. p. ref.) — <i>mrkati, pariti ovcui> ◊ uoĭļi s-a mîrļit pi lînga Vińirĭa mare — <i>ovce su se mrkale oko Petkovicei> ◊ pănă la vrĭamĭa đi mîrļit, berbĭeśi sa oprĭesk ku un pĭaćik đi pînḑă kare ļi sa ļiagă pista burtă, đi sî nu puată sî mîrļiaskă uaĭa kînd ļi vińe sî sîară pi ĭa — <i>do mrkanja ovnovi se obuzdavaju jednim parčetom tkanine koji im se vezuje preko stomaka, da ne mogu da mrče ovcu kad im dođe da skaču na njui> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2177  mîrļitu pomîntuluĭ  mârlitu-pământului  мркање земље  mîrļitu pomîntuluĭ [akc. mîrļitu pomîntuluĭ] (expr.) — (kal.) <i>mrkanje zemljei> ◊ mîrļitu pomîntuluĭ a fuost un ađet batrîn la Žuoĭ marĭ, kare gata s-a pĭerdut șă đin minće; akuma sa pumeńiașće unđe șî unđe numa kînd uamińi zbat žuok — <i>mrkanje zemlje bio je stari običaj na Veliki četvrtak, koji se gotovo izgubio i iz pamćenja; danas se pominje samo ponegde kada ljudi zbijaju šalui> (Tanda) ◊ am uḑît đi vrun mîrļitu-pomîntuluĭ, puvesta aĭ batrîń, ama n-am înțaļies bińe śi ĭe — <i>čula sam za neko mrkanje zemlje, pričalu su stari, ali nisam dobro razabrala šta jei> ◊ ĭerburļi primovara slubuod spumă, atunśa pomîntu lukră, sa mîrļiașće đi sî puată sî rođaskă — <i>trave u proleće puštaju penu, tada zemlja radi, mrka se da bi mogla da rodii> (Rudna Glava) [Por.] ◊ ĭastă o buĭađe kare slubuađe spumă, mi sa-m pare kă ĭe pula bĭelśi or ruodu pomîntuluĭ, ș-aĭ batrîń kînd a vaḑut aĭa, a ḑîs kî s-a mîrļit pomĭntu, șî ĭe vrĭamĭa đi lukru la pomînt — <i>ima jedna biljka koja ispušta penu, čini mi se da je kozlac, i stari kada su to videli, govorili su da se zemlja mrkala, i da je vreme za poslove u poljoprivredii> (Plavna) [Pad.] ♦ up. žuoĭ, žoĭ, źuoĭ, Žuoĭ marĭmîrļi   [Vidi]

4196  mîrmońi  mormoi  мрмљати  mîrmońi (ĭuo mîrmońesk, ĭel mîrmońașće) [akc. mîrmońi] (gl.) — (onom.) <i>mrmljatii> ◊ muoșu șîađe în kuot șă mîrmuańe — <iiča sedi u ćošku i mrmljai> ♦ var. mormońi [Por.] ∞ mîrmońală  [Vidi]

3134  mîrșău  mârșav  снежуљак  mîrșău (mn. mîrșăĭ) [akc. mîrșău] (i. m.) — <i>snežuljak, mali snegi> ◊ mîrșau ĭe zapadă mikă, pin kare uoiļi înga măĭ puot să rîkîĭe ku piśuariļi đinainće șî sî paskă ĭarbă — <i>„mršau” je mali sneg, po kome ovce još uvek moga da rčkaju prednjim nogama i pasu travui> ♦ var. mîrșugă (Tanda) [Por.]   [Vidi]

4018  mîrză  ură  мржња  mîrză (mn. mîrză) [akc. mîrză] (i. ž.) — <i>mržnjai> ◊ mîrza întra iĭ țîńe înga đin kopilariĭe — <i>mržnja između njih traje još od detinjstvai> ◊ a trait ku ańi ka lumĭe sîrbaćikă, ku mîrză șî ku sfadă — <iiveli su godinama kao divljaci, u svađi i u mržnjii> [Por.] ∞ mîrzî  [Vidi]

3591  mîsurat  măsurat  мерен  mîsurat2 (mîsurată) (mn. mîsuraț, mîsuraće) [akc. mîsurat] (prid.) — <i>meren, izmeren, kome je određena mera, korišćenjem utvrdjene merne jedinicei> ◊ [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

5703  mîtahală  matahală  монструм  mîtahală (mn. mîtahaļe) [akc. mîtahală] — (mit.) <i>monstrumi> ◊ mîtahală ĭe insă đi pin povĭeșć, śuava mare, urît șî ku narau rău — <i>matahala je biće iz priča, nešto veliko, ružno i zle naravii> ◊ a visat kă a prinso o mîtahală, ș-astupato pănă nu ĭ-a sarit uoki đin kap — <i>sanjala je da je šćepao neki monstrum, i davio dok joj nisu iskočile oči iz glavei> ♦ var. mătakală (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4311  mîtańi  repara  мајсторисати  mîtańi (ĭuo mîtańesk, ĭel mîtańașće) [akc. mîtańi] (gl.) — (iron) <i>majstorisati, petljatii> ◊ a veńit maĭsturu, a mîtańit pi lînga kar un śas șî măĭ bińe, șî s-a lasat, śkă, karu ĭe rău strîkat — <i>došao majstor, petljao oko kola sat i više i batalio, kaže, kola su u teškom kvarui> [Por.]   [Vidi]

4112  mîtaśină  mătăcină  матичњак  mîtaśi (mn. mîtaśiń) [akc. mîtaśină] (i. ž.) — (bot.) <i>matičnjak, pčelinja metvica (Melissa officinalis)i> ◊ mîtaśina ĭe buĭađe ku fluare albă, șî ku mirus frumuos — <i>matičnjak je biljka sa belim cvetom i lepim mirisomi> ◊ đin mîtaśină sa fĭarbe ćaĭ tare bun đi ińimă kînd zbaće, đi durĭerĭ la burtă, đi ustańală, șî đi alće durĭerĭ — <i>od matičnjaka se kuva čaj jako dobar za srce kad lupa, za bolove u stomaku, za umor i drugo bolestii> [Por.]  [Vidi]

2883  Mîtkalău  Mâtcălâu  Мали Ускрс  Mîtkalău [akc. Mîtkalău] (i. m.) — (kal.) <i>Mali Uskrsi> ◊ Mîtkalău kađe în marța aduoĭļa dupa Pașć — <i>Mali Uskrs pada u drugi utorak posle Uskrsai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6019  mĭarńik  liniștit  миран  mĭarńik (mĭarńi) (mn. mĭarńiś, mĭarńiśe) [akc. mĭaik] (prid.) — <i>miran, smireni> ◊ kopilu ĭe mĭarńik șî takut, ama nu sa șćiĭe fiva đi bunataće or kî ĭe pruost la kap — <i>dete je mirno i ćutljivo, ali se ne zna je li od dobrote, ili što je priprosti> ◊ stăĭ mĭarńik — <i>budi mirani> [Por.]  [Vidi]

3831  mĭelk  cornuţ  рошчић  mĭelk2 (mn. mĭelś) [akc. mĭelk] (i. m.) — (anat.) 1. <i>rošćići> ◊ mĭelku ĭe korńiț mik, kare dă la vițăl, la ĭed, or la mńel — <i>roščić je mali rog koji niče junetu, jaretu ili jagnjetui> ♦ sin. korńiț 2. <i>rožište, koren rogai> ◊ vaka a frînt kuornu, la parća stîngă ĭ-a ramas numa mĭelku — <i>krava je polomila rog, na levoj strani ostalo joj je samo rožištei> [Por.] ∞ kuorn  [Vidi]

42  mĭenge  menghină  менгеле  mĭenge (mn. mĭengiļe, mĭenź) [akc. mĭenge] (i. ž.) — <i>mengele, zanatlijska sprava za stezanje i presovanjei> ◊ la strîns bińe, ka-n mĭenge — <i>stegao ga je dobro, kao u mengelamai> [Por.] ♦ /< (grč. magganon, tur. mengene, <i>Вујаклија1980i>)   [Vidi]

4079  mĭerkurĭ  mercuri  среда  mĭerkurĭ (mn. mĭerkure) [akc. mĭerkurĭ] (i. ž.) — (kal.) <i>sredai> ◊ mĭerkurĭ ĭe ḑîua a trĭļa în stamînă, kađe întra marța șî žuoĭa — <i>sreda je treći dan u nedelji, pada između utorka i četvrtkai> ◊ rumîńi aĭ batrîń tuoț a postît mĭerkurĭa — <i>stari Vlasi su svi postili sredomi> ♦ up. Mĭerkurĭa șubĭaļilor [Por.] ♦ dij. var. mńerkurĭ (Osnić) [Crn.] ∞ stamînă  [Vidi]

5780  Mĭerkurĭa șubĭaļilor  Mercurea șubialilor  Шибљина среда  Mĭerkurĭa șubĭaļilor [akc. Mĭerkurĭa șubĭaļilor] (sint.) — (kal.) <iibljina sredai> ◊ Mĭerkurĭa șubĭaļilor ĭe ḑîua înainća lu Žuoĭ marĭ, kînd muĭeriļi adună șubĭaļe đi mîńeḑî đi fuok la morminț — <iibljina sreda je dan uoči Velikog četvrtka, kada žene sakupljaju šiblje za sutrašnju vatru na grobljui> ◊ s-a frîng numa uskaturĭ đi buož, đ-alun or đi fag, șî s-a pun pe traĭstă kă nuĭe bun să ažungă đe pomînt — <i>lome se samo suvarci od burjana, leske ili bukve, i stavljaju na torbu, jer nije dobro da dođu u dodir sa zemljomi> ◊ sarśina đe șubĭaļe s-atîrnă supt strĭešîn, șî đ-akolo muĭeriļi o ĭau pe traĭstă mîńeḑî đimińața đinuapće, ș-o duk la morminț — <i>naramak šiblja okači se pod nadstrešnicu, i odande je žene uzimaju sutradan rano ujutru, i na torbi nose na grobljei> ♦ up. Žuoĭ marĭ [GPek] ∞ mĭerkurĭ  [Vidi]

2618  Mlađen  Mlagen  Младен  Mlađen [akc. Mlađen] (i. m.) — (antr.) (inov.) <i>l.i. Mladeni> ◊ dakă vrun Mlađen are kopiĭ șî ńepuoț, șî dakă đin iĭ sa mulțăsk brîńe, firu luĭ kapîtă poļikră Mlăđeńieșći — <i>ako neki Mladen ima decu i unuke, i ako se od njih namnože generacije, njegovi potomci dobiju nadimak Mladenovićii> ◊ kînd nume Mlađen sa skurtă đin milă, sa kapîtă poļikră Đenă, or Đenkă — <i>kada se ime Mladen od milja skrati, dobija se nadimak Đena, ili Đenkai> ♦ var. Mlađien [Por.]  [Vidi]

2619  Mlađeńeșći  Mlagenești  Младеновићи  Mlađeńeșći [akc. Mlađeńeșći] (i. m.) — (antr.) <i>Mladenovići, vlaški nadimak i prezime mnogih rodova, nastao od l.i. Mlađeni> ◊ Mlađeńeșći sînt firu alu Mlađen — <i>Mladenovići su potomci Mladenai> ♦ var. Mlađeńieșći, Mlîđeńieșći (ḑîśe lumĭa batrînă — <i>izgovaraju stariji ljudii>) ◊ unu đin Mlîđeńeșći are poļikră Mlîđeńiesku: Truță Mlîđeńiesku ĭe đin Mlîđeńieșći, đi la Ļiskuauă — <i>jedan od Mladenovića ima nadimak Mlađenjesku: Truce (Petar) Mlađenjesku je od Mladenovića iz Leskovai> [Por.] ∞ Mlađen  [Vidi]

5064  mńaḑa nuopțî  mează-noapte  север  mńaḑa nuopțî [akc. mńaḑa nuopțî] (sint.) — 1. (strana sveta) <i>severi> ◊ mńaḑa nuopțî ĭe parća lumi unđe suariļi ńiśkînd nu trĭaśe — <i>sever je strana sveta gde sunce nikad ne prolazii> ♦ sin. đi țîganu 2. (doba dana) <i>ponoći> ◊ la mńaḑa nuopțî ĭes tuoț moruońi, ńikruśațî ș-alalće vîlve nopțășć kare spomiînta lumĭa— <i>u ponoć izlaze svi vampiri, nekrštenci i druge noćne ale koje plaše ljudei> 3. (demon.) <i>Šumska Majkai> ◊ pin ńișći saće în Rîu Porĭeśi la Muma Paduri iĭ ḑîk șî Mńaḑa Nuopțî — <i>u nekim selima Porečke Reke Šumsku Majku zovu još i Ponoćnicai> [Por.]  [Vidi]

3442  mńamț  neamţ  Немац  mńamț (mn. mńemț) [akc. mńamț] (i. m.) — (zast.) <i>Nemac, pripadnik nemačkog narodai> ◊ în ratu ku mńamțî, pi dĭeda la întîļerit în Rumîńiĭe, ș-akolo kînd a spus kî ĭe rumîn ș-a vaḑut kă vorbĭașće bun rumîńașće, iĭ la slubaḑît la kasă — <i>za vreme rata sa Nemcima, dedu su internirali u Rumuniju, i tamo kad je rako da je Vlah i kad su videli da dobro govori vlaški, oni su ga pustilii> ♦ var. ńamț [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3182  mńare  miere  мед  mńare (mn. mńare) [akc. mńare] (i. ž.) — 1. (nutr.) <i>medi> ◊ mńarĭa fak albińiļi — <i>med prave pčelei> ◊ mńarĭa ĭe măĭ mare dulśață — <i>med je najveći slatkiši> [Por.] ◊ la bubuoń sa puńe mńarĭe đi stup, mestakată ku fańină đi uorḑ — <i>na čir se stavlja pčelinji med, pomešan sa ječmenim brašnomi> (Osnić) [Crn. ] 2. <i>smola sa voćkii> ◊ prunu faśe mńare, kare lumĭa o manînkă, kî ĭe dulśe — <i>šljiva pravi smolu koju ljudi jedu, jer je slatkai> ♦ var. iare [Por.] ♦ dij. sin. kļeĭ (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. var. mĭere (Majdanpek) [Buf.] 3. <i>šećeri> ◊ s-a dus kopilu în sat sî kumpirĭe kîta mńarĭe, sî fak vro dulśață đi prînḑ, șî înga nuĭe — <i>otišlo je dete u selo da kupi malo šećera, da napravim neki slatkiš za ručak, i još ga nemai> (Osnić) [Crn.] ♦ up. albi  [Vidi]

49  mńoriță  mioriţă  овчица  mńoriță (mn. mńoriț) [akc. mńoriță] (i. ž.) — (demin.) <i>ovčicai> 1. <i>mlada ovcai> ◊ mńoriță ĭe uaĭe ćinîră — <i>mnjorica je mlada ovcai> 2. <i>ovca koja se prva ojagnjii> ◊ uaĭa kare fată măĭ întîń în stînă — <i>ovca koja se prva ojagnji u stadui> [Por.] ∞ uaĭe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4119  modîlkă  modâlcă  гука  modîlkă (mn. modîlś) [akc. modîlkă] (i. ž.) — (zast.) (med.) <i>guka, izraslina; zadebljanje; čvorići> ◊ kînd kopilu raśiașće, iĭ sa înflă lăturuońi, iĭ sa faśe o modîlkă în gît șî ĭel suflă grĭeu — <i>kad se dete prehladi, nateknu mu krajnici, napravi mu se neka guka u grlu, i ono teško dišei> [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2109  modur  modur  модар  modur (modură) (mn. modurĭ, modurĭe) [akc. modur] (prid.) — (color) <i>modro, tamnoplavoi> ◊ a kaḑut, ș-akuma ĭe tuată modură pi șuold — <i>pala je, i sada je sva modra po butinii> ◊ fluorĭ modurĭe — <i>modro cvećei> [Por.]  [Vidi]

6115  moļidvă  agheazmă  света водица  moļidvă (mn. moļidve) [akc. moļidvă] (i. ž.) — (rel.) <i>sveta vodicai> ◊ moļidva ĭe apă kare la Boćaḑă o śećașće popa, ș-o-nparće la kređințuoșî kare în ḑîua-ĭa vin adîns dupa ĭa — <i>sveta vodica je voda koju na Bogojavljanje očita sveštenik, i deli vernicima koji tog dana dolaze posebno zbog njei> ◊ aĭ miĭ ńiśkînd nu s-a dus la bisîarikă, numa kîćodată mama sa duśa dupa moļidvă, să stropĭaskă vićiļi đi buaļe — <i>moji nikad nisu išli u crkvu, samo je baba ponekad odlazilla da uzme svetu vodice, da škropi stoku protiv bolestii> ♦ sin. apă sfîntă [Por.]  [Vidi]

5723  momuată  vrăjitură  вражбина  momuată (mn. momuaće) [akc. momuată] (i. ž.) — (mag.) <i>vražbina, nagaznicai> ◊ momoată ĭe vro lomană đeskîntată șă lupadată în drum unđe trĭek aĭ đeskîntaț, or atîrnată vrunđeva sî sa vadă ka un sămn kare trăbe să ļi dukă rău — <i>vražbina je neka prebajana stvar, bačena na put kojim prolaze prebajane osobe, ili okačena negde da se vidi kao znak koji treba da im donese zloi> ♦ var. mamută ♦ sin. vražîtură, sămn [Por.] ∞ vražî  [Vidi]

4909  morariță  morăriță  воденичарка  morariță (mn. morariț) [akc. morariță] (i. ž.) — <i>vodeničarkai> ◊ morarița ĭe muĭarĭa morarĭuluĭ, kare đes lukra ku ĭel la muară, or a ramas văduva șî sîngură puartă griža đi muară — <i>vodeničarka je žena vodeničara, koja često sa njim radi na vodenici, ili koja je ostala udovica pa sama vodi brigu o vodenici i> ♦ supr. morarĭ [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4908  morarĭ  morar  воденичар  morarĭ (mn. morarĭ) [akc. morarĭ] (i. m.) — <i>vodeničari> ◊ morarĭu ĭe uom kare are muară, or kare lukră ku muara — <i>vodeničar je čovek koji ima vodenicu, ili koji radi na vodenicii> ◊ morarĭ kare are muară kunoskută, kapîtă poļikră „morarĭ” kare trĭaśe șă pi ńepoțî luĭ — <i>vodeničar koji ima poznatu vodenicu, dobija nadimak „morar” koji prelazi i na njegovo potomstvoi> [Por.] ∞ muară  [Vidi]

5535  morminț  cimitir  гробље  mormi (mn.) [akc. morminț] (i. s.) — <i>grobljei> ◊ mormințî sînt luok unđe sînt îngropaț aĭ muorț — <i>groblje je mesto gde su pokopani mrtvii> ◊ la tuata sîrbatuarĭa s-a duk muĭeriļi la morminț sî tamîńe pĭ-a-ĭ muorț — <i>na svaki praznik idu žene na groblje, da prekade mrtvei> ♦ / < mn. mormînt ♦ sin. gruopișće [Por.] ∞ muarće   [Vidi]

2793  mormînt  mormânt  гроб  mormînt (mn. mormînț) [akc. mormînt] (i. m.) — (rel.) <i>grobi> ◊ s-a dus sorîmĭa să tamîńe mormîntu mumi — <i>otišla je sestra da okadi majčin grobi> ◊ mormințî satuluĭ sînt pi o śuakă đi la vaļ’ đi sat — <i>seosko groblje je na jednom brdu na istočnoj strani selai> [Por.] ◊ în Zvižd tuoț au mormînće prînga kasă, îngruapă pr-aĭ muorț în moșîĭa luor — <i>u Zviždu svi imaju groblje oko kuće, sahranjuju mrtve na svome imanjui> [Zvizd] ♦ dij. sin. gruopișće [Por.] ∞ muarće  [Vidi]

4198  mormodală  siluetă  силуета  mormodală (mn. mormodaļe) [akc. mormodală] (i. ž.) — (mit.) <i>silueta, priviđenje; utvarai> ◊ mormodală măĭ đes ĭasă kînd ĭe śață, kap đi murg, or nuapća pin sańin — <i>silueta se priviđa samo kad je magla, sumrak ili po vedroj noćii> ◊ mormodala auḑ kă vińe kîtra ćińe ka o gramadă, da nu vĭeḑ kalumĭa śi ĭe — <i>siluetu čuješ da se kreće ka tebi kao neka gomila, ali ne nazireš jasno šta jei> ♦ sin. mugunđață, nalukă [Por.]  [Vidi]

3026  morśilarĭ  mocirlari  блатиште  morśilarĭ (mn. morśilarĭe) [akc. morśilarĭ] (i. s.) — <i>blatište, blatno mestoi> ◊ s-a tras apa, ș-a ramas numa un morśilarĭ boznakît — <i>voda se povukla, i ostalo je samo jedno ogromno blatištei> [Por.] ∞ morśi  [Vidi]

3025  morśilă  mocirlă  блато  morśi (mn. morśiļ) [akc. morśilă] (i. ž.) — <i>blato; kaljugai> ◊ kopiĭi tună în kasă înkalțaț, șî duk morśilă pi opinś — <i>deca ulaze obuvena u kuću, i unose blato na opankamai> ◊ tata faśe morśilă đi ļipit ștala — <i>otac pravi blato da oblepi štalui> ◊ đemult șî kășîļi a fuost ļipiće ku morśilă — <i>nekad su i kuće bile oblepljene blatomi> ♦ sin. imală, mîrkulă [Por.] ♦ dij. sin. naroĭ (Lubnica) [Crn.]  [Vidi]

3027  morśiluos  mocirlos  блатњав  morśiluos (morśiluasă) (mn. morśiluoș, morśiluasă) [akc. morśiluos] (prid.) — <i>blatnjav, kaljav, prljavi> ◊ a kaḑut în baltă, ș-a veńit la kasă tuot morśiluos — <i>pao je u baru, i došao kuči sav blatnjavi> ♦ sin. imuos [Por.] ∞ morśi  [Vidi]

3028  morśiļi  mocirli  прљати  morśiļi (ĭuo morśiļiesk, ĭel morśiļiașće) [akc. murśiļi] (gl. p. ref.) — <i>prljati (se), isrpljati (se), blatnjaviti (se)i> ◊ rîu a sakat, șî kopiĭi nu puot sî sa skalđe, numa sa morśiļiesk ka puorśi — <i>reka je spala, i deca ne mogu da se kupaju, nego samo se prljaju ko svinjei><i>i> ♦ sin. ima [Por.] ∞ morśi  [Vidi]

4348  morugă  morugă  преслан  morugă [akc. morugă] (prid.) — (nutr.) (o soli) <i>preslani> ◊ baba a sarat ļegumĭa đi dîdauorĭ, șî mînkarĭa ĭe sarat morugă, ka otraua sarată, nu sa puaće mînka — <i>baba je solila čorbu dva puta, i jelo je preslano, kao otrov slano, ne može se jestii> [Por.] ∞ sare  [Vidi]

4481  moșćeńituorĭ  moștenitor  баштинаш  moșćeńituorĭ (mn. moșćeńituorĭ) [akc. moșćeńituorĭ] (i. m.) — (zast.) <i>baštinaš, naslednihi> ◊ moșćeńituorĭ ĭe fiu kare moșćeńeașće moșîĭa đi la parinće — <i>baštinaš je sin koji nasleđuje imanje od roditeljai> ◊ fata a putut să fiĭe moșćeńituare numa kînd n-avut fraț — <i>ćerka je mogla biti baštinašica samo ako nije imala braćei> ♦ up. moșîĭe [Por.]  [Vidi]

3923  motîrșală  motroșeală  петљавина  motîrșală (mn. motîrșăļe) [akc. motîrșală] (i. ž.) — (ret.) <i>petljavina, mutljavina, spletkai> ◊ śe motîrșală va fi întra iĭ, ńiś draku nu șćiĭe — <i>kakva je petljavina među njima, ni đavo ne znai> ◊ nuĭe ăla lukru kurat, numa vro motîrșală grĭa — <i>nisu to čista posla, nego neka teška mutljavinai> [Por.] ∞ motîrșî  [Vidi]

4338  motîrśi  mătrăși  трошити  motîrśi (ĭuo motîrśesk, ĭel motîrśașće) [akc. motîrśi] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>trošiti, potrošiti proćerdatii> ◊ ma mir đi śe va motîrśi vrĭamĭa điźaba ku lukru đin kare n-are ńiś o dobîndă? — <i>čudim se zašto li troši vreme na posao od koga nema nikakvu korist?i> ◊ ku pîrdańika đi bĭare a motîrśit moșîĭa tuată — <i>sa prokletim pićem proćerdao je celo imanjei> [Por.]  [Vidi]

4339  motîrśiĭe  cheltueală  трошење  motîrśiĭe (mn. motîrśiĭ) [akc. motîrśiĭe] (i. ž.) — (zast.) <i>trošenje, razbacivanje; luksuzi> ◊ la iĭ a fuost prĭa mare motîrśiĭe șî zburdațîĭe, đ-aĭa akuma n-au ńimika — <i>kod njih je bilo previše razbacaivanja i bahatosti, zato sada nemaju ništai> ♦ var. motîrśală [Por.] ∞ motîrśi  [Vidi]

4340  motîrśit  cheltuit  потрошен  motîrśit (motîrśi) (mn. motîrśiț, motîrśiće) [akc. motîrśit] (prid.) — (zast.) <i>potrošen, proćerdan; protraćeni> ◊ mulț kare s-a gîzdarit ku furaluk, la urmă a gaćit ku averĭa motîrśită — <i>mnogi koji su se obogatili lopovlukom, na kraju su završili sa proćerdanom imovinomi> [Por.] ∞ motîrśi   [Vidi]

3922  motîrșî  motroși  петљати  motîrșî (ĭuo motîrșăsk, ĭel motîrșiașće) [akc. motîrșî] (gl. p. ref.) — <i>petljati, majati, zamajavatii> ◊ nu puaće să vină điluok, kă măĭ are să motîrśaskă pi lînga un kar — <i>ne može da dođe odmah, jer ima još da petlja oko nekih kolai> ◊ a motîrșîto ku vuorbe guaļe, pănă nu ĭ-a krapat uoki ku kare are trĭabă — <i>zamajavao ju je praznim pričama, dok joj nije puklo pred očima s kim ima poslai> [Por.]  [Vidi]

2636  motrună  matrună  матруна  motrună (mn. motruńe) [akc. motrună] (i. ž.) — (bot.) <i>matrunai> (Acanthus longifolius); <i>popanak, medveđa stopai> ◊ ku motruna babiļi afumat vićiļi șî kasa — <i>matrunom su babe kadile stoku i kućui> ♦ sin. talpa-ursuluĭ [Por.]  [Vidi]

2130  mouor  mohor  мухар  mouor (mn. mouară) [akc. mouor] (i. s.) — (bot.) <i>muhar (Setaria verticillata)i> ◊ mouoru ĭe fakut ka grîu, samînă șî la frunḑă, șî la spik — <i>muhar je sličan pšenici, slično im je i lišće i klasjei> [Por.]  [Vidi]

2106  možđi  mojdi  мождити  možđi (ĭuo možđiesk, ĭel možđiașće) [akc. možđi] (gl. p.) — <i>možditi, gnječiti, muljati; žvakati; sitniti, drobitii> ◊ ușć rîdaśina đi popiļńik, șî kînd pļeś la źuok, možđieșć un părśeluț în gură șă-l șkipĭ, să nu-ț pută sufļitu — <i>osušiš koren kopitnjaka, i kad pođeš na igranku, sažvaćeš i ispljuneš jedno parčence, da ti dah ne bi smrdeo iz ustai> [Por.]  [Vidi]

2107  možđit  mojdit  сможден  možđit (možđi) (mn. možđiț, možđiće) [akc. možđit] (prid.) — <i>smožden, zgnječen, sažvakani> ◊ s-a rupt ku lukru, ș-a veńit la kasă tuot možđit — <i>iskidao se od posla, i došao kući sav smoždeni> [Por.] ∞ možđi  [Vidi]

4482  moșîĭe  moșie  дедовина  moșîĭe (mn. moșîĭ) [akc. moșîĭe] (i. ž.) — (zast.) <i>dedovina; imovina, posed; nasledstvoi> ◊ moșîĭa ĭe averĭa uomuluĭ kare a moșćeńito đi la stramoșî luĭ — <i>dedovina je čovekova svojina, koju je nasledio od predakai> ◊ đimult s-a purtat griža să nu sa pĭardă đin moșîĭe ńiś o brĭazdă đi pomînt — <i>nekad se vodilo računa da se od dedovine ne izgubi ni brazda zemljei> ♦ sin. averĭe [Por.]  [Vidi]

4731  moțîkluoĭ  ridicătură  издигнуће  moțîkluoĭ (mn. moțîkluaĭe) [akc. moțîkluoĭ] (i. s.) — (geog.) <i>izdignuće, ispupčenje; neravnina; budžai> ◊ drumu nuĭe putrîvit, nu l-a batut bun, a ramas pļin đi moțîkluaĭe — <i>put nije ravan, nije dobro nabijen, ostalo je mnogo ispupčenjai> ♦ sin. skobîlț ♦ / (augm.) < muoț [Por.] ∞ muoț   [Vidi]

4027  muakă  moacă  ђока  muakă (mn. muaśe) [akc. muakă] (i. ž.) — (hip.) (vulg.) <i>đoka, izgovor uz pokazivanje laktai> ◊ e, muaka ăl măĭ prinđe, ĭut ĭe ka sfulđeru — <i>e, đoka će ga uhvatiti, brz je kao munjai> ◊ ăći-ț muaka! — <i>evo ti kurac!i> ♦ sin. pulă, pulaĭkă, mokafel, mokar, ńetku [Por.] ∞ pulă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2162  muaļe  moale  мек  muaļe (mn. muoĭ) [akc. muaļe] (prid.) — <i>meki> 1. (za materijal) <i>mek, savitljivi> ◊ pļiek muaļe — <i>meki pleh, koji se lako savijai> ◊ žîță muaļe — <i>meka žicai> ◊ ļiemn muaļe — <i>meko drvoi> ◊ pîńe muaļe — <i>meki hlebi> 2. (za čoveka) <i>mlitav; slab, slabašani> — ◊ uom muaļe, fara pućiare — <i>slab čovek, bez snagei> ◊ am ḑakut đi apukat, șî înga mis muaļe, fara pućiare — <i>preležao sam griup, i još uvek sam mlitav, bez snagei> 3. (fig.) <i>slabić, bez karakterai> ◊ muaļe, n-are vuorba luĭ, sa dă dupa tuot nat kum baće vîntu — <i>slabić, nema svoju reč (=stav, mišljenje), povodi se za svakim kako vetar duvai> [Por.]  [Vidi]

2215  muară  moară  воденица  muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) <i>vodenicai> ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — <i>ljudi nisu mogli da žive bez vodenicei> ◊ muară la apă — <i>vodenica potočarai> ◊ muară la vînt — <i>vodenica na vetar; vetrenjačai> ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — <i>dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukomi> ◊ morarĭ — <i>vodeničari> ◊ muară la vînt — <i>vetrenjačai> ◊ rînd la muară — <i>red, raspored korišćenja vodenicei> ◊ rîndaș la muară — <i>deoničar koji ima udeo u vodenicii> ◊ (ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîău — <i>kada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijomi> [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [Dun.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3508  muarće  moarte  смрт  muarće (mn. muorț) [akc. muarće] (i. ž.) — <i>smrti> ◊ muarća ĭa uomu kînd iĭ ĭasă sufļitu — <i>smrt uzima čoveka kad mu izađe dušai> ◊ muarće ușuară are uomu kare n-a fakut ńiś un pakaće, ș-a krĭeḑut în dumńeḑîu — <i>laku smrt ima čovek koji nije počinio ni jedan greh, i verovao je u bogai> ◊ muarće grĭa are pîkatuosu — <i>tešku smrt ima grešniki> ◊ muarće fîră lumanarĭe ĭe mare pakat đi aĭ viĭ, kare nu l-a pazît pĭ-al muort, sî-ĭ aprindă lumanarĭa kînd a vaḑut kî-ĭ ĭasă sufļitu — <i>smrt bez sveće je veliki greh za žive, jer nisu čuvali samrtnika, da mu upale sveću kad su videlu da mu duša izlazii> ◊ muarće ku zuort — <i>brza, naprasna smrti> ◊ (u izr.) kobĭașće la muarće — <i>priziva smrti> [Por.]  [Vidi]

3546  muașă  moașă  бабица  muașă (mn. muașă) [akc. muașă] (i. ž.) — <i>babicai> ◊ muașă ĭe muĭare kare nașće muĭerĭ greuańe — <i>babica je žena koja porađa trudnicei> ◊ n-a putut să fiĭe tuata muĭare muașă, în sat đemult puaće-fi a fuost numa doă-triĭ sprimiće đ-așa lukru — <i>nije mogla da bude svaka žena babica, u selu je nekad bilo svega dve-tri žene sposobne za takav posaoi> ◊ tot nat a șćut kare a fuost muașa luĭ, șa poștoito păna la muarće — <i>svako je poznavao svoju babicu, i poštovao je sve do smrtii> ◊ muașa a taĭat buriku la kopil pi rastău đi žug, să fiĭe kopilu sînatuos — <i>babica je detetu sekla pupak na palici jarma, da dete bude zdravoi> ♦ / < muoș [Por.] ∞ muoș  [Vidi]

5615  muțală  muțeală  муцање  muțală (mn. muțaļe) [akc. muțală] (i. ž.) — (med.) <i>mucanjei> ◊ vro doă triĭ ań kopilu a pațît đi muțală, l-a ļikuit o vrîžîtuare đin sat — <i>dve-tri godine dete je patilo od mucanja, izlečila ga jedna vraćara iz selai> ◊ muțală grĭa — <i>teško mucanjei> [Por.] ∞ mut  [Vidi]

5613  muțî  muți  онемити  muțî (ĭuo muțăsk, ĭel muțașće) [akc. muțî] (gl.) — (med.) <i>onemitii> ◊ uomu muțîașće kînd pĭarđe pućarĭa să vorbĭaskă — <i>čovek onemi kad izgubi moć da govorii> ◊ uomu puaće muțî șî đi vro frikă mare — <i>čovek može onemiti i od nekog velikog strahai> [Por.] ∞ mut  [Vidi]

79  mugaĭală  muget  мукање  mugaĭală (mn. mugaĭеlurĭ) [akc. mugaĭală] (i. ž.) — (izob.) <i>običaj za „isterivanje” suše iz sela ◊i> mugaĭală ĭe ađet batrîn kare a fuost pastrat în Osńiśa — <i>„mukanje” je bio običaj koji se sačuvao u Osnićui> ♦ up. muźală [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5538  mugur  mugur  пупољак  mugur (mn. mugurĭ) [akc. mugur] (i. m.) — (bot.) *pupoljak, mladica, brst* ◊ muguru ĭe lăstarĭel kare krĭașće đin kațălu lu frunḑa ļemnuluĭ — *pupoljak je mladica koja izrasta iz klice mladog lista drveta*   [Vidi]

2639  muĭerĭeļńik  muierelnic ?  женскаст  muĭerĭeļńik (muĭerĭeļńi) (mn. muĭerĭeļńiś, muĭerĭeļńiśe) [akc. muĭerĭeļńik] (prid.) — (psih.) <i>ženskast, koji ima ženske osobine; (fig.) „ženski Petko”i> ◊ muĭerĭeļńik ĭe uom kare lukră lukrurĭ muĭerĭeșć: spală vasurļi, vaśe đi mînkare, faśe la śarapĭ ... — <i>ženskast je čovek koji radi ženske poslove: pere sudove, sprema hranu, štrika čarapei> ... ♦ var. muĭerńik, muĭarńik [Por.] ∞ muĭare  [Vidi]

2640  muĭerĭesk  muieresc  женски  muĭerĭesk (muĭerĭaskă) (mn. muĭerĭeșć) [akc. muĭerĭesk] (prid.) — <i>ženski, koji se odnosi na žene, koji ima osobine žena, koji pripada ženamai> ◊ kîrpă muĭerĭaskă — <i>ženska maramai> ◊ lukru muĭerĭesk — <i>ženski posaoi> ◊ kînćiśe muĭerĭeșć — ž<i>enske pesmei> ◊ puort muĭerĭesk đi batrîńață — <i>starinska ženska nošnjai> [Por.] ∞ muĭarĭe  [Vidi]

2638  muĭerușkă  muierușcă  женица  muĭerușkă (mn. muĭerușkĭ) [akc. muĭerușkă] (i. ž.) — (demin.) <i>ženica, mala ženai> ◊ s-a-nsurat șî ĭel, saraku, a luvat o muĭerșkă fara parinț — <i>oženio se i on, siroma, uzeo jednu ženicu bez roditeljai> ♦ / muĭarĭe + suf. <i>ușkăi> [Por.] ∞ muĭarĭe  [Vidi]

2605  mukĭe  muche  телуће  mukĭe (mn. mukĭ) [akc. mukĭe ] (i. ž.) — 1. (tehn.) <i>teluće, tupa strana sečivai> ◊ mukĭe au sakurĭa, tîrnakuopu șî sapa — <i>ušice imaju sekira, trnokop i motikai> 2. <i>ivica, obod; okrajaki> ◊ marźina pîńi, kare ĭe kuaptă-n śirińe șî ĭe totîrlată, sa kĭamă mukĭe — <i>obod hleba, koji je pečen u crepulji pa je okrugao, zove se „mukja”i> ◊ kînd sa śopļiașće bîrna, dunga-ĭa đirĭaptă sa kĭamă mukĭe — <i>kada se teše greda, ona prava ivica zove se „mukja”i> ◊ držaļa đi kuasă sa śopļiașće în patru mukĭe — <i>držalje za kosu teše se četvrtastoi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5610  mulțami  mulțumi  захваљивати  mulțami (ĭuo mulțamĭesk, ĭel mulțamĭașće) [akc. mulțami] (gl.) — <i>zahvaljivatii> ◊ sa-nkină șî mulțamĭașće la sfîntu prazńikuluĭ pintru sînataća alu tuoț đin kasă — <i>klanja se i zahvaljuje slavskom svecu za zdravlje svih ukućanai> ◊ ma-nvațat muma să ḑîk „mulțamĭesk” la tot nat kare-m faśe vro bunataće — <i>naučila me je majka da kažem „hvala” svakom ko miini neko dobroi> [Por.] ∞ mult  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5611  mulțamire  mulțumire  захвалност  mulțamire (mn. mulțami) [akc. mulțamire] (i. ž.) — <i>zahvalnost; zahvaljivanjei> ◊ la urmă aratat mare mulțamire pintru tuot ś-am fakut đi iĭ — <i>na kraju su pokazali veliku zahvalnost za sve što smo učinili za njihi> [Por.] ∞ mult  [Vidi]

5609  mulțîmĭe  mulțime  мноштво  mulțîmĭe (mn. mulțîmĭ) [akc. mulțîmĭe] (i. ž.) — <i>mnoštvo, množinai> ◊ s-a adunat o mulțîmĭe đi inș, ka kînd žuakă ursu — <i>skupilo se mnoštvo ljudi, kao kad igra mečkai> ◊ kînd vuorba arată śuava măĭ mult đi unu, ḑîśem kă ĭe vuourba-ĭa în mulțîmĭe — <i>kad reč označava nešto više od jednog, kažemo da je ta reč u množinii> ♦ var. mulțîme ♦ supr. sîngurimĭe [Por.] ∞ mult  [Vidi]

2832  mulgar  mulgar  музар  mulgar (mn. mulgarĭ) [akc. mulgar] (i. m.) — <i>muzar, onaj koji muzei> ◊ mînăm uoiļi la muls, da la ușa strunźi ļi așćată mulgari ku gaļețîļi sprimiće — <i>teramo ovce na mužu, a na ulazu u tor čekaju ih muzari sa spremljenim vedricamai> ♦ var. mulgarĭ ◊ un mulgarĭ bun, mulźe stîna đi pi fuga — <i>jedan dobar muzar, pomuze stado brzoi> ♦ var. mulgatuorĭ [Por.] ∞ mulźe  [Vidi]

2830  mulgatuare  mulgătoare  музара  mulgatuare (mn. mulgatuorĭ) [akc. mulgatuare] (i. ž.) — 1.<i> muzara, krava, ovca ili koza koja se muzei> ◊ am o vakă mulgatuare, da una ĭe starpă — <i>imam jednu kravu muzaru, i jednu jalovicui> [Por.] 2. <i>muznica na torui> ◊ mulgatuare ĭe luoku la ușa strunźi, unđe șăd mulgatuori șă mulg uoiļi, or kapriļi — <i>muznica je mesto na vratnicama tora, gde sede muzari i muzu ovce ili kozei> (Jasikovo) [GPek] ∞ mulźe  [Vidi]

2831  mulguasă  mulgătoare  лакомужна  mulguasă (mn. mulguașă) [akc. mulguasă] (prid.) (samo u ž. r.) — <i>lakomužna, koja se lako muzei> (obično za kravu, ovcu ili kozu) ◊ vaka nuastră ĭe mulguasă, puot kopiĭi s-o mulgă — <i>naša krava je lakomužna, mogu deca da je muzui> ◊ mulguasă ĭe vaka kare are mare sfîrk la pulpĭe — <i>lakomužna je krava koja ima veliku rupicu na vimenui> ♦ supr. vîrtuasă ♦ up. vîrtuos [Por.] ♦ var. mulgașă (Leskovo) [GPek]∞ mulźe  [Vidi]

2829  mulźe  mulge  мусти  mulźe (ĭuo mulg, ĭel mulźe) [akc. mulźe] (gl. p. ref.) — 1. <i>musti, izvlačiti prstima mleko iz vimena životinjai> ◊ am învațat să mulg vaśiļi înga pănă am fuost mik — <i>naučio sam da muzem krave još dok sam bio malii> 2. (fig.) <i>iskorišćavati nekoga, izvlačiti iz njega neku koristi> ◊ o prostavĭelă đi uom, nu vĭađe kît ăl mulźe ibuomńika — <i>prostačina od čoveka, ne vidi koliko ga ljubavnica muzei> ♦ up. smulźe [Por.]  [Vidi]

3197  mumă  mumă  мама  mumă (mn. mume) [akc. mumă] (i. ž.) — <i>mama, majkai> ◊ mumă ćinîră — <i>mlada majkai> ◊ mumă vitrîgă — <i>maćehai> ◊ mumă đi sufļit — <i>pomajkai> ◊ muma lu mama — <i>babina majka, babai> ◊ mumîńiļi nuaștre sînt đi o samă — <i>naše majke su vršnjakinjei> ◊ a lasat uomu, șî s-a prontuors la mumî-sa — <i>ostavila je muža i vratila se svojoj majcii> ◊ kopiļe, śe lukră mum-ta? — <i>dete, šta ti radi majka?i> ◊ mumî-ta ĭe aldrakuluĭ muĭare — <i>majka ti je vragolasta ženai> ◊ (demon.) Muma Paduri — <i>Šumska Majkai> ♦ var. muĭkă, maĭkă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4104  Munț-aĭ albĭ  Carpaţi  Карпати  Munț-aĭ albĭ [akc. Munț-aĭ albĭ] (i. m.) — (top.) <i>Karpati; i><i>Bele planine i> ◊ moș-aĭ batrîń sa uĭta đe la vîru Vîrtăś-aĭ marĭ kîtra Rumîńiĭe, șî spuńa kă vîrurļi supt zapadă kare s-a vaḑut pin sańin, sînt Munț-aĭ albĭ, lu kare sîrbi ĭ-a ḑîs „Karpaț” — <i>starci su gedali sa vrha Velikog vrteča prema Rumuniji, i govorili da vrhovi koji se bele pod snegom u daljini, jesu Bele planine, koje Srbi zovu Karpatii> [GPek] ◊ pi Karpaț aĭ batrîń ĭ-a kĭemat Munț-aĭ albĭ kă đe la Vizak ĭ-a vaḑut supt zapadă — <i>Karpate su stari zvali Bele planine jer su ih sa Vizaka viđali pod snegomi> (Tanda) ♦ dij. sin. Munț-aĭ karunț (Rudna Glava) [Por.] ∞ munće  [Vidi]

5232  Munćan  Muntean  Мунћан  Munćan2 (mn. Munćeń) [akc. Munćan] (i. m.) — <i>Munćan, Planinaci> ◊ Munćan ĭe poļikra lu rumîń kare kasatorĭesk țînutu Porĭeśi — <i>Munćan je nadimak Vlaha koji naseljava oblast Porečai> ◊ kînd rumîńi ńigoćinuluĭ ĭ-a bužukurit pi Poreśeń kă sînt Ungurĭeń, ășća s-a batut ku iĭ, spunînd kă sînt Munćeń da nu Ungurĭeń — <i>kad su negotinski Vlasi ismevali Porečane da su Ungurjani, ovi su se tukli sa njima, govoreći da su Munčani a ne Ungurĭanii> ♦ sin. Padurĭan [Por.] ∞ munće  [Vidi]

5252  munkă  muncă  земљорадња  munkă (mn. munke) [akc. munkă] (i. ž.) — (izob.) <i>zemljoradnjai> ◊ munkă ĭe lukru la kîmp, aratu, sîmanatu, sîśaratu, șî alta — <i>zemljoradnja je rad u polju, oranje, sejanje, žetva, i drugoi> [Por.]  [Vidi]

5230  muntuos  muntos  планински  muntuos (muntuasă) (mn. muntuoș, muntuasă) [akc. muntuos] (prid.) — (geog.) <i>planinskii> ◊ đi la luok putrîvit s-a mîritat în sat muntuos, șî numa blastîmă ariśu đi śe a fakut atîća śuoś — <i>udala se iz ravnice u planinsko selo, i kune ježa što je napravio tolika brdai> ◊ Porĭeśa ĭe țînut muntuos — <i>Poreč je planinska oblasti> [Por.] ∞ munće  [Vidi]

4167  muoșî  moși  задушнице  muoșî [akc. muoșî] (i. m.) — (kal.)<i> zadušnicei> ◊ muoșî sînt ḑîua muorțîlor — <i>zadušnice su dan mrtvihi> ◊ rumîńi, dupa kăļindaru babĭesk, kunuosk patru muoș pi anu đi ḑîļe — <i>Vlasi, prema bapskom kalendaru, znaju za četiri zadušnice u toku godinei> ◊ muoșî rumîńilor sînt: muoșî đi piiĭ, đi Rusaļe, đi fraź, șî đi grîu — <i>vlaške zadušnice su: pihtijne, rusalne, jagodne i žitnei> ◊ (ver.) muoșî sînt ḑîļe buńe în an, da babiļi sînt ḑîļe rîaļe — <i>zadušnice su dobri dani u godini, a babe su zli danii> ♦ up. Babiļi [Por.] ∞ muoș  [Vidi]

500  Muoșu Kraśun  Moș Crăciun  Старац Крачун  Muoșu Kraśun [akc. Muoșu Kraśun] (i. m.) — (mitol.) <i>Starac Kračun („Božić”), mitološko biće iz božićnog ciklusa običaja i verovanjai> ◊ Muoșu Kraśun a fuost vrun muoș rău, đi kare sa puvestîașće kă a taĭat mîńiļi lu baba luĭ în ḑîua lu Kraśun, pintru kă nu ĭ-a dat ĭut đi mînkare — <i>Starac Kračun je bio neki zli starac, koji je na dan Božića isekao ruke svojoj babi, zato što mu nije brzo postavila ručaki> [Por.] ∞ Kraśun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4166  muoș  moș  старац  muoș1 (mn. muoșî) [akc. muoș] (i. m.) — <i>starac, deda; čičai> ◊ muoșu ĭe uom batrîn, uom în ań — <iiča je starac, čovek u godinamai> ◊ parĭakĭa lu muoș ĭe baba — <iičin par je babai> ◊ traĭașće ku muoșî într-o kasă — <iivi sa starcima zajednoi> ◊ muoșu n-avut fiśuorĭ, ș-a skris moșîĭa la un veśin, să vadă đi ĭel păn la muarće —<i> starac nije imao decu, pa je prepisao imanje jednom komšiji, da ga čuva do smrtii> ♦ (augm.) moșoćeu [Por.]  [Vidi]

5716  muoșî đi pipćiĭ  moși ?  пихтијне задушнице  muoșî đi piiĭ [akc. muoșî đi piiĭ] (sint.) — (kal.) <i>pihtijne zadušnice; mesopusna subotai> ◊ muoșî đi piiĭ ĭe sîrbatuare kînd đ-aĭ muorț sa fĭerb piiĭļi — <i>pihtijne zadušnice su praznik kad se za mrtve spremaju pihtijei> ◊ muoșî đi piiĭ kad întođeuna sîmbîtă înainća lu zîpostîtu đi karńe — <i>pihtijne zadušnice padaju uvek u subotu, pre mesnih pokladai> ◊ pi lînga piiĭ, đ-aĭ muorț sa fĭarbe șî grîu ku lapće, đ-aĭa în ḑîua-sta kad șî muoșî đi grîu — <i>pored pihtija, za pokojnike se kuva i žito sa mlekom, pa na ovaj dan padaju i žitne zadušnicei> ◊ la muoșî đi piiĭ nu sa lukră pintru viće — <i>na pihtijne zadušnice ne radi se zbog stokei> [GPek] ∞ piiĭ  [Vidi]

4726  muoț  moț  чуперак  muoț (mn. muață) [akc. muoț] (i. s.) — 1. (o frizuri) <i>čuperaki> ◊ în ćińerĭața mĭa fĭaćiļi a pipćenat păru ku muoț — <i>u mojoj mladosti, devojke su češljale kosu u čuperaki> 2. (anat.) <i>ćubai> ◊ ĭastă ńișći uoră kare au muoț, da ĭastă șă ńișći noprś ku muoț — <i>ima živine koja nosi ćubu, a ima i zmija sa ćubomi> 3. (o formi) <i>sa vrhom, sa šiljkomi> ◊ kînd faś gramadă đin śuava șî laș vîr askuțît, sa ḑîśe kî ĭe fakut ku muoț — <i>kad se nešto gomila i ostavi se oštar vrh, kaže se da je gomila sa šiljkomi> [Por.] ♦ dij. var. moț [Buf.]   [Vidi]

3115  mura  mura  натапати  mura (ĭuo murĭeḑ, ĭel murĭaḑă) [akc. mura] (gl. p.) — 1. <i>natapati, potapati, kiseliti konopljui> ◊ muĭeriļi s-a dus la topilă să murĭaḑă kîńipa — <i>žene su otišle na topilo da potope konopljui> ◊ kîńipa sa murĭaḑă în apă sî sa muaĭe pazdărĭu șî măĭ ușuor sî sa razńiaskă fuĭuoru — <i>konoplja se potapa u vodi da bi smekšao pozder i lakše se odvojilo povesmoi> 2. <i>natapati, „kiseliti” odećui> ◊ kînd sa spală țuaļiļi imuasă, sa lasă o vrĭame topiće în apă, sî sa murĭaḑă, kî măĭ ușuor sa spală usuku — <i>kad se pere prljava odeća, ostavlja se jedno vreme potopljena u vodi, da nakisne, kako bi se lakše sprala masnoćai> [Por.] 3. <i>kiseliti kupusi> ◊ ĭerĭ am pus varḑa, krĭed kă sa va mura đi Kraśun — <i>juče sam potopio kupus, verujem da će se ukiseliti do Božićai> [Crn.] ∞ kîńi  [Vidi]

5383  mură  mură  купина  mură (mn. murĭ) [akc. mură] (i. ž.) — (bot.) <i>kupina (Mora)i> ◊ mura ĭe puama ruguluĭ, ńagră șî bobată — <i>kupina je znast i crn plod trnai> ♦ up. rug [Por.]  [Vidi]

2919  murg  murg  мрк  murg (murgă) (mn. murź, murźe) [akc. murg] (prid.) — 1. (color)<i> mrk, mrke boje, murgav; braoni> ◊ murg ĭe farbă înkisă — <i>mrko je tamna bojai> ◊ ĭerĭa uoĭ ku lâna murgă — <i>behu ovce sa mrkom vunomi> 2. (za doba dana) <i>mrak, noći> ◊ grabim, să nu ńe prindă murgu pi drum — <i>žurimo, da nas mrak ne uhvati na putui> ◊ (u izr.) kap đi murg — <i>sumrak, prvi mraki> 3. (zool.)<i> nadimak za domaće životinje mrke boje, najčešće za konje i psei> ◊ Murgu, Murguļeț — <i>Mrkov, Mrkovče, konj mrke bojei> ◊ a sarit pi Murgu ńinșalat, șî s-a dus kîlarînd — <i>skočo je na neosedlanog Mrkova, i otišao jašućii> ◊ Murźa — <i>Mrki, naziv za pastirskog psa mrke bojei> [Por.]  [Vidi]

4102  Muriș  Mureș  Мориш  Muriș [akc. Muriș] (i. m.) — (hidr.) <i>Moriš, reka u Erdeljui> ◊ păkurari aĭ batrîń a zberat uaĭa kare avut ađet sî sa đispartă đi kîrd: „Duśa-ća-ĭ la Muriș!” — <i>stari pastiri su vikali na ovcu koja je imala običaj da se odvaja od krda: „idi u Moriš!”i> [Por.]  [Vidi]

6035  Murźa  Murg  Мрки  Murźa [akc. Murźa] (i. m.) — <i>Mrkii> ◊ Murźa ĭe nume đes dat la kîńe păkurarĭesk kare ĭe murg la păr — <i>Mrki je često ime čobanskog psa koji ima dlaku braonkaste bojei> ◊ Murźa ĭe kîńe rău, șî đi ĭel nu sa ćem numa lupî, numa șî uoțî — <i>Mrki je opasan pasan, i njega se ne boje samo vukovi, nego i lopovii> ♦ up. Dorśa, Rapśa [Por.] ∞ murg  [Vidi]

5506  muskă  muscă  мува  muskă (mn. mușć) [akc. muskă] (i. ž.) — (ent.) <i>muvai> ◊ muska ĭe guangă mikă kare are ăripĭ șî puaće să zbuare — <i>muva je mala buba koja ima krila i može da letii> ◊ muskă kaĭaskă — <i>konjska muva (Hippobosca equi)i> [Por.] ♦ dij. sin. bîză [Crn.]  [Vidi]

6182  muskuri  muscuri ?  омусавити  muskuri (ĭuo ma muskurĭesk, ĭel sa muskurĭașće) [akc. muskuri] (gl. ref.) — <i>omusavitii> ◊ muskurit ĭe uom kare a mînkat, șă nu s-a șćers bińe la gură, numa ĭ-a ramas urmă đi mînkare pi obrază — <i>musav je čovek koji je jeo, a nije dobro obrisao usta, pa mu se vide tragovi hrane na obrazimai> ◊ kînd am fuost pîkurarĭ, mînkam mură ku gura pļină, și merźam, fara rușîńe, tuota ḑîua muskurit — <i>kad sam bio čobanče, jeo sam kupine punih ustiju, i išao sam, bez stida, po ceo dan sav musavi> ♦ sin. imuos [Por.]   [Vidi]

6267  must  must  шира  must (mn. musturĭ) (i. s.) — <iirai> ◊ mustu ĭe vin dulśe, kare a putut să bĭa șî kopiĭi— <iira je slatko vino, koje su mogla da piju i decai> ◊ Rumîńi đin Porĭeśa s-a dus la Kraĭna să lukre la kuļesu viĭi, nu pi bań, numa pi must kare ļ-a trăbuit ka vinu đi prazńik — <i>porečki Vlasi išli su u Krajinu da rade na berbi grožđa, ne za pare, nego za širu, koja im je trebala kao vino za slavui> [Por.]  [Vidi]

2188  mustarĭ  muștar  слачица  mustarĭ (mn. mustarĭ) [akc. mustarĭ] (i. m.) — (bot.) <i>slačica, gorčica, muštarda (Sinapis arvensis)i> ◊ mustarĭu krĭașće pin luok, are fluare galbină, faśe postaĭkă ku buobe ńiagre — <i>slačica raste po njivi, ima žuti cvet i pravi mahune sa crnim bobicamai> [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4153  mușkĭ  mușchi  маховина  mușkĭ (mn. mușkĭurĭ) [akc. mușkĭ] (i. m.) — (bot.) <i>mahovina (Bryophyta)i> ◊ mușkĭu ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare kată luok umbruos șî ku răveńală — <i>mahovina je vrsta biljke koja traži hladovito i vlažno mestoi> ◊ mușkĭu măĭ đes sa prinđe pi ļemn, pitulat đe suare pi parća lu mńaza nuopțî — <i>mahovina se najčešće hvata za drvo, skrivena od sunca sa severne stranei> ◊ ĭastă mușkĭu kare dă pi ļivađe, ăla ĭe dragu păkurarilor kă ĭe muaļe șî sa puaće ođińi pi ĭel — <i>ima mahovina koja raste po livadi, to je radost čobana jer je meka i može se odmarati na njoji> [Por.]  [Vidi]

5251  muśi  muci  обрађивати  muśi (ĭuo muśesk, ĭel muśiașće) [akc. muśi] (gl. p.) — (izob.) (o poljoprivredi) <i>obrađivati, obdelavatii> ◊ lumĭa batrînă, stramuoșî noștri, s-a omorît ku lukru, muśind la kîmp — <i>stari ljudi, naši preci, ubijali se od posla obrađujući poljei> ◊ lumĭa a lasat satu, kîmpiĭļi a ramas pusta, nu ļi măĭ muśașće ńima — <i>ljudi su napustili selo, polja su opustela, ne obrađuje ih više nikoi> ♦ sin. lukra [Por.] ∞ munkă  [Vidi]

4067  muśka  mușca  уједати  muśka (ĭuo muśk, ĭel muśkă) [akc. muśka] (gl. p. ref.) — <i>ujedati (se)i> ◊ a kaskat să ḑîkă, ama s-a muśkat đi ļimbă la vrĭame — <i>zinuo da kaže, ali se ujeo za jezik na vremei> ◊ rău kîńe, muśkă ku furiș — <i>opasan pas, ujeda krišomi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

21  mut  mut  нем  mut, mută (mn. muț, muće) (prid.) — (med.) <i> nem, koji ne govori i>◊ s-a fakut surd șî mut — <i>rodio se gluv u nemi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5636  muta  muta  померати  muta (ĭuo mut, ĭel mută) [akc. muta] (gl. p. ref.) — <i>pomerati; premestiti; preselitii> ◊ mutîće kîta, să șăd șî ĭuo— <i>pomeri se malo, da sednem i jai> ◊ l-a mutat în alt luok — <i>premestio ga na drugo mestoi> ◊ s-a mutat în alt sat — <i>preselio se u drugo seloi> [Por.]  [Vidi]

5637  mutare  mutare  померање  mutare (mn. mutărĭ) [akc. mutare] (i. ž.) — <i>pomeranje; izmeštanje; seljenjei> ◊ ĭ-a ĭeșît pi nas mutăriļi đin sat în sat — <i>izašlo mu je na nos seljenje iz mesta u mestoi> ♦ var. mutat [Por.] ∞ muta  [Vidi]

5638  mutat  mutat  померен  mutat (mutată) (mn. mutaț, mutaće) [akc. mutat] (prid.) — <i>pomeren; izmešten; preseljeni> ◊ sa vĭađe kî ĭe mutat, nuĭe la luoku luĭ — <i>vidi se da je pomeren, nije na svom mestui> ◊ đi vrĭamĭa đi Bugarĭ tuota lumĭa đi pi śuoś a fuost mutată în sat — <i>za vreme Bugara svi ljudi sa brda bili su preseljeni u seloi> [Por.] ∞ muta  [Vidi]

5612  mutavĭelă  mutălău  мутавко  mutavĭelă (mn. mutavĭeļe) [akc. mutavĭelă] — (med.) <i>mutavkoi> ◊ mutavĭelă ĭe uom kare nu vorbĭașće kî ĭe mut, or pruost — <i>mutavko je čovek koje ne govori jer je nem, ili priprosti> [Por.] ∞ mut  [Vidi]

2835  mușuruoń  moșoroi  хумка  mușuruoń (mn. mușuruańe) [akc. mușuruoń] (i. m.) — (geog.) <i>humka, gomila zemljei> ◊ mușuruoń fak kîrćițîļi șî furńiśiļi, da puaće să fiĭe șî vro gramadă đi pomîntarĭ, pista kare a dat ĭarba — <i>humke prave krtice i mravi, a može biti i neka gomila zemljišta, koja je zarasla u travui> ♦ var. mușoruoń ♦ up. kîrćițarĭ, furńikarĭ [Por.]   [Vidi]

3210  nainće  nainte  некад  nainće [akc. nainće] (pril.) — (za vreme) <i>nekad, nekadašnje, ranije, pre; nedavnoi> ◊ nainće vrĭame parke măĭ bun s-a trait — <i>u nekadašnje vreme kao da se bolje živeloi> ◊ a veńit nainće pi la mińe, șî sa vaĭtă kă ĭe bolnau grĭeu — <i>došao je nedavno k meni, i žalio se da je teško bolestani> ♦ / (skr.) < înainće [Por.] ∞ înainće  [Vidi]

3503  naĭbă  naiba  ђаво  naĭbă (mn. naĭbe) [akc. naĭba] (i. ž.) — (demon.) (euf.) <i>đavoi> ◊ sa ḑîśe naĭba să nu-l pumeńeșć pe draku pe nume, kî draku kînd auđe numiļi luĭ, vińe șî-ț faśe răļe — <i>kaže se „najba” da ne pomeneš đavola po imenu, jer đavo kad čuje svoje ime, dolazi i pravi ti zloi> ◊ fi bun, să nu će ĭa naĭba — <i>budi dobar, da te ne odnese đavoi> ♦ sin. marku [Buf.] ∞ drak   [Vidi]

5782  naĭkă  naică  драги  naĭkă (mn. naĭki) [akc. naĭkă] (i. m.) — (folk.) <i>dragi, dragan, voljeni muškarac; ljubavniki> ◊ ĭ-a veńit naĭka ku fluarĭa la pălariĭe — <i>došao joj je dragi, sa cvetom na šeširui> ◊ în tuaće kînćiśe rumîńeșć, la ibomńik sa ḑîśe naĭka — <i>u svim vlaškim pesmama, ljubavnik se naziva ’najkai>’ ◊ (demin.) naĭkuță — <i>dragančei> ◊ naĭkuța — <i>draganai> [Por.]  [Vidi]

2057  naĭmĭală  năimeală  најам  naĭmĭală (mn. naĭmĭaļe) [akc. naĭmĭală] (i. ž.) — (zast.) <i>najam; najmljenje; nadničenjei> ◊ muma ku naĭmĭală ma krĭeskut, șî ma șkulait — <i>majka me je sa nadničenjem podigla i odškolovalai> [Por.] ∞ năĭmi  [Vidi]

5674  naklă  năclaie  масноћа, густа  naklă (mn. naklăĭ) [akc. naklă] (i. ž.) — (o materiji) <i>gusta masnoćai> ◊ naklă puaće fi unsură vîrtuasă, kare grĭeu sa mînžîașće, dar șî morśilă grĭa kare sa ļipĭașće đi înkălțamînt, șî nu sa puaće kurața ļesńе — <i>gusta masnoća može biti gusto mazivo, koje se teško razmazuje, ali i teško blato koje se lepi za obuću, i ne može se lako očistitii> [Por.] ∞ nîklai  [Vidi]

4761  nalbă  nalbă  црни слез  nalbă1 (mn. nalbe) [akc. nalbă] (i. ž.) — (bot.) <i>crni slez (Malva silvestris)i> ◊ nalbă ĭe buĭađe ku fluorĭ rozave — <i>crni slez je biljka sa ružičastim cvetovimai> ◊ (med.) ku nalba muĭeriļi đemult s-a starpit, kînd a pļekat greuańe, da n-a vrut sî sa nașće — <i>sa crnim slezom su žene nekada izazivale pobačaj, kad su zatridnele, a nisu želele da rodei> ◊ (med.) kînd a vrut sî starpĭaḑă, muĭarĭa greuańe a bagat nalba în ruod, ama kare n-a șćut kît kućaḑă s-o țînă, s-a-nveńinat, ș-a murit — <i>kad je htela da pobaci, trudnica je uvlačila crni slez u matericu, ali koja nije znala koliko sme da je drži, otrovala bi se, i umrlai> [Por.]  [Vidi]

5781  nalbă  iapă  кобила  nalbă2 (mn. nalbe) [akc. nalbă] (i. ž.) — (folk.) <i>kobilai> ◊ baț samaru să priśapă nalba (okoļeșć ku vuorba) — <i>biješ samar da oseti kobila (govoriš izokola)i> ♦ sin. ĭapă [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2969  nalțîme  nalţime  висина  nalțîme (mn. nalțîmĭ) [akc. nalțîme] (i. ž.) — <i>visinai> ◊ aĭa nu păsuĭe, are nalțîme mikă — <i>to ne paše, ima malu visinui> ◊ nalțîmĭa sandukuluĭ mult ĭe măĭ mare đi kît larźimĭa — <i>visina sanduka mnogo je veća od dužinei> ◊ măsurăm nalțîmĭa kopiĭiluor — <i>merimo visinu decei> [Por.] ∞ nalt  [Vidi]

2968  nalt  nalt  висок  nalt (naltă) (mn. nalț, nalće) [akc. nalt] (prid.) — <i>visoki> ◊ padure naltă șî điasă — <i>šuma visoka i gustai> ◊ are fată, ama mult măĭ naltă đikît ĭel, șî nus parĭake bună —<i> ima devojku, ali je mnogo višlja od njega, pa nisu dobar pari> ♦ var. înalt ◊ s-a suit pi ļiemn înalt, ș-a kaḑut — <i>popeo se na visoko drvo, i paoi> ◊ a fakut puod înalt, sî no-l ĭa apa mare — <i>napravili su visok most, da ga ne odnese veliko vodai> ♦ (komp) nalt, măĭ nalt, șîmăĭ nalt, măĭ nalt đin tuot — <i>visok, višlji, još višlji, najvišlji (višlji od svega)i> [Por.]   [Vidi]

2970  naltuț  năltuţ  повисок  naltuț (naltuță) (mn. naltuț, naltuă) [akc. naltuț] (prid.) — (dem.) <i>povisok, ne mnogo visok, neodređeno visok; nevisoki> ◊ naltuț ĭe aăla kare ĭe kîta măĭ nalt đi kît alalț đin vrsta luĭ — <i>povisok je onaj koji je nešto višlji od ostalih iz njegove vrstei> ◊ pi drumu pista munće, ĭastă numa o śuakă naltuță, șî alta ńimika — <i>na putu preko planine, ima samo jedno nevisoko brdo, i drugo ništai> ♦ / (dem.) nalt + suf -<i>uți> ♦ var. înaltuț [Por.] ∞ nalt  [Vidi]

4177  naluagă  năloagă  навалица  naluagă (mn. naluaźe) [akc. naluagă] (i. ž.) — <i>navalica, gužvai> ◊ mare ńistoțală đi tuaće, șî kînd vińe marfa la dugaĭe, nu puoț s-ažunź ra rînd đi naluagă — <i>velika nestašica svega, i kad dođe roba u prodavnicu, ne možeš da dođeš na red od navalicei> ♦ sin. gužvă, gužbă [Por.]  [Vidi]

3540  naluśi  năluci  привиђати се  naluśi (ĭuo naluśesk, ĭel naluśiașće) [akc. naluśi] (gl. p. ref.) — (zast.) (psih.) <i>priviđati se, pričiniti, haluciniratii> ◊ spuńe k-a fuost pumeńit, kînd la gaura poduluĭ iĭ s-a naluśit vrun kîńe ńegru — <i>kaže da je bio budan kao mu se na tavanskom otvoru prividio crni pasi> [Por.]  [Vidi]

4777  namĭețî  nămețî  навејати  namĭețî (ĭuo namĭețăsk, ĭel namĭețașće) [akc. namĭețî] (gl. p. ref.) — (ret.) <i>navejatii> ◊ dakă va măĭ kađa așa zapada ku vînt tare kum kađe akuma, pănă la ḑîuă are sî sa namețaskă tuaće drumurļi pin munće — <i>ako bude dalje padao ovakav sneg sa jakim vetrom kao što pada sada, do zore ima da naveje sve puteve kroz planinui> [Por.] ∞ namĭaće  [Vidi]

3155  nană  nană  бата ?  nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — <i>bata; oslovljavanje starijeg bratai> ◊ șî suroriļii măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — <i>i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana”i> ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — <i>kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrtii> ◊ suora mĭa are duoĭ nań — <i>moja sestra ima dva starija bratai> ♦ var. nano, nańi ♦ up. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu — <i>„nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratomi> (Tanda) [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3408  napastă  năpastă  клевета  napastă (mn. napașće) [akc. napastă] (i. ž.) — <i>kleveta, lažna optužbai> ◊ napastă ĭe kînd a ĭevi baź vina la vrunu kare nuĭe đevină — <i>kleveta je kada javno okriviš nekog ko nije krivi> ◊ đi napașće grĭaļe șî la sud amunka đi apirĭ — <i>od teških kleveta i na sudu se s mukom braniši> (Rudna Glava) ◊ napasta ĭe măĭ rîa đikît ś-o faś — <i>kleveta je teža od delai> (Topolnica) [Por.] ∞ napastî  [Vidi]

5246  napastî  năpasti  клеветати  napastî (ĭuo napăstuĭ, ĭel napăstuĭe) [akc. napastî](gl. p.) — <i>klevetatii> ◊ iĭ drag să napăstuĭe pi alțî, da kînd va napăstui vrunu pi ĭa, o să vadă kît ĭe aĭa đi urît— <i>voli da kleveće druge, a kad bude neko oklevetao nju, videće kako je to ružnoi> [Por.] ∞ napastă  [Vidi]

4864  naplaț  năplaț  наплатак  naplaț (mn. naplațurĭ) [akc. naplaț] (i. s.) — (tehn.) <i>naplataki> ◊ naplațu ĭe un parśel đi ruată đi kar — <i>naplatak je deo kolskog točkai> ◊ naplațu ĭe strîmb ka luna ćinîră, șă śopļit în patru mukĭ — <i>naplatak je kriv kao mlad mesec, i istesan je na četiri ćoškai> ◊ naplațu sa ļagă unu đi altu ku pișļagă — <i>naplaci su vezani jedan za drugi klinomi> ◊ într-o ruată đi kar vin patru, śinś or șasă naplațurĭ — <i>u jednom kolskom točku ide četiri, pet ili šest naplatakai> ◊ naplațurļi înkeĭaće fak o ruată, pi kare sa puńe śerku — <i>povezani naplaci čine točak, na koji se stavlja šinai> ◊ tuot naplațu are doă spiță, kare-l ļagă ku kîpațina ruoțî — <i>svaki naplatak ima dva paoka, koji ga povezuju sa glavčinom točkai> ♦ up. ruată [Por.]  [Vidi]

5009  naroĭ  noroi  блато  naroĭ (mn. naroaĭe) [akc. naroĭ] (i. s.) — <i>blato, kaljugai> ◊ după ploaĭe sa faśe atîta naruoĭ đe mare, đe nu puoț mĭerźa — <i>posle kiše napravi se toliko veliko blato, da ne možeš ićii> [Crn.] ♦ dij. sin. morśi [Por.]  [Vidi]

6220  naruok  noroc  срећа  naruok (mn. naruokurĭ) [akc. naruok] (i. s.) — <i>srećai> ◊ avut mare naruok sî s-antuarkă viu đin rat — <i>imao je veliku sreću da se vrati živ iz ratai> ◊ naruok șî bukuriĭe sî đa dumńeḑîu la tuot nat — <i>sreću i radost da da bog svakomi> [Por.]   [Vidi]

3545  naskut  născut  рођен  naskut (naskută) (mn. naskuț, naskuće) [akc. naskut] (prid.) — (zast.) <i>rođeni> ◊ s-a naskut sarak, a kreskut ș-a trait sarak, ș-a murit sarak — <i>rođen je siromašan, odrastao i živeo siromašan, i umro siromašani> ◊ kopil naskut ńipurtat đi șapće luń, a fuost ținut măĭ doa luń îvîluit în lînă ńispalată — <i>dete rođeno kao nedonošče od sedam meseci, držano je još dva meseca uvijeno u neopranu vunui> ◊ satu în kare mis naskut, s-a pîrasît đe mult — <i>selo u kome sam rođen, opustelo je odavnoi> [Por.] ∞ nașće  [Vidi]

3104  naslap  năslap  слап  naslap (mn. naslapĭ) [akc. naslap] (i. m.) — <i>slap, talasi> ◊ a ńegrit śerĭu, vińe pluaĭa ku naslap — <i>potamnelo je nebo, dolazi kiša u slapovimai> ◊ spulbură ku śasurĭ, șî vîntu duśe naslapurĭ đi zapadă pi drumurĭ — <i>veje već satima, i vetar nanosi slapove snega na putevei> ◊ naslap đi apă; buobît — <i>slap vode; vodopadi> [Por.]  [Vidi]

5456  nat  nat  свако ?  nat (part.) — <i>svako ?i> ◊ vuorba ’nat’ sîngură nu însamnă ńimika, numa înpreunată ku ’tuot’ kapîtă vrĭad, șî însamnă ’fiĭekare’— <i>rečca ’nat’ sama ne znači ništa, samo spojena sa ’tot’ ima vrednost, i znači ’bilo ko’i> [Por.] ∞ nașće  [Vidi]

2600  natră  natră  натра  natră (mn. natre) [akc. natră] (i. ž.) — i. (tehn.) <i>natra, tkačka osnova stavljena u razboji> 1. <i>osnova na zadnjem vratilui> ◊ natra ĭe urḑala pusă pi sulo-l đi napuoĭ — <i>natra je osnova namotana na zadnje vratiloi> 2. <i>deo osnovei> ◊ natra ĭe urḑala în razbuoĭ, đi la brîgļe, pănă la sulu đi napuoĭ — <i>natra je deo osnova u razboju, između brdila i zadnjeg vratilai> [Por.] ii. <i>površ zemljišta, sa vegetacijom različitom od okolnei> ◊ pră poĭană mĭ-a krîeskut o natră dă spiń, trăbe să-ĭ skuot — <i>na livadi mi je iznikla „natra” trnja, treba da ih izvadimi> (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3741  navrap  năvrap  препад  navrap (mn. navrapi) [akc. navrap] (i. m.) — (zast.) <i>prepad, napad, navalai> ◊ pănă nuoĭ am durmit, a veńit đintr-odată navrapu đin tuaće părțîļi pista nuoĭ — <i>dok smo mi spavali, iznenada je izvršen prepad na nas sa svih stranai> [Por.]  [Vidi]

3978  nazîri  năzări  разазнати  nazîri (ĭuo nazîrĭesk, ĭel nazîrĭașće) [akc. nazîri] (gl. p. ref.) — <i>razaznati, razlikovati, naziratii> ◊ în krapat đi zuorĭ suariļi tuma sa nazîrĭașće dupa dungă — <i>u osvit dana sunce se tek nazire iza horizontai> ◊ śĭață mistakată ku zapadă, poćakă nuĭe, da nu sa nazîrĭașće ńimika în okuol — <i>magla pomešana sa snegom, staze nema, a ne razaznaje se ništa okoloi> [Por.]  [Vidi]

6292  naș  naș  кум  naș (mn. nașî) (i. m.) — <i>kumi> ◊ nașu ĭe insă kare boćaḑă kopilu, șî kare ăl kunună la nuntă — <i>kum je osoba koja krsti dete, i koji ga venčava na svadbii> ◊ soțîĭa nașuluĭ ĭe nașîța — <i>kumova žena je kumicai> ♦ up. fin [Por.]  [Vidi]

3543  nașće  naște  родити  nașće (ĭuo nask, ĭel nașće) [akc. nașće] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>roditi, poroditi sei> ◊ bagă sama, muĭarĭa ĭe greuańe, akuș trăbe sî sa nașće — <i>obrati pažnju, žena je trudna, uskoru treba da se porodii> ◊ paramamiļi nuaștre sa nașćirit sîngure, dupa viće, pi drum la muară, pi luok în mižluoku sapatuluĭ — <i>naše prabake su se porađale same, za stokom, na putu u vodenicu, na njivi usred kopanjai> ◊ muĭeriļi la nuoĭ s-a naskut stînd în piśuare pănă dupa ratu ku mńamțî — <i>žene su se kod nas porađale stojeći na nogama sve do posle rata sa Nemcimai> ♦ sin. ușura ♦ sin. inov. fată [Por.]   [Vidi]

3544  nașćire  naștere  порођај  nașćire (mn. nașći) [akc. nașćire] (i. ž.) — (zast.) (med.) <i>porođaji> ◊ mama mi s-a nașćirit đi noă uorĭ, a fakut ḑaśe kopiĭ, șî dumńeḑîu va șći kîț a fi măĭ nașćirit, să n-a fi murit la nașćire ku al đi ḑăśe — <i>baka mi se porađala devet puta, rodila je devetoro dece, i bog zna koliko bi još rodila, da nije umrla na porođaju sa desetimi> ◊ <i>muĭerļi đemult avut nașćire ușuară — žene su nekad imale lak porođaji> [Por.] ∞ nașće   [Vidi]

5394  nădăĭeļńik  nădăielnic  досетљив  nădăĭeļńik (nădăĭeļńi) (mn. nădăĭeļńiț, nădăĭeļńiće) [akc. nădăĭeļńik] (prid.) — (folk.) <i>dosetljiv, pametani> ◊ pin povĭeșć sa pumeńașće vrun Stoĭan Nădăĭeļńiku kare a șćut tuot ș-a fuist uom vikļan — <i>u pričama se pominje neki Dosetljivi Stojan koji je znao sve i bio mudar čoveki> ♦ up. Pătru Proumblatu [Por.] ∞ nădăi  [Vidi]

4778  nămĭețît  nămețît  завејан  nămĭețît (nămĭețîtă) (mn. nămĭețîț, nămĭețîće) [akc. nămĭețît] (prid.) — <i>zavejani> ◊ într-o ĭarnă, atîta a ńins ḑîua-nuapća, đe șî koļiba ń-a fuost nămĭețîtă pănă-n kuoș — <i>jedne zime, toliko je padao sneg dan-noć, da je i koliba bila zavejana sve do dimnjakai> [Por.] ∞ namĭaće  [Vidi]

2678  nămļaḑîț  nămiază  подне  nămļaḑîț (mn. nămļaḑă) [akc. nămļaḑîț] (i. s.) — <i>podne, sredina danai> ◊ aźuns nămļaḑîțu, vreamea ĭe dă prînḑî — <i>stiglo je podne, vreme je za ručaki> ◊ după nămļaḑîțî ńe duśiem la skăldat — <i>posle podne idemo na kupanjei> (Ranovac, Slana) ♦ var. nămńaḑîț (Kladurovo) [Mlava] ♦ dij. var. namńaḑîț (Duboka) [Zvizd] ♦ dij. var. namńaḑ (Brestovac, Metovnica) ♦ dij. var. amńaḑîț [Por.] ♦ dij. var. amńaz [Kmp.] ∞ amńaḑîț  [Vidi]

3409  năpăstui  năpăstui  клеветати  năpăstui (ĭuo năpăstuĭesk, ĭel napăstuĭe) [akc. năpăstui] (gl. p. ref.) — <i>klevetati, oklevetati, iznositi neistinu o nekomei> ◊ rîa ļimbă are, năpăstuĭașće pi fiĭe kare đi fiĭe śe, fara vină, fara ńimika — <i>opak jezik ima, oklevetaće svakog za bilo šta, bez krivice, bez razlogai> [Por.] ∞ napastă  [Vidi]

3410  năpăstuit  năpastăuit  оклеветан  năpăstuit (năpăstui) (mn. năpăstuiț, năpăstuiće) [akc. năpăstuit] (prid.) — <i>oklevetani> ◊ atîta đi greu a fuost năpăstuit đin parća veśińilor, đi nu ĭ-a ramas alta ńimika, numa să-ĭ tužaskă — <i>toliko je teško bio oklevetan od strane suseda, da mu nije ostalo ništa drugo, nego da ih tužii> [Por.] ∞ napastă   [Vidi]

3538  nîkažală  necăjală  мучење  nîkažală (mn. nîkažălurĭ) [akc. nîkažală] (i. ž.) — <i>mučenje, teškoća, tegobai> ◊ a sufarat mulće nîkažălurĭ đi vrĭamĭa đi rat în lageru bugarĭesk, șî abĭa a ramas viu — <i>istrpeo mnoga mučenja za vreme rata u bugarskom logoru, i jedva ostao živi> [Por.] ∞ nakaz  [Vidi]

5808  nîmeńi  numeni  наменити  nîmeńi (ĭuo nîmeńesk, ĭel nîmeńașće) [akc. nîmeńi] (gl. p. ref.) — (rel.) <i>namenjivati na daći; delitii> ◊ la pomană sa nîmeńașće la-l muort tuot śi ĭe sprimit đi ĭel, đi la kolaś pănă la țuaļe — <i>na daći se pokojniku namenjuje sve što je za njega spremljeno, od kolača do odećei> ◊ śe guod sa nîmeńașće, sa ĭa-n mînă, sa țukă șî sa ḑîśe să fiĭe la-l muort, în śaso-la să vină șî să primĭaskă — <i>šta god se namenjuje, uzme se u ruku, poljubi i kaže se neka to bude pokojnikovo, u taj čas da dođe i da to primii> [Por.] ♦ dij. var. numi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. var. meńi (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

5673  nîmoļi  nămoli  замуљити  nîmoļi (ĭuo nîmoļesk, ĭel nîmoļașće) [akc. nîmoļi] (gl. p. ref.) — <i>zamuljiti, napuniti muljemi> ◊ pouodu a dus pomîntarĭ, ș-atîta ń-a nîmoļit luoku đi kukuruḑu, kare numa ś-a krĭeskut, nu sa măĭ vĭađe — <i>poplava je nanela zemljište, i toliko je zamuljila njivu da se kukuruz, koji je tek iznikao, više ne vidii> [Por.] ∞ namuol  [Vidi]

6250  nîparit  opărit  оједен  nîparit (nîpari) (mn. nîpariț, nîpariće) [akc. nîparit] (prid.) — (med.) <i>ojeden, upaljen usled gojaznosti i znojenjai> ◊ loko-l nîparit la kopiĭ miś s-ă ļikuit ku ... — <i>ojedeno mesto kodmale dece lečilo se ...i> [Por.] ∞ nîpari  [Vidi]

6249  nîparĭală  opăreală  оједица  nîparĭală (mn. nîparĭaļe) [akc. nîparĭală] (i. ž.) — (med.) <i>ojedica (inflamacija)i> ◊ kopiĭ miś đes kapîtă nîparĭală pi la burćiță, kînd mult ḑak uḑ șî ńiskimbaț — <i>bebe često dobiju ojedicu na stomačiću, kad dugo leže nepresvučene i mokrei> ◊ nîparĭala la kopiĭ babiļi a mînžît ku unt — <i>ojedine kod dece babe su premazivale maslomi> [Por.] ∞ nîpari  [Vidi]

5721  nîpraći  năprăti ?  напратити  nîpraći (ĭuo nîpraćesk, ĭel nîpraćașće) [akc. nîpraći] (gl. p. ref.) — (mag.) 1. <i>napratiti, nabaciti činii> ◊ a plaćit la vrîžîtuare să-ĭ nîpraćiaskă rău, numa să-l zatrĭaskă nu ĭa-r fi luva kumva moșîĭa — <i>platili su vračaru da mu naprati zlo, samo da ga zatru ne bi li mu nekako uzeli imanjei> 2. <i>spopasti, obuzetii> ◊ a vaḑut vrîžîtuarĭa-n buobe kî s-a nîpraćit śe s-a nîpraćit pi ĭel, ș-aĭa nîpraćit ku mîna muĭerĭaskă — <i>videla je vračara u zrnima da ga je nešto spopalo, i to da je nabačeno od ženske rukei> ♦ var. năpraći (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5722  nîpraćitură  năprătitură  напратница  nîpraćitură (mn. nîpraćiturĭ) [akc. nîpraćitură] (i. ž.) — (mag.) <i>napratnica, činii> ◊ nîpraćitura ĭe farmika śe faśe vrîžîtuarĭa șî labdă pi vrunu lu kare iĭ đeskîntă ku al ńikurat — <i>napratnica je vražbina koju pravi vračara i baca je na nekog kome baje sa nečistim silamai> ◊ nîpraćitura puaći fi numa vuorbă guală, ḑîsă în đeskînćik, or vro momuată lupadată în drum — <i>napratnica može biti samo prazna reč, izgovorena u toku bajanja, ili neka vražbina bačena na puti> ◊ nîpraćitura, đeskîntată șî lupadată la vrunu în drum pi unđe trĭaśe đes, sa kĭamă nîgazîtură — <i>napratnica, prebajana i bačena nekome na put kojim često prolazi, zove se nagaznicai> [Por.] ∞ nîpraći  [Vidi]

2494  nîtarîuluĭ  nătărâului  наопако  nîtarîuluĭ [akc. nîtarîuluĭ] (pril.) — <i>naopakoi> ◊ nu ńi mĭarźe lukru, a pļekat tuot nîtarîuluĭ — <i>ne ide nam posao, sve je krenulo naopakoi> [Por.] ∞ nîtarău  [Vidi]

6038  nîvađală  năvădeală  увођење  nîvađală (mn. nîvađeļe) [akc. nîvađală] (i. ž.) — (tehn.)(o razboju) <i>uvođenjei> ◊ nîvađala urḑăļi în spată șă iță ĭe lukru muĭerĭesk, ļegat đi razbuoĭ đi țasut— <i>uvođenje osnove u brdo i nite je ženski posao, vezan za razboj za tkanjei> ♦ up. nîvađi [Por.] ∞ razbuoĭ   [Vidi]

6037  nîvađi  năvădi  уводити  nîvađi (ĭuo nîvađesk, ĭel nîvađașće) [akc. nîvađi] (gl. p.) — (tehn.) (o tkanju) <i>uvoditii> ◊ kînd la razbuoĭ sa nîvađesk firiļi urḑăļi pin spată șă iță, trăbă să lukre doă muĭerĭ — <i>kad se na razboju uvodi osnova u brdo i nite, treba da rade dve ženei> [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

2578  noaḑăś  nouăzeci  деведесет  noaḑăś [akc. noaḑăś] (br.) — <i>devedeseti> ◊ kînd aĭ noaḑăś, ăț trîabe măĭ ḑîaśe đe sî aĭ o sută — <i>kad imaš devedeset, treba ti još deset pa da imaš stoi> ◊ puorko-l gras avut noaḑăś đi kiļe — <i>ugojena svinja imala je devedeset kilai> [Por.] ∞ nuauă  [Vidi]

2580  noasprîaśiļa  nauăsprecelea  деветнаести  noasprîaśiļa [akc. noasprîaśiļa] (br.) — <i>devetnaestii> ◊ astîḑ ĭe noasprîaśiļa în marțîșuor, măĭ o ḑî-duauă șî tunăm în primovară — <i>danas je devetnaesti mart, još dan-dva i ulazimo u prolećei> ◊ numaraĭ uoiļi, kînd trĭekuĭ pĭ-a noasprîaśiļa, în luok să ḑîk doaḑîăś, smiiĭ đin număr, șî ma zuĭtaĭ kîć-a fuost — <i>brojao sam ovce, i kad sam prešao devetnaestu, umesto da kažem dvadeset, ja se zabrojah i zaboravih koliko ih je biloi> [Por.] ∞ nuauă  [Vidi]

3041  nopîrkă  napîrcă  змија  nopîrkă (mn. nopîrś) [akc. nopîrkă] (i. ž.) — (zool.) <i>zmija (Vipera berus)i> ◊ nopîrkă veńinuasă — <i>zmija otrovnicai> ◊ nopîrkă ku obrańe — <i>zmija šarkai> ◊ ala kășî — <i>kućna zmijai> ◊ nopîrkă đi apă — <i>vodena zmija, belouškai> ◊ nopîrkă moțată, puĭkă moțată — <i>poskoki> ◊ în marta în luok đi „nopîrkă” sa ḑîśe „đ-aļi lunź” — <i>u martu se umesto „zmija” kaže „one duge”i> ◊ măĭ grĭa sîrbatuare alu nopîrś ĭe Pobražîmĭa, atunśa nu kućaḑă ńiś ața sî sa ļiaźe đi rău luor — <i>najstrožiji zmijski praznik je Preobraženje, tada ne sme ni konac da se uveže u strahu od njihi> ◊ alunu ĭe nașu nopîrśilor, șî kînd o lovĭeșć ku bîtu đ-alun, nopîrka muare đi rușîńe — <i>leska je zmijski kum, i kad je udariš leskovim štapom, ona umre od stidai> ♦ up. șîarpe, balaur [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3430  noroḑîașće  nerozește ?  лудачки  noroḑîașće [akc. noroḑîașće] (pril.) — <i>ludački, mahnitoi> ◊ a mînat karu noroḑîașće, șă la vrun koveĭ a zburat đin drum afară — <i>vozio je kola ludački, i na nekoj krivini sleteo sa putai> ◊ a prinso ku ibuomńiku la gramadă, ș-a batuto așa noroḑîașće đi, tuată frîntă, ku ḑîļiļi nu s-a skulat đin pat — <i>uhvatio je sa ljubavnikom na gomili, i tuka je tako ludački da, sva slomljena, danima nije mogla da ustane iz krevetai> [Por.] ∞ noroḑî  [Vidi]

3839  nota  înota  пливати  nota (ĭuo nuot, ĭel nuată) [akc. nota] (gl.) — <i>plivatii> ◊ am krĭeskut la munće đeparće đi rîu, đ-aĭa nu șću să nuot — <i>odraso sam u planini daleko od reke, zato ne znam da plivami> ◊ ĭel nuată tare bińe, kućaḑă șî la Dunîrĭe sî nuaće — <i>on pliva jako dobro, sme i na Dunavu da plivai> ◊ kare nu șćiĭe sî nuaće, puaće sî sa-ńaśe șîn apă skundă — <i>ko ne zna da pliva, može da se udavi i u plitkoj vodii> ◊ kînd a trĭekut Dunîrĭa, fugari đin Rumîńiĭe a notat ku truaśiļi la brîu — <i>kad su prelazili Dunav, begunci iz Vlaške su plivali sa tikvama o pojasui> [Por.]  [Vidi]

5668  nou  nou  нов  nou (noă) (mn. noĭ, noĭ) [akc. nou] (prid.) — <i>novi> ◊ s-a dat bășka, ș-a fakut koļibă noă — <i>odelili se, i podigli novi kolibui> ◊ (u izr.) đin nou — <i>iznovai> ♦ var. nuou [Por.]  [Vidi]

3550  nu  nu  не  nu (pril.) — <i>nei> ◊ nu puaće așa kum giiț — <i>ne može tako kako mislitei> ◊ nu sa puaće faśa ńimika — <i>ne može se učiniti ništai> ◊ kum đe nu — <i>kako da nei> ◊ nu măĭ sa puaće — <i>ne može se višei> ◊ nu, nu șă nu — <i>ne, ne i nei> ◊ nu kî sa ćiame, numa krapă đi frikă — <i>ne da se boji, nego puca od strahai> ♦ supr. da [Por.]  [Vidi]

2576  nuauă  nouă  девет  nuauă [akc. nuauă] (br.) — <i>deveti> ◊ akuma ĭe nuauă śasurĭ, șî žumataće — <i>sada je devet i po satii> ◊ muĭarĭa puartă nuauă luń — <i>žena nosi devet mesecii> [Por.]  [Vidi]

3666  nuĭauă  nuia  прут  nuĭauă (mn. nuĭaļe) [akc. nuĭauă] (i. ž.) — <i>prut, šibai> ◊ nuĭauă ĭe bît supțîre, frînt đin vro krĭangă șî kurațat đi frunḑă — <i>prut je tanka šiba, odlomljena od neke grane i išćena od lišćai> ◊ ku nuĭauă s-a bat vaśiļi, kînd sa mînă vrunđiva — <i>prutom se biju krave kada se negde terajui> ◊ ku nuĭaļe đemult s-a-npļećit gardurļi — <i>prućem su se nekada plele ogradei> ◊ gard đi nuĭaļe — <i>ograda od prućai> ◊ ku nuĭaļe țîgańi îmļećiesk kutariță șî baluańe — <i>prućem Cigani pletu korpe i balonei> ♦ var. nuĭa [Por.]  [Vidi]

5391  nuĭe  nu este  није  nuĭe [akc. nuĭe] (pril.) — <i>nijei> ◊ nuĭe așa — <i>nije takoi> ◊ nuĭe ńima pusta, s-a dus tuoț — <i>nema nikog više, svi su otišlii> ◊ nuĭe bun — <i>nije dobroi> ◊ ĭastă-nuĭe — <i>nije-nego; ima-nemai> ♦ / skr. nuĭ ♦ supr. ĭastă [Por.]  [Vidi]

2425  numa  numa  само  numa [akc. numa] (pril.) (vez.) — 1. (pril.) <i>samoi> ◊ s-a dus tuoț, a ramas numa unu — <i>otišli su svi, ostao je samo jedani> ◊ traĭesk bun, am numa o grižă: să fak nunta la kopil — <iivim dobro, imam samo jednu brigu: da sinu napravim svadbui> 2. (vez.) <i>negoi> ◊ șćim kum ĭe ĭel, numa spuńe noa kum ĭeș tu — <i>znamo kakav je on, nego kaži nama kakav si tii> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3570  numarat  numărat  избројан  numarat (numarată) (mn. numaraț, numaraće) [akc. numarat] (prid.) — <i>izbrojani> ◊ mĭ-a dat o ļegatură ku bań numaraț, să-ĭ pazăsk pănă ĭel sa-ntuarśe — <i>dao mi je jedan povez sa izbrojanim novcem, da ga čuvam dok se on ne vratii> ◊ luĭ sînt ḑîļiļi numaraće — <i>njemu su dani izbrojanii> [Por.] ∞ numîr   [Vidi]

5789  nume  nume  име  nume [akc. nume] (i. s.) — <i>ime, nazivi> ◊ nu las pi ńima să lukre fiĭe śe în numiļi mĭeu — <i>ne dam nikom da radi bilo šta u moje imei> ◊ nume bućeḑat — <i>kršteno imei> ◊ nume la karće — <i>ime upisano u matičnu knjigui> [Por.]   [Vidi]

3568  numîr  număr  број  numîr (mn. numire) [akc. numîr] (i. s.) — <i>broji> ◊ măĭ mare numîr kare l-a șćut mamî-mĭa a fuost o sută — <i>najveći broj koji je moja baka znala bio je stoi> ◊ numîr mik, numîr mare — <i>mali broj, veliki broji> ◊ nu țîńe minće kîț ań are la numîr — <i>ne zna koliko godina ima na brojui> [Por.]  [Vidi]

3269  nunțăsk  nuntesc  свадбен  nunțăsk (nunțaskă) (mn. nunțăšć, nunțîašće) [akc. nunțăsk] (prid.) — <i>svadben, koji pripada svadbi, koji ima svadbena svojstvai> ◊ visaļiĭa nunțaskă a țînut triĭ ḑîļe șî triĭ nuopț — <i>svadbeno veselje trajalo je tri dana i tri noćii> ◊ ađeturļi nunțăšć mult sa skimbat — <i>svadbeni običaji su se mnogo promenilii> [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

3268  nunțî  nunti  свадбарити  nunțî (ĭuo nunțăsk, ĭel nunțîașće) [akc. nunțî] (gl. p.) — (zast.) <i>svadbariti, svadbovati, prirediti svadbu, učestvovati u svadbenom običajui> ◊ a nunțît vro șapće ḑîļe, șî ĭar nu ļa fuost đestul — <i>svadbovali sedam dana, i opet im je bilo maloi> ◊ a nunțît, șî s-a kîsîtorit — <i>svadbovali, i skućili sei> [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

3255  nuntă  nuntă  свадба  nuntă (mn. nunț) [akc. nuntă] (i. ž.) — 1. <i>svadbai> ◊ nunta ĭe ađet kare sa faśe kînd sa însuară uomu — <i>svadba je običaj koji se pravi kada se čovek ženii> ◊ la nuntă sa kunună govĭa ku mlîdožăńa — <i>na svadbi se venčavaju mlada i mladoženjai> 2. <i>svađa, skandali> ◊ sa mîrzăsk ka kîńi, akuș ļi vĭeḑ nunta — <i>mrze se kao psi, uskoro će izbiti svađai> ◊ nuntă kîńaskă — <i>pseća svadbai> [Por.]  [Vidi]

2037  nușća  niște  неки  nușća [akc. nușća] (zam.) — <i>neki (neka, neko)i> ◊ mĭ-a uđit în kap kă fĭaćiļi kare a źukat, a fuost kićiće ku nușća kunuń dă fluorĭ — <i>ostalo mi je u sećanju da su devojčice, koje su igrale, bile okićene nekim vencima od cvećai> [Mlava] ♦ dij. var. ńișći [Por.]  [Vidi]

3237  nut  nut  спој  nut (mn. nuturĭ) (i. m.) — (tehn.) <i>spoj, žljebi> ◊ nut ĭe un fĭeļ đi înkeĭatură întra doă blăń: în una ĭe în lung vižluit žgĭab, da-n alaltă skuos ļimburuș, kare sa bagă pasent în žgĭabo-la — <i>nut je jedna vrsta spoja između dve daske: u jednoj je uzduž iskopan žljeb, a u drugoj izvučen jezičak koji pasent ulazi u žljebi> [Crn.] ♦ up. vižlă [Por.] ∞ înkeĭa  [Vidi]

3149  ńam  neam  род  ńam1 (mn. ńamurĭ) [akc. ńam] (i. s.) — <i>rod, rođak; srodnik, srodstvo; familijai> ◊ la nuoĭ ĭastă ńam apruape, ńam đipartat șî ńam đi bătrîńață — <i>kod nas ima blizak rod, dalek rod i rod od starinai> ◊ ńamu sa sokoćiașće pi brîńe, kare înśep đi la kopiĭi alu un uom ku o muĭarĭe — <i>srodstvo se računa po pasovima, koji počinju od dece jednoga muža i ženei> ◊ kopiĭi kare-ĭ fak uomu ku muĭari-sa sînt fraț, or kă ńam đin brîu al đintîń — <i>deca koju rađaju muž i žena su braća, ili rod u prvom kolenui> ◊ ńepuoțî đi la kopiĭi luor sînt vĭerĭ đin fraț, or brîu adoĭļa — <i>unuci od rođene dece su braća od stričeva, ili drugo kolenoi> ◊ ńepuoț đi ńepuoț sînt vĭerĭ a doĭļa, or brîu a triĭļa — <i>praunuci su srodnici u trećem kolenui> ◊ pănă la vĭerĭ adoĭļa sa țîńe ńam apruape — <i>do trećeg kolena računa se blizak rodi> ♦ var. (zast.) ńemeńa ♦ sin. fîmeļiĭe, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. rudă [Kmp.]  [Vidi]

3105  ńavă  nea  снег  ńavă (mn. ńevĭ) [akc. ńavă] (i. ž.) — <i>snegi> ◊ ńinźe ńavă albă — <i>pada beli snegi> ◊ spulbură ku tuot, vîntu rađikă ńava șî faśe naĭmĭeț pră drum — <i>veje uveliko, vetar podiže sneg i pravi smetove na putui> ♦ up. zapadă [Zvizd] [Por.] ♦ dij. var. ńao [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2449  ńe  ne  ено  ńe2 (zam.) — <i>eno, eto, evoi> ◊ ńe kolore, supt ļiemno-la — <i>eno tamo, ispod onog drvetai> ◊ ńe aiśa, unđe stăm akuma — <i>evo ovde, gde stojimo sadai> [Zvizd] ♦ dij. sin. ăće, ăći [Por.] ♦ up. ńa [Pom.]  [Vidi]

5388  ńeapļekat  neaplecat  неподојен  ńeapļekat (ńeapļekată) (mn. ńeapļekaț, ńeapļekaće) [akc. ńeapļekat] (prid.) — (folk.) <i>nepodojeni> ◊ muma a lasat kopilu ńeskaldat șî ńeapļekat — <i>majka je ostavila dete neokupano i nepodojenoi> [Crn.] ∞ apļeka  [Vidi]

5469  ńegină  neghin  кукољ  ńegi (mn. ńegiń) [akc. ńegină] (i. ž.) — (bot.) <i>kukolj (Agrostema githag)i> ◊ ńegina ĭe buĭađe kare krĭașće pin grîu, șî dakă grîu nu sa kurîță đi ĭa numa sa maśină la un luok, fańina ĭe tare amară — <i>kukolj je biljka koja raste u žitu, i ako se žito ne očisti od njega nego se samelje zajedno, brašno je veoma gorkoi> ◊ buobiļi đi ńegină sa kunuosk pin buobiļi đi grîu kă sînt ńagre — <i>seme kukolja se prepoznaje u zrnevlju žita po crnoj bojii> ◊ pin kînćiśiļi rumîńeșć, uoki lu fĭaće frumuasă sînt ńegri ka ńegina — <i>u vlaškim pesmama, oči lepih devojaka su crne kao kukolji> [Por.]  [Vidi]

6100  ńegraĭkă  negraică  црна жуна  ńegraĭkă (mn. ńegrăĭś) [akc. ńegraĭkă] (i. ž.) — (ornit.) <i>crna žuna (<i>Dryocopus martiusi>)i> ◊ ńegraĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, ku trup ńegru întrĭeg, numa are în vîru kapuluĭ un muoț ruoșu — <i>crna žuna je jedna vrsta detlića, čije je telo celo crno, samo ima na vrh glave crvenu ćubui> ◊ ńegraĭka sa arańașće ku vĭermĭ kare, ku ćuok tare, skuaće đi supt kuaža ļemnuluĭ — <i>crna žuna se hrani crvima koje, snažnim kljunom, vadi ispod kore drvetai> ◊ ńegraĭka sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — <i>crna žuna se gnezdi po šupljim stablimai> [Por.] ∞ ńegru1  [Vidi]

6101  ńegritură  negritură  зацрњење  ńegritură (mn. ńegriturĭ) [akc. ńegritură] (i. ž.) — (color) <i>zacrnjenje, crniloi> ◊ pi parĭaće lînga kamin a ĭeșît koļa-koļa o ńegritură, kakînd nuĭe văruit bińe parĭaćiļi kare a fuost pļin đi fuńiźină — <i>po zidu kraj kamina izbiloi> <i><i>je ovde-ondei> neko zacrnjenje, kao da nije dobro okrečen zid koji je bio pun garežii> ♦ sin. ńegrĭață, ńegrĭală [Por.] ∞ ńegru1  [Vidi]

6093  ńegru  negru  црн  ńegru1 (ńagră) (mn. ńegri, ńagre) [akc. ńegru] (prid.) — (color) <i>crni> ◊ a veńit o muĭare ńagră ku un om ńegru, șî ku duoĭ kopiĭ ńegri, katînd đi lukru — <i>došla je jedna crna žena sa crnim mužem, i dvoje crne dece, tražeći posaoi> ◊ n-a putut ńimik țasuț în razbuoĭ, sî sa fărbuĭe în ńegru, pănă n-a ĭeșît kîrabuoĭu — <i>nije se mogli ništa tkano na razboju da se oboji u crno, dok se nije pojavila zelena galicai> [Por.]   [Vidi]

6099  ńegru  negru  црнина  ńegru2 [akc. ńegru] (i. m.) — (rel.) <i>crninai> ◊ ńegru ĭe țuală ńagră kare înbrakă žăļniku dupa vrun ńam muort — <i>crnina je crna odeća koju oblači ožalošćeni za nekim umrlim rođakomi> ◊ ńegru muĭerĭesk ĭe kîrpă ńagră, da barbațăsk kimĭașă ńagră— <i>ženska crnina je crna marama, a muška crna košuljai> ◊ ńegru sa puartă un an đi ḑîļe, da dupa kopiĭ ćińirĭ mumîńiļi puartă șî pană la triĭ ań, or, kîćodată, pănă la muarće — <i>crnina se nosi godinu dana, a za mladom decom majke nose i do tri godine, ili, ponekad, do smrtii> ◊ în Porĭeśa kînd sa înkĭaĭe anu, ńegru sa lapîdă dupa ușă, șî sa lasă să putraḑaskă a koluo — <i>u Poreču kad istekne godina, crnina se baca iza vrata, i ostavi tamo da istrunei> ◊ (ver.) pănă ńamu duśe ńegru, șă al muort pi lumĭa-ĭa ĭe žăļnik — <i>dok rodbina nosi crninu, i pokojnik je u žalosti na onom svetui> ◊ (ver.) kînd žăļńiku labîdă ńegru șă înbrakă alb, ăl muort kapîtă uokĭ șă đin ńigurĭață ĭasă la viđarĭe — <i>kad ožalošćeni baca crninu i oblači belo, pokojnik dobija oči, i iz tame izlazi na videloi> [Por.] ∞ ńegru1  [Vidi]

6123  ńegura  negura  смркавати се  ńegura (ĭuo ńegurĭeḑ, ĭel ńegurĭaḑă) [akc. ńegura] (gl. ref.) — <i>smrkavati, smračiti sei> ◊ s-a amînatat, ș-ažuns la kasă dupa śe a ńegurat bińe — <i>zakasnio je, i stigao je kući tek kad se dobro smračiloi> ◊ uoțî nu pļakă în furaluk pănă nu ńegurĭaḑă — <i>lopovi ne polaze u pljačku dok se ne smrknei> ♦ var. ńigura [Por.] ∞ ńegru  [Vidi]

2917  ńegură  negură  тама  ńegură (mn. ńigurĭeț) [akc. ńegură] (i. ž.) — 1. <i>tama, tmina, pomrčina; mraki> ◊ đintr-odată sa nuvară, șî sa pusă o ńegură grĭa, parke a kaḑut nuapća pi pomînt — <i>iznenada se naoblači, i nastade teška tama, kao da je noć pala na zemlji>u ◊ adu lumanarĭa, kă în podrum ĭe ńegura, nu sa vĭađe ńimik — <i>donesi sveću, jer je u podrumu mrak, ne vidi se ništai> 2. (fig.) <i>neznanje, beda, teško siromaštvo, slepili>o ◊ nu m-a dat tata la șkuală, am krĭeskut în ńegura — <i>nije me dao otac u školu, odras’o sam u mrakui> 3. (fig.) (psih.) <i>teška tuga, bol, patnjai> — kînd am-uḑît kî mĭ-a perit tata, mĭ-a kaḑut o ńegură grĭa pi kap — <i>kad sam čuo da mi je poginuo otac, neki težak mrak mi je pao na glavui> 4. (rel.) <i>umiranje bez svećei> ◊ kînd uomu muare fara lumanare aprinsă în mînă, sa ḑîśe k-a murit în ńegura, șî pi lumĭa-ĭa đi veśiĭe o să traĭaskă în ńegura — <i>kad čovek umre bez upaljene sveće u ruci, kaže se da je umro u mraku, i na onome svetu će večno boraviti u mrakui> ♦ sin. ńegurĭață ♦ var. ńagură [Por.] ♦ dij. sin. întuńerik [Zvizd]  [Vidi]

3447  ńemțăsk  nemţesc  немачки  ńemțăsk (ńemțăskă) (mn. ńemțăsć, ńemțășć) [akc. ńemțăsk] (prid.) — <i>nemačkii> ◊ lukru ńemțăsk are mare rînd — <i>nemački posao veoma je uredani> ◊ muĭarĭa ńemțaskă are pĭaće pi față — <i>nemačka žena ima pege na licui> ◊ kopiĭ ńemțășć đi miś sa-nvață să lukre — <i>nemačka deca se od malena uče da radei> ◊ ađeturļi ńemțășć nu sînt ka ’ļi nuaștre — <i>nemački običaji nisu kao našii> [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3446  ńemțîașće  nemţește  немачки  ńemțîașće [akc. ńemțîașće] (pril.) — <i>nemačkii> ◊ a-nvațat ńemțîașće parke l-a fakut ńemțuaĭka — <i>naučio je nemački kao da ga je rodila Nemicai> ◊ dakă sînt aiśa aĭ nuoștri kam ļenuoș, în Ńemțîĭe ĭuta skimbă narau, șî tuoț lukră pi ńemțîașće đi tuot pîrîĭe — <i>iako su ovde naši kao lenji, u Nemačkoj brzo menjaju navike, i svi rade po nemački da sve prštii> [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3445  Ńemțîĭe  Nemţie  Немачка  Ńemțîĭe (mn. Ńemțîĭ) [akc. Ńemțîĭe] (i. ž.) — <i>Nemačkai> ◊ Ńemțîĭa ĭe mare țară, da ńamțî sînt lumĭe tare vrĭańikă — <i>Nemačka je velika zemlja, a Nemci su jako vredni ljudii> ◊ pănă đi kurînd a fuost duauă Ńemțîĭ, șî ĭaļe s-a adunat, ș-akuma ĭe numa una — <i>do skoro su bile dve Nemačke, i one su se ujedinile, i sada je samo jednai> [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3444  ńemțuaĭkă  nemţoaică  Немица  ńemțuaĭkă (mn. ńemțuaĭke, ńemțuoĭś) [akc. ńemțuaĭkă] (i. ž.) — <i>Nemicai> ◊ ńemțuaĭka ĭe muĭarĭa ńemțaskă — <i>Nemica je nemačka ženai> ◊ ĭastă astîḑ mulț rumîń đ-aĭ nuoștri kare multă vrĭame lukră în Ńemțîĭe, șî kare s-a însurat ku ńemțuoĭș — <i>ima danas dosta naših Vlaha koji dugo rade u Nemačkoj, i koju se oženili Nemicamai> [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

6222  ńenarokuos  nenorocos  несрећан  ńenarokuos (ńenarokuasă) (mn. ńenarokuoș, ńenarokuasă) [akc. ńenorokuos] (prid.) — <i>nesrećani> ◊ śe gud dă să lukrĭe, nu mĭarźe, parke ĭe blîstamat să fiĭe ńenarokuos — <i>što god pokuša da uradi, ne ide, kao da je proklet da bude nesrećani> ♦ var. ńenorokuos ♦ supr. narokuos [Por.] ∞ naruok  [Vidi]

3130  ńentorkatuor  neîntorcător  неповратан  ńentorkatuor (ńentorkatuare) (mn. ńentorkatuori, ńentorkatuarĭe) [akc. ńentorkatuor] (prid.) — <i>nepovratani> ◊ apa ĭe ńentorkatuare kă kure tuot înainće — <i>voda je nepovratna jer stalno teče napredi> ◊ kaļe ńentorkatuare — <i>put bez povratkai> ♦ supr. întorkatoare [Por.] ∞ întuarśe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5164  ńeprĭaćin  neprieten  непријатељ  ńeprĭaćin (mn. ńeprĭaćiń) [akc. ńeprĭaćin] (i. m.) — <i>neprijatelji> ◊ đi kînd lumĭa iĭ duoĭ a fuost ńeprĭaćiń grĭeĭ — <i>od pamtiveka njih dvoica su bili teški neprijateljii> ◊ traĭașće într-o kasă ku ńeprĭaćinu — <iivi u istoj kući sa neprijateljemi> [Por.] ∞ prĭaćin  [Vidi]

3730  ńetku  sulă  ђока  ńetku (mn. ńetkurĭ) [akc. ńetku] (i. s.) — (vulg.) <i>„đoka”, „stojko”, euf. za muški polni organi> ◊ a lukrat ka kalu ḑîua-nuapća, da la urmă a kîpatat pi ńetku — <i>radio kao konj danju-noću, a na kraju dobio „đokui>” ◊ śe gođe uomu iĭ spuńe, sa faśe kă n-auđe, or ăl duare ńetku — <i>što god mu čovek kaže, pravi se da ne čuje, ili ga boli „stojko”i> ♦ sin. pulă [Por.]  [Vidi]

5470  ńiarat  nearat  непооран  ńiarat (ńiarată) (mn. ńiaraț, ńiaraće) [akc. ńiarat] (prid.) — <i>nepoorani> ◊ s-a pîrasît saćiļi șă mulće lokurĭ a ramas ńiarače — <i>sela su zapustela, i mnoge njive su ostale nepooranei> ♦ supr. arat [Por.] ∞ ara  [Vidi]

6367  ńidośopļit  nedocioplit  неотесан  ńidośopļit (ńidośopļi) (mn. ńidośopļiţ, ńidośopļiće) (prid.) — (psih.) <i>neotesan, nevaspitan, tupav, glupi> ◊ uom ńidośopļit nu bagă sama śe vorbĭașće, șă nu-ĭ sa pasă dar aĭa śe faśe ĭe la luok or nu — <i>neotesan čovek ne vodi računa šta govori, i nije ga briga da li je to što čini na mestu, ili nijei> [Por.] ∞ śopļi  [Vidi]

1962  Ńiđelku  Nigelcu  Недељко  Ńiđelku [akc. Ńiđelku] (i. m.) — (antr.) <i>l.i. Nedeljkoi> ◊ Ńiđelku ĭe nume sîrbĭesk, kare aĭ nuoștri l-a dat la kopiĭ naskuț dumińika — <i>Nedeljko je srpsko ime, koje su naši davali dečacima rođenim u nedeljui> ◊ Ńiđelku Draguoĭ ĭe bun lîutarĭ — <i>Nedeljko Dragoj je dobar violinistai> [Por.]   [Vidi]

6105  ńigustoriĭe  negustorie  трговина  ńigustoriĭe (mn. ńigustoriĭ) [akc. ńigustoriĭe] (i. ž.) — <i>trgovinai> ◊ Țînțari a fuost kuprinș ku ńigustoriĭa: đi la nuoĭ a kumparat marfă ĭepćină, ș-a provinduto în orașă unđe ĭa a fuost skumpă — <i>Cincari su se bavili trgovinom: kod nas su kopovali jeftinu robu, i preprodavali je u varošima gde je ona bila skupai> [Por.] ∞ ńigustuorĭ  [Vidi]

6104  ńigustuorĭ  negustor  трговац  ńigustuorĭ (mn.) [akc. ńigustuorĭ] (i. m.) — <i>trgovac stokom; preprodavac; nakupaci> ◊ ńigustuori vin đin lumĭa albă la nuoĭ pi la bîlśurĭ, kumpîră viće ĭepćin, șă ļi mînă unđe ļi va mîna, unđe ļi vind măĭ skump — <i>trgovci dolaze iz belog sveta kod nas na vašare, kupuju stoku jeftino, i teraju je ko zna gde, gde je prodaju skupljei> ♦ var. ńegustuorĭ [Por.]   [Vidi]

6120  ńikĭemat  nechemat  непозван  ńikĭemat (ńikĭemată) (mn. ńikĭemaț, ńikĭemaće) [akc. ńikĭemat] (prid.) — <i>nepozvani> ◊ nu ći duśa ńiśunđe ńikĭemat — <i>ne idi nigde nepozvani> ♦ supr. kĭemat [Por.] ∞ kĭema  [Vidi]

6  ńikovală  nicovală  наковањ  ńikovală (mn. ńikovaļe) [akc. ńikovală] (i. m.) — (tehn.) <i>nakovanj, kovačka alatkai> ◊ đi la tata mĭ-a ramas numa ńikovala șî śokanu — <i>od oca mi je ostao samo nakovanj i čekići> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6109  ńikurat  necurat  нечист  ńikurat (ńikurată) (mn. ńikuraț, ńikuraće) [akc. ńikurat] (prid.) — 1. (o higijeni) <i>nečist, prljavi> ◊ lukru ńikurat — <i>prljav posaoi> ♦ sin. imuos 2. (demon.) (hip.) <i>đavoi> ◊ nu pumeńi pĭ-al ńikurat pi nume, kă vińe șă-ț faśe vrun rău — <i>ne pominji nečistog po imenu, jer će doći i iniće ti neko zloi> ◊ (mag.) đeskînćik ku al ńikurat — <i>bajanje sa nečistim, vrsta bajalica u kojima se đavo priziva u pomoći> ♦ sin. ńikruśat ♦ supr. kurat [Por.] ∞ drak   [Vidi]

5549  ńiļiu  nelei  велики левак ?  ńiļiu (mn. ńiļiĭ) [akc. ńiļiu] (i. m.) — <i>veliki levaki> ◊ ńiļiu ĭe tolśerĭ mare đi ļemn, fakut ka postaua ku țauă la fund, șî ku ĭel sa împlă butuoĭ mare ku vin or ku rakiu — <i>veliki levak je napravljen od drveta u obliku korita sa cevkom na dnu, i služi da se u veliko bure sipa vino ili rakijai> [Por.] ♦ dij. var. ńeleĭ (Korbovo) [Dun.] ∞ tolśerĭ   [Vidi]

2446  ńimik  nimic  ништа  ńimik [akc. ńimik] (zam.) — <i>ništa, nimaloi> ◊ ĭuo mis mik, nu șćiu ńimik — <i>ja sam mali, ne znam ništai> ◊ ĭa zatrit đi tuot, n-a măĭ ramas ńimik đin iĭ — <i>zatrli su ih sasvim, nije ostali ništa od njihi> ◊ ńimik, ńimik, vorbim đi aĭa altadată — <i>ništa, ništa, pričaćemo o tome drugi puti> ♦ var. ńimika ◊ bauș tuot, ńimika nu lasaș đi mińe — <i>sve si popio, ništa nisi ostavio za menei> [Por.] ∞ mik  [Vidi]

2819  ńinvațat  neânvăţat  неук  ńinvațat (ńinvațată) (mn. ńinvațaț, ńinvațaće) [akc. ńinvațat] (prid.) — <i>neuk, neobrazovan; neiskusan; nedoučeni> ◊ nu m-a dat a aĭ miĭ la șkuală, ș-am ramas ńinvațată — <i>nisu me moji dali u školu, i ostala sam neukai> [Por.] ∞ învața  [Vidi]

3103  ńinźe  ninge  снежити  ńinźe (ĭuo ńing, ĭel ńinźe) [akc. ńinźe] (gl. p.) — (o snegu) <i>snežiti, padatii> ◊ kađe zapada, ńinźe, dragu kopiilor đ-al mare — <i>pada sneg, sneži, velika dečja radosti> ◊ n-a ńins đemult — <i>nije padao sneg odavnoi> ◊ nu ńinźe zapadă, numa mĭarźe đin śierĭ o șļapiță — <i>ne pada sneg, nego ide s neba neka bljuzgavicai> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5530  ńipućare  neputere  немоћ  ńipućare (mn. ńipućerĭ) [akc. ńipućare] (i. ž.) — <i>nemoć, slabosti> ◊ sa vaĭtă muoșu kî s-a pus vro ńipućare pi ĭel, șî n-are poptă ńiś đi mînkare — <i>žali se čiča da ga je uhvatila neka nemoć, i da nema apetit ni za jeloi> ◊ ńipućare în tuaće părțîļi, uomu sîngur nu puaće ńimika — <i>nemoć na sve strane, čovek sam ne može ništai> ♦ supr. pućare [Por.] ∞ puća   [Vidi]

6111  ńipumeńit  nepomenit  непоменик  ńipumeńit (ńipumeńi) (mn. ńipumeńiț, ńipumeńiće) [akc. ńipumeńit] (prid.) — (demon.) <i>nepomenik, đavoi> ◊ ńiśkînd nuĭe bun sî sa ḑîkă „draku” pi nume, kî ĭel auđe numiļi luĭ șă vińe, numa sa ḑîśe al ńipumeńit — <i>nikad nije dobto da se kaže „đavo” po imenu, jer on čuje svoje ime i dođe, nego se kaže nepomeniki> ♦ sin. drak, ńikruśat, al mik, ńikurat [Por.] ∞ drak  [Vidi]

5815  ńiras  neras  необријан  ńiras (ńirasă) (mn. ńiraș, ńirasă) [akc. ńiras] (prid.) — 1. (o bradi) <i>neobrijani> ◊ baĭat ńiras ĭe urît, șî fĭaćiļi nu sa uĭta la ĭel — <i>neobrijani momak je ružan, i devojke ga ne gledajui> 2. (o životinjskoj koži) <i>neodrani> ◊ đimult sa purtat opinś đi pĭaļe đi puork ńirasă — <i>nekad su se nosile opanke od neodrane svinjske kožei> ♦ supr. ras [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

5471  ńisîmanat  nesemănat  непосејан  ńisîmanat (ńisîmanată) (mn. ńisîmanaț, ńisîmanaće) [akc. ńisîmanat] (prid.) — (agr.) <i>neposejani> ◊ s-a bulnavit, șî ļ-a ramas lokurļi ńisîmanaće — <i>razboleli se, i ostale im njive neposejanei> ♦ supr. sîmanat [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

2442  ńiskaĭ  niscai  неки  ńiskaĭ [akc. ńiskaĭ] (zam.) — <i>neki, nekakvii> ◊ a veńit ńiskaĭ uamiń ńikunoskuț, ș-a-npuļito — <i>došli su neki nepoznati ljudi, i silovali jei> ◊ duor nu sînt iĭ ńiskaĭ uamiń kum ar trăbuĭa să fiĭe, numa sînt ńișće pugańiĭ kum nu ĭastă pi lume — <i>ma nisu oni nekakvi ljudi kakvi bi trebalo da budu, nego su poganci kakvih nema na svetui> ♦ var. ńiskar ♦ up. ńișći [Por.]   [Vidi]

5392  ńispalat  nespălat  неопран  ńispalat (ńispalată) (mn. ńispalaț, ńispalaće) [akc. ńispalat] (prid.) — <i>neopran, neumiven; prljavi> ◊ nu daț la kopiĭ puame ńispalaće — <i>ne dajte deci neoprano voćei> ◊ nu ĭ-a fuost rușîńe să mĭargă în țuaļe ńispalaće — <i>nije se stideo da ide u prvljavom odelui> ◊ a ĭeșît în lumĭe ńispalat pi uokĭ — <i>izašao je među ljude neumiveni> [Por.] ∞ spala  [Vidi]

6116  ńiśđikît  nicidecât  николико  ńiśđikît [akc. ńiśđikît] (pril.) — <i>nikoliko, nimaloi> ◊ n-a marit ńiśđikît k-o s-o bată uomu, a mînat tuot pĭ-a iĭ — <i>nije marila nikoliko da će je muž prebiti, terala je sve po svomi> ♦ var. ńiśkît [Por.] ∞ kît  [Vidi]

2441  ńiśkare  nicicare  нико  ńiśkare [akc. ńiśkare] (zam.) — <i>nikoi> ◊ spuńe kă n-a vaḑuto ńiśkare, șî đ-aĭa n-are đi śe să-ĭ fiĭe frikă — <i>kaže da je niko nije video, i zato nema čega da se bojii> ♦ var. ńișkare ♦ sin. ńima Por.] ∞ kare  [Vidi]

2431  ńiśkînd  nicicănd  никад  ńiśkînd [akc. ńiśkînd] (pril.) — <i>nikadi> ◊ șî sî ma frîngă đi bataĭe, ńiśkînd n-o să-l spun — <i>i da me polome od batina, nikad ga neću odatii> ♦ sin. ńiśodată [Por.] ∞ kînd  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2430  ńiśodată  niciodată  ниједном  ńiśodată [akc. ńiśodată] (pril.) — <i>nijednom, nikadi> ◊ vrodată a fi șî fuost așa, ama đi kînd ĭuo țîn minće, n-a fuost ńiśodată — <i>nekad je možda i bilo tako, ali otkako ja pamtim, nije bilo nijednomi> ♦ / ńiś + odată [Por.] ∞ odată  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2123  ńiźel  negel  брадавица  ńiźel (mn. ńiźiĭ) [akc. ńiźel] (i. m.) — (med.) <i>bradavica, oboljenje kože u obliku krastave izrasline (Verruca vulgaris)i> ◊ ńiźelu măĭ ļesńe sa ļekuĭe ku lapćiļi lu ĭarbă kare o kĭamă peśiină — <i>bradavica se najlakše leći sokom od trave koja se zove rusai> ♦ var. ńiźiel ♦ (demin.) ńiźeluț, ńiźeluș [Por.]  [Vidi]

5152  ńișći  niști  неки  ńișći [akc. ńișći] (čl.) — <i>nekii> ◊ veńiră ńișći uamiń ńikunoskuț, șă luvară pi tata fara vĭastă — <i>dođoše neki nepoznati ljudi, i odvedoše oca bez najavei> ◊ ńișći uamiń, ńișći muĭerĭ șî ńișći kopiĭ, tuoț la gramadă a mĭers pi drum — <i>neki ljudi, neke žene i neka deca, svi su u gomili išli putemi> ♦ var. ńișće ♦ var. ńișća (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. nușće (Šarbanovac) [Crn.]  [Vidi]

6289  obadă  obadă  обруч  obadă (mn. obĭeḑ) [akc. obadă] (i. ž.) — <i>obruč, cilindari> ◊ sîta đi śernut fańina are sîtă đi žîță strînsă în obadă đi ļemn tare supțîre — <i>sito za sejanje brašna ima žičano sito koje je zategnuto u obruč od jako tankog drvetai> [Por.]  [Vidi]

3273  obîrkat  aburcat  успентран  obîrkat (obîrkată) (mn. obîrkaț, obîrkaće) [akc. obîrkat] (prid.) — <i>uspentran, koji se negde popeo i nesigurno stoji; popet i>◊ sa miră kum kapra s-a suit în vîru tufi, stă obîrkată șî manînkă la frunḑă ka kînd ĭe žuos pi pomînt — <i>čudi se kako se koza popela na vrh grma, stoji uspentrana i brsti lišće kao da je na zemljii> ♦ up. urkat [Por.] ∞ obîrka   [Vidi]

5656  oblînk  oblâncă  облучје  oblînk (mn. oblînkurĭ) [akc. oblînk] (i. ž.) — <i>oblučje na sedlu; jabukai> ◊ oblînk ĭe o gîlkă mare ka pumnu đinainće la șaua kaluluĭ — <i>oblučje je uzdignuti deo, veliki kao pesnica, na prednjoj strani konjskog sedlai> ◊ đi oblînk sa ļagă tovar măĭ ușuor kare kîlarĭețu-l duśe đinainća luĭ — <i>za oblučje se vezuje lakši tovar koji jahač nosi na konju ispred sebei> [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2364  obļiagă  obleagă  обложина  obļiagă (mn. obļi) [akc. obļiagă] (i. ž.) — 1. <i>obložina*, obradivo zemljište ostavljeno da leži, da odmarai> ◊ obļiagă ĭe pomînt, lasat un ań ńimuśit — <i>obložina je zemljište, ostavljeno godinu dana neobrađenoi> ◊ luoku sa faśe obļiagă kînd uomu nu puaće să-l are, kî n-a fuost vrĭamĭa bună (a ploĭat una-ntruuna), or n-ažuns, or a murit śińiva đin kasă pă n-avut ku kare — <i>njiva se pretvara u obložinu kada čovek ne može da je obradi, zato što nije bilo dobro vreme (neprekidno je padala kiša), ili nije stigao, ili mu je neko umro iz kuće pa nije ima s kimi> ◊ ano-la kînd nu sa muśiașće, obļiaga ĭe pașuńe; dakă sa lasă măĭ mulț ań, ĭa sa înļiveḑîașće; la urmă, porńiesk spińi, vin pănă la pragu kășî — <i>one godine kada se ne obrađuje, obložina je pašnjak; ako se ostavi više godine, ona postane livada; na kraju, nikne trnjak, koji dođu do kućnog pragai> 2. <i>čest toponim, zvano mestoi> ◊ mulće luokurĭ la rumîń sa kĭamă obļiagă, măĭ đies: Obļaga Mikă, Obļaga Mare — <i>mnoga mesta se kod Vlaha zovu Obložina, najčešće: Mala Obložina, Velika Obložinai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3067  obosî  obosi  уморити се  obosî (ĭuo ma obosîăsk, ĭel sa obosîașće) [akc. obosî] (gl. p. ref.) — <i>umoriti se, izgubiti snagui> ◊ m-a obosît aļergatura dupa pîrdańiśii đi viće — <i>umorilo me je trčanje za prokletim govidimai> ◊ uomu ńinvațat la kuasă măĭ ĭut obosîașće la kosît — <i>nevešt kosac najbrže se umori na kosidbii> ♦ sin. ustańi [Por.]   [Vidi]

3068  obosît  obosit  уморан  obosît (obosîtă) (mn. obosîț, obosîće) [akc. obosît] (prid.) — <i>umoran, isrcpljeni> ◊ a veńit đi la lukru obosît ka kalu — <i>došao je s posla umoran kao konji> ♦ sin. ustańit [Por.] ∞ obosî   [Vidi]

2358  obrańe  obrame  упртача  obrańe (mn. obrîăń) [akc. obrańe] (i. ž.) — 1. <i>uprtačai> ◊ obrańa ĭe o sfuară skurtă, kare sa înpļećiașće đin viță đi ață đi lînă fărbuită; sa uĭtă să fiĭe gruasă ka un źeĭśt, đi sî puate să țînă greotaća — <i>uprtača je jedan kratak konopac, koji se upliće od končanih niti obojene vune; gleda se da bude debela kao prst, da bi mogla da drži težinui> ◊ obrańa sa puńe la tuot śe sa duśe-n șîaļe: la trastă, la ļagîn đi kopiĭ, la kĭasă lu șkolarĭ, da șî la kĭasă kare sa duk numa pista umîr — <i>uprtača se stavlja na sve što se nosi na leđima: na torbu, na dečju kolevku, na školske torbice, ali i na kese koje se nose samo preko ramenai> [Por.] ♦ sin. baĭeră (Topla) [Crn.] 2. <i>šara, ukrasi> ◊ un fĭeļ đi noprś au pi șîaļe pistrițură ka obrańa, șă ļi kĭemăm: nopîrś ku obrańe — <i>jedna vrsta zmija ima na leđima šaru nalik na pletenicu-uprtaču, pa je zovemo šarkai> [Por.] ◊ nopîrka pistriță pi șîaļe la nuoĭ sa kĭamă nopîrka ku baĭeră — <i>zmija sa šarenim leđima kod nas se zove zmija „bajerka”i> (Topla) [Crn.]  [Vidi]

5657  obrăț  obraț  узвратиште  obrăț (mn. obrățurĭ) [akc. obrăț] (i. s.) — (agr.) <i>uzvratištei> ◊ obrăț ĭe kîpatîńu luokuluĭ śe nu puoț să-l arĭ în lung, kă întuorś plugu pista ĭel să tuń ĭară în aratură— <i>uzvratište je kraj oranice koji ne možeš da izoreš, jer okrećeš plug na njemu da ponovo uđeš u oranicui> ◊ kînd sa gaćașće luoku ku aratura, atunśa sa ară șî obrățu ku brăžđ đ-apuanka — <i>kad se svrši oranje njive, tada se izore i uzvratište poprečnim brazdamai> [Por.] ∞ aratură  [Vidi]

4576  obrinśală  obrinteală  запаљење  obrinśală (mn. obrinśaļe) [akc. obrială] (i. ž.) — (med.) <i>zapaljenjei> ◊ kînd sa spurkă taĭatura șî loko-la sa umflă șî roșiașće, sa spuńe kă uomu a kîpatat obrinśală — <i>kad se zagadi rana i to mesto otekne i pocrveni, kaže se da je čovek dobio zapaljenjei> ♦ sin. nîparĭală [Por.] ∞ obrii  [Vidi]

4575  obrinśi  obrinti  инфицирати  obrii (ĭuo ma obrinśesk, ĭel sa obriiașće) [akc. obrii] (gl. ref.) — (med.) <i>inficirati, zapalitii> ◊ kînd taĭatura sa spurkă ku imală, șî loko-la roșașće șî sa umflă, sa spuńe kî sa obrinśașće — <i>kad se posekotina zagadi prljavštinom, i to mesto pocrveni i otekne, kaže se da se zapaliloi> [Por.]   [Vidi]

3230  oćeșî  oteși  отићи  oćeșî (ĭuo oćeșăsk, ĭel oćeșîașće) [akc. oćeșî] (gl. p. ref.) — <i>otići, napustiti, sklonitii> ◊ tuma kînd mńamțî s-a oćeșît đ-akolo, iĭ a kućeḑat sî ĭasă đin borugă, unđ-a fuost pitulaț — <i>tek kad su Nemci otišli odande, oni su smeli da izađi iz potoka, gde su bili skrivenii> ◊ stau, șî ma ruog la dumńeḑîu să-l oćeșaskă đin drumu mĭeu, sî puot sî trĭek — <i>stojim, i molim se bogu da mi ga skloni s puta, da mogu da prođemi> ♦ up. ii ♦ sin. duśa [Por.]  [Vidi]

2368  oćig  otic  отикач  ig (mn. iźe) [akc. oćig] (i. s.) — (tehn.) <i>otikač, otik na oraćem plugui> ◊ oćigu ĭe un bît măĭ lung đi kuorn, bagat la griiĭ, unđe sînt ruaćiļi pluguluĭ — <i>otikač je poduži drenov štap, nabijen u gredelj, na mestu gde su točkovi plugai> ◊ ku oćigu lukră uom adîns, ažutuorĭ la arat, kare ku oćigu puartă plugu să nu sa fakă pîrśurĭ — <i>otikačem upravlja poseban čovek, pomoćnik na oranju, koji otikačem vodi plug da se izbegnu oplazinei> [Por.] ♦ up. orităk [Mlava] ∞ plug  [Vidi]

48  oćinśi  otinci  кротити  ii (ĭuo inśesk, ĭel iiașće) [akc. oćii] (gl. p. ref.) — 1. <i>krotiti, smanjiti snagu, uravnotežitii> ◊ kînd trag în žug vaka ku buou, fînka ĭe buou măĭ tare, ăl oćiśașće: iĭ ļagă lanțu đi žug șî đi tînžală, șî ĭel ĭe oćiśit, traźe bîrabar ku vaka — <i> kada su zajedno upregnuti vo i krava, vola krote tako što ga vežu lancem za jaram i rudu; on je ukroćen, vuče naporedo sa kravomi> 2. <i>olakšavatii> ◊ kînd aĭ să rađiś śeva greu, ĭaĭ pîrgu să oćinśeșć, să rađiś măĭ ļesńe — <i>kad treba da podigneš nešto teško, koristiš polugu da olakšaš dizanjei> ♦ var. iśi, iśi, ii ♦ up. oćeșî ♦ sin. ușura [Por.]   [Vidi]

2504  oćităloaĭkă  dăscăliță  учитељица  ităloaĭkă (mn. ităloĭś) [akc. oćităloaĭkă] (i. ž.) — <i>učiteljicai> ◊ pră mińe la șkuală m-anvațat oćităloaĭka, da pră muoșu mĭeu oćităl — <i>mene je u školiila učiteljica, a moga čiču učitelji> ♦ var. itoloaĭkă, itol [Mlava] ♦ dij. sin. daskîl [Por.] ∞ șkuală  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5440  odaĭe  odaie  одаја  odaĭe (mn. odăĭ) [akc. odaĭe] (i. ž.) — 1. <i>odaja, prostorijai> ◊ a fuost stapîn țapîn, avut koļibă ku triĭ odăĭ — <i>bio je jak domaćin, imao je kolibu sa tri prostorijei> ◊ într-o odaĭe a ținut vićiļi, da în alaltă a trait iĭ — <i>u jednoj prostoriji držali su stoku, a u drugoj su živeli onii> 2. <i>stambeni objekti uopštei> ◊ a fuźit đi la uom, șî s-a tras ka uļimișńița pin odăĭļi lu tuoĭa — <i>pobegla je od muža, i vucarala se kao uličarka po tuđim kućamai> ♦ sin. suobă [Por.]  [Vidi]

2429  odată  odată  једном  odată [akc. odată] (pril.) — 1. <i>jednom, jedanputi> ◊ ĭel sufîră, sufîră, ama odată kînd va pokńi, o să fiĭe beļauă mare — <i>on trpi, trpi, ali jednom kad bude pukao, biće veliki belaji> ◊ fuźe ĭel akuma, ama odată tuot vrunu o să-l prindă — <i>beži on sada, ali će ga jednom već neko uhvatitii> ◊ la uom înțaļies odată iĭ spuń, da luĭ s-îĭ spuń đi osută đi uorĭ, ńimika nu vrĭeduĭe — <i>razumnom čoveku jedanputa kažeš, a njemu da kažeš sto puta, ništa ne vredii> 2. (u izr.) <i>zajedno, istovremenoi> ◊ ĭuo ku ĭa ńis fakuț tuot odată, șî đ-aĭa tuot odată am mĭers la șkuală — <i>ja i ona smo rođeni istovremeno, i zato smo zajedno išli u školui> [Por.]   [Vidi]

99  odolan  hodolan  коска  odolan (mn. odolańе) [akc. odolan] (i. m.) — 1. <i>koska (veći komad)i> ◊ la morminț-ăĭ pîrasîț ș-akuma sa gasîăsk odolańe omeńieșć — <i>na neznanom groblju i sada se nalaze ljudske kostii> 2. <i>koska sa malo mesai> ◊ odolan uskat — <i>suva koskai> ◊ a pus în ḑamă numa ńișći odolańe — <i>stavila je u čorbu samo neke koščinei> ♦ sin. śolan [Por.] 3. (tehn.) <i>komad, deo neke napravei> ◊ mi sa-m pare kă dîn gĭebo-la dă trăirat a măĭ ramîns ńișće odolańe pră supt șupă — <iini mi se da su od te vršalice ostali još neki delovi pod šupomi> (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

6318  ofta  ofta  уzдисати  ofta (ĭuo ofće, ĭel ofćaḑă) [akc. ofta] (gl.) — <i>uzdisatii> ◊ dupa muarće fĭeći, muma atîta a oftat grĭeu đi iĭ sa-m parut kă o sî-ĭ krîape ińima — <i>posle smrti ćerke, majka je toliko teško uzdisala da joj se činilo da će joj srce prepućii> ◊ kînd iĭ la uom pintru śeva grĭeu la ińimă, ĭel trabe nuapća să ĭasă afară, să rađiśe mîńiļi în sus, șî slubaḑîndu-ļi, sî ofćaḑă se guod măĭ adînk puaće — <i>kad je čoveku zbog nečega teško na srcu, treba noću da izađe napolje, podigne ruke i spuštajući ih, uzdahne najdublje što možei> ♦ sin. suspina, șușńi [Por.]   [Vidi]

6319  oftat  oftat  уzдисање  oftat (mn. oftaće) [akc. oftat] (i. s.) — <i>uzdisanjei> ◊ s-a pus pi mińe un oftat grĭeu, atîta đi adînk đi mi sa-m pare kî o s-îm șća ińima — <i>spopalo me je neko teško uzdisanje, toliko duboko da mi se čini da ći mi srce statii> ♦ sin. suspinat [Por.] ∞ ofta  [Vidi]

3829  ogașăl  ogașăl ?  поточић  ogașăl (mn. ogașîaļe) [akc. ogașăl] (i. s.) — (demin.) <i>potočići> ◊ ogașăl ĭe ogaș mik, apă kurgatuare đi pi pođiń, kare tună în vrun ogaș — <i>potočić je mali potok, tekuća voda koja se sliva sa padina i uliva u neki potoki> ◊ ogașîăļiļi đes sakă pista vară — <i>potočići često presuše preko letai> ◊ în ogașîaļe nus pĭeșć, puaće sî sa gasîaskă numa bulobrĭeț — <i>u potočićima nema ribe, mogu da se nađu samo rakušcii> ♦ / < ogaș + -<i>ăli> [Por.] ∞ rîu  [Vidi]

1543  ogaș  ogaș  поток  ogaș (mn. ogașă) [akc. ogaș] (i. s.) — 1. (hidr.) <i>potoki> ◊ lumĭa s-a uĭtă kînd guod puaće să sa kîsîtorĭaskă apruape đi vrun ogaș țapîn — <i>ljudi gledaju kad god mogu da se nastane u blizini nekog jakog potokai> ◊ ogașol săk — <i>suvi potok, potok koji preko leto presušujei> ◊ ogașol mik — <i>mali potoki> ◊ ogașol mare — <i>veliki potoki> ◊ ogașol rău — <i>zli potok, potok sa strmim, uskim i teško pristupačnim koritomi> ◊ ogașol petruos — <i>kameniti potok, potok koji teče preko kamenjarai> ♦ (demin.) ogașăl [Por.] 2. a. <i>potoki> b. <i>rekai> (Plavna) [Pad.] 3. <i>usek u zemljištui> (Dupljane) [Kmp.] ♦ dij. sin. pîrîu [Kmp.] ∞ rîu  [Vidi]

2452  ogluoń  grămadă  гомила  ogluoń (mn. ogloańe) [akc. ogluoń] (i. s.) — 1. <i>gomila, hrpai> ◊ a lasat ogluoń dă ļeamńe-n mižluoku drumuluĭ — ostavili gomilu drva na sred puta 2. (fig.) <i>kladai> ◊ stă ogluoń la umbră, nu ĭasă la suare să lukrĭe — <i>leži kao klada u hladu, ne izlazi na sunce da radii> ◊ bolnăv, ḑaśe ogluoń pră pat — <i>bolestan, leži kao klada u krevetui> [Mlava]  [Vidi]

4271  ogļindă  oglindă  огледало  ogļindă (mn. ogļinḑ) [akc. ogļindă] (i. ž.) — 1. <i>ogledalo, glatka površina u kojoj se odražavaju likovi i>◊ mulț rumîńi aĭ batrîń n-avut ogļindă, s-a uĭtat în vrun vas ku apă — <i>mnogi stari Vlasi nisu imali ogledalo, ogledali su se u nekom sudu sa vodomi> ◊ ogļinḑ miś, kare fĭaćiļi a dus în kutariță đi mînă, ļ-a kumparat baĭețî pi la bîlśurĭ — <i>mala ogledalca, koje su devojke nosile u ručnim korpicama, kupovali su im momci na vašarimai> ◊ kînd muare vrunu în kasă, ogļinda sa astrukă, or sa-ntuarśe la parĭaće — <i>kad neko umre u kući, ogledalo se pokriva, ili okreće ka zidui> ◊ faśe ku ogļinda — <i>šalje signal ogledalomi> 2. (fig.) <i>odraz, slika nekog ili nečegai> ◊ kopiĭi sînt ogļinda parințîlor — <i>deca su slika roditeljai> ◊ lukro-sta ĭe ogļinda nuastră adăvărată — <i>ovaj posao je naše verno ogledaloi> ♦ var. ogļinđao [Por.] ♦ dij. var. ogrnđao (Voluja) [Zvizd] (Sige) [Hom.]  [Vidi]

3877  ogoi  ogoi  завршити  ogoi (ĭuo oguoĭ, ĭel oguaĭe) [akc. ogoi] (gl. p. ref.) — 1. (o poslu) <i>završiti, svršitii> ◊ să nu ĭ-a fi aźutat veśińi, lukru n-a fi ogoit îndată — <i>da mu nisu pomogli susedi, posao ne bi skoro završioi> ◊ ano-sta ĭuta a ogoit ku kosîtu — <i>ove godine brzo je završio sa kosidbomi> ◊ a ogoit vićiļi, șî s-a dat pi o parće să uđińaskă — <i>namirio je stoku, i prilegao da se odmorii> sin. gaći 2. (o duševnom stanju) <i>smiriti se, odmoriti se; upokojiti se, umretii> ◊ sa mîńiĭe ĭuta, da grĭeu sa ogoaĭe — <i>brzo se ljuti, a teško smirujei> ◊ sa ogoit baba — <i>upokojila se babai> ♦ sin. uśuĭa [Por.] ∞ oguoĭ  [Vidi]

6004  ogrinkă  motcă ?  штрингла  ogrinkă (mn. ogri) [akc. ogrinkă] (i. ž.) — <i>štringla, povesmoi> ◊ ogrinka ĭe un gĭem lunguĭat ku ață đi lînă đi kusut braḑurļi pi pînḑă — <i>štringla je duguljast kalem sa vunicom za vez na platnui> ◊ ogrinś ĭastă în tuaće fĭelurĭ đi farbă — <i>štringli ima u svim bojamai> [Por.]  [Vidi]

3116  ogrișćană  ogrișteană  невен  ogrișćană (mn. ogrișćeńe) [akc. ogrișćană] — 1. (bot.) <i>neven (Calendula officinalis)i> ◊ ogrișćana sa kuļiaźe la Sĭnźuorḑ — <i>neven se bere na Đurđevdani> ◊ đin ogrișćană la Sînźuorḑ sa faśe kunună kare sa puńe la gira gaļețî kînd sa mulźe uaĭa đintîń — <i>od nevena se na Đurđevdan plete venac koji se stavlja na vedro kad se muze prva ovcai> 2. (ret.) (zast.) <i>starinsko žensko imei> ◊ (antr.) Ogrișćana — <i>Nevenkai> [Por.] ♦ dij. sin. nokoțaipikovo) [Tim.]  [Vidi]

3876  oguoĭ  ogoi  мир  oguoĭ (mn. oguaĭe) [akc. oguoĭ] (i. s.) — <i>mir, spokojstvoi> ◊ are mulț kopiĭ, șî ńiśkînd n-are oguoĭ đi iĭ — <i>ima mnogo dece, i nikad nema mira od njihi> ◊ numa kînd muare uomu puaće să aĭbă oguoĭ kum trîabe — <i>samo kad umre čovek može da ima mir kako trebai> ♦ var. ogoĭ [Por.]  [Vidi]

5645  oĭagă  oiagă  стакло  oĭagă (mn. oĭag) [akc. oĭeź] (i. ž.) — <i>stakloi> ◊ mĭ-aĭ spart flașa dă oĭagă, șî nu măĭ vreu să vorbăsk ku ćińe — <i>razbio si mi staklenu flašu, i neću više da govorim s tobomi> ♦ sin. stîklă [Bran.] ♦ sin. țaklă [Res.]  [Vidi]

3583  oĭariĭe  oierie  овчарство  oĭariĭe (mn. oĭariĭ) [akc. oĭariĭe] (i. ž.) — (zast.) <i>ovčarstvoi> ◊ aĭ batrîń s-a țînut ku vićiļi, da-r măĭ mult ku oĭariĭa — <i>stari su se bavili stokom, a najviše ovčarstvomi> ◊ oĭariĭa l-aĭ nuoștri ļ-a dat tuot śe ļ-a trăbuit — <i>ovčarstvo je našima davalo sve što im je trebaloi> [Por.] ∞ uaĭe  [Vidi]

3060  okituor  ochitor  осматрач  okituor (mn. okituorĭ) [akc. okituor] (i. m.) — (zast.) <i>osmatrač, stražar; nišandžija; strelaci> ◊ okituorĭu a fuost în ćimpol turśiesk uom adîns aļes să șadă la okituare, să prăfiră în tuaće părțîļi șî să ivaskă kînd bagă sama kă vin turśi — <i>osmatrač je bio u tursko vreme čovek posebno izabran da sedi na osmatračnici, da osmatra na sve strane, i da javi kad primeti da dolaze Turcii> ◊ okituor a putut să fiĭe numa uom vićaz, kare avut uokĭu uļuluĭ, fuga kaluluĭ, sama ĭepurluĭ, șî zbĭerîtu śerbuluĭ — <i>osmatrač je mogao biti samo hrabar čovek, koji je imao oko orla, brzinu konja, oprez zeca, i riku jelenai> [Mlava] ∞ uokĭ   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6247  okĭeț  ocheț  наочаре  okĭeț (mn.) [akc. okĭeț] (i. m.) — (med.) <i>naočarii> ◊ șî mumî-mĭa șî tatî-mĭu la bîtrîńață a purtat okĭeț — <i>i moja majka i moj otac su u starosti nosili naočarii> [Buf.] ♦ dij. sin. zîrță [Por.] ∞ zîrță  [Vidi]

6246  okĭenat  chenat  окаст  okĭenat (okĭenată) (mn. okĭenaț, okĭenaće) [akc. okĭenat] (prid.) — <i>okat, okasti> ◊ okĭenat ĭe uom kare are uokĭ marĭ, or tare frumuoș — <i>okat je čovek koji ima velike, ili jako lepe očii> ◊ kînd śuava samînă la uokĭ, or are fuarma uokĭuluĭ, sa spuńe kî ĭe okĭenat — <i>kad nešto liči na oko, ili ima oblik očiju, kaže se da je okastoi> [Mlava] ∞ uokĭ  [Vidi]

4966  olar  olar  грнчар  olar (mn. olarĭ) [akc. olar] (i. m.) — <i>grnčari> ◊ olarĭu ĭe uom kare faśe șî vinđe vasurĭ đi pomînt — <i>grnčar je čovek koji pravi i prodaje sudove od zemljei> ◊ olar kare a trait mult ș-a fuost kunoskut, a lasat poļikră „olar” la ńepuoțî luĭ — <i>grnčar koji je živeo dugo i bio poznat, ostavio je nadimak „olar” svome potomstvui> [Por.] ∞ uală  [Vidi]

1  oltańi  altoi  калемити  oltańi (ĭuo oltańesk, ĭel oltańiașće) [akc. oltańi] (gl. p) — 1. <i>kalemitii> ◊ đemult a fuost ađet sî sa oltańaskă puomi pi lînga drum, sî đa drumașî đi pomană puamiļi la sufļitu lu oltanđiu — <i>nekada je bio običaj da se kaleme voćke pored puta, da putnici namene voće duši kalemarai> 2. (fig.) <i>poseći, povrediti prsti> ◊ a oltańit źeĭśtu — <i>zbog sličnosti u načinu previjanja prsta na ruci i kalema na voćkii> [Por.] ♦ dij. var. altui [Kmp.][Pad.]   [Vidi]

3515  oļigńi  oligni  уганути  ii (ĭuo igńesk, ĭel igńeșće) [akc. oļii] (gl. p. ref.) — (o udovima) <i>uganuti, polomiti, slomiti, povreditii> ◊ n-a bagat đe sama, și a oļiit pićoru — <i>nije pazio, i uganuo je nogui> ◊ fug, kă ma ćem kă ma baće și ma oļigńeșće đe tot — <i>bežim, jer se bojim da će me tući i svog polomitii> ♦ sin. skļii [Tim.]  [Vidi]

3267  omeńi  omeni  уљудити  omeńi (ĭuo ma omeńiesk, ĭel sa omeńiașće) [akc. omeńi] (gl. p. ref.) — <i>uljuditi, očovečiti, učiniti ljudskim, moralnim, poštenim i sl.i> ◊ așa uom sîrbaćik nuĭe-n lumĭa întrĭagă, n-o-l măĭ omeńi ńima, numa vro buată grĭa — <i>takvoga divljaka nema u celom svetu, niko ga ne uljudi, sem neke teške motkei> [Por.] ∞ uom  [Vidi]

3265  omeńiĭe  omenie  људскост  omeńiĭe (mn. omeńiĭ) [akc. omeńiĭe] (i. ž.) — <i>ljudskost, čovečnost, čast, obraz; moral; ugled; poštenjei> ◊ fi uom ku lumĭa, să nu daĭ đi rușîńe șî sî pĭerḑ omeńiĭa — <i>budi čovek sa ljudima, da se ne obrukaš i izgubiš obrazi> ◊ astîḑ omeńiĭa a pus supt piśuare — <i>danas su obraz bacili pod nogei> ◊ đimult ku omeńiĭa a fakut măĭ mult đikît ku o gramadă đi bań akuma — <i>nekad se poštenjem više činilo nego gomilom novca danasi> ◊ kînd pĭerḑ omeńiĭa điźaba traĭeșć — <i>kad izgubiš čast, badava živiši> ♦ var. uomeńit [Por.] ∞ uom  [Vidi]

3266  omeńit  omenit  човечан  omeńit (omeńi) (mn. omeńiț, omeńiće) [akc. omeńit] (prid.) — <i>čovečan, pošten, moralan, uljudani> ◊ fi omeńit, șî nu ći ćemĭa đi ńima — <i>budi čovečan, i nikog se ne boji> ◊ muĭarĭa țîńe kasa, șî dakă ĭa nuĭe omeńită, kasa sa suduame — <i>žena drži kući, i ako ona nije poštena, kuća se urušavai> ◊ muĭarĭa omeńită — (zast.) <i>poštena ženai> [Por.] ∞ uom  [Vidi]

5140  omidă  omidă  гусеница  omi (mn. omi) [akc. omidă] (i. ž.) — (ent.) <i>gusenicai> ◊ omida ĭe vĭarme flokuos, kare sa faśe đin uauļi fluturluĭ, da manînkă frunḑa đin ļemn atîta đi ĭuta đi zatrĭașće padurĭa-ntrĭagă — <i>gusenica je dlakavi crv, koji nastaje iz leptirovih jaja, a jede lišće drveća toliko brzo da satire celu šumui> [Por.]  [Vidi]

5001  omoćeu  om mare  људина  omoćeu (mn. omoćeĭ) [akc. omoćeu] (i. m.) — (augm.) <i>ljudinai> ◊ omoćeu ĭe uom mare șî țapîn — <i>ljudina je krupan i jak čoveki> ◊ a murit moșu Ļubi, să-ĭ fiĭe țarîna ușoră, a fost un omoćeu ku tot — <i>umro je čiča Ljuba, nek mu je laka zemlja, bio je prava ljudinai> [Buf.] ∞ uom  [Vidi]

5651  omorît  omorât  убијен  omorît (omorîtă) (mn. omorîț, omorîće) [akc. omorît] (prid.) — 1. <i>ubijen, lišen životai> ◊ uoțî a omorît uomu, l-a-npins supt drum șî l-a astrukat ku frunḑă — <i>odmetnici su ubili čoveka, gurnuli ga van puta i pokrili lišćemi> 2. <i>premoreni> ◊ sluga pista ḑî s-a omorît ku lukru, da gazda sara nu ĭ-a dat đi śină — <i>sluga se preko dana ubijao od posla, a gazda mu uveče nije davao večerui> ♦ var. uomorît [Por.] ∞ omorî  [Vidi]

6006  opinkarĭ  opincar  опанчар  opinkarĭ (mn. opinkarĭ) [akc. opinkarĭ] (i. m.) — <i>opančari> ◊ opinkarĭu ĭe uom kare ĭe maĭstur să fakă la opinś đi gumă — <i>opančar je čovek koji je majstor za izradu gumenih opanakai> ◊ opinkari a trait ș-a lukrat pin orașă, da opiiļi a vindut pi la bîlśurĭ pin saće — <i>opančari su živeli i radili po varošima, a opanke su prodavali na vašarima po selimai> [Por.] ∞ opinkă  [Vidi]

6005  opinkă  opincă  опанак  opinkă (mn. opi) [akc. opinkă] (i. ž.) — <i>opanaki> ◊ opinka ĭe înkîlțamînt batrîńesk alu saćeń, fakută đin pĭaļe đi puork — <i>opanak je starinska seljačka obuća, izrađen od svinjske kožei> ◊ opiiļi đi puork a fakut tot nat la kasa luĭ — <i>svinjske opanke izrađivao je svako kod svoje kućei> ◊ opiiļi đi puork s-a ļegat ku urḑîaļe îndoiće đin păr đi kapră, or ku kurauă îngustă đi pĭaļe đi puork — <i>svinjske opanke su se vezivale uzicom upredenom od kozje dlake, ili uskim kaišem od svinjske kožei> ◊ dupa ratu a doĭļa, opinkari a înśeput să fakă șî opinś đi gumă — <i>posle drugog svetskog rata opančari su počeli da prave i opanke od gumei> [Por.]  [Vidi]

6007  opinkuță  opincuță  опанчић  opinkuță (mn. opinkuț) [akc. opinkuță] (i. ž.) — (demin.) <i>opančići> ◊ a fakut fraćiļi la sora mikă papușă ku puort batrîńesk, șî ku opinkuță đi puork, kum a purtat mamî-sa — <i>napravio je brat maloj sestrici lutku sa starinskom nošnjom, i sa svinjskim opančićima kakve je nosila nena bakai> [Por.] ∞ opinkă  [Vidi]

2511  opri  opri  зауставити  opri (ĭuo oprĭesk, ĭel oprĭașće) [akc. opri] (gl. p. ref.) — 1. <i>zaustaviti (se); stati; prestatii> ◊ oprĭașće karu sî ĭeșîm, k-am ažuns — <i>zaustavi kola da izađemo, jer smo stiglii> ◊ kînd sa va puńa pi bĭare, triĭ ḑîļe n-o sî sa oprĭașkă — <i>kad bude počeo da pije, tri dana neće prestajatii> ◊ muoșu s-a dus să oprĭaskă muara, kă apa a sakat — <iiča je otišao da zaustavi vodenicu, jer je voda presušilai> 2. <i>zadržati (se)i> ◊ s-a oprit ku ĭel în taĭnă, șî s-a amînatat đi lukru — <i>zadržao se s njim u razgovoru, i zakasnio za posaoi> ◊ am oprit kopilu đi la șkuală, kă n-are kare să-m pazîaskă vićiļi — <i>zadržao sam dete od škole, jer nemo ko da mi čuva stokui> ♦ sin. zăđina (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3989  optak  optac  осмак  optak (mn. optaś) [akc. optak] (i. m.) — (bot.) <i>osmak, vrsta kukuruzai> ◊ optak ĭe un fĭeļ đi kukuruḑ đa-l nuostru, kare are uopt rîndurĭ đi buobe pi drugă — <i>optak je vrsta domaćeg kukuruza koji ima osam redova zrna na klipui> ◊ đin optako-l alb koļașa ĭe măĭ dulśe — <i>od belog optaka kačamak je najslađii> ♦ up. kukuruḑ, porumb [Por.] ∞ uopt  [Vidi]

2434  or  ori  или  or (vez.) — <i>ilii> ◊ ći duś, or nu ći duś? — <i>ideš, ili ne ideš?i> ◊ do faś lukru, or ći laș? — <i>dovršavaš posao, ili bataljuješ?i> ♦ sin. au [Por.] ♦ dij. var. ore ◊ mama ĭe muma mumi, ore muma lu tata — <i>baba je majčina ili očeva majkai> (Osnić) [Crn.] ♦ up. uorĭ  [Vidi]

5054  oraș  oraș  варош  oraș (mn. orașă) [akc. oraș] (i. m.) — <i>varoš, administrativni centari> ◊ oraș ĭe luok unđe ĭe șađarĭa lu žîndarĭ ș-alu sud, șă unđe ĭastă dugăĭ marĭ șă unđe s-a țîńe piĭaț mare — <i>varoš je mesto gde je sedište žandara i suda, gde ima velikih trgovina i gde se održava velika pijacai> ◊ orașu a kuprins măĭ mulće saće đintr-un țînut, șî țînuto-la s-a kĭemat srez — <i>varoš je obuhvatala više sela u jednoj oblasti, i ta oblast se zvala srezi> ◊ orașu lu Poreśa mult a fuost Milanovțu, ș-akuma lumĭa a batrînă îĭ ḑîśe ’oraș’ — <i>porečka varoš dugo je bio Donji Milanovac, i sada ga stariji ljudi zovu varoši> ◊ oraș sa ḑiśe șî la tot luok măĭ mare, ku kăș măĭ mulće șă adunaće la un luok, unđe lumĭa nu traĭașće đin oĭariĭe or đin munćit la pomînt, numa au vro službă — <i>varoš se zove i svako veće mesto, sa mnogo kuća zbijenih na jednom mestu, gde ljudi ne žive od stočarstva ili zemljoradnje, nego imaju neku službui> ◊ oraș ĭe sat mare, în kare traĭesk duomń marĭ alu kuĭ muĭerĭ nu lukră ńimika — <i>varoš je veliko selo u kome živi velika gospoda čije žene ne rade ništai> [Por.]   [Vidi]

2240  orbiuluĭ  orbiului  слепачки  orbiuluĭ [akc. orbiuluĭ] (pril.) — (pej.) <i>slepački, raditi nešto kao osoba bez vidai> ◊ a-ļergat la ĭa orbiuluĭ, n-avut parinț să-ĭ đeșkidă uoki — <i>trčao je kod nje slepački, nije imao roditelje da mu otvore očii> ♦ var. uorbiuluĭ [Por.] ∞ uorb  [Vidi]

2232  orbĭaće  năpârkă  слепић  orbĭaće (mn. orbĭeț) [akc. orbĭaće] (i. m.) — 1. (zool.) <i>slepić (Anguis fragilis)i> ◊ orbĭaće ĭe un fĭeļ đi nopîrkă, ama nare kuadă askuțîtă, ka nopîrka or șopîrla, numa ĭe la kuadă botoșat; orbĭaćiļi nu vĭađe; traĭașće pin luok uđiluos — <i>slepić je vrsta zmije, ali nema rep kao zmija ili gušter, nego je na repu zatupljen; slepić ne vidi; živi na vlažnim mestimai> 2. (fig.) a. <i>slepac, čovek koji ne vidi dalje od nosa; prostaki> ◊ orbĭaće, nu vĭađe kă muĭarĭa-l traźe đi nas — <i>slepac, ne vidi da ga žena vuče za nosi> b. <i>siromah, bez igde ičegai> ◊ kînd a veńit la mińe, a fuost orbĭaće, fara ńimik pi lumĭa albă — <i>kada je došao kod mene, bio je slepac, bez ičega na belome svetui> [Por.] ∞ uorb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5436  orna  răsuna  одзвањати  orna (ĭuo uornăĭ, ĭel uornăĭe) [akc. orna](gl.) — (zast.) 1. <i>odzvanjati, odjekivatii> ◊ pănă kînd va orna atîta klopîćiļii marĭ, nu sa șćiĭe — <i>dokle će toliko odzvanjati velika zvona, ne zna sei> ◊ uarnîĭe kluopićiļi pi duos, kîntă tare șă frumuos — <i>odzvanjaju zvona u šumi, zvone jako i lepoi> 2. <i>galamiti, dizati buku; urlatii> ◊ đi śe atîta uornîĭe kî ĭ-a fuźit fata, kînd s-a dus dupa uom bun — <i>zašto toliko urla što mu je pobegla ćerka, kad je otišla za dobrog čovekai> (Tanda) ♦ sin. rasună [Por.]   [Vidi]

5660  otar  otar  међа  otar (mn. otară) [akc. otar] (i. s.) — <i>međa, ogradai> ◊ otar ĭe luok kare đisparće duauă moșîĭ alu duoĭ stapîń — <i>međa je mesto koje razdvaja dva imanja dvojice domaćinai> ◊ otar đe mult a fuost ļemn mare, kurațat đi kuažă la o parće— <i>međa je nekada bilo veliko drvo oguljeno od kože na jednoj stranii> [Por.]  [Vidi]

5662  otarî  otări  граничити се  otarî (ĭuo ma otarăsk, ĭel sa otarîașće) [akc. otarî] (gl. p. ref.) — <i>graničiti sei> ◊ a fuost veśin apruape, s-a otarît ku moșîĭa — <i>bili su bliski susedi, graničili su se imanjemi> [Por.] ∞ otar  [Vidi]

5661  otarńik  hotarnic  отарџија  otarńik (otarńi) (mn. otarńiś, otarńiśe) [akc. otaik] (prid.) — <i>otardžija, susedi> ◊ fraț buń, ama otarńiś răĭ, tuot ļ-a fuost puțînă moșîĭa ś-a kîpatato đi la parinț — <i>rođena braća, ali loše otardžije, sve im je bilo malo imovine koju su dobili od roditeljai> [Por.] ∞ otar  [Vidi]

5478  otrauă  otravă  отров  otrauă (mn. otrăvurĭ) [akc. otrauă] (i. ž.) — <i>otrovi> ◊ ĭ-a dat muĭari-sa otrauă să bĭa, ama ĭel a priśeput la vrĭame, ș-a ramas viu — <i>dala mu je žena otrov da popije, ali je on primetio na vreme, i ostao živi> ♦ sin. veńin [Por.]   [Vidi]

2960  oua  oua  снети јаје  oua (ĭuo ovĭesk, ĭel uauă) [akc. oua] (gl. p.) — (ornit.) (ent.) <i>sneti, izbaciti jaje, nositii> ◊ o gaină kutkurĭaḑă, akușa o sî uave — <i>jedna kokoš kokodače, uskoro će sneti jajei> ◊ dakă gaina-sta îndată nu va înśepe oua, ĭuo o taĭ, ș-o bag în ḑamă — <i>ako uskoro ova kokoš ne počne nositi, ja ću je zaklati, i metnuti u čorbui> ◊ gaina uauă în kurĭańik — <i>kokoš nosi jaja u kokošarnikui> ◊ tuaće gaińiļi a ouat, în kuĭb am gasît șasă uauă, śinś am luvat, da unu am lasat đi kuĭbarĭ — <i>sve su koke snele, u gnezdu sam našao pet jaja, četiri sam uzeo, a jedno sam ostavio za pologi> ♦ var. ova [Por.] ∞ uou  [Vidi]

4926  oźak  ogeac  оџак  oźak [akc. oźak] (i. s.) — (zast.) <i>odžak, odaja kolibe sa ognjištem; ižai> ◊ oźak ĭe odaĭe în koļibiļi batrîńe, în kare s-a tunat đirĭept đ-afară, șî-n kare a fuost vatra fuokuluĭ ku kaminu șî gaura đi fum în puod — <i>odžak je odaja u starim kolibama u koju se ulazilo ravno spolja, i u kojoj je bilo ognjište sa kaminom i otvorom za dim na tavanui> ◊ la oźak într-un kuot a fuost kaminu đi fakut fuoku, în alalalt lavița ku vasurļi đi apă — <i>u jednom delu odžaka bilo je ložište, u drugom polica sa sudovima za vodui> ◊ la oźak s-a țînut skamńiļi đi șaḑut, ku masa șî vasurļi đi mînkare — <i>na odžaku su se držali tronošci za sedenje, sa sofrom i priborom za jeloi> ◊ pi parĭețî oźakuluĭ șî la grindă a fuost kuńe đ-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi, kiț ku buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ, șî măĭ mulće lomańe — <i>po zidovima odžaka i na gredama plafona bili su klinovi za kačenje odeće, torbi, korpi, kitica raznog bilja, i koje šta drugoi> ◊ rumîńi aĭ batrîń măĭ multă vrĭamĭa a pitrekut în odaĭe kare a kĭemato oźak — <i>stari Vlasi su najveći deo svoga vremena provodili u odaji koju svu zvali odžaki> ♦ sin. kamin [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

2892  pabir  pobir  пабирак  pabir (mn. pabi) [akc. pabir] (i. m.) — <i>pabirak, otpadaki> ◊ pabir ĭe drugă starpă, or ńikuaptă, or kare a ramas ńikuļasă — <i>pabirak je nedozreli klip kukuruza, ili klip bez zrna, ili koji je ostao neobrani> ◊ kînd kuļeg la kukuruḑ, druźiļi marĭ lapîd într-o parće, da pabir în alta — <i>kad berem kukuruz, dobre klipove bacam na jednu stranu, a pabirak na drugui> [Zvizd] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

4314  padukĭe  păduche  вашка  padukĭe (mn. padukĭ) [akc. padukĭe] (i. m.) — (ent.) <i>vaška (Phthiraptera)i> ◊ padukiļi ĭe o gongiță kare traĭașće la uom în păr — <i>vaška je bubica koja živi u čovekovoj kosii> ◊ lumĭa đemult rău a pațît đi padukĭ — <i>ljudi su nekad mnogo patili od vašijui> ◊ padukiļi sa faśe đin ļiină — <i>vaška se rađa iz gnjidei> [Por.]  [Vidi]

5233  Padurĭan  pădurean  Падурјан  Padurĭan (mn. Padurĭeń) [akc. Padurĭan] (i. m.) — (etn.) <i>Padurjani> ◊ Padurĭan ĭe uom kăsătorit în țînut paduruos, kare traĭașće đin oĭariĭe — <i>Padurjan je čovek naseljen u šumovitoj oblasti, koji živi od ovčarstvai> ◊ Padurĭan ĭe poļikră kare a dato kîmpeńi ńigoćinuluĭ la munćeń đi pi Miruoś — <i>Padurjan je nadimak koji su negotinski ravničari dali planincima sa Miročai> ◊ saće rumîńeșć ku Padurĭeń sînt Plamna, Ĭekubouț, Malaĭńița, Vratna șî Urovuță — <i>vlaška sela sa Padurjanima su Plavna, Jabukovac, Malajnica, Vratna i Urovicai> ◊ Padurĭană — <i>Padurjankai> ♦ sin. Munćan [Pad.] ∞ padure  [Vidi]

5209  Paduruoń  Păduroni  Шумац  Paduruoń (mn. Paduruoń) [akc. Paduruoń] (i. m.) — (demon.) <i>Šumac, šumski demoni> ◊ Paduruońu ĭe parĭakĭa lu Paduruańe, vîlvă rîă ku kare mîraśașće vrăžîtuarĭa a ńikurată — <i>Šumac je par Šumice, zli demon sa kojim petlja vračara koja se bavi crnom magijomi> ◊ tuata ala đin padurĭe are parĭakĭa iĭ, ńiśuna nuĭe sîngură — <i>svaki šumski demon ima svog parnjaka, nijedan nije sami> [Por.] ∞ padure  [Vidi]

4904  paĭ  pai  сламка  paĭ (mn. paĭe) [akc. paĭ] (i. s.) — (bot.) <i>slamka;i> (u mn.)<i> slamai> ◊ adunat la fîn ku grĭebla, șî n-a lasat ńiś un paĭ dupa iĭ — <i>sakupljali su seno grabuljom, i nisu ostavljali ni slamku iza sebei> ◊ pîkurari prinđa dauń, ļi baga paĭ în kur șî-ĭ slubaḑa sî zbuare ku paĭo-la — <i> čobani su hvatali obade, nabijali ih na slamku i puštali ih da lete sa tom slamkomi> ◊ supțîre ka paĭu — <i>tanko kao slamkai> ◊ ușuor ka paĭu — <i>lagano ko slamkai> [Por.]  [Vidi]

4905  paĭe  paie  слама  paĭe (mn.) (i. ž.) — <i>slamai> ◊ paĭiļi ramîn dupa śe sa trăiră mărunțîșu — <i>slama ostaje posle vršidbe žitaricai> ◊ klańa đi paĭe — <i>plast slamei> ◊ ku paiļi s-a umplut slamńaśiļi pi kare lumĭa a durmit — <i>slamom su se punile slamarice na kojima su ljudi spavalii> ◊ paĭiļi s-a pus ĭarna șă-n kośina porśilor, să nu muară puorśi đi źer — <i>slama se zimi prostirala i u svinjce, da svinje ne bi pocrkale od mrazai> [Por.] ∞ paĭ  [Vidi]

4876  Pakală  Păcală  Угурсуз  Pakală [akc. Pakală] (i. m.) — (folk.) <i>Pakala, Ugursuzi> ◊ Pakală ĭe nume đin povĭeșć bužukuruasă, uom kare a lukrat tuot îndîrećișļa — <i>Pakala je ime iz šaljivih priča, čovek koji sve radio naopakoi> [Por.] ∞ pakat   [Vidi]

5157  pakustă  pacoste  пакост  pakustă (mn. pakuste) [akc. pakustă] (i. ž.) — <i>pakost, zloi> ◊ pakustă ĭe rău kare faśe la lumĭe uom śe are gîndurĭ strîkaće — <i>pakost je zlo koje ljudima čini čovek koji ima zlonamerne mislii> ♦ sin. rău [Por.]  [Vidi]

3007  pakută  patoca ?  патока  pakută [akc. pakută] (i. ž.) — <i>patoka, poslednja, slaba rakija pri pečenju na kazanui> ◊ pakută ĭe rakiĭa kare măĭ kure kîta dupa śe sa mută źubanu — <i>patoka je rakija koja curi još malo posle sklanjanja džbanai> ◊ pakută ĭe rakiĭe slabă șî rîa, n-o bĭa ńima — <i>patoka je slaba i loša rakije, ne pije je nikoi> [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

4147  palćin  paltin  јавор  palćin (mn. palćiń) [akc. pain] (i. m.) — (bot.) <i>javor (Acer pseudoplatanus)i> ◊ đin palćin rumîńi a fakut sulurĭ đi razbuoĭ da pîkurari a luor ļingurĭ marĭ kare ļ-a purtat la brîu — <i>od javora Vlasi su izrađivali vratila za razboj, a njihovi pastiri velike kašike koje su nosili o pojasui> ♦ up. arțar [Por.] ◊ palćinuĭe bun dă or śe — <i>javor je dobar za bilo štai> (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

4148  palćińiș  păltiniș  јаворик  palćińiș (mn. palćińișurĭ) [akc. palćińiș] (i. s.) — (bot.) <i>javoriki> ◊ palćińiș ĭe luok unđe dau palćińi, or duos ku palćiń mulț — <i>javorik je mesto gde rastu javori, ili šuma sa mnogo javorai> [Por.] ∞ palćin  [Vidi]

5248  paļi  păli  венути  paļi (ĭuo ma paļesk, ĭel sa paļașće) [akc. paļi] (gl. p. ref.) — (bot.) <i>venutii> ◊ kînd kukuruḑu sa paļașće đin sîaśită, sa-ntuarśe kînd dă pluaĭa, da kînd sa uskă, nu măĭ sa-ntuarśe ńiśkînd — <i>kad kukuruz uvene od suše, povrati se kad padne kiša, a kad se osuši, ne povrati se nikadi> ◊ buĭađa sa paļașće đi suare au đi sîaśită — <i>biljka vene od sunca ili od sušei> [Por.]  [Vidi]

5328  pană  pană  клин  pană2 (mn. pĭańe) [akc. pană] (i. ž.) — (tehn.) <i>klini> ◊ pană đi spart la ļiamńe ĭe un alat mik đi ļiemn or đi fĭer, askuțît la vîr đi sî puată tuna-n ļemn, șă tîmpit la botur, unđe sa baće ku mukĭa sakuri — <i>klin za cepanje drva je mala alatka od drveta ili metala, oštra na vrhu da bi mogla da uđe u drvo, a tupa na kraju, gde se udara ušicama sekirei> ◊ ku pană sa sparźe ļemn tare or nodoruos kare nu sa puaće sparźa ku sakurĭa — <i>klinom se cepa tvrdo ili čvornovato drvo koje se ne može cepati sekiromi> [Por.]  [Vidi]

2632  panžîn  păianjen  паук  panžîn1 (mn. panžîń) [akc. panžîn] (i. m.) — (ent.) <i>pauki> (Araneae) ◊ panžîń sa fak pin kuoturĭ, pi la ferĭeșć, la kăș batrîńe, în kare nu măĭ traĭașće ńima, pin padure unđe ĭe frunḑa mukurită, șî đarîndu unđe uomu nu ćistîașće, or nu traĭașće — <i>pauci se javljaju po ćoškovima, oko prozora, u starim kućama u kojima više niko ne živi, u šumi sa buđavim lišćem, i svuda gde čovek ne čisti, ili ne živii> [Por.]   [Vidi]

2634  panžîńiș  păianjeniș  паучина  panžîńiș (mn. panžîńișurĭ) [akc. panžîńiș] (i. s.) — 1. <i>paučinai> ◊ puodu s-a umplut đi panžîńiș, nu puoț merźa đi iĭ pin ĭel — <i>tavan je pun paučine, ne možeš se kretati od njih po njemui> ♦ var. panžîń 2. (med.) <i>očna skramai> ◊ baba sa vaĭtă kî-ĭ s-a fakut ńiskaĭ panžîńiș la uokĭ, șî nu vĭađe ńimika, sa ćiame kă kĭorîașće — <i>baba se žali da joj je pala neka skrama na oči, i ne vidi ništa, boji se da ne oslepii> [Por.] ∞ panžîn  [Vidi]

5053  paparudă  paparudă  додола  paparudă (mn. paparuđe) [akc. paparudă] (i. ž.) — (kal.) <i>dodolai> ◊ paparudă a fuost ađet țîgańesk, kare s-a țînut vara kînd a fuost săśită mare — <i>dodole su bile ciganski običaj koji se priređivao leti, kad je vladala velika sušai> ◊ paparudă a žukat śopîr đi țîgănś, mĭergînd đi la ușă la ușă — <i>dodole je igrala grupa Ciganki, idući od vrata do vratai> ◊ pănă a źukat paparuda, țîgănśiļi a kîntat, da muĭeriļi nuaștre a tuarnat apă pi ĭaļe đin gaļiată — <i>dok su igrale dodolu, Ciganke su pevale, a naše žene su sipale na njih vodu iz vedricei> [Por.]  [Vidi]

2131  papură  papură  рогоз  papură (mn. papurĭ) [akc. papură] (i. ž.) — (bot.) <i>rogoz, širokolisni (Typha latifolia)i> ◊ papura ku fuoiļi laće krĭașće pi lînga bĭelț — <iirokolisni rogoz raste pored barai> ◊ đin papură a fuost împlećiće rugožîńiļi, pi kare am durmit kînd am fuost kopiĭ — <i>od rogoza su bile ispletene rogozine, na kojima smo spavali kad smo bili decai> [Por.]  [Vidi]

3136  papușă  păpușă  лутка  papușă1 (mn. papuș) [akc. papușă] (i. ž.) — <i>luktai> 1. <i>dečja igračkai> ◊ papușă ĭe žukariĭa fĭaćilor, fakută đi kîrpĭe, măĭ đes samînă la kopil mik đi kare fĭećițîļi grižăsk — <i>lutka je igračka devojčica, napravljena od krpa, najčešće liči na malo dete o kome devojčice brinui> 2. <i>mlad klip kukuruzai> ◊ papușă ĭe druga fara buobe la kukuruḑo-l ćinîr — <i>lutka je klip bez zrna na mladom stablu kukuruzai> 3. (fig.) <i>prelepa mlada ženai> ◊ đi fată frumuasă sa ḑîśe kă ĭe frumuasă ka papușa — <i>za lepu devojku kaže se da je lepa kao lutkai> 4. (pej.) (zast.) <i>osoba bez karaktera, figura u tuđim rukamai> ◊ l-a luvat pi uomî-su đin skurt, șă-l învîrćașće ka pi papușă — <i>zauzdala je muža, i okreće ga kao lutkui> [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

6032  papușă  păpușă  пасмо  papușă2 (mn. papuș) [akc. papușă] (i. ž.) — (tehn.) <i>pasmoi> ◊ papușă ĭe masură la țasut în razbuoĭ — <i>pasmo je mera u tkanju na razbojui> ◊ kînd sa numîră larźimĭa țasutuluĭ, sa ĭau tri fire đi urḑală într-o papușă — <i>kad se određuje širina tkanja, uzima se po tri niti osnove u jedno pasmoi> [Por.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3456  parauă  parao  пара  parauă (mn. parîaļe) [akc. parauă] (i. ž.) — (mon.) <i>para, parica, novčići> ◊ lukru nuĭe đi ńimik, ńiś śinś parîaļe nu kapîtă pi ĭel — <i>posao nije ni za šta, ni pet para neće dobiti za njegai> ◊ o parauă, doă parîaļe — <i>jedna para, dve parei> [Por.] ◊ un ļiu avut doaḑăś đi parîaļe — <i>jedan lej je imao 20 parai> [GPek] ∞ ban  [Vidi]

27  parazol  parasolar  кишобран  parazol, (mn. parazoļe), [akc. parazol] (i. m.) — <i>kišobran, suncobrani> ◊ domńi a dus parazolu ku ĭeĭ întotđeuna kînd a mers la șpațîr, ka un sămn domńesk — <i>gospoda je nosila kišobran sa sobom uvek kad bi išla u šetnju, kao znak otmenostii> [Buf.] ♦ dij. sin. umrbrĭel [Por.] ♦ dij. sin. čedîr [Tim.] ∞ umbrĭel  [Vidi]

1461  pară  pară  пламен  pară1 [akc. pară] (i. ž.) — 1. <i>plameni> ◊ para fuokuluĭ — <i>plamen vatrei> ♦ sin. bîlbataĭe 2. <i>kruškai> (plod) ♦ (mn. pĭară) ◊ mulće pĭară în pîăro-sta — <i>mnogo je krušaka na ovoj krušcii> 3. (srb.) <i> para, isparinai> ◊ pară ĭe abur — <i>para je isparinai> 4. (fig.) (u izr.) <i>žar, strast, zanos; jarost, uzbiđenjei> ◊ fuok șî pară — (dosl.) <i>„vatra i plamen”, za čoveka koji lako planei> [Por.] 5. (jelo) <i>sarmai> (s. Bukovče, Kobišnica) [Kmp.] ∞ fuok  [Vidi]

3043  pară  pară  крушка (плод)  pară2 (mn. pĭară) [akc. pară] (i. ž.) — (bot.) <i>kruška, plodi> ◊ para ĭe puamă dulśe — <i>kruška je slatko voćei> ◊ pară mîlaĭață — <i>sočna kruškai> ◊ pară krudă — <i>nezrela kruškai> ♦ up. stankuță, koriki [Por.] ∞ pîăr  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3181  parĭa  părea  чинити се  parĭa (?) [akc. parĭa] (gl.) — (zast.) 1.<i> činiti se, pričiniti se; i><i>svideti se, dopadati sei>; ◊ mi sa-m pare kă nu sa ogođiașće una ku alta — <iini mi se da se ne slaže jedno s drugimi> ◊ ĭel aĭa a fakut, ama miĭe nu mi s-a-m parut ńiśkum — <i>on je to uradio, ali se meni nije dopalo nikakoi> ◊ tare mi sa-m pare — <i>jako mi se sviđai> 2. <i>radovati se, biti srećan, zadovoljan; tugovati, žalitii> ◊ mult îm pare bińe pintru ĭa — <i>mnogo se radujem zbog njei> ◊ iĭ pare rău đi feĭ-sa, kă nu traĭașće bun ku uomî-su — <i>žali ćerku, jer ne živi dobro sa mužemi> ◊ uom fara ińimă, nu-ĭ pare rău đi ńima — <i>čovek bez srca, ne žali ni za kimi> [GPek]   [Vidi]

5914  parĭake  pereche  пар  parĭake (mn. parĭekĭ) [akc. parĭake] (i. ž.) — <i>par, parnjaki> ◊ pi pripurļi nuaștre munțășć, karu înkarkat sa puaće skoća numa ku doă parĭake đi buoĭ — <i>na našim planinskim usponima, natovarena kola mogu se izvući samo sa dva para volovai> ◊ baĭatu ku fata sînt parĭake bună, kî amînduoĭ sînt înalț — <i>momak i devojka su dobar par, jer su oboje visokii> ♦ sin. suoț, đampreuna [Por.] ♦ dij. var. pareĭke (Radujevac) [Kmp.]  [Vidi]

3955  parĭare  părere  пажња  parĭare (mn. parărĭ) [akc. parĭare] (i. ž.) — (zast.) 1. <i>pažnjai> ◊ pin padure sa mĭarźe ku parĭare mare — <i>kroz šumu se ide sa velikom pažnjomi> 2. <i>žalosti> ◊ mare parĭare a fuist kînd auḑît k-a perit uom ćinîr — <i>velika žalost je bila kad se čulo da je poginuo mlad čoveki> [Por.] ∞ parĭa  [Vidi]

3180  parke  parcă  као да  parke [akc. parke] (vez.) — <i>kao da, čini sei> ◊ parke la kĭemat la prînḑ, nu sa șćiĭe đi śe n-a veńit — <iini se da su ga zvali na ručak, ne zna se zašto nije došaoi> ◊ ļi sa-m parut parke o sî skîape đi rău, ama n-a putut — <i>učinilo im se kao da će uteći od zla, ali nisu moglii> ♦ / < pare + [Por.] ∞ parĭa  [Vidi]

5249  parśel  bucată  парче  parśel (mn. parśiaļe) [akc. parśel] (i. s.) — <i>parče, komad; deoi> ◊ ma trîmeća parințî dupa viće numa ku un parśel đi koļașă ku brînḑă în trastuță — <i>slali su me roditelji za stokom samo sa parčetom kačamaka i sira u torbicii> ◊ a spart mașîna în parśaļe marunće, șă nu șćiĭe s-o aduńe — <i>razbio je mašinu na sitne delove, i ne zna da je sastavii> ◊ parśel kapiț kînd împarț śeva đin întrĭeg în parśaļe — <i>parče dobijaš kad podeliš neku celinu na delovei> ♦ sin. krîmput, bukatură [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

4171  partaļe  părtali  прње  partaļe (mn.) [akc. partaļe] (i. ž.) — <i>prnje, pinkle; stvarii> ◊ a luvat partaļiļi șî s-a dus drakuluĭ — <i>pokupio prnje i otišao dođavolai> ◊ adună-ț partaļiļi șă fuź, să nu ći măĭ văd — <i>pokupi pinkle i briši, da te više ne vidimi> ♦ sin. zdrĭanță [Por.]  [Vidi]

4318  pasîrĭe  pasăre  птица  pasîrĭe (mn. păsîrĭ) [akc. pasîrĭe] (i. ž.) — (ornit.) <i>pticai> ◊ pasîrĭa ĭe žuavină ku ărîpĭ kare puaće să zbuare — <i>ptica je životinja sa krilima koja može da letii> ◊ tuata pasîrĭa are kînćiku iĭ, pi kare sa kunuașće — <i>svaka ptica ima svoju pesmu, po kojoj se prepoznajei> ◊ trupu păsîri ĭe astrukat ku pĭańe — <i>telo ptice pokriveno je perjemi> [Por.]  [Vidi]

2063  paskarĭ  pescar  водени кос  paskarĭ (mn. paskarĭ) [akc. paskarĭ] (i. m.) — (ornit.) <i>vodeni kos ili brljak, vrsta ptice koja živi pored vode i hrani se ribama (Cinclus cinclus)i> ◊ paskarĭ la nuoĭ ĭe o pasîrĭe mikă, ńiagră, kare traĭașće pi lînga rîu, stă pi pĭatră șî baće đin kuadă, șî sa arańiașće ku pĭeșć — <i>vodeni kos je kod nas mala, crna ptica koja živi pored reke, stoji na kamenu, mlati repom i hrani se ribomi> [Por.]  [Vidi]

5205  pastra  păstra  штедети  pastra (ĭuo pastrĭeḑ, ĭel pastrĭaḑă) [akc. pastra] (gl. p.) — <i>štedeti, sačuvatii> ◊ kopiĭi nu șćiu pastra ńimika, parințî trăbe să-ĭ învĭață — <i>deca ne umeju štedeti ništa, roditelji treba da ih naučei> [GPek] ◊ n-am pastrat ńimika đin bătrîńață, tuot am pĭerdut śe ń-a lasat stramuoșî — <i>nismo sačuvali ništa od starine, sve smo izgubili što su nam ostavili precii> ♦ sin. kruța [Por.]  [Vidi]

4015  pastramă  pastramă  пастрма  pastramă (mn. pastrame) [akc. pastramă] (i. ž.) — <i>pastrmai> ◊ pastrama ĭe karńa du pe pork, taĭată bukaturĭ, pusă să știa ku usturoĭ și ku sare, și du pe tri zile sa friğe îm untură, sa puńe la urmă în tulumbe ku untură pistă ĭa kă să țîĭe toata vara — <i>pastrma je svinjsko meso isečeno na komade, posoljeno i sa belim lukom ostavljeno da stoji, posle tri dana peče se u masti, na kraju se stavlja u kačicu i prelije mašću da se koristi celog letai> [Tim.] ♦ dij. var. pastîrmă (Rudna Glava) ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5207  pastrat  pastrat  уштеђен  pastrat2 (pastrată) (mn. pastraț, pastraće) [akc. pastrat] (prid.) — <i>ušteđen, pošteđen, sačuvani> ◊ s-a-ntuors đin razbăl ku kapu pastrat — <i>vratio se iz rata sa sačuvanom glavomi> ◊ a murit fara ńiśun ban pastrat — <i>umro je bez ijednog ušteđenog dinarai> [Por.] ∞ pastra  [Vidi]

5949  pastrăv  păstrăv  шкрипавац  pastrăv (mn. păstrăvĭ) [akc. pastrăv] (i. m.) — (mik.) <i>škripavac (Agaricus ostreatus)i> ◊ pastrăv ĭe un fĭeļ đi burĭaće kare dă numa pi nuk, źugastru, salkă șă palćin — <i>škripavac je gljiva koja raste samo na orahu, klenu, vrbi i javorui> ◊ (ver.) dakă vrĭeĭ să kuļeź pastrăvu, nu kućeḑ să vorbĭeșć pănă nu puń mîna pi ĭel, kă no-l măĭ sprimĭeșć đi mînkare ńiśkînd — <i>ako hoćeš da bereš škripavac, ne smeš da progovoriš dok ne staviš ruku na njega, jer ga nikad nećeš spremiti za jeloi> [Por.]  [Vidi]

2881  Pașć  Paști  Ускрс  Pașć [akc. Pașć] (i. m.) — (kal.) <i>Uskrsi> ◊ đi Pașć sa konđeĭe uauļi — <i>za Uskrs se šaraju jajai> ◊ la Pașć sa ĭa pașćaua, șî sa sîare đi piiĭe pista prag — <i>na Uskrs se uzima uskršnja pričest, i skače sa busena preko pragai> ♦ up. pașćauă, pașćiță, konđeĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2882  pașćauă  pască  ускршња причест  pașćauă (mn. pașćiaļe) [akc. pașćauă] (i. ž.) — (rel.) 1. <i>uskršnja pričesti> ◊ pașćaua ĭe mistakatură đi urḑîkă, uou fĭert, fluare đi kuorn, pîńe șî vin, fakută într-un par — <i>uskršnja pričest je mešavina koprive, kuvanog jajeta, drenovog cveta, hleba i vina, spravljena u jednoj čašii> ◊ pașćaua sa ĭa đi triĭ uorĭ piiĭe, pusă đinuntru dupa pragu kășî — <i>uskršnja pričest uzima se tri puta, na busenu trave stavljenog sa unutrašnje strane kučnog pragai> ◊ faś kruśe, ĭaĭ pașćaua ku ļingura șă ći-ntuorś piiĭa-ĭa đi la đirĭapta la stînga; așa faś đi triĭ uorĭ — <i>prekrstiš se, uzmeš uskršnju pričest kašikom i okreneš se na busenu s leva udesna; i><i>tako učiniš tri putai> ◊ kînd ĭaĭ pașćaua șă ći-ntuorś a triļa uorĭ, sărĭ đi piiĭe pista prag kît puoț măĭ mult, să-ț mĭargă tuot înainće — <i>kad uzmeš uskršnju pričest i okreneš se treći put, skočiš sa busena preko praga koliko možeš više, da ti sve ide u napredaki> 2. <i>uskršnji kolači> ◊ pașćaua sa plumađiașće sîmbîta, înainća lu Pașć — <i>uskršnji kolač se mesi u subotu pre Uskrsai> ◊ pașćaua are śerk, pi kolak ĭe pusă kruśa ku un uou fîrbuit în tuot kîmpu, da-n mižluok ĭe pus un uou pruaspîd — <i>uskršnji kolač ima obruč, na kolaču je krst sa po jedim ofarbanim jajetom u svakom polju, i jednim sirovim jajetom u sredinii> ◊ pașćaua în ḑîua Pașćuluĭ sa dă đi pomană la Ḑîna lu Pașć, la Dumńeḑîu, la Maĭka Prĭastîśe șî la isukrst — <i>uskršnji kolač se na dan Uskrsa namenjuje Boginji Uskrsa, Gospodu Bogu, Majci Prečistoj i isusu Hristui> ◊ pașćaua sa manînkă a triĭļa ḑî dupa Pașć, kînd sa dă kîta đin ĭel șî la viće — <i>uskršnji kolač jede se treći dan po Uskrsu, kada se od njega malo nakrmi i stocii> [Por.] ∞ Pașć  [Vidi]

3215  pașće  paște  пасти  pașće1 (ĭuo pask, ĭel pașće) [akc. pașće] (gl. p.) — (o stoci) <i>pasti, napasati, jesti travui> ◊ ļivađa are ĭarbă bună șî vićiļi pask frumuos — <i>livada ima dobru travu i stoka lepo pasei> ◊ pîkurarĭu đinuapće a slubaḑît vićiļi, să ļi pașće bińe șî sî sa dukă la bîlś — <i>čobanin je rano isterao stoku, da je napase dobro i da ode na vašari> [Por.]   [Vidi]

2513  pașće  pășune  паша  pașće2 (mn. pașćurĭ) [akc. pașće] (i. ž.) — <i>paša, pasenje, napasanjei> ◊ a luvat uoĭļi đi la ḑîkatuarĭe șă ļi mînă la pașće — <i>podigao je ovce sa plandišta, i tera ih na pašui> ♦ sin. paskut, pașćuńe [Por.] ∞ pașće1  [Vidi]

4944  paśe  pace  мир  paśe [akc. paśe] (i. m.) — <i>mir, spokojstvoi> ◊ nuoĭ ku tuoț traim în paśe — <i>mi sa svima živimo u mirui> ◊ rumîńi kînd sa-ntîńesk, dau mîna șî ḑîk „în paśe”, arată kă vin ńiarmaț, în vuoĭa bună — <i>Vlasi kad se sretnu, pružaju ruku i kažu „u miru”, što znači da dolaze nenaoružani, s dobrom nameromi> ◊ kopiĭi miś nu măĭ stau pi paśe — <i>mala deca nikad ne mirujui> [Por.]  [Vidi]

5008  pat  pat  кревет  pat (mn. paturĭ) (i. s.) — <i>krevet, ležaj; posteljai> ◊ rumîńi aĭ batrîń, kare a trait pin borđeĭe, n-avut paturĭ, numa a durmit pi rugožînă, așćernută pi pomînt guol — <i>stari Vlasi, koji su živeli u burdeljima, nisu imali krevete, nego su spavali na rogožini, prostrtoj na goloj zemljii> ◊ dupa śe a-nśeput să fakă koļibĭ, rumîńi sa-nvațat să fakă șă paturĭ đi ļemn — <i>kada su počeli da dižu kolibe, Vlasi su naučili da prave drvene krevetei> ◊ întra raturĭ, gîzdoćińiļi s-a momit la paturĭ đi fĭer ku madraț, kare ļ-a kumparat pin orașă — <i>između ratova, bogataši su se namamili na gvozdene krevete sa madracima, koje su kopovali po varošimai> ◊ patu muorțî — <i>samrtna posteljai> ◊ pat muaļe — <i>meka posteljai> ♦ sin. kulkuș [Por.]   [Vidi]

6321  patrat  pătrat  четвртаст  patrat (patrată) (mn. patraţ, patraće) [akc. patrat] (prid.) — (tehn.) <i>četvrtasti> ◊ kînd ĭe o blană taĭată đîn patru părț, da tuaće părțîļi sînt la masură tuot una, sa spuńe kî ĭe blana patrată — <i>kad je daska isečena na sa četiri strane, a sve strane su jednake po meri, kaže se da je daska četvrtastai> [Por.] ∞ patru  [Vidi]

4478  Patruț  Patruț  Патруц  Patruț [akc. Patruț] (i. m.) — (antr.) <i>Patruc, vlaško lično imei> ◊ Patruț ĭe nume voĭńiśesk, skuos đi milă đin nume Pătru — <i>Patruc je muško ime od milja, izvedeno od imena Petari> ◊ đin nume or poļikră Patruț s-a skuos nume skurtat Truță, đes la rumîń — <i>od imena ili nadimka Patruc, izvodilo se skraćeno ime Truce, često kod Vlahai> ♦ up. Pătru [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

2551  patruḑăś  patruzeci  четрдесет  patruḑăś [akc. patruḑăś] (br.) — <i>četrdeseti> ◊ numîru patruḑăś ĭe đi unu măĭ mare đikît triḑăś șî nuauă — <i>broj četrdeset je za jedan veći od trideset i deveti> ◊ la patruḑăś đi ḑîļe dupa muarće sa dau pomeńiļi l-aĭ muorț — <i>na četrdeset dana posle smrti, daju se pomane umrlimai> [Por.] ∞ patru  [Vidi]

2553  patruļa  patrulea  четврти  patruļa [akc. patruļa] (br.) — <i>četvrtii> ◊ ț-am spus đi triĭ uorĭ, đ-a patruļa uorĭ nu măĭ spun, numa o sî bat — <i>govorio sam ti tri puta, četvrti put više neću govoriti, nego ću da bijemi> ◊ triĭ lukratuorĭ trĭekură, pĭ-al a patruļa-l opriră, kă n-avut alat la ĭel — <i>troje radnika je prošlo, četvrtog zaustaviše, jer nije imao alat kod sebei> [Por.] ∞ patru   [Vidi]

2552  patrusprîaśe  patrusprezece  четрнаест  patrusprîaśe [akc. patrusprîaśe] (br.) — <i>četrnaesti> ◊ are numa patrusprîaśe ańi, ama nu-ĭ drag đi șkuală, șî vrĭa sî sa mariće — <i>ima samo četrnaest godina, ali ne voli školu, i hoće da se udai> [Por.] ∞ patru  [Vidi]

3337  patul  pătul  патул  patul (mn. patuļe) [akc. patul] (i. s.) — <i>patul, plast na drvetui> ◊ patul ĭe klańe, frunḑarĭ, or stup đi tuļeń, grîmađit pi puaļiļi ļemnuluĭĭ, lu kare sînt krĭenźiļi marunće kurațaće đi la poaļe pănă la vîr — <i>patul je plast, lisnik, ili kopa šaše, sadenuti na polama drveta, kome su sitne grane okresane od pole do vrhai> ◊ patulu sa faśe în tot anu tuot într-un ļemn adîns aļes la marźina ļivĭeḑî, kă ĭe așa ĭernaćiku rîđikat đi la pomînt, șî nu-ĭ trăbe în tuot anu fakut țark, da ńiś nu putraḑîașće — <i>patul se pravi svake godine na posebno odabranom drvetu na ivici livade, jer je tako zimnica odignuta od zemlje i ne treba je svake godine ograđivati senikom, a niti trulii> [Por.] ∞ fîn   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5235  pază  pază  пажња  pază (mn. pazălurĭ ?) [akc. pază] (i. ž.) — (folk.) <i>pažnja, čuvanjei> ◊ (izr.) Ku pază bună petrĭeś primĭežđa rîa. — <i>Budnom pažnjom izbegneš najveće zlo.i> ♦ supr. ńepază [Por.] ∞ pazî  [Vidi]

3113  pazdărĭ  puzdere  поздер  pazdărĭ (mn. pazdărĭe) [akc. pazdărĭ] (i. m.) — 1. <i>pozderi> a. <i>stabljika konopljei> ◊ kîńipa are bît, pazdărĭ, șî fuĭuor, ață kare sa đispart đi țasut — <i>konoplja ima stablo, pozder, i niti, konce koji se odvaju za tkanjei> b. <i>otpadaki> ◊ pazdărĭ ĭe aĭa śe kađe đin kîńipă or đin in, kînd sa bat ku nabuoĭńiku în proțap — <i>pozder ĭe ono što otpada od konoplje ili lana, kada se nabojnikom mlate u trlicii> ◊ ku pazdărļi đe mult s-a aprins lumanarĭa, or lampa đi gas, ku fuoku đi la kamin — <i>sa pozderom se nekada palila sveća ili petrolejka, vatrom sa kaminai> 2. <i>krhotina, ulomaki> ◊ kînd sa sparźe vrun vas đi pomînt în parśiaļe marunće, sa ḑîśe kî s-a fakut pazdărĭ đin ĭel — <i>kad se neki zemljani sud razbije na sitne parčiće, kaže se da se napravio pozder od njegai> [Por.] ∞ kîńi  [Vidi]

5234  pazî  păzi  чувати  pazî (ĭuo pazăsk, ĭel pazîașće) [akc. pazî] (gl. p. ref.) — <i>čuvati, sačuvati, pazitii> ◊ ma ruog în tota ḑîua să-l pazaskă dumńeḑîu đi tuaće rîaļiļi — <i>molim se svakog dana da ga bog sačuva od svakoga zlai> ◊ pazîa bińe, đeșkiđe patru uokĭ — <i>čuvaj se dobro, otvori četvero očijui> ◊ nu s-a pazît, ș-a dat đi beļauă grĭa — <i>nije se čuvao, i zadesila ga je golema nevoljai> [Por.]  [Vidi]

5165  paș  paș  корак  paș (mn. pașurĭ) (i. s.) — <i>koraki> ◊ numa măĭ un paș să vi faśa, sa fi dus în borugă ku tuot — <i>samo još jedan korak da je učinio, surduknuo bi se ceo u provalijui> ◊ paș dupa paș, mirekuț, pă o să ažunź șă tu la kasă — <i>korak po korak, lagano, pa ćeš stići i ti kućii> [Por.]  [Vidi]

4084  pașćiță  păștiţă  жута шумарица  pașćiță (mn. pașćiț) [akc. pașćiță] (i. ž.) — (bot.) <i>žuta šumarica (Anemone ranunculoides)i> ◊ la Pașći domaćinu să spală pe okĭ șî să duśe șî ĭa o floarĭe đe măr, ș-o urḑîkă, șî floarĭe đe kuorn, ș-o buruĭană, pașćiță o kĭamă — <i>na Uskrs domaćin se umije, i ode da uzme cvet jabuke, jednu koprivu, cvet drena i jedan cvet koji se zove žuta šumaricai> ◊ șî ĭa un ou roșu șî puńe aśi în strakină, șî puńe kîta vin, șă mursîkă, șî tokĭaḑă tot, sî să fakă papară în strakină — <i>i uzme jedno crveno jaje i stavi ga u panicu i sipa malo vina, i sve to zgnječi da se u panici napravi kašai> ◊ dupa aĭa puńe un ou roșu în sîn, ĭa sakurĭa șî sa duśe în livađe, puńe sakurĭa žos, stă pe ĭa ku piśoarļi, sa întoarśe kătră răsărit șî faśe kruśe — <i>posle toga stavi jedno crveno jaje u nedra, uzme sekiru i ode na livadu, stavi sekiru na zemlju, stane na nju nogama, okrene se ka istoku i prekrstii> ◊ șî pļakă un paș înainće ku piśoru ăl đirept șî ĭar faśe kruśe, đe tri orĭ așa — <i>i krene jedan korak napred desnom nogom, i opet se prekrsti, i tako tri putai> [Crn.] ∞ Pașć  [Vidi]

5167  pașît  pășitură  корачање  pașît (mn. pașîturĭ) [akc. pașît] (i. s.) — <i>koračanje, hodanjei> ◊ la bîtrîńață șî pașîtu al măĭ ușuor kađe grĭeu — <i>pod starost i najlaganije koračanje teško padai> ♦ var. pașîtura [Por.] ∞ paș  [Vidi]

4315  pădukĭuos  păduchios  вашљив  pădukĭuos (pădukĭuasă) (mn. pădukĭuoș, pădukĭuasă) [akc. pădukĭuos] (prid.) — <i>vašljiv, koji ima vaškei> ◊ đi vrĭamĭa đi rat, tuata lumĭa a fuost pădukĭuasă — <i>za vreme rata svi su ljudi bili vašljivii> ♦ var. padukĭat [Por.] ∞ padukĭe  [Vidi]

5691  păkurarĭ  păcurar  пастир  păkurarĭ (mn. păkurarĭ) [akc. păkurarĭ] (i. m.) — <i>pastir, čobanini> ◊ a fuost păkurarĭ đi mik, întîń a pazît mńiĭi, da kînd a-npļińit noă ań, ĭ-a dat să pazîaskă șî uoĭiļi — <i>bio je pastir od malena, prvo je čuvao jagnjad, a kad je napunio devet godina, dali su mu da čuva i ovcei> ♦ var. pîkurarĭ [Por.]  [Vidi]

5693  păkurarĭașće  păcurarește  чобански  păkurarĭașće [akc. păkurarĭașće] (pril.) — <i>čobanski, pastirskii> ◊ l-a lovit păkurarĭașće, đintr-o dată, fara vĭastă — <i>udario ga je čobanski, iznenada, bez najavei> ♦ var. pîkurarĭașće [Por.] ∞ păkurarĭ  [Vidi]

5694  păkurarĭesk  păcurăresc  пастирски  păkurarĭesk (păkurarĭaskă) (mn. păkurarĭeșć) [akc. păkurarĭesk] (prid.) — <i>pastirski, čobasnkii> ◊ tuoț nuoĭ am avut kopilariĭe păkurarĭaskă — <i>svi smo mi imali pastirsko detinjstvoi> ◊ traĭ păkurarĭesk ĭe măĭ frumuos — <i>čobanski život je najlepšii> ◊ dupa uoĭ s-a kîntat kînćiśe păkurarĭeșć, kare gata tuaće a fuost đi rușîńe — <i>za ovcama su se pevale čobanske pesme, koje su gotovo sve bile bezobraznei> ♦ var. pîkurarĭesk [Por.] ∞ păkurarĭ  [Vidi]

6012  păļiță  viciu, gărgăuni ?  бубица  păļiță (mn. păļiț) [akc. păļiță] (i. ž.) — (psih.) <i>bubica, loša naravi> ◊ sa dzâśe că vrunu are păļiț kînd vorbĭașće naĭurļa, or faśe nîsarîmbe, kînd sa puartă ka kînd ie ćokńit — <i>kaže se da neko ima bubice kad govori gluposti, ili pravi ujdurme, kad se ponaša kao da je ćaknuti> ◊ uom ku mulće păļiță — <i>čovek sa mnogo bubica; ćaknut, blesavi> [Por.]  [Vidi]

5253  pănă  pănă  док  pănă [akc. pănă] (predl.) — 1. <i>doki> ◊ pănă nu sa adună tuoț, nu înśepĭem ku prînḑu — <i>dok se ne skupe svi, nećemo početi sa ručkomi> ◊ a spus kă pănă ĭel nu sa lasă đi bĭare, ĭa nu sa-ntuarśe la kasă — <i>rekla je da dok se on ne mane pića, ona se ne vraća kućii> 2. <i>do određene mere ili granicei> ◊ ļ-a spus pănă kînd să așćaće, șî ĭ-a trîmĭes la kasă — <i>rekli su im do kada treba da čekaju, i poslali ih kućii> ◊ n-a șćut pănă unđe kućaḑă să mĭargă — <i>nisu znali dokle smeju da idui> 3. <i>raditi što preko mere, preteranoi> ◊ kînd a vaḑuto kum s-a pipćenat, s-a rîs pănă-pănă — <i>kad su videli kako se očešljala, pukli su od smehai> ◊ a lukrat pănă-pănă, fara ńiś o dobîndă — <i>ubili se od posla, bez ikakve koristii> ♦ var. pînă [Por.]  [Vidi]

2697  păpuk dă kar  păpuc de car ?  лочка  păpuk dă kar (mn. păpuś dă kară) [akc. păpuk dă kar] (i. m.) — (tehn.) <i>ločka, kočnica za zaprežna kola, (dosl.) „cipela za kola”i> ◊ păpuk dă kar să faśe dîn ļiemn dă băgram — <i>kolska kočnica se pravi od bagremovog drvetai> ◊ dîn băgram să taĭe un tutuśiel dă lung vro źumătaće dă mĭetîr —<i> iz bagrema se iseče jedan trupčić dužine oko pola metrai> ◊ papuku pră mižluok are un žgĭab, în kare tună rouata dă kar — <i>kolska kočnica ima po sredini žljeb, u koji ulazi kolski točaki> ◊ papuku dîn-nainće are o alkă, dă kare să ļagă sănźiru, șî dîn parće-ĭa ĭe ćeșît — <i>kočnica s prednje strane ima jednu alku, o koju se veže lanac, i na toj strani je otesanai> ◊ papuku ĭe măĭ bun dă ļieamn, dă kît dă fĭear, kă ļieamnu să ruoađe, șî așa karu să înpĭeđikă măĭ bińe — <i>kočnica je bolja od drveta nego od gvožđa, jer se drvo tare, i tako se kola bolje kočei> ♦ var. papuk [Mlava] ♦ dij. sin. pi [Por.] ♦ dij. sin. pĭađi [GPek][Crn.] ∞ pĭađi  [Vidi]

3044  păr  păr  коса  păr2 (mn. pĭerĭ) [akc. păr] (i. m.) — (anat.) <i>kosa, dlaka na glavii> ◊ ĭ-a albit păru đin kap, a înkarunțît — <i>pobelela mu je kosa na glavi, osedeo jei> ◊ pļeșîu, fara păr pi kap — <i>ćelav, bez kose na glavii> ◊ păru puorkuluĭ — <i>svinjska dlakai> ◊ supțîrĭe ka păru đin kap — <i>tanko kao vlat kose sa glavei> ◊ a fuost rușîńe suokru să vadă păru lu nuora ćinîră, șî ĭa întra ĭel ńiśkînd n-a fuost đispurpađită — <i>bilo je sramota da svekar vidi kosu mlade snajke, i ona pred njim nikada nije išla razbrađenai> ♦ var. pîăr [Por.]  [Vidi]

5764  păru puorkuluĭ  părul - porcului  раставић  păru puorkuluĭ [akc. păru puorkuluĭ](sint.) — (bot.) <i>rastavić (Equisetum telmateia)i> ◊ ku păru puorkuluĭ babiļi a ļikuit mulće buaļe, pintra ĭaļe șă raku — <i>rastavićem babe su lečile mnoge bolesti, među njima i raki> ♦ sin. kuada kaluluĭ [Por.] ∞ puork  [Vidi]

5418  păs  păs  брига  păs (mn. păsurĭ ?) (i. s.) — <i>brigai> ◊ nu mi păs vrĭava ĭel să vină or nu — <i>nije me briga hoće li on doći, ili nei> [Stig] ♦ dij. sin. grižă [Por.]  [Vidi]

4476  Pătru  Pătru  Петар  Pătru1 [akc. Pătru] (i. m.) — (antr.) <i>Petari> ◊ nume Pătru s-a dat la mulț kopiĭ voĭńiśeșć kă să fiĭe tarĭ ka pĭatra, să fiĭe sînatuoș, șă să traĭaskă mult — <i>ime Petar davalo se velikom broju muške dece da budu jaki kao kamen, da budu zdravi i da dugo živei> ◊ fînka nume Pătru a fuost mulțît, să puată să-ĭ razńaskă șî sî-ĭ kunuaskă ļesńe, lumĭa a proskuos mulće fuarme đi poļikre đin nume Pătru — <i>pošto je ime Petar bilo mnogobrojno, da bi mogli da ih razlikuju i lako prepoznaju, ljudi su iz imena Petar izveli mnoge formei> ◊ đin Pătru a ĭeșît Petrikă șî Patruț, đin Petrikă Trikă, da đin Patruț Truța, đin Truță ĭară Truĭa, ș-așa-nainće — <i>od Petra su nastala imena Petrika i Patruc, od Petrike Trika, a od Petruca Truce, od Truca opet Truja, i tako daljei> ◊ parĭaka muĭerĭaskă alu nume voĭńiśesk Pătru a fuost Petriĭa, or Pĭetra — <i>par muškom imenu Petar bilo je žensko ime Petrija, ili Petrai> [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

5002  Pătru  Petru  Петар  Pătru2 [akc. Pătru] (i. m.) — (mitol.) <i>Petar, l.i. Suncai> ◊ sa țîńe minće kă aĭ bătrîń, kînd a vorbit đi Suare, nu ĭ-a spus „Suare”, numa ĭ-a ḑîs „Pătru”: a rîsarit Pătru, a zăvîrńit Pătru, ș-așa — <i>pamti se da stari, kad bi pominjali Sunce, nisu govorili „Sunce” nego „Petar”: izašao je Petar, zašo je Petar, i takoi> ◊ Pătru la Suare ĭ-a ḑîs ș-aĭ bătrîń în Șarbanuț șî-n Metońița — <i>Petrom su Sunce zvali i stari u Šarbanovcu i Metovnicii> [Crn.] ♦ dij. sin. Pau [Por.] ∞ suare   [Vidi]

4037  pećaĭkă  piceaică  шлиц  pećaĭkă (mn. pećeĭś) [akc. pećaĭkă] (i. ž.) — <i>šlic, prorezi> ◊ pećaĭkă ĭe taĭatură la śuariś đinainće — <i>šlic je prorez na prednjoj strani čakširai> ◊ śuariśi alu rumîńi aĭ batrîń avut duauă pećeĭś — <i>čakšire starih Vlaha imale su dva šlicai> ◊ pećaĭka la śuariś rumîńeșć a fuost kusută pi marźină ku bîrnaș ńegru — <i>šlic na vlaškim čakširima bio je opšiven crnim gajtanomi> [Por.]  [Vidi]

4125  peļag  peleag  ћелав  peļag (peļagă) (mn. peļaź, peļaźe) [akc. peļag] (prid.) — <i>ćelav, bez kosei> ◊ peļag ĭe uom fara păr, or ku păru rar — <i>ćelav je čovek bez kose, ili sa retkom kosomi> ♦ var. pipiļag (Topolnica) ♦ sin. pļeșîu [Por.]  [Vidi]

5159  peri  peri  погинути  peri (ĭuo pĭer, ĭel pĭare) [akc. peri] (gl.) — 1. <i>poginuti, smrtno stradatii> ◊ triĭ kopiĭ avut, toț triĭ a perit pin raturĭ — <i>tri sina je imala, sva trojica su poginula u ratovimai> ◊ aluna voĭńiśaskă a dus rumîńi pin raturĭ, să-ĭ pazaskă să nu pĭară đi plumb — <i>vojnički lešnik nosili su Vlasi u ratovima, da ih čuva da ne poginu od metkai> 2. <i>nestati, izgubitii> ◊ mulće kare śe ļ-a perit đin kasă, pănă n-a prins pi sluga în furaluk — <i>mnogo koje šta im je nestajalo iz kuće, dok nisu uhvatili slugu u krađii> ◊ mĭ-a perit đin uokĭ — <i>izgubio sam ga iz vidai> ♦ sin. perđa [Por.]  [Vidi]

3565  peșkariĭe  pescărie  риболов  peșkariĭe (mn. peșkariĭ) [akc. peșkariĭe] (i. ž.) — (iht.) <i>ribolov, ribarstvoi> ◊ peșkariĭa a fuost măĭ mult zabaoa kopilarĭaskă, șî aĭa alu ăĭa ku kășîļi pi-nga rîu — <i>ribolov je najviše bio dečja zanimacija, i to onih sa kućama pored rekei> ◊ aĭ batrîń s-a dus în peșkariĭe numa dupa pĭeșć đi prazńik kare a kaḑut în ḑîļiļi đi puost — <i>stariji su išli u ribolov samo za slavu koja je padala u posne danei> ◊ în peșkariĭe aĭ batrîń s-a dus nuapća, ș-a prins pĭeșć ku uostiĭa la vapaĭț — <i>u ribolov stariji su odlazili noću, i lovili su ribu ostima uz bakljui> [Por.] ∞ pĭașće  [Vidi]

2122  peśinźină  rostopască  руса  peśii (mn. peśiiń) [akc. peśiină] (i. ž.) — (bot.) <i>rusa (Chelidonium majus)i> ◊ peśiina rar sa gasîașće, la nuoĭ dă numa pi pĭetruańe, pi lînga rîu — <i>rusa se retko nalazi, kod nas niče samo na kamenjaru, pored rekei> ◊ (med.) peśiină are lapće galbin șî amară, kare ĭe tare bun ļiak đi ńiźiĭ: numa dupa duauă-triĭ unsurĭ, ńiźielu sa pĭarđe ka kînd ńiś n-a mîĭ fuost — <i>rusa ima žut i gorak sok, koji je jako dobar lek za bradavice: samo posle dva-tri mazanja, bradavica nestaje kao da nije ni biloi> ♦ up. kuru đi gai [Por.]  [Vidi]

5214  petrekatură  petrecătură  испраћај  petrekatură (mn. petrekaturĭ) [akc. petrekatură] (i. ž.) — 1. <i>ispraćaj, rastanaki> ◊ đi vrĭamĭa lu Tita kînd s-a dus baĭațî-n vuoĭskă, s-a fakut marĭ petrekaturĭ ku bandașî — <i>u Titovo vreme kad su mladići odlazili u vojsku, pravljeni su veliki ispraćaji sa trubačimai> 2. (rel.) <i>pesma za ispraćaj pokojnikai> ◊ petrekatura, kare a kîntato patru muĭerĭ kînd s-a pitrekut muortu, s-a pĭerdut gata đ-a rîndu la rumîń — <i>pesma, koju su pevale četiri žene kad se pratio pokojnik, izgubila se kod Vlaha gotovo svudai> [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

5212  petreśe  petrece  провести  petreśe (ĭuo petrĭek, ĭel petrĭaeśe) [akc. petreśe] (gl. p. ref.) — 1. (o provodu) <i>provesti se, zabaviti sei> ◊ la nunta fĭeći ń-am pitrekut tare frumuos — <i>na ćerkinoj svadbi smo se proveli jako dobroi> 2. (o ispraćaju) <i>ispratitii> ◊ s-a dus baba ku fluorĭ să petrĭakă muortu — <i>otišla je baba sa cvećem da isprati pokojnikai> ◊ kînd a pļekat đi la iĭ, l-a pitrekut pănă n-a ĭeșît đin sat — <i>kada je pošao od njih, ispratiliu su ga sve dok nije izašao iz selai> 3. (o meri) <i>preteći, preostatii> ◊ bańî śe ĭ-a pitrekut, ĭ-a-ngropat supt vrun nuk — <i>novac koji mu je preostao, zakopao je pod nekim orahomi> 4. (o odnosu) <i>mimoići se; prestićii> ◊ a fuost nuapća șî ńiś n-a vaḑut kînd s-a pitrekut — <i>bila je noć, i nisu ni videli kad su se mimoišlii> ◊ tuoț aĭ măĭ țapiń kopiĭ l-a pitrekut la aļergatură — <i>sva jača deca prestigla su ga na trčanjui> ♦ var. pitreśe [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

4472  petriśikă  petricică  каменчић  petriśi (mn. petriśiaļe) [akc. petriśikă] (i. ž.) — (demin.) <i>kamenčići> ◊ kînd s-a dus la vrîžîtuare sî sa đeskînće đi „suare săk”, bolnavu ĭ-a dus noă petriśiaļe đi la noă izvorĭaļe — <i>kad se išlo kod vračare za bajanje od „suvog sunca”, nosilo se devet kamenčića od devet izvorčićai> ♦ var. petriśauă, (mn. petriśeļe) [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

3246  pi  pe  по  pi (predl.) — <i>po, na, sa, izi> 1. <i>poi> ◊ pi tuată ļivađe a dat spiń — <i>po celoj livadi izniklo je trnjei> ◊ nu ĭ-a fakut pi plaku luĭ, șî ĭel s-a mîńiĭat — <i>nije mu učinio po volji, i on se naljutioi> 2. <i>nai> ◊ n-a bagat sama kî ĭe gĭață pi drum — <i>nisu primetili da je led na putui> ◊ tuot a kaḑut numa pi kapu luĭ — <i>sve je palo samo na njegovu glavui> 3. <i>sai> ◊ s-a batut ku ńiskaĭ uamiń đi pi munće — <i>tukao se sa nekim ljudima sa brdai> 4. <i>izi> ◊ s-a mutat ku vićiļi đi pi vaļe la munće, kă a koluo ĭe pașuńa măĭ bună — <i>premestio se sa stokom iz doline u planinu, jer je tamo paša boljai> 5. (u izr.) <i>nekog, k nekom, kod nekogi> ◊ a vaḑut pi vrun kopil kum fură — <i>video je neko dete kako kradei> ◊ n-a vrut să đa pi la mińe — <i>nije hteo da navrati kod menei> ♦ var. pĭe (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pe (Majdanpek) [Buf.], (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. pră (Voluja) [Zvizd]  [Vidi]

5517  pițarău  pițărău  коледар  pițarău (mn. pițarăĭ) [akc. pițarău] (i. m.) — (kal.) <i>koledari> ◊ pițarăĭi la Bufańi în Măĭdan a mers ku rîndu đimińața la Ažun — <i>koledari su kod Bufana u Majdanpeku išli u ophod prepodne na Badnji dani> ◊ a fost kopiĭ la Bufań, kare la ușă a žukat pi Țar irod, glumă śe ĭ-a-nvațat popi în biserikă — <i>bilo je dece kod Bufana koji su pred vratima igrali Cara iroda, skeč koji su učili u crkvi od popovai> [Buf.] ♦ dij. sin. koļindrĭeț [Por.] ∞ koļindă  [Vidi]

5244  pići  piti  шћућурити се  pići (ĭuo ma pićesk, ĭel sa pićiașće) [akc. pići](gl. ref.) — <i>šćućuriti se, ići pogureno, krišomi> ◊ uomu sa pićașće sî sa pituļe, să nu ăl vadă ńima — <i>čovek se šćućuri da se skrije, da ga ne vidi nikoi> ◊ đi źaba s-a pićit dupa gard, ĭară l-a vaḑut șî l-a kunoskut lumĭa — <i>džaba se šćućurio iza ograde, opet su ga ljudi videli i prepoznalii> ♦ sin. ćușći [Por.]  [Vidi]

6078  pićiș  pitiș  кришом  pićiș [akc. pićiș] (pril.) — (o kretanju) <i>krišom, u polupognutom položajui> ◊ a vaḑut uom ńikunoskut, kum sa traźe pićiș pi dupa gard, ka kînd śuava aśiră — <i>video je nepoznatog čoveka, kako se krišom vuče iza ograde, kao da nešto vrebai> ♦ sin. ćușćiș [Por.] ∞ pići  [Vidi]

5223  piguļi  piguli  чупкати  piguļi (ĭuo piguļesk, ĭel piguļașće) [akc. piguļi] (gl. p.) — <i>čupkati, čerupatii> ◊ a taĭat gaina ș-o piguļașće đi pĭańe — <i>zaklala je kokošku, i čupka joj perjei> [GPek] ♦ dij. sin. śuguļi [Por.]  [Vidi]

5139  pildă  pildă  такмичење  pildă (mn. pilḑ) [akc. pildă] (i. ž.) — (zast.) <i>takmičenje, nadmetanje; dokazivanjei> ◊ la un bîlś s-a luvat doa rîndurĭ đi bandaș la pildă, să vadă kare măĭ bun kînta, șă nu s-a lasat păna nu ļ-a pļekat sînźe đin buḑă — <i>na jednom vašaru, započela su dve grupe trubača nadmetanje, da se vidi ko bolje svira, i nisu prestali dok im usnice nisu prokrvarilei> [Por.]  [Vidi]

5141  pilđi  pizmi ?  надметати се  pii (ĭuo ma pilđesk, ĭel sa pilđașće) [akc. pii] (gl. ref.) — (izob.) <i>nadmetati se, takmičiti sei> ◊ măĭ frumos ĭera pi la bîlśurĭ, kînd sa piit kîći doa-triĭ rîndurĭ đi bandaș, da lumĭa sa visaļa șî źuka điźaba pi lînga iĭ — <i>najlepše je bivalo na vašarima, kada su se nadmetale dve-tri grupe trubača, a narod se veselio i igrao besplatno oko njihi> ♦ sin. pizmi [Por.] ∞ pildă   [Vidi]

2784  pinćin  pinten  оструга  piin (mn. piiń) [akc. piin] (i. m.) — 1. (ornit.) <i>ostruga, rožnata izraslina na zadnjem delu petlovih nogu i>◊ kokouș bun, are tare piiń la piśuare — <i>dobar petao, ima jake ostruge na nogamai> 2. <i>pramen bele dlake na zadnjem delu konjskog kopitai> ◊ kalu ku piiń la piśuare — <i>konj sa belom kiticom na kopitamai> ♦ sin. kișiță [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4095  pinga  pingă  поред  pinga [akc. pinga] (predl.) — (o položaju)<i> pored, kraj, pokraj; okoi> ◊ ĭa a statut pinga ĭel tuota noapća — <i>ona je stajala pored njega cele noćii> ♦ var. pingă [GPek] ◊ pinga lukro-la ĭe multă mîraśală — <i>oko tog posla mnogo je petljancijei> ◊ a mĭers tot pinga ogaș, pănă n-ažuns la rîu —<i> išli su sve pored potoka, dok nisu stigli do rekei> (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

4872  pintru  pentru  због  pintru [akc. pintru] (predl.) — <i>zbog, zai> ◊ pintru śe or pintru kare ĭel a fakut așa noroḑîĭe, ńima astîḑ nu șćiĭe — <i>zbog čega, ili zbog koga je on učinio takvu ludost, niko danas ne znai> ◊ a-nśeput ćinîr să lukre pintru bań, a giit tatî-su k-o să fiĭe bun đi ĭel — <i>počeo je mlad da radi zbog novca, mislio je otac da će to biti dobro za njegai> ◊ a fakut bun șî pintru mińe, șî pintru ćińe — <i>učinio je dobro i za mene, i za tebei> [Por.]  [Vidi]

5216  pipaĭală  pipăială  пипање  pipaĭală (mn. pipaĭaļe) [akc. pipaĭală] (i. ž.) — <i>pipanje, dodirivanjei> ◊ kînd iș în ńegura bîznă, puoț să mĭerź numa la pipaĭală — <i>kad si u mrklom mraku, možeš da ideš samo na pipanjei> [Por.] ∞ pii  [Vidi]

5219  piparka  pipărca  заљутити  piparka (ĭuo piparkaĭ, ĭel piparkă) [akc. piparka] (gl. p. ref.) — (mag.) <i>zaljutiti paprikomi> ◊ în đeskînćik: ku piparka-ĭ piparkaĭ, ku glogin ńegru i-nbrukaĭ — <i>u bajalici: paprikom ih zaljutih, crnim glogom ih izbodohi> [Por.] ∞ piparkă  [Vidi]

5217  piparkă  piparcă  паприка  piparkă (mn. pipărś) [akc. piparkă] (i. ž.) — (bot.) <i>paprika (Capsicum)i> ◊ piparka ĭe buruĭană kare sa sađașće-n građină, șî sa krĭașće đi mînkare — <i>paprika je biljka koja se sadi u bašti, i neguje zbog jelai> ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi pipărś, da la lumĭe măĭ mult ļi plaśe piparkă ĭuće — <i>ima više vrsta paprika, ali ljudi najviše vole ljutu paprikui> ◊ piparkă aļină — <i>aleva paprikai> [Por.] ♦ dij. sin. arďi [Kmp.]  [Vidi]

5218  piparkuță  pipărcuță  папричица  piparkuță (mn. piparkuț) [akc. piparkuță] (i. ž.) — (demin.) <i>papričicai> ◊ mînkarĭa ĭe dulśe kînd manînś șî kîć-o piparkuță ĭuće — <i>jelo je slatko kad jedeš i po neku ljutu papričicui> [Por.] ∞ piparkă  [Vidi]

5261  pipćena  pieptăna  чешљати  pipćena (ĭuo pĭapćin, ĭel pĭapći) [akc. pipćena] (gl. p. ref.) — <i>češljatii> ◊ lu fată ĭ-a fuost tare drag să pĭapćińe papușa, dakă păru papușî a fuost đi kîlț — <i>devojčica je mnogo volela da češlja lutku, iako je lutkina kosa bila od kučinei> [Por.]  [Vidi]

5715  pipćiĭ  piftie  пихтије  piiĭ (mn. piiĭe) [akc. piiĭ] (i. ž.) — (nutr.) <i>pihtijei> ◊ piiĭi sînt un fĭeļ đi mînkarĭe kare sa faśe măĭ đes ĭarna — <i>pihtije su vrsta jela koje se najčešće spremaju zimii> ◊ piiĭļi sa fak đin piśuariļi puorkuluĭ, kare sa fĭerb șî sa lasă sî sa raśiaskă — <i>pihtije se spremaju od svinjskih nogica, koje se skuvaju i ostave da se ohladei> ◊ ĭastă o ḑî adînsă în an kînd sa sprimĭesk piiĭli sî sa đa đi pomană la-ĭ muorț — <i>ima poseban dan u godini kada se spremaju pihtije da bi se namenile mrtvimai> [Por.]  [Vidi]

5222  pipîtă  pipotă  бубац  pipîtă (mn. pipîće) [akc. pipîtă] (i. ž.) — (anat.) <i>bubaci> ◊ pipîta ĭe rînḑa la păsîrĭ șî la uoră — <i>bubac je želudac kod ptica i živinei> ◊ (izr.) vînît ka pipîta — <i>modar od besai> [GPek]  [Vidi]

740  pirișoară  perișoară  сарма  pirișoară (mn. pirișoarе) [akc. pirișoară] (i. ž.) — <i>sarma, jelo od mlevenog mesa pomešanog s pirinčem, i umotano u list kupusai> ◊ pirișoară ďe post — <i>posna sarmai> ◊ pirișoară ku karńe — <i>sarma sa mesomi> ♦ sin. pară (s. Bukovče, Kobišnica) [Kmp.] ♦ dij. sin. sarmă [Por.]   [Vidi]

3064  piroći  piroti  куњати  piroći (ĭuo piroćiesk, ĭel piroćiașće) [akc. piroći] (gl. n.) — (zast.) <i>kunjati, drematii> ◊ a veńit đesńață tîbarît șî frînt, kî tuata nuapća a piroćit la lukru —<i> došao je jutros umoran i slomljen, jer je celu kunjao na poslui> ♦ sin. obosî ♦ var. pirośi (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3065  piroćit  pirotit  поспан  piroćit (piroći) (mn. piroćiț, piroćiće) [akc. piroćit] (prid.) — <i>pospan, sanjivi> ◊ tuata nuapća a batut la kărț, ș-akuma sînt piroćiț șî ustańiț — <i>celu noć su lupali karte, i sada su pospani i umornii> ♦ sin. obosît, somnoruos, ustańit ♦ var. pirośit (Tanda) [Por.] ∞ piroći  [Vidi]

6327  pisa  pisa  сабити  pisa (ĭuo pisăḑ, ĭel pisîaḑă) [akc. pisa] (gl. p. ref.) — <i>sabiti, nabitii> ◊ sa pisîaḑă śuava śe sa înđasă sî sa turćaskă, or să tuńe în gaură strîmtă — <i>sabija se nešto što se pritiska da se spljeska, ili da uđe u neku tesnu rupui> ♦ sin. înđesa [Por.]  [Vidi]

4783  pisarĭ  pisar  писар  pisarĭ (mn. pisarĭ) [akc. pisarĭ] (i. m.) — (zast.) <i>pisar, ćatai> ◊ pisarĭu a fuost skriĭatuorĭ în kînțalarĭa lu kińezu — <i>pisar je bio ćata u kneževoj kancelarijii> ◊ sa țîńe mińća k-a fuost pisaro-l mik șă pisarĭo-l mare — <i>pamti se da su postojali mali pisar i veliki pisari> ♦ sin. skriĭatuorĭ [Por.]  [Vidi]

6185  pisk  pisc  оплен  pisk (mn. piskurĭ) [akc. pisk] (i. s.) — (ten.) <i>oplen, deo zaprežnih kolai> ◊ pisku ĭe parśelu karuluĭ đi buoĭ, înkeĭat în tri muke șî învîrat în driko-l đinainće, đi kare ĭe ļegat proțapu — <i>oplen je trouglasti deo volovskih kola, ugrađen i prednji trap, u koji je uvučena kolska rudai> [Por.] ♦ dij. sin. opļan (Osanica) [Hom.]   [Vidi]

5195  pista  peste  преко  pista [akc. pista] (predl.) — <i>prekoi> 1. (o pložaju u prostoru) <i>preko, iznadi> ◊ a śerkat să trĭakă pista puod ku karu pļin, ama n-a putut, kă puodu s-a frînt — <i>pokušali su da pređu preko mosta sa natovarenim kolima, ali nisu mogli, jer je most pukaoi> ◊ trĭaśe pista śuakă kî ĭe măĭ aprupe — <i>prelazi preko brda jer je bližei> 2. (o trajanju u vremenu) <i>duže, preko, višei> ◊ a trait în strinataće pista ḑîaśe ań đi ḑîļe — <iiveo je u tuđini preko deset godinai> ◊ pista nuapće a veńit uoțî șî ĭ-a apaurît păn-la pĭaļă guală — <i>preko noći došli lopovi i opljačkali ih do gole kožei> 3. (fig.) <i>granica psihičke podnošljivostii> ◊ pista tuot puaće trĭeśa, ama pista înfruntaśuńe nu — <i>preko svega može preći, ali preko uvreda nei> [Por.] ♦ dij. var. peșće (Brodica) [Rom.] ♦ dij. var. prăsta (Voluja) [Zvizd]  [Vidi]

5045  pistriț  pestriț  шарен  pistriț (pistriță) (mn. pistriț, pistriță) [akc. pistriț] (prid.) — (color) 1. (o boji) <i>šaren, šaroliki> ◊ sa ḑîśe đi śeva kă ĭe pistriț dakă ĭe fărbuit în măĭ mulće fărburĭ — <i>kaže se za nešto da je šareno ako je ofarbano u više bojai> ◊ pistriț ĭe aĭa ś-a-npistrișat vrunu — <i>šareno je ono što je neko ušarenioi> 2. (o karakteru) <i>prevrtljivac, lažljivaci> ◊ la uom pistriț nu-ĭ rușîńe să ći mintă la uokĭ — <i>lažljivca nije sram da te gleda u oči i lažei> ◊ muĭare pistriță — <i>laka ženska, kurvai> [Por.] ∞ împistri  [Vidi]

3716  pișmańi  răzgândi  пишманити се  pișmańi (ĭuo ma pișmańesk, ĭel sa pișmańiașće) [akc. pișmańi] (gl. ref.) — <i>pišmaniti se, popišmaniti se, predomisliti se, odustati, promeniti mišljenjei> ◊ nuĭe uom đi trĭabă, frumuos ńi vorbim șî-nśepĭem ku lukru, dupa doa-triĭ ḑîļe ĭel sa pișmańiașće șî sa duśe — <i>nije čovek od reči, lepo se dogovorimo i počnemo posao, posle dva-tri dana on se popišmani i odei> ◊ a trîbuit sî sa-nsuare, ama fata s-a pișmańit — <i>trebalo je da se ženi, ali se devojka predomislilai> ♦ sin. lasa [Por.]  [Vidi]

2514  piśoroagă  piciorong  штула  piśoroagă (mn. piśoroaźe) [akc. piśoroagă] (i. ž.) — (tehn.) <i>štula, pomagalo za prelazak preko vodei> ◊ kînd vrodată a trekut pista apă unđe n-a fuost punće, a trekut ku piśoroaźe — <i>nekada kada su prelazili preko vode gde nije bilo brvna, prelazili su na štulamai> ◊ piśoroaźiļi stau lînga rîu, șă kînd trĭeś înapuoĭ ļe prolaș dă unđe ļ-aĭ luvat, kă vińe altu, pă trăbe să trĭakă șî ĭel — <i>štule stoje pored vode, i kad se vratiš ti ih ostaviš gde si ih našao, jer dolazi drugi, pa treba da pređe i oni> [Mlava] ∞ piśuor  [Vidi]

6215  pităriĭe  pitărie  пекара  pităriĭe (mn. pităriĭ) [akc. pităriĭe] (i. ž.) — (izob.) <i>pekarai> ◊ s-a dus la pităriĭe să kumpire pită, șî înga nuĭe să vină — <i>otišao je u pekaru da kupi hleb, i još ga nema da dođei> [Pad.] ∞ pi  [Vidi]

2083  pituļik  pitulice  царић  pituļik (mn. pituļiś) [akc. pituļik] (i. m.) — (ornit.) <i>carić (Troglodytes troglodytes)i> ◊ pituļik ĭe pasîrĭa mikućikă, ka kînd s-a pĭerdut la nuoĭ, đi mult nu l-am vaḑut — <i>carić je malecka ptica, kod nas kao da se izgubila, odavno je nisam videoi> [Por.] ♦ dij. sin. dumńișuor [GPek]  [Vidi]

2688  pivă  piuă  лочка  pi2 (mn. pi) [akc. pivă] (i. ž.) — (tehn.) <i>ločka, breov; kočnicai> ◊ piva đi kar ĭe un tutuk skobit kît ĭe larźimĭa alu șîna lu ruata karuluĭ, șî ku ĭa sa înpĭađikă karu kînd mĭarźe-n vaļe, înkarkat ku tovar grĭeu — <i>ločka je jedan trupac izdubljen za širinu šine kolskog točka, kojim se koče kola kada pod teškim teretom idu nizbrdoi> ◊ piva la vîr are o buată, đi kare sa ļagă lanțu ku un kîpatîń, da ku alalalt lanțu ĭe ļegat đi ruda karuluĭ — <i>ločka ima na vrhu jednu budžu, o koju je vezan lanac jednim krajem, a drugim je lanac vezan za kolsku rudui> ◊ piva astîḑ sa faśe đi fĭer, șî fînka karurļi đi buoĭ gata s-a pĭerdut, akuma sa puńe la prikoļița đi traktur — <i>ločka se danas pravi od metala, i pošto su se zaprežna kola gotovo izgubila, sada se stavlja na traktorsku prikolicui> (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pĭađi ◊ la nuoĭ nuĭe kunoskută vuorba „pivă”, aĭa la nuoĭ sa kĭamă pĭađikă — <i>kod nas nije poznata reč „piva”, kod nas se to zove kočnicai> (Jasikovo) [GPek], pĭađi (Sige) [Hom.] ♦ dij. sin. oprituare (Kobilje) [Stig] ♦ dij. sin. înpeđekatuare (Kladurovo), păpuk dă kar (Ranovac), papuk dă roată dă kar (Bošnjak, Mlava) [Mlava], papuk dă kar (isakovo) [Mor.] ◊ papuku s-a pus la ruata dă kar kînd a mĭers ku karu pră pripor învale, să inpĭađiśe karu, să nu ĭa mau — <i>ločka se stavljalala na kolski točak kad se kolima išlo nizbrdo, da zakoči kola, da ne uhvate majui> (Vrbnica, Pomoravlje) [Pom.] ∞ pĭađi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2687  pivă  pivă  аван  pi1 (mn. pi) [akc. pivă] (i. ž.) — (tehn.) <i>avan, stupai> ◊ pivă đi bătrîńață a fuost skobită-n tutuk đi śerieș — <i>starinski avan bio je izdubljen u panju od trešnjei> ◊ în pivă a fakut mînkare đi uară: ku maĭu s-a batut vrĭežî, mistakaț ku kîta fańină, șî s-a dat la puĭ, la gaiń, la rîață — <i>u avanu se pravila hrana za živinu: maljem se tucale vreže, pomešane sa malo brašna, i davalo se pilićima, kokoškama, plovkamai> ♦ up. maĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6202  pizdă  pizdă  пизда  pizdă (mn. pižđe) [akc. pizdă] (i. ž.) — (anat.)(vulg.) <i>pizda, pička (Vagina)i> ◊ pizda ĭe trĭabă muĭerĭaskă — <i>pička je ženska stvari> ◊ pizda la muĭare ĭe pitulată întra piśuare — <i>pička kod žene je skrivena među nogamai> ◊ pizda are buḑă, ļiik, fluoś șî gaură — <i>pička ima usmine, sikilj, dlake i rupui> ◊ în parĭețî lu gaura pižđi ĭastă ńiskaĭ dulurĭ kare sa kĭamă „kîrțmiĭe”, șî kare duk la muĭare măĭ mare dulśață — <i>na zidovima pičkine rupe nalaze se neki čvorići koji se zovu „krcmije”, i koji ženi donose najveće zadovoljstvoi> ◊ pizdă flokuasă — <i>dlakava pičkai> ◊ (izr.) duće în pizda mînta — <i>idi u pizdu materinui> ♦ sin. pupă, bežgĭaură [Por.]   [Vidi]

6203  pizdoșćină  pizdoștină ?  пиздурина  pizdoșći (mn. pizdoșćiń) [akc. pizdoșćină] (i. ž.) — (augm.)(pej.) <i>pizdurinai> ◊ pizdoșćină ĭe muĭare mare, grasă șî strîkată — <i>pizdurina je krupna, debela i pokvarena ženai> ♦ sin. pizduasă [Por.] ∞ pizdă  [Vidi]

5725  pișa  pișa  пишати  pișa (ĭuo ma piș, ĭel sa pișă) [akc. pișa] (gl. p. ref.) — <i>pišati, uriniratii> ◊ îm vińe sî ma piș — <i>piša mi sei> ◊ uomu sa pișă đin piśuare, da muĭarĭa trăbe sî sa ćușćașkă kînd sa pișă — <i>muškarac piša stojeći, a žena treba da čučne kad pišai> ◊ đi frikă, s-a pișat în izmĭańe — <i>od straha se upišao u gaćei> ◊ (psov.) pișî-ma în suoļńița luĭ — <i>popišam mu se u slaniki> [Por.]  [Vidi]

5727  pișat  pișat  упишан  pișat (pișată) (mn. pișaț, pișaće) [akc. pișat] (prid.) — <i>upišan, popišani> ◊ păkurari iĭ s-a pișat pi kaśulă, șî ĭeļ, mîńios, a dus-o la kasă așa tuată pișată — <i>čobani su mu se popišali na šubaru, i on je, ljut, doneo kući tako svu popišanui> [Por.] ∞ pișa  [Vidi]

5726  pișatură  pișătură  пишање  pișatură (mn. pișaturĭ) [akc. pișatură] (i. ž.) — <i>pišanje, uriniranjei> ◊ s-a bulnavit muoșu, șă are tare nakaz ku pișatura — <i>razboleo se čiča, i ima težak problem sa pišanjemi> ♦ var. pișat [Por.] ∞ pișa   [Vidi]

2602  pișļagă  pișleag  чеп  pișļagă (mn. pișļaźe) [akc. pișļagă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) <i>čep; spojnicai> ◊ pișļagă ĭe śiep or pană đi ļiemn, đi întarit înkeĭaturiļi, or đi astupat găuriļi — <i>„pišljaga” je drveni čep ili klin, za učvršćivanje spojeva, ili začepljivanje rupai> ◊ pișļaga s-a pus ka ļigatura întra naplaț la ruata đi kar — <i>„pišljaga” se stavljala kao spojnica između naplataka kolskog točkai> ◊ pișļagă a pus pinteri întra doă dauoź, la fundu vasuluĭ, să nu fugă dauoźiļi pi supt śerk — <i>„pišljagu” su stavljali pinteri između dve doge na dnu suda, da se doge ne smiču ispod obručai> (Tanda) ◊ ku pișļeź miś s-a astupat găurļi fakuće đi karĭeț în vas đi ļiemn — <i>sa malim „pišljagama” začepljivane su rupe, napravljene od crvotoka u drvenim sudovimai> ♦ sin. șîp [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

5131  pîkaļi  păcăli  насамарити  pîkaļi (ĭuo pîkaļesk, ĭel pîkaļiașće) [akc. pîkaļi] (gl. p.) — <i>nasamariti, prevaritii> ◊ l-a pîkaļit șî l-a înśelat ka pi ńima pi lume — <i>nasamario ga je i prevario kao nikog na svetui> [Por.]   [Vidi]

4874  pîkatuos  păcătos  грешан  pîkatuos1 (pîkatuosă) (mn. pîkatuoș, pîkatuasă) [akc. pîkatuos] (prid.) — (o moralu) <i>grešani> ◊ pîkatuos ĭe uom kare faśe pakaturĭ — <i>grešan je čovek koji čini grehovei> ◊ pupi spomîntă lumĭa kă uamiń pîkatuoș pi lumĭa-ĭa sa duk în ĭad — <i>popovi plaše ljude da grešan čovek na onome svetu ide u pakaoi> [Por.] ∞ pakat  [Vidi]

4875  pîkatuos  păcătos  грешник  pîkatuos2 (mn. pîkatuoș) [akc. pîkatuos] (i. m.) — (o moralu) <i>grešniki> ◊ pîkatuosu ĭe uom kare are pakaće, kare faśe rîaļe la lume — <i>grešnik je čovek koji ima grehove, koji čini zla ljudimai> [Por.] ∞ pakat  [Vidi]

46  pîklă  pâclă  магла  pîklă (mn. pîkļе) [akc. pîklă] (i. ž.) [met.] (zast.) <i>— magla, sumaglica, izmaglicai> ◊ s-a pus o pîrdańikă đi pîklă, nu vĭeḑ înainća uoki ńimika — <i>pala je neka prokleta magla, ništa pred okom ne vidiši> [Por.]   [Vidi]

1453  pîl!  pâl  лепет (оном.)  pîl! (uzv.) — (onom.) (ornit.) <i>reč kojom se imitira lepet krilai> ◊ pasîrĭa ma vaḑu, șî „pîl-pîl” đin îăripĭ șî sa dusă — <i>ptica me je videla, pa „pl-pl” krilima i odei> ♦ var. pîlp! [Por.]  [Vidi]

5954  pîlariĭa șărpeluĭ  pălăria șarpelui  сунчаница  pîlariĭa șărpeluĭ [akc. pîlariĭa șărpeluĭ] (sint.) — (mik.) <i>sunčanica, gljiva (<i>Lepiota procera)i>i> ◊ pîlariĭa șărpeluĭ sa kunuașće pi un ińel kare are pi kuadă, la un źeĭśt supt pîlariĭe — <i>sunčanica se poznaje po prstenu koji ima na dršci, na jedan prst ispod šeširićai> ◊ pîlariĭa șărpeluĭ ĭe śuparkă mînkatuare kare dă pin frunḑă, kaḑută pi marźińiļi lu ogașăļe munțășć, da sa puaće gasî șă pi ļivĭeḑ — <i>sunčanica je jestiva gljiva koja raste u opalom lišću na obalama planinskih potoka, a može se naći i na livadamai> ◊ pîlariĭa șărpeluĭ đi pi lînga ogașă, mult ĭe măĭ dulśe đi kît a đi pi ļivĭeḑ — <i>sunčanica sa potoka mnogo je slađa od one sa livadai> ◊ pîlariĭa șărpeluĭ — <i>„zmijin šešir”i> [Por.]  [Vidi]

5955  pîlariĭe  pălărie  шешир  pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — <i>šeširi> ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — <i>šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimii> ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — <i>šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoši> ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — <i>običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojinei> [Por.]  [Vidi]

2104  pîlk  pâlc  јато  pîlk (mn. pîlkurĭ) [akc. pîlk] (i. s.) —<i> jato, gomila, skupi> ◊ a zburat un pîlk đi śuara, șî sa slubaḑî în aratură — <i>poletelo je jato vrana, i spustilo se na oranicui> ♦ var. pîlg (Tanda) ♦ sin. gramadă, spuḑă [Por.] ♦ dij. var. pîlg [Crn.]  [Vidi]

5074  pîńa uoilor  părăluță  бела рада  pîńa uoilor [akc. pîńa uoilor] (sint.) — (bot.) <i>bela rada (Bellis perennis)i> ◊ pîńa uoilor ĭe buĭađe đi ļivađe, ku fluarĭa albă șî mižluoku galbin — <i>bela rada je livadska biljka sa belim cvetom i žutim središtemi> ◊ đin pîńa uoilor fĭaćiļi a-mpļećit kunună ș-a duso în kap pi la Sînźorḑ — <i>od bele rade devojčie su plele venac i nosile ga na glavi oko Đurđevdanai> [Por.] ∞ pîńe  [Vidi]

5073  pîńe  pâine  хлеб  pîńe (mn. pîń) [akc. pîńe] (i. ž.) — (nutr.) <i>hleb; pogačai> ◊ pîńa sa faśe đin fańină đi grîu, da đimult s-a fakut șî đi sakară șî uorḑ — <i>hleb se pravi od pšeničnog brašna, a nekad se pravio i od raži i ječmai> ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a mînkat đes pîńe, n-a fuost grîu șî pîńa s-a plumađit numa pi la prazńiśe șî la pomĭeń — <i>stari Vlasi nisu često jeli hleb, žita nije bilo i hleb se mesio samo za slave i daćei> ◊ dupa grîu đi prazńik lumĭa đin Poreśa s-a dus pi piśuare la Kraĭna ș-a dus grîu în trășć pi șîaļe — <i>po žito za slavu ljudi su išli peške u Krajinu, i donosili žito u torbama na leđimai> ◊ pîńa s-a kuopt în śirińe la kamin, da kînd a trăbuit măĭ mult, s-a kuopt la koptuorĭ — <i>hleb se pekao u crepulji na kaminu, a kad je trebalo više, pekao se u hlebnoj pećii> ◊ bun ka pîńa — <i>dobar kao hlebi> ◊ fańină đi pîńe — <i>hlebno brašnoi> [Por.] ♦ dij. var. pîĭneipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. pi [Buf.]  [Vidi]

47  pîraulă  paraulă  курва  pîraulă (mn. pîrauļ) [akc. pîraulă] (i. ž.) (pej.) — <i>kurva, žena lakog moralai> ◊ pîraula ĭe kurveșćină, muĭare đi pi drumol mare; nare ńiś un lukru, mĭarźe đi la uom la uom — <i>paraula je kurvetina, uličarka, bez ikakvog posla; ide od čoveka do čovekai> [Por.]   [Vidi]

5472  pîrluog  pârlog  парлог  pîrluog (mn. pîrluaźe) [akc. pîrluog] (i. m.) — (agr.) <i>parlogi> ◊ pîrluog ĭe luok lasat să ođińaskă un an đi ḑîļe ńiarat, or lasat đi tuot, kî n-are kare să-l lukre — <i>parlog je njiva ostavljena godinu dana da odmori nepoorana, ili napuštena sasvim jer nema ko da je obrađujei> ♦ var. pîrluagă ♦ var. pîrlag (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5319  pîrļi  pârli  опрљити  pîrļi (ĭuo pîrļesk, ĭel pîrļiașće) [akc. pîrļi] (gl. p. ref.) — <i>oprljiti, osmuditi; spalitii> ◊ a șaḑut apruape đi fuok, șî s-a pîrļit pi o parće koźa bińe — <i>sedeo je blizu vatre i oprlio je jednu stranu prilično dobroi> ♦ sin. arđe [Por.]  [Vidi]

2680  pîrpak  pălpag  полуга  pîrpak (mn. pîrpaśe) [akc. pîrpak] (i. s.) — <i>poluga,i> <i>motka,i> <i><i>tojaga; palijai>i> ◊ pîrpak ĭe o palugă đi ļiemn skurtă șî gruasă, ku kare s-a-npiđekat karu đi vaś, kînd a mĭers înkarkat pi stîrmină — <i>prpak je kraća i jača motka kojom su se zaprežna kola kočila na nizbrdicii> ◊ kînd vrĭeĭ s-înpĭađiś karu, pîrpaku ăl petrĭeś pin spiță lu ruoțîļi đi-napuoĭ, bîrabar ku uosiĭa, șă-l ļieź ku sfuara să nu piśe — <i>kad hoćeš da zakočiš kola, prpak gurneš kroz spice zadnjih točkova, uporedo sa osovinom, i vežeš ga konopcem da ne spadnei> ◊ ku pîrpak ć-ažuț kînd trăbe să mișć đin luok śuava grĭeu — <i>prpakom se pomažeš kada treba da pomeriš s mesta nešto teškoi> ◊ đin patru krĭenź ļegaće la vîr șă pusă pista porkuoń, sa faśe pîrpak kare țîńe porkuońu să nu-l sprînžaskă vîntu — <i>od čeiri grane vezane na vrhu i stavljene preko stoga, pravi se lemez koji drži stog da ga ne rasturi vetari>[Por.] ◊ pîrpaku a fuost un fĭeļ đe pĭađikă bătrîńaskă đe karu đe viće — <i>prpak je bila jedna vrsta starinske kočnice za zaprežna kolai> (Bučje) [Crn.] ◊ pîrpak ĭe śumag mare ku kare puoț să baț śe vrĭeĭ — <i>prpak je velika motka sa kojom možeš da mlatiš šta hoćeši> (Debeli Lug) [GPek] ♦ var. părtak ♦ sin. dorîngă, palugă, par, pîrg, pražînă, śumag [Por.]   [Vidi]

2221  pîrporiță  pârpăriţă  паприца  pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) <i>papricai> 1. <i>drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretenai> ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatra — <i>paprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kameni> ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — <i>paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jačei> (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. <i>korice, drveni žljeb ispod vodeničnog košai> ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — <i>paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamenai> (Tanda) [Por.] ∞ muară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3717  pîrpur  purpură  осип  pîrpur (mn. pîrpure) [akc. pîrpur] (i. s.) — (med.) <i>osip, koprivnjača (Urticaria)i> ◊ kopilu s-a umplut đi pîrpur pi mîń, șî numa sa skarpină una-ntruuna, kî sa vaĭtă kă-l manînkă — <i>dete je puno osipa po rukama, i samo se češe neprestano, jer se žali da ga svrbii> ♦ sin. bluož [Por.]  [Vidi]

2380  pîrś  pârci  оплазина  pîrś1 (mn. pîrśurĭ) [akc. pîrś] (i. m.) — <i>oplazinai> ◊ pîrś sa faśe la aratură kănd ĭe pomîntu tare, da plugarĭu n-are țăpeńiĭe să țînă la kuarńe kum trăabe, șî plugu sîare đin brĭazdă ka pîrśu, ș-o șļingă đin brĭazdă đi vrun paș-duoĭ ramîńe ńiarată — <i>oplazina nastaje na oranju kada je zemlja tvrda, a orač nema snagu da vodi plug kako valja, pa plug iskače iz brazde kao jarac, i jedan deo brazde od korak-dva ostaje nepoorani> [Por.]  [Vidi]

3249  pîrvaļiĭe  curte  двориште  pîrvaļiĭe (mn. pîrvaļiĭ) [akc. pîrvaļiĭe] (i. ž.) — <i>dvorištei> ◊ pîrvaļiĭe ĭe luok đinainća kășî, îngrađit, or ńingrađit — <i>dvorište je prostor ispred kuće, ograđen ili neograđeni> ♦ sin. avļiĭe, traușă [Por.] ♦ dij. sin. bătătură [Kmp.] ∞ avļiĭe  [Vidi]

3008  pîrviță  frunte  првенац  pîrviță (mn. pîrviță) [akc. pîrviță] (i. ž.) — <i>prvenac, prva rakija koja potekne iz kazanai> ◊ pîrviță ĭe rakiĭa-ĭa kare kure măĭ întîń kînd pļakă kazanu — <i>prvenac je ona rakija koja prva potekne kada krene kazani> ◊ pîrviță ĭe tare ka otraoa, nu sa bĭa numa sa lasă să kure în źuban, kă dupa kîta vrĭame înśiape să mĭargă rakiĭa măĭ muaļe, pă ĭa sa muaĭe — <i>prvica je jaka kao otrov, ne pije se nego se pušta da curi u džban, jer iza nje počne da teče mekša rakija, pa se ona ublažii> [Por.] ♦ dij. var. pîrveńak (Topla) [Crn.] ∞ rakiu  [Vidi]

5128  pîržî  prăji  пржити  pîržî (ĭuo pîržăsk, ĭel pîržașće) [akc. pîržî](gl. p. ref.) — <i>pržiti; zapržitii> ◊ vara uomu, lukrînd în kîmp, sa pîržîașće la suare tota ḑîua — <i>leto se čovek, radeći u polju, prži na suncu po ceo dani> ◊ akuma a pîržît la tuoț lukratuorĭ kîći doă uauă, da đi prînḑ o să ļi pîržaskă ḑamă đi varḑă ku karńe — <i>sada je ispržila za svakog radnika po dva jaja, a za ručak će im zapržiti čorbu od kupusa s mesomi> [Por.]  [Vidi]

5127  pîržîtură  prăjitură  запршка  pîržîtură (mn. pîržîturĭ) [akc. pîržîtură] (i. ž.) — (nutr.) <i>zaprškai> ◊ ku pîržîtura sa gaćașće ļegumĭa — <i>zaprškom se gotovi jeloi> ◊ pîržîtura sa faśe đin śapă, fańină șî piparkă aļină — <i>zaprška se pravi od luka, brašna i aleve paprikei> [Por.] ∞ pîržî  [Vidi]

5917  pîsaruoĭ  păsăroi  птичурина  pîsaruoĭ (mn. pîsaruaĭe) [akc. pîsaruoĭ] (i. s.) — (rel.) <i>ptičurina, pasaroji> ◊ pîsaruoĭ ĭe pasîrĭe ńagră ku ćuoku đi fĭer, kare sîare la-l muort pi drumu đi raĭ — <i>pasaroj je crna ptica sa gvozdenim kljunom, koja napada pokojnika na putu za raji> ◊ în pîsaruoĭ s-a profak aĭ muorț kare a murit ńibućeḑaț, dupa iĭ kopiĭ lupadaț, șî insă lu kare ńima nu dă đi pomană — <i>u pasaroje se pretvaraju oni koji su umrli nekršteni, zatim pobačena deca, i osobe kojima niko ne daje pomanei> ◊ đi sî nu spomînće pĭ-al muort, la păsîrĭ ńagre în Porĭeśa sa dă kolak đi pomană, adîns fakut ’đi pîsaruoĭ’ — <i>da ne bi plašili pokojnika, crnim pticama se u Poreču na pomanama namenjuje kolač, posebno napravljen ’za pasaroje’i> ◊ kolaku đi pîsaruoĭ ĭe fakut đin šapće boboluașă fara ńiś un sămn pi ĭaļe — <i>kolač za ’pasaroje’ sastoji se od sedam kuglica, bez ikakvih šara na njimai> ◊ kolaku ’đi pîsaruoĭ’ kînd sa dă đi pomană, nu sa dă la ńima-n mînă, numa sa lapîdă pista kap în traușă, să-l manînśe kîńi or gaińiļi — <i>kolač ’za pasaroje’ kad se namenjuje, ne daje se nikom u ruke, nego se baca preko glave u dvorište, da ga pojedu psi ili kokoškei> ♦ var. păsaruoĭ [Por.] ∞ pasîre  [Vidi]

4258  pîșļa  pâșlea  северац  pîșļa [akc. pîșļa] (i. m.) — <i>severaci> ◊ pîșļa ĭe în Mlaoa vînt kare baće dă la întuńerik — <i>pišlja je u Mlavi vetar koji duva sa severai> ◊ pîșļa ĭe un vînt dă kare îngĭață ińima în uom dă ĭeal — <i>pišlja je vetar od koga se ledi srce u čovekui> ◊ kînd baće pîșļa șuiră krĭanźiļi în ļemn — <i>kad duva pišlja sviraju grane na drvetui> ♦ sin. dunărĭanțu [Mlava] ♦ dij. sin. đi țîganu [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

24  pîtpalak  liliac  слепи миш  pîtpalak2 (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) <i>slepi miš (Plecotus auritus, Nyctalus noctula)i> ◊ pîtpalaśi traĭesk pin pĭeșćire, ḑîua duorm da sara ĭasă șî zbuara să prindă mușć — <i>slepi miševi žive po pećinama, danju spavaju a uveče izlaze i lete da hvataju mušice (Rudna Glava, Crnajka)i> [Por.] up. iļiļak, potrńiśe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5136  pîșkovi  pâșcăvi  гњити  pîșkovi (ĭuo ma pîșkovĭesk, ĭel sa pîșkovĭașće) [akc. pîșkovi] (gl. p. ref.) — (o voću) <i>gnjiti, omekšavati usled prezrevanjai> ◊ puamiļi sa pîșkovĭesk kînd sa muaĭe kî sa kuok prĭamult în ļemn — <i>voće ugnjili i smekša kad predugo zri na drvetui> ◊ pruńi sînt pļiń đi pruńe pîșkoviće, kă n-avut kare să ļi aduńe — <i>šljivar je pun gnjilih šljiva, jer nije imao ko da ih sakupii> [Por.] ∞ pîșku  [Vidi]

5137  pîșkovit  pâșcăvit  гњио  pîșkovit (pîșkovi) (mn. pîșkoviț, pîșkoviće) [akc. pîșkovit] (prid.) — (o voću) <i>gnjioi> ◊ s-a dus ku puame pîșkoviće la piĭaț, șă n-a vindut ńimika — <i>otišao je na pijac sa gnjilim voćem, i nije prodao ništai> [Por.] ∞ pîșku  [Vidi]

5138  pîșku  cufureală  пролив  pîșku (mn. pîșkurĭ) [akc. pîșku] (i. m.) — (med.)(zast.) <i>prolivi> ◊ l-a lovit pîșku, șî sa duśe în ișîtuare pintru ĭel una-ntru-una — <i>dobio je proliv, i ide u nužnik poradi sebe svaki časi> ♦ sin. kufurĭală, kîkalare ♦ var. pîșka (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5724  pîșļaće  pâș  пух  pîșļaće (mn. pîșļeț) [akc. pîșļaće] (i. m.) — (zoo.) <i>puh (Glis glis)i> ◊ pîșļaćiļi ĭe o žuavină padurĭaļńikă śe samînă la șobuol ku kuada ka vîrveriță — <i>puh je šumska životinja koja liči na pacova sa repom vevericei> ◊ pîșļaćiļi faśe kuĭb în ļemn — <i>puh se gnezdi na drvetui> ◊ pîșļaćiļi ĭe žuavină nopțaskă, ka șî ćușu — <i>puh je noćna životinja, kao i sovai> ◊ pîșļețî sa arańesk ku puĭ đi pasîrĭ, ku mugur, ku samînțîșu buĭeḑîlor, ku puame sîrbaćiśe — <i>puhovi se hrane mladuncima ptica, pupoljcima, semenjem biljaka, divljim voćkamai> ◊ pîșļaćiļi faśe în tuot fĭeļu — <i>puh se ogašava na razne načinei> ◊ fakînd kimîta ka pîșļaćiļi, Sîrbi a rîźîļit Rumîńi, zberînd dupa iĭ ’Vla-Vla-pîș-pîș!’, pintru śe Rumîńi întođeuna s-a batut ku iĭ — <i>imitirajući puhove, Srbi su se sprdali sa Vlasima, vičući za njima ’Vla-Vla-piš-piš!’, zbog čega bi se Vlasi redovno potukli sa njimai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2679  pĭađikă  piedică  кочница  pĭađi (mn. pĭađiś) [akc. pĭađikă] (i. ž.) — 1. (tehn.) <i>kočnicai> ◊ nu kućeḑ sî mĭerź ku karu pi rîpiļi nuaștre, dakă n-aĭ sprimită vro pĭađikă — <i>ne možeš da ideš kolima po našim vrletima, ako nemaš spremnu neku kočnicui> ◊ pĭađikă la kar đi vaś a fuost đemult: pîrpak, pivă șî prenț — <i>kočnice na volovskim kolima nekada su bile: prečka, piva i prenci> 2. <i>zapletkai> ◊ pĭađikă ĭe kînd tu mĭerź, or aļerź, da vrunu ăț puńe piśuoru, șă tu daĭ în piśuoru luĭ șă kaḑ în kurișkapće — <i>zapletka j kada ti ideš, ili trčiš, a neko ti podmetne nogu, pa ti udariš u nju i padneš naglavačkei> ♦ up. pi, pîrpak, prenț, oprituare [Por.] ∞ împiđeka  [Vidi]

600  pĭaļe  piele  кожа  pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. <i>koža (kod ljudi i životinja) i> ◊ đizbrakat în pĭaļe — <i>go, nagi> ◊ ud pîn-la pĭaļe — <i>mokar do kožei> ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — <i>naborala mu se kožai> ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — <i>pocrvenela ti je koža od suncai> ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — <i>koža za gajdei> ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — <i>na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća kožai> 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — <i>ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propaoi> ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — <i>podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicui> ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — <i>od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobroi> ◊ ći manînkă pĭaļa — <i>svrbi te koža: hoćeš batinei> ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — <i>krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočioi> ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — <i>„dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslui> (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — <i>debelokožaci> ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — <i>Dete, grom ti spalio kožicu!i> [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — <i>suva kožai> ◊ pťeļa ďe pork — <i>svinjska kožai> ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) <i>ostao je go, osiromašio jei> [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5481  pĭarđe  pierde  губити  pĭarđe (ĭuo pĭerđ, ĭel pĭarđe) [akc. pĭarđe](gl. p. ref.) — <i>gubiti, izgubitii> ◊ tare bun păkurarĭ nu pĭarđe uoiļi đin uokĭ pista tota ḑîua — <i>jako dobar pastir ne gubi iz vida ovce preko celog danai> ◊ muoșu a fîntîrezît, kîć-o dată atîta sa pĭarđe đi nu șćiĭe ńimika đi ĭel — <iiča je izlapeo, ponekad se toliko gubi da ništa ne zna o sebii> ♦ var. perđa [Por.]   [Vidi]

5285  pĭarsîk  persic  бресква, дрво  pĭarsîk (mn. pĭarsîś) [akc. pĭarsîk] (i. m.) — (bot.) <i>breskva, drvo; šeftelija (Prunus persica)i> ◊ pĭarsîku al batrîn a fuost ļemn slab, mik, supțîre, dakă n-avut rîveńală đestulă, ĭut s-a uskat — <i>naša stara breskva bila je slabo drvo, nisko, tanko, ako nije imalo dovoljno vlage, brzo se sušiloi> [Por.]  [Vidi]

5286  pĭarsîkă  persică  бресква, плод  pĭarsîkă (mn. pĭarsîśe) [akc. pĭarsîkă] (i. ž.) — (bot.) <i>breskva, plodi> ◊ puama lu pĭarsîka nuastră a batrînă a fuost mikă, galbină șî flokuasă, ama dulśe ka mńarĭa — <i>plod naše stare breskve bio je mali, žut i dlakav, ali sladak kao medi> [Por.] ∞ pĭarsîk  [Vidi]

50  pĭată  pată  пега  pĭată (mn. pĭaće) [akc. pĭată] (i. ž.) <i>— pega, mrljai> ◊ pi firĭa iĭ ĭe pĭată lînga pĭată — <i>na njenom licu je pega do pegei> [Por.] ♦ dij. var. pată [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3219  pĭenđiră  fereastră  прозор  pĭenđi (mn. pĭenđi) [akc. pĭeiră] (i. ž.) — <i>prozori> ◊ đișkiđe pĭenđira sî ĭasă fumu đin kasă — <i>otvori prozor da izađe dim iz kućei> ◊ înkiđe pĭenđira sî nu să baźe bîzîĺi în luntru — <i>zatvori prozor da ne uđu muve unutrai> [Crn.] ♦ dij. sin. ferĭastă [Por.] ♦ dij. sin. ğam [Kmp.] ∞ ferĭastă  [Vidi]

5259  pĭepin  pepene  диња  pĭepin (mn. pĭepiń) [akc. pĭepin] (i. m.) — (bot.) <i>dinja (<i>Cucumis meloi>)i> ◊ pĭepinu ĭe un duļaće ku kuaža rîpată șî ku mńeḑu galbin, dulśe ka mńarĭa — <i>dinja je dulek sa rapavom korom i žutim mesom, slatkim kao medi> ♦ var. pĭapin (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

6086  pĭept  piept  груди  pĭept (mn. pĭepturĭ) [akc. pĭept] (i. s.) — (anat.) <i>grudii> ◊ pĭeptu ĭe parća đinainće alu trupu uomuluĭ, đi la gît pănă la burik — <i>grudi su prednja strana čovekovog trupa, od grla do pupkai> ◊ (izr.) ma duare în pĭept — <i>bole me grudii> ◊ (izr.) ma astupă în pĭept — <i>steže me u grudimai> ◊ ma îngaură în pĭept — <i>probada me u grudimai> ◊ muĭarĭa la pĭept are țîță — <i>žena na grudima ima sisei> [Por.]  [Vidi]

5224  pĭeptar  peptar  пуловер  pĭeptar (mn. pĭeptarĭ) [akc. pĭeptar] (i. m.) — <i>prsluk, pulovari> ◊ pĭeptar ĭe țuală barbațîaskă, fara mîńiś, astrukă numa pĭeptu șî șîaļiļi — <i>pulover je muški haljetak bez rukava, koji pokriva samo grudi i leđai> ♦ up. điemper [Por.] ∞ pĭept  [Vidi]

5482  pĭerdut  perdut  изгубљен  pĭerdut (pĭerdută) (mn. pĭerduț, pĭerduće) [akc. pĭerdut] (prid.) — <i>izgubljeni> ◊ vrĭame pĭerdută điźaba — <i>vreme izgubljeno uzaludi> ◊ uom pĭerdut — <i>izgubljen čoveki> ◊ pîkurarĭu adurmit, da uoĭļi s-a pĭerdut în padurĭe — <i>čobanin je zaspao, a ovce su se izgubile u šumii> [Por.] ∞ pĭarđe  [Vidi]

5483  pĭerđală  pierdere  губљење  pĭerđală (mn. pĭerđaļe) [akc. pĭerđală] (i. ž.) — <i>gubljenje, nestajanje; gubitaki> ◊ kînd mîń vićiļi đinđeparće la bîlś, aĭ mare pĭerđală la kîntarĭ, kî ĭaļe slabĭesk kînd mĭerg mult — <i>kad teraš stoku izdaleka na vašar, imaš veliko gubljenje na meri, jer stoka slabi kad dugo hodai> ♦ var. perđală ♦ var. pĭerđare [Por.] ∞ pĭarđe  [Vidi]

3564  pĭeșkarĭ  pescar  рибар  pĭeșkarĭ (mn. pĭeșkarĭ) [akc. pĭeșkarĭ] (i. m.) — (iht.) <i>ribar, ribolovaci> ◊ pĭeșkari aĭ batrîń n-a șćut đi ungiță, pĭeșći pi rîu a prins ku mîńiļi, ș-aĭa măĭ đes a fakut kopiĭi — <i>stari ribolovci nisu znali za udicu, ribe su na reci lovili rukama, i to su najčešće činila decai> ◊ kînd a trăbuit pĭeșć măĭ mulț, kum a fuost đi prazńiku đi puost, atunśa s-a dus aĭ batrîń dupa pĭeșć, ș-aĭa nuapća — <i>kada je trebalo više ribe, kao za posne slave, onda su u rubolov odlazili stariji, i to noćui> [Por.] ∞ pĭașće  [Vidi]

4824  pĭeśină  pecie  кртина  pĭeśi (mn. pĭeśiń) [akc. pĭeśină] (i. ž.) — (anat.) <i>krtinai> ◊ pĭeśină ĭe karńe fara ńiśun uos, șî fara slańină — <i>krtina je meso bez kostiju i bez slaninei> ◊ puorśi kare a țînut aĭ batrîń, s-a arańit în padurĭe, șî kînd s-angrașat, avut numa pĭeśină ćistîtă — <i>svinje koje su držali naši stari, hranile su se u šumi i kad su se gojile, imale su samo čistu krtinui> ♦ supr. slańi [Por.] ♦ dij. var. pečiĭeipikovo) [Tim.]  [Vidi]

5856  plaći  plăti  платити  plaći (ĭuo plaćesk, ĭel plaćiașće) [akc. plaći] (gl. p. ref.) — <i>platitii> ◊ prĭaskump l-a plaćit — <i>preskupo ga je platioi> ◊ n-avut bań să plaćaskă tuaće dătoriĭ — <i>nije imao pare da plati sve dugovei> [Por.]   [Vidi]

5858  plaćit  plătit  плаћен  plaćit (plaći) (mn. plaćiț, plaćiće) [akc. plaćit] (prid.) — <i>plaćen, isplaćeni> ◊ lukro-la nuĭe bun plaćit — <i>taj posao nije dobro plaćeni> ◊ tuot śe ĭe ļegat đi pomana muortuluĭ, trăbe să fiĭe plaćit — <i>sve što je vezano za pokojnikovu daću treba da bude plaćenoi> [Por.] ∞ plaći  [Vidi]

6196  plak  plac  укус  plak (mn. plakurĭ) [akc. plak] (i. s.) — <i>ukus, sviđanje, dopadanje; voljai> ◊ ĭ-a fuost tare drag đi ĭa, șî-n tođeuna ĭ-a kumparat țuaļe pi plaku iĭ — <i>mnogo ju je voleo, i uvek joj je kupovao odeću po njenom ukusui> ◊ nu l-a lasat parințî sî fakă tuot pi plaku luĭ — <i>nisu ga puštali roditelji da čini sve po svojoj voljii> [Por.] ∞ plaśa  [Vidi]

3586  plastă  plastă  склон  plastă (mn. plășć) [akc. plastă] (i. ž.) — <i>sklon, deo tora pod kojim se sklanjaju ovcei> ◊ plastă ĭe luok în strungă kare ĭe austrukat ku tobļe kostîșaće, astrukaće ku paĭe, fĭarigă or pomînt șă propćiće ku źamińe măĭ gruasă — <i>sklon je mesto u ogradi obora koje je natkriljeno iskošenim cepanicama, pokrivenim slamom, papratom ili zemljom i poduprtim podebljim račvamai> ◊ plasta ĭe đeșkisă kă uoĭļi au lînă șî puot durmĭa șî-n zapadă — <i>sklon je otvoren jer ovce imaju vunu i mogu spavati i u snegui> ♦ up. strungă, obuor [Por.]  [Vidi]

4151  plaśintă  plăcintă  плачинта  plaśintă (mn. plaśi) [akc. plaśintă] (i. ž.) — (nutr.) <i>plačinta, pita sa sirom i jajimai> ◊ plaśinta ĭe mare dulśață alu rumîń — <i>plačinta je velika vlaška poslasticai> ◊ plaśinta sa faśe đin aluvat ku uauă șî ku brînḑă — <i>plačinta se pravi od testa, jaja i sirai> ◊ aluvatu đi plaśintă sa plumađașće pi fund șî ku sulu sa înćinźe în fuaĭe — <i>testo za plačinte se mesi na loparu i oklagijom razvlači u listi> ◊ într-o strakină sa sparg uauă șî sa zdrumikă brînḑă șî sa mĭastîkă ku ļingura sî sa fakă kufîrțău — <i>u jednu panicu razbiju se jaja i zdrobi sira i pomeša se kašikom da se napravi nadevi> ◊ fuaĭa đi aluvat, înćinsă pi fund đi plaśintă, sa mînžîașće ku kufîrțău, șî sa-npîatură în șasă kuolțurĭ — <i>list testa razvučenog na loparu za plačintu, premaže se nadevom, i preklopi u šestougaoniki> ◊ plaśinta sa friźe ĭn ćigańe — <i>plačinta se prži u tiganjui> ◊ tuoț rumîńi fak plaśinț la Sîmbîta lu Lazîr, kă krĭed kă Lazîr-ăla a fuost vrun kopil kare a murit đi duoru lu plaśinț — <i>svi Vlasi spremaju plačinte za Lazarevu subotu, jer veruju da je taj Lazar bio neko dete koje je umrlo od želje za plačintamai> ◊ kînd guod sa-ntîńit ibuomńiśi, ibuomńika la ubuomńiku iĭ ĭ-a fakut plaśinț șî ĭ-a fript puĭu — <i>kad god su se sastajali ljubavnici, ljubavnica bi svom ljubavniku spremila plačinte i ispržila pilei> [Por.]  [Vidi]

5857  plată  plată  плата  plată (mn. plăț) [akc. plată] (i. ž.) — <i>plata, nagrada, naknada; primanjei> ◊ lukră puțîn, da are plată mare — <i>radi malo, a ima veliku platui> ◊ lukratuori primĭesk plata la lună — <i>radnici primaju platu mesečnoi> [Por.] ∞ plaći  [Vidi]

4971  pleĭvaz  plaivas  оловка  pleĭvaz (mn. pleĭvază) [akc. pleĭvaz] (i. s.) — <i>olovka, pisaljkai> ◊ kînd nuoĭ am mĭers la șkuală, n-avut șkolari ńiś pleĭvază ńiś svĭeske, numa a skîržîĭat ku pisaļka pi tabļiță — <i>kad smo mi išli u školu, đaci nisu imali ni sveske ni olovke, nego su škrabali pisaljkom po tablicii> [Por.]   [Vidi]

5072  ploiță  ploiță  кишица  ploiță (mn. ploiț) [akc. ploiță] (i. ž.) — (demin.) <i>kišica, sitna ili slaba kišai> ◊ đi źaba lumĭa așćetat pluaĭe, đață numa o ploiță ku doĭ-triĭ struopĭ, șî alta ńimika — <i>uzalud su ljudi čekali kišu, udarila je samo jedna kišica sa dve-tri kapi, i ništa vișei> [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

5069  ploĭa  ploua  кишити  ploĭa (ĭuo pluoĭ, ĭel pluaĭe) [akc. ploĭa] (gl.) — <i>kišiti, padati kao kišai> ◊ dakă nu va ploĭa măĭ îndată, o sî sa ușće tuot — <i>ako ne bude skoro padala kiša, sve će se osušitii> ◊ pluaĭe ka kînd tuorń ku gaļata — <i>kiša lije kao iz kablai> ◊ pluaĭe maruntă — <i>sitna kišai> ♦ (demin.) ploiță — <i>kišicai> ♦ (augm.) ploĭuoń — <i>kišurinai> [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

5071  ploĭuoń  ploion  кишурина  ploĭuoń (mn. ploĭuańe) [akc. ploĭuoń] (i. s.) — (augm.) <i>kišurinai> ◊ bun kă ploĭuońo-sta a țînut puțîn, a trekut ĭuta șî n-a fakut mare șćetă la bukaće — <i>dobro je da je ova kišurina kratko trajala, brzo je prošla i nije nanela veliku štetu usevimai> ♦ sin. sudom [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

5068  pluaĭe  ploaie  киша  pluaĭe (mn. pluoĭ) [akc. pluaĭe] (i. ž.) — <i>kišai> ◊ pluaĭa ĭe apă kare kađe đin nuvirĭ în fuarmă đi pikurĭ — <i>kiša je voda koja pada iz oblaka u vidu kapljicai> ◊ pluaĭa adapă pomîntu sî krĭaskă buĭeḑîļi — <i>kiša natapa zemlju da rastu biljkei> ◊ ĭastă doa fĭelurĭ đi pluaĭe: a bună, șî a rîa, a rîa vińe ku vînt șî trăsńiće, șî faśe pouađe marĭ — <i>ima dve vrste kiše: dobra i loša, ova loša dolazi sa vetrom i gromovima, i pravi velike poplavei> (Tanda) [Por.]  [Vidi]

749  plug  plug  плуг  plug (mn. plugurĭ) (i. m.) — <i>plug, oruđe za oranje zemljei> ◊ plug đi fĭer — <i>gvozdeni plugi> ◊ plug ku grinđeĭ đi ļiemn — <i>plug sa drvenim gredeljemi> ◊ plug ku ruoț — <i>plug sa točkovimai> ◊ plug đi arat pi o parće — <i>plug sa jednim raonikomi> ◊ plug ku duauă pîărț, plug obrăț — <i>plug sa dva raonika, plug obrtači> ◊ plug obrăț avut numa găzdoćińi — <i>plug obrtač imali su samo bogatašii> ◊ plug đi prașît — <i>plug za preoravanje zemlje između redova posejanih biljaka; plug prašači> ◊ kînd daĭ la kukuruḑ ku plugu đi prașît, nu să sapă pintra rîndurĭ — <i>kad koristiš plug prašač, ne treba da se kopa između redovai> ◊ đi fakut mușuruoń la kukuruḑ, la plugu đi prașît sî pun kormańe — <i>za ogrtanje kukuruza, na plugu prašaču postavljaju se metalna krilcai> ◊ plug đi zapadă — <i>plug sa raonikom za čišćenje snega na putevimai> ◊ saćańi a rîńit drumu ku plugu đi zapadă — <i>meštani su očistili put plugom za snegi> [Crn.] ◊ atîta am fuost đi saraś, đi ńiś plug n-am avut, l-am luvat înprumut đi la veśiń — <i>toliko smo bili siromašni da ni plug nismo imali, zajmili smo ga od susedai> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

510  plumb  plumb  олово  plumb1 [akc. plumb] (i. m.) — (hem.) 1. <i>olovoi> ◊ plumbu ĭe rău grĭeu, ama ĭe muaļe șî sa topĭașće ļesńe — olovo je teško, ali je meko i lako se topi ◊ đin plumb s-a turnat dramļiĭ đi pușkă la krĭamińe — <i>od olova su se lile dramlije za puške kremenjačei> 2. (fig.) <i>oznaka za tvrdoćui> ◊ s-a-ntărit pîńa ka plumbu — <i>hleb se stvrdnuo kao olovoi> [Kmp.] 3. <i>grudva brašna u kačamakui> ◊ koļașa nuĭe mistakată kalumĭa, pļină ĭe đi plumbĭ — <i>kačamak nije dobro mešan, pun je grudvii> (grudve imaju oblik metka) [Por.]   [Vidi]

4333  plumb  plumb  метак  plumb2 (mn. plumbĭ) [akc. plumb] (i. m.) — (tehn.) <i>metak, projektili> ◊ bugarĭu l-a vaḑut ș-a pokńit, ama ĭel, basama, avut ḑîļe: plumbu numa ĭ-a fiońat pi lînga kap — <i>Bugarin ga je video i opalio, ali on je, valjda, imao dane: metak mu je samo fijuknuo pored glavei> ◊ găuri đi plumbi aĭ ńemțășć ș-akuma sa văd pi parĭețî lu kasa batrînă — <i>rupe od nemačkih metaka i sada se vide na zidovima stare kućei> ♦ sin. gļuonț [Por.]  [Vidi]

3302  pluop  plop  топола  pluop (mn. pluopĭ) [akc. pluop] (i. m.) — (bot.) <i>topola (Populus)i> ◊ pluopu ĭe ļemn înalt, dă pi la luokurĭ ku pomînt marunt — <i>topola je visoko drvo, koje raste na sitnom zemljištui> ◊ pluopu ĭe ļemn muaļe kare sa lukră ļesńe, ș-aĭ batrîń đin ĭel a fakut skamńe, mĭasă, ușă đi kasă, șî măĭ mulće kare-śe — <i>topola je meko drvo koje se lako obrađuje, pa su stari od nje pravili stolice, sofre, vrata za kuću, i mnogo koje šta drugoi> ◊ Poĭana ku pluopĭ — <i>Livada sa topolamai> (top. u Rudnoj Glavai) ◊ pluop trămuratuorĭ — <i>jasikai> ♦ var. plop [Por.]   [Vidi]

5912  pluop ńegru  plop negru  јагњед  pluop ńegru (mn. pluopĭ ńegri) [akc. pluop ńegru] (sint.) — (bot.) <i>jagnjed, crna topola (Populus nigra)i> ◊ pluop ńegru ĭe ļemn tare bun đi fakut postăv, mĭasă, skamńe, zastruź — <i>crna topola je drvo jako dobro za izradu korita, sofri, stolica, slanikai> [Por.] ∞ pluop  [Vidi]

2800  pluop trămuratuorĭ  plop tremurător  јасика  pluop trămuratuorĭ (mn. pluopĭ trămuratuorĭ) [akc. pluop trămuratuorĭ] (sint.) — (bot.) <i>jasika (Populus tremula)i> ◊ pluop trămuratuorĭ ĭe un fĭeļ đi pluop, la kare frunḑa trămură șî la vîntol măĭ slab — <i>jasika je vrsta topole kojoj lišće treperi i na najmanjem vetrui> ♦ up. isîkuva [GPek] ∞ pluop  [Vidi]

4968  pluoskă  ploscă  буклија  pluoskă (mn. pluoșć) [akc. pluoskă] (i. ž.) — <i>buklija, ploskai> ◊ pluoska ĭe vas đi bĭare pļoskanat, đi ļemn or pomînt, ku kare s-a kĭemat guoșći la nuntă — <i>buklija je pljosnati drveni ili zemljani sud za piće, kojim su se gosti pozivali na svadbui> ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đe pļuoșć: đi ļegat pista umăr, đi dus în mînă, ĭastă șă đe stîklă — <i>ima više vrsta ploski: za nošenje preko ramena, za nošenje u ruci, ima i staklenihi> ◊ pluoska guovi — <i>mladina buklijai> ♦ var. pļuoskă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. fedeleș [Tim.] ∞ vas  [Vidi]

5598  pļesńit  plesnit  ударен  pļesńit (pļesńi) (mn. pļesńiț, pļesńiće) [akc. pļesńit] (prid.) — (med.) <i>udaren, ćaknut, blesavi> ◊ uom pļesńit ĭe lovit đi vro buală — <i>blesav čovek je udaren od neke bolestii> ◊ fu kuminće pănă ĭerĭa kopil, da akuma ĭe atîta đi pļesńit đi ńima nu puaće ĭeșî ku ĭel în kîpatîń — <i>beše miran dok je bio dete, a sada je toliko blesav da niko ne može izaći s njim i><i>na kraji> [Por.] ∞ pļesńi  [Vidi]

5962  pļin  plin  пун  in (i) (mn. iń, ińe) [akc. pļin] (prid.) — <i>puni> ◊ saku ĭe pļin đi grîu, șî strîns ļegat la gură să nu sa vĭarsă — <i>džak je pun žita, i čvrsto vezan da se ne prospei> ◊ înga đi mik a fuost pļin đi gîndurĭ rîaļe — <i>još od malena bi je pun loših idejai> ◊ śĭerĭu ĭe pļin đi nuvirĭ ńegri, o să fiĭe pluaĭe îndată — <i>nebo je puno crnih oblaka, biće kiše uskoroi> [Por.]  [Vidi]

5623  pļușći  pleoști  спљоштити  pļușći (ĭuo pļușćiesk, ĭel pļușćiașće) [akc. pļușći] (gl. p. ref.) — <i>spljoštitii> ◊ a trekut ku karu pista troaka ku vin, ș-a pļușćito đi tuot — <i>prešao je kolima preko tkve sa vinom, i spljoštio je skrozi> ♦ sin. turći [Por.]  [Vidi]

4093  poaće  poate  можда  poaće [akc. poaće] (pril.) — <i>moždai> ◊ poaće o fi șî așa, kum ĭel spuńe — <i>možda je i tako kako on kažei> ◊ poaće fi — <i>može bitii> [GPek] ♦ dij. var. puaće ◊ puaće kă nu puaće, kî ĭe batrîn — <i>možda ne može, jer je stari> (Rudna Glava) [Por.] ∞ puća  [Vidi]

5332  Pobražîmĭa  Pobreajen  Преображење  Pobražîmĭa [akc. Pobražîmĭa] (i. ž.) — (kal.) <i>Preobraženjei> ◊ Pobražîmĭa ĭe în tot anu în a noăsprîaśiļa ḑî alu gustarĭ, nu sa mută đin aĭa ḑîuă ńiśkînd — <i>Preobraženje je svake godine devetnaestog dana avgusta, ne menja taj datum nikadi> ◊ la Porbražîmĭa tuot ś-a kreskut or s-a kuopt stă pi stare — <i>na Preobraženje sve što je raslo ili dozrevalo, stoji u mestui> ◊ Pobražîmiļi sînt măĭ grĭa sîrbatuare đi nopîrś, ńiś ața nu sa kućaḑă ļega đi rău luor — <i>Preobraženje je najvažniji zmijski praznik, ni konac se ne sme vezati u strahu od njihi> ◊ Pobražîmiļi sînt ḑîua sfîntă alu alun, kare ĭe nașu nopîrśilor — <i>Preobraženje je sveti dan leske, koja je zmijski kumi> ◊ la Pobražîmĭa sa kuļaźe șî sa đeskîntă aluna voĭńiśaskă, kare apîră uamińi đi plumbĭ șî fîrîmaturĭ — <i>na Preobraženje se bere i priprema vojnički lešnik, koji štiti muškarce od metka i povredai> ♦ var. Pobražîmĭ, Pobražîmiļi [Por.]  [Vidi]

1698  poduabă  podoabă  дроњак  poduabă (poduabe) [akc. poduabă] (i. ž.) — <i>dronjak, iznošeno ili pocepano odeloi> ◊ sa vĭađe kî ĭe sarak, kî mĭarźe înbrakat numa în ńișći poduabe — <i>vidi se da je siromah, jer ide obučen samo u nekakve dronjkei> (Rudna Glava) ◊ poduabă ĭe țuală batrînă, lupadată pi puod — <i>„podoba” je staro odelo, bačeno na tavani> (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3231  pođală  podeală  шинда  pođală (mn. pođaļe) [akc. pođală] (i. ž.) — <iinda, šindrai> ◊ pođaļe sînt blăń skurće, pusă în rînd pista grînḑîļi puoduluĭ la bîrnarĭață — <iindre su kratke daske, redom zakovane preko tavanskih greda na brvnarii> ◊ pođaļiļi a fuost astrukaće ku vro doa źeĭće đi pomînt, da đi žuos uńi ļ-a vîruit în alb, da alțî nu, șî ĭaļe a fuost ńegriće đi fum — <iindre su bile pokrivene sa jedno dva prsta zemlje, a s donje strane neki su ih krečili u belo, a drugi ne, i one su bile crne od dimai> ◊ pođaļiļi avut la o parće žgĭab, fakut ku vižlă, đi sî puată sî kalśe una pi alta — <i>tavanske šindre su na jednoj strani imale žljeb, izdubljen rendom ćošterom, da bi mogle da najašu jedna na drugui> [Por.] ∞ puod  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5275  pođișuor  podișor  мостић  pođișuor (mn. pođișuorĭ) [akc. pođișuor] (i. m.) — (demin.) <i>mostići> ◊ a fakut pista ogaš un pođișuor slabuț, n-o sî țînă ńiś lumĭa pi piśuare să trĭakă pista ĭel — <i>podigli u su slabašan mostić preko potoka, neće izdržati ni da ljudi pređu pešice preko njegai> [Por.] ∞ puod  [Vidi]

6297  poĭană  poiană  пољана  poĭană (mn. poĭeń) [akc. poĭană] (i. ž.) — (geog.) <i>poljanai> 1. <i>proplanaki> ◊ poĭană ĭe luok kurat în padure ku ĭarbă bună đi paskut, fara ļiamńe — <i>proplanak je čisto mesto u šumi obraslo travom, bez drvećai> 2. <i>poljana, polje; livadai> ◊ poĭană ĭe luok đeșkis fara ļiamńe, larg șî poļažńik, lasat đi ļivađe or đi aratură — <i>poljana je otvoreno mesto bez drveća, široko i ravno, ostavljeno za livadu ili oranicui> [Por.]  [Vidi]

5269  pok  poc  бум  pok (uzv.) — (onom.) <i>bumi> ◊ numa pușka kînd pokńașće s-auđe „pok” or „pak” — <i>samo puška kad opali čuje se i><i>„bumi><i>” ili i><i>„bami>” ♦ var. pak [Por.]  [Vidi]

2526  poklad  pocladă  подседлица  poklad (mn. poklađe) [akc. poklad] (i. s.) — <i>podsedlica, pokrovac pod konjskim sedlomi> ◊ pokladu sa faśe đin măĭ mulće pîăturĭ, kusuće unđe-unđe să nu sa đisfakă, șî sa puńe la kal supt șaua, sî nu-l bată șaua pi șîaļe — <i>podsedlica se pravi od više ponjava, prišivenih ovde-onde da se ne bi rašile, i stavlja se konju pod sedlom, da ga sedlo ne žuljai> ♦ up. pokrouț [Por.] ∞ kal  [Vidi]

4803  poluog  polog  руковет  poluog (mn. poluaźe) [akc. poluog] (i. s.) — (agr.) (o žitu) <i>rukoveti> ◊ poluog ĭe o mînă pļină đi grîu, kare o taĭe sîśiratuorĭu đintr-odată, șă-l lasă pi pomînt să-l aduńe ļegatuori snuopilor — <i>rukovet je svežanj žita, koji žetelac poseče u jedan mah, i ostavi na zemlji da ga pokupe vezači snopovai> [Por.] ∞ sîśarat  [Vidi]

5240  poluoșće  poloște  појата  poluoșće (mn. poluoșć) [akc. poloșće] (i. ž.) — <i>pojatai> ◊ poluoșća kuprinđe konaśiļi đi uamiń ș-aļi đi viće, la moșîĭe đipartată đi sat — <i>pojata obuhvata konake za ljude i za stoku, na imanju udaljenom od selai> ♦ sin. toprak [Por.]  [Vidi]

5225  poļažńik  polejnic  раван  poļažńik (poļažńi) (mn. poļažńiś, poļažńiśe) [akc. poļažńik] (prid.) — (geog.) <i>ravani> ◊ kînd a kuprins moșîĭa, stramoșî a katat să fîĭe luok poļažńik, șă apruape đi apă — <i>kad su preci zauzimali zemljište, gledali su da bude ravno i blizu vodei> ♦ sin. putrîvit [Por.]  [Vidi]

4631  poļimi  polimi  проклијати  poļimi (ĭuo ma poļimĭesk, ĭel sa poļimĭașće) [akc. poļimi] (gl. ref.) — <i>proklijati, niknutii> ◊ numa śe s-a poļimit kuolțî lu kukuruḑ, a dat bruma șî ń-a zatrit ruodu — <i>samo što je proklijala klica kukuruza, pala je slana i zatrla nam rodi> [Por.]  [Vidi]

5669  pomană  pomană  даћа  pomană (mn. pomĭeń) [akc. pomană] (i. ž.) — (rel.) <i>daća, pomanai> ◊ pomana ĭe ađet kare sa țîńe șapće ań dupa muarća uomuluĭ — <i>daća je običaj koji se drži sedam godina posle smrti čovekai> ◊ pomana kuprinđe pîń șî kolaś fakuț adîns đi pomana muortuluĭ, șî sa ļagă đi ĭel đispre aĭa śi ĭe ĭel șă kum șî kînd a murit — <i>pomana sadrži hlebove i kolače izrađene posebno za određenog pokojnika, i određuju se prema tome ko je bio on i kako i kada je umroi> ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare sa kĭamă zakuańe — <i>ima jedna vrsta kolača koja se zove zakonii> [Por.]  [Vidi]

77  pomînćan  pământean  земљорадник  pomînćan (mn. pomînćeń) [akc. pomînćan] (i. m.) — (zast.) 1. <i>zemljoradnik, obrađivač zemljei> ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost ńiskaĭ pomînćeń, a trait la munće, kuprinș ku viće, măĭ mult ku oĭariĭa — <i>naši stari nisu bili neki zemljoradnici, živeli su u planini, zauzeti stokom, najviše ovčarstvomi> 2. <i>seljak, žitelj selai> ◊ a fuost tare frumuasă ș-a katato baĭețî đin oraș, ama ĭa la urmă s-a mîritat dupa un pomînćan — <i>bila je jako lepa i tražili su je momci iz grada, ali ona se na kraju udala za jednog seljakai> ♦ /< pomînt + suf. -<i>ĭani> [Por.] ∞ pomînt  [Vidi]

76  pomînt  pământ  земља  pomînt (mn. pomînturĭ) [akc. pomînt] (i. s.) — 1. <i>zemlja; tle, zemljištei> ◊ la Kraĭna ĭe pomînt bun, rođituorĭ, da la nuoĭ numa petruańe șî kîrșuaće — <i>u Krajini je zemlja dobra i rodna, a kod nas samo kamenje i krševii> 2. <i>imovinai> ◊ kînd s-a-nparțît, ăl mik a kîpatat măĭ mult pomînt, kă a ramas ku parințî sî traĭaskă — <i>kad su se odelili, mlađi je dobio više imovine, jer je ostao sa roditeljima da živii> 3. <i>sveti> ◊ așa furaluk ka la nuoĭ, nu m-a-ĭastă pi pomînt — <i>takav lopovluk kao kod nas, nema nigde na svetui> ♦ sin. țarînă [Por.]   [Vidi]

3555  pomîntarĭ  pământar  земљурина  pomîntarĭ [akc. pomîntarĭ] (i. m.) — (augm.) <i>zemljurina, blatištei> ◊ a tunat ku opiiļi imuasă, ș-a umplut oźaku đi pomîntarĭ — <i>ušao je sa prljavim opankama, i napunio kamin zemljurinomi> [Por.] ∞ pomînt  [Vidi]

4118  pomńată  pomneată  крпа  pomńată (mn. pomńaće) [akc. pomńată] (i. ž.) — (rel.) <i>krpa, komad obrednog platnai> ◊ pomńata ĭe pĭaćik dă pînḑă albă pră kare sa sloboađe apa dă al muort — <i>pomnjata je bela krpa, na koju se izliva voda za pokojnikai> [Crn.] ◊ pomńata s-a țăsut la razboĭ și s-a atîrnat la umăru ăl stîng la tot barbatu kare a veńit la înmormîntare — <i>pomnjata se tkala na razboju i kačila o levo rame svakom muškarcu koji je dolazio na sahranui> (Šipikovo) ◊ pomńata ĭe kîrpă ku kare să dăruĭește lumńa če duče ļagînu ku al mort — <i>pomnjata je marama kojom se daruju ljudi koji nose sanduk sa pokojnikomi> (Gradskovo) [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5082  ponćur  panceaur  намћор  ponćur (ponćură) (mn. ponćurĭ, ponćure) [akc. ponćur] (prid.) — (psih.) <i>namćor, prznicai> ◊ uom ponćur ĭe aăla kare ĭe întođeuna mîńiuos șî-nkis, kare sa țîńe în lăturĭ đi lume, lu kare ńimika nuĭe pi vuoĭe — <i>namćor je onaj koji je stalno ljut i zatvoren, koji se drži po strani od ljudi, kome ništa nije po voljii> [Por.]   [Vidi]

4229  ponou  ponov  берићет  ponou2 (mn. ponoave) [akc. ponou] (i. s.) — (agr.) (zast.) <i>berićet, rod; prinos; prihod; koristi> ◊ anu a fuost săkuos, șî a dat slab ponou — <i>godina je bila sušna, i dala je slab rodi> ◊ lukru fara ponou — <i>rad bez koristii> ♦ sin. birekĭet [GPek]  [Vidi]

4252  popașńiță  popașniţă  пољска штета  popașńiță (mn. popașńiț) [akc. popașńiță] (i. ž.) — 1. <i>poljska šteta koju načini stokai> ◊ păkurarĭu s-a dat la źuakă, da uoĭļi s-a slubaḑît în luoku lu tuoĭa, ș-a fakut popașńiță boznakît đi mare — <i>čobanin sa dao u igru, a ovce su se sjurile u tuđu njivu, i napravile bogzna koliku štetui> ♦ sin. șćetă (Rudna Glava) 2. <i>nestašluki> ◊ ka kînd a tunat draku ăn kopiĭi đe astîḑ, nu lukră ńimika, numa fak la popașńiț — <i>kao da je ušao đavo u današnju decu, ne rade ništa, samo prave nestašlukei> (Tanda) [Por.] ∞ pașće  [Vidi]

5532  popći  pofti  желети  popći (ĭuo popćiesk, ĭel popćiașće) [akc. popći] (gl. p.) — (izob.) <i>želeti, izvoljevatii> ◊ kînd ma duk la mumă, măĭ mult popćesk să-m frigă plaśinț — <i>kad odem kod majke, najviše želim da mi ispeče plačintei> ◊ ń-a-ntrabat śe popćim đi śină, ama noă ń-a fuost rușîńe să spuńem — <i>pitala nas je šta želimo za večeru, ali nas je bilo stid da kažemoi> [Por.] ♦ dij. var. pofti [Buf.]  [Vidi]

3312  popik  popic ?  обртушка ?  popik1 (mn. popiś) [akc. popik] (i. m.) — (tehn.) 1. <i>obrtuška, ringlo, zasunicai> ◊ popik ĭe un parśel đi ļemn skurt, taĭat în patru muke, kare ĭe ku un kuń batut în mižluok, prins đi șćump în gard śe țîńe vrakńița — <i>obrtuška je komad kratkog drveta, obrađen četvorostrano, koji je jednim klinom kroz sredinu pribijen za ogradski stub, koji drži vratnicei> ◊ popiku are doa kuarńe, kare sa-nvîrćesk pi lînga kuń, batut pin mižluoku luĭ — <i>obrtuška ima dva roga, koji se okreću oko klina, nabijenog kroz njegovu sredinui> ◊ popiku sa-nvîrćiașće pi lînga kuń, șă ku un kuorn prinđe aripa ușî, ș-o țîńe strîns înkisă — <i>obrtuška se okreće oko klina, jednim vrhom hvata krilo kapije, i čvrsti je drži zatvorenui> ◊ ku popiku sa-nkis ușîļi la dolap ku vasurĭ — <i>obrtuškom su se zatvarala vrata na dolapu sa sudovimai> (Rudna Glava) 2. <i>klin za učvršćivanje spoja na daskamai> ◊ dakă doă blăń înkeĭaće sa uskă, șî sa larźesk, aĭ batrîń în îkeĭatură a batut un kuń đi ļiemn kare la kĭemat popik — <i>ako se dve sposjene daske suše, i šire, stari su u spoj udarali drveni klin koji su zvali „popiki>” 3. vršak na zasuku [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4889  popik  titirez  чигра  popik2 (mn. popiśe) [akc. popik] (i. s.) — <iigrai> ◊ popiku a fost žukariĭa kopiĭilor ku drag, în vremĭa a mĭa — <iigra je bila omiljena dečja igra u moje vremei> ◊ am avut bič, și ku biču bačam popiku, mînam popiku să-nvirćaskă — <i>imali smo bič, i bičem smo udarali čigru, terali je da se vrtii> ◊ un kopil numără pănă kît mĭarğe popiku, ș-așa să veđe kare ĭeste măĭ bun — <i>jedan dečka broji dok se čigra vrti, i tako se vidi ko je najboljii> [Dun.] ♦ dij. sin. purik [Por.]  [Vidi]

2981  popiļńik  popilnic  копитњак  popiļńik (mn. popiļńiś) [akc. popiļńik] (i. m.) — (bot.) <i>kopitnjaki> (Asarum europaeum) ◊ popiļńiku ĭe buĭađe paduruańe, krĭașće în tufariș umbruos, frunḑîļi luĭ sînt tarĭ, ļikuruasă, fakuće ka rarunkĭu, da fluarĭe ĭe bilovinkă șî flokuasă — <i>kopitnjak je šumska biljka, raste u senovitom žbunjaru, lišće mu je tvrdo, sjajno, oblika bubrega, a cvet mu je ljubičast i dlakavi> ◊ popiļńiku ĭe ļakuruos, dar dakă nu sa lukră kum trăbe ku ĭel, puaće fi șî veńinuos — <i>kopitnjak je lekovit, ali ako se sa njim ne radi kako valja, može biti i otrovani> ◊ popiļńiku ĭe măĭ bun đi spalat pi kap, kă ažută l-aĭ pļeșîĭ să ļi prokrĭaskă pîăru — <i>kopitnjak je najbolji za pranje glave, jer pomaže proćelavima da obnove kosui> [Por.]  [Vidi]

5531  poptă  poftă  апетит  poptă (mn. popće) [akc. poptă] (i. ž.) — (zast.) <i>apetit, želja za jelomi> ◊ kînd ĭe mînkarĭa dulśe, o manînś ku mare poptă — <i>kad je jelo slatko, jedeš ga sa velikim apetitomi> ◊ (u izr.) așćată popće — <i>izvoljeva, čeka neki specijaltiteti> [Por.] ♦ dij. var. poftă [Buf.] ∞ popći  [Vidi]

2077  porîmb  porumbar  трњина  porîmb (mn. porîmbĭ) [akc. porîmb] (i. m.) — (bot.) <i>trnjina (biljka, drvo), trn crni, trnovina, drača, kukinja (Prunus spinosa)i> ◊ porîmbu ĭe tufă spinuasă, ku kuaža ńagră; porîmbiļi kînd sa kuok sînt vîniće șî amară — <i>trnjina je trnovit grm, sa crnom korom; trnjine kada sazru plave su boje i gorkei> ◊ đin porîmbe, mistakaće ku rînḑă đi mńel șî ku șopîrlă vĭarđe aĭ batrîń a fakut kĭag — <i>od trnjina, pomešanih sa jagnjećim sirištem i delovima zelembaća, stari su pravili sirištei> ◊ porîmbă — <i>trnjina (plod)i> [Por.] ♦ up. porumb [Kmp.]  [Vidi]

5046  porîmbak  porumbac  граораст  porîmbak (porîmbakă) (mn. porîmbaś, porîmbaśe) [akc. porîmbak] (prid.) — (color) <i>graorast, sivkast; šareni> ◊ porîmbak ĭe alb ku pĭaće ńjagre or sure — <i>graorasto je belo sa crnim ili sivim pegamai> ◊ gaină porîmbakă — <i>grahorkai> [Por.] ∞ porîmb  [Vidi]

5048  porîmbă  porumbă  трњина (плод)  porîmbă (mn. porîmbĭe) [akc. porîmbă] (i. ž.) — (bot.) <i>trnjina (plod)i> ◊ porîmba ĭe puama lu porîmb, puamă mikă, buboloșată ka pruna, șî amară — <i>trnjina je plod trnjine, mala voćka, okrugla kao šljiva, i gorkai> [Por.] ∞ porîmb  [Vidi]

5760  porkariță  porcăriță  свињарица  porkariță (mn. porkariț) [akc. porkariță] (i. ž.) — (izob.) <i>svinjaricai> ◊ porkarița ĭe muĭarĭa kare pin sat pazîașće puorśi, or ĭe muĭarĭa porkarĭuluĭ — <i>svinjarica je žena koja po selu čuva svinje, ili koja je žena svinjarai> [Por.] ∞ puork  [Vidi]

4128  porkarĭață  porcăreaţă  свињац  porkarĭață (mn. porkarĭeț) [akc. porkarĭață] (i. ž.) — (zast.) <i>svinjaci> ◊ porkarĭața ĭe luok unđe sa-nkid puorśi, unđe duorm șî manînkă — <i>svinjac je mesto gde se zatvaraju svinje, gde spavaju i gde jedui> ♦ sin. kośi, obuor [Por.] ∞ puork  [Vidi]

2139  porkiță  porchiţă  броћ  porkiță (mn. porkiț) [akc. porkiță] — (bot.) <i>broć, broćika, prilepača, torica (Galium aparine)i> ◊ porkiță ku turiță ĭe tuot o buĭađe — <i>porkica i turica je ista biljkai> ♦ / < puork — <i>„svinja”i> + -<i>ițăi> — <i>nastavak za deminutiv: „svinjče, mala svinja”i> [Por.] ∞ turiță  [Vidi]

3336  porkońi  porcoi  саденути  porkońi (ĭuo porkońesk, ĭel porkońiașće) [akc. porkońi] (gl. p. ref.) — <i>sadenuti, skupiti seno u stogi> ◊ kînd sa uska fînu în kupițîaļe, lumĭa înśiape să porkońaskă — <i>kad se seno u naviljcima osuši, ljudi počinju da sadevaju stogovei> ◊ porkońitu sa lukră ku furśiļi đi ļemn au đi fĭer — <i>sadevanje stogova vrši se gvozdenim ili drvenim vilamai> ◊ marimĭa porkuońuluĭ sa ĭa dupa aĭa kum ăl trag pănă la klańe — <i>veličina stoga određuje se prema tome kako će ga prevući do plastai> ◊ dakă ĭe ļivađa mare ku fîn grĭeu, sa fak șî porkuońi măĭ marĭ, șî sa înžugă vićiļi kă așa porkouń sa traźe ku tînžala — <i>ako je livada velika sa tešklim senom, prave se i veći stogovi, pa se preže stoka jer se takav stog prevlači potegljicomi> ◊ dakă ĭe ļivađa pi pođină, or ĭe măĭ mikă ku fîn măĭ ușuor, șî porkuońi sînt măĭ miś kî sa trag ku mîńiļi pi tîrș, or iĭ duk duoĭ inș pi duoĭ parĭ lunź, bagaț supt porkuoń — <i>ako je livada na padini, ili je manja sa lakšim senom, i stogovu su manji jer se prevlače rukama na granju, ili ih nose dve osobe između sebe, na dve dugačke motke, podmetnute pod stogi> [Por.] ♦ dij. var. porkoi (Malajnica) [Pad.] ∞ fîn  [Vidi]

5762  porkotuos  porcotos  свињски  porkotuos (porkotuasă) (mn. porkotuoș, porkotuasă) [akc. porkotuos] (prid.) — <i>svinjski, koji se ponaša kao svinjai> ◊ uom kare are narau porkotuos nuĭe đi soțîĭe — <i>ćovek koji ima svinjsku narav, nije za društvoi> [Por.] ∞ puork  [Vidi]

3334  porkuoń  porcoi  стог  porkuoń (mn. porkuańe) [akc. porkuoń] (i. s.) — <i>stog senai> ◊ porkuoń ĭe gramadă đi fîn în ļivađe kosîtă, fakut đin kupițîaļe — <i>stog je gomila sena na pokošenoj livadi, napravljena od skupljenih naviljakai> ◊ dakă ĭe ļivađa pi pođină kostîșată, porkuońu sa faśe pi tîrș, șî lumĭa ăl traźe pănă la klańe tragînd tîrș-aĭa ku mîńiļi — <i>ako je livada na kosoj padini, stog se pravi na granju, i ljudi ga prevlače do plasta vukući to granje rukamai> ◊ dakă nu puot porkuońu să-l tragă pi tîrș, lumĭa bagă un par supt ĭel, ļegat ku lanțu đi tînžală, șî pănă la klańe ăl trag ku vaśiļi înžugaće — <i>ako ne mogu stog da prevuku na granju, ljudi nabiju pod njega jedan kolac koji je lancem vezan za potegljicu, i do plasta prevuku ga zapregomi> ◊ đin porkuoń đi fîn sa grîmađiașće klańa — <i>od stogova sena pravi se plasti> ◊ prorkuońu nu aduśe ku klańa kă ĭe mult măĭ mik, șî n-are țapă în mižluok — <i>stog ne liči na plast jer je mnogo manji, i nema stožer u sredinii> [Por.] ∞ porkońi   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3137  porumb  porumb  кукуруз  porumb (mn. porumbĭ) [akc. porumb] (i. m.) — (bot.) <i>kukuruzi> ◊ boabiļi ďe porumb să mačină și să fače făină ďe porumb — <i>kukuruzna zrna se melju i pravi se kukuruzno brašnoi> ◊ ďin făina ďe porumb lumĭa fače mălaĭ ši mămăļigă — <i>od kukuruznog brašna ljudi prave proju i kačamaki> ♦ up. porîmb [Kmp.] ♦ dij. sin. kukuruḑ [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

5300  postată  postată  захват  postată (mn. postăț) [akc. postată] (i. ž.) — <i>zahvat, postata, deo zemljoradnje u jednom zahvatui> ◊ kînd sa sapă pasuĭu or sa săśiră grîu, postata ĭe un kuprins đi lukru kare ăl ĭau lukratuori đintr-un mau — <i>kad se kopa pasulj ili se žanje žito, postata je zahvat koji radnici odrađuju u jedan mahi> ◊ a sapat țapîn tota ḑîua, ama ĭară ļ-a ramas o postată đi luok ńigaćită — <i>kopali su žestoko ceo dana, ali im je opet ostao jedan deo njive nedovršeni> ◊ kukuruḑu nu sa sapă la postată numa la rîndurĭ, da bașćaua la straturĭ — <i>kukurudz se ne okopava na postate, nego na redove, a bašta na lejei> ♦ up. strat [Por.]  [Vidi]

4923  postauă  postavă  наћве  postauă (mn. postăvĭ) [akc. postauă] (i. ž.) — (tehn.) <i>naćve, koritoi> ◊ în postauă đi ļemn sa plumađașće pîńa — <i>u drvenim naćvama mesi se hlebi> ◊ în postauă mare s-a žumuļit puorko-l taĭat — <i>u velikom koritu šurila se zaklana svinjai> ◊ postăviļi đi ļemn a fakut țîgańi — <i>drvena korita izrađivali su Ciganii> ♦ var. postavă ♦ sin. karļiță ♦ (demin.) postaviță [Por.]  [Vidi]

4924  postaviță  postăviță  корице  postaviță (mn. postaviț) [akc. postaviță] (i. ž.) — (tehn.) <i>korice, korito na vodenicii> ◊ postavița ĭe un vas mik miśkatuorĭ, ļegat supt kuoșu mori în kare pikă buobiļi mîśińișuluĭ — <i>korice su mali pokretan sud, vezan ispod vodeničnog koša u koji padaju zrna meljavei> ◊ đi postaviță ĭe ļegat śokîtu kare totoroskîĭe pi pĭatra muori, ș-o zgîndîră đi sî piśe buobiļi đin kuoș îń gaura pĭetri — <i>za korice je vezano čeketalo koje skakuće po vodeničnom kamenu, i trese ga da zrna iz koša padnu u rupu kamenai> ♦ sin. laviță ♦ / (demin.) < postauă [Por.] ♦ dij. sin. lupețao (Manastirica) [Mlava] ∞ muară  [Vidi]

5937  postîrmă  pastramă  пастрма  postîrmă (mn. postîrmĭe) [akc. postîrmă] (i. ž.) — (nutr.) <i>pastrmai> ◊ postîrma ĭe karńe uskată șî afumată la kamin — <i>pastrma je meso sušeno i dimljeno na kaminui> ◊ đi postîrmă s-a aļes đin karńe numa pĭeśina — <i>za pastrmu birala sa od mesa samo krnetinai> ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

20  potluog  potlog  уложак  potluog (mn. potluaźe) [akc. potluog] (i. m.) — 1. <i>uložak, umetak (u obuću);i> ◊ a pus potluog în papuś, să no-l bată — <i>stavio uložak u cipele, da ga ne žuljajui> 2. <i>zakrpai> ◊ s-a rupt guma la ruată, șî n-avut potluog s-o krpĭaskă — <i>probušila se guma na biciklu, i nije imao zakrpu da je zalepii> 3. (fig.) <i>čovek bez samopoštovanja, koji dozvoljava da ga svi gazei> ◊ am pļekat, kă n-am vrut să măĭ fiu potluogu luor, sî ma gazîaskă kare kum vrĭa — <i>pošao sam, jer nisam više želeo da budem njihov podmetač, da me gazi kako ko hoćei> ♦ var. plotuog [Por.]  [Vidi]

45  potrńiśe  potârniche  препелица  potrńiśe (mn. potrńiś) [akc. potrńiśe] (i. ž.) — (ornit.) <i>prepelicai> (Lat. Coturnix communis) ◊ potrńiśe ĭe pasîrĭe mikă ka golîmbu, nume kunoskut în Arnaglaua șî Țîrnaĭka — <i>prepelica je ptica mala kao golub, ime je poznato u selima Rudna Glava i Crnajkai> [Por.] ♦ sin. pîtpalak  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3399  pouod  inundare ?  поплава  pouod (mn. pouađe) [akc. pouod] (i. s.) — <i>poplavai> ◊ a ploĭat triĭ ḑîļe șî triĭ nuopț, șî s-a fakut atîta pouod đi mare đi a luvat tuot ś-a fuost pi vaļe — <i>padala je kiša tri dana i tri noći, i nastala je toliko velika poplava da je odnela sve što se u dolini našlo pred njomi> [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

3029  prafira  prefira  одмеравати  prafira (ĭuo prafir, ĭel prafi) [akc. prafira] (gl. p.) — <i>odmeravati pogledom, merkati, ispitivački posmatratii> ◊ uom ńikunoskut ma prafiră đi la kap pănă la piśuare, parke mis vakă đi vindut — <i>nepoznat čovek me odmerava od glave do pete, kao da sam krava za prodajui> ◊ ma va prafira kît vrĭa, fața nu-m vĭađe — <i>može me merkati koliko hoće, lice mi neće videtii> [Por.]  [Vidi]

2095  prag  prag  праг  prag (mn. pragurĭ) [akc. prag] (i. s.) — <i>prag, izdugnuti deo ulaza u prostorijui> ◊ a ramas sîngur ka kuku, stă în pragu kășî șî plînźe đi sa skutură — <i>ostao je sam kao sinja kukavica, stoji na kućnom pragu i trese se od plačai> [Por.]   [Vidi]

2094  pragarĭ  prăgar  надвратник  pragarĭ (mn. pragare) [akc. pragarĭ] (i. m.) — <i>nadvratnik, gornja greda okvira za vratai> ◊ kopilu ț-a krĭeskut, numa śe n-a lovit în pragarĭ — <i>dete ti je izraslo, samo što nije udarilo u nadvratniki> [Por.] ∞ prag  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4139  prasîlă  prăsîlă  приплод  prasîlă (mn. prasîļe) [akc. prasîlă] (i. ž.) — (o svinji) <i>priplodi> ◊ nu sa taĭe ńiś nu sa-ngrașă tuoț purśiĭi śe-ĭ fată skruafa, aĭ măĭ buń sa lasă đe prasîlă — <i>ne kolju se i ne tove svi prasići koje oprasi krmača, najbolji se ostavljaju za priplodi> [Por.] ∞ puork  [Vidi]

5184  prauț  pravăț  јама  prauț (mn. prauțurĭ) [akc. prauț] (i. s.) — (zast.) <i>jama, šahtai> ◊ prauț ĭe o gruapă adînkă-n pomînt, strîbatută đirĭept în vaļe — <i>jama je duboka rupa u zemlji, probijena vertikalnoi> ◊ prauțurĭ a sapat rudari aĭ batrîń, șa đin prauț a skuos rudă ku sulu — <i>jame su kopali stari rudari, i iz nje su vadili rudu sa vitlomi> ♦ sin. gruapă [Por.]  [Vidi]

5143  pražînă  prăjină  мотка  pražînă (mn. pražîń) [akc. pražînă] (i. ž.) — <i>motkai> ◊ pražîna ĭe bît lung đi doă-triĭ pașurĭ șă gruos đi v-o doă-triĭ źeĭśće — <i>motka je štap dug oko dva-tri koraka i debeo oko dva-tri prstai> ◊ pi pražînă s-a uskat skimburļi — <i>na motki se sušio veši> ♦ sin. suopă [Por.]  [Vidi]

6281  prădăzgropat  dezgropat  поновно ископавање   prădăzgropat (mn. prădăzgropaturĭ) [akc. prădăzgropat] (i. s.) — (ver.) <i>ponovno iskopavanje pokojnikai> ◊ prădăzgropat ĭe ađet batrîn kare kuprinđe dăzgropatu șă prăngropatu pră al muort la patruḑăś dă ḑîļe dîpă îngropatu al dă-ntîń — <i>ponovno iskopavanje je prastari običaji koji obuhvata iskopavanje i ponovno sahranjivanje pokojnika na četrdeset dana od prve sahranei> [Hom.] ∞ gruapă  [Vidi]

4239  Prerast  Poarta de piatră  Прераст  Prerast [akc. Prerast] (i. m.) — (geog.) (top.) <i>Prerast, Kamena kapija u blizini Majdanpekai> ◊ Prerast ĭe numiļi lu pĭatra-npreunată în rîsarit đi la Măĭdan, în parća đirĭapta a șļauluĭ kîtra Arnaglaua — <i>Prerast je naziv kamene kapije istočno od Majdanpeka, sa desne strane putu ka Rudnoj Glavii> ◊ supt poarta Prerastuluĭ trĭaśe ogașu Vaļa prerast — <i>ispod kamene kapije Prerasta protiče potok Valja prerasti> ◊ đi Prerast sînt ļegaće mulće povĭeșć, măĭ mult đi vîlve kare aśiĭa s-a bat ș-astupă poarta să ńaśe lumĭa pi vaļa Șășki — <i>za Prerast su vezane razne priče, najviše o zduhaćima koji se tu biju i zatvaraju kapiju da podave ljude u dolini Šaškei> ♦ sin. Pĭatra-npreunată [Buf.]  [Vidi]

6293  preskură  prescură  проскура  presku (mn. preskurĭ) [akc. preskură] (i. ž.) — (rel.) <i>proskura, prosforai> ◊ preskura ĭe un kolak đi pomană, totîrlat șî îngrađit ku śerk, șă ku uopt bobe în kîmpu garduluĭ, kare insamnă șapće ḑîļe în stamî, ku suariļi în mižluok — <i>proskura je kolač za daću, okrugao i ograđen obručem, sa osam kuglica u ograđenom polju, koje označavajju sedam dana u nedelji, i sa suncem u sredinii> ◊ la Rumîń ḑîļiļi în stamîă sînt ļegaće đi stîaļe pi śerĭ: luń ĭe ḑîua Luńi, marța ĭe alu Mars, mĭekruĭ ĭe alu Merkur, vińirĭa alu Venera — <i>kod Vlaha su dani u nedelji vezani za planete: ponedeljak za Mesec, utorak za Mars, sreda za Merkur, Petak za Venerui> [Por.]   [Vidi]

6314  preuoț  preot  поп  preuoț (mn. =) [akc. preuoț] (i. m.) — (zast.) <i>pop, paroh, svešteniki> ◊ vuorba preuoț, śe însamnă insă kare služașće în bisîari, s-a pastrat numa pin povĭeșće — <i>reč preoc, koja označava osobu što služi u crkvi, sačuvala se samo u pripovetkamai> ♦ sin. puopă [Por.]  [Vidi]

2128  pribuoĭ  priboi  здравац  pribuoĭ1 (mn. pribuaĭe) [akc. pribuoĭ] (i. s.) — (bot.) <i>zdravac (Geranium macrorrhizum)i> ◊ am pus pribuoĭ în građină dă miruos șî dă frumoșață — <i>posadio sam zdravac u bašti zbog mirisa i ukrasai> [Hom] ◊ pribuoĭu ĭe buĭađa vĭarđe kare măĭ întîń dă primovara; babiļi ăl kuļieg să-l đa đi pomană l-aĭ muorț, kă iĭ sînt duorńiś đi fluorĭ mirosîaļe — <i>zdravac je prva zelena biljka koja niče u proleće; babe ga beru da bi ga namenile pokojnicima, jer su oni željni mirisnog cveća (Rudna Glava)i> [Por.] ◊ pribuoĭu sa kuļiaźe numa pintru mirus frumuos — <i>zdravac se bere samo zbog lepog mirisa (Topla)i> [Crn.]   [Vidi]

2129  pribuoĭ  priboi2  пробојац  pribuoĭ2 (mn. pribuaĭe) [akc. pribuoĭ] (i. s.) — (tehn.) <i>probojac, metalni klin za bušenje rupai> ◊ ku pribuoĭu sa îngăura fĭeru dă potkuave, îngaurĭ pļieku, șî alće ferariĭ — <i>probojcem bušiš rupe u potkovici, u plehu, i u drugim metalimai> [Hom.] ◊ tata a lukrat la rudńik în Arnaglaua șî la pribuoĭ ĭa măĭ ḑîs șî duorn — <i>otac je radnio u rudniku u Runoj Glavi, i probojac je zvao i „dorn” (Rudna Glava) i>[Por.]  [Vidi]

2074  prigivituare  privighetoare  славуј  prigivituare (mn. prigivituorĭ) [akc. prigivituare] (i. ž.) — (ornit.) <i>slavuj, ptica pevačica (Luscinia luscinia)i> ◊ prigivituarĭa faśe kuĭbu pi pomînt, pin tufe — <i>slavuj pravi gnezdo na zemlji, u žbunjui> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3348  priĭer  prier  април  priĭer [akc. priĭer] (i. m.) — (kal.) (izob.) <i>aprili> ◊ luna priĭer kađe întra marta șî florarĭu — <i>mesec april pada između marta i majai> ♦ var. prir [Por.] ∞ lună  [Vidi]

5632  prikoļiś  pricolici  приколиш  prikoļiś (mn.) [akc. prikoļiś] (i. m.) — (demon.) <i>prikoliš, živi vampiri> ◊ prikoļiś ĭe un fĭeļ đi moruoń în kare sa profăse uom viu, șî omuară viće, žuaviń, da șî lumĭe — <i>prikoliš je vrsta vampira u koji se pretvara živ čovek, i mori stoku, životinje, pa i ljudei> ◊ prikoļiś ĭe moruoń viu — <i>prikoliš je živi vampiri> ♦ sin. moruoń ♦ up. vîrkolak [Por.]  [Vidi]

4324  primeḑî  îngrădi  преградити  primeḑî (ĭuo primeḑăsk, ĭel primeḑașće) [akc. primeḑî] (gl. p. ref.) — (tehn.) <i>pregraditii> ◊ s-a adunat rîndașî la muară să primeḑaskă ĭaruga șî să fakă ĭaz — <i>sakupili su se pomeljari da pregrade jarugu i naprave jazi> ◊ pănă ĭe apa mikă, ogașu sa primeḑîașće ļesńe — <i>dok je mala voda, potok se pregrađuje lakoi> [Por.] ∞ primĭeḑ  [Vidi]

4984  primĭažđe  primejdie  опасност  primĭažđe (mn. primĭežđ) [akc. priažđe] (i. ž.) — <i>opasnost, nesreća; zloi> ◊ nu s-a dus kî ĭ-a spus o vrîžîtuare să nu pļaśe la drumo-la, kă-l așćată vro primĭažđe rîa — <i>nije otputovao jer mu je jedna vračara rekla da ne polazi na taj put, jer ga čeka neka velika opasnosti> ◊ đi primĭažđa ursată uomu nu puaće skapa ńiśkum — <i>od zle sudbine čovek ne može uteći nikakoi> ◊ (u izr.) are primĭažđe — <i>preti mu opasnosti> ◊ (u izr.) ažuns la primĭažđe grĭa — <i>doživeo je tešku nesrećui> ◊ (ver.) rumîn-aĭ batrîń tare a kreḑut kî ĭe tuata primĭažđa lupadată đi la vrîžîtuorĭ kare lukră ku al rău — <i>stari Vlasi su čvrsto verovali da je svaka nesreća nabačena od vračara koje se bave crnom magijomi> ♦ var. primĭežđe ♦ sin. rău [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4322  primĭeḑ  primez  преграда  primĭeḑ (mn. primĭeḑurĭ) [akc. prieḑ] (i. s.) — 1. (tehn.) <i>pregradai> ◊ sanduku ku fańină avut primĭeḑ đi blană, kare a đisparțît fańina đi grîu đ-a đi kukuruḑ — <i>sanduk sa brašnom imao je pregradu od daske, koja je razdvajala pšenično od kukuruznog brašnai> ◊ koļiba avut un soboćeu đi žuokurĭ, tata pi urmă a dozîđit un primĭeḑ ș-a fakut doă odăĭ măĭ miś — <i>koliba imala je jednu sobetinu za igranke, otac je posle dozidao pregradu i napravio dve manje prostorijei> 2. (anat.) <i>međica kod žene (perineum)i> ◊ primĭeḑu la muĭare ĭe karńa întra gaura pižđi șî gaura kuruluĭ — <i>međica kod žene je tkivo između vaginalnog zida i debelog crevai> ◊ a fuost uom sîrbaćik, a-npuļit vro fećiță șî ĭ-a rupt primĭeḑu — <i>bio je divljak, silovao je neku devojčicu i pocepao joj međicui> [Por.]  [Vidi]

3386  pripaș  pripas  печеница  pripaș (mn. pripașurĭ) [akc. pripaș] (i. m.) — (nutr.) <i>obredna pečenica, obično prase pečeno na ražnju koje gost nosi na svadbeni ručak kao dari> ◊ pripașu ĭe friptură đi pi frigare — <i>„pripaš” je pečenje sa ražnjai> ◊ pripaș sa kĭamă șî purśelu or mńelu kare ĭe adîns lasat sî sa taĭe șî sî sa frigă pi frigare đi vro nuntă, or đi vro alta visaļiĭe — „<i>pripaš” se zove i prase ili jagnje koje je namenski ostavljeno da se kolje i ispeče na ražnju za neku svadbu ili za neko drugo veseljei> [Por.]  [Vidi]

5417  pripă  pripă  журба  pri (mn. pripe) [akc. pripă] (i. ž.) — (ret.)(o poslu) <i>žurba, brzanjei> ◊ în lok să lukre înśet șî să ginđeaskă bińe, ĭel a lukrat ku pripă, șî a greșît đe tot — <i>umesto da radi polako i da razmišlja, on je radio u žurbi, i sasvim je pogrešioi> ◊ ńiśun lukru nuĭe bun kînd să lukră ku pripă — <i>nijedan posao nije dobar kad se radi u žurbii> ♦ sin. grab [Pad.] ∞ pripi  [Vidi]

3240  priseći  priseci  пристати  priseći (ĭuo ma prisećiesk, ĭel sa prisećiașće) [akc. priseći] (gl. ref.) — (ret.) <i>pristati, odobriti, složiti se, prihvatiti nečije mišljenje, stav, odlukui> ◊ nu puot ĭuo sî ma prisećiesk ku aĭa ńiśkînd — <i>ne mogu se ja složiti s tim nikadai> ◊ kum să sa prisećiaskă iĭ duoĭ, kînd narau nu ļi tuot una — <i>kako da se slože njih dvoje, kad ima narav nije istai> ♦ sin. ogođi [Por.]   [Vidi]

4458  priskopală  prișcopală  пуцаљка  priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — <i>pucaljka, dečja igračka od zovei> ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — <i>pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučinei> ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — <i>za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cevi> ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — <i>valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovinei> ◊ un văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — <i>jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se mogloi> ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — <i>kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puškei> ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ — <i>kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do nebai> ♦ up. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkalăipikovo) [Tim.]   [Vidi]

779  pristaĭkă  pestelcă  кецеља  pristaĭkă (mn. pristaĭś) [akc. pristaĭkă] (i. ž.) — <i>kecelja, deo ženske nošnjei> ◊ mi-am pus pristaĭka șî krețanu ku puĭ, șî m-am dus la źuok — <i>obukla sam kecelju i šareni krecan, i otišla na igrankui> ♦ sin. zavĭelkă [Hom.] ♦ dij. var. pistălkă, pistîălkă [Por.]   [Vidi]

5550  privĭegĭ  priveghi  привег  privĭegĭ (mn. privĭegĭurĭ) [akc. priegĭ] (i. s.) — (rel.) <i>priveg, obredna vatrai> ◊ privĭegĭ ĭe fuok mare kare sa dă la-ĭ muorț đi pomană, să aĭbă kaldură șă viđarĭe pi lumĭa-ĭa — <i>priveg je velika vatra koja se namenjuje mrtvima, da imaju na onom svetu svetlost i toplotui> ◊ privĭegĭu sa faśe la pomana đi șapće ań, ku lăutarĭ șă ku visaļiĭe mare — <i>priveg se priređuje na sedmogodišnjem pomenu, sa sviračima i velikim veseljemi> ◊ ĭastă doă fĭelurĭ đi privĭegĭ, una ĭe đi kasă, sa dă la anu alu un muourt, da alaltă ĭe a satuluĭ, sa dă đi tuoț aĭ muorț đin sat la Zîpostîtol mik — <i>ima dve vrste privega, jedna je kućna, daje se na godišnjicu jednom pokojniku, a druga je seoska, daje se svim pokojnicima sela na Mesne pokladei> [Por.]  [Vidi]

5452  prînḑît  prânzit  сит  prînḑît (prînḑîtă) (mn. prînḑîț, prînḑîće) [akc. prînḑît] (prid.) — (folk.) <i>siti> ◊ a pļekat prînḑît đi la kasă — <i>pošao je sit od kućei> ◊ (u izr.) prînḑît-ńidoprînḑît — <i>koji je jeo navrat-nanosi> ♦ sin. satul [Por.] ∞ prînḑ  [Vidi]

5600  prîsńi  prâsni  прснути  prîsńi (ĭuo prîsńesk, ĭel prîsńiașće) [akc. prîsńi] (gl. p.) — <i>prsnuti, napućii> ◊ śuaua prîsńiașće kînd numa krapă șî kînd sa văd krîpaturļi, da nu sa sparźe în parśiaļe — <i>nešto prsne kad samo pukne i kad se vide naprsline, ali se ne razbije na komadei> [Por.]  [Vidi]

5132  prîvari  inchega ?  запарити  prîvari (ĭuo ma prîvarĭesk, ĭel sa prîvarĭașće) [akc. prîvari] (gl. p. ref.) — (nutr.) <i>zapariti sei> ◊ kînd sa đirĭaźe uala, șă dakă sa puńe uou batut în ḑamă ferbinće, uou sa prîvarĭașće șî-n ḑamă sa fak torofļoanță — <i>kad se začini jelo, i ako se umućeno jajei> <i><i>ulijei> u vrelu čorbu, jaje se zapari i u čorbi se naprave dronjcii> ♦ var. pîrvari [Por.]  [Vidi]

5162  prĭaćeńiĭe  prietenie  пријатељство  prĭaćeńiĭe (mn. prĭaćeńiĭ) [akc. prĭaćeńiĭe] (i. ž.) — <i>prijateljstvoi> ◊ a vorbit prĭaćina đi rău, ș-a strîkat prĭaćeńiĭa — <i>ogovarala je prijateljicu, i pokvarila prijateljstvoi> ◊ la lumĭa strîkată prĭaćeńiĭa nu țîńe mult — <i>kod pokvarenih ljudi prijateljstvo ne traje dugoi> [Por.] ∞ prĭaćin  [Vidi]

5161  prĭaćină  prietenă  пријатељица  prĭaći (mn. prĭaćińe) [akc. prĭaćină] (i. ž.) — <i>prijateljicai> ◊ ńima nu-nțaļaźe kum ĭa puaće trai fara ńiś o prĭaćină — <i>niko ne shvata kako ona može živeti bez ijedne prijateljicei> [Por.] ∞ prĭaćin  [Vidi]

5281  prĭamult  preamult  превише  prĭamult (prĭamultă) (mn. prĭamulț, prĭamulće) [akc. prĭamult] (prid.)(pril.) — <i>previše, suvišei> ◊ prĭamulț ań avut đ-așa kopilariĭe ś-a fakut — <i>previše godina je imao za takvu detinjariju koju je učinioi> ◊ prĭamult așćetat să vină vrunu — <i>previše je čekao da neko dođei> [Por.] ∞ mult  [Vidi]

2762  prĭežbă  preajmă  околина  prĭežbă (mn. prĭežbe) [akc. prĭežbă] (i. ž.) — <i>okolina, neposredno okruženje; vidokrug; nadomak nečega; u blizini nečegai> ◊ kînd sa întuors đin rat, ažuns în prĭežba kășî, șî aśiĭa la lasat piśuariļi — <i>kad se vratio iz rata, došao je nadomak kuće, i tu ga izdale nogei> ◊ (u izr.) vuź đin prĭežba mĭa — <i>beži mi se s očijui> ♦ var. prĭažmă (Blizna), prĭežmă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1782  proțap  proţap  процеп  proțap1 (mn. proțapurĭ) [akc. proțap] (i. s.) — <i>procep, ruda na volovskim kolima, spojena procepom za prednji trapi> ◊ proțapu ĭe o pražînă lungă, śopļită kalumĭa, raklată la un kîpatîń ku kare ĭe prinsă la drikol đinainće la kar, da alalalt are katușă pin kare sa bagă kuńu alu źug — <i>procep je otesana dugačka motka, rakljasta na jednom kraju kojim je povezana za prednji trap volovskih kola, a na drugom ima okov kroz koji prolazi klin i spaja je sa jarmomi> ♦ up. rudă, tînžală, źug [Por.]  [Vidi]

4086  proćilă  procilă  прочило  proći (mn. proćiļe) [akc. proćilă] (i. ž.) — <i>pročilo, spojene daščice u koje se umeću zupci na brdu razboja i>◊ proćilă ĭe doă blanuț lunź kare țîn đințî spĭeći, ļegaće strîns ku ață dă kîńipă śeruită — <i>pročilo čine dve daščice koje drže zupce brda, čvrsto uvezane uvoštenim koncem od težinei> ◊ spata are doă proćiļe, una đi žuos, una đisupra, kare sînt ļegaće la kîpatîń ku ață đ-o blanuță skurtă — <i>brdo ima dve pročile, jednu ispod, drugu uznad, koje su povezane na krajevima koncem za jednu kratku daščicui> ♦ up. spată [Mlava] ♦ dij. sin. kuardă (Jasikovo) [GPek] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3009  profakută  profăcută  препеченица  profakută (mn. profakuće) [akc. profakută] (i. ž.) — <i>prepečenicai> ◊ profakuta ĭe rakiu kare sa tuarnă đin źuban în komină, șî sa profriźe — <i>prepečenica je rakija koja se iz džbana sipa u kominu, i prepečei> ◊ profakută ĭe rakiu tare — <i>prepečenica je jaka rakijai> [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

6231  proîmblare  plimbare  шетање  proîmblare (mn. proîmblărĭ) [akc. proîmblare] (i. ž.) — <i>šetanje, šetnjai> ◊ s-a dus în proîmblare, șî înga nu sa măĭ întuors — <i>otišao je u šetnju, i još se nije vratioi> ♦ var. proumblare [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

3274  prokît  latrină  клозет  prokît (mn. prokîće) [akc. prokît] (i. s.) — (zast) <i>nužnik, klozeti> ◊ prokît ĭe luok unđe uomu sa duśe pintru ĭel — <i>„prokot” je mesto gde čovek ide poradi sebei> ♦ sin. ișîtuare, nužńik [Por.] ♦ dij. var. pruokît (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. prokăt (Manastirica) [Mlava] ◊ s-a dus sî sa kaśe în prokît — <i>otišao je da vrši nuždu u klozetui> (Vrbica) [Stig] ∞ nužńik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2528  prokovăț  procovăţ  покровац  prokovăț (mn. prokovăće) [akc. prokovăț] (i. s.) — (ret.) <i>pokrovac, parče tkanine za pokrivanje; salvetai> ◊ prokovățu ĭe un parśiel đi pînḑă, ku kare sa astrukă mînkarĭa kînd sa duśe la luok — <i>pokrovac je parče tkanine kojom se pokriva hrana kada se nosi na njivui> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4725  prolukă  prelucă  пролаз  prolukă (mn. proluś) [akc. prolukă] (i. ž.) — (geog.) <i>prolazi> ◊ prolukă ĭe fakută ka un žgĭab lung pi pomînt — <i>prolaz je kao neki dugačak žljeb na zemljii> ♦ var. prorukă (Tanda) ◊ Tanđeńi ḑîk prorukă la lok unđe apa rupe ĭazu muori, șî pin ĭel apa kure afară, da ĭazu sakă — <i>Tanđani kažu prolaz za mesto na vodeničnom jazu gde je probila voda, i kroz koji voda otiče, a jaz presušujei> [Por.]  [Vidi]

3477  promă  pe urmă  после  promă [akc. promă] (predl.) — <i>posle, ono što sledi iza tekuće radnjei> ◊ întîń ńe duśem la morminț, promă dăm țuaļiļi dă pomană, pă tumu promă puńem pomana — <i>prvo idemo na groblje, posle namenjujemo odelo, pa tek posle postvaljamo daćui> ♦ / (skr.) < pră urmă [Res.] ♦ dij. var. pi urmă, pĭe urmă [Por.]   [Vidi]

5200  propći  propti  подупрети  propći (ĭuo propćesk, ĭel propćiașće) [akc. propći] (gl. p. ref.) — 1. <i>podupiratii> ◊ a propćit zîdu ku blăń supțîrĭ kare n-a țînut, șî zîdu s-a sudumit — <i>poduprli su zid tankim daskama koje nisu izdržale, i zid se obrušioi> 2. <i>osloniti sei> ◊ baĭatu rușînuos, vińe la fată șî numa sa propćașće đi gard, ńiś în traușă nu tună — <i>sramežljiv momak, dolazi devojci i samo se oslanja na ogradu, ni u dvorište ne ulazii> [Por.]  [Vidi]

5893  propuadă  broboadă  забрадача  propuadă (mn. propuađe) [akc. propuadă] — 1. <i>zabradača, zabratkai> ◊ propuada a fuost o pînḑă-n gustă șî lunguĭată, lupadată pista śapsă șî pļećirĭ șî ļegată supt barbă — <i>zabradača je bila usko i dugo platno, prebačeno preko čepeca i pletera, i vezano ispod bradei> 2. <i>maramai> ◊ propuada ĭe în Mlaua kîrpă în patru kuolțurĭ, ku kare muĭeriļi sa-npurpađesk — <i>propoda je u Mlavi naziv za četvrtastu maramu kojom se žene zabrađujui> 3. <i>prevezi> ◊ propuadă s-a ḑîs la un peșkirĭel în triĭ kuornurĭ la vîr, kare a dus guovĭa la nuntă, slubaḑît pista frunće pănă la nas, să nu-ĭ sa vadă uoki — <i>prevez je bio trouglasti peškirić koji je mlada nosila na svadbi, spuštenog preko čela do nosa, da joj se oči ne videi> ♦ sin. popuon [Por.]  [Vidi]

5820  prorupe  prorupe  застати  prorupe (ĭuo prorup, ĭel prorupe) [akc. prorupe] — (o toku vode) 1. <i>zastatii> ◊ pluaĭe ka kînd tuorń ku gaļată, ma să prorupă numa kîta, nuoĭ ĭuta o să aļergăm la kasă — <i>kiša lije kao iz kabla, ali samo malo da zastane, mi ćemo brzo otrčati kućii> 2. <i>probiti, izliti sei> ◊ a prorupt apa, șă nu măĭ mĭarźe pi ĭаrugă în građina lu veśin, numa kure în ogaș — <i>voda je probila, i ne ide više jarugom u komšijsku baštu, nego se izliva u potoki> ♦ up. pro rupĭa Por.] ∞ rupĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3962  prostovan  prostovan  простак  prostovan (prostovană) (mn. prostovań, prostovańe) [akc. prostovan] (prid.) — <i>prostak, glupak, neotesankoi> ◊ orașańi ginđesk kă sînt tuoț saćańi guź șî prostovań — <i>varošani misle da su svi seljaci gedže i prostacii> ◊ s-a mîritat dupa un prostovan đi la munće — <i>udala se za jednog prostaka sa planinei> ◊ (u izr.) muĭare prostovană — <i>žena prostakuša; glupačai> [Por.] ∞ pruost  [Vidi]

5864  provindut  revândut  препродат  provindut (provindută) (mn. provinduț, provinduće) [akc. provindut] (prid.) — <i>preprodati> ◊ provindut ĭe fiĭe śe śe ĭe kumparat đi la unu șî ĭe vindut la altu — <i>preprodato je bilo šta što je kupuljeno od jednog i prodato drugomei> [Por.] ∞ vinđe   [Vidi]

6326  pruaspîd  proaspăt  свеž  pruaspîd (pruaspîdă) (mn. pruaspi, pruaspiđe) [akc. pruaspîd] (prid.) — (nutr.) <i>sveži> ◊ pruaspîdă ĭe mînkarĭa gaćită đikurînd, pruaspiđe sînt uauļi luvaće đin kuĭb — <i>sveža je hrana koja skoro spremljena, svežasu jaja uzeta iz gnezdai> ◊ dakă nu sa manînkă, sa ḑîśe șî đi fluor kă sînt pruaspiđe kînd sînt kuļasă đikurînd — <i>iako se ne jede, kaže se i za cveće da je sveže kad je skoro ubranoi> ♦ sin. fraźit [Por.]  [Vidi]

5950  prun  prun  шљива дрво  prun (mn. pruń) [akc. prun] (i. m.) — (bot.) <i>šljiva (Prunus domestica)i> ◊ prun ĭe puom pus đi mîna uomuluĭ, în kare rođesk pruńiļi đi rakiu șă đi pekmĭez — <i>šljiva je voćka koju sadi čovek, koja daje šljive za rakiju i pekmezi> [Por.]  [Vidi]

5527  prund  prund  спруд  prund (mn. prundurĭ) [akc. prund] (i. s.) — (geog.) <i>sprudi> ◊ prund ĭe pomînt rîđikat în apă, or pi marźina api — <i>sprud je uzdignuto zemljište u vodi, ili na obali vodei> ◊ a sakat rîu, a ramas numa prundurĭ guaļe — <i>presušila reka, ostali samo goli sprudovii> ♦ sin. tapșan, grind [Por.]  [Vidi]

3960  pruost  prost  наиван  pruost (pruastă) (mn. pruoșć, pruașće) [akc. pruost] (prid.) — 1. (o čoveku) <i>naivan, priprost; priglupi> ◊ nu fi pruost, nuĭe aĭa așa kum țî sa-m pare țîĭe — <i>ne budi naivan, nije to tako kako se tebi činii> ◊ nu învață bińe la șkuală kî ĭe, saraku, pruost đi kap — <i>ne uči dobro u školi jer je, siroma, priglupi> 2. (o poslu) <i>jednostavan, laki> ◊ a fuost mik ș-a putut să lukre numa vrun lukru pruost — <i>bio je mali, i mogao je da radi samo neki jednostavan posaoi> [Por.]  [Vidi]

4172  puală  poală  крило  puală (mn. puaļe) [akc. puală] (i. ž.) — 1. (anat.) <i>kriloi> ◊ țîńe kopilu în puală, șă-l ļagînă sî-l aduarmă — <i>drži dete u krilu, i ljulja ga da ga uspavai> 2. (o nošnji) <i>podsuknjai> ◊ muĭeriļi supt krețan a dus puaļiļi întariće — <i>žene su pod krecanom nosile uštirkane polei> 3. (geog.) <i>podnožjei> ◊ ažuns la puaļiļi munțî, ș-a đižugat buoi să-ĭ uđińaskă — <i>stigli su do podnožja planine, i raspregli volove da ih odmorei> ♦ up. polakă [Por.]   [Vidi]

4133  puarkă  poarcă  свињица  puarkă2 [akc. puarkă] (i. ž.) — <i>svinjicai> ◊ puarka ĭe źuaka păkurarĭaskă — <i>svinjica je pastirska igrai> [Por.] ∞ puork  [Vidi]

4917  puarnă  poarnă  уранак  puarnă [akc. puarnă] (i. ž.) — (izob.) <i>stočarski uranaki> ◊ la Sînźuorḑ pîkurari mînă uoiļi la puarnă, să ăĭbă măĭ mult lapće la mîsurat — <i>na Đurđevdan čobani teraju ovce na uranak, da bi imale više mleka na merenjui> ◊ puarna ĭe kînd la Sînźuorḑ pîkurari ĭasă ku uoiļi la pașuńe pănă nu sa faśe ḑîua, înga pănă ĭe nuapća — <i>uranak je kada pastiri na Đurđevdan izlaze sa ovcama na pašu pre svanuća, još dok je noći> [Por.] ∞ Sînźuorḑ  [Vidi]

5322  puțî  puți  смрдети  puțî (ĭuo put, ĭel puće) [akc. puțî] (gl.) — <i>smrdetii> ◊ puće śuava śe are muruos grĭeu șî urît — <i>smrdi nešto što ima težak i ružan mirisi> ◊ ńiś nu puće, ńiś nu mirusă — <i>niti smrdi, nit mirišei> ◊ puće ka mortaśina — <i>smrdi kao mrcinai> [Por.]  [Vidi]

2934  puțîn  puţin  мало  puțîn (puțînă) (mn. puțîń, puțîńe) [akc. puțîn] (prid.) — <i>maloi> ◊ puțîn a sapat, măĭ mult a ḑakut la umbră — <i>malo je kopao, više se izležavao u hladui> ◊ pi mulț a kĭemat, ama puțîń a veńit — <i>mnoge je zvao, ali ih je malo došloi> ◊ puțîń bań avut, n-a putut să kumpire ļak — <i>malo je novaca imao, nije mogao da kupi leki> ◊ puțîn a măĭ ramas pănă la śină, rabdațî-va kîta — <i>malo je još ostalo do večere, strpite se maloi> ◊ s-a lasat đi ńigustoriĭe, kî avut puțînă dobîndă đin ĭa — <i>napustio je trgovinu, jer je imao malo vajde od njei> ◊ (komp.) puțîn, măĭ puțîn, șî măĭ puțîn — <i>malo, manje, najmanjei> ♦ supr. mult [Por.]   [Vidi]

5283  puțînataće  puținătate  немаштина  puțînataće (mn. puțînatăț) [akc. puțînataće] (i. ž.) — (zast.) <i>nemaštinai> ◊ ńimik n-avut, a fuost mare puțînataće — <i>ništa nisu imali, bila je velika nemaštinai> ♦ sin. ńistoțală, sîraśiĭe [Por.] ∞ puțîn  [Vidi]

3248  puća  putea  моћи  puća (ĭuo puot, ĭel puaće) [akc. puća] (gl.) — <i>moći, biti sposobani> ◊ să veđem, om puća rîđika aĭa numa nuoĭ, or sî măĭ katăm pi vrunu — <i>da vidimo, hoćemo li moći da dignemo to sami, ili da potražimo još nekogi> ◊ puot, nu puot, aĭa mi, alta nuĭe — <i>mogu, ne mogu, to mi je, drugo nemai> ◊ śe sa puaće, sa puaće, śe nu sa puaće, nu sa puaće, șî gata — <i>što se može, može, što se ne može, ne može, i gotovoi> [Por.] ◊ nu poś să vin kă mis bolnăv [akc. bolnăv] — <i>ne mogu doći jer sam bolestani> (Mustapić) [Zvizd]  [Vidi]

5528  pućare  putere  моћ  pućare (mn. pućerĭ) [akc. pućare] (i. ž.) — <i>moć, snagai> ◊ uom tare, are mare pućare în mîń — <i>snažan čovek, ima veliku snagu u rukamai> ◊ a îmbătrîńit, a perdut pućarĭa — <i>ostareo je, izgubio moći> ◊ fara pućare — <i>nemoćani> ♦ var. pućarĭe ♦ supr. ńipućare [Por.] ∞ puća  [Vidi]

5529  pućerńik  puternic  моћан  pućerńik (pućerńi) (mn. pućerńiś, pućerńiśe) [akc. pućeik] (prid.) — <i>moćan, jak, snažani> ◊ a fuost uom sus, a fuost pućerńik ș-ĭ s-a putut đi tuaće — <i>bio je čovek na položaju, bio je moćan i moglo mu se svei> ◊ amparațîĭa turśilor a fuost pućerńikă, ș-a kuprins țara nuastră ku tuot — <i>tursko carstvo je bilo moćno, i okupiralo je svu našu zemljui> ◊ (u izr.) tare pućerńik — <i>jako moćan, premoćani> ◊ vînt pućerńik — <i>jak vetari> ♦ supr. ńipućerńik [Por.] ∞ puća  [Vidi]

2156  puf  puf  пухара  puf1 (mn. pufurĭ) [akc. puf] (i. m.) — (mik.) <i>puhara, pečurka (Lycoperdon perlatum)i> ◊ pufu sa manînkă pănă nu roșîașće șî faśe pulbur — <i>puhara se jede dok ne pocrveni, i ne napravi prahi> ◊ (med.) ku pufu đemult s-a oprit sînźiļi đin vro lovitură đeșkisă — <i>puharom se nekada zaustavljalo krvarenje iz neke otvorene ranei> [Pom.]   [Vidi]

5519  puf  puf ?  пуф  puf2 (mn. pufe) (i. s.) — (nutr.) <i>pufi> ◊ puf ĭe mînkare kare sa făśe đin kodri đi turtă rîaśe, zdrumikaț ku kîta brînḑă, șî fripț în untură — <i>puf je jelo koje se sprema od ostataka hladne projare,i> <i><i>mrvljenihi> sa malo sira, i prženih na mastii> ◊ puf ĭe mînkare alu aĭ saraś — <i>puf je sirotinjsko jeloi> ♦ var. pufă [Por.]  [Vidi]

5503  puĭ  pui  пиле  puĭ (mn. puĭ) [akc. puĭ] (i. m.) — 1. (zool.) <i>pile; mladunčei> ◊ puĭ măĭ đes sa ḑîśe la-ĭ śe sa klośesk đin uauă — <i>piletom se najčešće zovu mladunci koji se legu iz jajai> ◊ kluoța ku puĭi — <i>kvočka s pilićimai> ◊ mîța are patru puĭ — <i>maca ima četiri mladunca (mačića)i> ◊ žuavińiļii sîrbaćiśe au puĭ, kare tare pazăsk pănă nu krĭesk să puată sîngurĭ sî sa arańaskă — <i>divlje životnje imaju mladunce koje jako čuvaju dok ne odrastu, da mogu sami da se hranei> 2. (folk.)(fig.) <i>dete; devojka, draga osoba; ljubavnicai> ◊ vin la naĭka, puĭu mĭeu, să vĭeḑ kum naĭka țukă (folk.)— <i>dođi bati, pile moje, da vi’š kako baja ljubii> 3. (folk.) <i>šara, ornamenti> ◊ <i>s-a țasut pătura au trasta ku puĭ în tuaće fĭelurĭ — tkale su se ponjave ili torbe sa šarama raznih vrstai> ♦ sin. braḑ [Por.]  [Vidi]

5504  puĭ-puĭ  pui-pui  пи-пи  puĭ-puĭ [akc. puĭ-puĭ] (uzv.) — (onom.) <i>pi-pi, vabljenje živinei> ◊ ku ’puĭ-puĭ’ sa kĭamă uarîļi sî sa aduńe, să ļi sa labđe mînkare — <i>sa ’pi-pi’ se vabi živina da se skupi, da im se baci hranai> [Por.] ∞ puĭ   [Vidi]

5505  puĭkă  puică  кока  puĭkă (mn. puĭś) [akc. puĭkă] (i. ž.) — 1. (ornit.) <i>koka, kokica, mlada kokoškai> ◊ puĭkă ĭe puĭ đi gaină muĭerĭesk, kare a kreskut, ama înga n-anśeput sî uave — <i>kokica je žensko kokošje pile, koje je odraslo, ali još nije počelo da nosi jajai> 2. (fig.) <i>devojčei> ◊ a krĭeskut fećița, akuma ĭe puĭkă, bună đi țukat șî dragaļit — <i>poraslo devojče, sad je koka, dobra za ljubljenje i milovanjei> ♦ (demin.) puĭkiță [Por.] ∞ puĭ   [Vidi]

2163  pula-bĭelśi  rodul-pământului  козлац  pula-bĭelśi [akc. pula-bĭei] (i. ž.) — (bot.) <i>kozlac (Arum maculatum)i> ◊ pula-bĭelśi ĭe buĭađe kare krĭașće pin buźak pi lînga apă — <i>kozlac je biljka koja raste po budžaku pored rekei> ◊ buĭađa l-aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost đi alta trĭabă, numa-n ĭa sî vadă kum o să fiĭe birekĭetu pi vara śe vińe — <i>biljka našim starima nije služila za drugo, nego da po njoj gataju kakav će biti rod u toku narednog letai> ♦ / pula-bĭelśi — (dosl.) (vulg.) <i>belčin kuraci> ♦ sin. ruodu-pomîntuluĭ — <i>rod zemlje; berićeti> [Por.] ◊ pula-bĭelśi or ruodu-pomîntuluĭ dă șî pi ļivĭeḑ, samînă la frunḑă ku drîgaviĭu, șî kînd ńi duśam dupa drîgaviĭ, aĭ batrîń sa rîđa đi fĭaće kare n-a șćut să ļi kunuaskă — <i>kozlac ili zemljin rod raste i po livadama, lišćem podseća na zelje, i kada bismo išli po zelje, stari su se podsmevali devojkama koje nisu umele da ih razlikuju (Plavna)i> [Pad.] ∞ pulă  [Vidi]

4173  pulă  pulă  курац  pulă (mn. puļe) [akc. pulă] (i. ž.) — (anat.) (vulg.) <i>kuraci> ◊ (u izr.) śe pula mĭa vrĭa? — <i>šta koj moj hoće?i> ◊ pula beļită — <i>zaguljen kuraci> ◊ pula muartă — <i>mlitav kuraci> ◊ bag pula-n ĭel — <i>nabijem ga na kuraci> ◊ (izr.) pulă đi uaĭe — <i>ovčji kuraci> ◊ (izob.) pul-uaĭe! — <i>uzvik kojim su stari čobani terali ovcei> ♦ (augm.) pulaĭkă, puluoń ♦ (demin.) puļiță [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4771  pulbur  pulbere  прашина  pulbur (mn. pulburĭ) [akc. pulbur] (i. m.) — 1. <i>prašinai> ◊ kînd sa mătură koļiba, să nu sa rađiśe pulbur, întîń sa stropĭașće puodu ku apa — <i>kad se metli koliba, da se ne digne prašina, pod se prvo poprska vodomi> ◊ la trăirat sa rađikă măĭ mare pulbur — <i>na vršidbi se diže najveća prašinai> 2. <i>prahi> ◊ fańina đi grîu ĭe pulbur alb marunt — <i>pšenično brašno je sitan beli prahi> ◊ în puf kuopt ĭastă pulbur ku kare păkurari a oprit sînźiļi kînd a kurs đin lovitură — <i>u zreloj puhari ima prah kojim su čobani zaustavljali krv kad je curila iz ranei> ♦ sin. puf [Por.]  [Vidi]

4775  pulburuos  spulberos  прашњав  pulburuos (pulburuasă) (mn. pulburuoș, pulburuasă) [akc. pulburuos] (prid.) — <i>prašnjav;i> (ret.) <i>praškasti> ◊ pulburuos ĭe aăla kare ĭe pļin đi pulbur — <i>prašnjav je onaj koji je pun prašinei> ◊ fańina ĭe mîtriĭal marunt, ușuor șă pulburuos — <i>brašno je sitna, lagana i praškasta materijai> [Por.] ∞ pulbur  [Vidi]

4174  Puļeća  Pulecea  Куроња  Puļeća [akc. Puļeća] (i. m.) — (antr.) (pej.) <i>Kuronja, nadimak čoveka sa velikim udomi> ◊ pi Ĭanku Stroglau đin kopilariĭe la poļikrit „Puļeća”, k-avut mult măĭ mare pulă đikît aĭlalț kopiĭi — <i>Janka Stroglavog su još iz detinjstva nazivali „Kuronja”, jer je imao mnogo veći kurac nego ostali dečacii> [Por.] ∞ pulă   [Vidi]

3817  pumeńală  pomenire  буђење  pumeńală (mn. pumeńelurĭ) [akc. pumeńală] (i. ž.) — <i>buđenjei> ◊ kîntă kokuoșî, ažuns vrĭamĭa đi pumeńală — <i>pevaju petlovi, došlo je vreme za buđenjei> ◊ dupa taĭatură avut pumeńală rău grĭa — <i>posle operacije, imao je jako teško buđenjei> ♦ var. pumeńit2 ♦ var. pumeńire ◊ numa pumeńa-ma tu ka nuapća trekută, ș-o sî țîșńaskă đin ćińe așa pumeńire — <i>samo me ti probudi kao prošle noći, pa će ti presesti takvo buđenjei> [Por.] ∞ pumeńi  [Vidi]

3815  pumeńi  pomeni  будити  pumeńi (ĭuo pumeńesk, ĭel pumeńașće) [akc. pumeńi] (gl. p. ref.) — 1. <i>buditi ili probuditi nekoga iz sna; buditi se, probuditi sei> ◊ s-a dus să pumeńaskă lukratuori, kî s-a varsat zuoriļi — <i>otišao je da probudi radnike, jer je svanuloi> ◊ kopilu s-a pumeńit șî plînźe — <i>dete se probudilo i plačei> 2. <i>pominjati nekoga, sećati ga sei> ◊ ńi luvarîm la taĭnă, șî pumeńirîm pi tuoț aĭ nuоștri aĭ batrîń — <i>započesmu priču, i pomenusmo sve naše starei> ◊ kînd uomu sugiță, vrunu ăl pumeńașće, șî dakă giśașće kare, sugițatu stă — <i>kada čovek štuca, neko ga pominje, i ako pogodi ko je, štucanje prestajei> [Por.]  [Vidi]

3816  pumeńit  pomenit  будан  pumeńit1(pumeńi) (mn. pumeńiț, pumeńiće) [akc. pumeńit] (prid.) — 1. <i>budan, probuđeni> ◊ ḑaśe pumeńit în pat, nu puaće mult s-aduarmă đi grižă — <i>leži budan u krevetu, ne može dugo da zaspi od brigei> 2. <i>spomenut, imenovani> ◊ ćeĭka a dat đi pomană la tuoț, ama paramama n-a fuost pumeńită ș-a veńit la ćeĭka-n vis mîńiuasă — <i>tetka je na daći namenjivala svima, ali prababa nije pomenuta pa je došla tetki u san ljutitai> ♦ supr. ńipumeńit [Por.] ∞ pumeńi  [Vidi]

5272  puod  pod  мост  puod1 (mn. puodurĭ) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) <i>mosti> ◊ puodu sa rađikă la luokurĭ unđe trăbe sî sa trĭakă ku karîļi pista rîu ku apa mare, or ku vaļe adînkă — <i>most se podiže na mestima gde treba da se prelazi kolima preko reke sa velikom vodom, ili dubokim koritomi> ◊ puodu s-a fakut đi ļemn șî đi pĭatră — <i>most se gradio od drveta i kamenai> [Por.]  [Vidi]

5273  puod  pod  таван  puod2 (mn. puodurĭ) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) <i>tavan, plafoni> ◊ kare n-a vut ambarĭ, a țînut kukuruḑu pi puod — <i>ko nije imao ambar, držao je kukuruz na tavanui> ◊ la puod a fuost atîrnaće doă pražîń pista kare s-a țînut țuaļiļi đi skimbat — <i>o plafon su bile okačene dve motke, preko kojih je bila prebačena nova odećai> [Por.]  [Vidi]

3458  puol  pol  наполеон  puol (mn. puoļ) [akc. puol] (i. m.) — (mon.) <i>napoleon, francuski novaci> ◊ puoļi, ka șî galbińi, a fuost bań skumpĭ; ĭ-avut numa gîzdoćińiļi — <i>napoleoni, kao i dukati, bili su vredan novac; imali su ih samo bogatašii> ◊ puoļi s-a kunoskut kă avut kokuoș pi duos — <i>napoleoni su se prepoznavali po petlu na reversui> ♦ sin. năpăļiuon ♦ up. galbin [Por.] ◊ șî la puoļ șî la galbiń aĭ nuoștri ĭ-a ḑîs tuot galbiń, kă a fuost đin aur galbin — <i>i napoleone i dukate naši su sve zvali dukatima, jer su bili od žutog zlatai> [GPek] ∞ ban   [Vidi]

4251  puop  scripcăraș  попац  puop2 (mn. puopĭ) [akc. puop] (i. m.) — (ent.) <i>popac (Gryllus campestris)i> ◊ puopi sînt guonź miś șî ńagre, sa gasăsk mulț vara pi luokurĭ — <i>popci su male crne bube, kojih ima puno leti po njivamai> ♦ up. griĭir [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4130  puork  porc  свиња  puork (mn. puorś) [akc. puork] (i. m.) — (zool.) <i>svinjai> ◊ nuĭe kasă în sat fara puorś — <i>nema kuće u selu bez svinjai> ◊ puorśi sa arańesk șî sa-ngrașă ku ĭarbă, duļeț șî laturĭ — <i>svinje se hrane i tove travom, dulecima i pomijamai> ◊ puorko-l gras sa taĭe la iginatu — <i>utovljena svinja kolje se na sv. ignjatijai> ◊ đemult puorśi tuamna s-a mînat la munće la gindă — <i>nekada su se svinje u jesen terale u planinu na žiri> ◊ đin pĭaļa đi puork s-a fakut opinś — <i>od svinjske kože pravili su se opancii> ◊ puork sîrbaćik — <i>divlja svinjai> ♦ up. vĭer, purśel, purśauă, skruafă, maskur [Por.]  [Vidi]

5565  puort  port  ношња  puort (mn. puorturĭ) [akc. puort] (i. s.) — <i>nošnja, svečana odećai> ◊ puortu barbațăsk alu rumîńi aĭ batrîń a fuost kunoskut măĭ pult pi kaśulă mare, kare a purtato șî ĭarna șî vara — <i>muška nošnja starih Vlaha bila je poznata po velikoj šubari, koju su nosili i zimi i letii> ◊ puort muĭerĭesk — <i>ženska nošnjai> ◊ puort rumîńesk — <i>vlaška nošnjai> [Por.] ∞ purta  [Vidi]

5553  Puostu kruśi  Postul cruci  Крстовдан  Puostu kruśi (sint.) — (kal.) <i>Krstovdan, 18 januarai> ◊ Puostu kruśi ĭe măĭ grĭeu puost, kă atunśa a kaḑut kruśa în apă — <i>Krstovdan je najteži post jer je tada krst pao u vodui> ◊ la Puostu kruśi sa înkĭaptură arțuri, șî înśep puosturļi mĭerkurĭa șî vińirĭa — <i>na Krstovdan se završavaju nekršteni dani i počinju postovi sredom i petkomi> [Por.] ∞ puost  [Vidi]

6291  pup  pup [Ban.][Erd.]  пупољак  pup1 (mn. pupĭ) (i. s.) — (bot.) <i>pupoljaki> ◊ a slubaḑît fluarĭa đin śuob un pup, n-o sî sa ușće — <i>pustio cvet iz saksije pupoljak, neće se osušitii> [Por.]   [Vidi]

5343  pupa  pupa  љубити  pupa (ĭuo pup, ĭel pupă) [akc. pupa] (gl. p. ref.) — <i>ljubitii> ◊ baĭatu ku fata mare sa pupă kînd prind drag unu đe altu — <i>momak i devojka se ljube kad zavole jedno drugoi> ♦ sin. saruta [Buf.][Tim.] ♦ dij. sin. țuka [Por.] ∞ pup  [Vidi]

3318  pupîḑă  pupăză  пупавац  pupîḑă (mn. pupîḑ) [akc. pupîḑă] (i. ž.) — (ornit.) <i>pupavaci> (Upupa epops) ◊ pupîḑa ĭe pasîre pistriță, ku muoț în kap șî ku ćik lung — <i>pupavac je šarena ptica sa ćubom na glavi i dugačkim kljunomi> ◊ pupîḑa sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — <i>pupavac se gnezdi u dupljamai> ◊ pupîḑa sa arańașće ku guonź — <i>pupavac se hrani insektimai> ◊ pupîḑa sa kĭamă așa đi śe kînd kîntă faśe „pup!-pup!-pup!” — <i>pupavac se tako zove zato što kad peva, pravi „pup!-pup!-pup!”i> [Por.]  [Vidi]

5758  purik  purice  бува  purik1 (mn. puriś) [akc. purik] (i. m.) — (ent.) <i>buva (Siphonaptera)i> ◊ puriku ĭe guangă mikă kare suźe sînźîļi la uom — <i>buva je mali insekt koji siše krv čovekui> ◊ puriś au șî kîńi — <i>buve imaju i psii> [Por.]  [Vidi]

5759  purik  titirez  чигра  purik2 (mn. puriś) [akc. purik] (i. m.) — (igračka) <iigrai> ◊ puriku ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, śe samînă la fus skurt, kare șî sa-nvîrćașće ka fusu — <iigra je dečja igračka koja liči na skraćeno vreteno, i koja se i zavrće kao vretenoi> ◊ kînd žuakă puriku, kopiĭi sa mînă să vadă alu kuĭ purik o să sa-nvîrćaskă măĭ mult — <i>kad se igraju sa čigrom, deca se nadmeću da vide čija će se čigra najduže okretatii> [Por.] ♦ dij. sin. popik (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

4134  purśel  purcel  прасе  purśel (mn. purśiĭ) [akc. purśel] (i. m.) — <i>prasei> ◊ purśelu ĭe puĭu lu puork, kare l-a fatat skruafa — <i>prase je mladunče svinje, koje je oprasila krmačai> ◊ purśelu ĭe măĭ dulśe kînd sa friźe pi frigare — <i>prase je najslađe kad se ispeče na ražnjui> [Por.] ∞ puork  [Vidi]

5562  purta  purta  водити  purta (ĭuo puort, ĭel puartă) [akc. purta] (gl. p. ref.) — 1. <i>voditii> ◊ nu kată lukru luĭ, numa puartă griža lu alțî — <i>ne gleda svoja posla, nego vodi tuđu brigui> ◊ puartă vaśiļi đi fuńe, sa duśe ku ĭaļe l-a paskut — <i>vodi krave za štrangu, ide sa njima na pašui> ◊ puartă griža bińe śe faś — <i>dobro vodi računa šta radiši> 2. <i>ponašati sei> ◊ kînd će duś în gostîĭe la prazńik, nu ći purta fiĭe kum, numa fi kum trăbe — <i>kad ideš u goste na slavu, ne ponašaj se bio kako, nego budi pristojani> [Por.]  [Vidi]

5564  purtarĭeț  purtăreț  радна  purtarĭeț (purtarĭață) (mn.) [akc. purtarĭeț] (prid.) — (o odeći) <i>radna odećai> ◊ țuaļiļi purtarĭață sînt țuaļe kare uomu ļi duśe în tuota ḑîua — <i>radna odeća je odelo koje čovek nosi svaki dani> ◊ a fuost ađet la-ĭ nuoștri aĭ batrîń să-ngruape ku al muort șî țuaļili luĭ purtarĭață — <i>bi je običaj kod naših starih da sa pokojnikom sahranjuju i njegovu radnu odećui> [Por.] ∞ purta  [Vidi]

5566  purtat  purtat  ношен  purtat (purtată) (mn. purtaț, purtaće) [akc. purtat] (prid.) — (o odeći) <i>nošen, iznošeni> ◊ țuaļiļi purtaće muma a dat la Țîgań pi fusă — <i>nošeno odelo majka je dala Ciganima za vretenai> [Por.] ∞ purta  [Vidi]

6199  pustînataće  pustietate  пустош  pustînataće (mn. pustînatăț) [akc. pustînataće] (i. ž.) — <i>pustoši> ◊ pustînataća ĭe luok unđe a fuost traĭ, șî s-a pĭerdut, unđe nu ma ĭastă ńimik — <i>pustoš je mesto gde je bio život, pa se izgubio, gde više nema ničegi> [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

3970  pustîń  pustiu  пуст  pustîń (pustîńe) (mn. pustîń, pustîńe) [akc. pustîń] (prid.) — (o prostoru) <i>pust, bez ičegai> ◊ luok pustîń, kăș pustîńe, nuĭe ńima pusta — <i>pusto mesto, puste kuće, nema nigde nikogi> ♦ var. pustîĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3971  pustîșag  pustișag  пустара  pustîșag (mn. pustîșagurĭ) [akc. pustîșag] (i. s.) — (augm.) <i>pustara, velika pustoši> ◊ lumĭa s-a dus în țărĭ, saćiļi nuaștre sînt guaļe, țînutu nuostru ĭe un pustîșag mare — <i>ljudi su otišli u inostranstvo, naša sela su prazna, naša oblast je jedna velika pustarai> [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

5266  putlaźană  pătlăgea  парадајз  putlaźană (mn. putlaźańe) [akc. putlaźană] (i. ž.) — (bot.) <i>paradajz (Lycopersicum esculentum)i> ◊ putlaźeńiļi s-a kuļes vĭerḑ, șî s-a akrit đi ĭarnă, mistakaće ku krstavĭeț șî piparkă — <i>paradajz se brao zelen, i kiselio se za zimu, zajedno sa krastavcem i paprikomi> ♦ var. plutaźană, plătăźană, plotoźană [Por.]  [Vidi]

5465  putoļit  potolit  потуљен  putoļit (putoļi) (mn. putoļiț, putoļiće) [akc. putoļit] (prid.) — <i>potuljen, zagašeni> ◊ fuoku putoļit supt śanușă, țîńe tuata napća — <i>vatra potuljena pod pepelom, ne gasi se celu noći> ◊ (u izr.) uom putoļit — <i>podmukao čoveki> [Por.] ∞ putoļi  [Vidi]

5108  putraḑală  putrezeală  трулење  putraḑală (mn. putraḑăļe) [akc. putraḑală] (i. ž.) — <i>truljenjei> ◊ a kaḑut ļemnu pi pomînt, șî l-a prins putraḑala — <i>palo je drvo na zemlju, i zahvatilo ga je truljenjei> [Por.] ∞ putrîd   [Vidi]

5106  putraḑî  putrezi  трулити  putraḑî (ĭuo putraḑăsk, ĭel putraḑașće) [akc. putraḑî] (gl.) — <i>truliti, raspadati sei> ◊ ļemnu śe sa uskă-n padure șî kađe, pă đi vrĭame putraḑîașće, șî sa faśe pomîntarĭ — <i>drvo koje se u šumi osuši, padne na zemlju pa vremenom istruli i pretvori se u zemljištei> ◊ tutuku putraḑîașće dakă stă mult în apă — <i>panj istruli ako dugo stoji u vodii> [Por.] ∞ putrîd  [Vidi]

5107  putragań  putregai  труловина  putragań (mn. putragań) [akc. putragań] (i. m.) — 1. (o materiji) <i>trulovinai> ◊ ļemnu are kuažă, albăț șî roșăț, kînd ļemnu sa uskă, iĭ putraḑîașće albățu și sa faśe putragań — <i>drvo ima koru, beljiku i srž, kad se drvo osuši, beljika se pretvara u trulovinui> ◊ ku putragań aprins șă astrukat ku śanușă, muĭerļi sa duk la morminț să tamîńe, kă putragańu țîńe fuoku mult — <i>sa upaljenom trulovinom i zagrnuto pepelom, žene idu na groblje da kade, jer trulovina dugo tinjai> 2. (fig.) <i>pokvarenjak, pokvarenštinai> ◊ amînat a bagat sama kî ĭe uomo-la un putragań grĭeu — <i>kasno je primetila da je taj čovek jedan težak pokvarenjaki> [Por.] ∞ putrîd  [Vidi]

3324  putrîvit  potrivit  погодан  putrîvit (putrîvi) (mn. putrîviț, putrîviće) [akc. putrîvit] (prid.) — <i>pogodan; dobro urađen; pogođen; potrefljen; usklađeni> ◊ aĭ batrîń a șćut să aļiagă luok putrîvit đi sapat borđiĭu — <i>stari su znali da izaberu pogodno mesto za kopanje zemunicei> ◊ a țasut bun, ma n-a do șćut să aļiagă fărburĭ putrîviće, kă nu mĭarźe tuota farba una ku alta — <i>dobro je tkala, ali nije najbolje umela da odabere usklađene boje, jer ne ide svaka boja jedna s drugomi> [Por.] ∞ putrîvi  [Vidi]

5302  puvestî  povesti  причати  puvestî (ĭuo puvestăsk, ĭel puvestîașće) [akc. puvestî] (gl.) — <i>pričati, pripovedati; govoriti, kazivatii> ◊ la șîḑîtuorĭ s-a puvestît povĭeșć în tuaće fĭelurĭ — <i>na sedeljkama su se pričale svakojake pričei> ◊ đi źaba muoșu a puvestît, n-avut la kare — <i>uzalud je čiča pričao, nije imao komei> [Por.] ♦ dij. var. povista [Buf.] ∞ povastă  [Vidi]

5303  puvestîtuorĭ  povestitor  приповедач  puvestîtuorĭ (mn. puvestîtuorĭ) [akc. puvestîtuorĭ] (i. m.) — (ret.) <i>pripovedač, kazivači> ◊ dĭeda iļiĭa a fuost măĭ bun puvestîtuorĭ la șăḑîtuorĭ în satu nuostru — <i>deda ilija je bio najbolji pripovedač na sedeljkama u našem selui> ◊ astîḑ puvestîtuori s-a pĭerdut, nu kă nus, numa lumĭa n-are kînd să-ĭ askulće — <i>danas su se pripovedači izgubili, ne da ih nema, nego ljudi nemaju vremena kad da ih slušajui> [Por.] ∞ povastă  [Vidi]

5226  puzanarĭ  buzunar  џеп  puzanarĭ (mn. puzanare) [akc. puzanarĭ] (i. s.) — <i>džep na odećii> ◊ puzanarĭ ĭe un fĭeļ đi pungă kusută pi țuală în kare sa țîn mîńiļi kînd ĭe frig, or kĭesu ku bań, or alt marunțîș — <i>džep je vrsta kese ušivene na odeći u koju se drže ruke kad je hladno, ili kesa s novcem, ili druge sitnicei> ◊ puzanarĭ guol — <i>prazan džepi> ◊ puzanarĭu lu toĭa — <i>tuđi džepi> ◊ puzanarĭ la pîntaluoń — <i>džep na pantalonamai> ◊ puzanarĭu lu burkă — <i>džep kaputa i>♦ var. pîzanarĭ, păzînar; (Tanda: pazanarĭ, păznarĭ) [Por.]  [Vidi]

5977  pușkarĭ  pușcar  пушкар  pușkarĭ (mn.) [akc. pușkarĭ] (i. m.) — <i>puškar, oružari> ◊ pușkarĭu ĭe maĭstur kare ogođiașće la pușć, ș-alalće arme — <i>puškar je majstor koji popravlja puške, i ostalo oružjei> [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

5974  pușkă  pușcă  пушка  pușkă (mn. pușć) [akc. pușkă] (i. ž.) — <i>puškai> ◊ pușka ĭe o bukată în kare sa puńe gļonțu șî prau, șî sa pokńașće dupa žuaviń, or dupa uamiń în razbălurĭ — <i>puška je predmet u koji se stavlja metak i barut, i puca na životinje, ili ljude u ratovimai> ◊ pușkă ku krĭamińe — <i>kremenjačai> ◊ pușkă ku o țauă — <i>jednocevkai> ◊ pușkă pîrlomaće — <i>puška prelamačai> ♦ sin. armă [Por.]  [Vidi]

2203  rađină  radină  редина  rađi (mn. rîăđiń) [akc. rađină] (i. ž.) — (geog.) <i>redina, živa obala; potkop na obali vodotoka; čkaljai> ◊ rađina sa faśe la malu rîuluĭ, unđe apa sapă da pomîntu nu sa suduame kî ăl țîn rîdaśińiļi alu ļiamńe kare krĭesk pi lînga apă — <i>redina nastaje na obali reke, gde voda podlokava, ali zemlja ne klizi jer je drži korenje drveća koje raste pored vodei> ◊ în rađină sa bagă pĭeșći aĭ măĭ marĭ — <i>u redinu se uvlače najkrupnije ribei> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2180  ragaz  răgaz  пауза  ragaz (mn. ragazurĭ) [akc. ragaz] (i. s.) — (ret.) a. <i>pauza, odmor, prekid i>◊ kum n-o duare gura, kînd puvestîașće atîta făra ragaz — <i>kako je ne bole usta, kada priča toliko bez prekida (Tanda)i> ◊ fakuĭ kîta ragaz la lukru, să pun śuava-n gură — <i>napravio sam malu pauzu u radu, da stavim nešto u usta (Rudna Glava)i> b. <i>prilikai> ◊ am fuost la șîḑîtuare, tuoț puvestîră una-ntruuna, șă nu-m đațîră ragaz să ḑîk șî ĭuo śeva — <i>bio sam na sedeljci, svi su neprekidno pričali i nisu mi dali priliku da i ja nešto kažemi> ◊ dăm șî miĭe kîta ragaz să ḑîk śe am, kî đ-asară numa tu puvestîășć — <i>daj i meni malo prilike da kažem šta imam, jer od sinoć samo ti pričaš (Tanda)i> [Por.]  [Vidi]

4010  raĭ  rai  рај  raĭ (mn. raĭurĭ) (i. s.) — (rel.) <i>raji> ◊ raĭu ĭe luok pi lumĭa-ĭa unđe sa duk aĭ muorț, șî unđe traĭesk đi veśiĭe — <i>raj je mesto na onom svetu na koje idu mrtvi, i gde žive večnoi> ◊ în raĭ uomu are numa aĭa ś-a dat đi viĭață sîngur luĭ đi pomană, kînd ĭ-a fuost măĭ frumuos — <i>u raju čovek ima samo ono što je sebi namenjivao za života, kada mu je bilo najlepšei> ◊ raĭu ĭe un kîmp în padure mare, ku un ļemn mare în mižluok ku umbră gruasă, supt kare izvorĭaḑă ogașăl ku apă rîaśe — <i>raj je proplanak u velikoj šumi, usred koga raste veliko drvо sa debelim hladom, ispod koga izvore potočić sa hladnom vodomi> ◊ în raĭ sa duśe tot nat kare trĭaśe pista punća raĭuluĭ — <i>u raj ide svako ko pređe preko rajskog brvnai> ♦ supr. ĭad [Por.]  [Vidi]

4567  rakită  răchită  врба црвена  raki (mn. rakiț) [akc. rakită] (i. ž.) — (bot.) <i>crvena vrba (Salih purpurea), rakitai> ◊ rakita ĭe ļemn tufăruos kare krĭașće la luok uđiluos, măĭ đes pi lînga rîurĭ — <i>crvena vrba je žbunasta biljka koja raste na vlažnom mestu, najčešće pored rekai> ◊ rakita are krĭenź supțîriśe, kare ļesńe sa-nkonvĭaĭe da nu sa frîng — <i>crvena vrba ima tanke grane, koje se lako savijaju a ne lomei> ◊ đi nuĭaļiļi lu rakită sa-nplećesk kutarițîļî — <i>od pruća crvene vrbe pletu se korpei> ♦ sin. salkă [Por.] ∞ salkă  [Vidi]

2897  rakiu  rachiu  ракија  rakiu (mn. rakiĭe) [akc. rakiu] (i. s.) — <i>rakijai> ◊ rakiu ĭe bĭare kare sa faśe măĭ mult đin pruńe, da puaće sî sa fakă șî đin alće puame — <i>rakija je piće koje se pravi najviše od šljiva, a može da se pravi i od drugog voćai> ◊ rakiu sa friźe la kazan — <i>rakije se peče na kazanui> ◊ rakiĭe đi prună — <i>šljivovicai> ◊ Arnaglavĭańi frig rakiu la kazan, da Tanđeńi o kuok — <i>Rudnoglavci „prže” rakiju na kazanu, a Tanđani je „peku”i> ♦ sin. țuĭkă [Por.]   [Vidi]

2167  ramńik  coada-șoricelului  хајдучка трава  ramńik (mn. ramńiś) [akc. raik] (i. m.) — (bot.) <i>hajdučka trava, hajdučica, kostrijet, ravan, roman, romonika (Achillea millefolium) i>◊ la ramńik sa kuļiaźe fluarĭa, șî đin ĭa sa fĭarbe ćiaĭ, kare ĭe bun đi măĭ mulće buaļe — <i>od hajdučke trave bere se cvet, i od njega se kuva čaj, koji je dobar za razne bolestii> ◊ đemult ku ramńiku a viikat fîrîmaturĭ: taĭatură, lovitură, frîntură, da uoțî șî înpușkatură — <i>nekada su hadjučkom travom zaceljivane rane: posekotinu, povredu, prelom, a hajduci i puščanu ranui> ♦ sin. ĭarba-uoilor — <i>ovčja trava (Rudna Glava) i>[Por.]   [Vidi]

4933  rang  rangă  ћускија  rang (mn. rangurĭ) [akc. rang] (i. s.) — (tehn.) <i>ćuskija, štangla, polugai> ◊ rangi ĭe o șćangă lungă șî supțîre đi oțăl, ku un kîpatîń askuțît đi sapat, șî ku unu tîmpit đi batut ku boruosu — <i>ćuskija je poduža štanga od čelika, sa jednim oštrim krajem za kopanje i jednim tupim u koji se udara maljemi> ◊ ku rangu măĭ mult sa sapă găurļi adînś đi șćumpĭ điu gard — <i>ćuskijom se najčešće kopaju duboke rupe za stubove za ogradui> ♦ sin. șćangă [Por.] ♦ dij. var. arang (Leskovo) [GPek] ♦ dij. sin. surgiĭe (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

5294  rańit  rănit  рањен  rańit1 (rańi) (mn. rańiț, rańiće) [akc. rańit] (prid.) — (med.) <i>ranjen, ozleđeni> ◊ dakă a fuost rańit la doă luokurĭ, kumva a skapat ș-a ramas viu — <i>iako je bio ranjen na dva mesta, nekako je utekao i ostao živi> [Por.] ∞ rańi  [Vidi]

5629  rariș  răriș  шумарак  rariș (mn. rarișurĭ) [akc. rariș] (i. s.) — <i>šumaraki> ◊ rariș ĭe luok în padure unđe sînt ļamńiļi rare șî miś — <i>šumarak je mesto u šumi gde je drveće retko i niskoi> ♦ sin. paduriśe ♦ supr. gustîș [Por.]   [Vidi]

5989  rarunkĭe  rărunche  бубрег  rarunkĭe (mn. rarunkĭ) [akc. rarunkĭe] (i. m.) — (anat.) <i>bubregi> ◊ uomu are duoĭ rarunkĭ — <i>čovek ima dva bubregai> ◊ rarunkĭu puorkuluĭ ĭe măĭ dulśe kînd sa friźe pi karbuń — <i>svinjski bubreg je najslađi kad se peče na žarui> [Por.]  [Vidi]

5813  ras  ras  обријан  ras2 (rasă) (mn. raș, rasă) (prid.) — 1. <i>obrijani> ◊ tuot barbatu kare nu duśe barbă, kînd ĭasă-n lume trăbe să fiĭe ras — <i>svaki muškarac koji ne nosi bradu, kad izlazi u svet treba da bude obrijani> 2. (o koži) <i>odrani> ◊ pĭaļa rasă a fuost înćinsă pi gard sî sa ușće, ama ažunso kîńi ș-a rupto tuată — <i>odrana kože je bila raširena na ogradi da se sušu, ali su je dohvatili psi i svu rastrglii> ♦ supr. ńiras [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

5814  ras  ras  бријање  ras (mn. rasurĭ) (i. s.) — <i>brijanjei> ◊ în vuoĭskă kînd vińe rîndu đi ras, ći rad fara sapun șă ku apă rîaśe — <i>u vojsci kad dođe red na brijanje, brijaju te bez sapuna i hladnom vodomi> [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

6216  raskuaśe  răscoace  допећи  raskuaśe (ĭuo raskuok, ĭel raskuaśe) [akc. raskuaśe] (gl. p. ref.) — (nutr.) <i>dopeći; prepećii> ◊ pîńa nu s-a kuopt bun, șă baba a lasato supt śirińe sî sa raskuakă — <i>hleb se nije dobro ispekao, i baba ga je ostavila pod crepuljom da se dopečei> [Por.] ∞ kuaśe  [Vidi]

5019  raskuoļ  crivală  рачва ?  raskuoļ (mn. raskuaļe) [akc. raskuoļ] (i. s.) — (zast.) <i>račva za krupicui> ◊ raskuoļ ĭe o furkă đi ļemn ku tri-patru kuarńe la vîr — <i>račva za krupicu je grana drveta sa tri-četiri roga na vrhui> ◊ raskuoļu a fuost sapat în strungă, da-n furśiļi la vîr a fuost înțapat krușîțu đi sare — <i>račva za krupicu bila jer ukopana u toru, a u raklje na vrhu bila je uglavljena krupica solii> ◊ stapîn kare avut stînă măĭ mare, avut în strungă kîći doă-triĭ raskuaļe — <i>domaćin koji je imao veliko stado, imao je u toru dve-tri račve sa krupicomi> ♦ sin. furkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. źamîńă (Jasikovo) [GPek] ♦ up. krușăț  [Vidi]

6324  raspînđi  răspândi  ширити се  raspînđi (ĭuo raspînđĭesk, ĭel raspînđĭașće) [akc. raspînđi] (gl. ref.) — <iiriti se, raširiti se, rasprostirati se; raštrkati sei> ◊ kășîļi Tanđeńilor sînt raspînđiće în tuaće părțîļi pi kulmiļi lu Vizak ș-alu Guol — <i>kuće Tanđana su raštrkane na sve strane po kulmama Vizaka i Deli Jovanai> [Por.]   [Vidi]

1788  rastău  răsteu  палица  rastău (mn. rastîaĭe) [akc. rastău] (i. s.) — <i>palica, drveni ili metalni štap kojim se zatvara jaram prilikom prezanja grlai> ♦ var. rastîău ◊ rastău đimult a fuost fakut đin bît đi ļiemn — <i>palica je nekada bila izrađena od drvenog štapai> ◊ la źug ĭastă duauă rastîaĭe, la tuata parća kîći unu — <i>na jarmu ima dve palice, sa svake strane po jednai> [Por.] ♦ dij. var. răsťiu [Kmp.] ∞ źug  [Vidi]

6348  rastuakă  răstoacă  растока  rastua (mn. rastauăśe) (i. ž.) — (hidr.) <i>rastoka, rastočje; rukavaci> ◊ rastuaka ĭe luok unđe apa kurgatuarĭe sa-nparće în doă — <i>rastoka je mesto gde se tekuća voda račva u dva tokai> ◊ luok unđe ĭazu muori sa đisparće đi ogaš, sa kĭamă rastuakă — <i>mesto gde se vodenični jaz odvaja od potoka, zove se rastokai> ◊ (mag.) la rastuakă sa labdă momuaćiļi lu đeskîik đi-ntorsură, kî sî sa đispartă trîmisatui đi uom kum sa đisparće rastuaka đi matka api, șă sî sa dukă rău pi apă — <i>na rastoci se bacaju vradžbine protiv napratnice, da bi se bačene čini odvojile od čoveka kao što se rukavac odvaja od matice, i da zlo odu niz vodui> [Por.] ∞ răstośi  [Vidi]

2369  raśi  răci  хладити  raśi (ĭuo raśiesk, ĭel raśiașće) [akc. raśi] (gl. p. ref.) — 1. (o temperaturi) <i>hladiti, hladiti se; ohladiti, ohladiti se i>◊ bĭarĭa măĭ ĭuta sa raśiașće la fîntînă ku apă rîaśe — <i>piće se najbrže hladi na izvoru sa hladnom vodomi> 2. (med.) <i>prehladiti sei> ◊ nu sta guol în frig, kă raśieșć — <i>nemoj stajati go na hladnoći, jer ćeš se prehladitii> 3. (fig.) <i>lenčaritii> ◊ nu lukră ńimika, numa raśiașće kuru, îmblînd înđal-învaļe — <i>ne radi ništa, samo ’ladi dupe, šetajući gore-dolei> [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2371  raśială  răceală  хладноћа  raśială (mn. raśielurĭ) [akc. raśială] (i. ž.) — 1. (tehn.) a. <i>hladnoćai> ◊ s-a pus mare raśială, vrĭamĭe ĭe să faśem fuoku — <i>nastupila je velika hladnoća, vreme je da naložimo vatrui> b. <i>promajai> ◊ înkiđeț ușa, kî traźe raśială đi afară — <i>zatvorite vrata, jer vuče promaja spoljai> 2. (med.) <i>prehladai> ◊ s-a pus raśiala pi ĭa, ș-akuma numa stranută — <i>uhvatila je prehlada, pa sada samo kijai> 3. (izob.) (nutr.) <i>jelo od hladnog kačamkai> ◊ raśiala ĭe un fĭeļ đi mînkare đi bătrîńață: zdrumiś koļiașa rîaśe-n apă kaldă, o sparź ș-o mĭastîś ku ļingura, puń sare șî oțăt, ș-o manînś — <i>„rašiala” je vrsta starinskog jela: zdrobiš hladan kačamak u toplu vodu, razbiješ ga i promešaš kašikom, dodaš so i sirće, i jedeši> [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2529  raśiao  răcilă  рачило  raśiao (mn. raśiaļe) [akc. raśiao] (i. ž.) — <i>račilo, mamac za rakovei> ◊ raśiao ĭe momĭală đe prins raśi — <i>račilo je mamac za hvatanje rakovai> ◊ raśiao ĭe un bît lu kare-ĭ un kapatîĭ învăluit ku lîna, da-n ĭe sînt bagaće rîme; baź bîto-la în apă ku raś, ĭeĭ vin la rîme șî sa-nkîlśesk în lînă — <i>račilo je štap čiji je jedan kraj uvijen u vunu, a u nju su stavljene gliste; nabiješ taj štap u vodu sa rakovima, oni dođu na gliste, i upetljaju se u vunui> [Buf.] ∞ rak  [Vidi]

2372  raśit  răcit  хладан  raśit (raśi) (mn. raśiț, raśiće) [akc. raśit] (prid.) — 1. (tehn.) <i>hladan; ohlađeni> ◊ fĭer raśit nu puoț să baț ku śokanu — <i>hladno gvože ne možeš da kuješi> ◊ ńima nu șćiĭe đi kînd muoșu ḑaśe în pat muort, raśit, înțîpeńit — <i>niko ne zna od kada starac leži u krevetu mrtav, hladan, ukočeni> 2. (med.) <i>prehlađeni> ◊ nu ma duk la lukru, kî mis đi ĭer tare raśit — <i>ne idem na posao jer sam od juče jako prehlađeni> [Por.] ∞ rîaśe   [Vidi]

6241  ratuns  rătund  подшишан  ratuns (ratunsă) (mn. ratunș, ratunsă) [akc. ratuns] (prid.) — <i>podšišani> ◊ frumuos ĭe kînd vĭeḑ kî ĭe tuot ćińerișu ratuns șî pipćenat — <i>lepo je kad vidiš da je sva omladina podšišana i očešljanai> [Por.] ∞ tunźe  [Vidi]

5767  ravĭež  rebej  ђокица  ravĭež (mn. ravĭežurĭ) [akc. ravĭež] (i. s.) — (pej.) (o dečjem penisu) <i>đokicai> ◊ ravĭež ĭe nume blînd đi puļița kopiluluĭ — <i>đokica je kulturan naziv za dečji kurčići> ◊ pazîțî-va fećițîlor, kî la kopilașu nuostru ĭ-a krĭeskut ravĭežu — <i>čuvajte se devojčice, jer je našem dečkiću porastao đokicai> ◊ ĭ-a skapat ravĭežu đin izmĭańe — <i>ispao mu đokica iz gaćai> ♦ var. răvež [Por.]  [Vidi]

6262  razbăl  răzbel  рат  razbăl (mn. razbălurĭ) [akc. razbăl] (i. s.) — (izob.) <i>rat, ustanaki> ◊ ńișći Rumîń a fuźit đin Arđal đi vrun razbăl ku Unguri — <i>neki Vlasi izbeglo su iz Erdelja zbog nekog rata sa Mađarimai> [Por.]  [Vidi]

4462  razbi  răzbi  савладати  razbi (ĭuo razbĭesk, ĭel razbĭașće) [akc. razbi] (gl. p. ref.) — <i>savladati, ovladati; probitii> ◊ n-a mînkat ńimika triĭ-patru ḑîļe, kînd l-a razbit fuamĭa a veńit la mumî-sa ka mîța udă — <i>nije jeo ništa tri-četiri dana, lad ga je savladala glad došao je majci kao pokisla mačkai> ◊ a pļekat înbrakat ușuor, ma pi drum s-a skimbat vramĭa, șî kînd la razbit źeru, s-a-ntuors la kasă ḑînḑaind — <i>krenuo je lagano obučen, na putu se promenilo vreme, i kad ga je mraz savladao, vratio se kući cvokoćućii> ◊ l-a razbit vîntu pănă la uos — <i>probio ga je vetar do kostijui> [Por.]   [Vidi]

4489  razbik  răzbici  арбија  razbik (mn. razbiś) [akc. razbik] (i. m.) — (tehn.) <i>arbijai> ◊ razbik ĭe bît đi kuorn uskat ku kare s-a fakut țăvi đi suok đi razbuoĭ, a pokńit kopiĭi ku priskopala, da đimult ku ĭa s-a unplut pușćiļi ku prau — <i>arbija je štap od suvog drena kojim se probijala cev od zove za razboj, kojim su deca pucala iz zovine pucaljke, a nekad su se njome puške nabijale barutomi> ◊ razbiku đi priskopală avut un umăruș kare nu ĭ-a dat să skîape îń țaua priskopĭeļi — <i>pucaljkina arbija imala je jedan graničnik koji joj nije dao da upadne u cev pucaljkei> ♦ sin. verźauă [Por.] ∞ razbi  [Vidi]

4463  razbiśi  răzbici  пробушити  razbiśi (ĭuo razbiśesk, ĭel razbiśașće) [akc. razbiśi] — 1. <i>probušiti, prosvrdlatii> ◊ kînd îngăurĭ blana șă trĭeś ku sfrĭađiru pin ĭa, ḑîś k-aĭ razbiśito — <i>kad bušiš dasku i prođeš svrdlom kroz nju, kažeš da si je probušioi> ◊ s-a rîs lumĭa đemult đi ńișći fĭaće marĭ kă tuaće a fuost razbiśiće în vramĭa đi mîritat — <i>smejali se ljudi nekada nekim devojkama da su sve bile „probušene” u vreme udajei> 2. <i>nabijati, puniti puškui> ◊ la pușkă ku krĭamińe, țaua pușći s-a razbiśit ku razbiku — <i>kod puške kremenjače puščana cev nabijala se arbijom i>[Por.] ∞ razbi  [Vidi]

6334  razbuna  răzbuna  осветити се  razbuna2 (ĭuo razbun, ĭel razbu) (gl. p. ref.) — (ret.) <i>osvetiti sei> ◊ pe ađeturĭ đe bătrîńață, uomu are đirĭept sî sa razbună lu ăla kare ĭ-a fakut vrun rău mare, da la aĭ marĭ nu ļi sa pasă, or țîn parća ku ăla ś-a fakut rău — <i>prema starim običajima, čovek ima pravo da se osveti onom ko mu je naneo neko veliko zlo, ako vlast za to ne mari, ili tome zločincu drži stranui> [Por.]   [Vidi]

2424  razbuoĭ  război  разбој  razbuoĭ (mn. razbuaĭe) [akc. razbuoĭ] (i. s.) — (tehn.) <i>razboj i>1.<i> sprava za tkanjei> ◊ în razbuoĭ muĭerļi vrodată a țasut gata tuot śe-n kasă a trîbuit đi înbrîkamînt șî astrukamînt — <i>u razboju su žene nekada tkale gotovo sve što je u kući trebalo za odevanje i pokrivanjei> ♦ sin. arźa [Por.] ♦ dij. sin. kaluoń (Laznica) [Hom.], (Stamnica)[Mlava] 2. <i>ram za potkivanje govedai> ◊ razbuoĭu dă potkovit vaśiļi șî buoĭi l-ar fakut kovaśi în avļiĭe prîngă kovaśiĭe — <i>razboj za potkivanje krava i volova pravili su kovači u dvorištu pored kovačnicei> (Kobilje) [Stig] ♦ dij. sin. raćkă (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3594  razna  razna  обашка  razna [akc. razna] (pril.) — <i>obaška, odelito, odvojenoi> ◊ a veńit ku nuoĭ la źuok, ama śuava s-a-nbufnat, șî tuata vrĭamĭa stă đi razna — <i>došao je sa nama na igranku, ali se nešto nadurio i sve vreme stoji obaškai> ◊ în strungă, kapriļi trăbe să fiĭe đ-a razna, kă bat uoĭļi kînd ļi sa labîdă fîn — <i>u toru, koze treba da budu obaška, jer biju ovce kad im se baca senoi> [Por.]   [Vidi]

3593  razńi  răzni  одвојити  razńi (ĭuo razńesk, ĭel razńașće) [akc. razńi] (gl. p. ref.) — <i>odvojiti (se), razdvojiti (se), odeliti (se)i> ◊ s-a luvat la bataĭe întra tuoț, da ńima n-a kućeḑat să-ĭ razńaskă — <i>tukli se pred svima, a niko nije smeo da ih razdvojii> ◊ a veńit vrĭamĭa sî sa spargă baśiĭa, trîabe a razńi uoiļi đi tot nat să ĭa kîrdu luĭ — <i>došlo je vreme da se rasturi bačija, treba odvojiti ovce da svako uzme svoje stadoi> [Por.] ∞ razna  [Vidi]

3595  razńit  răznit  одвојен  razńit (razńi) (mn. razńiț, razńiće) [akc. razńit] (prid.) — <i>odvojen, odeljeni> ◊ s-a dus la munće, să mîńe uoĭļi, razńiće đin stîna a baśiĭi — <i>otišao je u planinu, da dotera ovce, odvojene iz bačijske smešei> ◊ stă trist în kuot, razńit đi tuoț — <i>stoji tužan u ćošku, odvojen od svihi> [Por.] ∞ razna  [Vidi]

6011  răbiźit  rebegit  смрзнут  răbiźit (răbiźi) (mn. răbiźiț, răbiźiće) [akc. răbiźit] (prid.) — <i>smrznuti> ◊ mult s-a nîkažît, ud șă răbiźit, să aprindă fuok în borđiĭu rîaśe, fara ļiamńe uskaće — <i>mnogo se mučio, mokar i promrzo, da upali vatru u hladnoj sibarr, bez suvih drvai> ♦ sin. îngețat [Por.] ∞ răbiźi   [Vidi]

6349  răstośi  răstoci  расточити  răstośi (ĭuo răstośiesk, ĭel răstośiașće) (gl.) — <i>rastočiti, razdvojiti toki> ◊ vuorba răstośi ĭe đispre apa kurgatuare, kînd matka iĭ sa-nparće în doă, ka kînd sa sapă ĭazu muori — <i>reč rastočiti odnosi se na teluću vodu, kad njenu maticu razdelimo na dva dela, kao kad se kopa vodenični jazi> ♦ sin. đisparțî [Por.]   [Vidi]

6084  răsturna  răsturna  претурити, превртати  răsturna (ĭuo rastuorn, ĭel rastuarnă) [akc. răsturna] (gl. p. ref.) — <i>preturiti se, prevrtatii> ◊ prĭa a-nkarkat karu ku fîn, ma ćem kă-l va răsturna vrunđiva pănă aźunźe la kasă — <i>pretovario je kola sa senom, bojim se da će ih negde preturiti dok stigne kućii> [Por.]   [Vidi]

6085  răsturnat  răsturnat  претурен  răsturnat (răsturnată) (mn. răsturnaț, răsturnaće) [akc. răsturnat] (prid.) — <i>preturen, prevrnuti> ◊ a răsturnat karu pļin đi duļeț pi o pođină, șî nu la măĭ skuos: stă ș-akuma akoluo răsturnat, ku ruoțîļi în sus — <i>preturio je kola puna duleka na jednoj padini, i nije ih još izvadio: i sada stoje tamo prevrnuta, sa točkovima uvisi> [Por.] ∞ răsturna  [Vidi]

6355  răsufla  răsufla  испуштати  răsufla (ĭuo rasuflu, ĭel rasuflă) (gl.) — (o vazduhu) <i>ispuštati, izduvatii> ◊ fuaļiļi rasuflă, sigurat are gaură vruiva — <i>meh ispušta, sigurno ima rupu negdei> ♦ var. rîsufla [Por.] ∞ sufļit  [Vidi]

2222  răsuk  răsuc  пресук  răsuk (mn. răsukurĭ) [akc. răsuk] (i. s.) — (tehn.) <i>presuk, prevrtalo, vreteno za upredanjei> ◊ răsuk ĭe fus ku krļig la vîr, și ku o ruată đi ļiemn apruape đi vîr — <i>presuk je vreteno sa kukom na vrhu i drvenim točkom pri vrhui> ◊ ku răsuku s-a răsuśit firîļi, kînd a trăbuit sî s-a-npļećiaskă śuava măĭ gruos, kum ĭe đempiru đi ĭarnă — <i>sa presukom su se upredale niti kada je trebalo isplesti nešto deblje, kao što je zimski džemperi> ♦ sin. rususuk ◊ în Tanda krļigu lu răsuk l-a kĭemat popik — <i>u Tandi su kuku na vrhu presuka zvali „popik”i> [Por.] ∞ răsuśi  [Vidi]

4757  răsuna  răsuna  одјекивати  răsuna (ĭuo rasun, ĭel rasună) [akc. răsuna] (gl. p.) — <i>odjekivati, odzvanjatii> ◊ a tunat într-o pĭeșćiră șî sa zbĭară ka magarĭu, să audă kum rasună pĭeșćira — <i>ušao u jednu pećinu i dernja se kao magarac, da čuje kako pećina odjekujei> ♦ sin. orna [Por.] ∞ suna  [Vidi]

4210  răsuśi  răsuci  упрести  răsuśi (ĭuo răsuśesk, ĭel răsuśașće) [akc. răsuśi] (gl. p. ref.) — <i>upresti, ispresti od više niti jednu; sukati, obrtati, savitii> ◊ muoșu șîađe la kamin, tutuńașće, șî kînd-șî-kînd, răsuśașće mustîațîļi — <iiča sedi kraj kamina, puši, i kat-kad suče brkovei> ◊ baba răsuśașće doă fire, îndoĭașće, đin doă fire faśe unu — <i>baba upreda dva konca, udvostručuje, od dva konca pravi jedani> ◊ kînd ĭ-a tras o palmă, ĭel, saraku, đe triĭ uorĭ s-a răsuśit în luok — <i>kad mu je opalio šamar, on se, siroma, tri puta okrenuo u mestui> ◊ žîndarĭu l-a prins, ĭ-a răsuśit mîńiļi la șîaļe, șî ĭ-a pus fĭarîļi — <i>žandar ga je uhvatio, savio mu ruke na leđa, i stavio mu lisicei> ♦ / ră + suśi < ĭară suśi ♦ up. suśi ♦ var. rîsuśi [Por.] ∞ suśi  [Vidi]

3851  rău  rău  лош  rău1 (rîa) (mn. răĭ, rîaļe) [akc. rău] (prid.) — <i>loš, zao, opasani> ◊ uomo-la ĭe rău, da fiśuorî-su șî măĭ rău — <i>taj čovek je loš, a brat mu je još lošijii> ◊ turśi a fuost uamiń răĭ — <i>Turci su bili zli ljudii> ◊ drumu pista śuakă ĭe tare rău — <i>put preko brda je jako loši> ◊ are kîńe rău — <i>ima opasnog psai> ◊ rău traĭ avut ku uomu đintîń — <i>loš život je imala sa prvim mužemi> ◊ rîa ursă avut — <i>zlu sudbinu je imaoi> ◊ (med.) buala rîa — <i>zla boljka, padavica, epilepsijai> [Por.]  [Vidi]

5576  reklă  reclă  џемпер  reklă (mn. rekļe) [akc. reklă] (i. ž.) — <i>džemperi> ◊ rekla ĭeste țoala ku mîńeś kare să împļećeșće đin lînă, šî să poartă kând ĭe frig — <i>džemper je odeća sa rukavima koja se plete od vune, i nosi se kad je hladnoi> ◊ sînt doă feluri đe rekļe, una ĭe la bumbi şî să înkeptură înăinće, şî alta ĭe ku gură šî să îmbrakă pistă kap — <i>ima dve vrste džempera, jedna sa dugmetima i zakopčava se spreda, a druga sa otvorom i navlači se preko glavei> [Pad.]  [Vidi]

4040  rîapiđe  repede  брзо  rîapiđe [akc. rîapiđe] (pril.) — <i>brzo, hitro, žurnoi> ◊ ĭ-a spus sî mĭargă rîapiđe, da ĭel sa traźe ka śĭața — <i>rekli su mu da ide brzo, a on se vuče kao maglai> ◊ unu mĭarźe rîapiđe, da altu șî măĭ rîapiđe đikît ĭel — <i>jedan ide bzo, a drugi ide brže od njegai> ♦ sin. ĭuta [Por.] ∞ rîpeḑî  [Vidi]

2370  rîaśe  rece  хладан  rîaśe (mn. rîăś) [akc. rîaśe] (prid.) — 1. (za temperaturu) <i>hladani> ◊ tună tuamnă, nuopțîļi sînt rîăś, nu sa măĭ puaće durmi afară — <i>dođe jesen, noći su hladne, više se ne može spavati napoljui> ◊ apă rîaśe — <i>hladna vodai> ◊ vrĭamĭa rîaśe — <i>hladno vremei> ◊ bĭare rîaśe — <i>hladno pićei> ◊ mînkare rîaśe — <i>hladno jeloi> 2. (psih.) <i>bezosećajani> ◊ astîḑ lumĭa are ińimă rîaśe, la ńima nu-ĭ sa pasă đi ńima — <i>danas ljudi imaju hladno srce, nikoga nije briga ni za kogai> ♦ supr. kald [Por.]   [Vidi]

5334  rîćeḑa  reteza  пререзати  rîćeḑa (ĭuo raćeḑ, ĭel raćiaḑă) [akc. rîćeḑa] (gl. p.) — (tehn.) <i>prerezati, obrezati, ravno iseći jednim potezomi> ◊ kînd sa ḑîśe kî śuava sa raćaḑă, sa ginđașće kî sa taĭe đintr-odată, ku taĭatură đirĭaptă — <i>kad se kaže da se nešto prerezuje, misli se da se seče odjednom, ravnim rezomi> ◊ a trĭekut pin puomĭ, șî spuńe kă pruńi ar trabui rîćeḑat — <i>prošao je kroz voćnjak, i kaže da bi šljive trebalo obrezatii> ♦ sin. taĭa, kurta [Por.]   [Vidi]

3034  rîkabuș  răcăbuș  клизалиште  rîkabuș (mn. rîkabușă) [akc. rîkabuș] (i. s.) — <i>klizalište; brazda; trag na nizbrdici iza nečega što se vuče po zemljii> ◊ rîkabușu ĭe luok unđe kopiĭi ĭarna sa kară ku saĭna — <i>klizalište je mesto gde se deca zimi sankajui> ♦ ◊ rîkabuș ĭe dîră în pomînt kare ramîńe dupa śeva śe sa traźe pi pađină-n vaļe — <i>„rikabuš” je brazda u zemlji koja ostaje iza nečega što se vuče nizbrdoi> ♦ var. rîpaguș (Tanda) ♦ sin. kîrauș [Por.]  [Vidi]

3495  rîkai  râcâi  чепркати  rîkai (ĭuo rîkîĭ, ĭel rîkîĭ) [akc. rîkai] (gl. p.) — (onom.) a. (o živini i pticama) <i>čeprkati, kopkati, grepsti tlo da se što iskopai> ◊ gaińiļi rîkîĭe ku gĭarîļi pin građină, maĭka kată rîme — <i>kokoške čeprkaju kandžama po bašti, valjda traže glistei> b. (o čoveku) <i>površno kopatii> ◊ n-a putut altfĭeļ, numa s-a pus să rîkîĭe ku mîń-ļi guaļe pomîntarĭu đi pi lînga rîdaśină, șî kumva do skoasă buĭađa întrĭagă đin pomînt — <i>nije mogao drugačije, nego je počeo da čeprka golim rukama zemljište oko korena, i nekako je uspeo da izvuče celu biljku iz zemljei> ◊ nu ći plaćiașće să rîkîĭ ka pasîrĭa, numa să rađiś krampu ku tuota pućarĭa, șî să-l înțăpĭ în pomînt pănă-n dîržală — <i>ne plaća te da čeprkaš ko ptica, nego da zamehneš krampom iz sve snage, i zabiješ ga u zemlju do držaljai> ♦ sin. rîmuĭa [Por.]  [Vidi]

4979  rîkańală  răcăneală ?  крекетање  rîkańală (mn. rîkańelurĭ) [akc. rîkańală] (i. ž.) — (onom.) <i>kreketanjei> ◊ frumos ĭe să aĭ kasă lînga rîu, ama nuapća rîkańala bruoșćilor țîńe una-ntruuna, pă-ț vińe să noroḑășć — <i>lepo je imati kuću kraj reke, ali noću žablje kreketanje traje neprekidno, pa ti dođe da poludiši> [Por.] ∞ rîkańi  [Vidi]

4980  rîkańel  răcănel  крекетуша  rîkańel (mn. rîkańiĭ) [akc. rîkańel] (i. m.) — (bot.) <i>kreketuša, šumska gatalinka (Hyla arborea)i> ◊ rîkańel ĭe o bruaskă mikă șî vĭarđe, kare traĭașće pi lînga baltă șî rîkańașće tota ḑîua — <i>kreketuša je mala zelena žaba koja živi pored bare, i krekeće po ceo dani> [Por.] ◊ rîkańelu sa suĭe pi ļamńe — <i>kreketuša se penje na drvećei> (Plavna) [Pad.] ∞ bruaskă  [Vidi]

4978  rîkańi  răcăni  крекетати  rîkańi (ĭuo rîkańesk, ĭel rîkańașće) [akc. rîkańi] (gl.) — (onom.) <i>kreketatii> ◊ bruoșćiļi rîkańesk tuota nuapća, nu sa puaće durmi đi iĭ — <i>žabe krekeću cele noći, ne može se spavati od njihi> [Por.] ∞ bruaskă  [Vidi]

5355  rîmă  râmă  глиста  rîmă (mn. rîmĭe) [akc. rîmă] (i. ž.) — <i>glista (Lumbricus terrestris)i> ◊ rîmiļi sa fak în pomînt apuos, da đin pomînt ĭasă dupa pluaĭe — <i>gliste nastaju u vlažnoj zemlji, a iz zemlje izlaze posle kišei> [Por.] ∞ rîmuĭa  [Vidi]

4043  rînd  rând  ред  rînd (mn. rîndurĭ) [akc. rînd] (i. s.) — 1. <i>red, nizi> ◊ a batut klopîtu, șî tuoț șkolari a statut în rînd — <i>lupalo je zvono i svi đaci su stali u redi> ◊ mĭarźe tuot pi rînd — <i>ide sve po redui> ◊ la urmă șî ĭel a doaźuns la rînd — <i>na kraju je i on konačno došao na redi> 2. <i>sređenost, uređenost; skladi> ◊ la iĭ în kasă nuĭe ńiś un rînd — <i>u njihovoj kući nema nikakvog redai> ◊ muĭarĭa fara rînd — <i>neuredna ženai> 3. <i>menstruacijai> ◊ a kîpatat rîndu muĭerĭesk, nuĭe înkarkată — <i>dobila je menstruaciju, nije trudnai> 3. (u izr.) <i>ovaj put, ovom prilikomi> ◊ đi rîndo-sta a skapat, đ-altadată nu — <i>ovoga puta je utekao, drugi put nećei> ♦ sin. șuk [Por.]  [Vidi]

4046  rîndaș  rândaș  помељар  rîndaș (mn. rîndaș) [akc. rîndaș] (i. m.) — <i>pomeljar, redaši> ◊ rîndaș ĭe uom kare are rînd la muară, șî maśină kînd vińe rîndu luĭ — <i>pomeljar je čovek koji ima udeo u vodenici, i melje kad dođe njegov redi> ◊ rîndaș are rînd la muară kă aźutat kînd ĭa s-a fakut, or a kumparat rîndu đi la alt rîndaș — <i>pomeljar ima red na vodenici jer je pomagao pri njenoj izgradnji, ili je red kupio od drugog pomeljarai> [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

4047  rînduit  rânduit  уређен  rînduit (rîndui) (mn. rînduiț, rînduiće) [akc. rînduit] (prid.) —<i> uređen, sređen; doterani> ◊ koļibiļi alu rumîń pi munće nu sînt rînduiće ka kășîļi đin sat — <i>vlaške kolibe na planini nisu uređene kao kuće u selui> ◊ tuată fata mare la visaļiĭe trăbe sî ĭasă rînduită frumuos — <i>svaka devojka na veselje treba izađe lepo doteranai> ♦ sin. sîruit, rostît ♦ supr. ńirînduit [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

2082  rîndurikă  rândunică  ластавица  rînduri (mn. rînduriśe) [akc. rîndurikă] (i. ž.) — (ornit.) <i>lastavica (Hirundo rustica)i> ◊ rîndurika faśe kuĭb supt strĭeșîna kîășî — <i>lastavica pravi gnezdo ispod kućne strehei> [Por.]  [Vidi]

2021  rînḑarĭ  rânzar  сириштар  rînḑarĭ (mn. rînḑarĭ) [akc. rînḑarĭ] (i. m.) — (zast.) <i>sirištar, jagnje ili jare određeno za klanje i vađenje sirištai> ◊ rînḑarĭ s-a ḑîs la mńel, or ĭed, đin kare avut đi gînd, kînd ăl taĭe, sî skuată rînḑa, șî sî fakă kĭag đin ĭa — <i>sirištar je bilo jagnje ili jare od koga su mislili, kad ga zakolju, da izvade sirište i naprave majui> [Por.] ∞ rînḑă  [Vidi]

2020  rînḑă  rânză  сириште  rînḑă (mn. rînḑ) [akc. rînḑă] (i. ž.) — (anat.) 1. (kod životinja) <i>sirište, četvrti odeljak želuca kod preživarai> ◊ rînḑă đi la mńel, purśel, uaĭe or puork sa ĭa șî sa umpļe ku skorușă, karbuńe viu, sare, porîmbĭe, glogińe ńagre șî ku fańină đi kukuruḑ, șî ku ĭa sa înkĭagă lapćiļi — <i>sirište od jagnjeta, praseta, ovce ili svinje uzima se i puni oskorušom, žarom, solju, trnjinom, glogom i kukuruznim brašnom, i time se siri mlekoi> ◊ ĭastă lume kare la rînḑă sprimită đi-nkĭegat iĭ ḑîk rînḑuok — <i>ima ljudi koji sirište spremno za sirenje mleka, zovu siriloi> 2. (kod ljudi) a. <i>želudac (?) i>b.<i> dvanaestopalačno crevoi> ◊ rînḑa la uom ĭe la burik, șî kînd sa skutură, rînḑa-ĭ fuźe șî muara sî sa dukă la babe s-o tragă la luok; đ-aĭa buală măĭ đes a pațît muĭeriļi — <i>želudac kod čoveka je na pupku, i kad se čovek potrese, želudac se pomeri i čovek mora da ide kod baba da ga masažom vrate na mesto; od toga su najčešće patile ženei> ♦ (augm.) rînḑuok ♦ up. tîrban [Por.]   [Vidi]

2022  rînḑuok  rânzoc  сириште  rînḑuok (mn. rînḑuoś) [akc. rînḑuok] (i. m.) — 1. (augm.) <i>uvećano ili natečeno sirište kod životinja preživara, ili želudac kod čovekai> ◊ rînḑuok ĭe rînḑă mare, înflată, or bolnauă — <i>„rndzok” je veliko sirište (želudac), natečeno ili bolesnoi> 2. (pej.) <i>naduvenko, prgavko, ljutkoi> ◊ la Trailă lumĭa-ĭ ḑîśe „Rînḑuok” kî ĭe-ntuot đe una umflat șî mîńiuos, da lumĭa krĭađe kî ĭe-n așa uamiń rînḑa bolnauă, înflată, șî đ-aĭa sînt iĭ așa fakuț — <i>Traila zovemo „Rndzok” („Želudac”) zatošto je stalno naduven i ljutit, a svet veruje da je kod takvih ljudi „želudac” bolestan, naduvan, pa su zato oni takvii> [Por.] ∞ rînḑă  [Vidi]

4045  rînđi  rândi  ређати  rînđi (ĭuo rînđesk, ĭel rînđașće) [akc. rînđi] (gl. p. ref.) — <i>ređati, slagati redomi> ◊ sa rînđașće śeva kînd sa puńe-n rînd unu dupa altu, or unu pi altu — <i>ređa se nešto kad se stavlja redom jedno za drugim, ili jedno na drugoi> ◊ ļamńiļi supt șupă nu sînt rînđiće kalumĭa — <i>drva pod šupom nisu dobro složenai> [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

5616  rînkaś  râncaci  јаловац ?  rînkaś (mn.) [akc. rînkaś] (prid.) — (med.) <i>jalovac, samo sa jednim testisomi> ◊ rînkaś ĭe bou or berbĭek ku un kuoĭ — <i>jalovac je vo ili ovan samo sa jednim testisomi> [Por.]  [Vidi]

6336  rînkeḑa  râncheza  њиштати  rînkeḑa (ĭuo rînkeḑ, ĭel rînkĭaḑă) [akc. rînkeḑa](gl.) — (onom.) (za konja) <i>njištatii> ◊ kalu șî ĭapa sînt žuavińe kare rînkĭaḑă — <i>konj i kobila su životinje koje njištei> ◊ kalu rînkĭaḑă kînd ĭe tare zburdat — <i>konj njišti kad je jako uzbudjeni> ◊ kalu fîrkuańe kîn ĭe spumîntat — <i>konj frkće kad je uplašeni> [Por.]  [Vidi]

2023  rînsă  rânsă  реса  rînsă (mn. rînsă) [akc. rînsă] (i. ž.) — (bot.) <i>resa, duguljasta, obično viseća cvast nekih biljaka, maca (lat. amentum)i> ◊ rînsa ĭe un fĭeļ đi fluare kare slubuađe nuku, salka, alunu or mastaku — <i>resa je jedna vrsta cveta koji pušta orah, vrba, leska ili brezai> [Por.]  [Vidi]

4541  rîńi  râni  чистити  rîńi (ĭuo rîńesk, ĭel rîńașće) [akc. rîńi] (gl. p.) — <iistiti lopatom, vilom ili grabuljomi> ◊ kînd sa ḑîśe kî vrunu rîńașće, sa șćiĭe kî ĭel śeva lukră ku lopata or ku furka, kum ĭe kînd rîńașće kuośina, ștala or poćaka đi zapadă — <i>kad se kaže da neko „rinjašće”, zna se da on nešto radi lopatom ili vilama, kao što je kad čisti svinjac, štalu ili sneg sa stazei> [Por.]   [Vidi]

3242  rîńuos  râios  шугав  rîńuos (rîńuasă) (mn. rîńuoș, rîńuosă) [akc. rîńuos] (prid.) — (med.) <i>šugavi> ◊ uomu ĭe rîńuos kînd are rîńe — <i>čovek je šugav kad ima šugui> [Por.] ∞ rîńe  [Vidi]

4038  rîpă  râpă  стрмен  rîpă (mn. rîpe) [akc. rîpă] (i. ž.) — (geog.) <i>strmen, jako nagnut deo terena i> ◊ rîpă ĭe stîrmină mare pi pomînt — <i>strmen je velika strmina na terenui> ◊ moșîĭa mĭa ĭe numa ńișći rîpe guaļe — <i>moje imanje je samo golo strmenjei> ♦ sin. stîrmi, pađi, tîvaļiș, nîvaļiș, kuastă [Por.]   [Vidi]

4041  rîpeḑî  repezi  пожурити  rîpeḑî (ĭuo ma rapĭed, ĭel sa rapĭađe) [akc. rîpeḑî] (gl. ref.) — <i>požuritii> ◊ s-a rugat đi mińe sî ma rapĭed pănă la ĭel, șî ĭuo m-am rîpeḑît kît guod am putut — <i>zamolio me je da požurim do njega, i ja sam požurio koliko god sam mogaoi> ♦ sin. grabi [Por.]   [Vidi]

3371  rîpśuń  răpciune  новембар  rîpśuń [akc. rîpśuń] (i. m.) — (kal.) (izob.) <i>novembari> ◊ rîpśuń ĭe numiļi a duoĭļa pi kîļindarĭu al babĭesk đi lună numită ĭar đi babe „marćiń”, da kare pi kîļindarĭu popĭesk sa kĭamă „novembar” — <i>„ripčunj” je drugo ime po bapskom kalendaru za mesec koji je opet od baba nazvan „marćinj”, a koji se po popovskom kalendaru zove „novembar”i> ♦ sin. marćiń [Por.] ∞ lună  [Vidi]

5210  rîs  râs  смех  rîs (mn. rîsurĭ) [akc. rîs] (i. s.) — <i>smehi> ◊ kînd ma vaḑu, iĭ i skapă rîsu — <i>kad me je videla, ote joj se osmehi> ◊ (u izr.) đi rîs — <i>smešani> ◊ ĭel puvestîașće, da lumĭa muare đi rîs — <i>on priča, a ljudi umiru od smehai> ◊ (izr.) iĭ vĭeḑ rîsu! — <i>Biće ismejan! (Pući će bruka, i svi će mu se smejati.)i> [Por.]  [Vidi]

2201  rîskańat  răscrăcănat  раскречен  rîskańat (rîskańată) (mn. rîskańaț, rîskańaće) [akc. rîskańat] (prid.) — a. (za položaj nogu) <i>raskrečen, raširenih nogui> ◊ fată, nu șađa rîskańată, kî țî sa vĭađe rușîńa — <i>curo, ne sedi raskrečena, jer ti se vidi sramotai> b. (za izgled nogu) <i>krivonog, koji ima „o” nogei> ◊ kînd înbătrîńim, tuoț o sî fim rîskańaț — <i>kad ostarimo, svi ćemo biti krivonogi i>◊ var. rîskanat [Por.] ∞ rîskańa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2517  rîșkiĭa  rășchia  намотавати  rîșkiĭa (ĭuo rîșkiĭ, ĭel rîșkiĭe) [akc. rîșkiĭa] (gl. p. ref.) — 1.<i> namotavati pređu na motoviloi> ◊ sa rîșkiĭe tuorsu đi pi fus or đi pi gĭem pi rîșkituorĭ, đi sî sa fakă moutke — <i>namotava se rpeđa sa vretena ili klubeta na motovilo, da bi se napravila kanurai> 2. (onom.) <i>škripatii> ◊ iĭ rîșkiĭe opiiļi pănă mĭarźe pi drum, kă đi ļiańe nu rađikă piśuariļi, numa ļi traźe pi pomînt — <i>škripe mu opanke dok hoda drumom, jer od lenjosti ne diže noge, nego ih vuče po zemljii> ◊ rîșkiĭe ku ļingura pi ćipsîĭe, o kurîță đi kańală kare sa prins pi fund — <i>škripi kašikom po tepsiji, čisti je od masnoće koja se uhvatila na dnui> (Tanda) ♦ var. rășkiĭa [Por.]  [Vidi]

3204  rîu  râu  река  rîu (mn. rîurĭ) [akc. rîu] (i. s.) — 1. (vodotok) <i>rekai> ◊ rîu ĭe apă mare kurgatuarĭe kare mĭarźe pi vaļe, adunînd ogașăļi śe sa skurg đi pi śuoś șî đi pi munț — <i>reka je veći vodotok koji teče dolinom, skupljajući potoke što se slivaju sa brda i sa planinai> ◊ rîu sakă numa kînd ĭe sîaśită mare, șî aĭa numa akolo unđe ĭe apa măĭ skundă — <i>reka presuši samo kad je velika suša, i to samo tamo gde je voda najplićai> 2. (ukras na haljetku) <i>prugasti vezi> ◊ kimĭeșîļi șî omeńeșć șî muĭerĭeșć, a fuost înpuĭaće ku rîurĭ — <i>košulje i muške i ženske bile su ukrašene prugastim vezomi> ♦ (demin.) rîuļeț ♦ up. ogaș, parău [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2518  rîșkituorĭ  rășchitor  рашак  rîșkituorĭ (mn. rîșkituare) [akc. rîșkituorĭ] (i. s.) — (tehn.) <i>rašak, motoviloi> ◊ rîșkituorĭu ĭe un bît lungaćik, ku źamînă la un kîpatîń, da ku o blanuța kare o kĭamă „kuarńiļi”, la alalt — <i>rašak je jedan poduži štap, sa rakljom na jednom kraju, i daščicom koja se zove „rogovi”, na drugomi> ◊ la rîșkituorĭol mare s-a șćut masura: a fuost ḑîaśe pălmĭ đi lung — <i>za veliki rašak znala se mera: bio je deset dlanova dugačaki> ◊ pi rîșkituorĭ sa rîșkiĭe muotkiļi đi țasut la razbuoĭ — <i>na rašku se namotavaju kanure za tkanje na razbojui> ♦ var. rășkituorĭ ♦ up. frîmbĭe, muotkă [Por.] ∞ rîșkiĭa  [Vidi]

4888  rîșńiță  râșniță  жрвањ  rîșńiță (mn. rîșńiț) [akc. rîșńiță] (i. ž.) — (tehn.) <i>žrvanji> ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tota kasa avut rîșńită, ku kare s-a mîśinat mîrunțîșu — <i>dok se nisu pojavile vodenice, svaka kuća je imala žrvanj kojim su se mlele žitaricei> ◊ rîșńița s-a-nvîrćit ku mîna — <i>žrvanj se okretao rukomi> [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4628  rođituorĭ  roditor  плодан  rođituorĭ (rođituare) (mn. rođituorĭ, rođituare) [akc. rođituorĭ] (prid.) — <i>plodan, rodan, izobilani> ◊ sa vĭađe kă anu-sta o să fiĭe rođituorĭ — <i>vidi se da će ova godina biri rodnai> ◊ luok pi lînga rîu ĭe tare rođituorĭ — <i>njiva pore reke je jako plodnai> [Por.] ∞ ruod  [Vidi]

5631  roĭbă  roibă  броћ  roĭbă (mn. roĭbe) [akc. roĭbă] (i. ž.) — (bot.) <i>broć (<i>Rubia tinctorum)i>i> ◊ roĭbă ĭe buĭađe ku kare s-a fîrbuit uauļi la Pașć — <i>broć je biljka kojom su se farbala jaja za Uskrsi> ◊ uauļi la Pașć s-a fîrbuit ku rîdaśina roĭbi kare s-a fĭert în apă, în kare s-a pus șă kîta ćipsă, sî sa ļipĭaskă farba măĭ bun đi uoj — <i>jaja su se na Uskrs farbala korenom broća koji se kuvao u vodi, u koju se stavljalo i malo i stipse da bi se boja bolje lepila za jajei> ◊ đin roĭbă fĭartă s-a kîpatat farbă rîgovană — <i>iz broća se dobijala boja jorgovanai> [GPek] ♦ dij. var. ruoĭbă [Por.]  [Vidi]

2153  romańiță  romaniţă  камилица  romańiță (mn. romańiț) [akc. romańiță] (i. ž.) — (bot.) <i>kamilica (Matricaria chamomilla)i> ◊ đin romańiță sa fĭarbe ćiaĭ ku kare sa spală muĭeriļi, sa dă la kopiĭi aĭ miś kare sînt ļigăĭ đi mînkarĭe, șî sa bĭa așa, đi sînataća întrĭagă —<i> od romanice se kuva čaj kojim se ispiraju žene, daje se deci koja su ljigava za hranu, i pije se onako, za opšte zdravljei> [Por.]  [Vidi]

6229  ronțai  ronțăi  хрскати  ronțai (ĭuo ronțîĭ, ĭel ronțîĭe) [akc. ronțai] (gl.) — <i>hrskatii> ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare nu kă sînt dulś, numa kînd iĭ baź în gură iĭ ruonțîĭe șî sa topĭesk — <i>ima jedna vrsta kolača koji ne samo da su slatki, nego kad ih staviš u usta, oni hrskaju i tope sei> [Por.] ∞ ruonț  [Vidi]

6230  ronțuos  crocant  хрскав  ronțuos (ronțuasă) (mn. ronțuoș, ronțuasă) [akc. ronțuos] (prid.) — (ret.) <i>hrskavi> ◊ kolaś dulś șî ronțuoș — <i>kolači slatki i hrskavii> [Por.] ∞ ruonț   [Vidi]

2092  ropan  ropan  подбел велики  ropan (mn. ropań) [akc. ropan] (i. m.) — (bot.) <i>podbel veliki, repuh, repuv (Tussilago farfara)i> ◊ ropanu krĭașće pi lînga apă; are frunḑă kare sîpatuori đemult a pus în kap în luok đi pîlariĭe, kînd a fuost žîăgĭ mare — <i>podbel raste pored vode; ima veliki list koji su kopači nekada stavljali na glavu umesto šešira, kada je bila velika žegai> ◊ đin duda ropanuluĭ kopiĭi vrodată a fakut fluir — <i>od podbelove cevke deca su nekada pravila frului> [Por.]  [Vidi]

2093  ropańiș  ropaniș  подбелиште  ropańiș (mn. ropańișurĭ) [akc. ropańiș] (i. s.) — (bot.) <i>podbelište, mesto obraslo velikim podbelomi> ◊ nu măĭ sa mĭarźe pi lînga rîu đi ropańiș — <i>ne može se više ići pored reke od podbelištai> [Por.] ∞ ropan  [Vidi]

4866  rotat  rotat  округао  rotat (rotată) (mn. rotaț, rotaće) [akc. rotat] (prid.) — <i>okrugao; kuglasti> ◊ fakut rotat, samînă la ruată or la śerk — <i>okrugao, liči na točak ili obruči> ◊ ńișći ļamńe au kroșńe rotată — <i>neko drveće ima kuglastu krošnjui> ◊ păr rotat — <i>kuglasta kruškai> [Por.] ∞ ruată  [Vidi]

3485  ruabă  roabă  колица  ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) <i>kolicai> ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — <i>drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolicai> ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe —<i> kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđimai> ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — <i>drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čovekai> (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.]   [Vidi]

4914  ruata muori  roata morii  воденични точак  ruata muori [akc. ruata muori] (sint.) — (tehn.) <i>vodenični točak; koloi> ◊ ruata muori ĭe ka ruata đi kar, numa śe în luok đi șpiță, are ăripĭ fakuće ka ļingura, șî-nțapaće în kîpațînă pin kare trĭaśe fusu muori — <i>vodenični točak je sličan kolskom točku, samo što umesto paoka ima krilca u obliku kašike, uglavljene u glavčinu, kroz koju prolazi vodenično vretenoi> ◊ ruata muori ĭe întarită ku śerk, kare țîńe ăripiļi strînsă în kîpațînă — <i>vodenični točak je ojačan obručem, koji drži krilca čvrsto na glavčinii> ◊ în ruata muori baće vîžuoĭu api đin butuoń, șî-nvîrćașće fusu muori, kare întuarśe pĭatră đi sus, śe maśină — <i>u vodenični točak bije mlaz vode iz badnja, i okreće vreteno koje vrti gornji kamen što meljei> ◊ nuĭe tuot una în śe parće sa-nvîrćașće ruata muori, la muară lu kare pĭatra sa-nvîrćașće în stînga, vin vrăžîtuoriļi șî ĭau apă đi-ntorsură — <i>nije svejedno na koju stranu se okreće vitlo, na vodenicu čiji se kamen obrće u levo, dolaze vračare i uzimaju vodu za vraćanje činii> ◊ la mulće muorĭ în vrĭamĭa đi Tita ruata s-a fakut đi fĭer — <i>na mnogim vodnicama u vreme Tita vodenično kolo je izrađeno od gvoždai> [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4865  ruată  roată  точак  ruată1 (mn. ruoț) [akc. ruată] (i. ž.) — (tehn.) <i>točaki> ◊ ruata ĭe un śerk totîrlat pus pi uosîĭe, kare sa-nvîrćașće șî mĭarźe înainće-napuoĭ — <i>točak je okrugao obruč nasađen na osovinu, koji se okreće i ide napred-nazadi> ◊ karu đi buoĭ are patru ruoț, aļi đinainće sînt măĭ miś, da aļi đinapuoĭ sînt măĭ marĭ — <i>volovska kola imaju četiri točka, prednji su manji, a zadnji većii> ◊ ruata đi kar are șînă, naplaț, spiță, kîpațînă șî buśauă — <i>kolski točku ima šinu, naplatak, paok, glavčinu i naglavaki> ◊ ruata muori — <i>vodenični točaki> ◊ ruată đi karat — <i>bicikli> [Por.]  [Vidi]

3150  rudă  rudă  род  rudă1 (mn. ruđe ?) [akc. rudă] (i. ž.) — (zast.) 1. (za srodstvo) <i>rod, rođak; srodnik, srodstvo; lozai> ◊ rudă apruape — <i>blizak rod; blisko srodstvoi> ◊ rudă đeparće — <i>dalek rodi> ◊ đin iĭ nu ma ĭastă ńima, ļi s-a stîns ruda — <i>od njih više nema nikog, loza im se ugasilai> 2. (za malu količinu ili nestašicu) <i>nimalo, ni trunke; ničega, nikoga i sl. i>◊ murim đi fuame, nuĭe rudă đi fańină în sak — <i>umrećemo od gladi, nema ni trunke brašna u džakui> ◊ nu măĭ gasășć rudă đi uom pin saće, s-a pîrasît tuaće — <i>ne možeš naći živoga čoveka po selima, opustela su svai> ◊ nuĭe rudă đi ban în lume, mare ńistoțală șî sîraśiĭe — (fig.) <i>ljudi nemaju ni žutu banku (prebijenu paru i sl.), velika nestašica i siromaštvoi> ♦ up. ńam, fîmeļiĭe [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3151  rudă  rudă  руда  rudă2 (mn. ruđe) [akc. rudă] (i. ž.) — (tehn) <i>ruda na kolimai> ◊ ruda ĭe ļegatura întra źug, șî întra driko-l đinainće la kar đi viće — <i>ruda je veza između jarma i prednjeg trapa zaprežnih kolai> ♦ sin. proțap, tînžală [Por.] ∞ kar  [Vidi]

3171  ruđi  rudi  ородити се  ruđi (ĭuo ma ruđesk, ĭel sa ruđiașće) [akc. ruđi] (gl. p. ref.) — <i>oroditi sei> ◊ kînd sî va ruđi Lapadatuońi ku Trailuońi, înpraună avuțîĭa kî au kîće unu — <i>kad se orode Lapadatovići i Trailovići, sastaviće imanje, jer imaju jedincei> [Crn.] ♦ dij. sin. ńemui [Por.] ∞ rudă1  [Vidi]

2191  rugožînă  rogojină  рогозина  rugožînă (mn. rugožîn) [akc. rugožînă] (i. ž.) — <i>rogozina, prostirka od upletenog rogozai> ◊ rugožîna s-amplećit đin papura lată —<i> rogozina se plela od širokolisnog rogozai> ◊ pi rugožînă s-a durmit în borđiĭ, da kînd lumĭa a fakut koļibĭ șî paturĭ, pi rugožîń a durmit kopiĭi — <i>na rogozini se spavalo u burdeljima, a kada su ljudi napravili kolibe i krevete, na rogozinama su spavala decai> ◊ rugožîna nu s-a pus pi pomîntol guol, numa supt ĭa s-a pus giž — <i>rogozina se nije prostirala na goloj zemlji, nego se ispod nje stavljala šašai> ♦ var. rogožînă [Por.] ∞ papură  [Vidi]

4630  ruod  uter  материца  ruod2 (mn. ruađe) [akc. ruod] (i. s.) — (anat.) <i>materica (lat. uterus)i> ◊ ruodu ĭe luoku în burta muĭeri unđe sa poļimĭesk kopiĭi — <i>materica je mesto u ženinom stomaku, gde nastaju decai> ◊ în ruodu muĭeri ĭastă un kĭes panușîuluĭ, pļin đi apuriĭe, kare-l kĭamă apșuor — <i>u ženinoj materici nalazi se opnasta kesa, puna tečnosti, koji se zove vodenjaki> ◊ ruodu uomuluĭ krĭașće-n apșuor, șî dupa noă luń, apșuoru pokńașće, pi śe sa kunuașće k-a-nśeput nașćirĭa — <i>ljudski plod raste u vodenjaku, i posle deved meseci vodenjak pukne, po čemu se prepoznaje da je počeo porođaji> [Por.]   [Vidi]

2185  ruodu-pomîntuluĭ  rodul-pământului  козлац  ruodu-pomîntuluĭ [akc. ruodu-pomîntuluĭ] (i. m.) — (bot.) <i>kozlac (Arum maculatum)i> ◊ ruodu-pomîntuluĭ ku pula-bĭelśi ĭe tuot o buĭađe, numa śe ĭe numiļi „ruodu-pomîntuluĭ” măĭ puțîn kunoskut în lume; pi ĭa sa giśiașće kum o să fiĭe ruodu ćimpuluĭ śe vińe — <i>„zemljin rod” i „belčin kurac” je jedna ista biljka, samo što je naziv „zemljin rod” manje poznat u narodu; po njoj se gata kakav će biti rod zemlje u toku letai> [Por.] ∞ pula-bĭelśi  [Vidi]

4350  ruost  rost  ред  ruost (mn. ruosturĭ) [akc. ruost] (i. s.) — 1. (o organizaciji) <i>red, uređenost; sistem; organizacijai> ◊ muĭare batrînă, ama n-are ńiś un ruost în kasă, la ĭa tuot nat traźe în parća luĭ — <i>matora žena, ali nema nikakav red u kući, kod nje svako vuče na svoju stranui> 2. (o razboju) <i>zevi> ◊ ruost la razbuoĭ ĭe kaskatura la urḑală kare o fak ițîļi kînd sa skimbă — <i>zev kod razboja je razmak koji u osnovi prave nite kad se menjajui> 3. (med.) <i>menstruacijai> ◊ sa ḑîśe đi muĭare kî ĭe ĭertată kînd pĭarđe ruostu muĭerĭesk — <i>kaže se za ženu da je čista kad izgubi menstruacijui> ♦ sin. rînd [Por.] ♦ dij. var. rost [Buf.]  [Vidi]

6162  ruoșu  roșu  црвен  ruoșu (ruoșe) (mn. ruoș, ruoșe) [akc. ruoșu] (prid.) — (color) <i>crveni> ◊ ruoșu ĭe farba lu sînźe — <i>crveno je boja krvii> ◊ruoșu ĭe śerĭu kînd zovîrńe suariļi — <i>crveno je nebo kad zalazi suncei> ♦ var. ruoșîĭe ◊ (ver.) đemult s-a kreḑut kî aĭ tare ruoș la fire sînt vîrkolaś, kare manînkă luna șî suariļi — <i>nekad se verovalo da su ljudi, koji su jarko crveni u licu, vukodlaci koji jedu Mesec i Suncei> [Por.]  [Vidi]

5774  rupĭa  rupe  цепати  rupĭa (ĭuo rup, ĭel rupĭe) [akc. rupĭa] (gl. p. ref.) — <i>cepati, kidatii> ◊ pînḑa đi kîńipă ĭerĭa tare, nu sa puća ļesńe rupĭa — <i>težinjavo platno beše jako, nije se moglo lako cepatii> ◊ fluarĭa a rupt đin rîdaśină — <i>cvet je pokidao iz korenai> ◊ (izr.) l-a rupt ku bataĭa — <i>prebio ga je, premlatio, ubio ga batinamai> ♦ up. prorupe [Por.]  [Vidi]

5775  rupt  rupt  исцепан  rupt (ruptă) (mn. rupț, rupće) [akc. rupt] (prid.) — <i>iscepan, pocepan, iskidan, pokidan; prekinuti> ◊ țuaļiļi pi ĭa a fuost tuaće rupće — <i>odeća na njoj bila je sva pocepanai> ◊ tatî-su ĭ-a rupt kărțîļi șkolarĭeșć, ș-a-nvăluĭit tutun î-ńaļe — <i>otac joj je cepao školske knjige i u njih uvijao duvani> ◊ (izr.) ku ruptu — <i>nasilnoi> ◊ (izr.) fuźe đi rupe — <i>beži, pa cepai> ◊ (izr.) kînd lumĭa mĭarźe în gramadă, fara rînd, sa ḑîśe kă mĭerg rupt ńiproažuns — <i> kad ljudi idu u grupi, bez reda, kaže se da idu u neredui> ◊ s-a rupe ku lukru — <i>kida se od poslai> [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

5869  rusaļe  rusalie  русаље  rusaļe [akc. Rusaļe] (i. ž.) — (demon.) <i>rusaljei> ◊ sa krĭađe în Porĭeśa kî rusaļiļi sînt șapće însă vîlvuasă kare în sîptamîna luor ĭasă đin vilaĭtu luor șî mĭerg pin lumĭa nuastră — <i>veruje se u Poreču da su rusalje sedam natprirodnih bića koja u njihovoj sedmici izlaze iz svoga sveta i kreću se među ljudimai> ◊ rusaļiļi kînd dau pista uom kare duarme în drumu luor, or la raspînćiśe pi unđe trĭek, or supt vrun ļemn, ĭaļe ăl ĭau șî ĭel nu sa măĭ pumeńașće ńiśkînd — <i>kad rusalje naiđi na čoveka koji im spava na putu, ili na raskrsnici kroz koju prolaze, ili pod nekim drvetom, one ga uzmu i on se više nikad ne probudii> ◊ rusaļiļi sînt la nuoĭ în Porĭeśa mult măĭ puțîn kunoskuće đikît șoĭmańiļi, șă mulće povĭeșć đi ĭaļe sînt luvaće đin povĭeșćiļi lu șoĭmańe — <i>rusalje su kod nas u Poreču mnogo manje poznate nego šojmanke, i mnoge priče o njima su uzete iz priča o šojmankamai> [Por.]  [Vidi]

4003  rușînat  rușinat  постиђен  rușînat (rușînată) (mn. rușînaț, rușînaće) [akc. rușînat] (prid.) — <i>postiđen, posramljen, osramoćeni> ◊ aĭa ĭe rușîńe mare, tuot satu ĭe rușînat — <i>to je velika bruka, celo selo je osramoćenoi> ◊ đi śe să fiĭe rușînat, fara ńiś o vină — <i>zašto da bude osramoćen, bez ikakve krivicei> [Por.] ∞ rușîńe  [Vidi]

2314  rușînuasă  traista-ciobanului  русомача  rușînuasă (mn. rușînuasă) [akc. rușînuasă] (i. ž.) — (bot.) <i>rusomača, hoću-neću (Capsella bursa-pastoris)i> ◊ ku rușînuasa ćińerișu a giśit kare ļi drag dă ĭeĭ, a lu kare nu — <i>sa rusomačom mladež je gatala ko ih voli, a ko nei> [Mlava] ∞ rușîńe  [Vidi]

4001  rușînuos  rușinos  срамежљив  rușînuos (rușînuasă) (mn. rușîńuoș, rușîńuasă) [akc. rușînuos] (prid.) — <i>sramežljiv, stidljivi> ◊ dakă va fi așa rușînuasă șî ka fata mare, n-o sî sa măĭ mariće ńiśkînd — <i>ako bude ovako stiudljiva i kao devojka, neće se udati nikadi> ♦ supr. ńirușînuos [Por.] ∞ rușîńe  [Vidi]

5837  ruźińi  rugini  рђати  ruźińi (ĭuo ruźińesk, ĭel ruźińașće) [akc. ruźińi] (gl. p.) — <i>rđati; zarđatii> ◊ fĭeru kînd stă mult afară la suare șî la suđală, ruźińașće ĭuta — <i>gvožđe koje dugo stoji napolju na suncu i vlazi, brzo rđai> [Por.] ∞ ruźi  [Vidi]

4000  rușîńe  rușine  срамота  rușîńe (mn. rușîń) [akc. rușîńe] (i. ž.) — 1. <i>sramota, bruka; skandali> ◊ asta śe fak iĭ ku nuoĭ ĭe numa o rușîńe mare — <i>to što oni čine sa nama je samo jedna velika sramotai> ◊ đi śe va fi rușîńe la rumîń să spună kă sînt rumîń, rar kare șćiĭe să spună — <i>zašto je Vlahe sramota da kažu da su Vlasi, malo ko zna da objasnii> ◊ a da đi rușîńe — <i>obrukati sei> 2. <i>stidi> ◊ la rumîńi aĭ ćińirĭ s-a bagat rușîńa în uasă kă sînt rumîń, đ-așa buală nuĭe ļak — <i>mladim Vlasima stid što su Vlasi ušla je u kosti, i od te boljke leka nemai> ◊ iĭ rușîńe la oraș să spună kă ĭe rumînă, kî tuoț o sî sa rîdă đi ĭa, ș-o sî zbată žuok — <i>stidi se u gradu da kaže da je Vlajna, jer će joj se svi smejati i rugatii> ◊ șćiĭe rumîńașće, ama iĭ rușîńe sî vorbĭaskă — <i>zna vlaški, ali se stidi da pričai> ◊ puțîń rumĭń a măĭ ramas lu kare nuĭe rușîńe kă sînt rumîń — <i>malo je Vlaha ostalo koji se ne stide što su Vlasii> ◊ n-are đi śe să ńi fiĭe rușîńe, sa vĭađe frumuos kă ļimba rumăńaskă are pista patru miĭe đi vuorbe, da ĭe rînduită numa o śiimĭa vorbarĭuluĭ — <i>nema zašto da nas bude stid, lepo se vidi da vlaški jezik ima preko četiri hiljade reči, a obrađena je tek jedna petina rečnikai> ♦ sin. rîs [Por.]  [Vidi]

4664  sabĭe  sabie  сабља  sabĭe (mn. săbĭ) [akc. sabĭe] (i. ž.) — <i>sabljai> ◊ l-a prins turśi șî ku sabĭa ĭ-a zburat kapu — <i>uhvatili ga Turci i sabljom mu odsekli glavui> ◊ sabĭa s-a askuțît la tośilă — <i>sablja se oštrila na tocilui> [Por.]  [Vidi]

3529  saćană  săteană  сељанка  saćană (mn. saćańe) [akc. saćană] (i. ž.) — <i>seljankai> ◊ saćană ĭe insă muĭerĭaskă kare traĭașće în sat — <i>seljanka je ženska osoba koja žvii na selui> ◊ tuaće saćańiļu nuaștre sînt muĭerĭ tare vrĭańiśe — <i>sve naše seljanke su jako vredne ženei> ♦ var. saćankă [Por.] ∞ sat  [Vidi]

3524  saćesk  sătesc  сеоски  saćesk (saćeaskă) (mn. saćeșć, saćeașće) [akc. saćesk] (prid.) — <i>seoski, koji pripada selui> ◊ dămult a fuost kuoș saćesk, în kare s-adunat bukaćiļi dă pră kîmp — <i>nekada je bio seoski koš, u koji su se skupljali poljski proizvodii> ◊ mulće ađeturĭ saćeșć s-a pĭerdut, or s-a skimbat — <i>mnogi seoski običaji su se izgubili, ili se promenilii> [Stig] ∞ sat  [Vidi]

4673  sađit  sădit  сађење  sađit1 (mn. sađi) [akc. sađit] (i. s.) — (agr.) <i>sađenjei> ◊ s-a dus sorî-mĭa s-ažuće la muma, kă are mult lukru ku sađit la śapă — <i>otišla mi sestra da pomogne majci, jer ima mnogo posla oko sađenja lukai> ◊ a grabit ku sađitu, să nu-ĭ prindă pluaĭa — <i>žurili su sa sađenjem, da ih ne uhvati kišai> [Por.] ∞ sađi  [Vidi]

4674  sađit  sădit  засађен  sađit2 (sađi) (mn. sađiț, sađiće) [akc. sađit] (prid.) — (agr.) <i>zasađeni> ◊ ano-sta n-am avut usturuoĭ sađit în bașćaua nuastră, kă ńima-n kasă nu-l manînkă — <i>ove godine nismo imali beli luk zasađen u našoj bašti, jer ga niko u kući ne jedei> ◊ fluorĭ sađiće — <i>zasađeno, baštensko cvećei> [Por.] ∞ sađi  [Vidi]

5050  sain  sain  сив  sain (sai) (mn. saiń, saińe) [akc. sain] (prid.) — (color) <i>siv, sinjavi> ◊ țîn minće kî veńa pi la nuoĭ ńișći muoș ku śuariś saiń, ama đin śe lînă a fuost śuariku țasuț, nu șću — <i>sećam se da su dolazili kod nas neki starci sa pantalonama od sivog sukna, ali od koje vune je sukno bilo izatkano, ne znami> ♦ sin. sur [Por.]   [Vidi]

2510  saĭnă  sanie  санке  saĭnă (mn. săĭń) [akc. saĭnă] (i. ž.) — (tehn.) <i>sankei> 1. <i>saonice, prevozno sredstvoi> ◊ saĭnă ĭe fakută đi karat pi zapadă — <i>sanke su napravljene za prevoz po snegui> ◊ saĭnă đi viće — <i>sanke za stočnu vučui> ◊ saĭnă kopilarĭaskă, saĭnă đi kopiĭ miś — <i>dečje sanke, sanke za malu decui> 2. <i>sanac na razbojui> ◊ saĭna lu razbuoĭ sînt doă o bîrń đi un lat đi mînă, śopļiće-n patru mukĭe, lunź đi vro doă pașurĭ — <i>sanac na razboju jesu dve grede široke jedan pedalj, otesane sa četiri strane, duge oko dva korakai> ◊ saĭna lu razbuoĭ are duoĭ saĭńieț, đi stînga, șă đi đirĭapta — <i>sanac razboja ima dva saonika, levi i desnii> [Por.] ♦ dij. var. saniĭeipikovo) [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4670  saĭńaće  săniete ?  саоник  saĭńaće (mn. saĭńeț) [akc. saĭńaće] (i. m.) — <i>saoniki> ◊ saĭńaće ĭe parśelu săĭńi al đi žuos pi kare saĭna aluńikă — <i>saonik je dońi deo sanki po kome sanke kližui> ◊ saĭna are doĭ saĭńeț — <i>sanke imaju dva saonikai> ◊ saĭńaćiļi ĭe kîrśur la vîr, đi saĭna să nu sa-nțăpe în zapadă — <i>saonik je savijen na vrhu, da se sanke ne bi zaglavile u snegui> [Por.] ♦ dij. sin. talpăipikovo) [Tim.] ∞ saĭnă  [Vidi]

3179  sak  sac  џак  sak (mn. saś) (i. m.) — <i>džak, vrećai> ◊ saku ĭe o trastă mare, țasut đi kîńipă, sî puată sî țînă tovar grĭeu — <i>džak je velika torba, izatkan od konolje, da bi mogao da drži težak tereti> ◊ în sak s-a dus la muară buobe đi grîu or đi kukuruḑ, da đi la muară s-a-ntuors ku ĭel pļin đi fańină — <i>u džaku se nosilo na vodenicu žito, ili kukuruz, a iz vodenice se vraćali sa njim punim brašnai> ◊ saku pļin s-a karat ku karu, or pi kal, da kare aĭa n-avut, l-a dus în șîaļe — <i>pun džak vozio se kolima, ili na konjima, a ko to nije imao, nosio ga je na ledjimai> ◊ kînd s-a dus în șîaļe, saku pļin s-a pus pi trastă ku obrăń, șî s-a rîđikat-n șîaļe, da obrăńiļi ļ-a ļegat đi-nainće, pista pĭept — <i>kad se nosio na leđima, džak se postavljao na torbu sa uprtačima, a uprtači su se vezila spreda, na grudimai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4427  sakară  secară  раж  sakară [akc. sakară] (i. ž.) — <i>raž (Secale cereale)i> ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — <i>stari su pričali da je raž biljka starija od žitai> ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — <i>raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žitoi> ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — <i>nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolači> ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — <i>od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stokai> ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — <i>raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žitoi> ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — <i>raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovinai> ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — <i>raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemljui> ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — <i>u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudii> [Por.]   [Vidi]

6227  sakuļeț  săculeț  џакчић  sakuļeț (mn. sakuļață) [akc. sakuļeț] (i. s.) —(demin.) <i>džakčići> ◊ sakuļeț ĭe sak mik — <i>džakčić je mali džaki> ◊ abĭa adunat un sakuļeț đi grîu, să aĭbă đi samînță — <i>jedva je sakupio džakčić žita, da ima za semei> [Por.] ∞ sak  [Vidi]

5427  sakuraș  securaș ?  секираш  sakuraș (mn. sakuraș) [akc. sakuraș] (i. m.) — (folk.) <i>sekiraši> ◊ sakuraș ĭe uom ku sakurĭe pin kînćiśe batrîńe — <i>sekiraš je čovek sa sekirom u starim pesmamai> ◊ a veńit noă rănduĭaš, ku noă firizaš, șî ku noă sakuraș (dîn „petrekatură”) — <i>došlo je devet redaraša, sa devet testeraša i devet sekiraša (iz obredne pesme „petrakature”)i> ♦ sin. toporaș [Zvizd] ∞ sakurĭe  [Vidi]

3077  sakurĭe  secure  секира  sakurĭe (mn. sakurĭ) [akc. sakurĭe] (i. ž.) — <i>sekirai> ◊ ku sakurĭa sa taĭe șî sa sparg ļiamńiļi — <i>sekirom se seku i cepaju drvai> ◊ ku sakurĭa sa śopļașće grinda — <i>sekirom se teše gredai> ◊ sakurĭe mikă sa kĭamă topuor — <i>mala sekira zove se sekirčei> ◊ ku mukĭa sakuri sa bat pari — <i>telućem sekire nabijaju se kočevii> ♦ var. sakure ♦ up. bardă, topuor [Por.]  [Vidi]

4346  salamură  salamură  расол  salamură (mn. salamurĭ) [akc. salamură] (i. ž.) — (nutr.) <i>rasol, salamurai> ◊ salamură ĭe apă sarată în kare sa puńe turșîĭa, varḑa kînd sa akrĭașće, or karńa kînd sa sprimĭașće đi uskat — <i>rasol je slana voda u koju se stavlja turšija, kupus kad se kiseli, ili meso kad se sprema za sušenjei> ◊ karńa đin salamură ĭe rău dulśe, kînd sa friźe-n ćigańe șî sa manînkă ku koļașă — <i>meso iz salamure je jako slatko, kad se prži u tiganju i jede sa kačamakomi> ♦ var. sîlamură [Por.] ♦ dij. var. sălămură (Jasikovo) [GPek] ∞ sare  [Vidi]

4565  salkă  salcă  бела врба  salkă (mn. sălś) [akc. salkă] (i. ž.) — (bot.) <i>bela vrba (Salix alba)i> ◊ salka krĭașće pi lînga rîu — <i>bela vrba raste pored vodei> ◊ salka are ļemn mare, gruos, înkrengarat, ku rîdaśiń țapîńe — <i>bela vrba ima veliko, debelo i razgranato stablo, sa jakim korenjemi> ◊ ļemnu sălśi ĭe muaļe, șă đin ĭel s-a fakut postăvi, gaļeț, bļidurĭ — <i>vrbovo drvo je meko, i od njega su se pravila korita, vedrice, tanjirii> ◊ (ver.) salka ĭe ļemnu drakuluĭ, supt ĭa, în apă, traĭesk draśi — <i>vrba je đavoļe drvo, pod njom u vodi žive đavolii> ♦ up. raki [Por.]  [Vidi]

2245  salkim  salcâm  багрем  salkim (mn. salki) [akc. salkim] (i. m.) — (bot.) <i>bagrem (Robinia pseudacacia)i> ◊ salkimu are fluorĭ, ku miruos kare ći înbată — <i>bagrem ima bele cvetove, sa mirisom koji te opijai> ♦ sin. bagrĭem [Por.] ♦ dij. sin. druog [Dun.] ∞ bagram  [Vidi]

3530  saļișće  săliște  селиште  saļișće (mn. saļișć) [akc. saļișće] (i. ž.) — <i>selištei> ◊ saļișće ĭe luok unđe a fuost satu vrodată, pă đ-akolo sa mutat la loko-l đ-akuma, or unđe a ramas urma kă a fuost vrun sat kare s-a pîrasît — <i>selište je mesto gde je nekada bilo selo, pa se preselilo na današnje mesto, ili gde je ostao trag da je bilo neko selo koje se zatrloi> [Por.] ∞ sat   [Vidi]

4668  samar  samar  самар  samar (mn. samară) [akc. samar] (i. s.) — <i>samari> ◊ samar ĭe șauă đi magarĭ, đi mazgă șî kal, kînd ku kaĭi skuot ļamńe đin padure — <i>samar je sedlo za magare, mazgu i za konja, kad konjima izvlače drva iz šumei> ♦ sin. șauă [Por.]  [Vidi]

5104  samă  samă  пажња  samă [akc. samă] (i. ž.) — (zast.) (u izr.) 1. <i>pažnja; oprez; obziri> ◊ bagă sama — <i>obrati pažnjui> ◊ a mĭers ku sama prîn padure — <i>išli su oprezno kroz šumui> [Stig] 2. <i>vršnjaci, jednaki po godinamai> ◊ nuoĭ sînćem đ-o samă — <i>mi smo vršnjacii> ♦ sin. vîrstă [Por.]  [Vidi]

4430  samînțuos  sămânțos  зрнаст  samînțuos (samînțuosă) (mn. samînțuoș, samînțuasă) [akc. samînțuos] (prid.) — <i>zrnast, bogat zrnimai> ◊ samînțuasă ĭe bukată kare are or mulće samînță, or sînt samînțîļi aiĭ marĭ — <i>zrnast je plod koji ima ili mnogo semena, ili mu je seme velikoi> [Por.] ∞ samînță   [Vidi]

4429  samînță  sămânță  семе  samînță (mn. samînț) [akc. samînță] (i. ž.) — (bot.) <i>semei> ◊ tota buĭađa are samînță đin kare prokrĭașće fir nou đ-așa buĭađe — <i>svaka biljka ima seme, iz koga ponovo izraste novo stablo takve biljkei> ◊ kare n-avut samînța đi grîu, s-a dus la Kraĭnă s-o kumpire — <i>ko nije imao seme žita, išao je u Krajinu da ga kupii> [Por.]  [Vidi]

4368  sanćim  ?  тобоже  sanćim [akc. sanćim] (pril.) — (zast.) <i>tobože, bajagii> ◊ sa źuară kî așa a fuost, sanćim vorbĭașće adîvarat, da sa vĭađe ku uoki-nkiș kă minće đi uskă — <i>kune se da je tako bilo, tobož govori istinu, a vidi se žmureći da laže pa cepai> ♦ up. belśim [Por.]   [Vidi]

3186  sanuńe  sărune  солило  sanuńe (mn. sanuńe) [akc. sanuńe] (i. s.) — <i>soliloi> ◊ sanuńe ĭe luok pi kîmp unđe sa dă sare la uoĭ, șî ĭaļe ăl ļing ka pi ćipsîĭe — <i>solilo je mesto na livadi gde se ovcama baca so, pa ga one oližu kao tepsijui> [Por.] ∞ sare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3935  sańin  senin  ведро  sańin (sańi) (mn. sańiń, sańińe) [akc. sańin] (prid.) — (o nebu) <i>vedro, bezoblačnoi> ◊ śerĭu ĭe sańin ḑîua kînd nus nuvirĭ, da nuapća kînd ĭe lună șî sa văd tuaće stăļiļi — <i>nebo je vedro danju kad nema oblaka, a noću kad je mesečina i kad se vide sve zvezdei> ◊ a trasńit đin sańin — <i>udario grom iz vedra nebai> ♦ sin. razbunat [Por.]  [Vidi]

4577  sańińață  senineață  ведрина  sańińață [akc. sańińață] (i. ž.) — (o nebu) <i>vedrinai> ◊ sańińață ĭe kînd ĭe śerĭu ļimpiđe, fara nuvirĭ, ḑîua or nuapća — <i>vedrina je kad je nebo čisto, bez oblaka, danju ili noćui> ♦ var. sańińiș [Por.] ∞ sańin  [Vidi]

58  sapa  săpa  копати  sapa (ĭuo sîăp, ĭel sapă) [akc. sapa] (gl. n.) — 1. <i>kopati, iskopavatii> sa puaće sapa ku măĭ mulće alaturĭ: ku sapa, ku tîrnakuopu, ku kilavița, ku krampu, pă șî ku bîtu — <i>može se kopati raznim alatkama: motikom, trnokopom, kilavicom, krampom, pa i štapomi> 2. (o kukuruzu) <i>okopavatii> ◊ kînd sa sapă kukuruḑu, sa taĭe ĭarba pintra rîndurĭ, șî sa astrukă kuĭbu bukățî ku pomînt — <i>kad se okopava kukuruz, trsi se korov između redova, i korenje biljke zagrće zemljomi> ♦ up. tîrsî [Por.]   [Vidi]

60  sapat  săpat  копање  sapat [akc. sapat] (i. ž.) — 1. <i>kopanje, iskopavanjei> ◊ are triĭ lukratuorĭ la sapat — <i>ima tri radnika na kopanjui> 2. (zast.)(kal.) <i>doba godine kada se okopavao kukuruzi> ◊ đi vrĭamĭa đi sapat, veśińi s-a ažutat uńi la alțî — <i>u vreme okopavanja, komšije su pomagale jedni drugimai> [Por.] ♦ dij. var. săpat [Kmp.] ∞ sapa   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4519  sapun  săpun  сапун  sapun (mn. sapunurĭ) [akc. sapun] (i. s.) — <i>sapuni> ◊ sapunu s-a fĭert đin rîsatură śe s-adună pi kuțît kînd s-a župuit puorku, șî ku alće lupadaturĭ đin karńe, kare n-a fuost đi mînkare — <i>sapun se kuvao od oderotine koja se skupljala na nožu prilikom dranja svinje, i od drugih otpadaka od mesa, koji nisu bili za jeloi> ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śiru kare l-a kĭemat stragĭață — <i>kada se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša koja se zvala stragjacai> [Por.]  [Vidi]

4808  sapuńiță  săpunițâ  сапуњача  sapuńiță (mn. sapuńiț) [akc. sapuńiță] (i. ž.) — (bot.) <i>sapunjača (<i>Saponaria officinalisi>)i> ◊ sapuńiță ĭe buĭađe kare krĭașće pi lînga rîu, șă kînd ći skalḑ ș-o frĭeś đi pĭaļe udă, ĭa faśe spumă măĭ mult đikît sapunu — <i>sapunjača je biljka koja raste pored reke, i kad se kupaš i njome trljaš mokru kožu, ona pravi penu više nego sapuni> [Por.] ∞ sapun  [Vidi]

4345  sara  săra  солити  sara (ĭuo sarĭeḑ, ĭel sarĭaḑă) [akc. sara] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) <i>solitii> ◊ baba în vrĭamĭa đi la urmă kînd gaćaiașće mînkarĭa, nu sarĭaḑă ļegumĭa pi plaku muoșuluĭ, șî ĭel sa mîńiĭe pi ĭa — <i>baba u poslednje vreme kad gotovi jela, ne soli čorbu po dedinom ukusu, pa se on ljuti na njui> 2. (fig.) <i>lagati, izmišljatii> ◊ auḑăl, kum „sarĭaḑă”, da aășća, pruoșć, tuot iĭ krĭed! — <i>slušaj ga kako „soli”, a ovi, prostaci, sve mu veruju!i> [Por.] ∞ sare  [Vidi]

5287  sarak  sărac  сиромашан  sarak (sarakă) (mn. saraś, saraśe) [akc. sarak] (prid.) — <i>siromašani> ◊ măĭ đes sarak a fuost aăla kare n-avut đin śe să traĭaskă — <i>najčešće je siromašan bio onaj koji nije imao od čega da živii> [Por.]  [Vidi]

4343  sare  sare  со  sare (mn. sărurĭ) [akc. sare] (i. ž.) — (nutr.) <i>soi> ◊ uomu șî uaĭa nu puot fara sare — <i>čovek i ovca ne mogu bez solii> ◊ sarĭa sa pazît în soļńiță — <i>so se čuvala u slanikui> ◊ sarĭa đi viće sa kumparat în krușîță — <i>so za stoku kupovala se u krupicamai> ◊ mînkarĭa sa sarĭaḑă să fiĭe sarată — <i>jelo se soli da bi bilo slanoi> ◊ mînkarĭa fara sare ĭe sarbîdă — <i>jelo bez soli je bljutavoi> ♦ var. sarĭe [Por.]   [Vidi]

4645  sari  sări  скакати  sari (ĭuo săr, ĭel sîare) [akc. sari] (gl.) — <i>skakati, preskakatii> ◊ kînd a vaḑut pi mumî-sa, kopilu a sarit în sus đi drag — <i>kad je videlo majku, dete je skočilo u vis od radostii> ◊ lupi a sarit pista gardu strunźi, ș-a ńekat la uom ḑîaśe uoĭ — <i>vukovi su preskočili ogradu tora, i udavili čoveku deset ovacai> ◊ l-a mînat să sară-nlung, ama ĭel n-a putut ńiś să mișće đin luok — <i>terali ga da skače u dalj, ali on nije mogao ni da makne s mestai> ◊ (tehn.) a sarit đin luok — <i>iskočio iz ležištai> [Por.]   [Vidi]

2625  sarśină  sarcină  бреме  sarśi (mn. sarśiń) [akc. saină] (i. m.) — <i>breme, teret koji se nosi na leđimai> ◊ sarśina la nuoĭ sa ḑîśe numa la gramadă đi frunḑă, đi fîn or đi paĭe, kare sa adună pi sfuară șî sa duśe la koļibă, ka mînkarĭa đi viće — <i>„saršina” se kod nas kaže samo za gomilu lisnika, sena ili slame, koja se skupi i veže konopcem, i nosi kući kao hrana za stokui> ◊ s-a-nkoveĭat pănă-n pomînt, ku sarśina mare đi fîn în șîaļe — <i>savio se do zemlje, pod velikim bremenom sena na leđimai> ♦ up. kruoșńe [Por.]  [Vidi]

4665  sarut  sărut  пољубац  sarut (mn. săruturĭ) [akc. sarut] (i. s.) — <i>poljubaci> ◊ kată baĭatu, saraku, đi la fată numa un sarut, ama ĭa fu tare đi kap, șî nu ĭ-a dat — <i>tražio je momak, siroma, od devojke samo jedan poljubac, ali je ona bila tvrdoglava, i nije mu dalai> ♦ sin. pup, țuk [Por.] ∞ săruta  [Vidi]

3525  sat  sat  село  sat (mn. saće) (i. s.) — <i>seloi> ◊ sat ĭe luok în kare traĭașće lumĭa kare are moșîĭa a ĭeĭ, kare ĭe kuprinsă ku muśitu-n kîmp, șî ku viće — <i>selo je mesto u kome žive ljudi koji imaju svoje imanje, i koji se bave radom u polju i stokomi> [Por.]  [Vidi]

3527  satuļeț  sătuleţ  сеоце  satuļeț (mn. satuļețurĭ) [akc. satuļeț] (i. s.) — (dem.) <i>seocei> ◊ satuļeț ĭe sat mik, ku kăș puțîńe șî lumĭe puțînă — <i>seoce je malo selo, sa malo kuća i malo ljudii> ♦ var. satuț [Por.] ∞ sat  [Vidi]

3705  saźată  săgeată  стрела  saźată (mn. saźeț) [akc. saźată] (i. ž.) — <i>strelai> ◊ saźata a fuost arma vînatorilor, fakută đintr-un bît ku vîr đi fĭer askuțît, kare s-a arunkat đin ark — <i>strela je bila lovačko oružje, napravljena od jednog štapa sa oštrim metalnim vrhom, koja se izbacivala iz lukai> ◊ ĭut ka saźata — <i>brz kao strelai> ♦ up. ark [Por.]  [Vidi]

3357  săčerar  săcerar ?  српарник  săčerar (mn. săčerarĭ) [akc. săčerar] (i. m.) — (tehn.) <i>srparnik, nosač srpovai> ◊ săčeraru ĭe fakut dim lemn ka kruča, kare pe părțili amîndoă are găurĭ să sa bađe săčerli ku vîrfurli în năuntru, să nu sa taĭe ala kare ăl duče — <i>srparnik je izrađen od drveta kao krst, koji na oba kraka ima rupe u koje se umeću srpovi sa vrhovima unutra, da se ne bi posekao onaj koji ga nosii> ◊ în săčerar s-a țînut săčerli — <i>u srparniku su se držali srpovii> ◊ kînd s-a dus la săčerat, săčeraru pănă la lok l-a dus vrun baĭat pe čumag pe umere — <i>kad se išlo na žetvu, srpalnik je do njive nosio neki momak na štapu preko ramenai> ◊ kînd s-a furșit ku săčeratu, săčerli ĭară s-a-ntors în săčerar și l-a dus la kasă și l-a atîrnat în lok unde s-a țînut și alta marfă de lukrat în kîmp — <i>kada je žetva bila gotova, srpovi su se vraćali u srparnik koga su donosili kući i kačili ga na mesto gde su se čuvale i druge poljoprivredne alatkei> [Tim.] ∞ sîśarat  [Vidi]

4381  săk  sec  сув  săk1 (sakă) (mn. sakaț, sakaće) (prid.) — <i>suv, koji je presušio; sušani> ◊ săk ĭe luok kare avut apă, ș-a sakat — <i>suvo je mesto koje je imalo vode, pa je presušiloi> ◊ vaļa sakă ĭe vaļe pi kare kurźe rîu kare sakă pista vară — <i>suva dolina je dolina kojom teče reka koja leti presušujei> ◊ ogașol săk sa kĭamă ogaș kare are apă kînd șî kînd în primovară, da pista vară sakă — <i>suvi potok se zove potok koji ima vodu ponekad u proleće, a preko leta presuši i>♦ sin. uskat [Por.]  [Vidi]

4382  săk  olog  сакат  săk2 (săkă) (mn. sakaț, sakaće) (prid.) —(med.) <i>sakat, kljasti> ◊ a fuost săk đ-o mînă, i-s-a uskat mîna đi vro buală — <i>bio je sakat u jednu ruku, ruka mu se osušila od neke bolestii> ◊ nu ĭ-a fuost ļesńe kînd a zberat kopiĭu dupa ĭel „Săkuļe! Săkuļe!” — <i>nije mu bilo lako kada su deca vikala za njim „Sakati! Sakati!”i> [Por.]  [Vidi]

3894  sămikariță  sămicariţă ?  покућарица  sămikariță (mn. sămikariț) [akc. sămikariță] (i. ž.) — <i>pokućarica, žena koja prodaje robu idući od kuće do kuće; torbarkai> ◊ sămikariță la nuoĭ s-a kĭemat muĭerĭ, rumînke đi la Kraĭna Ńigoćinuluĭ, kare a mĭers đi la kasă la kasă ș-a skimbat marfa — <i>pokućarice su se kod nas zvale žene, Vlajne iz Negotinske Krajine, koje su išle od kuće do kuće, i trampile robui> ◊ sămikariță a înđemnat lumĭa ku marfă đi kare la nuoĭ a fuost ńistoțală, da đi la nuoĭ a luvat măĭ mult lînă, kî la Kraĭna n-a fuost uoĭ ka la nuoĭ — <i>pokućarice su nudile robu za koju je kod nas bila nestašica, a od nas su uzimale najviše vunu, jer u Krajini nije bilo ovaca kao kod nasi> ♦ var. sîmikariță, sîmińikariță [Por.]  [Vidi]

4600  sămn  semn  знак  sămn (mn. sîamńe) [akc. sămn] (i. s.) — <i>znak, simbol, predskazanjei> ◊ nuĭe sămn bun kînd aĭ durĭerĭ grĭaļe la burtă, șă ći țîn ku ḑîļiļi una-ntruuna — <i>nije dobar znak kad imaš jake bolove u stomaku, i drže te danima neprekidnoi> ◊ sămn rău — <i>loš znaki> ◊ sămn vorbit — <i>dogovoren znaki> ◊ uomu trăbe să baźe sama prĭabińe la sîamńe, kă sămnu puaće-fi vro aratare — <i>čovek treba veoma dobro da pazi na znakove, jer znak može biti neko predskazanjei> ◊ ĭastă mulț śe krĭed în sîamńe kare sa arată în visurĭ, ka-n aratărĭ adîvaraće — <i>ima mnogih što veruju u znakove koji se javljaju u snovima, kao u istinita predskazanjai> ◊ are sămn la burtă đi la nașćire — <i>ima znak na stomaku od rođenjai> ♦ var. sîămn [Por.]  [Vidi]

4601  sămnatură  sămnătură  ознака  sămnatură (mn. sămnaturĭ) [akc. sămnatură] (i. ž.) — <i>oznaka, znaki> ◊ ku ańi a katat pin pĭeșćirĭ sămnatură đi bańi îngropaț alu vrun Raĭku voĭvoda, șî n-a gasît ńimika — <i>godinama je tražio oznake zakopanog blaga nekog Rajka vojvode, i nije našao ništai> ♦ var. sîmnatură [Por.] ∞ sămn  [Vidi]

4647  sărit  sărit  скок  sărit (mn. săriće) [akc. sărit] (i. s.) — <i>skoki> ◊ pazînd uoĭļi, nuoĭ pîkurari ńi luvasăm la sarit, șî ĭuo întođeuna am avut kîć-un sărit măĭ lung đikît aĭlalț — <i>čuvajući ovce, mi čobani nadmetasmo smo se u skoku, i ja sam uvek imao poneki skok duži od ostalihi> ◊ sărit đi piiĭe pista prag la Pașć bun ĭe đi kasa, sî đa tot înainće — <i>skok sa busena preko praga na Uskrs dobar je za kuću, da krene sve u napredaki> [Por.] ∞ sari  [Vidi]

4649  sărituorĭ  săritor  скакутав  sărituorĭ1 (sărituare) (mn. sărituorĭ, sărituare) [akc. sărituorĭ] (prid.) — (folk.) <i>skakutavi> ◊ kînd mînă draku đin baltă să fakă vrun rău, vrăžîtuarĭa iĭ dă „un ĭepur sărituorĭ” să-ĭ fiĭe đi sîmbriĭe — <i>kad tera đavola iz bare da čini neko zlo, vračara mu daje „jednog zeca skakutavog” da mu bude platai> [Por.] ∞ sari  [Vidi]

4650  sărituorĭ  săritor  скакач  sărituorĭ2 (mn. sărituorĭ) [akc. sărituorĭ] (i. m.) — (ret.) <i>skakači> ◊ pănă a mĭers la șkuală, a fuost măĭ bun sărituorĭ în sus — <i>dok je išao u školu, bio je najbolji skakač u visi> [Por.] ∞ sari  [Vidi]

2626  sărśińerĭ  sărciner  бркља  sărśińerĭ (mn. sărśińere) [akc. sărśińerĭ] (i. s.) — (tehn.) <i>brklja, drvo sa okresanim granama koje služi za penjanjei> ◊ sărśińerĭu ĭe un fĭeļ đi skară, fakut đintr-un ļiemn lu kare sînt skurtaće krenźiļi, pi kare ći suĭ kînd trăbe să lukri śuava sus — <i>brklja je vrsta merdevena, napravljena od stabla drveta kome su okraćene grane, i po kome se penješ kada treba nešto da radiš na visinii> ◊ pi sărśińerĭ s-a suit în frunḑarĭ, or pi klańe sî ĭa fîn đi viće, or în ļiemn unđ-a fuost kuĭbu gaińiluor ku uauă — <i>po brklji se penjalo na lisnik, ili na plast da se uzme seno za stoku, ili na drvo na kome je bilo kokošje gnezdo sa jajimai> [Por.] ∞ sarśi  [Vidi]

4355  săruta  săruta  целивати  săruta (ĭuo sarut, ĭel sarută) [akc. săruta] (gl. p. ref.) — <i>celivati, ljubiti iz poštovanjai> ◊ govĭa la nuntă a sărutat mîna la nașu șî la nașîță — <i>mlada je na svadbi ljubila ruku kumu i kumicii> ◊ kînd sa-ntîńesk prĭaćińi kare nu s-a vaḑut đemult, sa sărută în obraz đi triĭ uorĭ — <i>kad se sretnu prijatelji koji se dugo nisu videli, ljube se u obraz tri putai> ◊ sa sărută đin poșćeńiĭe, da sa țukă đin dragustă — <i>celiva se iz poštovanja, a ljubi se iz ljubavii> ◊ sa sărută duomńi, da sa țukă saćeńi — <i>celiva se gospoda, a ljube se seljacii> ♦ sin. țuka [Por.] ♦ dij. sin. pupa [Tim.]  [Vidi]

4666  sărutat  sărutat  љубљен  sărutat2 (sărutată) (mn. sărutaț, sărutaće) [akc. sărutat] (prid.) — <i>ljubljen, poljubljen, izljubljeni> ◊ fata a trait în padure, n-a fuost sărutată pănă nu s-a gasît ku ĭel — <i>devojka je živela u šumu, nije bila ljubljena dok se nije našla s njimi> ♦ sin. țukat, pupat [Por.] ∞ săruta  [Vidi]

4667  sărutat  sărutat  љубљење  sărutat1 (mn. săruturĭ) [akc. sărutat] (i. s.) — <i>ljbljenjei> ◊ a dat la ibomńikă numa la sărutat, kă s-a grabit, da a fuost tare dorńik đi țukaćiļi iĭ — <i>navratio je kod ljubavnince samo na ljubljenje, jer se žurio, a bio je jako željan njenih poljubacai> ♦ sin. țukat, pupat [Por.] ∞ săruta  [Vidi]

2455  săś  seci  живица  săś (mn. săśuri) (i. s.) — <iivica, ograda od šiblja i žbunjai> ◊ săśu ĭe gard đi tîrș șî đi spiń, în kare s-a slubuod mńiĭi sî paskă sîngurĭ, fara păkurarĭ — <iivica je ograda od granja i trnja, u koju se puštaju jaganjci da pasu sami, bez čobaninai> ♦ var. sîăś ♦ sin. ćeir, gard [Por.]   [Vidi]

3411  săśeruaĭkă  seceruie  гладиола  săśeruaĭkă (mn. săśeruaĭś) [akc. săśeruaĭkă] (i. ž.) — (bot.) <i>gladiola (Gladiolus imbricatu)i> ◊ săśeruaĭkă pi rumîńașće are nume ļegat đi sîaśira kă înfluare pi vrĭamĭa lu sîśarat — <i>gladiola ima vlaško ime vezano za srp jer cveta u vreme žetvei> ♦ var. săśeruĭkă (Tanda) [Por.] ∞ săśi  [Vidi]

3869  săśetuos  secetos  сушан  săśetuos (săśetuasă) (mn. săśetuoș, săśetuasă) [akc. săśetuos] (prid.) — <i>sušan, bezvodani> ◊ n-a ploĭat doa luń, șî vara a fuost săśetuasă — <i>nije padala kiša dva meseca, i leto je bilo sušnoi> [Por.] ∞ săk  [Vidi]

5919  săturat  săturat  нахрањен  săturat (săturată) (mn. săturaț, săturaće) [akc. săturat] (prid.) — <i>nahranjen, sit, koji se dobro najeoi> ◊ uoĭļi săturaće bińe, numa ikńesk la ḑîkatuare — <i>ovce dobro napasane, samo dahću na plandištui> ◊ lukratuori săturaț lukră măĭ bun đikît aĭ flomînḑ — <i>nahranjeni radnici bolje rade od gladnihi> ♦ up. satul [Por.] ∞ sătura  [Vidi]

2473  său  seu  лој  său (mn. săurĭ) (i. s.) — <i>loji> ◊ său au oiļi, kapriļi șî vaśiļi, da puorśi au untură —<i> loj imaju ovce, koze i krave, a svinje imaju masti> ◊ ku său đemult avut trĭabă kînd a viđerat koļiba, kînd a oltańit, șî đi uns tălpiļi kînd s-a pļekat la vrun drum đeparće — <i>loj se nekad upotrebljavao u osvetljavanju kuće, pri kalemljenju, i za mazanje tabana kada se polazilo na neki daleki puti> [Por.]   [Vidi]

4555  săźetar  săgetar  стрелац  săźetar (mn. săźetarĭ) [akc. săźetar] (i. m.) — (zast.) <i>strelac koji gađa lukomi> ◊ săźetarĭu a tras arku, saźata a zburat ș-a lovit śerbu în spaće — <i>strelac je zategao luk, strela je izletela i pogodila jelena u plećai> ♦ sin. arkaș [Bran.] ∞ saźată   [Vidi]

4762  sfađi  sfădi  свађати  sfađi (ĭuo ma sfađesk, ĭel sa sfađașće) [akc. sfađi] (gl. p. ref.) — <i>svađati se, posvađatii> ◊ bun a trait, nu s-a svađit ńiśkînd — <i>dobro su živeli, nisu se svađali nikadi> ◊ mult iĭ drag să svađaskă lumĭa — <i>mnogo voli da svađa ljudei> ♦ sin. gîlśavi [Por.] ∞ sfadă  [Vidi]

4764  sfăđituorĭ  sfăditor  свађалица  sfăđituorĭ (ž.r. sfăđituare) [akc. sfăđituorĭ] (prid.) — <i>svađalicai> ◊ kare ĭe sfăđituorĭ, aăla are narau rău — <i>ko je svađalica, taj ima tešku naravi> ♦ sin. gîlśavituorĭ [Por.] ∞ sfadă  [Vidi]

4635  sfiĭală  sfială  устручавање  sfiĭală (mn. sfiĭaļe) [akc. sfiĭală] (i. ž.) — (zast.) <i>ustručavanje, stidljivosti> ◊ babiļi a puvestît kă la-ĭ muorț ĭe mare sfiĭală să primĭaskă pomana kînd ļ-o dă vro insă kare nuĭe đin ńemeńa lor apruape — <i>babe su pričale da je kod mrtvih veliko ustručavanje da prime pomanu kad im je namenjuju osobe koje nisu iz bliskog srodstvai> [GPek] ∞ sfiĭi   [Vidi]

4634  sfiĭi  sfii  устручавати се  sfiĭi (ĭuo ma sfiĭĭesk, ĭel sa sfiĭĭașće) [akc. sfiĭi] (gl. ref.) — (folk.) <i>ustručavati se, snebivati sei> ◊ kînd muĭarĭa kare puartă rîndu nuĭe đin ńam apruape ku al muort, ĭa kînd iĭ nîmeńașće pomana sa ruagă đe ĭel „s-o primĭaskă, să nu sa sfiĭaskă” pintru śe o dă însă strină — <i>kad žena koja vodi obred nije blizak rod sa pokojnikom, ona ga pri namenjivanju pomane moli da je „primi, da se ne ustručava” što je namenjuje nesrodniki> [GPek]  [Vidi]

4087  sfik  sfic  налет  sfik (mn. sfikurĭ) [akc. sfik] (i. s.) — <i>nalet nevremena; udari> ◊ đintr-odată la munće s-a pus vižuļiĭa k-un sfik grĭeu đe zapadă, ș-a-nkis pîrća kîtra vaļe — <i>odjednom se u planini digla oluja sa naletom snega, i zatrpala prtinu ka dolinii> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3451  sfińak  sfineac  бели граб  sfińak (mn. sfińeś) [akc. sfińak] (i. m.) — (bot.) <i>beli grab (Carpinus orientalis)i> ◊ sfińaku ĭe ka karpinu, ama ĭe mult măĭ supțîrĭe, bun đi tîrș đi pasuĭ, đi împļećit gardu, đi parĭ, da șî bun arđe-n fuok — <i>beli grab je sličan grabu, ali je mnogo tanji, dobar za pritke, za pletenje ograde od pruća, za kočeve, a i dobro gori u vatrii> ♦ var. svińak ♦ up. karpin [Por.] ∞ karpin  [Vidi]

4804  sfîr  sfâr  цврч  sfîr (uzv.) — (onom.) <i>cvrč, zvuk cvrčanjai> ◊ auḑît bińe kă uala ku tuot faśe „sfîr! sfîr!”, ama pănă ĭ-a ažuns, ḑama a dat în fuok — <i>čula je dobro da lonac uveliko pravi „cvrč! cvrč”, ali dok je ona stigla, čorba je iskipelai> [Por.]  [Vidi]

4806  sfîraĭală  sfârâială  цврчање  sfîraĭală (mn. sfîraĭaļe) [akc. sfîraĭală] (i. ž.) — 1. (o zvuku) <i>cvrčanjei> ◊ ļamńiļi uđe grĭeu ard, tuota nuapća s-auđe numa sfîraĭală đi la vatră — <i>mokra drva teško gore, celu noć se čuje samo cvrčanje sa ognjištai> 2. (o bolu) <i>sevanje, probadanje; stresi> ◊ sa vaĭtă baba kă sîmće vro sfîraĭală la burtă, țîńe una-ntru-una, ș-o duare ka kînd o taĭe vrunu ku kuțîtu — <i>baba se žali da oseća neko sevanje u stomaku, drži je neprekidno, i boli je kao da je neko seče nožemi> [Por.] ∞ sfîr  [Vidi]

3101  sfîrluagă  sfârloagă  штраља  sfîrluagă (mn. sfîrluoź) [akc. sfîrluagă] (i. s.) — 1. <i>štraljai> ◊ sfîrluagă ĭe înkîlțamînt rupt, batrîn, kare-l duśe uomu al măĭ sarak — <i>sfrloga je stara, pocepana obuća, koju nosi najsiromašniji čoveki> 2. (fig.) <i>dripac; krpai> ◊ sfîrluagă sa ḑîśe la uom kare ĭe ļenuos, kare minće, fură, bĭa șî n-are vrĭad ńiś śinś parîaļe — <i>sfrloga se kaže za čoveka koji je lenj, koji laže, krade, pije i ne vredi ni pet parai> [Por.]   [Vidi]

5021  sfîrļaḑă  suliță  копље  sfîrļaḑă (mn. sfîrļeḑ) [akc. sfîrļaḑă] (i. m.) — (zast.) <i>kopljei> ◊ Miluș Kobļiźanu înga dăn kopilariĭe măĭ bun a lovit ku arku, șî măĭ dăparće a lupadat sfîrļaḑa — <i>Miloš Kobiljanin je još od detinjstva najbolje gađao strelom, i najdalje bacao kopljei> [Mlava]  [Vidi]

4425  sfîrșî  sfârși  свршити  sfîrșî (ĭuo sfîrșăsk, ĭel sfîrșașće) [akc. sfîrșî] (gl. p. ref.) — 1. (o radnji) <i>sfršiti, završitii> ◊ kum ii sfârșâră ku lukru, , pluaia sa pusă — <iim su oni završili sa poslom, počela je kišai> ◊ s-a măritat, da n-a sfîrșît șkuala — <i>udala se, a nije završila školui> 2. (psih.) <i>stresti se usled jakog uzbuđenja, preseći se od strahai> ◊ kînd a ĭeșît înainća mĭa ku sakurĭa, ma sfîrșîĭ đi frikă kî ma omuară — <i>kad je izašao pred mene sa sekirom, preseko sam se od straha da će me ubitii> ♦ sin. gaći [Por.]  [Vidi]

4390  sfîrșît  sfârșit  завршен  sfîrșît (sfîrșîtă) (mn. sfîrșîț, sfîrșîće) [akc. sfîrșît] (prid.) — 1. (o poslu) <i>završen, svršen; gotovi> ◊ a veńit la lukru sfîrșît — <i>došao je na gotov posaoi> 2. (med.) <i>iscrpljen, istrošen, bez snagei> ◊ a sapat tota ḑîua șî sara vińe la kasă sfîrșît, ku o mînă đi sufļit — <i>kopao je celog dana i uveče dolazi kući iscrpljen, sa dušom u nosui> ♦ sin. gaćit, ispravit [Por.] ∞ sfîrșî   [Vidi]

2061  sfrînśuok  sfrâncioc  сврачак  sfrînśuok (mn. sfrînśuoś) [akc. sfrînśuok] (i. m.) — (ornit.) <i>svračak, ptica pevačica i selicai> ◊ sfrînśuoku ĭe pasîrĭe mikă sură, ku ćiku skurt șî strîmb, kare manînkă guonź — <i>svračak je mala siva ptica, sa kratkim i krivim kljunom, koja se hrani insektimai> (Tanda) ◊ sfrînśuoku aduśe la kuțofană, ama ĭe mult măĭ mik — <i>svračak liči na svraku, ali je mnogo manjii> (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

3005  sfrĭađir  sfredel  сврдло  sfrĭađir (mn. sfrĭađi) [akc. sfrĭađir] (i. m.) — <i>svrdlo, burgijai> ◊ sfrĭađiru ĭe un fus đi fĭer, ku vîru askuțît șî suśit, đi fakut găurĭ în ļiemn — <i>svrdlo je metalna šipka sa oštrim i uvijenim vrhom, za bušenje rupa u drvetui> ◊ sfrĭađiru ĭe bagat în mîńiĭ đi ļiemn, fakut ka kuarńiļi, kare sa învîrćiesk ku mînă kînd sa îngăură — <i>svrdlo je nasađeno na drvenu dršku u obliku rogova, koja se okreće rukom kada se bušii> ◊ sfrĭađiri a fakut kovaśi — <i>svrdla su izrađivali kovačii> ♦ var. sfrieźel (Tanda) ◊ vîru sfrieźeluĭ sa kĭamă fluare — <i>vrh svrdla zove se cveti> ◊ kînd îngăură, sfrieźelu đin ļiemn skuaće rugumatură — <i>kad buši, svrdlo iz drveta izvlači piljevinui> ♦ sin. burgiĭe [Por.]  [Vidi]

3139  sfulđir  fulger  муња  sfulđir (mn. sfulđire) [akc. sfuir] (i. s.) — <i>munjai> ◊ sfulđir ĭe lumină tare kare luśașće pi śerĭ înainća duraituluĭ — <i>munja je jako svetlo koje bljesne na nebu pre grmljavinei> ◊ dupa tuot sfulđiru dă trîasńitu în vrun ļemn mare, șă-l krapă ku saźata pănă la pomînt — <i>iza svake munje udara grom u neko veliko drvo, i strelom ga rascepi sve do zemljei> ◊ saźata sfulđiruluĭ ĭe fakută đin krîmput đi krĭamińe askuțît — <i>munjina strela napravljena je od komada oštrog kremenai> ♦ var. sfulđer (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźer [Crn.]  [Vidi]

4460  sigura  sigura  осигурати  sigura (ĭuo sigurîeḑ, ĭel sigurĭaḑă) [akc. sigura] (gl. p. ref.) — <i>osigurati, obezbeditii> ◊ a fakut gard mare pi lînga strungă, sî sa sigurĭaḑă đi lupĭ — <i>podigao je visoku ogradu oko tora, da se osigura od vukovai> ◊ s-a țînut muaļe, nu s-a sigurat kum trăbe, ș-a pĭerdut tuot — <i>držao se labavo, nije se osigurao kako treba, pa je sve izgubioi> [Por.] ∞ sigurat  [Vidi]

4207  sigurat  sigurat  сигуран  sigurat2 (sigurată) (mn. siguraț, siguraće) [akc. sigurat] (prid.) — <i>sigurani> ◊ a fuost sigurat kă trĭaśe pista apă ku piśoruaźiļi, ama la žumataća rîuluĭ matka la trînćit, șî la luvat — <i>bio je siguran da će preći preko vode na štulama, ali na sredini reke matica ga je oborila, i odnelai> ◊ a kriśit să n-o așćeț, kă nuĭe sigurată kî vińe — <i>poručila je da je ne ćekaš, jer nije sigurna da će doćii> [Por.]   [Vidi]

4384  sik  sâc  чик  sik! (uzv.) —<i> čik! uzvik čikanjai> ◊ sik! sik! nu puoț să-m faś ńimik! — <iik! čik! ne možeš mi ništa!i> ◊ sik dakă kućeḑ! —<i> čik ako smeš!i> ◊ kopilu kare sikîĭe pi altu, dă ku pumnu-n pumn kînd ḑîśe „sik”, ș-așa đi dîdauorĭ — <i>dete koje čika drugog, udara pesnicom o pesnicu kad kaže "čik", i tako dvaputi> [Por.]  [Vidi]

4388  sikai  sâcâi  чикати  sikai (ĭuo sîkîĭ, ĭel sîkîĭe) [akc. sikai] (gl. p. ref.) — <iikati, izazivatii> ◊ kopiĭi đi đesńață numa sa sîkîĭe, ma mir kum n-anśeput sî sa bată — <i>deca od jutros se samo čikaji, čudi me kako već nisu počela da se bijui> ◊ ăl sîkîĭe, ku adîns iĭ faśe la śudă — <i>začikava ga, ljuti ga namernoi> [Por.] ∞ sik  [Vidi]

4492    să  да   (vez.) — <i>da, nekai> ◊ aș veńi ĭuo, numa nu vrĭa muma sî ma lasă — <i>došla bih ja, ali majka neće da me pustii> ◊ sî spună kare śe vrĭa, ĭa nu dă ńiś doă parîaļe pi povĭeșćiļi luor — <i>neka kaže ko šta hoće, ona ne da ni dve pare na njihove pričei> ◊ a rugato sî sa muće đin sato-la, n-a vrut ńiś s-audă — <i>molio je da se preseli iz tog sela, nije htela ni da čujei> ♦ var. [Por.]  [Vidi]

4796  sîaśiră  seceră  срп  sîaśi (mn. săśi) [akc. sîaśiră] (i. ž.) — <i>srpi> ◊ sîaśira ĭe alat ku kare sa sîaśiră, fakut strîmb ka luna ćinîră, ku taișu đinuntru, șî ku mîńiĭ đi țînut în mînă — <i>srp je alat kojim se žanje, nalik na mlad mesec, sa oštricom iznutra i drškom za držanje u rucii> [Por.] ∞ sîśarat  [Vidi]

4553  sîbarît  soborât  килав  sîbarît (sîbarîtă) (mn. sîbarîț, sîbarîće) [akc. sîbarît] (prid.) — (med.) <i>kilavi> ◊ đe uom lu kare mațîļi đen burtă kad în kuaĭe, sa ḑîśe kî ĭe sîbarît, kă are kilă — <i>za muškarca kome se creva iz trbuha spuštaju u muda, kaže se da je kilav, da ima kilui> [Por.]  [Vidi]

4412  sîgo  iuta  брзо  sîgo [akc. sîgo] (uzv.) — <i>brzo, u imitaciji ciganskog govorai> ◊ sîgo, sîgo! — <i>brzo, brzo!i> ◊ aĭde, sîgo, sîgo! śe ći traź ka śĭața? — <i>hajde, brzo, brzo! što se vučeš kao magla?i> ♦ sin. ĭuta [Por.]  [Vidi]

4389  sîkaĭală  sâcîială  чикање  sîkaĭală (mn. sîkaĭelurĭ) [akc. sîkaĭală] (i. ž.) — <iikanje, začikivanje, inaćenjei> ◊ kum puaće să țînă atîta sîkaĭală întra kopiĭ, da fara bataĭe — <i>kako može da traje ovoliko začikavanje među decom, a bez tučei> [Por.] ∞ sik  [Vidi]

5175  sîlă  silă  принуда  sîlă (mn. sîļe) [akc. sîlă] (i. ž.) — 1. <i>prinudai> ◊ a mînat lukratuiri să lukră la sîlă — <i>terali radnike da rade pod prinudomi> 2. (med.) <i>gušenje, teško disanjei> ◊ sa vaĭtă kă o strînźe vro sîlă în pĭept, șă nu puaće să sufļe — <i>žali se da je steže neko gušenje u grudima, pa ne može da dišei> 3. (psih.) <i>nevoljno, na silui> ◊ a śerkat parințî s-o mariće la sîla, ama ĭa nu s-a dat, ļ-a spus kă măĭ îndată sa omuară — <i>pokušali su roditelji da je udaju na silu, ali se ona nije dala, rekla im je da će se radije ubitii> [Por.]  [Vidi]

4595  sîmanat  semănat  сејање  sîmanat1 (mn. sîmanaturĭ) [akc. sîmanat] (i. s.) — <i>sejanjei> ◊ a-nśeput sîmanatu înga laltîĭerĭ — <i>počeli su sejanje još prekjučei> ◊ aĭ ćińirĭ nu șćiu kum ĭe fakut sîmanatu ku mîna — <i>mladi ne znaju kako izgleda sejanje rukomi> [Por.] ∞ samînța   [Vidi]

4598  sîmanatuorĭ  semănător  сејач  sîmanatuorĭ (mn. sîmanatuorĭ) [akc. sîmanatuorĭ] (i. m.) — <i>sejač, osoba koja sejei> ◊ sîmanatuorĭ măĭ mult a fuost muĭerĭ — <i>sejači su najviše bile ženei> ◊ un sîmanatuorĭ ku o sîmanatuarĭe a sîmanat luoku tuot — <i>jedan sejač i jedna sejačica posejali su celu njivui> [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

4593  sîmanatură  semănare  сличност  sîmanatură2 (mn. sîmanaturĭ) [akc. sîmanatură] (i. ž.) — <i>sličnosti> ◊ la sîmanatură nu sînt tot una — <i>prema sličnosti nisu sasvim istii> ◊ întra îĭ nuĭe ńiś o sîmanatură — <i>među njima nema nikakve sličnostii> ♦ var. sîmanat [Por.] ∞ sîmana2  [Vidi]

4105  Sîmbîta albă  Sâmbâta albă  Велика субота  Sîmbîta albă [akc. Sîmbîta albă] — (kal.) (dosl.) <i>Bela subotai>, (srb.) <i>Velika subotai> ◊ Sîmbîta albă la rumîń kađe în sîmbîtă înainća Pașćiluĭ, pi kîļindarĭu sîrbĭesk sa kĭamă „Velika subota” — <i>Bela subota kod Vlaha pada u subotu pre Uskrsa, u srpskom kalendaru se zove Velika subotai> ◊ la Sîmbîta albă svić-iļiĭa împarće pĭatra: faśe rînd kînd sî-ĭ bată pĭatra pi aăĭa kare iĭ vĭađe kă lukră-n ḑîua-ĭa — <i>na Belu subotu sveti ilija pravi plan kad da bije gradom one koje primeti da rade tog danai> ◊ Sîmbîta albă ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru pĭatră, să nu bată pĭatra ćimpu — <i>Bela subota je neradni dan, praznuje se zbog grada, da grad ne bije letinui> ◊ la Sîmbîta albă muĭeriļi nu s-a spalat pi kap ńiś nu s-a pipćenat, să nu ļi înkărunțaskă șă să ļi piśe păru — <i>na Belu subotu žene nisu prale ni češljale kosu, da im kosa ne bi osedela i opadalai> ◊ în Tanda Sîmbîta albă ĭe sîmbîta đe la urmă înainća lu Sînźuorḑ — <i>u Tandi je Bele subota poslednja subota pre Đurđevdanai> ♦ up. Sîmbîta pașćilor [Por.] ∞ sîmbîtă  [Vidi]

4106  Sîmbîta pașćilor  Sâmbăta paștelui  Ускршња субота  Sîmbîta pașćilor [akc. Sîmbîta pașćilor] — (kal.) (dosl.) <i>Uskršnja subitai>, (srb.) V<i>elika subotai> ◊ Sîmbîta pașćilor kađe sîmbîtă înainća lu Pașć, sa măĭ kĭamă șî Sîmbîta albă — <i>Uskršnja subota pada u subotui pred Uskrs, zove se još i Bela subotai> ◊ sa taĭe șî sa friźe purśelu đi Pașć — <i>kolje se i peče prase za Uskrsi> ◊ sa plumađașće pașćaua, kolak ku śerk șî ku kruśe, ku kîć-un uou fărbuit în tot kîmpu kruśi, șî ku un uou pruaspîd în mižluok — <i>mesi se „uskrsnica”, kolač sa obručem i krstom, sa po jednim ofarbanim jajetom u svakom polju krsta i jednim svežim u sredinii> ♦ up. Sîmbîta albă [Por.] ∞ sîmbîtă  [Vidi]

4083  sîmbîtă  sâmbătă  субота  sîmbîtă (mn. sîmbîće) [akc. sîmbîtă] (i. ž.) — (kal.) <i>subotai> ◊ sîmbîta ĭe a șasîļa ḑî în stamînă, întra vińirĭ șă dumińikă — <i>subota je šesti dan u sedmici, između petka i nedeljei> ♦ up. Sîmbîta lu Lazîr, Sîmbîta albă, Sîmbîta pașćilor [Por.] ♦ up. Sîmbîta ćinără (Ranovac) [Mlava] ∞ stamînă   [Vidi]

4493  Sîmțî  Sâmți  Младенци  Sîmțî [akc. Sîmțî] (i. m.) — (kal.) <i>Mladencii> ◊ Sîmțî sa sîrbĭaḑă ka pomana lu patruḑăś đi kopiĭ kare ĭ-a omorît ĭemrei pintru śe s-a dus în koļindrĭeț în śinsta lu Dumńeḑîu — <i>Mladenci se slave kao pomen na četrdesetoro dece koje su ubili Jevreji zbog učešća u kolindrecima u čast Bogai> (Leskovo) [GPek] ◊ la Sîmț sa întîńesk ĭarna ku vara, șî sa ĭau la bataĭe: vară dă žos ku ĭarna, ama iĭ pĭer patruḑăś șî patru đi baĭeț — <i>na Mladence se sreću zima i leto, i započinju rat: leto pobeđuje, ali joj ginu četrdeset i četiri mladićai> (Rudna Glava) [Por.] ◊ la Sîmț s-a bat „babiļi”, ḑîļiļi rîaļe đi ĭarnă, ku „muoșî”, ḑîļiļi buńe đi vară; muoșî frîng babiļi șă ļi bagă-n pomînt, șă đi-ńaļe pomîntu pista vară kapîtă rîveńală — <i>na Mladence se biju „babe”, zli zimski dani, sa „starcima”, dobrim letnjim danima; starci pobeđuju i nabiju babe u zemlju, i od njih zemlja preko leta dobije vlagui> (Debeli Lug) [GPek]   [Vidi]

4494  sîmțî  simți  осећати  sîmțî (ĭuo sîmt, ĭel sîmće) [akc. sîmțî] (gl.) — <i>osećatii> ◊ amurțît mîńiļi đi źĭer, nu măĭ sîmće ńimika — <i>promrzle mu ruke od mraza, ne oseća više ništai> ◊ să ḑîkă uomu k-a fi sîmțît ĭel śuava, nu, așa afuost: uom fara ińimă — <i>da kaže čovek da je nešto osećao, ne, takav je bio: čovek bez srcai> ◊ gata mis, nu măĭ sîmt ńimika — <i>gotov sam, ne osećam više ništai> [Por.]  [Vidi]

2237  sîmḑîĭană  sânziană  ивањски цвет  sîmḑîĭană (mn. sîmḑîĭańe) [akc. sîmḑîĭană] (i. ž.) — (bot.) <i>ivanjski cvet (Galium verum), broćikai> ◊ sîmḑîĭańiļi a kuļes fĭaćiļi marĭ la Sîmḑîĭană; s-a dus în kuļes đinuapće, pi ińima guală, șă pi lînga sîmḑîĭană, a kuļes ș-alalće buĭeḑ buńe đi ļiak: romańiță, măturĭaļe, podubiță — <i>ivanjsko cveće brale su devojke na ivandan; u berbu su išle rano ujutru, na šte srca, i pored ivanjskog cveća brale su i drugo lekovito bilje: kamilicu, kantarion, majčinu dušicui> ◊ đin sîmḑîĭańe fĭaćiļi a-nplećit kunuń, șă ļ-a pus đisupra đi ușă, să dukă sînataće șî naruok la kasă, da birekĭet la moșîĭe — <i>od ivanjskog cveća devojke su plele vence i stavljale ih na pročelje kuće, da donesu zadrvlje i sreću ukućanima, a berićet njihovom imanjui> ♦ var. sînḑîĭană [Por.]  [Vidi]

4691  Sîmḑîĭańiļi  Sânziană  Ивањдан  Sîmḑîĭańiļi [akc. Sîmḑîĭańiļi] (i. ž.) — (kal.) <i>ivanjdani> ◊ (ver.) sa krĭađe kî la Sîmḑîĭańiļi ĭarba stă, nu măĭ krĭașće, đ-aĭa lumĭa sa duśe să kuļagă buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ — <i>veruje se da na ivanjdan trava prestaje da raste, zato ljudi idu da beru razno biljei> ◊ đin buĭeḑîļi kuļasă la Sîmḑîĭańiļi sa fak kunuńe ku kare sa kićesk vrăkńițîļi, sî fiĭe în sînataća kăsîtuorilor — <i>od bilja ubranog na ivanjdan prave se venci kojima sei> <i> kite vratnice na ogradi dvorišta,i> <i>za zdravlje ukućanai> [Por.] ♦ dij. var. Sînzîĭeniliipikovo) [Tim.] ♦ dij. var. Sîmḑîĭana (Kladurovo) [Mlava] ∞ sîmḑîĭană  [Vidi]

2075  sîmeńik  siminic  смиље  sîmeńik (mn. sîmeńiś) [akc. sîmeńik] (i. m.) — (bot.) <i>smilje, trajna zeljasta biljka sivkaste boje (Helichrysum arenarium); cmilje; snjeljaki> ◊ sîmeńik ĭe buĭađe sură, mîțuasă, ku fluorĭ galbińe — <i>smilje je siva biljka, dlakava, sa žutim cvetomi> ◊ sa uskă, sa duśe la morminț, șî sa dîă đi pomană l-aĭ muorț; ku ĭa sa kićașće lumanarĭa raĭuluĭ — <i>suši se, nosi se na groblje i namenjuje mrtvima; njome se kiti rajska svećai> [Por.]  [Vidi]

3981  Sîmĭedru  Sâmedru  Митровдан  Sîmĭedru (mn. Sîmĭedre) [akc. Sîmĭedru] (i. s.) — (kal.) <i>Mitrovdani> ◊ Sîmĭedru skimbă ḑîua da datumu nu, în tuot anuĭe a općiļa ḑî pi marćiń — <i>Mitrovdan menja dan ali datum ne, svake godine pada osmog dana novembrai> ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, kare a fuost ļegaće la Sînźuorḑ, șă ļi s-a dat sîmbriĭa — <i>na Mitrovdan su se otpuštale sluge koje su bile unajmljene na Đurđevdan, i isplaćivao im se najami> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4692  Sîmpĭetru  Sâmpetru  Петровдан  Sîmpĭetru [akc. Sîmpĭetru] (i. m.) — 1. (kal.) <i>Petrovdani> ◊ Sîmpĭetru ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru trîasńiturĭ — <i>Petrovdan je praznik koji se svetkuje zbog gromai> ◊ (rel.) la Sîmpĭetru măĭ întîń sa dau đi pomană la-ĭ muorț puame kare ažuns, da kare pănă atunśa aĭ viĭ n-a kućeḑat sî manînśe — <i>na Petrovdan se prvi put pokojnicima namenjuje voće koje je dozrelo, a koje do tada živi nisu smeli da jedui> 2. (mitol.) <i>Sveti Petar, lik iz folklorai> ◊ în povĭeșć rumîńešć, Sîmpĭetru puartă lupi, țîńe kĭeiļi raĭuluĭ, baće kopiĭi pîkatuoș kare a mînkat mĭară pănă la ḑîua luĭ, șî alta — <i>u vlaškim pričama, Sveti Petar vodi vukove, drži rajske ključeve, bije grešnu decu koja su jela voće pre njegovog dana, i dr.i> [Por.]  [Vidi]

4356  sîmśauă  sîmcea  бритва  sîmśauă (mn. sîmśaļe) [akc. sîmśauă] (i. ž.) — ?<i> britva alatljikai> ◊ sîmśaua ĭe un fĭeļ đi kuțîćel askuțît la vîr, șî-nțapat în plasîaļe đi ļemn, ku kare sa fak găurļi la fluir, la opinś, la măĭ mulće luază đi kasă — <i>britva alatljika je vrsta nožića sa oštrim vrhom, usađen u drvenu dršku, kojim se buše rupe na fruli, opankama, i na drugim stvarima za kučnu upotrebui> ♦ sin. kuțît [Por.]  [Vidi]

5642  sîmt  sfânt ?  слава  sîmt (mn. sîmț) [akc. sîmt] (i. m.) — (rel.)(kal.) <i>slavai> ◊ sîmt ĭe sfîntu kare poartă griža dă birekĭetu pomîntuluĭ șî sînataća kășî — <i>slava je svetac koji vodi računa o berićetu imanja i zdravlju ukućanai> ◊ sîmtu ĭe prazńik kare are tota kasa rumîńaskă — <i>slava je praznik koji ima svaka vlaška kućai> ◊ la nuoĭ sîmtu sa sîrbĭaḑă dă kînd ĭe lumĭa șă pomîntu — <i>kod nas se slava svetkuje od kad je sveta i vekai> ◊ sîmtu țîńe trîĭ ḑîļe — <i>slava traje tri danai> ♦ sin. prazńik [Bran.]  [Vidi]

4495  sîmțîĭe  simțire  осећање  sîmțîĭe (mn. sîmțîĭ) [akc. sîmțîĭe] (i. ž.) — <i>osećanjei> ◊ a kreskut în padure ka žuavina, uom fara ńiś o sîmțîĭe — <i>odraso je u šumi kao životinja, čovek bez ijednog osećanjai> ♦ var. sîmțîre, sîmțală [Por.] ∞ sîmțî  [Vidi]

4695  sîn  sân  недра  sîn (mn. sînurĭ) (i. s.) — <i>nedrai> ◊ sîn ĭe parća kimĭeșî kare astrukă pĭeptu șî burta — <i>nedra su deo košulje koji pokriva grudi i stomaki> ◊ mama a fakut pi tata la luok, șî pănă la koļibă l-a dus în sîn — <i>baba je moga oca rodila na njivi, i do kuće ga je nosila u nedrimai> ◊ sînu kimĭeșî đi bîtrîńață a fuost larg, șî la muĭerĭ askultat ka trastă — <i>nedra starinske košulje bila su široka, i ženama su često služila kao torbai> [Por.]  [Vidi]

4981  sînait  bombat  испупчен  sînait (sînai) (mn. sînaiț, sînaiće) [akc. sînait] (prid.) — (tehn.) <i>ispupčen, trbušasti> ◊ pĭatra muori a dă źuos trăbe să fiĭe sînaită, kosomită, ku mižluoku bokat în sus — <i>donji vodenični kamen treba da bude ispupčen, trbušast, sa izdignutom sredinomi> [Zvizd] ∞ sîn  [Vidi]

4696  sînt  sânt  свет  sînt (sîntă) (mn. sînț, sînće) [akc. sînt] (prid.) — (rel.) <i>sveti> ◊ sînt nuĭe vrurba sîngură, numa înpreuna ku vro ḑî mare, or vro insă sfîntă: „sînta Dumińika” , „sînta Maĭka Prĭastîśe” — <i>svet nije samostalna reč, ona uvek ide zajedno sa nekim praznikom ili svetim bićem: „sveta Nedelja”, „sveta Majka Prečista”i> ♦ var. sfînt [Por.] ∞ sfînt  [Vidi]

816  sîntuađir  sântoader  тодоровац  sîntuađir (mn. sîntuađi) [akc. sîntuađir] (i. m.) — (mitol.) <i>todorovac, ružno i opako mitsko biće koje ide jašući konja, i kažnjava ljude koji rade noću tokom Todorove nedeljei> ◊ sîntuađirĭ tuna la marța vasîlor, sara, șî țîn uopt ḑîļe, pănă la marța înkuńată, kînd sa duk — <i> todorovci nastupaju u utorak veče, u prvoj nedelji uskršnjeg posta, i aktivni su osam dana, sve do utorka noću sledeće nedelje, kada odlazei> [Por.] ∞ sînt  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4561  sînźe  sânge  крв  sînźe [akc. sînźe] (i. m.) — (anat.) <i>krvi> ◊ sînźiļi ĭe ruoșu — <i>krv je crvenai> ◊ sînźiļi mĭarźe pi nas — <i>krv curi iz nosai> ◊ s-a taĭat rău, șî duolturi n-a putut să-ĭ oprĭaskă sînźiļi — <i>mnogo se posekao, i doktori nisu mogli da mu zaustave krvi> [Por.]  [Vidi]

4563  sînźeriș  sânger  пасдрен  sînźeriș (mn. sînźerișă) [akc. sînźeriș] (i. m.) — (bot.) <i>pasdren, svibovina (Cornus sanguinea)i> ◊ sînźerișu ĭe ļemn tufaruos, muaļe șî supțîre, đin ĭel nu sa faśe ńimika đi kasă — <i>pasdren je žbunasto, meko i tanko drvo, od njega se ništa ne pravi za kućui> ◊ păkurari sa pazăsk să nu fakă žuardă đin sînźeriș kă dakă baț vićiļi, ĭaļe sînźarĭaḑă la loko-la unđ-aĭ dat — <i>čobani paze da ne prave prut od pasdrena, jer ako njime tučeš stoku, ona će prokrvariti na mestu gde si udarioi> ◊ babiļi a-nvațat kopiĭi să nu frîngă ńiś să nu taĭe sînerișu, kî ĭe pakat — <i>babe su učile decu da ne lome i ne seku pasdren, jer je grehi> [Por.] ∞ sînźe  [Vidi]

4562  sînźeruos  sângeros  крвав  sînźeruos (sînźeruasă) (mn. sînźeruoș, sînźeruasă) [akc. sînźeruos] (prid.) — <i>krvavi> ◊ s-a batut ku ńiskaĭ kopiĭ, ș-a veńit la koļibă tuot sînźaruos — <i>potukao se sa nekom decom, i došao je kući sav krvavi> ♦ var. sînźaruos ♦ sin. krunt [Por.] ∞ sînźe  [Vidi]

62  sîpaļigă  săpăligă  мотичица  sîpaļi (mn. sîpaļiź) [akc. sîpaļigă] (i. ž.) — 1. (pej.) <i>loše izrađena motika, nepodesna za radi> [Rudna Glava] 2. <i>posebna vrsta motike, za rad u baštii> [Crnajka] 3. (ret.) (demin.) <i>mala motika, motičicai> [Por.] ♦ dij. var sapaļi ◊ sapaļigă ĭe sapă mikă, îngustă, đi sapat la śapă — <i>to je motičica sa uskim sečivom za okopavanje lukai> (Osnić) [Crn.] ∞ sapa  [Vidi]

4417  sîrbaćik  sălbatic  дивљи  sîrbaćik (sîrbaći) (mn. sîrbaćiś, sîrbaćiśe) [akc. sîrbaćik] (prid.) — <i>divlji, nepripitomljeni> ◊ lupu șî ursu sînt žuavińe sîrbaćiśe, kî traĭesk în padure — <i>vuk i medved su divlje životinje, jer žive u šumii> ♦ supr. blînd [Por.]  [Vidi]

4418  sîrbaśi  sălbătici  подивљати  sîrbaśi (ĭuo sîrbaśesk, ĭel sîrbaśașće) [akc. sîrbaśi] (gl. p. ref.) — (ret.) <i>podivljatii> ◊ žuavina, să n-ar sîrbaśi đi mikă, n-ar puća rămîńa viĭe-n padure întra alće žuaviń sîrbaćiśe — <iivotinja, da ne podivlja od rođenja, ne bi mogla opstati u šumi među ostalim divljim zverimai> ◊ kopilo-l mik, dakă-l krĭesk parințî răĭ șî bolnavĭ la kap, puaće să sa sîrbaśiaskă ka žuavina — <i>malo dete, ako ga podignu loši i umno poremećeni roditelji, može da podivlja kao životinjai> ◊ lasă-l drakuluĭ, kă đe kînd a ramas sîngur, a sîrbaśit đe tuot — <i>mani ga dođavola, jer od kada je ostao sam, podivljao je sasvimi> [Por.] ∞ sîrbaćik  [Vidi]

4059  sîrbatuare  sărbătoare  празник  sîrbatuare (mn. sîrbatuorĭ) [akc. sîrbatuare] (i. ž.) — (kal.) <i>praznik, neradan dani> ◊ sîrbatuare ĭe ḑîuă kînd nu sa lukră, kă lumĭa sa pazîașće đi vrun rău kare sa-r puńa pi iĭ kînd ar lukra — <i>praznik je dan kad se ne radi, jer se ljudi čuvaju od nekog zla koje bi ih zadesilo kada bi radilii> ◊ ĭastă sîrbatuorĭ grĭaļe, kînd nu sa lukră ńimika tuota ḑîua, da ĭastă măĭ ușuare, kînd numa ńișći lukrurĭ nu sa kućaḑă lukra — <i>ima teških praznika, kad se ne radi ništa po ceo dan, a ima i lakših, kad se samo neki poslovi ne smeju raditii> ◊ a fuost sîrbatuorĭ babĭeșć, șî sîrbatuorĭ popĭeșć, lumĭa măĭ mult a țînut pĭ-aļi babĭeșć — <i>bilo je bapskih praznika, i popovskih praznika, ljudi su više poštovali bapskei> [Por.] ∞ sîrbatori  [Vidi]

3567  sîrman  sârman  сирома  sîrman (sîrmană) (mn. sîrmań, sîrmańe) [akc. sîrman] (prid.) — <i>siroma, sirotan, jadniki> ◊ sîrmanu kopilo-la, a ramas șî fara tată, șî fara mumă — <i>siroto ono dete, ostalo je i bez oca, i bez majkei> ◊ sîrmanu đi ĭel, nu măĭ are pi ńima — <i>siroma on, nema više nikogi> ♦ sin. sarak [Por.]  [Vidi]

4351  sîrńik  sârnic  уредан  sîrńik (sîrńi) (mn. sîrńiś, sîrńiśe) [akc. sîik] (prid.) — <i>uredan, čisti> ◊ măĭ mult kînd sa vorbĭașće đi vro muĭare, or fată mare, sa kată dar ĭe, or nuĭe sîrńikă, kî dakă ĭe sîrńikă, are măĭ mare katare — <i>najviše kad se govori o nekoj ženi, ili devojci udavači, gleda se da li je, ili nije uredna, jer ako je uredna, ima veći ugledi> ♦ sin. arńik [Por.]  [Vidi]

4797  sîśarat  secerat  жетва  sîśarat1 (mn. sîśaraturĭ) [akc. sîśarat] (i. s.) — (agr.) <i>žetvai> ◊ sîśaratu ĭe lukru în luoku ku grîu, kînd grîu kuopt sa taĭe ku sîaśira — <i>žetva je rad na njivi sa žitom, kad se zrelo žito seče srpomi> ◊ ku paiļi đi grîu, taĭaće ku sîaśira, săśeratuorĭu faśe grameźuare kare sa kĭamă poluog — <i>od žita, posečenog srpom, žetelac pravi male gomile koje se zovu pologi> ◊ poluaźiļi dupa săśiratuorĭ, adună ļegatuorĭu, kare iĭ ļagă în snopĭ — <i>pologe za žeteocima sakuplja vezivač, koji ih vezuje u snopovei> ◊ snuopi la sîśarat sa ļagă ku ćiĭ or kurpiń, la piśuor or ku ļigatuarĭa, șî sa grîmađesk în krstină — <i>snopovi na žetvi vezuju se likom ili lijanom, nožno ili vezačicom, i slažu se u krstinei> ◊ kînd snuopi sa adună în krstiń, sîśaratu ĭe gata — <i>kad se snoplje skupi u krstine, žetva je gotovai> [Por.]  [Vidi]

4798  sîśarat  secerat  пожњевен  sîśarat2 (sîśarată) (mn. sîśaraț, sîśaraće) [akc. sîśarat] (prid.) — (agr.) <i>požnjeveni> ◊ luoku ĭe sîśarat kînd đi pi ĭel sa rađikiă grîu, și ramîn numa paĭiļi — <i>njiva je požnjevena kada se sa nje skine žito i ostane samo slamai> [Por.]  [Vidi]

4799  sîśeratuorĭ  secerător  жетелац  sîśeratuorĭ (mn. sîśeratuorĭ) [akc. sîśeratuorĭ] (i. m.) — <i>žetelaci> ◊ sîśeratuorĭ ĭe insă kare sîaśiră — <i>žetelac je osoba koja žanjei> [Por.] ∞ sîśarat  [Vidi]

4704  sîta ḑîńi  sita-zinelor  вилино сито  sîta ḑîńi (mn. sîće ḑîńiluor) [akc. sîta ḑîńi] (sint.) — (bot.) <i>vilino sito (Carlina acaulis L.), kravljaki> ◊ sîta ḑîńi ĭe buĭađe așaḑată șî spinuasă, kare krĭașće pi marźina ļivĭeḑî — <i>vilino sito je niska bodljikava biljka, koja raste po obodima livadai> ◊ (ver.) rumîńi krĭed kî sîta ḑîńi dă la luokurĭ unđe žuakă ḑîńiļi — <i>Vlasi veruju da vilino sito raste na mestima gde igraju vilei> [Por.] ◊ (ver.) greuańa kare vrĭa să sa nașće ușuor, trăbe să bĭa apă în kare s-a fĭert sîta ḑîńi — <i>trudnica koja želi da se lako porodi, treba da pije vodu u kojoj se kuvalo vilino sitoi> (Snegotin) [Bran.] ∞ sîtă  [Vidi]

4703  sîtă  sită  сито  sîtă (mn. sîće) [akc. sîtă] (i. ž.) — <i>sitoi> 1. <i>sito za brašnoi> ◊ sîta đi fańină ĭe o mrĭežă maruntă đi fĭer, strînsă pi o obadă supțîre đi ļemn, ku kare sa śarńe fańina — <i>sito za brašno je jedna sitna metalna mreža, zategnuta na tanak drveni obruč, kojom se prosejava brašnoi> 2. <i>mreža za sejanjei> ◊ ĭastă șî sîtă đi śernut pĭesîku, ĭa ĭe fakută đin sîtă đi fĭer, prinsă pi un źam đi ļetve — <i>ima i sito za sejanje peska, ono je napravjeno od metalne mreže koja je zategnuta na drveni rami> ◊ pănă n-a ĭeșît sîće đi žîță, sîta s-a fakut đin pĭaļe đi śerb, da s-a îngăurit ku brukă đi ļemn — <i>dok se nisu pojavila žičana sita, sito se pravilo od jelenske kože a bušilo drvenim šilomi> ♦ sin. śur ♦ up. sîta ḑîńi [Por.]  [Vidi]

4571  skađa  scădea  опадати  skađa (ĭuo skad, ĭel skađe) [akc. skađa] (gl.) — (o nivou) <i>opadatii> ◊ apa-n lak pista vară skađe gata pănă la žumataće — <i>voda u jezeru preko letai> <i><i>opadai> gotovo do polai> ◊ mama mĭ-a ļegat faļiĭe đi krumpiĭ pi lînga gît, șî miĭe fuoku pănă la ḑîuă a skaḑut — <i>baba mi je obložila kriške krompira oko vrata, i meni je temperatura do zore opalai> ♦ up. kađa [Por.]  [Vidi]

2137  skaĭ  scai  чкаљ  skaĭ (mn. skaĭeț) [akc. skaĭ] (i. m.) — (bot.) <i>čkalj (Onopordon acanthium)i> ◊ skaĭu ĭe buĭađe spinuasă, la vîr are skaĭeće, o buată ku muoț bilovink — <i>čkalj je bodljikava biljka, na vrhu ima čkalju, glavicu sa ružičastom ćubomi> ♦ var. sin. skaĭeće, skaĭaće [Por.]  [Vidi]

2138  skaĭeće  scaiete  чичак  skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) <iičak (Arctium lappa)i> ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — <iičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablui> ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — <iičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle strižei> ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — <i>ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava)i> ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3401  skalan  scălan  вешовка  skalan (mn. skalań) [akc. skalan] (i. m.) — 1. <i>vešovkai>*) ◊ skalan sa kĭamă duauă druź đi kukuruḑ ļegaće ku gižîļi una đi alta — <i>vešovka je veza između dva klipa kukuruza, vezana šašom jedan za drugii> ◊ kukuruḑu aļes đi samînță s-a ļegat skalan șî s-a atîrnat supt strĭeșînă sî sa ușće măĭ bińe — <i>kukuruz odabran za seme vezivao se u vešovke i kačio pod nadstrešnicu da se bolje sušii> 2. <i>grozdi> ◊ kopiĭ stau skalan atîrnaț pi gard, șî sa uĭtă la luoptă — <i>deca vise na ogradi okačena ko grozd, i gledaju fudbali> ◊ a kuļes viĭa, da n-a dus un skalan đi strugurĭ sî đa la kopiĭ — <i>obrao vinograd, a deci nije doneo ni vezicu grožđai> ♦ sin. gramadă, șîr [Por.] ∞ kukuruḑ   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5178  skalda  scălda  купати  skalda (ĭuo skald, ĭel skaldă) [akc. skalda] (gl. p. ref.) — <i>kupatii> ◊ s-a dus ku uoĭļi la rîu să ļi skalđe, kă trăbe să ļi tungă ḑîļiļi-șća — <i>otišli su ovcama na reku da ih okupaju, jer treba da ih šišaju ovih danai> ◊ kînd am fuost kopil, ma skalda mama într-o karļiță mare, în kara s-a taĭat puorśi — <i>kad sam bio dečak, kupala me je baba u jednom velikom koritu, u kome su se klale svinjei> ♦ up. spala [Por.]  [Vidi]

3886  skaluș  scăluș  скакавац  skaluș (mn. skalușî) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) <i>skakavac (Caelifera, Saltatoria) i>◊ skalușu ĭe guangă kare traĭașće pin ĭarbă, șî sîare kînd ći apropiĭ đi ĭel — <i>skakavac je buba koja živi u travi, i skače kad joj se približiši> ◊ skalușî vara sînt bună momĭală đi prins pĭeșći ku ungița — <i>skakavac je leti dobar mamac za ribolov na udicui> ♦ / skaluș < <i>s i>+ <i>kaluși> ♦ sin. lakustă [Por.]  [Vidi]

4250  skaluș  scăluș  скакавац  skaluș (mn. skaluș) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) <i>skakavac (Caelifera)i> ◊ skalușu ĭe o guangă kare traĭașće pin ĭarbă, are piśuare lunź đinapuoĭ, șî sîare în tuaće părțîļi — <i>skakavac je buba koja živi u travi, ima dugačke zadnje noge, i skače na sve stranei> ◊ skalușu ĭe bună momĭală đi prins pĭeșć ku ungica — <i>skakavac je dobar mamac za pecanje ribe udicomi> ♦ sin. lakustă [Por.]  [Vidi]

3521  skapa  scăpa  утећи  skapa (ĭuo skăp, ĭel skapă) [akc. skapa] (gl. p. ref.) — <i>uteći, pobeći, izbeći, spasiti se, ispastii> ◊ ĭepuru a skapat đi kopuoĭ — <i>zec je utekao kerovimai> ◊ ńima nu puaće să skîape đi muarće — <i>niko ne može da izbegne smrti> ◊ paru ĭ-a skapat đin mînă, șî s-a spart — <i>čaša mu je ispala iz ruku, i razbila sei> [Por.]  [Vidi]

3766  skară  scară  мердевине  skară (mn. skărĭ) [akc. skară] (i. ž.) — 1. <i>merdevine, stubei> ◊ tuata kasa avut skară đi ļemn, pi ĭa s-a suit kînd guod s-a lukrat śuava pi sus — <i>svaka kuća je imala merdevine, na njih se penjalo kad god se radilo nešto na visinii> 2. (u množini) <i>stepenicei> ◊ skărîļi kășî a fuost fakuće đin doa-triĭ bolovańe marĭ đi pĭatră — <i>kućne stepenice bile su izrađene od dva-tri poveća kamenai> ♦ sin. bîsamak, trĭaptă [Por.]  [Vidi]

3520  skăpatat  scăpătat  залазак  skăpatat (mn. skăpataťe) [akc. skăpatat] (i. s.) — 1. (o Suncu) <i>zalazak; sutoni> ◊ Soariļi ĭe la skăpatat, akușa ĭe čina — <i>Sunce je na zalasku, skoro će večerai> ◊ skăpatatu soarluĭ — <i>zalazak suncai> 2. (o prostoru) <i>zapad, strana svetai> ◊ ažuns la raskruče, și s-a dus la skăpatat — <i>stigao je na raskršće, i otišao na zapadi> ♦ var. skîpatat ♦ up. skăpăta [Kmp.] ∞ skapa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4169  skăpăta  scăpăta  залазити  skăpăta (ĭuo skapăt, ĭel skăpătă) [akc. skapăta] (gl. n.) — (o Suncu) <i>zalaziti, nestati iza horizontai> ◊ va skăpăta Soariļi vrodată, să ńi kulkăm — <i>hoće li zaći Sunce već jednom, da polegamoi> [Kmp.] ∞ skapa  [Vidi]

4765  skimba  schimba  мењати  skimba (ĭuo skimb, ĭel skimbă) [akc. skimba] (gl. p. ref.) — <i>menjati, promeniti, zameniti, razmeniti; presvući sei> ◊ n-a fuost aăla luoku luĭ đintîń, numa ĭel l-a skimbat măĭ amînat ku vrunu — <i>nije to bilo njegovo mesto od početka, nego ga je on kasnije zamenio sa nekimi> ◊ s-a imat ka puorku, șî s-a dus la kasă sî sa skimbe — <i>isprljao se kao svinja, i otišao je kući da se presvučei> ◊ a pļekat în bankă să skimbe galbińi, ama pi drum l-a apaurît uoțî — <i>krenuo je u banku da razmeni dukate, ali su ga usput opljačkali lopovii> ♦ sin. primeńi [Por.]   [Vidi]

4766  skimbat  schimbat  промењен  skimbat (skimbată) (mn. skimbaț, skimbaće) [akc. skimbat] (prid.) — 1. <i>promenjen, izmenjen, zamenjeni> ◊ kînd s-a-ntuors đin rat la kasă, n-a kunoskut ńimika: tuot a fuost skimbat — <i>kad se vratio iz rata kući, nije prepoznao ništa, sve je bilo izmenjenoi> 2. <i>svečano odeveni> ◊ la nuntă, ka șî la tuată visaļiĭe, uomu sa duśe skimbat în țuaļe nuoĭ — <i>na svadbu, kao i na bilo koje veselje, čovek ide presvučen u novo odeloi> ♦ sin. primeńit [Por.] ∞ skimba  [Vidi]

4768  skimburĭ  schimburi ?  преобука  skimburĭ (mn.) [akc. skimburĭ] (i. ž.) — <i>preobuka, presvlaka, čist veši> ◊ skimburĭ sînt țuaļiļi spalaće, đi-nskimbat — <i>veš je odeća oprana sa preobukui> ◊ a spalat skimburļi șî ļ-a-nćins pi gard sî sa ușće la suare — <i>oprala je veš, i raširila ga na ogradi da se suši na suncui> ♦ sin. rufe [Por.] ∞ skimba  [Vidi]

4735  skimotoșî  schimonosi  унередити  skimotoșî (ĭuo skimotoșăsk, ĭel skimotoșașće) [akc. skimotoșî] (gl. p. ref.) — <i>unerediti, ispreturitii>, <i>razbaciti, izobličitii> ◊ ś-a fi katat draku va șći, mĭ-a skimotoșît țuaļiļi nuoĭ pin orman șî kînd n-a gasît ńimika, tuot mĭ-a sprînžît pin suobă — <i>šta li je tražio đavo će znati, ispreturio mi je novu odeću po ormanu i kad nije našao ništa, sve mi je razbacio po sobii> ♦ skr. skimoșî, skimosî [GPek]  [Vidi]

4736  skimotoșît  schimonosit  разбацан  skimotoșît (skimotoșîtă) (mn. skimotoșîț, skimotoșîće) [akc. skimotoșît] (prid.) — <i>razbacan, ispretureni> ◊ iĭ nu șćiu đi rînd, la iĭ ĭe tuot skimotoșît în tuaće părțîļi — <i>oni ne znaju za red, kod njih je sve razbacano na sve stranei> [GPek] ♦ dij. var. skimotosît (Tanda) [Por.] ∞ skimotoșî   [Vidi]

4450  skinćiĭe  scânteie  искра  skiiĭe (mn. skiiĭ) [akc. skiiĭe] (i. ž.) — <i>iskra, varnicai> ◊ kînd ĭe pîržuol mare, șî arđe tufarișu-n duos, săr skiiĭi đin para fuokuluĭ pănă-n śerĭ — <i>kad je veliki požar, i gori grmlje u šumi, varnice iskaču iz plamena vatre svi do nebai> ◊ kînd tutunźiu skapîre ku amnarĭu, ĭaska sa aprinđe đin skiiĭiļi lu krĭamińe — <i>kad pušač kreše ocilom, trud se pali od iskrica iz kremenai> [Por.]  [Vidi]

4451  skinćiĭuos  scânteios  варничав  skiiĭuos (skiiĭuasă) (mn. skiiĭuoș, skiiĭuasă) [akc. skiiĭuos] (prid.) — <i>varničav, iskričavi> ◊ lukru la fuaļe în kovaśiĭe ĭe tare skiiĭuos — <i>rad na mehu u kovačnici je jako iskričavi> ◊ a șaḑut la kamin ku fuok skiiĭuos, a sarit skiiĭa șî ĭa ars krețanu — <i>sedela je kraj kamina sa iskričavom vatrom, iskočila je varnica i progorela joj krecani> [Por.] ∞ skiiĭe  [Vidi]

4590  skinśońa  scânci  скичати  skinśońa (ĭuo skinśuon, ĭel skinśuańe) [akc. skinśońa] — (o psu) <i>skičati, cviletii> ◊ kînîļi đi đesńață skinśuańe una-ntruuna, puaće-fi bolnau, kă nu l-a batut ńima, da mînkare are đestulă — <i>pas od jutros neprestano skiči, možda je bolestan, jer ga niko nije tukao, a hrane ima dovoljnoi> [GPek]  [Vidi]

4591  skinśońală  scâncieală  скичање  skinśońală (mn. skinśońal) [akc. skinśońală] (i. ž.) — (o psu) <i>skičanje, cviljenjei> ◊ n-a măĭ putut să sufire skinśońala kîńiluĭ, pî s-a skulat đi pi pat șî s-a pus ku pĭetre pi ĭel — <i>nije više mogao da podnosi pseće skičanje, pa se digao sa kreveta i počeo da ga gađa kamenjemi> [GPek] ∞ skinśońa  [Vidi]

6350  skîpara  scăpăra  варничити  skîpara (ĭuo skapîr, ĭel skapîră) (gl.) — 1. <i>varničiti, sevati, bljeskatii> ◊ sa ḑîśe kă śuava skapîră kînd săr skiiĭi, ka kînd skapirĭ ku amnarĭu — <i>kaže se da nešto varniči kad iskaču varnice, kao kad krešeš kresivomi> 2. <i>kresati kresivomi> ◊ muoșu skapîră ku amnarĭu, sa kinuĭe să aprindă lula, ama ĭaska nu-ĭ bună — <iiča kreše ocilom, muči se da zapali lulu, ali mu trud ne valjai> ♦ sin. străluśi [Por.]  [Vidi]

4588  skîrțaĭkă  skârțâitoare  чегртаљка  skîrțaĭkă (mn. skîrțăĭś) [akc. skîrțaĭkă] (i. ž.) — <i>čegrtaljkai> ◊ skîrțaĭka a fuost žukariĭa kopiĭiluor đi ļemn, avut o roćiță ku đinț kare s-a-nvrćit, ș-atîrnat un ļimburuș đi blanuță supțîre — <i>čegrtaljka je bila dečja drvena igračka, imala je nazubljeni točkić koji se okretao i kačio drveni jezičaki> ♦ sin. tărătoare [Por.] ∞ skîrț   [Vidi]

6088  skîrmana  scărmăna  влачити  skîrmana (ĭuo skarmîn, ĭel skarmînă) [akc. skîrmana] (gl. p.) — (o vuni) <i>vlačitii> ◊ dupa śe sa spală șî sa uskă, lîna trăbe skîrmana, đin skurt ḑîs: trăbe trekută pin mîńiļi muĭerilor, kî đemult n-a fuost mașînă đi miță — <i>posle pranja i sušenja, vunu treba vlačiti, u najkraćem rečeno: vuna treba proći koz ženske ruke, jer ranije nije bilo vunovlačarai> ◊ skîrmanînd lîna, muĭeriļi o kurîță đi lomańe kare s-a nîklait în lînă, pănă uoĭļi s-a tras pin buĭeḑare șî pin tufare, da apa n-a putut să ļi ļimpeḑaskă — <i>vlačeći vunu, žene su je čistile od krhotina koje su se usukale u vuni , dok su se ovce provlačile koz bujad i šipražje, a voda nije mogla da ih sperei> [Por.]  [Vidi]

6089  skîrmanat  scărmănat  влачан  skîrmanat2 (skîrmana) (mn. skîrmanaț, skîrmanaće) [akc. skîrmanat] (prid.) — (o vuni) <i>vlačan, obrađen vlačenjemi> ◊ lînă skîrmanată sa traźe pin darak sî sa skuată đin ĭa bițurĭ aļi tarĭ, sî ramînă numa lîna muaļe, đin kare sa faśe kairu — <i>vlačena vuna se provlači kroz geben da bi se iz nje izvukli tvrdi pramenovi, da ostane samo meka vuna do koje se pravi kudeljkai> [Por.] ∞ skîrmana  [Vidi]

732  skîrtaș  scârtaș  черенац  skîrtaș (mn. skîrtașă) [akc. skîrtaș] (i. m.) — (tehn.) <i>čerenac, vrsta ribarske mreža, pričvršćene za motkui> ◊ dakă ĭe kuada lungă la skîrtaš, nu ći uḑ la piśuarĭe — <i>ako čerenac ima dugačku dršku, nećeš ukvasiti nogei> [Crn.] ◊ ku skîrtașu a prins pĭeșć đi prazńik — <i>čerencem su lovili ribu za slavui> [Por.] ♦ dij. var. krîstaș (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

4792  skobarĭ  scobar  скобаљ  skobarĭ (mn. skobarĭ) [akc. skobarĭ] — (iht.) <i>skobalj (Chondrostoma nasus)i> ◊ sa vaĭtă peșkari kă đintro vrĭame înkuaśa s-a pĭerdut skobarĭu đin rîu nuostru — <i>žale se ribari da se od nekog vremena izgubio skobalj iz naše rekei> [Por.]  [Vidi]

4447  skobi  scobi  дубити  skobi (ĭuo skobĭesk, ĭel skobĭașće) [akc. skobi] (gl. p. ref.) — <i>dubiti; čačkatii> ◊ țîganu skobĭașće ļingura în ļemn muaļe — <i>Ciganin dubi kašiku u mekom drvetui> ◊ đimult tot nat avut bîtu luĭ ku kare dupa mînkare a skobit đințî — <i>nekada je svako imao svoj štapić kojim je posle jela čačkao zibei> [Por.] ∞ skuabă   [Vidi]

4448  skobit  scobit  издубљен  skobit (skobi) (mn. skobiț, skobiće) [akc. skobit] (prid.) — (tehn.) <i>izdubljen alatkom, izrezbareni> ◊ gaura ĭe skobită în ļemn muaļe — <i>rupa je izdubljena u mekom drvetui> ◊ furka a suorî-sî ĭe tuată skobită ku fluorĭ șî păsîrĭ — <i>sestrina preslica je sva izrezrbarena cvećem i pticamai> [Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4452  skobituare  scobitoare  чачкалица  skobituare (mn. skobituorĭ) [akc. skobituare] (i. ž.) — <i>čačkalicai> ◊ skobituarĭa a fuost fakută đin bîćiśel supțîrĭe đi ļemn uskat, a fuost skurtă șă askuțîtă la un kap — <i>čačkalica je bila napravljena od tankog štapića suvog drveta, bila je kratka i zašiljena na jednom krajui> ◊ ku skobituarĭa s-a skobit đințî dupa mînkare — <i>sa čačkalicom su se čačkali zubi posle jelai> ◊ tot nat în kasă avut skobituarĭa luĭ — <i>svako je u kući imao svoju čačkalicui> ◊ skobituariļi s-a țînut înțapaće într-un kĭes, atîrnat la kamin, lînga aragu đi mîsurat lapćiļi — <i>čačkalice su se držale ubodene u kesu, okačenu kod kamina, pored raboša za merenje mlekai> ♦ var. skoabiță (Tanda)[Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4740  skobîlțat  scobîlțat  нераван  skobîlțat (skobîlțată) (mn. skobîlțaț, skobîlțaće) [akc. skobîlțat] (prid.) — (geogr.) <i>neravan, džombasti> ◊ luoku đi kasă ĭe tare skobîlțat, mult lukru o să avĭem să-l putrivim kum trăbe — <i>mesto za kuću je jako neravno, mnogo posla ćemo imati dok ga ne poravnamo kako valjai> ♦ var. skobîlțat ♦ sin. ńiputrîvit [Por.] ∞ skobîlțî  [Vidi]

4738  skobîlțî  scobîlțî  излокати  skobîlțî (ĭuo skobîlțăsk, ĭel skobîlțașće) [akc. skobîlțî] (gl.) — (zast.) <i>izlokati, dubiti, bušiti, kopatii> ◊ sudomu a skobîlțît drumu, ș-a ramas numa ńișći găuruańe đi nu sa puaće treśa ku karu — <i>provala oblaka je izlokala put, ostale su samo neke rupčage da se ne može proći kolimai> ♦ up. skobi [Por.]   [Vidi]

6073  skoća  scoate  вадити  skoća (ĭuo skuot, ĭel skuaće) [akc. skoća] (gl. p. ref.) — <i>vaditi; pravdati; spasiti, izbavitii> ◊ kum sa va skoća đin nakaz în kare s-a-nvîrḑît, ńiś sfîntu dumńeḑîu nu puaće șćiĭa — <i>kako će se vaditi iz problema u koji se upleo, ni bog sveti ne može znatii> ◊ n-a fuost atît đemult, kînd đințî am skuos la kovaś — <i>nije bilo tako davno, kad smo zube vadili kod kovačai> ◊ nu ći skoća ku minśuń, spuńe kum a fuost — <i>nemoj se vaditi lažima, kaži kako je biloi> ◊ đi triĭ uorĭ l-a skuos đi la muarće — <i>tri puta ga je spasio smrtii> [Por.]  [Vidi]

2878  skofîrļiĭe  scăfârlie  чашица колена  skofîrļiĭe (mn. skofîrļiĭ) [akc. skofîrļiĭe] (i. ž.) — (anat.) <i>čašica kolena (Patulla)i> ◊ skofîrļiĭa ĭe uos mik, totîrlat kare țîńe źanunkiļi să nu sară đin înkeĭatură — <i>čašica je mala, okrugla koska koja drži koleno da ne iskoči iz zglobai> ◊ s-a lovit ku sakurĭa în skofîrļiĭe, ș-a noroḑît đi durĭare, pănă n-ažuns la doptur — <i>udario se sekirom u čašicu kolena, i poludeo je od bolova dok nije stigao do lekarai> ♦ var. skofîrțîĭe [Por.]  [Vidi]

4654  skopi  scopi  штројити  skopi (ĭuo skopĭesk, ĭel skopĭașće) [akc. skopi] (gl. p. ref.) — (vet.) <i>štrojiti, škopitii> ◊ a rașît tata să skopĭaskă maskuru, ș-a kĭemat komșîĭļi să-ĭ ažuće — <i>rešio otac da štroji vepra, i pozvao komšije da mu pomognui> ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a șćut sîngurĭ să skopĭaskă maskuru, kalu șî berbĭeku — <i>naši stari su znali sami da štroje vepra, konja i ovnai> [Por.]   [Vidi]

4787  skorușă  scorușă  оскоруша (плод)  skorușă (mn. skoruș) [akc. skorușă] (i. ž.) — (bot.) <i>oskoruša (plod)i> ◊ skorușa ĭe puama skorușuluĭ — <i>oskoruša je plod oskorušei> ◊ skorușa vĭarđe ĭe amară, akră șă strînźe gura — <i>zelena oskoruša je gorka, kisela i oporai> ◊ skorușa ĭe bună đi mînkare kînd sa kuaśe bińe șî sa muaĭe — <i>oskoruša je dobra za jelo kad sazri dobro i omekšai> ◊ ku skorușă vrodată s-a fakut kĭag — <i>sa oskorušom se nekada pravilo sirištei> ♦ up. skoruș [Por.]  [Vidi]

2335  skovĭardă  scovardă  палачинка  skovĭardă (mn. skovĭerḑ) [akc. skovĭardă] (i. ž.) — (nutr.) <i>palačinkai> ◊ skovĭarda sa faśe đin faină đi grîu ku apă șî ku lapće — <i>palačinka se pravi od pšeničnog brašna, vode i mlekai> ♦ var. skovardă ♦ up. ćuș2 [Buf.]  [Vidi]

2179  skradă  scradă  длакави шаш  skradă (mn. skrădurĭ) [akc. skradă] (i. ž.) — (bot.) <i>dlakavi šaš (Carex pilosa)i> ◊ skradă ĭe ĭarbă kare dîă pintra pĭetre pi kîrșĭe șî pin padure la munće, ș-akolo unđe ĭastă skradă sa mînă uoĭļi la pașuńe — <i>dlakavi šaš je trava koja raste između kamenova po kršu i po šumi u planini, i tamo gde ona raste teraju se ovce na pašui> [GPek] ♦ dij. sin. ĭarbă foĭuasă (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ∞ ĭarbă  [Vidi]

4779  skriĭa  scria  писати  skriĭa (ĭuo skriu, ĭel skriĭe) [akc. skriĭa] (gl. p. ref.) — <i>pisatii> ◊ vrodată đi bătrîńață s-a skriĭat numa ku konđeĭu — <i>nekada davno pisalo se samo kondeljomi> ◊ păkurari a skris pi butorśiļi faguluĭ, or kă pi śuperś — <i>pastiri su pisali na stablima bukve, ili na pečurkamai> ◊ muĭerļi đemult n-a șćut ńiś să skriĭe, ńiś să śećaskă — <i>žene nekad nisu znale ni da pišu, ni da čitajui> ♦ sin. konđeĭa [Por.]  [Vidi]

4781  skripsuare  scris  запис  skripsuare (mn. skripsuorĭ) [akc. skripsuare] (i. ž.) — (ret.) <i>zapis, spis, tekst, pismoi> ◊ a fakut vro skripsuare ku furiș, ș-a trîmĭeso pi pîkurarĭ la uoț în padurĭe, să fugă kă vin potîrńiśi bugarilor să-ĭ omuară — <i>napisao je pismo u potaji i poslao ga preko čobana odmetnicima u šumu, da beže jer ide bugarska potera da ih ubijei> ♦ sin. karće [Por.] ∞ skriĭa  [Vidi]

4157  skrisă  scrisă  судбина  skri2 (mn. skri) [akc. skrisă] (i. ž.) — (rel.) <i>sudbina, usud; zapis; fatumi> ◊ skrisa la uom sa faśe la nașćire, kînd vin triĭ ursatuorĭ șă-ĭ ursaḑă traĭu-n trĭeg — <i>sudbina čoveka određuje se na rođenju, kad mu dođu tri suđaje i presude mu ceo životi> ◊ đi skrisa luĭ uomu nu puaće să skîape — <i>od svoje sudbine čovek ne može da uteknei> ♦ sin. ursă, daći, soartă, fată [Por.] ♦ sin. suđi [Zvizd] ∞ ursa  [Vidi]

3032  skrivală  scrivală  усек  skrivală (mn. skrivĭaļe) [akc. skrivală] (i. ž.) — (tehn.) <i>usek, žljeb, utori> ◊ skrivala ĭe un fĭeļ đi înkeĭatură întra doă ļiamńe, ku kare śuava faśiem — <i>žljeb je jedan od načina spajanja dva drveta, kojima nešto gradimoi> ◊ skrivală ĭe žgĭab sapat întra duauă grinḑ în puodu koļibi — <i>skrivala je utor iskopan između dve grede na tavanu kolibei> ◊ skrivală ĭe înkeĭatură la razbuoĭ — <i>skrivala je način spajanja dva dela razbojai> ♦ [Por.] dij. var. skripală ♦ sin. ĭapă (Kobilja) [Stig] ∞ înkeĭa  [Vidi]

4794  skrĭame  screme  стењати  skrĭame (ĭuo ma skrem, ĭel sa skrĭame) [akc. skrĭame] (gl. ref.) — <i>stenjati, naprezati sei> ◊ s-a zaprit grĭeu, șî kînd sa duśe pintru ĭel, sa skrĭame, saraku, đi sa zgîndîră ișîtuarĭa întrĭagă — <i>ima težak zatvor, i kad ide radi sebe, stenje, siroma, da se trese ceo klozeti> [Por.]  [Vidi]

2081  skrofiță  scrofiţă  грмуша  skrofiță (mn. skrofiț) [akc. skrofiță] (i. ž.) — (ornit.) <i>grmuša (Syliva curruca)i> ◊ skrofița kam aduśe ku bîrbĭaćiļi, ama ĭe măĭ frumuasă pasîrĭe, are trup măĭ fakut — <i>grmuša je nalik na vrapca, ali je lepša ptica, ima skladnije teloi> ♦ / (demin.) < skruafă — <i>„krmača”i> + -iță [Por.] ∞ skruafă  [Vidi]

4218  skruafă  scroafă  крмача  skruafă (mn. skruafe) [akc. skruafă] (i. ž.) — 1. (zool.) <i>krmačai> ◊ a avut aĭ miĭ în sat doă skruafe șî un maskur — <i>imali su moji na selu dve krmače i jednog veprai> ◊ skruafa are śinś purśiĭ — <i>krmača ima petoro prasadii> ◊ la skruafă iĭ s-a fakut đi verît — <i>krmači je vreme za bukarenjei> 2. (pej.) <i>aljkavušai> ◊ fata ĭe imuasă ka skruafa — <i>devojčica je prljava kao krmačai> ◊ sa tîvaļiașće pin morśila ka skruafa — <i>valja se u blatu kao krmačai> ♦ sin. puarkă [Por.] ∞ puork  [Vidi]

4573  skrum  scrum  згура  skrum (mn. skrumurĭ) [akc. skrum] (i. s.) — <i>zgura, pepeo; gareži> ◊ ĭară a ars pîńa, a ramas numa skrum đin ĭa — <i>opet je izgoreo hleb, ostala je samo zgura od njegai> ♦ sin. śanușă, fuńiźi ♦ up. skrumă [Por.]   [Vidi]

4795  skrumă  țâră ?  мрва  skrumă (mn. skrume) [akc. skrumă] (i. ž.) — (nutr.) <i>mrvai> ◊ skrumă ĭe parśeluț đi pîńe or đi turtă, marunt — <i>mrva je sitan delić hleba ili projei> ◊ skruma sa faśe kînd ĭe pîńa uskată — <i>mrva se pravi kad je hleb suvi> ♦ up. skrum [Por.]  [Vidi]

4446  skuabă  scoabă  дубац  skuabă (mn. skuabe) [akc. skuabă] (i. ž.) — (tehn.) <i>dubac, alatka za dubljenje i rezbarenjei> ◊ skuaba ĭe un fĭeļ đi kuțît đi skobit la ļemn, ku taișu înkoveĭat, ș-askuțît numa pi parća-ĭa ku kare sa taĭe — <i>dubac je vrsta noža za dubljenje u drvetu, zakrivljenog sečiva, sa oštricom samo na strani kojom se sečei> ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi skuabe, fakuće ka sîaśira, fînka ĭastă mulće lukrurĭ kare sa lukră ku ĭa — <i>ima više vrsta dubaca srpastog oblika, jer ima i različtiih poslova koji se njime radei> ♦ sin. gin [Por.]  [Vidi]

4705  skuarță  scoarță  кора  skuarță (mn. skuorț) [akc. skuarță] (i. ž.) — (zast.) (bot.) <i>kora drvetai> ◊ tuot ļemnu are skuarță, măĭ supțîre, măĭ gruasă, măĭ aspură or măĭ ńaćidă — <i>svako drvo ima koru, tanju, deblju, rapaviju ili glatkijui> ◊ đin skuarță đi ćiĭ pîkurari fak buśin — <i>od lipove kore čobani prave rikaloi> ♦ sin. kuažă ◊ (top.) Kraku skuarță — <i>Korina kosa, top. u Majdanpečkoj šumii> [Por.] ◊ đin skuarță đi ćiĭ s-a fakut skulă adînśa đi prins pĭeșć — <i>od lipove kore pravile se poseban pribor za hvatanje ribei> (Leskovo) [GPek]  [Vidi]

3119  skubikur  scobituri  шипурак  skubikur (mn. skubikurĭ) [akc. skubikur] (i. m.) — (bot.) <iipurak (Rosa canina)i> ◊ skubikur ĭe trîndafir sîrbaćik — <iipurak je divlja ružai> ◊ puama lu skubikur sa kĭamă skubikură, șî sa kuļiaźe đi ćaĭ — <i>plod šipurka je šipak, i bere se za čaji> ◊ ļiemnu lu skubikur sa kĭamă măśiĭaș, șî ku ĭel babiļi đeskîntă đi gîlbinarĭe, đi lunaćik șî đi înfrațîșat — <i>drvo šipurka zove se maćijaš, i njime babe baju protiv žutice, za razdvajanje jednomesečnika i za bratimljenjei> ♦ sin. măśiĭaș [Por.]   [Vidi]

3121  skubikură  măceașă  шипак  skubikură (mn. skubikurĭe) [akc. skubikură] (i. ž.) — (bot.) <iipak, plod šipurkai> ◊ skubikura sa adună kînd roșîașće, șî sa muaĭe, atunśa ĭe kuaptă — <iipak se bere kada pocrveni i smekša, tada je zreoi> ◊ skubikura sa uskă șîn đin ĭa sa faśe tare bun ćiaĭ — <iipak se suši i od njega se pravi jako dobar čaji> [Por.] ∞ skubikur   [Vidi]

4372  skućik  scutec  пелена  skućik (mn. skućiśe) [akc. skućik] (i. s.) — <i>pelenai> ◊ skućiku ĭe parśel đe pînză, țasut la razbuoĭ, kare l-a pus în ļagîn supt kurițu lu kopil mik — <i>pelena je komad platna, tkanog na razboju, koji se stavljao u kolevku pod dupence malog detetai> ◊ đi bătrîńață kopiĭi nu s-a-nfășurat în skućik, numa piśorițîļ ļ-a ļegat în fașîĭe să nu sa strîmbe — <i>nekada se deca nisu uvijala u pelene, samo su im nogice bile uvezane trakama da se ne iskrivei> ♦ up. fașîĭe [Por.]   [Vidi]

4784  skula  scula  устати  skula (ĭuo ma skuol, ĭel sa skuală) [akc. skula] (gl. p. ref.) — <i>ustati, dići sei> ◊ uomu sa skuală kînd sa rađikă đin starĭa șaḑută — <i>čovek ustaje kad se diže iz sedećeg stanjai> [Por.]  [Vidi]

4785  skulat  sculat  усправљен  skulat (skulată) (mn. skulaț, skulaće) [akc. skulat] (prid.) — 1. (o položaju) <i>uspravljen, uspravan, dignuti> ◊ kînd tună narńiku în suobă, nuoĭ tuoț ăl așćetam, skulaț ka lumanarĭa — <i>kad ulazi narednik u sobu, mi ga svi dočekamo uspravni kao svećai> 2. (o budnosti) <i>probudjen, budani> ◊ kînd uoțî a-nśeput să bată la ușă, ĭuo am fuost skulat șî sprimit să pļek la lukru — <i>kad su lopovi počeli da lupaju na vratima, ja sam bio budan i spreman da pođem na posaoi> [Por.] ∞ skula  [Vidi]

4689  skulă  sculă  старудија  skulă (mn. skuļe) [akc. skulă] (i. ž.) — (tehn.) 1.<i> starudija, stara upotrebljavana, polovna stvari> ◊ skulă ĭe vrun alat or vrun vas kare ĭe batrîn, ma nu-l lapiḑ numa-l puń sus kă-ț va măĭ fi dă trĭiabă — <i>stara stvar je neki alat ili sud koji je star, ali ga ne bacaš već ga sklanjaš na stranu, jer ti može zatrebatii> ◊ ma duk să goļesk podrumu dă skuļe, kă nu ma-ĭiastă luok guol dă ĭiaļe — <i>idem da ispraznim podrum od starih stvari, jer više nema slobodnog mesta od njihi> [Mor.] ♦ dij. sin. budonuasă, bodonoasă [Por.] 2. <i>alatkai> ◊ sakurĭa ĭe skulă dă lukrat la ļemn — <i>sekira je alatka za obradu drvetai> ◊ ferarĭu arĭe skuļiļi luĭ adînsă dă lukrat la fĭer — <i>kovač ima svoje posebne alatke za obradu metalai> (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

3562  skump  scump  скуп  skump (skumpă) (mn. skumpĭ, skumpĭe) [akc. skump] (prid.) — (za novčanu vrednost) <i>skupi> ◊ are plată mikă, nu puaće să kumpire aĭa śi ĭe skump — <i>ima malu platu, ne može da kupi ono što je skupoi> ◊ prĭa skump — <i>preskupoi> ◊ (u izr.) pĭatră skumpă — <i>dragi kameni> ◊ apă skumpă — <i>skupa voda, voda koja se za dušu pokojnika nosi i izliva 40 dana posle njegove smrtii> ♦ supr. ĭepćin [Por.]  [Vidi]

3563  skumpataće  scumpătate  скупоћа  skumpataće (mn. skumpatăț) [akc. skumpataće] (i. ž.) — <i>skupoćai> ◊ tot mĭarźe đin skumpataće în skumpataće, lumĭa nu măĭ puaće trai đ-atîća skumpatățurĭ — <i>sve ide iz skupoće u skupoću, narod više ne može da živi od tolikih skupoćai> [Por.] ∞ skump  [Vidi]

3016  skuoĭkă  scoică  шкољка  skuoĭkă (mn. skuoĭś) [akc. skuoĭkă] (i. ž.) — (zool.) <i>školjka (Unio)i> ◊ (vet.) kînd vaka s-a bolnavit đi întrokĭat, aĭ batrîń adunat skuoĭś șî ļ-a batut marunt, șî ļ-a suflat la vakă în uokĭ — <i>kada bi kravi obolele oči, stari su skupljali školjke, tucali ih sitno, i duvali kravi u očii> [Por.]   [Vidi]

6015  skuok  scoc  нагиб  skuok (mn. skuokurĭ) [akc. skuok] (i. m.) — (tehn.) <i>nagib, ugao; padi> ◊ skuok ĭe kuot supt kare apa đin buduruoĭ baće în ruata muori — <i>nagib je ugao pod kojim voda iz badnja bije u vodenični točaki> ◊ skuoku lu buduruoĭu muori kîtra ruata muori, trăbe să fiĭe în žumataća kuotuluĭ stîmpit — <i>nagib vodeničnog badnja prema vodeničnom točku, treba da bude na polovini pravog uglai> [Por.] ∞ muară  [Vidi]

6074  skuos  scos  вађење  skuos1 (mn. skuosurĭ) [akc. skuos] (i. s.) — <i>vađenje; izvlačenjei> ◊ vrĭamĭa ĭe đi skuos krumpiĭi — <i>vreme je za vađenje krompirai> ◊ s-a lasat đi skuos la ļamńe đin borugă, kî ĭe rîpa mult înaltă — <i>napustio je vađenje drva iz potoka, jer je uspon mnogo velikii> [Por.] ∞ skoća  [Vidi]

6075  skuos  scos  извађен  skuos2 (skuasă) (mn. skuoș, skuasă) [akc. skuos] (prid.) — <i>izvađeni> ◊ avut patru đinț skuoș, tot la kovaśu satuluĭ — <i>imao je četiri izvađena zuba, sve kod seoskog kovačai> [Por.] ∞ skoća  [Vidi]

4809  skurĭa  scura  отицати  skurĭa (ĭuo ma skur, ĭel sa skurĭe) [akc. skurĭa] (gl. ref.) — (o tečnosti) <i>oticati, slivati se; kapatii> ◊ la trekut apa đi zapuk, șî pikurĭ đi apă sa skurs pi firĭe șî pi gît — <i>probio ga je znoj od vrućine, i grašci znoja slivali su mu se niz lice i vrati> ◊ s-a batut đi pluaĭe supt un ļemn, ș-a statut aśiĭa pănă apa đi pi krĭanźe na-nśeput skurĭa luĭ dupa kap — <i>sklonio se zbog kiše pod jedno drvo, i stajao je tu dok mu se voda sa grana nije počela slivati za vrati> [Por.] ∞ kure  [Vidi]

5896  skursură  scursură  остатак  skursură (mn. skursurĭ) [akc. skursură] (i. ž.) — <i>ostataki> ◊ bĭa și mînkă, kă aște sîn skursurile če a ramas de la praznik — <i>pij i jedi, jer ovo su ostaci od slavei> [Tim.]  [Vidi]

2932  skurtak  scurtac  кратеж  skurtak (mn. skurtaś) [akc. skurtak] (i. m.) — (ret.) <i>kratež, okratak, krljak, koji je kraći od uobičajene dužinei> ◊ rîa ĭe padurĭa pi arșîță, numa kîći un skurtak koļa-koļa — <i>slabo je rastinje na pržolju, samo poneki krljak tu i tamoi> ◊ s-a dus în bataĭe ku vrun skurtak, kare a ramas pitulat đi la dĭedî-su — <i>otišao je u borbu sa nekim kratežom, koji je ostao sakriven od njegovog dedei> [Por.] ∞ skurta   [Vidi]

2929  skurtat  scurtat  скраћен  skurtat (skurtată) (mn. skurtaț, skurtaće) [akc. skurtat] (prid.) — <i>skraćeni> ◊ are o blană, skurtată pi masura lu vrakńiță, ama nu șćiĭe unđe a puso — <i>ima jednu dasku, skraćenu po meri kapije, ali ne zna gde je ostavioi> ◊ grĭeu bolnau, vĭađe șî ĭel kî ĭe traĭu luĭ skurtat — <i>teško bolestan, vidi i sam da mu je život skraćeni> ♦ supr. lunźit [Por.] ∞ skurta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2931  skurtatură  scurtătură  ократак  skurtatură (mn. skurtaturĭ) [akc. skurtatură] (i. ž.) — 1. (o dužini) <i>okratak, kratež, koji je kraći od uobičajene dužinei> ◊ a tunat în traușă ku o skurtatură đi bît, șî kînd a sarit kînoćeĭi aĭ miĭ la ĭel, n-avut ku śe sî sa apire — <i>ušao je u dvorište sa jednim kratežom od štapa, i kada su moje psine skočile na njega, nije imao čime da se branii> ◊ fĭaćiļi puartă o skurtatură đi sukńe, n-au ku śe ńiś kuru s-astruśe — <i>devojke nose okratak od suknje, nemaju čime ni dupe da pokrijui> 2. (o rastojanju) (zast.) <i>prečicai> ◊ kînd lumĭa amĭers pi piśuare, s-a katat skurtaturĭ la drum, fiĭe kît đi lung să fiĭe — <i>kad su ljudi išli pešice, tražile su se prečice na putu, ma koliko dug bioi> ♦ var. skurtak [Por.] ∞ skurta  [Vidi]

4559  skutura  scutura  трести  skutura (ĭuo skutur, ĭel skutură) [akc. skutura] (gl. p. ref.) — 1. (tehn.) <i>tresti, stresti, istrestii> ◊ tata skutură prunu, da kopiĭi adună pruńiļi đi pu žuos în kuafe, ļi duk în kîzańiĭe șî ļi varsă-n kadă — <i>otac trese šljivu, a dace skupljaju šljive sa zemlje u kofe, nose ih u kazanicu i sipaju u kacui> ◊ nu-l lasă în koļibă pănă nu skutură tuata zapada đi pi burkă — <i>ne pušta ga u kući dok ne otrese sav sneg sa kaputai> 2. (med.)(psih.) <i>doživeti stresi> ◊ spuńe kă la Morminț-aĭ Batrîń a vaḑut moruońi, șî atîta s-a skuturat đi frikă đi doă ḑîļe n-a ĭeșît đin koļibă — <i>kaže da je kod Starog Groblja videla vampire, pa se toliko potresla od straha da dva dana nije izlazila iz kućei> ♦ sin. zgîndîra [Por.]  [Vidi]

4560  skuturatu  scuturatu ?  струна  skuturatu (mn. skuturaturĭ) [akc. skuturatu] (i. s.) — (med.) <i>struna, spušten želudaci> ◊ đi skuturatu sa bulnavĭesk muĭeriļi, kînd ļi kađe rînḑa la burta muaļe — <i>od strune oboljevaju žene, kad im se želudac spušta u donji deo stomakai> ◊ skuturatu a ļikuit babiļi, kare a șćut să tragă rînḑa napuoĭ — <i>strunu su lečile babe koje su znale masiranjem da vrate želudac na mestoi> [Por.] ∞ skutura  [Vidi]

4564  skuturatură  scuturătură  тресење  skuturatură (mn. skuturaturĭ) [akc. skuturatură] (i. ž.) — <i>tresenje, trešnjai> ◊ n-avut pruń mulț, ș-a gaćit ĭuta ku skuturatura — <i>nisu imali mnogo šljiva pa su brzo završili tresenjei> ♦ skr. skuturat [Por.] ∞ skutura   [Vidi]

3859  slamńak  saltea cu paie  сламарица  slamńak (mn. slamńaśe) [akc. slamńak] (i. m.) — <i>slamaricai> ◊ slamńak ĭe un sak mare, țasut đi kîńipă șî umplut đi paĭe or gižă, pus pi pat đi ļemn să aĭbă lumĭa așćernut muaļe đi durmit — <i>slamarica je jedan veliki džak, tkan od konoplje i napunjen slamom ili komušinom, koji se stvaljao na drveni krevet da bi ljudi imali meku postelju za spavanjei> ◊ rumîń-aĭ batrîń a trait în borđeĭe, ș-a durmit pi rugožînă așćernută pi pomînt guol, șî n-așćut đi paturĭ ńiś đi slamńaśe — <i>stari Vlasi su živeli u zemunicama, spavali su na rogozini prostrtoj na goloj zemlji, i nisu znali za krevete i slamaricei> ◊ slamńaku s-a-npuĭat pi la gîzdoćiń, kare pin koļibĭ avut paturĭ đi durmit — <i>slamarica se pojavila kod bogataša, koji su u svojim kolibama imali krevete za spavanjei> [Por.] ∞ pat  [Vidi]

4818  slańină  slănină  сланина  slańi (mn. slańiń) [akc. slańină] (i. ž.) — <i>slanina, potkožna masnoća na životinjskom telui> ◊ puorśi đi bătrîńață kînd s-a-ngrașat vrodată, avut pĭeśină multă, da slańină puțînă — <i>starinske svinje koje su se nekada tovile, imale su samo krtinu, a slanine maloi> ◊ slańină uskată — <i>sušena slaninai> ◊ slańină afumată — <i>dimljena slaninai> ◊ slańină pîržîtă — <i>pržena slaninai> ♦ var. slai (Crnajka, Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. i [Buf.]  [Vidi]

4812  slastă  slastă  мрс  slastă [akc. slastă] (i. ž.) — (nutr.) (rel.) <i>mrs; slasti> ◊ slastă ĭe mînkarĭă ku karńe șî lapće — <i>mrs je hrana sa mesom i mlekomi> ◊ slastă ĭe mînkarĭe kare sa manînkă numa kînd nuĭe puost — <i>mrs je hrana koja se jede samo kad nije posti> ♦ sin. dulśața ♦ supr. puost [Por.]  [Vidi]

4820  slăńinuță  slăninuță  сланиница  slăńinuță (mn. slăńinuț) [akc. slăńinuță] (i. ž.) — (nutr.) (demin.) <i>slaninicai> ◊ ń-a dus șă kîći un parśel đi slăńinuță ku usturoĭ ćinîr, șî pîńe kaldă đin śirińe — <i>doneli nam i po jedno parče slaninice sa mladim belim lukom, i toplim hlebom iz crepuljei> ♦ / dem < slańi [Por.] ∞ slańi  [Vidi]

4360  slobođeńe  slobodzenie  ослобођење  slobođeńe (mn. slobođeń) [akc. slobođeńe] (i. ž.) — <i>oslobođenjei> ◊ partizańi a dudait mńamțî, șă Tita ń-a dus slobođeńe — <i>partizani su oterali Nemce, i Tito nam je doneo oslobođenjei> ◊ đi la slobođeńe pănă astîḑ țara sîrbĭaskă mult sa skimbat — <i>od oslobođenja do danas srpska država se mnogo promenilai> [Por.] ∞ slubaḑî  [Vidi]

3910  sluată  zloată  слота  sluată (mn. sluaće) [akc. sluată] (i. ž.) — <i>slota, lapavicai> ◊ sluată ĭe pluaĭe maruntă, mistakată ku zapadă — <i>slota je sitna kiša, pomešana sa snegomi> ◊ ńi treku ĭarna fara zapadă, numa ku pîrdańika đi sluată, uđiluasă șî śețuasă — <i>prođe nam zima bez snega, samo sa prokletom lapavicom, vlažnom i maglovitomi> [Por.]  [Vidi]

4347  slubaḑî  slobozî  пустити  slubaḑî (ĭuo slubuod, ĭel slubuađe) [akc. slubaḑî] (gl. p. ref.) — 1. <i>pustiti, osloboditii> ◊ daskulu a slubaḑît șkolari đi la șkuală sî sa dukă la kasă, da iĭ s-a dus đirĭept la rîu la skaldat — <i>učitelj je pustio đake iz škole da idu kući, a oni su otišli pravo na reku na kupanjei> ◊ kînd trĭaśe amńaḑîțu, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă vićiļi la pașuńe — <i>kad prođe podne, vreme je da se pusti stoka na pašui> ◊ a slubaḑît radionu prĭa tare, da kopiĭi înga duorm — <i>pustio je radio prejako, a deca još spavajui> 2. <i>sjuriti se, napastii> ◊ kîńiļi n-a fuost ļegat, șî s-a slubaḑîț ku furiș la un drumaș đ-a ăla, saraku, abĭa a skapat — <i>pas nije bio vezan, pa se krišom sjurio na putnika da je ovaj, siroma, jedva utekaoi> ♦ var. sluboḑî [Por.]  [Vidi]

4361  slubaḑît  slobozit  пуштен  slubaḑît (slubaḑîtă) (mn. slubaḑîț, slubaḑîće) [akc. slubaḑît] (prid.) — <i>pušten, oslobođeni> ◊ nuĭe bun kîńi pista ḑîuă să fiĭe slubaḑîț đin lanț — <i>nije dobroi><i><i> da psi preko danai> budu pušteni sa lancai> ◊ kopiĭi, slubaḑîț đi la șkuală, mĭerg śopîr pi drum — <i>đaci, pušteni iz škole, idu grupno putemi> [Por.] ∞ slubaḑî   [Vidi]

3919  slući  sluti  унаказити  slući (ĭuo slućesk, ĭel slućașće) [akc. slući] (gl. p. ref.) — <i>unakazitii> ◊ a batut muĭarĭa pănă n-a slućito — <i>tukao je ženu dok je nije unakazioi> ◊ nu la ratuns, numa la slućit đi nu kućaḑă sî ĭasă-n lumĭe — <i>nije ga podšišao, nego ga je unakazio da ne sme da izađe u sveti> ♦ sin. strămuta [Por.]  [Vidi]

3920  slućit  sluţit  унакажен  slućit (slući) (mn. slućiț, slućiće) [akc. slućit] (prid.) — <i>unakaženi> ◊ sa miră babiļi đi fĭaćiļi đi astîḑ, kum puot să mĭargă așa slućiće șî urîće — <i>čude se babe današnjim devojkama, kako mogu da idu tako unakažene i ružnei> ♦ skr. slut [Por.] ∞ slući  [Vidi]

4814  slugă  slugă  слуга  slugă (mn. sluź) [akc. slugă] (i. ž.) — <i>slugai> ◊ sluź avut numa gîzdoćińi — <i>sluge su imali samo gazdei> ◊ am fuost tare saraś, șă tata pi mińe m-a dat să fiu slugă înga đi mik — <i>bili smo jako siromašni, pa je mene otac dao da budem sluga još od malih nogui> [Por.] ∞ služî  [Vidi]

4358  sluobîd  slobod  слободан  sluobîd1 (sluobîdă) (mn. sluobîḑ, sluobîđe) [akc. sluobîd] (prid.) — <i>slobodani> ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, șî iĭ a fuost sluobîḑ pănă la Sînźuorḑ — <i>na Mitrovdan su se otpuštale sluge, i one su bile slobodne do Đurđevdanai> ◊ ńima n-a kreḑut kî ĭa puaće să fiĭe așa muĭare sluobîdă — <i>niko nije verovao da ona može biti tako slobodna ženai> ◊ dupa kosît, vićiļi sînt sluobîđe sî paskă đarîndu — <i>posle kosidbe stoka je slobodna da pase svudai> [Por.] ♦ dij. var. slobîd [Buf.] ∞ slubaḑî  [Vidi]

4359  sluobîd  slobod  слободно  sluobîd2 [akc. sluobîd] (pril.) — <i>slobodnoi> ◊ pļin satu đi kîńamă, nu puoț sî mĭerź sluobîd đi iĭ — <i>puno selo kučadi, ne možeš da ideš slobodno od njihi> ◊ a fuost martur la sud, ș-a spus sluobîd tuot kum a fuost — <i>bio je svedok na sudu, i rekao je slobodno sve kako je biloi> [Por.] ∞ slubaḑî  [Vidi]

4813  sluovă  slovă  слово  sluovă (mn. sluove) [akc. sluovă] (i. ž.) — <i>slovoi> ◊ muma n-a șćut ńiś o sluovă sî śećaskă, dakă a mĭers kîta la șkuală — <i>majka nije znala ni jedno slovo da pročita, iako je išla malo u školui> ◊ sluoviļi a-nvațat đin butvarĭ — <i>slova je naučio iz bukvarai> [Por.]  [Vidi]

4262  slut  slut  унакажен  slut (slută) (mn. sluț, sluće) (prid.) — (o izgledu osobe) <i>unakažen, nakazan, ružani> ◊ baĭatu s-a ratuns în oraș, șă sa țîńe maruos, da nu vĭađe kî ĭe slut ka ńima pi lumĭe — <i>momak se podšišao u gradu i pravi se važan, a ne vidi da je unakažen ko niko na svetui> ♦ / < skr. slućit ♦ sin. urît, strîmoćit [Por.] ∞ slući  [Vidi]

4815  službă  slujbă  служба  službă (mn. službĭ) [akc. službă] (i. ž.) — <i>služba, posaoi> ◊ s-a dus tot bat la lukru, la urmă a do pĭerdut služba — <i>išao je stalno pijan na posao, na kraju je izgubio službui> ◊ đi đemult în bisîarika nuastră puopi n-a țînut služba — <i>odavno u našoj crkvi popovi nisu držali službui> [Por.] ∞ služî  [Vidi]

4816  služî  sluji  служити  služî (ĭuo služăsk, ĭel služașće) [akc. služî] (gl. p. ref.) — <i>služitii> ◊ rumîńi kare a služît vuoĭska đi vrĭamĭa lu kraļu, grĭeu aļes komanda „leva-desna”, șî ļ-a ļegat la un piśuor paĭe, la alalt fîn, șî ĭ-a mînat „paĭe-fîn!”, „paĭe-fîn!” pănă nu s-a do-nvațat — <i>Vlasi koji su služili vojsku u vreme kralja, teško su razlikovali komandu „leva-desna”, pa su im vezivali na jednu nogu slamu, na drugu seno, i terali ih „seno-slama!”, „seno-slama!”, dok se nisu naučilii> ◊ moșu Adam a fuost mare kređințuos, șî kînd l-a-ngropat, l-a služît duoĭ puopĭ — <iiča Adam je bio veliki vernik, i kad je sahranjen, služili su ga dva popai> [Por.]  [Vidi]

2315  smidaruĭkă  crizantemă  хризантема  smidaruĭkă (mn. smidaruĭś) [akc. smidaruĭkă] (i. ž.) — (bot.) <i>hrizantema (Chrysanthemum indicum)i> ◊ smidaruĭka ĭe fluare đin bașćauă; înfulare tuamna, are fluorĭ în tuaće fĭelurĭ: albĭe, vînîće. ruoșîĭe, bilovinś, galbińe — <i>hrizantama je baštensko cveće; cveta u jesen, ima cvetove svih boja: bele, plave, crvene, ljubičaste, žutei> ◊ babiļi uskă smidaruĭśiļi, sî aĭbe pista ĭarnă fluorĭ đi dus la morminț — <i>babe suše hrizanteme, da imaju preko zime cveće za nošenje na grobljei> [Por.] ♦ dij. sin. krizantemă (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2310  smidă  smidă  шипраг  smi (mn. smiđe) [akc. smidă] (i. ž.) — (bot.) <iipragi> ◊ smidă ĭe ćikarĭ đies, padurĭe ćinîră șî maruntă pin kare nu puoț merźa — <i>„smida” je gust šiprag, mlada i sitna šuma kroz koju ne možeš ićii> ♦ sin. ćikarĭ [Por.] ◊ smidaku ĭe rugarĭ, kuĭbu lupiluor, dă alta nuĭe — <i>„smidak” je trnjar, gnezdo vukova, za drugo nijei> (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

4524  smîlț  smalț  глеђ  smîlț (mn. smîlțurĭ) [akc. smîlț] (i. s.) — <i>gleđ, emajli> ◊ smîlț ĭe mînžîtura ļikuruasă trasă pista vas đi fĭer — <i>gleđ je sjajni premaz prevučen preko metalnih sudovai> ◊ kînd sa ćokńașće vrunđiva vasu đi fĭer, la loko-la iĭ pikă smîlțu — <i>kad se negde čukne metalni sud, na tom mestu mu otpande gleđi> ◊ șî olari aĭ batrîń a șćut đi smîlț, kă ku ĭel a-nfrumoșat vasurļi đe pomînt — <i>i stari grtnčari su znali za gleđ, jer su njime ukrašavali svoje zemljano posuđei> [Por.]  [Vidi]

6137  smolau  imos  смолав  smolau (smolave) (mn. smolavĭ, smolave) [akc. smolau] (prid.) — <i>smolav, mastan, prljavi> ◊ vińe đi la lukru tuot ńegru șî smolau, șî-ntota ḑîua muara sî sa skalđe, da n-are unđe — <i>dolazi s posla sav crn i smolav, i svaki dan mora da se kupa, a nema gdei> ♦ sin. unsuruos, imuos [Por.] ∞ smuală  [Vidi]

6136  smuală  smoală  смола  smuală (mn. smuaļe) [akc. smuală] (i. ž.) — <i>smola, katrani> ◊ smuala ĭe unsură ńagră șî vîrtuasă ka katranu — <i>smola je crna i gusta mast kao katrani> [Por.]  [Vidi]

4688  snopi  snopi  снопити  snopi (ĭuo snopĭesk, ĭel snopĭașće) [akc. snopi] (gl. p. ref.) — 1. <i>snopiti, praviti snopovei> ◊ s-a dus sîngur să snopĭaskă grîu, kî nuĭe mult — <i>otišao je sam da snopi žito, jer ga nema mnogoi> 2. <i>sitniti, komadati, kasapitii> ◊ n-avut satară, ș-a snopit karńa ku sakurĭa — <i>nije imao sataru, pa je kasapio meso sekiromi> 3. (fig.) <i>iskasapiti, posećii> ◊ đi mulće uorĭ, turśi a tunat în lumĭe adunată la vro visaļiĭe, ș-a snopit pi tuoț kare n-ažuns să fugă — <i>više puta su Turci upadali u skupove ljudi koji su bili okupljeni na veseljima, i iskasapili sve koji nisu stigli da pobegnui> [Por.] ∞ snuop  [Vidi]

4687  snuop  snop  сноп  snuop (mn. snuopĭ) [akc. snuop] (i. m.) — <i>snop, svežanji> ◊ snupu s-a ļegat đin poluoź đi grîu — <i>snop se vezivao od rukoveti žitai> ◊ snuopi s-a ļegat ku kurpiń or ku ćiĭ — <i>snopovi su se vezivali lijanom ili likomi> ◊ snuopi s-a dus pi brukă kîći duoĭ, or dakă uomu a fuost măĭ țapîn, kîći patru — <i>snopovi su se nosili na obramčici po dva, ili ako je čovek bio jači, po četirii> [Por.]   [Vidi]

3863  soće  sotea  ђаво  soće (mn. suoć) [akc. soće] (i. s.) — (demon.) <i>đavo, nečastivii> ◊ soća ĭe draku, uśigăl tamîĭa — <i>soća je đavo, spalio ga tamjani> ◊ kît ĭe fata-ĭa đe urîtă, ńiś soća n-o ĭa đe muĭare — <i>koliko je ta devojka ružna, ni đavo je neće uzeti za ženui> (Tanda) ◊ la ĭel nuĭe numa o soće, numa o gramadă đe suoć, futuĭ în źanunkîe — <i>kod njega nije samo jedan đavo, nego gomila đavola, ’bem ih u kolenoi> (Crnajka) ♦ var. suoće ♦ sin. drak, ńikruśat, naĭbă [Por.]  [Vidi]

4732  sokoată  socoată  план  sokoată (mn. sokoaće) [akc. sokoată] (i. ž.) — <i>plan, namera; računi> ◊ kînd aș avĭa vrĭame, ļesńe ĭa-ș afla aluĭ sokoată — <i>kad bih imao vremena, lako bih otkrio njegov plani> [Bran.] ∞ sokoći  [Vidi]

4698  sokoći  socoti  рачунати  sokoći (ĭuo sokoćesk, ĭel sokoćașće) [akc. sokoći] (gl. p.) — (zast.) <i>računatii> ◊ babiļi la źeĭśće a sokoćit kîlindarĭu pi an, întrĭeg, a kunoskut bińe tuaće luńiļi, stamîńiļi șî sîrbatuoriļi — <i>babe su na prste računale ceo godišnji kalendar, poznavale su dobro sve mesece, nedelje i praznikei> ♦ sin. inov. răśuńi [Por.]  [Vidi]

4699  sokoćit  socotit  рачунање  sokoćit [akc. sokoćit] (i. m.) — (mat.)(zast.) <i>računanje, planiranjei> ◊ pi mamî-mĭa n-a putut ńima să trĭakă ku sokoćitu la źeĭśće — <i>moju babu niko nije mogao da nadmaši u računanju na prstei> ◊ s-a svađit, kă sokoćitu n-a ĭeșît bun — <i>posvađali se, jer računanje nije ispalo dobroi> ♦ sin. inov. răśuńit [Por.] ∞ sokoći  [Vidi]

4845  sokriĭe  socrie  тазбина  sokriĭe (mn. sokriĭ) [akc. sokriĭe] (i. ž.) — (srod.) <i>tazbinai> ◊ sokriĭa ĭe kasa ku moșîĭa suokruluĭ, luok unđe s-a naskut muĭari-mĭa — <i>tazbina je tastova kuća i imanje, mesto gde mi se rodila ženai> [Por.] ∞ suokru  [Vidi]

3566  solț  solz  крљушт  solț (mn. solțî) [akc. solț] (i. m.) — (iht.) <i>krljušti> ◊ solțu ĭe o ļaspiđe đi uos, mikă, luśituare, ku kare ĭe astrukat trupu pĭeșćilor — <i>krljušt je sjajna pljosnata koščica, kojom je pokriveno riblje teloi> (Rudna Glava) ◊ șî trupu zmăuluĭ ĭe astrukat ku solț, șî kînd aprind butuarkă, đin zmău ăl ars ramîńe numa untura șî solțî, marunț ka șikiru — <i>i zmajevo telo je pokriveno krljuštom, i kad zapale deblo, od izgorelog zmaja ostaje samo mast, i krljušt sitna kao šečeri> (Tanda) ♦ var. suolț [Por.] ∞ pĭașće  [Vidi]

4579  Somođiva  Samodiva  Самодива  Somođiva [akc. Somođiva] (i. ž.) — (demon.) <i>Samodivai> ◊ Somođiva ĭe muarća, ĭa vińe la-l śe traźe să-ĭ ĭa sufļitu — <i>Samodiva je smrt, ona dolazi kod samrtnika da mu uzme dušui> ◊ Somođiva ĭe śuava măĭ urît pi lume śe uomu nu vĭađe ku uoki luĭ, pănă nu-ĭ vińe śasu muorțî — <i>Samodiva je nešto najružnije na svetu što čovek ne vidi svojim očima, dok mu ne dođe smrtni časi> ◊ la-l śe traźe, Aranźelu ku kuțîćiļi stă la piśuare, da Somođiva la kap, șî ĭel kînd întuarśe uoki pi duos ș-o vĭađe, sa taĭe đi frikă șî muare — <i>kod samrtnika, Aranđel sa noževima stoji kod nogu, a Samodiva kod glave, i kad on prevrne oči i ugleda je, prestravi se i umrei> ♦ var. Somođiĭa, Sumođiĭa, Sumođiva, Điĭa [Por.]  [Vidi]

4371  somsău  ?  самсов  somsău (mn. somsăĭ) [akc. somsău] (i. m.) — (pej.) <i>samsov, gluperdai> ◊ are duoĭ fiśuorĭ, unuĭe kum trăbe, da alalalt ĭe un somsău ku tuot, pruost la kap șă urît la fire ka draku — <i> ima dva sina, jedan je kako valja, a drugi je potpuni samsov, tupav i ružan ko đavoi> ♦ var. somsou [Por.]  [Vidi]

4580  somsou  somsou  самсов  somsou (mn. somsuoĭ) [akc. somsou] (i. m.) — (pej.) <i>samsov, prostaki> ◊ somsou sa ḑîśe đi uom mare, da kam pruost — <i>samsov se kaže za krupnog a priprostog čovekai> ◊ uńi ḑîk somsou șî la kîńe mare — <i>neki kažu samsov i za velikog psai> [Por.]  [Vidi]

1979  sorbiḑamă  sorbe-zeamă  чорбосркало  sorbiḑamă (mn. sorbiḑîămĭ) [akc. sorbiamă] (i. m.) — (nutr.) (pej.) (fig.) <i>čorbosrkalo, puki siromah i gladnica koji preživljava na goloj čorbii> ◊ kînd ći-ntrabă vrunu kum ći kĭamă, da tu nu vrĭeĭ să-ĭ spuń, spuńeĭ kî ći kĭamă „sorbiḑamă”, șî ĭel sa lasă đi-ntrîbaśuń ńitrăbuiće — <i>kad te neko pita kako se zoveš, a ti nećeš da mu kažeš, kaži mu da se zoveš „čorbosrkalo”, i on će se manuti nepotrebnih zapitkivanjai> ♦ / sorbi — <i>srkatii> + ḑamă — <i>čorbai> [Por.] ∞ ḑamă  [Vidi]

4551  sorośi  soroci  предодредити  sorośi (ĭuo sorośesk, ĭel sorośașće) [akc. sorośi] (gl. p. ref.) — (mag.) <i>predodrediti, usloviti; proreći, ureći; prokletii> ◊ sa sorośașće ursa la vrunu, dupa ăĭa śe ĭel faśe kînd dă pista momuată — <i>predodređuje se sudbina nekome prema tome šta on radi kad naiđe na vradžbinui> ◊ ĭ-a sorośit vro vrîžîtuare dakă sa marită dupa baĭato-la dupa kare s-a mîritat, să nu mă-ĭ aĭbe paśe șî naruok ku ĭel — <i>urekla je neka vračara, ako se uda za toga momka za koga se udala, da nikad nema spokoja i sreću sa njimi> [Por.] ∞ soruok  [Vidi]

4552  sorośit  sorocit  урекнут  sorośit (sorośi) (mn. sorośiț, sorośiće) [akc. sorośit] (prid.) — (mag.) <i>ureknut, uročeni> ◊ uomu ĭe sorośit kînd dă pista momuată kare a sorośito vrîžîtuarĭa, șî kînd ĭa sa prinđe đi ĭel — <i>čovek je ureknut kad nabasa na vradžbinu koju je oročila vračara, i kad se vradžbina primii> ◊ kînd ĭe la uom ursa sorośită, grĭeu skapă — <i>kad je čoveku sudbina urečena, teško može da se izbavii> [Por.] ∞ soruok  [Vidi]

4550  soruok  soroc  пророштво  soruok (mn. soruoaśe) [akc. soruok] (i. s.) — (mag.)(izob.) <i>proroštvo, uroki> ◊ soruoku ĭe o momuată kare sa lapîdă kînd sa sorośașće ursa kuĭvi — <i>urok je proroštvo koje se izriče kad se predodređuje nečija sudbinai> ◊ kare guod vrăžîtuare faśe soruaśe, trăbe arsă-n fuok — <i>koja god vračara pravi uroke, treba da se baci u vatrui> ♦ var. sorok ♦ sin. momuată [Por.]  [Vidi]

2609  sovĭaĭkă  suveică  чунак  sovĭaĭkă (mn. sovĭeĭś) [akc. sovĭaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) <i>čunak, deo opreme za tkanje na razboju; cevnjaki> ◊ sovĭaĭkă ĭe un odolan lunguĭat đi ļiemn tare, ku vîrurļi askuțîće șî ku mižluoku skobit, în kare sa puńe țaua ku baćală — <i>čunak je duguljast predmet od čvrstog drveta, sa šiljastim vrhovima i izdubljenom sredinom, u koji se umeće cevka sa potkomi> ♦ up. țauă, sfîrśiel ♦ var. suvĭaĭkă ♦ (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. suvĭaĭkă (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. var. suvĭeaĭkă (Kobilje) [Stig] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3260  sovuon  sovon  вео  sovuon (mn. sovuańe) [akc. sovuon] (i. s.) — <i>veoi> ◊ sovuon ĭe val alb ku kunună, kare mirĭasa la nuntă l-a pus pi kap, șî ĭel a kaḑut răsfirat pi șîaļe — <i>sovon je beli veo sa krunom koji je mlada na svadbi stavljala na glavu, i koji je raširen padao niz leđa i>♦ up. popuon [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

4685  soțîĭe  soție  жена  soțîĭe1 (mn. soțîĭ) [akc. soțîĭe] (i. ž.) — <i>žena, supruga, bračna drugaricai> ◊ muoșu avut duauă soțîĭ, a đintîń ĭ-a murit, șî s-a-nsurat ku alta muĭarĭe — <iiča je imao dve žene, prva mu je umrla, pa se oženio drugom ženomi> [Por.] ∞ suoț  [Vidi]

4686  soțîĭe  societate  друштво  soțîĭe2 (mn. soțîĭ) [akc. soțîĭe] (i. ž.) — <i>društvo, grupa od više ljudii> ◊ a mĭers ku ĭa đi soțîĭe, să nu mĭargă sîngură pin padure — <i>išao je sa njom radi društva, da ne ide sama kroz šumui> ◊ la lukru avut soțîĭe bună — <i>na poslu je imao dobro društvoi> ◊ soțîĭa a strîkat kopilu — <i>društvo je pokvarilo detei> [Por.] ∞ suoț  [Vidi]

4638  spaĭmat  spăimat  ужаснут  spaĭmat (spaĭmată) (mn. spaĭmaț, spaĭmaće) [akc. spaĭmat] (prid.) — <i>užasnut, prestravljen, uspaničeni> ◊ spaĭmat đi frikă, a kaḑut muort pi pomînt, șî pănă mńamțî n-a măĭ pokńit — <i>užasnut od straha, pao je mrtav na zemlju, i pre nego što su Nemci zapucalii> ♦ sin. înfrikoșat, spomîntat [Por.] ∞ spaĭmă  [Vidi]

4637  spaĭmă  spaimă  ужас  spaĭmă (mn. spaĭme) [akc. spaĭmă] (i. ž.) — <i>užas, veliki strah, stravai> ◊ pitulat în padure, s-a uĭtat kum flokańi iĭ taĭe parințî, șî la prins o spaĭmă atîta đi mare đi șî astîḑ sa miră kum nu ĭ-a pļusńit ińima — <i>skriven u šumi, gledao je kako mu četnici kolju roditelje, i spopao ga je takav užas da se i danas čudi kako mu nije prepuklo srcei> ♦ sin. fri [Por.]   [Vidi]

4681  spala  spăla  прати  spala (ĭuo spăl, ĭel spală) [akc. spala] (gl. p. ref.) — <i>prati, umivatii> ◊ sa spală śuava kînd ku apă dubuorĭ imala — <i>pere se nešto kad se vodom skida prljavštinai> ◊ muĭeriļi spală rufiļi la ogaš — <i>žene peru rublje na potokui> ◊ în tota đimińața sa spală pi uokĭ șî pi mîń — <i>svakog jutra umivaju lice i peru rukei> [Por.]  [Vidi]

4682  spalat  spălat  прање  spalat1 (mn. spalaturĭ) [akc. spalat] (i. ž.) — <i>pranjei> ◊ sa vĭađe kă la nora grĭeu kađe spalatu vasîlor — <i>vidi se da snajki teško pada pranje sudovai> ◊ la Marța vasîlor la rînd a veńit spalato-l mare lu tuot ś-avut în koļibă — <i>na Čisti utorak na red je dolazilo veliko pranje svega što su imali u kolibii> ♦ var. spalatură [Por.] ∞ spala  [Vidi]

4683  spalat  spălat  опран  spalat2 (spalată) (mn. spalaț, spalaće) [akc. spalat] (prid.) — <i>opran, čisti> ◊ la muĭare sîrńikă în kasă ĭe tot spalat șî kurat — <i>kod uredne žene u kući je sve oprano i čistoi> ♦ supr. ńispalat [Por.] ∞ spala  [Vidi]

4856  spart  spart  разбијен  spart (spartă) (mn. sparț, sparće) [akc. spart] (prid.) — 1. <i>razbijeni> ◊ kopilu s-a-ntuors đi la fîntînă plîngînd, ku kîrśagu spart în mînă — <i>dete se vratilo sa izvora plačući, sa razbijenom testijom u rucii> 2. <i>nasekiran, zabrinuti> ◊ muma ĭe tuot ku kap spart șă ku grižă, pănă nu-ĭ do krĭesk kopiĭi — <i>majka je stalno nasekirana i zabrinuta, dok joj deca ne odrastui> [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4858  spartură  spărtură  крш  spartură (mn. sparturĭ) [akc. spartură] — <i>krš, krhotina; olupinai> ◊ dupa trămurala pomîntuluĭ, đin kăș zîđiće ku tuglă, a ramas numa sparturĭ, da la bîrnarĭeț n-a fuost ńimika — <i>posle zemljotresa, od kuća zidanih ciuglom ostao je samo krš, a brvnarama nije bilo ništai> ◊ a vindut buoĭi, șă-n luok să kumpire kar nuou, ĭel a kumparat o spartură ku tuot đi la ńiska-ĭ țîgań đi la Kraĭna — <i>prodao je volove, i umesto da kupi nova kola, on je kupio jedan potpuni krš od nekih Cigana iz Krajinei> [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4857  sparźare  spargere  разбијање  sparźare (mn. sparźerĭ) [akc. sparźare] (i. ž.) — <i>razbijanje, lupanjei> ◊ bĭat a spart tuot śe ĭ-a fuost îndamînă, șî s-a lasat tumu kînd a ustańit đi sparźare — <i>pijan je razbijao sve što mu je bilo pod rukom, i prestao je tek kad se umorio od razbijanjai> ◊ uomu puaće noroḑî dakă sparźarĭa kapuluĭ pintru nakazurĭ grĭaļe, ăl va țîńa măĭ multă vrĭame — <i>čovek može poludeti ako ga lupanje glave zbog teških briga, bude držalo duže vremenai> ♦ var. spart [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4855  sparźe  sparge  разбити  sparźe (ĭuo sparg, ĭel sparźe) [akc. sparźe] (gl. p. ref.) — 1. <i>razbitii> ◊ a spart truaka ku vin đi prazńik, da baba a spus kă măĭ bun a fi fuost s-a fi spart kapu đikît truaka — <i>razbio je tikvu sa vinom za slavu, a baba je rekla da je bolje bilo da je razbio glavu nego tikvui> 2. <i>cepatii> ◊ n-avut lukru grĭeu: a spart pĭatră đi drum, kînd s-a fakut drumu pi Șașka — <i>nije imao težak posao: cepao je kamen za put, kad se gradio put dolinom Šaškei> 3. <i>rasturiti skupi> ◊ dupa amńaḑîț s-a pus pluaĭa, șî bîlśu ĭuta s-a spart — <i>popodne je udarila kiša, i vašar se brzo rasturioi> 4. <i>glasno vikati, drati se iz sveg glasai> ◊ a kîpatat o palmă đi la uom, kî s-a spart la kapu-luĭ pănă ĭel a durmit — <i>dobio je šamar od čoveka, jer se drao nad njegovom glavom dok je on spavaoi> 5. <i>lupati glavu zbog nekog problemai> ◊ n-a putut să țînă să spargă kapu în tuota ḑîua ku învățamîntu, șî s-a lasat đi șkuală — <i>nije mogao da izdrži da svaki dan lupa glavu sa učenjem, pa je napustio školui> ◊ a fuźit, da miĭe mĭ-a lasat să sparg kapu ku nakazu a ĭiĭ, parke n-am đestul nakazurĭ đ-a mĭaļe — <i>pobegla je, a meni je ostavila da lupam glavu sa njenim problemom, kao da nemam dosta svojih mukai> [Por.]   [Vidi]

2596  spatar  spătar  брдар  spatar (mn. spatarĭ) [akc. spatar] (i. m.) — (tehn.) (izob.) <i>brdar, izrađivač brda za tkački razboji> ◊ spata n-a șćut fiĭe kare să fakă, a fuost uamîń kare adîns a fakut numa la spĭaće; s-a kĭemat spatarĭ, șî a vindut spĭaćiļi mĭergînd ku ĭaļe đi la kasă la kasă — <i>brdo nije mogao da napravi bilo ko, bilo je ljudi koji se bavili samo time; zvali su se brdari, i prodavali su brda idući od kuće do kućei> [Por.] ∞ spată  [Vidi]

2594  spată  spată  брдо  spată (mn. spĭaće) [akc. spată] (i. ž.) — (tehn.) <i>brdo, deo tkačkog razbojai> ◊ spată ĭe pĭapćin ku đinț đi kuorn, supțîrĭ șî đieș, pin kare trĭek źîțîļi lu urḑală, șî kare sînt strînsă-n brîgļe đi sî puată sî bată baćala în urḑală — <i>brdo je češalj sa drenovim zupcima, tankim i gustim, kroz koji prolaze niti osnove, i koji je stegnut brdilom da bi mogao da nabija potku u osnovui> [Por.] ◊ pi marźina spĭeći sînt pusă doă kuorḑ, fakuće đin krĭangă đi skubikur, șî spartă ku kuțîtu în doă — <i>na ivicu brda stavljena su dve daščice, napravljene od polutki štapa šipurka, koji je nožem prepolovljen na dvojei> [GPek] ♦ up. proći, masauă, vĭerbă, papușă, đinćerazbuoĭ  [Vidi]

2595  spaț  spaţ  одељак  spaț (mn. spațurĭ) [akc. spaț] (i. s.) — (tehn.) (za površinu) <i>deo, odeljaki> ◊ spațu ĭe urḑala ńițasută, întra pĭaćik șî spată — <i>„spac” je neotkani deo osnove između izatkanog platna i brdai> ◊ la spațu sa faśe ruostu, kînd sa skimbă ițăļi — <i>u delu „spaca” pravi se zev kada se menjaju nitii> [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

2597  spećaḑă  speteaze  лопатица  spećaḑă (mn. spećaḑe) [akc. spećaḑă] (i. ž.) — (tehn.) 1. <i>lopatica, lepezasta daščica za pravljenje niti za razboji> ◊ pi spećaḑă sa fak ițăļi đi razbuoĭ — <i>na daščici se prave niti za razboji> 2. (izob.) <i>sekira za cepanje šindrei> ◊ țîn minće kă tata-ĭ ḑîśa spećaḑă la sakurĭa đi spart la șîdîre ku kare s-a astrukat kășîļi đemult — <i>sećam se da je otac nazivao spećadzom sekuru za cepanje šindre, kojom su se nekada pokrivale kućei> [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

2742  spiĭe  speie  кош  spiĭe (mn. spiĭ) [akc. spiĭe] (i. ž.) — (tehn.) <i>koš za ribolovi> ◊ spiĭe ĭe kuoș pļuskanat ku fundu îngust și ku gura largă, fakut đin skuarță đi ćiĭ, đi prins pĭeșć pi supt răđiń la rîu — <i>spija je pljosnati koš sa uskim dnom i širokim otvorom, izrađen od lipove kore, kojim se hvataju ribe u čkaljama rekei> ◊ nuoĭ măĭ întîń spiĭa am vaḑut la țîgań đin Bruođița — <i>mi smo spiju prvi put videli kod Cigana iz Brodicei> [Por.]  [Vidi]

4428  spik  spic  клас  spik (mn. spiśe) (i. s.) — (bot.) <i>klasi> ◊ spiku ĭe un darap alu buĭađa marunțîșuluĭ — <i>klas je deo biljke žitaricai> ◊ spiku are buobe ănvăluiće în pļauă, șî țîape askuțîće ka aku — <i>klas ima zrna uvijena u plevu, i osje oštre kao iglai> [Por.]   [Vidi]

4435  spikoșa  spicoșa  класати  spikoșa (ĭuo spikoșăḑ, ĭel spikoșaḑă:spikoșașće) [akc. spikoșa] (gl. p. ref.) — (bot.) <i>klasati, razviti klasovei> ◊ sakara a spikoșat frumous, da șî grîu are spikurĭ marĭ — <i>raž je lepo klasala, a i žito ima veliko klasjei> [Por.] ∞ spik   [Vidi]

4434  spikuos  spicos  класат  spikuos (spikuasă) (mn. spikuoș, spikuosă) [akc. spikuos] (prid.) — (bot.) <i>klasat, koji ima razvijen klasi> ◊ sakara ĭe un fĭeļ đi marunțîș spikuos: are spiśe lunź ku țăpe askuțîće — <i>raž je vrsta klasate žitarice: ima dugačko klasje sa oštrim osjemi> ♦ var. spikoșat [Por.] ∞ spik   [Vidi]

4633  spinare  spinare  плећа  spinare (mn. spinărĭ) [akc. spinare] (i. ž.) — (anat.) <i>plećai> ◊ spinarĭa ĭe parća alu șăļiļi uomuluĭ a đi sus, đi la lupaćiță pănă la gîrgă — <i>pleća su gornji deo čovekovih leđa, od lopatica do krkačei> ◊ l-a trînćit pi spinare, șî s-a pus ku bataĭa pi ĭel — <i>oborio ga je na pleća, i počeo da ga mlatii> ♦ sin. șîaļe [Por.]  [Vidi]

4861  spinariș  spinăriș  трњиште  spinariș [akc. spinariș] (i. zb.) — <i>trnjištei> ◊ pomînt rău ĭe akolo, numa spinariș șă ruź — <i>loša je tamo zemlja, samo trnjište i kupinjari> ♦ var. spîńiș [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

2751  spinćika  spinteca  располутити  spiika (ĭuo spiik, ĭel spii) [akc. spiika] (gl. p. ref.) — <i>raspolutiti, iseći nešto uzduž na dva dela; raseći, cepati; parati, rasporitii> ◊ sa spiikă śeva śe ĭe lunguĭat șî înblanat — <i>raspolućuje se nešto što je duguljasto i pljosnatoi> ◊ nu spiika pînḑa, pănă nu masurĭ kalumĭa — <i>nemoj parati platno, dok dobro ne izmeriši> ◊ blana ku nuodurĭ nu sa spiikă ļesńe — <i>daska sa čvorovima ne cepa se lakoi> ◊ îm pļak pĭeșći, ama kînd trăbe să-ĭ spiik, îm kađe grĭață — <i>volim ribu, ali kad treba je rasporim, padne mi mukai> ♦ var. spinćeka ♦ var. spinđeka (Tanda) ♦ up. đispiika [Por.]  [Vidi]

2752  spinćikat  spintecat  располућен  spiikat (spiikată) (mn. spiikaț, spiikaće) [akc. spiikat] (prid.) — <i>raspolućen; rasečen, rascepan, rasparan, rasporeni> ◊ mĭ-a dus pĭeșći spiikaț, n-am avut mare lukru pi lînga iĭ — <i>doneo mi je rasporenu ribu, nisam imao mnogo posla oko njei> ◊ tutuśi spiikaț ĭ-a lasat în padure, n-are ku śe să-ĭ tragă — <i>raspolućene panjeve ostavio je u šumi, nema čime da ih izvučei> ♦ var. spinćekat ♦ up. đispiikat [Por.] ∞ spiika   [Vidi]

4859  spińe  spin  трн  spińe (mn. spiń) [akc. spińe] (i. m.) — (bot.) <i>trni> ◊ a mĭers đeskulț, șî s-a-nbrukat într-un spińe — <i>išao je bos, i naboo se na trni> ◊ mura ĭe pļină đi spiń — <i>kupina je puna trnjai> ♦ sin. țapuș [Por.] ♦ dij. sin. mărăčińe [Kmp.]  [Vidi]

4863  spiță  spiță  паок  spiță (mn. spiț) [akc. spiță] (i. ž.) — (tehn.) <i>paok, spicai> ◊ spița ĭe un parśel đi ruata karuluĭ đi buoĭ — <i>paok je deo točka volovskih kolai> ◊ spița ĭe o blanuță kare ĭe ku un kap bagată în naplaț da ku alalt în kîpațina lu ruata karuluĭ — <i>paok je daščica koja je jednim krajem uglavljena u naplatak, a drugim u glavčinu kolskog točkai> ◊ la tuot naplațu mĭerg kîći doă spiț — <i>na svaki naplatak idu po dva paokai> [Por.]  [Vidi]

3841  spînḑ  spînz  кукурек  spînḑ (mn. spînḑurĭ) [akc. spînḑ] (i. m.) — (bot.) <i>kukureki> (Helleborus purpurascens, H. Odorus) ◊ ĭastă măĭ mulće fĭalurĭ dă spînḑă, una, kare ĭe măĭ tare ļak, sa kĭamă spînḑ stărp, kă n-are fluare — <i>ima više vrsta kukureka, jedna, koja je najjači lek, zove se neplodni kukurek, jer nema cvetai> ◊ spînḑol stărp nu-nfluare; luĭ la Sîmț iĭ sa skuaće rîdaśina, șî sa lasă sî sa ușće — <i>neplodni kukurek ne cveta; njemu se na Mladence vadi koren, i ostavi da se sušii> ◊ ku rîdaśina uskată alu spînḑol stărp sa ĭarbĭaḑă vićiļi rugumatuare — <i>sa osušenim korenom neplodnog kukureka leče se domaći preživarii> ◊ spînḑu ĭe buĭađe veńinuasă, șî lumĭa trăbe să baźe sama bińe, kînd miraśiașće ku ĭa — <i>kukurek je otrovna biljka, i ljudi treba dobro da paze kada je upotrebljavajui> [Mlava] ♦ dij. var. spînḑă (Krivača) [Bran.] ♦ dij. sin. kutkurĭegĭ [Por.]  [Vidi]

4611  spînḑurat  spânzurat  вешање  spînḑurat1 (mn. spînḑuraturĭ) [akc. spînḑurat] (i. s.) — <i>vešanjei> ◊ flokańi adunat lumĭa la spînḑuratu lu un părtizan, nu sa va spumînta kumva, șî sî sa stokńaskă đi la Titu — <i>četnici su okupili ljude da gledaju vešanje jednog partizana, ne bi li se nekako uplašili i odstupili od Titai> [Por.] ∞ spînḑura  [Vidi]

4613  spînḑuratuare  spânzurătoare  вешала  spînḑuratuare (mn. spînḑuratuorĭ) [akc. spînḑuratuare] (i. ž.) — <i>vešalai> ◊ flokańi a fakut în mižluoku satuluĭ spînḑuratuare đi triĭ bîrńe ńiśopļiće, ș-a spînḑurat pi Tuku Strain, kî s-a dus đi la iĭ la părtizań — <i>četnici su u sred sela podigli vešala od tri neotesane grede, i obesili Tiku Straina jer ih je napustio i otišao u partizanei> [Por.] ∞ spînḑura  [Vidi]

4854  spîrloșat  spârloșat  накострешен  spîrloșat (spîrloșată) (mn. spîrloșaț, spîrloșaće) [akc. spîrloșat] (prid.) — (o kosi, dlaci, perju) <i>nakostrešen, naježen; neočešljan, čupavi> ◊ păru la vakă ĭe spîrloșat đi źer — <i>dlaka na kravi je nakostrešena od mrazai> ◊ are ađet urît să ĭasă-n lumĭe tuată spîrloșată, ńipipćenată — <i>ima ružan običaj da izađe među ljude sva čupava, neočešljanai> [Por.] ∞ spîrloșa  [Vidi]

4770  spļină  splină  слезина  spļi (mn. spļińe) [akc. spļină] (i. ž.) — (anat.) <i>slezinai> ◊ spļina la uom ĭe mare kît pumnu, aduśe ku rarunkĭu șî ĭe pusă supt kuașće la țîța stîngă — <i>slezina je kod čoveka veličine pesnice, slična je bubregu i nalazi se ispod rebara kod leve sisei> [Por.]  [Vidi]

6277  spoi  spoi  спљескати  spoi (ĭuo spoĭesk, ĭel spoĭașće) [akc. spoi] (gl. p. ref.) — <i>spljeskati, razmackatii> ◊ trĭekură puorśi pista pruńiļi ńiadunaće, șî tuaće ļi spoiră — <i>pređoše svinje preko nepokupljenih šljiva, i sve ih spljeskašei> ◊ kînd a dat ku ĭel đi pomînt, s-a spoit ka baļiga — <i>kad ga je bacio na zemlju, spljeskao se kao balegai> [Por.]  [Vidi]

2154  sporiș  sporiș  љутовница  sporiș (mn. sporișă) [akc. sporiș] (i. s.) — (bot.) <i>ljutovnica, verbena (Verbena officinalis), sporiši> ◊ sporișu krĭașće pi lînga marźina duosuluĭ, pin puomĭ, pin buśińiș pi lînga kasă — <i>ljutovnica raste na ivici šume, po voćnjacima, po budžacima oko kućei> [Por.] ∞ spuorĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3968  spoveđeńe  spovedanie  исповедање  spoveđeńe (mn. spoveđeń) [akc. spoveđeńe] (i. ž.) — (rel.) <i>ispovedanje, priznanje grehova; ispovedi> ◊ s-a dus în bîsîarikă la spoveđeńe — <i>otišao u crkvu na ispovedanjei> ◊ ńiś la spoveđeńe n-a spuso — <i>ni na ispovedi je nije odaoi> [Por.] ∞ spoveđi  [Vidi]

3967  spoveđi  spovedi  исповедати  spoveđi (ĭuo ma spoveđesk, ĭel sa spoveđiașće) [akc. spoveđi] (gl. p. ref.) — (rel.) <i>ispovedati se, priznati grehovei> ◊ kînd ći spoveđeșć, kapiț ĭertare đi pakaće — <i>kad se ispovediš, dobiješ oproštaj grehovai> ◊ kare ĭe kređințuos, trăbe sî țînă posturļi, șî sî sa dukă-n bisîarikă sî sa spoveđaskă — <i>ko je vernik, treba da drži postove, i da ide u crkvu da se ispovedai> ◊ kare nu s-a spoveđit ńiśkînd, kînd sa duśe pi lumĭa-ĭa, svići Pĭetre ăl bagă la fundu ĭaduluĭ — <i>ko se nikada nije ispovedio, kad ode na onaj svet, sveti Petar ga nabije na dno paklai> [Por.]  [Vidi]

3969  spoveđit  spovedit  исповеђен  spoveđit (spoveđi) (mn. spoveđiț, spoveđiće) [akc. spoveđit] (prid.) — <i>ispoveđen, oslobođen grehova; bezgrešani> ◊ a veńit puopa la vrĭame, șî muoșu a murit spoveđit — <i>došao je pop na vreme, i starac je umro ispoveđeni> ◊ kare muare spoveđit, ĭel sa duśe-n raĭ kî ĭe ușurat đi pakaće — <i>ko umre ispoveđen, ide u raj jer je oslobođen grehovai> ♦ supr. ńispoveđit [Por.] ∞ spoveđi  [Vidi]

2889  sprinśană  sprinceană  обрва  sprinśană (mn. sprinśeń) [akc. spriană] (i. ž.) — (anat.) <i>obrva, veđai> ◊ sprinśana ĭe păr pi frunće, đisupra đi uokĭ — <i>obrva je dlaka na čelu, iznad okai> ◊ babiļi nuaștre n-avut ađet să śupă sprinśańiļi — <i>naše babe nisu imale običaj da čupaju obrvei> [Por.] ♦ dij. var. sprînśană, mn. sprînśańe (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. sprînčană, mn. sprînčeńe (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. spîrśană, spîrśiańe (Subotica) [Res.] ∞ uokĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2890  sprinśenat  sprincenat  обрваст  sprinśenat (sprinśenată) (mn. sprinśenaț, sprinśenaće) [akc. sprinśenat] (prid.) — (anat.) <i>obrvast, koji ima guste i velike obrvei> ◊ stramoșî miĭ a fuost tuoț sprinśenaț, ka duamńe pazîașće — <i>moji preci su bili svi obrvasti, kao sačuvaj me božei> ♦ var. sprinśanat, sprinśanuos [Por.] ∞ sprinśană  [Vidi]

4748  sprižońi  sprijăni  придржати  sprižońi (ĭuo sprižuon, ĭel sprižuańe) [akc. sprižońi] (gl. p. ref.) — <i><i>pridržati,i> i><i>prihvatitii> ◊ baĭatu a sprižońit fata pănă a trekut pista punće — <i>momak je pridržao devojku dok je prešla preko brvnai> ◊ muoșu điskarkă saśi ku grîu đin kar, da ńepuotu îĭ sprižuańe, șî-ĭ duśe-n muară — <i>deda istovaruje đakove sa žitom iz kola, a unuk ih prihvata, i nosi u vodenicui> ◊ a vrut s-o sprižuană, ama slabuț, n-a putut, șă stîkla ĭ-a kaḑut đin mîń, șî s-a spart đi pomînt — <i>hteo je da ga pridrži, ali slabašan, nije uspeo, pa mu je staklo ispalo iz ruku, i razbilo se o zemljui> ♦ var. sprižońa [Por.]   [Vidi]

4847  sprînžît  sprânjit  разбацан  sprînžît (sprînžîtă) (mn. sprînžîț, sprînžîće) [akc. sprînžît] (prid.) — <i>razbacan, raštrkani> ◊ kopiĭi n-au ađet să aduńe žukariĭļi, numa ļi lasă sprînžîće đarîndu pin kasă — <i>deca nemaju običaj da skupe igračke, nego ih ostavljaju razbacane svud po kućii> ◊ satu nuostru ĭe sat sprînžît, koļibiļi sînt tare đipartaće una đi alta — <i>naše selo je raštrkano, kolibe su jako udaljene jedna od drugei> [Por.] ∞ sprînžî  [Vidi]

4848  sprînžîtură  răspândire ?  разбацивање  sprînžîtură (mn. sprînžîturĭ) [akc. sprînžîtură] — <i>razbacivanjei> ◊ sprînžîtură ĭe kînd sa ĭa śeva śi ĭe la gramadă, șî sa labîdă în tuaće părțîļi — <i>razbacivanje je kad se uzme nešto što je na gomili, i baca na sve stranei> [Por.] ∞ sprînžî  [Vidi]

4772  spulbur  spulber  вејавица  spulbur (mn. spulbure) [akc. spulbur] (i. s.) — <i>vejavicai> ◊ spulburu sa faśe kînd ńinźe șă baće vîntu, pă vîntu mînă flotaśi în tuaće părțîļi— <i>vejavica nastaje kada pada sneg i duva vetar, pa vetar tera pahuljice na sve stranei> ◊ atîta ĭe afară spulburu đi tare, đi nu puoț uoki đeșkiđa — <i>toliko je napolju jaka vejavica, da ne možeš oči otvoritii> ◊ kînd spulburu țîńe măĭ mult, sa fak namĭeț marĭ — <i>kad vejavica duže traje, naprave se veliki smetovii> ♦ up. viskul [Por.] ∞ spulbura  [Vidi]

4773  spulbura  spulbera  вејати  spulbura (ĭuo spulbur, ĭel spulbură) [akc. spulbura] (gl.) — <i>vejati, provejavatii> ◊ spulbură zapadă — <i>veje snegi> ◊ pi boruź nu spulbură ka pi śuakă, unđe ĭe luoku đeșkis, șî baće vînt tare đin tuaće părțîļi — <i>po kotlinama ne veje kao na brdu, gde je mesto otvoreno, i duva jak vetar sa svih stranai> [Por.]  [Vidi]

4774  spulburat  spulberat  развејан  spulburat (spulburată) (mn. spulburaț, spulburaće) [akc. spulburat] (prid.) — <i>razvejan, oduvani> ◊ paĭiļi trăbe adunaće măĭ đi kurînd, kă dakă ramîn spulburaće pi kîmp, are să putraḑaskă — <i>slamu treba što skorije sakupiti, jer ako ostane razvajana po polju, ima da istrulii> ◊ poćaka pista śuakă ĭe strîbatută, kă zapada ĭe đ-arîndu spulburată đi vînto-sta đ-astanuapće — <i>staza preko brda je prohodna, jer je sneg svuda oduvan od ovog noćašnjeg vetrai> [Por.] ∞ spulbura   [Vidi]

4520  spumă  spumă  пена  spumă (mn. spumĭe) [akc. spumă] (i. ž.) — <i>penai> ◊ kînd sa mulźe lapćiļi, în gaļiată sa faśe spumă multă — <i>kad se muze mleko, u vedrici se pravi dosta penei> ◊ la-ĭ bolnavĭ đi buala rîa, kînd a kaḑut, iĭ ș-a fakut spumă albă la gură — <i>bolesnicima od padavice, prilikom napada izbijala je bela pena na ustai> ◊ kînd sa spală ku sapunu, sa faśe spumă — <i>kad se pere sapunom, pravi se penai> [Por.]  [Vidi]

4521  spumuos  spumos  пенушав  spumuos (spumuasă) (mn. spumuoș, spumuasă) [akc. spumuos] (prid.) — <i>penušavi> ◊ sapunurļi nuaștre, aļi batrîńe, na do fuost atîta spumuasă — <i>naš stari sapun nije baš bio toliko penušavi> ◊ muĭeriļi đ-akuma vor sî sa skalđe în apă spoumuasă șî mirosată — <i>današnje žene vole da se kupaju u penušavoj i mirišljavoj vodii> [Por.] ∞ spumă   [Vidi]

4420  spuńa  spune  казати  spuńa (ĭuo spun, ĭel spuńe) [akc. spuńa] (gl. p. ref.) — 1. <i>kazati, govoriti, pričatii> ◊ ń-a kriśit kă nu măĭ vrĭa să ńi spună ńimika, fînka ń-a spus tuot śe șćiĭe — <i>poručio nam je da više ne želi da nam kaže ništa, pošto nam je ispričao sve što znai> ◊ spuńe śe aĭ, șă fuź — <i>kaži šta imaš, i brišii> 2. <i>odati, izdatii> ◊ s-a rugat đi mińe sî n-o spun k-am vaḑuto kum sa țukă ku alțî — <i>molila me je da je ne odam da sam je video kako se ljubi sa drugimai> 3. <i>ogovaratii> ◊ spuńe mulće — <i>ogovarai> [Por.] ♦ dij. var. spuĭe (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

2155  spuorĭ  spor  напредак  spuorĭ (mn. spuorurĭ) [akc. spuorĭ] (i. m.) — (erg.) <i>napredak u poslu, učinak, uspeh, korist, dobiti> ◊ rudńiku mulț ań n-avut ńiś un spuorĭ, șî la urmă l-a-nkis, da lukratuori a ramas pi drumo-l mare — <i>rudnik je mnogo godina radio bez ikakve dobiti, i na kraju su ga zatvorili, a radnici su ostali na ulicii> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4413  spurka  spurca  опоганити  spurka (ĭuo spurk, ĭel spurkă) [akc. spurka] — 1. (rel.) <i>opoganiti, obesvetiti, uprljati, usmrdetii> ◊ la rumîń vorba spurka ĭe măĭ mult ļegată đi kuku, kare ăț spurkă gura dakă iș flomînd kînd ăl auḑ măĭ întîń — <i>kod Vlaha je reč opoganiti najviše vezana za kukavicu, koja ti opogani usta ako si gladan kad je prvi put čuješi> ◊ puaće sî sa spurśe șî pomana, dakă vrunu đin ńam apruape bagă vro vină kă śuava nuĭe bun, or vrunu înžură — <i>može da se opogani i daća, ako neko od bliskih rođaka nađe neku zamerku, ili neko opsujei> 2. (fig.) <i>imati pokvarene mislii> ◊ la naĭkuțu sa spurka gîndurļi kînd god veđa fata luĭ kum fîrțuańe, dukîndu-să la apă ku vasurļi pi kobilkă — <i>momku bi se pokvarile misli kad god bi video svoju devojku kako frcka, idući na vodu sa sudovima na obramicii> ♦ supr. đispurka [Por.]  [Vidi]

4414  spurkat  spurcat  поган  spurkat (spurkată) (mn. spurkaț, spurkaće) [akc. spurkat] (prid.) — 1. (rel.) <i>pogan, oskrnavljen; pokvaren; zagađeni> ◊ lukru spurkat puće la kakat — <i>pogan posao na govno smrdii> ◊ pomana spurkată al muort nu primĭașće — <i>oskrnavljenu daću pokojnik ne primai> ◊ kopilu spurkat đi kuku, sa-nvață primovara sî manînśe în touta đimińața, pănă nu slubuađe vićiļi — <i>dete, opoganjeno od kukavice, nauči da u proleće doručkuje svakoga jutra, pre nego što istera stokui> ♦ up. kuk 2. (mag.) <i>bajalicai> ◊ đeskînćik đi spurkat — <i>bajalica protiv poganii> [Por.] ∞ spurka  [Vidi]

4421  spus  spus  казивање  spus (mn. spusurĭ) (i. s.) — <i>kazivanje, pričanje, priča; preporučivanje, preporukai> ◊ pi spusu lu omo-la kare-l întîńiră, akuma ar trăbuĭa să-ntuarkă la stînga — <i>prema priči onoga čoveka koga su sreli, sad bi trebalo da skrenu levoi> ◊ aļes fata pi spusu lu un praćin đin sato-la — <i>izabrao je devojku po preporuci jednoga prijatelja iz toga selai> ◊ spuso-la nuĭe đi tot nat — <i>ta priča nije za svakogai> [Por.] ∞ spuńa   [Vidi]

4507  sta  sta  стати  sta (ĭuo stau, ĭel stă) [akc. sta] (gl.) — <i>stati, stajati, prekinuti neku radnjui> ◊ ma-npinsă în lăturĭ, să nu stau lînga ĭel, kî-ĭ rușîńe — <i>gurnuo me je u stranu, da ne stojim pored njega, jer ga je sramotai> ◊ nu sta aśiĭa ka țapuońu, duće, lukră śeva — <i>nemoj tu stajati kao stožerčina, idi, radi neštoi> ◊ la-ntrabat kum stă ku bańi, ama ĭel n-a vrut să-ĭ spună — <i>pitao ga je kako stoji sa parama, ali ovaj nije hteo da mu kažei> ◊ (u izr.) nu stau đi aĭa șî aĭa — <i>nisam za to i to, neću da gubim vreme na to i toi> [Por.]  [Vidi]

4750  stag  steag  барјак  stag (mn. stagurĭ) (i. m.) — <i>barjak, zastavai> ◊ stagu nunțăsk l-a dus în mînă un danak, mĭergînd pi kal în frunća nunțî — <i>svadbarski barjak je nosio u ruci jedan mladić, jašući konja na čelu svadbei> ◊ la nuntă ku dîrzarĭ, dîrzari a kîlarit înainća lu danaku ku stagu — <i>na svadbi sa drzarima, drzari su jahali ispred momka sa barjakomi> [Por.]   [Vidi]

4751  stagar  stegar  барјактар  stagar (mn. stagarĭ) [akc. stagar] (i. m.) — <i>barjaktar, stegonošai> ◊ în vrĭamĭa lu armată ku kaĭ, al măĭ înalt, al măĭ frumos ș-al măĭ țapîn soldat întra kîlarĭeț s-a aļes să fîĭe stagar — <i>u vreme vojske sa konjicom, najviši, najlepši i najjači vojnik među konjanicima birao se za barjaktarai> ◊ mare mîndrîĭe a fuost đi kutare să fiĭe stagarĭ în armată — <i>velika čast je bila za nekoga da bude barjaktar u vojscii> ◊ stagarĭu đin armată a ramas ku așa poļikră șî kînd a veńit la kasă — <i>barjaktar iz vojske nosio je taj nadimak i kad je došao kućii> [Por.] ∞ stag   [Vidi]

4849  stalpĭaće  stâlp ?  стубац камина  stalpĭaće (mn. stalpĭeț) [akc. stalpĭaće] (i. m.) — <i>stubac kaminai> ◊ stalpĭaće ĭe un stîlp đi ļemn, pus la o parća kaminuluĭ zîđit đi pĭatră, să țînă pĭatră să nu sa rîsîpĭaskă — <i>stubac kamina je drveni stub, postavljen sa strane kamina zidanog od kamena, da drži kamen da se ne raspei> ◊ tuot kaminu în bîrnarĭață avut doĭ stalpĭeț, k-a fuost zîđit đi pĭatră să nu sa aprindă koļiba — <i>svaki kamin u brvnari je imao dva stupca, jer je bio sazidan od kamena da se koliba ne bi upalilai> [Por.] ∞ stîlp  [Vidi]

4080  stamînă  săptămînă  седмица  stamînă (mn. stamîń) [akc. stamînă] (i. ž.) — (kal.) <i>sedmica, nedeljai> ◊ stamînă ĭe un parśel đin lună kare țîńe șapće ḑîļe — <i>sedmica je deo meseca koji traje sedam danai> ◊ ḑîļiļi în stamînă sînt: luń, marț, mĭerkurĭ, žuoĭ, vińirĭ, sîmbîtă șî dumińikă — <i>dani u nedelji su: ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, subota i nedeljai> ♦ var. sîptamînă [Por.] ♦ dij. var. saptamînă (Osnić) [Crn.]  [Vidi]

6013  stankuță  pară  крушка станкуца  stankuță (mn. stankuț) [akc. stankuță] (i. ž.) — (bot.) <i>kruškai> ◊ stankuța ĭe fĭeļ đi pĭară oltańiće pi ļemn đi păr sîrbaćik — <i>stankuca je vrsta kruške, kalemljena na drvetu divlje kruškei> ◊ puama stankuțî ĭe kîta măĭ mare đikît para sîrbaćikă, șă mult măĭ dulśe — <i>plod stankuce je malo veći od divlje kruške, i mnogo je slađii> ◊ stankuțîļi ažung pi la kuada agustuluĭ — <i>stankuce stižu krajem avgustai> ◊ stankuțîļi sînt buńe đi rakiu, mult ļi manînkă șî vićiļi tuamna kînd, ńikuļasă, kad pi pomînt — <i>stankuce su dobre za rakiju, a mnogo ih jede i stoka ujesen kad, neobrane, padnu na zemljui> [Por.] ♦ up. ćipsînă [Hom.],[Crn.] ∞ păr1  [Vidi]

4379  stapîn  stăpîn  домаћин  stapîn (mn. stapîń) [akc. stapîn] (i. m.) — (zast.) <i>domaćin, gazdai> ◊ tatî-su a fuost stapîn kunoskut, da ĭel ĭe bĭețîuos șî strîvĭeļńik — <i>otac mu je bio ugledni domaćin, a on je pijandura i raspikućai> [Por.]  [Vidi]

4380  stapîńasă  stăpâneasă  домаћица  stapîńasă (mn. stapîńasă) [akc. stapîńasă] (i. ž.) — (zast.) <i>domaćica, gazdaricai> ◊ stapîńasa ĭe muĭarĭa stapînuluĭ, da puaće-fi șî gazda kășî kînd ĭe văduvă — <i>domaćica je žena domaćina, a može biti i domaćin kuće kad je udovicai> ♦ var. stapînă [Por.] ∞ stapîn   [Vidi]

4511  Starițîu  Starețiu  Старица  Starițîu [akc. Starițîu] (i. m.) — (top.) <i>Starica, ostenjak iznad Majdanpekai> ◊ Starițîu ĭe numiļi lu un kîrșot lunguĭat șî nalt la Măĭdan — <i>Starica je ime duguljastog i visokog ostenjka kod Majdanpekai> ◊ Bufańi kred kă-n Starițîu Raĭku aĭduku a-ngropat șapće tovară đe bań — <i>Bufani veruju da je u Starici hajduk Rajko zakopao sedam tovara blagai> ♦ var. Starețîu [Buf.]  [Vidi]

4366  starpi  stârpi  јаловити  starpi (ĭuo starpĭeḑ, ĭel starpĭaḑă) [akc. starpi] (gl. p. ref.) — 1. (vet.) <i>jaloviti, izjaloviti, postati neplodani> ◊ ĭastă un fĭeļ đi ĭarbă, krĭașće pi kîrșuaće, kare uoĭļu nu kućaḑă s-o manînśe, kî starpĭaḑă tuaće — <i>ima jedna vrsta trave, raste po krševima, koju ovce ne smeju da jedu, jer će se sve izjalovitii> 2. (med.) <i>pobaciti, abortiratii> ◊ ĭastă muĭerĭ kare starpĭaḑă đi la dumńeḑîu, da ĭastă kare sa starpĭaḑă sîngure, đi vuoĭa luor — <i>ima žena koje pobacuju od boga, a ima koje pobacuju same, od svoje voljei> [Por.] ∞ stărp  [Vidi]

4624  stat  stat  стас  stat (mn. staturĭ) [akc. staturĭ] (i. s.) — (anat.) (o čoveku) <i>stas čovekai> 1. <i>telesna figura, celokupan spoljni izgledi> ◊ baĭatu a iĭ ĭe tare frumuos la stat — <i>njen momak je jako zgodani> ◊ așa mik șî gras, n-are ńiś un stat — <i>tako mali i debeo nema nikakav izgledi> 2. (rel.) <i>naročita posmrtna svećai> ◊ statu ĭe lumanare fakută pi masura lu trupu muortuluĭ, șă-nkolaśită, pusă pi pĭeptu luĭ — <i>stat je sveća izrađena po meri pokojnikovog tela, i skupljena u zavojnicu, stavljena na njegove grudii> [Por.] ∞ sta   [Vidi]

4625  stauă  stea  звезда  stauă (mn. stîaļe) [akc. stauă] (i. ž.) — (astr.) <i>zvezdai> ◊ staua ĭe un pik đi viđarĭe pi śĭeru nopțăśk — <i>zvezda je mala svetleća tačka na noćnom nebui> ◊ stîăļiļi pi śĭerĭ n-au numîr — <i>zvezde na nebu nemaju brojai> ◊ đin stîaļe, rumîńi a kunoskut Karo-l mik șă-l mare, Kloța ku puĭi, Toldăĭe șî Luśafurĭ đi sara, đi zuorĭ Porkarușa șî Pozdărĭ — <i>od zvezda, Vlasi su poznavali Velika i mala kola, Kvočku s pilićima - Plejade, sazvežđe Orion, i zvezde Večernjaču, Danicu i Svinjaricu, i Kumovu slamui> ◊ la stăļe măĭ viđeruasă rumîńi ĭ-a ḑîs luśafur — <i>svetlije zvezde Vlasi su nazivali ’lučafur’i> ♦ up. Stauă ku kuadă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4745  stauă ku kuadă  cometă  звезда репатица  stauă ku kuadă [akc. stauă ku kuadă] (sint.) — (astr.) <i>zvezda repatica, kometai> ◊ (ver.) kînd pi śerĭ să ivĭașće staua ku kuadă, o să fiĭe rat îndată, ș-aĭa rat mare ku mare storăńe — <i>kad se na nebu javi zvezda repatica, biće rata skoro, i to veliki rat sa sa velikim stradanjemi> [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

4365  stărp  sterp  јалов  stărp (starpă) (mn. stărpĭ, stîarpe) [akc. stărp] (prid.) — <i>jalov, neplodani> ◊ muĭarĭa fara kopiĭ ĭe starpă, pomînt fara ruod ĭe stărp, puom fara puamĭe ĭe ĭară stărp — <i>žena bez dece je jalova, zemlja bez roda je jalova, voćka bez ploda je takođe jalovai> ◊ măĭ đes sa ḑîśe đi uaĭe șî đi vakă kî sînt stîarpe — <i>najčešće se kaže za ovcu i kravu da su jalovei> [Por.]   [Vidi]

4367  stărpitură  sterpătură  јаловица  stărpitură (mn. stărpiturĭ) [akc. stărpitură] (i. ž.) — (vet.) <i>jalovica, neplodna stokai> ◊ în stînă avut numa patru stărpiturĭ — <i>u stadu je imao samo četiri jalovicei> [Por.] ∞ stărp  [Vidi]

5647  stîklă  sticlă  стакло  stîklă (mn. stîkļe) [akc. stîklă] (i. ž.) — 1. <i>stakloi> ◊ pănă n-ažuns stîkla în dugăĭ, ferĭeșćiļi s-astupat ku vrun fĭeļ đi arćiĭe śețuasă șă unsuruasă — <i>dok nije stiglo staklo u prodavnicama, prozori su se zatvarali nekom mutnom i masnom hartijomi> ◊ în luok đi stiklă la ferĭeșć alu koļibĭ pi śuoś s-a pus șă pĭaļe đi bĭeșîkă porśaskă — <i>umesto stakla na prozore koliba po brdima stavljala se i koža od svinjske bešikei> ◊ stîkla ferĭeșći — <i>prozorsko stakloi> [Por.] ♦ var. șćiklă (Brodica)[Rom.], țaklă [Res.] ♦ sin. oĭagă [Bran.] 2. <i>flaša, stakleni sudi> ◊ a veńit k-o stîklă đi rakiĭe să ńi kĭame la nuntă — <i>došao je sa flašom rakije da nas pozove na svadbui> [Por.]  [Vidi]

4556  stîlp  stâlp  стуб  stîlp (mn. stîlpĭ) [akc. stîlp] (i. m.) — 1. (bot.) <i>struk, stabljika niske biljkei> ◊ vićiļi sa stropĭesk ku moļidva ku un stîlp đi busuĭuok — <i>stoka se škropi svetom vodicom pomoću jednog struka bosiljkai> ◊ nuĭe frumos să će duś la morminț numa ku un stîlp đi fluare — <i>nije lepo da ideš na groblje samo sa jednim strukom cvetai> 2. (tehn.) <i>direk; stub, trupaci> ◊ stîlp ĭe ļemn taĭat, kurațat đi krĭanźe șă skurtat pi masură śe trăbe — <i>direk je drvo isečeno, očišćeno od granja i skraćeno prema potrebnoj merii> ♦ sin. bunduk, șćump, tutuk [Por.]  [Vidi]

4558  Stîlp  stâlp  Стилп  Stîlp [akc. Stîlp] (i. m.) — (top.) <i>Stilp, mesto u blizini Majdanpekai> ◊ Stîlp ĭe luok đi la Măĭdan kîtra rîsarit, la Apa Albă, unđe lukratuori a taĭat la stîlpi đi uokńe la rudńik — <i>Stilp se zove mesto istočno od Majdanpeka, kod Belih Voda, gde su radnici sekli trupce za rudarska oknai> ◊ șćumpi kare s-a taĭat la Stîlp nu s-a mîsurat ku mĭetru, numa ku držala — <i>trupci koji su se sekli na Stiplu nisu se merili metrom, nego držaljemi> ◊ la Stîlp a fuost un fag atîta đi mare đi s-a puvestît kă ĭe măĭ mare ļemn în munțîļi măĭdanuluĭ — <i>kod Stilpa je bila jedna bukva toliko velika da se pričalo kako je to najveće drvo u majdanpečkim šumamai> ◊ la Stîlp s-a vaḑut ńiskar zîdoviń batrîńe, șă lumĭa đes a sapat, giind kă ĭastă bań îngropaț — <i>na Stilpu su se videle neke stare zidine, i ljudi su često kopali, misleći da ima zakopanog blagai> ◊ đin Stîlp nu ma-ĭastă ńimka, ku tuot l-a kutrupit kopu alu rudńiku đi astîḑ — <i>od Stilpa nema više ničeg, celog ga je zatrpao kop današnjeg rudnikai> [Por.] ∞ stîlp  [Vidi]

4424  stîmpara  stîmpăra  хладити  stîmpara (ĭuo stîmpîr, ĭel stîmpîră) [akc. stîmpara] (gl. p. ref.) — <i>hladiti, utuliti, stišati; gasitii> ◊ apa đi žumuļit puorku ĭe prĭa ferbinće, trăbe sî sa stîmpîre kîta, să nu ńi arđem — <i>voda za šurenje svinje je prevrela, treba malo da se ohladi, da se ne opečemoi> ◊ s-a dus tata ku un uom la varńiță, trăbe astîḑ să stîmpîre varu — <i>otišao je otac sa jednim čovekom na krečanu, treba danas da gase kreči> ◊ fuoku ĭe prĭa tare, stîmpărăl kîta, să nu sa strîvĭaskă ļamńiļi fara ńiśkotrĭabă — <i>vatra je prejaka, utuli je malo, da se ne troše drva nepotrebnoi> ◊ tuota ḑîua a kosît, da n-avut ku śe sî stîmpîre săća — <i>ceo dan je kosio, a nije imao čime da gasi žeđi> ◊ grĭeu duor ĭ-a kaḑut pi ińimă, șî mĭarźe kîpiĭat pin lume, katînd ku śe să-l stîmpîre — <i>težak bol mu je pao na srece, i luta ošamućen po svetu, tražeći čime može da ga stišai> ◊ kînd śuava sa stîmpîră, kaldura sa mićikuļaḑă, da kînd sa stînźe, kaldura sa pĭarđe đi tuot — <i>kad se nešto hladi, toplota se smanjuje, a kad se gasi, toplota nestaje sasvimi> ♦ sin. stînźa [Por.]   [Vidi]

2631  stînă  stână  стадо  stînă (mn. stîń) [akc. stînă] (i. ž.) — <i>stado ovaca, nastalo udruživanjem krda više vlasnika, radi muže; smešai> ◊ stînă sa faśe kînd sa înpreună kîrdurļi đi uoĭ alu măĭ mulț inș — <i>smeša nastaje kada se sastavljaju krda ovaca od više vlasnikai> ♦ up. kîrd, baśiĭe [Por.]  [Vidi]

4537  stînga  stânga  лево  stînga [akc. stînga] (pril.) — <i>levo, na levoi> ◊ într-o vrĭame a mĭerś đirĭept, pĭeurmă a dat la stînga — <i>jedno vreme je išao pravo, a onda je skrenuo levoi> ◊ ruata a tras în stînga, șî ĭel a kaḑut în kanal — <i>točak je vukao levo, i on je pao u kanali> ♦ dupr. đirĭapta [Por.] ∞ stîng  [Vidi]

4747  stîngaśe  mamită  левакиња  stîngaśe (mn. stîngăś) [akc. stîngaśe] (i. ž.) — (vet.) <i>levakinja, ovca obolela od upale vimena, mastitisai> ◊ stîngaśe ĭe uaĭa kare a perdut o țîță ku lapće — <i>levakinja je ovca koja je izgubila mleko na jednom vimenui> ♦ up. stîngaśit [GPek] ∞ stîng  [Vidi]

4746  stîngaśit  mamită  маститис  stîngaśit [akc. stîngaśit] (i. s.) — (vet.) <i>mastitis, upala vimenai> ◊ uoĭļi sa bulnavĭesk đi stîngaśit kînd pĭerd lapćiļi la o țîță — <i>ovce obole od mastitisa kad izgube mleko u jednom vimenui> ◊ am duauă uoĭ stîngaśe — <i>imam dve ovce obolele od upale vimenai> ◊ aĭ batrîń a giit kî uoiļi stîngaśesk kînd ļi muśkă vro ală — <i>stari su mislili da ovce obole od upale vimena kad ih ujede neka zmijai> ◊ uńi stîngaśala a ļikuit ku frunḑă đ-alun șă sare, ku śe s-a ļikuit đi nopîrś, alțî ku lapis — <i>jedni su upalu vimena lečili leskovim lišćem i solju, kako se lečilo od ujeda zmije, drugi sa lapisomi> ♦ var. stîngaśală [Por.] ∞ stîng   [Vidi]

3980  stîns  stins  угашен  stîns (stînsă) (mn. stînș, stînsă) [akc. stîns] (prid.) — <i>ugašeni> ◊ ńagura, da ĭel mĭarźe ku viđarĭa stînsă să no-l vadă ńima — <i>mrak, a on ide sa ugašenim svetlom da ga ne vidi nikoi> ◊ kaminu stîns da kasa pustîńe — <i>ognjište ugašeno a kuća pustai> ◊ (tehn.) var stîns — <i>gašeni kreči> [Por.] ∞ stînźa  [Vidi]

2108  stînžîn  stânjen  перуника  stînžîn (mn. stînžîń) [akc. stînžîn] (i. m.) — (bot.) <i>perunika (iris germanica)i> ◊ am građină pļină đi stînžîń, da đemult stînžîńi a dat șî pi ļivĭeḑ — <i>imam baštu punu perunike, a nekad su perunike rasle i po livadamai> ◊ ĭastă stînžîń vioriĭ, ĭastă albĭ, bilovinś, vînîț, ĭastă în tuaće fĭelurĭ — <i>ima perunika ljubičastih, ima belih, ružičastih, plavih, ima ih svake vrstei> [Por.]   [Vidi]

3979  stînźa  stinge  гасити  stînźa (ĭuo stîng, ĭel stînźe) [akc. stînźa] (gl. p. ref.) — <i>gasitii> ◊ pănă nuoĭ am durmit, fuoku s-a stîns — <i>dok smo mi spavali, vatra se ugasilai> ◊ guma aprinsă nu sa stînźe ļesńe — <i>upaljena guma ne gasi se lakoi> ◊ stînsără lampa, șî sa kulkară — <i>ugasiše lampu, i legošei> ♦ sin. stîmpara [Por.]  [Vidi]

3297  stîrk  stârc  рода  stîrk (mn. stîrś) [akc. stîrk] (i. m.) — (ornit.) 1. <i>roda (Ciconia Ciconia)i> ◊ stîrk ĭe pasîrĭe ku ćiku lung, kare vińe primovara șî sa kuĭbĭaḑă în vîru kuoșuluĭ — <i>roda je ptica sa dugim kljunom, koja dolazi s proleća i gnezdi se na vrhu dimnjakai> ♦ dij. var. stîlk (Sige) ♦ dij. sin. barḑă [Crn.] ♦ dij. sin. barză [Kmp.] 2. <i>kobaci> ◊ a tunat stîrśu în gaiń — <i>ušao kobac u kokoškei> ♦ sin. (Mosna) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3299  stîrkomĭaće  stârcomete  штркља  stîrkomĭaće (mn. stîrkomĭeț) [akc. stîrkomĭaće] (i. m.) — <i>štrklja, visoka i mršava osobai> ◊ kînd a fuost baĭat ćinîr, ĭel a fuost un stîrkomĭaće ku tuot, țuaļiļi pi ĭel s-a țînut ka pi strașură — <i>kad je bio mlad momak, bio je prava štrklja, odeća na njemu visila je kao na strašilui> [Por.] ∞ stîrk  [Vidi]

4363  stîrļezî  uita  заборављати  stîrļezî (ĭuo stîrļezăsk, ĭel stîrļezîașće) [akc. stîrļezî] (gl.) — <i>zaboravljati, gubiti pamćenje; ishlapitii> ◊ baba a-nśeput înga dă-n ćińerĭață să stîrļezîaskă — <i>baba je počela još od mladosti da zaboravljai> [Bran.] ♦ dij. var. șturļiza (Sige) [Hom.]  [Vidi]

4364  stîrļuoz  uitat  излапео  stîrļuoz (stîrļuază) (mn. stîrļuož, stîrļuažă) [akc. stîrļuoz] (prid.) — <i>izlapeo, zaboravani> ◊ nu puoț ku mama să povăstuĭ dă ńimika, kî ĭe stîrļuază dă tuot, șă aĭa măĭ dămult — <i>ne možeš sa babom da pričaš ni o čemu, jer je sasvim izlapela, i to poodavnoi> [Bran.] ∞ stîrļezî  [Vidi]

4437  stîrńak  miriște ?  стрњак  stîrńak (mn. stîrńeś) [akc. stîrńak] (i. m.) — (geog.) <i>strnjak; kamenjari> ◊ stîrńaku ĭe luok petruos ku kļanțurĭ șî padure, fara luokurĭ — <i>strnjak je kamenjar sa ostenjacima i šumom, bez njivai> ◊ la nuoĭ ĭastă mulće stîrńaśe ku nume — <i>kod nas ima mnogo strnjaka kao zvanih mestai> [Gpek] ◊ stîrńak ĭe petriș ĭarbuos, luok ńemuśituorĭ, bun numa đe kapre — <i>strnjak je kamenjar zaraso u travu, neobradivo mesto, dobro samo za kozei> (Tanda) [Por.]   [Vidi]

3298  stîrśi  stârci  чучати  stîrśi (ĭuo ma stîrśesk, ĭel sa stîrśiașće) [akc. stîrśi] — <i>čučati, biti u sagnutom položaju; zgrčiti sei> ◊ kîńi latră ļegaț la ușa strunźi, da oțomanu s-a stîrśit dupa gard, șî taśe — <i>psi laju vezani na ulazu u tor, a lopovčina je čučnula iza ograde, i ćutii> ♦ sin. zgîrśi, pići [Por.]   [Vidi]

3300  stîrśit  stârcit  чучећки  stîrśit (stîrśi) (mn. stîrśiț, stîrśiće) [akc. stîrśit] (pril.) — <i>čučećki, čučeći, u čučećem položajui> ◊ să șća stîrśit dupa tufă kît vrĭa, lumĭa l-a vaḑut kînd s-a pitulat, ș-akuma tuoț șćiu kare ĭe — <i>nek stoji čučeći iza žbuna koliko hoće, ljudi su ga videli kad se skrio, i sad svi znaju ko jei> ♦ sin. zgîrśit, pićit, ćușćit [Por.] ∞ stîrśi  [Vidi]

2766  stobuor  stobor  стубац  stobuor (mn. stobuorĭ) [akc. stobuor] (i. m.) — <i>stubac u ogradi od kolja; kolaci> ◊ stobuorĭu ĭe un par đi ļiemn în gard, askuțît la vîr șî înțapat în pomînt — <i>stubac je drveni kolac u ogradi, naoštren na vrhu i nabijen u zemljui> ◊ stobuori în gard sînt împļećiț ku nuĭaļe — <i>kolje u ogradi je upleteno prućemi> ◊ gard đi stobuorĭ — <i>ograda od koljai> ♦ sin. par [Por.]  [Vidi]

4609  stokńală  stucneală  одступање  stokńală (mn. stokńaļe) [akc. stokńală] (i. ž.) — <i>odstupanjei> ◊ kînd a-nśeput stokńala luor, aĭ nuoștri nu s-a oprit pănă nu ĭ-a dudait đin țară afară — <i>kad je počelo njihovo odstupanje, naši nisu stali dok ih nisu isterali iz zemlje vani> [Por.] ∞ stokńi  [Vidi]

4582  storăńe  storene ?  уништење  storăńe (mn. storăń) [akc. storăńe](i. ž.) — <i>uništenje, uništavanje, ubijanjei> ◊ kînd sa-nvața lumĭa să traĭaskă ku storăńe, povasta lor ĭe gata — <i>kad se ljudi naviknu da žive sa ubijanjem, njihova priča je gotovai> ◊ ńamțî a fakut prĭa mare storăńe ku žîduvi, șî ĭară nu ĭ-a storît đi tuot — <i>Nemci su organizovali jako veliko ubijanje Jevreja, ali opet ih nisu uništili sasvimi> ◊ n-a sufarat să măĭ traĭaskă ku ĭel, k-a spumîntato întota ḑîua k-o omouară, șă sarakă ș-a fakut storăńe sîngură — <i>nije više mogla podneti da živi sa njim, jer je pretio svaki dan da će je ubiti, pa se sirota sama ubilai> [Por.] ∞ storî   [Vidi]

4581  storî  storî  уништити  storî (ĭuo storăsk, ĭel storașće) [akc. storî] (gl. p. ref.) — <i>uništiti, ubiti, istrebitii> ◊ ńamțu a vrut să storaskă Sîrbu, kă, śika, Sîrbu a fuost đevină đi tuot — <i>Nemci su hteli da istrebe Srbe, jer su, kažu, Srbi bili krivi za svei> ◊ lumĭa astîḑ sa storașće ku buaļe, ku mînkarĭa înveńinată, ku frikă kă o să fiĭe razbăl — <i>ljudi se danas uništavaju bolestima, zatrovanom hranom, strahom da će izbiti rati> [Por.]   [Vidi]

1837  stragĭață  străgheaţă  подливено млеко  stragĭață (mn. stragĭeț) [akc. stragĭață] (i. ž.) — 1. (nutr.)<i> podliveno, podsireno mlekoi> ◊ stragĭața ĭe lapćiļi în kare ĭe pus kĭagu, șî trîabe sî sa strîngă sî sa fakă kaș — <i>„stragjaca” je mleko u koje je stavljena maja, i koje treba da se stegne da bi se dobila kašai> [GPek] ◊ stragĭața ĭe lapćiļi kînd s-apukă sî să-nkĭaźe — <i>„stragjaca” je mleko kad počne da se sirii> (Luka) ◊ șî la nuoĭ ĭe stragĭață tot aĭa, lapćiļi-nkĭegat — <i>i kod nas je „stragjaca” isto, podliveno mlekoi> (Krivelj) [Crn.] 2. (med.) <i>lek za očii> ◊ stragĭața a fuost ļak đi uokĭ — <i>podliveno mleko korisitlo se kao lek za očii> (Blizna) 3. <i>kaša sapunai> ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śir, la kĭmat stragĭață, ku ĭel s-a spalat pănă nu sa do slait sapunu tuot — <i>kad se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša, zvala se stragjaca, njome se pralo dok se ne bi stego sav sapuni> (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4947  strakină  străchină  здела  straki (mn. străkiń) [akc. strakină] (i. ž.) — <i>zdela, panica; činijai> ◊ strakina a fuost vas đi mînkare đi pomînt, da đi dupa rat înkoaśa a ĭeșît șă străkiń đi pļek — <i>panica je bila posuda za jelo od zemlje, a posle rata naovamo pojavile se i panice od plekai> ◊ înainća lu străkiń, kare ļ-a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ, rumîńi a mînkat numa đin bļidurĭ đi ļemn, kare ĭ-a fakut sîngurĭ — <i>pre panica, koje su izrađivali grnčari i prodavali po vašarima, Vlasi su jeli isključivo iz drvenih bljuda, koje su izrađivali samii> [Por.] ∞ vas  [Vidi]

2036  strań  strani  губер  strań (mn. strańe, străń) [akc. strań] (i. m.) — <i>guber, grubo tkan vuneni pokrivač ili prostirkai> ◊ strańu ĭe fakut dă lînă, ăl țîasă babiļi pră bît — <i>guber je izrađen od vune, tkaju ga babe „na štapui>” ◊ fata a kaḑut, luvată dă vînturĭ, ș-a ḑakut pră strań pănă noĭ am źukat pră lînga ĭa s-o pumeńim — <i>devojka je pala, obuzeta vetrom, i ležala je na guberu, dok smo mi igrale oko nje da je povratimoi> (Busur) ◊ pomeńiļi dă bătrîńață s-a-nćins źuos, pră strań — <i>daće su se nekada postavljale na zemlji, na guberui> (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

3301  strașură  sperietoare  страшило  strașură (mn. strașurĭ) [akc. strașură] (i. ž.) — <i>strašiloi> ◊ strașură ĭe o žukariĭe fakută ka uomu în țuaļe rupće, înțapată în mižluoku luokuluĭ pļin đi ruod, sî spomînće păsîrļi — <i>strašilo je naprava u obliku odrpanog čoveka, postavljena u sredinu njive pune roda, da plaši pticei> ◊ pi lînga strașură, mulț a spumîntat păsîrļi șî ļ-a dudait đi pi luokurļi luor ku tuakă — <i>pored strašila, mnogi su plašili ptice i terali ih sa svojih njiva pomoću čegrtaljkei> [Por.] ♦ dij. var. strașlă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. spomînta ◊ am pus spomînta în porumb — <i>postavio sam strašilo u kukuruzui> (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. var. spamînta (Gradskovo, Mali Jasenovac) [Tim.]  [Vidi]

4708  stražă  strajă  стража  stražă (mn. străž) [akc. stražă] (i. ž.) — (rel.) <i>stražai> ◊ (ver.) tot nat kînd muare, șî kînd trĭaśe pi lumĭa-ĭa, ăl skuaće đi la stražă pi aăla kare a murit înainća luĭ — <i>svako kad umre i pređe na onaj svet, smenjuje na straži onoga koji je umro pre njegai> ♦ up. okituare [Por.]  [Vidi]

4369  stražăr  steajăr  стожер  stražăr (mn. stražărĭ) [akc. stražăr] (i. m.) — (tehn.) <i>stožeri> ◊ stražăr a fuost un par înțapat în mižluoku ări, đi kare a fuost ļegat kalu kare a mĭers în okuol ș-a gazît snuopi la trăiratu đi bătrîńață — <i>stožer je bio kolac nabijen u sred gumna, o koji je bio vezan konj koji je išao u krug i gazio snoplje na starinskoj vršidbii> ♦ var. stažărĭ [Por.]  [Vidi]

4709  stražăr  străjer  стражар  stražăr (mn. stražărĭ) [akc. stražăr] (i. m.) — <i>stražar, čuvari> ◊ stražărĭ ĭe uom înarmat kare pazîașće śuava đi uoț — <i>stražar je naoružan čovek koji čuva nešto od lopovai> ◊ (ver.) raĭu are stražărĭ kare pazîașće să nu tuńe fiĭe kare, șă-l kĭamă Pîndarĭu Raĭuluĭ — <i>raj ima stražara koji pazi da ne uđe bilo ko, i koji se zove Rajski Stražari> ♦ sin. pîndar [Por.] ∞ stražă  [Vidi]

5186  străbatut  străbătut  пробијен  străbatut (străbatută) (mn. străbatuț, străbatuće) [akc. străbatut] (prid.) — <i>probijeni> ◊ kînd frontu ļi s-a străbatut, aĭ nuoștri s-a tras — <i>kad im je front probijen, naši se povuklii> [Por.] ∞ străbaća  [Vidi]

3598  străkura  străcura  цедити  străkura (ĭuo străkur, ĭel străkură) [akc. străkura] (gl. p. ref.) — <i>cediti (se)i> ◊ sa străkură kașu đi lapće, ļegat în străkatuare, șă atîrnat în kuń la kamin — <i>cedi se mlečna kaša, vezana u cediljku i okačena o klin na kaminui> ◊ sa străkura apa đi pi țuaļe uđe — <i>cedi se voda sa mokre odećei> [Por.]  [Vidi]

2120  străļiță  stelniţă  стеница  străļiță (mn. străļiț) [akc. străļiță] (i. ž.) — (ent.) <i>stenica, insekt (Acanthia lectularia)i> ◊ străļița traĭașće-n ļiemn, în kasă măĭ mult pin blăń uskaće, kum a fuost aļa đin kare a fuost fakuće paturļi — <i>stenica živi u drvetu, u kući najviše u suvim daskama, kakve su bile one od kojih su bili načinjeni krevetii> ◊ străļița ḑua duarme, da kum ńigurĭaḑă, ĭa pļakă — <i>stenica danju spava, a čim omrkne, ona krećei> [Por.]  [Vidi]

4711  strănuta  strănuta  кијати  strănuta (ĭuo strănut, ĭel strănută) [akc. strănuta] (gl. n.) — (med.) <i>kijatii> ◊ l-a prins tusă grĭa, numa stranută șă-ĭ mĭerg muśi — <i>uhvatila ga teška kijavica pa samo kija i slinavii> [Por.] ♦ dij. sin. străfigaipikovo) [Tim.]  [Vidi]

4710  strănutat  strănut  кијање  strănutat (mn. strănutaturĭ) [akc. strănutat] (i. s.) — (med.) <i>kijanjei> ◊ đi đesńață s-a pus un strănutat pi mińe, đi o sî-m sară uoki đin kap — <i>od jutros me je spopalo takvo kijanje, da će mii iskočiti iz glavei> ◊ strînutatu sa puńe pi uom kînd ăl prinđe frigu — <i>kijanje uhvati čoveka kad se prehladii> ♦ skr. strănut ♦ var. strînutat [Por.] ♦ dij. sin. străfigatipikovo) [Tim.], (Urovica) [Pad.] ∞ strănuta  [Vidi]

3597  streșînă  streașină  стреха  streșînă (mn. streșîń) [akc. streșînă] (i. ž.) — <i>streha, nadstrešnicai> ◊ streșînă ĭe un parśel đi astrukamîntu kășî, kare trĭaśe în afară đi parĭeț, șî-ĭ pazîașće đi pluaĭe — <i>streha je deo krova na kući, koji prelazi spoljne zidove, i čuva ih od kišei> ◊ zapada sa topĭașće, șî apa pikură đi pi streșînă ka kînd pluaĭe — <i>sneg se topi, i voda kaplje sa strehe kao kad pada kišai> ♦ var. strĭeșînă [Por.]  [Vidi]

4741  strin  străin  стран  strin (stri) (mn. striń, strińe) [akc. strin] (prid.) — <i>stran, tuđi> ◊ dupa rato-l đintîń, s-a kîsîtorit la noĭ ńișći țîgań, bandaș, ń-a dus kînćiśe strińe ș-a strîkat pĭ-aļi nuaștre aļi batrîńe — <i>posle prvog rata naselili su se kod nas neki Cigani, trubači, doneli su strane pesme i pokvarili naše starei> ◊ a ramas satu pustîń, s-a dus ćińerișu în țară strină — <i>ostalo je selo pusto, mladost je otišla u tuđu zemljui> [Por.]  [Vidi]

4742  strinataće  străinătate  туђина  strinataće (mn. strinatăț) [akc. strinataće] (i. ž.) — <i>tuđina; inostranstvoi> ◊ a murit în strinataće đi duoru kășî — <i>umro je u tuđini od tuge za kućomi> ◊ strinataća șî sîngurataća sînt măĭ grĭaļe buaļe — <i>tuđina i samoća su najteže bolestii> [Por.] ∞ strin  [Vidi]

3178  strîga  striga  дозивати  strîga (ĭuo strîg, ĭel strîgă) [akc. strîga] (gl. p. ref.) — 1. <i>dozivati nekog glasnoi> ◊ a strîgat kît a putut măĭ tare, ama ńima nu l-a auḑît đi vînt — <i>dozivao je iz sveg glasa, ali ga niko nije čuo od vetrai> 2. <i>nazivati, imenovati, oslovljavatii> ◊ tuoț în sat ăl strîgă Pîătru, da ĭel ĭe la karće Ĭanku — <i>svi ga u selu zovu Petar, a on je kršten kao Jankoi> ◊ n-a vrut ńima s-o strîźe kî ĭe kurvă, șî s-a-ntuors la mumî-sa — <i>nije htela da je iko naziva kurvom, pa se vratila majcii> ◊ baba n-a sufarat pi ńima s-o strîźe „babă” — <i>baba nije trpela nikog da je zove „baba”i> ♦ sin. kema, zbera [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2620  strîgă  strigă  лептир  strîgă (mn. strîź) [akc. strîgă] (i. ž.) — 1. (ent.) <i>leptir „mrtvačka glava” (Acherontia lachesis)i> ◊ strîgă ĭe un fĭeļ đi flutur mare ku kare babiļi a spumîntat kopiĭi aĭ miś kînd sara n-a vrut la vrĭame sî sa kulśe — <i>striga je vrsta velikog leptira, kojim su babe plašile malu decu kada nisu htela uveče na vreme da legnui> 2. (dem.) <i>krvopija koja deci siše krvi> ◊ s-a krĭeḑut kă strîga vińe nuapća, șă suźe sînźiļi la kopiĭ miś — <i>verovalo se da striga dolazi noću, i siše krv maloj decii> ♦ augm. strîguoń, strîguoĭ [Por.] ∞ flutur   [Vidi]

4439  strîka  strica  кварити  strîka (ĭuo strîk, ĭel strîkă) [akc. strîka] (gl. p. ref.) — <i>kvariti, pokvaritii> ◊ sa strîkă mașîna, sa strîkă lumĭa, sa strîkă vrĭamĭa — <i>kvari se mašina, kvare se ljudi, kvari se vremei> ◊ muĭarĭa strîkă śarapu, kî nu l-a-npļećit bun — <i>žena kvari čarapu, jer je nije dobro isplelai> ◊ păkurari aĭ măĭ marĭ strîka pĭ-aĭ miś ku mulće povĭeșć miinuasă — <i>stariji čobani kvare mlade čobane raznim izmišljenim pričamai> [Por.]  [Vidi]

4837  strîkat  stricat  покварен  strîkat (strîkată) (mn. strîkaț, strîkaće) [akc. strîkat] (prid.) — <i>pokvareni> 1. (tehn.) <i>neispravan, koji ne radii> ◊ muara nu lukră, a triĭļa ḑî ĭe đi kînd ĭe strîkată, da ńima nu puńe mîna s-ogođaskă — <i>vodenica ne radi, već treći dan je pokvarena, a niko ne miče prstom da je popravii> 2. (fig.) <i>nemoralan čoveki> ◊ nu sa șćiĭe đin iĭ duoĭ kare ĭe măĭ strîkat: ĭel, or muĭari-sa — <i>ne zna se ko je od njih dvoje pokvareniji: on, ili njegova ženai> ◊ (izr.) strîkat ka putragańu — <i>pokvaren kao mućaki> [Por.] ∞ strîka   [Vidi]

3599  strîkatuare  strecurătoare  цедиљка  strîkatuare (mn. strîkatuorĭ) [akc. strîkatuare] (i. ž.) — <i>cediljkai> ◊ strîkatuare ĭe un parśel đi pînḑă supțîre, pin kare sa străkură kașu đi lapće, sî sa đispartă șî sî ramînă brînḑa — <i>cediljka je parče tankog platna, kroz koje se cedi mlečna kaša, da bi se odvojila surutka i ostao siri> ♦ var. străkatuare, străkuratuare [Por.] ∞ străkura   [Vidi]

4842  strîkatură  stricătură  покварењак  strîkatură (mn. strîkaturĭ) [akc. strîkatură] (i. ž.) — <i>pokvarenjak, pokvarenštinai> ◊ draku va șći unđe s-a gasît ku vro strîkatură, șî s-a dus ku ĭel în lumĭa albă — <i>đavo će znati gde je našla nekog pokvarenjaka, i otišla s njim u beli sveti> ♦ var. strîkaśuńe [Por.] ∞ strîka   [Vidi]

3070  strîmatură  strămătură  обојени прамен  strîmatură (mn. strtrîmaturĭ) [akc. strîmatură] (i. ž.) — <i>obojeni pramen vunei> ◊ strîmatura ĭe un biț đi lînă fîrbuită, atîrnată ka kićiĭa la prunu alo-l muort — <i>strimatura je pramen obojene vune, kojim se kiti šljiva pokojnikai> ◊ prunu kićit ku strîmaturĭ sa duśe înainća muortuluĭ — <i>šljiva okićena obojenim kićankama nosi se na čelu pogrebne povorkei> [Por.] ∞ tramă   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4442  strîmb  strâmb  крив  strîmb1 (strîmbă) (mn. strîmbĭ, strîmbe) [akc. strîmb] (prid.) — 1. (o formi) <i>krivi> ◊ klańa-sta ĭe strîmbă într-o parće, are să kadă kînd va baća vrun vînt măĭ tare — <i>ovaj stog je kriv na jednu stranu, ima da padne kad bude dunuo neki jači vetari> 2. (fig.) <i>kriv, pogrešan, loš izbori> ◊ s-a prins ku ńișći oțomań, ș-a pļekat pi drum strîmb — <i>uhvatio se sa nekim lopovima, i krenuo krivim putemi> [Por.]  [Vidi]

4676  strîmb  strâmb  криво  strîmb2 [akc. strîmb] (pril.) — (o moralu, o pravdi) <i>krivo, lažnoi> ◊ a marturisît pi strîmb, ș-a mînat uomu la robiĭe dakă n-a fuost ńimik đivină — <i>svedočio je krivo, i oterao čoveka na robiju, iako nije bio ništa krivi> ◊ (ver.) măĭ greu pakat ĭe kînd uomu sa-nźuară pi strîmb în kopiĭi luĭ — <i>najteži greh je kad se čovek krivo kune u svoju decui> ♦ supr. đirĭept [Por.]  [Vidi]

4677  strîmba  strâmba  кривити  strîmba (ĭuo strîmb, ĭel strîmbă) [akc. strîmba] (gl. p. ref.) — 1. (o materiji) <i>kriviti, iskrivitii> ◊ rangu s-a strîmbat, da kovaśu l-a-ngalḑît la fuaļe, șî l-a-nđireptat — <i>ćuskija se iskrivila, a kovač je zagrejao na mehu, i ispravioi> 2. (o istini) <i>lagati, krivo govoriti, izvrtati istinui> ◊ kînd vaḑu k-o să fiĭe prinsă la minśună, ĭa îńśepu a strîmba povasta đin tîn — <i>kad vide da će biti uhvaćena u laži, ona poče izvrtati prvobitnu pričui> 3. (o izrazu) <i>kreveljiti sei> ◊ đi triĭ uorĭ ĭ-a spus mumî-sa să nu sa strîmbe așa kînd vorbĭașće, da ĭel ńimika, ka kînd ĭe kopilu drakuluĭ — <i>tri puta mu je majka govorila da se ne krevelji tako kad govori, a on ništa, kao da je đavolje detei> ♦ supr. đirepta [Por.] ∞ strîmb  [Vidi]

4443  strîmbat  strâmbat  накривљен  strîmbat (strîmbată) (mn. strîmbaț, strîmbaće) [akc. strîmbat] (prid.) — <i>nakrivljen, iskrivljen, zakrivljeni> ◊ anțarțuoń a fuost un skuturatu pomîntuluĭ tare, șî đ-atunśa ńi koļiba strîmbată într-o parće — <i>preklane je bio jak zemljotres, i odonda nam je koliba nakrivljena na jednu stranui> ◊ a pļekat baĭatu la źuok, ku kaśula strîmbată la urĭakĭe — <i>krenuo momak na igranku sa šubarom nakrivljenom na uvoi> [Por.] ∞ strîmb   [Vidi]

4675  strîmbataće  strâmbătate  кривда  strîmbataće (mn. strîmbatăț) [akc. strîmbataće] (i. ž.) — <i>krivda, nepravdai> ◊ mulće strîmbatăț a pitrekut pista kapu luĭ, șî ĭară a ramas în piśuare — <i>mnoge je nepravde preturio preko glave, i opet je ostao na nogamai> ◊ (folk.) mulće poveșć arată kă ĭe strîmbataća măĭ țapînă đikît đireptaća — <i>mnoge priče pokazuju da je krivda jača od pravdei> ♦ supr. đireptaća [Por.] ∞ strîmb  [Vidi]

4678  strîmbovĭelkă  strâmbovelcă ?  кривак  strîmbovĭelkă (mn. strîmbovĭelś) [akc. strîmbovĭelkă] (i. ž.) — <i>krivaki> ◊ strîmbovĭelkă ḑiśem la śua śe ĭe strîmb urît, șă nuĭe đi ńimik, puaće fi o krĭangă frîntă, or vro insă batrînă, strîmbată đi ań — <i>krivak kažemo za nešto što je ružno krivo, što nije ni za šta, može biti slomljena grana, ili starija osoba, iskrivljena od godinai> [Por.] ∞ strîmb  [Vidi]

4400  strîmt  strâmt  узан  strîmt (strîmtă) (mn. strîmț, strîmće) [akc. strîmt] (prid.) — 1. (o prostoru) <i>uzan, uzak, suženi> ◊ poćaka pista kuastă ĭe strîmtă kî ĭe luoku kostîșat, șî nu s-a putut sapa măĭ larg la așa rîpă — <i>staza preko padine je uska jer je teren strm, pa se nije moglo kopati šire na takvoj strminii> ◊ a fakut drum đi kară pănă la munće, ama drumu ĭe prĭa strîmt la o kĭaĭe, đi nu puot duauă kare sî sa petrĭakă — <i>napravili su kolski put do planine, ali li je put preuzak na jednom useku pa ne mogu dvoja kola da se mimoiđui> 2. (fig.) (vulg.) <i>tesnilo, zadnjica, guzai> ◊ la kare ĭ-a fuost kam rușîńe să ḑîkă „futo-l în kur”, ĭel a-nžurat „futo-l în strîmț”, k-a fuost tuot una — <i>kome je bilo malo nezgodno da kaže „jebem ga u dupe”, on je psovao „jebem ga u tesnilo”, jer je bilo istoi> [Por.]  [Vidi]

4398  strîmta  strâmta  сужавати  strîmta (ĭuo strîmćeḑ, ĭel strîmćaḑă) [akc. strîmta] (gl. p. ref.) — <i>sužavatii> ◊ sa ḑîśe kî sa strîmćaḑă śuava kînd iĭ sa mićikuļaḑă lațîmĭa — <i>kaže se da se nešto sužava kad mu se smanjuje širinai> ◊ ĭ-a strîmtat śuariku prĭa mult, ș-akuma nu puaće să-nbraśe pîntaluońi — <i>suzili mu nogavicu previše, i sada ne može da običe pantalonei> ♦ sin. îngusta [Por.] ∞ strîmt  [Vidi]

4399  strîmtat  strâmtat  сужен  strîmtat (strîmtată) (mn. strîmtaț, strîmtaće) [akc. strîmtat] (prid.) — <i>sužen, stešnjeni> ◊ nu sa puaće treśa ku karu pista kurmatură, kă drumu ĭe rău strîmtat đi pluoiļe-șća đi kurînd — <i>ne može se preći kolima preko prevoja, jer je put jako sužen od ovih poslednjih kišai> ◊ odată i-sa-n parut kî suoba sa mićikulat, parke ĭe atîta strîmtată, spuńe, đi s-a ļipit parĭaće đi parĭaće — <i>odjednom mu se učinilo da se soba smanjila, da je toliko sužena, kaže, da se zalepio zid za zidi> ♦ sin. sugrumat [Por.] ∞ strîmt  [Vidi]

4401  strîmtuare  strâmtoare  теснац  strîmtuare (mn. strîmtuorĭ) [akc. strîmtuare] (i. ž.) — (geog.) <i>tesnac, klisurai> ◊ kînćiku spuńe kă uoțî așćetat turśi la luok tare, la strîmtuare, a trînćit ļamńe pi iĭ șă pi tuoc ĭ-a omorît — <i>pesma kaže da su hajduci sačekali Turke na jakom mestu, u tesnacu, oborili na njih drveće, i sve ih pobilii> [Por.] ∞ strîmt  [Vidi]

5925  strîmućit  strămutat  унакажен  strîmućit (strîmući) (mn. strîmućiț, strîmućiće) [akc. strîmućit] (prid.) — (o izgledu) <i>unakažen; izveštačen; neprirodan; nakazani> ◊ baĭațî đi astîḑ mĭerg strîmućiț ku păru lung, giind kă sînt frumoș atîta đi fĭaćiļi o să kadă sîngure dupa iĭ — <i>današnji momci idu unakaženi dugom kosom, misleći da su toliko lepi da će devojke same popadati za njimai> ◊ nuĭe ĭel strîmućit đ-akuma, numa ĭe așa înga đin burta mumi — <i>nije on nakazan od danas, nego je takav još iz majčinog stomakai> ♦ sin. slućit [Por.] ∞ strămući  [Vidi]

6130  strîngatuare  strângătoare  стега  strîngatuare (mn. strîngatuorĭ) [akc. strîngatuare] (i. ž.) — (tehn.) <i>stegai> ◊ strîngatuarĭa ĭe alatu tișlerĭesk — <i>stega je stolarski alati> ◊ în strîngatuare s-a strîng blańiļi înžgĭebuiće șî tutkaļiće, sî sa aduńe întru-una, șî sî sa înțăpeńaskă — <i>u stegi se stežu tutkalisane i užljebljene daske, da se spoje u jednu, i učvrstei> ◊ blăńiļi sa adună șî s-a strîng în strîngatuarĭe kînd tișleru faśe blăń đi astaļe, kare trăbe să fiĭe larź, da așa nu puot sî sa skuată đin un tutuk — <i>daske se spajaju i stežu u stegi kada stolar pravu daske za stolove, koje moraju biti široke, a takve se ne mogu izrezati iz jednog trupcai> [Por.] ∞ strînźa  [Vidi]

4392  strîns  strâns  стегнут  strîns (strînsă) (mn. strînș, strînsă) [akc. strîns] (prid.) — 1. (tehn.) <i>stegnut, pritegnut, zategnuti> ◊ ļigatura la sak n-a fuost strînsă bińe, șî saku s-a đizļegat șî s-a varsat — <i>povez na džakui> <i><i>nije bio dobro zategnuti>, pa se džak odvezao i rasuoi> ◊ a mînat ruata ku lanțu strîns, șî lanțu a pokńit — <i>vozio je bicikl sa stegnutim lancem, i lanac je pukaoi> 2. (fig.) <i>cicija, tvrdicai> ◊ au bań kî sînt strînș, zgîrśiț — <i>imaju pare jer su tvrdice, cicijei> [Por.] ∞ strinźa  [Vidi]

4394  strînsuare  strânsoare  тескоба  strînsuare (mn. strînsuorĭ) [akc. strînsuare] (i. ž.) — (ret.) (psih.) <i>teskoba; tesnoćai> ◊ iĭ kađe grĭeu unđe lumĭe multă, unđe nuĭe luok să sufļi, unđe ĭe strînsuare mare — <i>teško joj pada mnoštvo ljudi, gde nemaš mesta da dišeš, gde je velika teskobai> ◊ strînsuare ĭe kînd sîmț kî śuava ți strnîźe, kînd nu puoț să sufļi — <i>teskoba je kad osećaš da te nešto steže, da ne možeš da dišeši> ♦ sin. strîmtuare, strîmćală [Por.] ∞ strînźa  [Vidi]

4393  strînsură  strânsură  стезање  strînsură (mn. strînsurĭ) [akc. strînsură] (i. ž.) — (tehn.) <i>stezanje, zatezanje, pritezanjei> ◊ sfuara ĭe slabă đi tuot, n-o sî țînă ńiś o strînsură kîta măĭ tare — <i>konopac je sasvim slab, neće izdržati ni jedno malo jače zatezanjei> [Por.] ∞ strînźa  [Vidi]

4391  strînźa  strânge  стезати  strînźa (ĭuo strîng, ĭel strînźe) [akc. strînźa] (gl. p. ref.) — <i>stezatii> ◊ kînd sa taĭe tutuku la firizană, trăbe să fiĭe tare bun strîns ku klanfe đi bîrnă ku kare sa traźe pi șîń — <i>kad se trupac reže na strugari, treba da buda veoma dobro stegnut klanfama za gredu kojom se vuče po šinamai> ◊ mi sa strîns ińima în pĭept kînd am vaḑut kum traĭesk oĭari nuoștri la munće — <i>srce mi se steglo kad sam video kako žive naši stočari u planinii> ◊ ažuns rîndu la ĭel să vorbĭaskă, ama kînd sa skulat ș-a vaḑut kîtă lume-l askultă, iî s-a strîns śoa-n gît, șî n-a putut — <i>došao je red na njega da govori, ali kad je ustao i video koliko ga ljudi sluša, nešto mu se steglo u grlu, i nije mogaoi> [Por.]  [Vidi]

5928  strîvĭală  strievală  расипање  strîvĭală (mn. strîvĭaļe) [akc. strîvĭală] (i. ž.) — <i>rasipanje, rasipništvoi> ◊ ku atîta strîvĭală, amunka o sî sa đa înainće — <i>sa takvim rasipništvom teško će se ići u napredaki> [Por.] ∞ strîvi  [Vidi]

6024  stropan  stropan  капљетина  stropan (mn. stropań) [akc. stropan] (i. m.) — (augm.) <i>kaplja, kapljetinai> ◊ kînd sa pusă pluaĭa đin sańin, atîța stropań đi marĭ ńima n-a maĭ vaḑut pănă atunśa, babiļi spaĭmaće înśepură să-ș fakă kruśe — <i>kad je počela da pada kiša iz vedra neba, tolike kapljetine još niko nije video, preplašene babe počeše da se krstei> ♦ / < struop+an [Por.] ∞ stropi  [Vidi]

6021  stropit  stropit  покапан  stropit (stropi) (mn. stropiț, stropiće) [akc. stropit] (prid.) — <i>pokapan, poškropljeni> ◊ puopa a stropito ku busuĭuok, șî ĭa a măĭ ḑakut așa stropită un śas întrĭeg, și tumu atunśa s-a skulat — <i>popa je poškropio bosiljkom, i ona je ležala tako poškropljena još ceo sat, i te onda je ustalai> [Por.] ∞ stropi  [Vidi]

4973  strugur  strugure  грозд  strugur (mn. strugurĭ) [akc. strugur] (i. m.) — (bot.) <i>grozdi> ◊ rumîńi Munćeńi n-avut strugurĭ buń, ș-a fuost muara sî sa dukă la Kraĭna dupa vin đi prazńik — <i>Vlasi Munćani nisu imali dobro grožđe, pa su morali da idu u Krajinu po vino za slavui> ◊ a fuost pi la uńi luokurĭ o suartă đi strugurĭ ku buobe miś, tarĭ șă akri, a kĭemato aĭ batrîń ćibrik — <i>bila je na nekim mestima sorta grožđa sa malim zrnima, tvrdim i kiselim, stari su je zvali ćibriki> [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

3575  strungă  strungă  тор  strungă (mn. strunź) [akc. strungă] (i. ž.) — <i>tor, obor za stoku; strugai> ◊ strungă ĭe gard đi vurgiń, în kare sa-nkid uoiļi — <i>tor je ograda od greda, u koju se zatvaraju ovcei> ◊ strunga are kapută, unđe s-adună uoiļi pănă nu tună-n strungă, ușă kare sa măĭ kĭamă șî mulgatuare, gard ku źamińe đi krușăță đi sare, șî plastă, supt kare uoiļi ḑak — <i>tor ima oborče, gde se skupljaju ovce pre ulaska u tor, vratnice koje se zovu još i muznica, ogradu sa račkama za krupice soli, i sklon pod kojim ovce plandujui> [GPek]   [Vidi]

4275  Stružńiță  Strujniţă  Стружница  Stružńiță [akc. Stružńiță] (i. ž.) — (top.) <i>Stružnicai> ◊ Struźńiță, așa numit luok întra Arnaglaua șă Vlauļa, în Porĭeśa đi Sus — <i>Stružnice, svano mesto između Rudne Glave i Vlaola, u Gornjem Porečui> ◊ Stružńiță așa sa kĭamă, kă vrodată aśiĭa a țînut vrunu vro firizană la apă — <i>Stružnica se tako zove jer je nekada tu neko držao strugaru na vodui> [Por.] ∞ stružńiță  [Vidi]

3106  stružńiță  strujniţă  стругара  stružńiță (mn. stružńiț) [akc. stružńiță] (i. ž.) — (zast.) (teh.) <i>strugarai> ◊ stružńița a fuost firiz mare, kare pista dolap șî kurao l-a mînat apa đi pi ĭarugă — <i>strugara je bila velika testera koju je preko dolapa i kaiša pokretala voda sa jarugei> [GPek] ♦ up. firizană  [Vidi]

4056  stu!  stu!  сту  stu! (uzv.) — <i>stu! uzvik kojim se zaprega tera unazadi> ◊ zberă tare „stu! stu! stu-napuoĭ! ” șî buoĭi sîngurĭ stokńiră îndarăt — <i>viknu jako „stu! stu! stu-nazad!” i volovi sami stuknuše natragi> [Por.] ∞ stokńi  [Vidi]

4962  stuomnă  stamnă  ћуп  stuomnă (mn. stuomńe) [akc. stuomnă] (i. ž.) — <i>ćupi> ◊ stuomna ĭe măĭ mare vas đi pomînt kare l-a avut rumîńi în kășîļi luor — <i>ćup je najveći glineni sud koji su imali Vlasi u svojim kućamai> ◊ stuomńe a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ — <i>ćupove su izrađivali grnčari, i prodavali po vašarimai> ◊ în stuomnă s-a țînut mulće kare-śe, đi la krîstavĭeț akri đi ĭarnă, pănă la untură — <i>u ćupu se držalo mnogo koje-šta, od kiselih krastavaca za zimu, do mastii> ♦ var. stomnă [Por.]  [Vidi]

3404  stup  stup  кошница  stup (mn. stupĭ) [akc. stup] (i. m.) — <i>košnicai> ◊ stup đi albiń a fuost înpļećit đi kurpiń, șî ļipit ku morśilă — <i>košnica za pčele bila je ispletena od lijana, i oblepljena blatomi> ◊ uomu kare a țînut stupĭ măĭ mulț, ș-a fakut mńare multă, s-a kĭemat stuparî — <i>čovek koji je imao više košnica, i pravio mnogo meda, zvao se pčelari> ♦ sin. kuoșńiță ♦ sin. tîrnă (Tanda) ♦ up. stupi, prisakă [Por.]  [Vidi]

3405  stupină  stupină  пчелињак  stupi (mn. stupiń) [akc. stupină] (i. ž.) — (zast.) <i>pčelinjaki> ◊ luoku unđe s-a țînut stupi ku albiń đemult s-a kĭemat stupină — <i>mesto gde su se držale košnice sa pčelama, zvalo se nekad „stupinai>” ◊ vuorba stupină s-a pĭerdut đin taĭnă, a ramas numa pin ńișći đeskînćiśe đi dragusta, unđe sa ḑîśe „kum traźe albina la stupină, așa să tragă kutare șă kutare la famĭaĭa-ĭa la kare sa đeskîntă” — <i>reč „stupina” se izgubila iz govora, ostala je samo u nekim ljubavnim bajalicama, gde se kaže „kako pčela vuče svome pčelinjaku, tako nek tom i tom bude privlačna osoba kojoj se baje”i> [Por.] ∞ stup  [Vidi]

6288  stutai  încita  пујдати  stutai (ĭuo stutîĭ, ĭel stutîĭe) [akc. stutai] (gl. p. ref.) — (o psima) <i>pujdati, huškatii> ◊ kînd kîńi trăbe să sară pi lupĭ, da nus, puaćefi, vićaž, păkurarĭu iĭ stutîĭe ku „a, totoa! țîńel, totoa!” — <i>kad psi treba da skoče na vuka, a nisu, možebiti, hrabri, čobanin ih pujda sa „ha, totoa! drž ga, tooa!”i> [Por.]  [Vidi]

4844  suakră  soacră  ташта  suakră (mn. suakre) [akc. suakră] (i. ž.) — (srod.) <i>taštai> ◊ suakrî-mĭa a fuost muĭare bună — <i>tašta mi je bila dobra ženai> ◊ șî đi nuoră la rumîń muma barbatuluĭ ĭe ĭară suakră, șî đ-aĭa nuora kĭamă pi suakrî-sa ’maĭkă’ or ’muĭkă’ — <i>i za snajku je kod Vlaha muževljeva majka ’tašta’, pa zato snajka zove svekrvu ’majko’ ili ’mujko’i> [Por.] ∞ ńam   [Vidi]

4623  suarće  soarte  постељица  suarće (mn. suorț) [akc. suarće] (i. ž.) — (anat.) <i>posteljica (lat. placenta)i> ◊ suarće ĭe o bĭeșîkă muaļe în burta muĭeri, în kare krĭașće kopilu pănă nu sa nașće — <i>posteljica je meka opna u ženinom stomaku, u kojoj raste dete dok se ne rodii> ◊ suarće are-n burtă muĭarĭa greuańe, vaka, uaĭă, ĭapa șă ńișći žuaviń alće — <i>posteljicu ima u stomaku trudna žena, krava, ovca, kobila i druge neke životinjei> ◊ kopilu krĭașće în apșuară, apșuara stă în suarće, da suarća ĭe în ruod — <i>plod raste u vodenjaku, vodenjak je u posteljici, a posteljica je u matericii> ♦ sin. lokșuor [Por.]  [Vidi]

4423  suare  soare  сунце  suare (mn. suorĭ) [akc. suare] (i. m.) — <i>suncei> ◊ suariļi ĭe stauă kare mĭarźe pi śerĭ, șî viđerĭaḑă pomîntu — <i>sunce je zvezda koja se kreće nebom, i osvetljava zemljui> ◊ suariļi rasîare đimińața la rîsarit — <i>sunce se rađa ujutru na ustokui> ◊ suariļi ĭe măĭ sus pi śerĭ la amńaḑîț — <i>sunce je najviše na nebu u podnei> ◊ suariļi sara zavîrńe la apus — <i>sunce uveče zalazi na zapadui> ◊ (mag.) rumîń-aĭ batrîń tare a bagat sama să nu-nžure suariļi, pomîntu șî pîńa — <i>stari Vlasi su jako vodili računa da ne psuju sunce, zemlju i hlebi> [Por.]  [Vidi]

3400  sudom  sudom  потоп  sudom (mn. suduame) [akc. sudom] (i. s.) — <i>potop, teška provala oblakai> ◊ kînd pluaĭe atîta dă mult șî dă grĭeu, dă lumĭa sa înfrikošaḑă kă s-a dășkis śerĭu șî sa aproapiĭe kapu vakuluĭ, atunś sa spuńe kă ĭe aĭa suduom — <i>kada pada kiša tako mnogo i jako, da ljude uhvati panika kako se nebo otvorilo i da se bliži smak sveta, onda se kaže da je to potopi> [Mlava] ♦ dij. var. suduom [Por.] ∞ pluaĭe   [Vidi]

4526  sudui  sudui  псовати  sudui (ĭuo suduĭ, ĭel suduĭe) [akc. sudui] (gl. p. ref.) — (vulg.) <i>psovatii> ◊ toț suduĭe, da toț spun kă aĭa nuĭe frumos — <i>svi psuju, a svi kažu da to nije lepoi> ◊ omińi aĭ bătrîń ńiśkînd n-a pomeńit pi naĭba, să n-a fi suduit să-l fută-n źanunkĭe, or dupa kap, or sî-ĭ sa kaśe-n soļńiță — <i>stariji muškarci nikada nisu pominjali đavola, a da nisu opsovali da će ga jebati u koleno, zavrat ili mu se posrati u slaniki> ◊ kînd omińi suduĭe ḑîk „futu-l” da muĭeriļi „pișî-ma” — <i>kad muškarci psuju, kažu „jebem ga” a žene „popišam se”i> [Buf.] ♦ dij. sin. înžura [Por.]  [Vidi]

4528  sudumi  sodomi  рушити  sudumi (ĭuo suduom, ĭel suduame) [akc. sudumi] (gl. p. ref.) — <i>rušiti, urušiti, obrušitii> ◊ s-a sudumit parĭaćiļi al kîtra rîsarit la kasa batrînă — <i>urušio se istočni zid na staroj kućii> [Por.] ∞ suduom  [Vidi]

4527  suduom  sodom  пролом  suduom (mn. suduame) [akc. suduom] (i. s.) — 1. <i>prolom, nagli veliki izliv kišei> ◊ suduom đi pluaĭe — <i>provala oblakai> 2. <i>klizište zemlje, oburvinai> ◊ dupa pluaĭe s-a rupt pomîntu pi pođină, ș-a veńit un suduom ku tuot, șî ļ-a kutrupit toblarĭu ku viće — <i>posle kiše pokrenulo se zemljište na padini, nadošla oburvina i zatrpala tor sa stokomi> [Por.] ♦ dij. var. sudom [Mlava]  [Vidi]

4894  suđală  umezală  влага  suđală [akc. suđală] (i. ž.) — (ret.) <i>vlaga, vlažnosti> ◊ a fĭert skimburļi ș-a umplut suoba đi aburĭ, nu puoț să sufļi đi suđală — <i>kuvala je veš i napunila sobu sa parom, ne može da se diše od vlagei> ♦ up. uđală [Por.]  [Vidi]

4504  sufla  sufla  дисати  sufla (ĭuo suflu, ĭel suflă) [akc. sufla] (gl. p. ref.) — 1. <i>disatii> ◊ ma uĭtaĭ bińe la ĭel: nu suflă, ma taĭe frika k-a murit — <i>pogledao sam ga dobro: ne diše, preseče me strah da je umroi> ◊ nu țîńe muoșu mult, đi ḑî în ḑî tuot măĭ grĭeu suflă — <iiča neće dugo, iz dana u dan sve teže dišei> 2. <i>duvatii> ◊ đi mik am înśeput să suflu în bandă — <i>od malena sam počeo da duvam u trubui> ◊ suflă în lumanarĭe, stînźo kî ĭe vrĭamĭa đi kulkarĭe — <i>duni u tu sveću, ugasi je jer je vreme za spavanjei> [Por.] ∞ sufļit  [Vidi]

3946  sufļikat  suflecat  замазан  sufļikat (sufļikată) (mn. sufļikaț, sufļikaće) [akc. sufļikat] (prid.) — (fig.) (o poslu) <i>zamazan, ofrlje urađen, površani> ◊ a gasît kă ĭe lukru luĭ sufļikat, șî nu ĭ-a plaćit ńimika — <i>našli su da mu je rad površan, i nisu mu platili ništai> ♦ sin. afumat [Por.] ∞ sufļika  [Vidi]

4505  sufļit  suflet  душа  sufļit (mn. sufļiće) [akc. suit] (i. s.) — 1. <i>dušai> ◊ la pomană, sa dă la sufļitu lu al muort — <i>na pomani se namenjuje duši pokojnikai> ◊ kînd uomu are pakaće, la muarće grĭeu iĭ ĭasă sufļitu — <i>kad čovek ima grehove, na samrti teško ispušta dušui> 2. <i>dahi> ◊ aļergat, pănă nu ĭ-a ĭeșît sufļitu — <i>trčao je, dok nije ostao bez dahai> ♦ dem. sufļețăl [Por.]  [Vidi]

5747  sugituare  plămânăriță  плућњак  sugituare (mn. sugituorĭ) [akc. sugituare] (i. ž.) — (bot.) <i>plućnjak <i>(Pulmonaria officinalis)i>i> ◊ sugituarĭa dă pinga ape la boruź, șî-nfluare primovara în vrĭame — <i>plućnjak raste pored vode potoka i cveta rano u prolećei> ◊ kopiĭi kînd află sugituarĭa, iĭ rup floarĭa ș-o sug kî are tare dulśață — <i>deca kad nađu plućnjak, kidaju mu cvet i sišu ga, jer je jako sladaki> ◊ sugituarĭa la nuoĭ sa fĭarbe kî ĭe bun sî sa bĭa ka ļak pintru tușît — <i>plućnjak se kod nas kuva i pije jer je dobar lek za kašalji> [GPek]  [Vidi]

4607  sugițat  sughițat  штуцање  sugițat (mn. sugițaturĭ) [akc. sugițat] (i. s.) — (med.) <i>štucanjei> ◊ kînd iĭ s-a-mparut k-o să-ĭ șća ińima đ-atîta sugițat, s-a dus ĭuta la duoltur — <i>kad mu se učinilo da će mu stati srce od tolikog štucanja, otišao je brzo kod lekarai> ♦ var. sugițît [Por.] ∞ sugița  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4608  sugițît  sughiț  штуцавица  sugițît (mn. sugițurĭ) [akc. sugiț] (i. s.) — (med.) <i>štucavicai> ◊ kînd pi uom ăl prinđe sugițîtu, ĭel trăbe să bĭa apă rîaśe, da dakă n-are, să astupe nasu șî să țînă așa kît puaće măĭ mult — <i>kad čoveka spopadne štucavica, treba da pije hladnu vodu, a ako nema, da zatvori nos i izdrži tako što duže možei> [Por.] ∞ sugița   [Vidi]

4548  sugrumatură  sugrumătură  сужавање  sugrumatură (mn. sugrumaturĭ) [akc. sugrumatură] (i. ž.) — <i>sužavanjei> ◊ a mĭers ku karu pănă la un luok, ș-a dat pista o sugrumatură kare nu ļ-a dat sî măĭ mĭargă înainće — <i>išli su kolima do jednog mesta, i naišli na sužavanje koje im nije dalo da idu daljei> ♦ var. sugurmatură [Por.] ∞ sugruma  [Vidi]

2623  suiș  suiș  пењање  suiș (mn. suișă) [akc. suiș] (i. s.) — 1. <i>penjanjei> ◊ đi la un luok înśape suișu đi uoki-ț ĭasă pănă nu ći suĭ la vîru śuośi — <i>od nekog mesta počinje penjanje da tii izađu dok se ne popneš na vrh brdai> 2. (geog.) <i>uspon; uzbrdicai> ◊ mare suiș — <i>velika uzbrdicai> ◊ nu puoț să skuoț karu akolo, ńiś ku duauă parĭekĭ đi buoĭ, kî ĭe prĭa mare suiș — <i>ne možeš tamo da izvučeš kole ni sa dva para volova, jer je preveliki usponi> ♦ sin. pripur ♦ supr. kubarîș [Por.] ∞ sui  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3361  sukuļaće  sucăleață  оклагија  sukuļaće (mn. sukuļeț) [akc. sukuļaće] (i. m.) — (izob.) <i>oklagijai> ◊ sukuļaće ĭe un parśel đi ļemn ńaćid șî susulat, ku kare sa înćinźe plamadu — <i>oklagija je komad glatkog valjkastog drveta, kojim se razvija testoi> ◊ sukuļaćiļi akuma sa kumpîră-n dugaĭe șî are mîńiĭe đ-amîndoă părț, da đemult a fuost supțîre ka kuada đi mătură — <i>oklagija se danas kupuje u prodavnici i ima rukohvate sa obe strane, a nekada je bila tanka kao drška od metlei> ♦ sin. toldău (Tanda) [Por.]   [Vidi]

2612  sul  sul  вратило  sul (mn. sulurĭ) (i. s.) — (tehn.) 1. <i>vratilo razbojai> ◊ sulurļi la razbuoĭ sa fak đi ļiemn ușuor șî tare, kum ĭe ćiĭu or palćinu — <i>vratila razboja prave su od lakog i čvrstog drveta, kao što su lipa ili javori> 2. <i>truba, rolnai> ◊ dupa ratu ku ńamțî, s-a lasat đi țasut, kă dugaĭașî a-nśeput să dukă sulurĭ đi pînḑă — <i>posle rata sa Nemcima, napuštalo se tkanje, jer su trgovci po prodavnicama počeli da donose rolne sa platnomi> 3. <i>oklagijai> ◊ plaśințîļi sa-nćing pi fund ku sulu đi ļiemn — <i>plačinte se razvlače na loparu, sa drvenom oklagijomi> [Por.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2957  sumĭarńik  sumernic  смеран  sumĭarńik (sumĭarńi) (mn. sumĭarńiś, sumĭarńiśe) [akc. sumĭarńik] (prid.) — <i>smeran, s merom, po merii> 1. (za ljude) a. (za narav) <i>smeran, odmeren, uljudan, vaspitan, negovani> ◊ famĭaĭe sumĭarńikă, muĭare kare lukră tuot la masură — <i>smerna ženska, žena koja sve radi s meromi> b. (za fizički izgled) <i>zgodan, vitaki> ◊ baĭat sumĭarńik nuĭe ńiś gras, ńiś uskat — <i>zgodan momak nije ni debeo, ni mršavi> ♦ sin. mustat 2. (za rad i proizvod rada) <i>fin, doteran, precizan; skladani> ◊ tuarśe sumĭarńik, tuortu ĭe supțîre șî ńaćid, fara nuоdurĭ — <i>prede fino, pređa joj je tanana, glatka i bez čvorovai> 3. (za moral i narav) <i>smeran, skroman, čestit, pošteni> ◊ așa muĭare sumĭarńikă nu gasășć în triĭ saće — <i>tako čestitu ženu nećeš naći u tri selai> [Por.]  [Vidi]

3944  sumĭat  sumet ?  подврнут  sumĭat (sumĭată) (mn. sumĭaț, sumĭaće) [akc. sumĭat] (prid.) — <i>podvrnut, zavrnuti> ◊ mĭarźe ku śuariśi sumĭaț, dakă a ĭeșît đen morśilarĭ — <i>ide sa zavrnutim nogavicama, iako je izašao iz blatai> [Por.] ∞ sumĭeta  [Vidi]

3942  sumĭeta  sumete  завртати  sumĭeta (ĭuo sumĭet, ĭel sumĭată) [akc. sumĭeta] (gl. p. ref.) — (ret.) <i>zavrtati, podvrtati; podvezati; zavezati, uvezati; sukatii> ◊ ĭuo o să stau, să sumĭet śuariśi pi đe la vaļe, să nu ma im kînd trĭek pin morśilarĭ — <i>ja ću zastati da zavrnem nogavice, da se ne ukaljam kad prođem kroz blatoi> ◊ ažutăĭ la kopil să sumĭată urḑala la opinś, să nu sa tragă dupa ĭel — <i>pomogni detetu da zaveže oputu na opanku, da se ne vuče za njimi> ◊ mĭ-a-nbunat kă vińe sî mĭ-ažuće să sumĭetăm spiśiļi la fuńe đe grîu đe ļegat snuopi — <i>obećao je da će doći da mi pomogne da sučemo klasje, da pravimo gužvu za vezivanje snopovai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4756  suna  suna  јечати  suna (ĭuo sun, ĭel sună) [akc. suna] (gl. p.) — <i>ječati, odzvanjatii> ◊ kîntă bandașî la nuntă, sună tuota vaļa — <i>sviraju trubači na svadbi, ječi cela dolinai> ◊ sa-ngînă klopîțîļi la stînă, sună śuośiļi da miĭe ińima žuakă đi drag — <i>odzvanjaju zvona na stadima, ječe brda a meni srce igra od radostii> ♦ up. rasună [Por.]  [Vidi]

4684  suoț  soț  муж  suoț (mn. suoț) [akc. suoț] (i. m.) — 1. <i>muž, bračni drugi> ◊ a trait bun ku suoțu iĭ đintîń — <iivela je dobro sa svojim prvim mužemi> 2. <i>parnjak, drugi> ◊ daskulu ń-a-nparțît, șî miĭe đi suoț în klupă kađe Truță — <i>učitelj nas je podelio, i meni za parnjaka u klupi pade Petari> ♦ sin. parĭake [Por.]  [Vidi]

4697  suok  soc  зова  suok (mn. suoś) [akc. suok] (i. m.) — <i>zova (Sambucus nigra, S. racemosa)i> ◊ đin suok sa faśe suok tare dulśe — <i>od zove se pravi jako sladak soki> ◊ krĭanga đi suok are moduvă muaļe kare sa skuaće ļesńe, șî đ-aĭa kopiĭi fak đin suok mulće žukariĭ : fluir, priskopală, țîșńituare — <i>grana zove ima meku srž koja se lako vadi, pa zato deca od zove prave razne igračke: frulice, pucaljke, štrcaljkei> [Por.]  [Vidi]

4843  suokru  socru  таст  suokru (mn. suokri) [akc. suokru] (i. m.) — (srod.) <i>tast, svekari> ◊ la rumiîń tot o vorbă đi ńam ĭe șî đi tata guovi, șî đi tata mlîdožăńi: suokru — <i>kod Vlaha je isti srodnički naziv i za mladinog i za mladoženjinog oca: sokrui> ◊ dakă traĭesk la un luok, nuora iĭ ḑîśe la suokrî-su: taĭkă — <i>ako žive u zajednici, snajka se obraća svekru sa ’tajka’i> [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

6275  suomină  sabină  сомина  suomi [akc. suomină] (i. ž.) — (bot.) <i>somina (Juniperus sabina)i> ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușkă — <i>somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puškei> [Por.]   [Vidi]

4618  suoră  soră  сестра  suoră (mn. suruorĭ) [akc. suoră] (i. ž.) — (srod.) <i>sestrai> ◊ suoră bună — <i>rođena sestrai> ◊ suoră vitrîgă, suoră numa đi pi tată, or numa đi pi mumă — <i>polusestra, sestra samo po ocu, ili samo po majcii> ◊ suora mikă — <i>mlađa sestrai> ◊ suora mare — <i>starija sestrai> ◊ suoră đi sufļit — <i>posestrimai> ◊ suoră đi pi lapće, fată đi sama ku mińe kare a supt la muma đampreuna ku mińe, kă mumî-sa n-avut lapće, or a murit la nașćire — <i>sestra po mleku, devojčica vršnjakinja koju je dojila moja majka naporedo sa mnom, jer njena majka nije imala mleka, ili je umrla na porođajui> [Por.] ♦ (demin.) soruri (Slatina) [Crn.] ∞ ńam  [Vidi]

4158  suorb  sorb  брекиња  suorb (mn. suorbĭ) [akc. suorb] (i. m.) — (bot.) <i>brekinja (Sorbus aria)i> ◊ kînd taĭ suorbu, đin ĭel mĭarźe ḑama ruoșîĭe ka sînźiļi — <i>kad presečeš brekinju, iz nje curi tečnost crvena kao krvi> ◊ (mitol.) đin suorb țîgańi a fakut kuńe, ku kare ĭemreĭi a prins pi dumńeḑîu pi kruśe — <i>od brekinje su Cigani napravili klinove kojima su Jevreji prikovali boga za krsti> ◊ (mitol.) đin suorb a fakut sîn-Źuorḑu suļiță ku kare a-npuns ala ś-a vrut să îngită fata lu vrun împarat — <i>od brekinje je sveti Đorđe napravio koplje kojim je probo aždaju koja je htela da proguta kćer nekog carai> [Por.] ♦ dij. var. sorb (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

4760  supara  supăra  љутити  supara (ĭuo ma supăr, ĭel sa supără) [akc. supara] (gl. p. ref.) — (zast.) (folk.) <i>ljutiti, naljutitii> ◊ mult ĭe bun uom, ama ĭuta sa supără — <i>mnogo je dobar čovek, ali se brzo ljutii> ◊ no-l supara atîta, are rău narau kînd sa mîńiĭe — <i>ne ljuti ga toliko, ima lošu narav kad se naljutii> ♦ sin. mîńiĭa [Por.]  [Vidi]

3941  supțîĭat  subţiat  истањен  supțîĭat (supțîĭată) (mn. supțîĭaț, supțîĭaće) [akc. supțîĭat] (prid.) — <i>istanjen, izoštren; razređeni> ◊ șîna la ruată đin urmă ĭe supțîĭată, numa śe nu pikă — <iina na zadnjem točku je istanjena, samo što spadnei> ◊ a pus apă-n lapće șî atîta la supțîĭat đi nuĭe đi mînkare — <i>sipala vodu u mleko i toliko ga razredila da nije za jeloi> [Por.] ∞ supțîre  [Vidi]

3937  supțîre  subţire  танак  supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. supțîre] (prid.) — 1. (o materiji) a. <i>tanaki> ◊ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — <i>tanko platno krpi se tankim koncemi> ◊ tuort supțîre — <i>tanko predivoi> ◊ ak supțîre — <i>tanka igla i>b. <i>vitaki> ◊ baĭatu ĭe supțîre la stat — <i>momak je vitak u stasui> c. <i>oštar, šiljati> ◊ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — <i>venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih i>2. (o zvuku) <i>visok, tanak; piskutavi> ◊ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — <i>devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažui> 3. (o tečnosti) a. <i>redaki> ◊ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — <i>retka čorba, gola voda bez komada mesai> ◊ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — <i>letnje ovčje mleko je ređe od jesenjegi> b. <i>mek, slabi> ◊ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — <i>na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekaoi> ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭel — <i>tanano, tanušnoi> ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.]  [Vidi]

3939  supțîrik  subţirel  танушан  supțîrik (supțîri) (mn. supțîriś, supțîriśe) [akc. supțîrik] (prid.) — (demin.) <i>tanušan, tanani> ◊ s-auđe o pîsarikă, ćićirikîĭe supțîrik, ka kînd ĭe puĭ ś-a kaḑut đin kuĭb — <i>čuje se ptičica, tanušno cvrkuće, kao da je ptiče što je ispalo iz gnezdai> ◊ fată mikă, supțîrika — <i>cura mala, tananai> ◊ supțîrik ka părușălu — <i>tanan kao dlačicai> ♦ var. supțîrĭel [Por.] ∞ supțîre  [Vidi]

5749  supt  subt  испод  supt2 [akc. supt] (predl.) — <i>ispod; podi> ◊ l-a gasît bat muort supt puod — <i>našli su ga mrtvog pijanog ispod mostai> ◊ rușîńe ĭe sî sa uĭće la fĭaće supt suknă — <i>ružno je da se gleda dvojčicama pod suknjui> ♦ supr. pi [Por.]  [Vidi]

4899  supuńe  supune  подметнути  supuńe (ĭuo supuń, ĭel supuńe) [akc. supuńe] (gl. p. ref.) — <i>podmetnuti, postaviti ispodi> ◊ pănă nu sa supuńe șăļiļi, nu sa puaće gaći lukru — <i>dok se ne podmetnu leđa, ne može da se završi posaoi> ◊ unđe ĭel supuńe kapu, mulț nu supun bîtu — <i>gde on podmeće glavi, mnogi ne podmeću štapi> ♦ / < supt +puńe [Por.] ∞ supus  [Vidi]

4900  supus  supus  подметнут  supus (supusă) (mn. supuș, supusă) [akc. supus] (prid.) — 1. (o položaju u prostoru) <i>podmetnut, stavljen ispodi> ◊ a supus ńișći podvaļe supt kada ku varḑă, ș-a rîđikato kîta đi la pomînt, să nu putraḑaskă — <i>stavio je podvale pod kacu s kupusom, i odigo je malo od zemlje, da ne istrunei> 2. (o položaju u društvu) <i>potčinjen, porobljeni> ◊ kînd Sîrbiĭa a fuost supusă la bugarĭ, mulț n-a putut să-ĭ sufere, ș-a fuźit în duos — <i>kad je Srbija bila porobljena od Bugara, mnogi nisu mogli da ih trpe, pa su se odmetnuli u šumui> [Por.]  [Vidi]

5049  sur  sur  сив  sur (sură) (mn. surĭ, sure) (prid.) — (color) <i>sivi> ◊ sur sa kapîtă kînd sa mĭastîkă alb ku ńegru — <i>sivo se dobija kad se pomešaju belo i crnoi> ♦ sin. sain [Por.]  [Vidi]

6295  surdomaș  surdomaș [Ban.][Olt.]  срдомаси  surdomaș (mn. =) [akc. surdomaș] (i. m.) — (helm.) <i>srdomaš, brašneni crv (Tenebrio molitor)i> ◊ (med.) surdomaș a fuost buală la kopiĭ kare s-a vaĭtat kă-ĭ duare kapu în parća frunțî — <i>srdomaš je bila bolest kod dece koja su se žalila na bolove u čeonom delu glavei> ◊ vrîžîtuoriļi a ļikuit pĭ-aĭ bolnavĭ đi surdomaș ku đeskînćiśe șî ku nîparitu ku ńiskaĭ ĭerbĭ, dupa śe l-al bolnau pi nas a ĭešît vĭermĭ ka aăĭa đin fańină — <i>vračare su bolesne od srdomaša lečile bajanjem i parenjem pomoću nekih trava, posle čega su bolesniku na nos izlazili crvi slični crvima iz brašnai> ♦ sin. moļiaće [Por.]  [Vidi]

4516  Surduļeșći  Surdulești  Сурдуловић  Surduļeșći [akc. Surduļeșći] (i. zb.) — (antr.) <i>Surdulović, vlaško prezimei> ◊ Surduļeșći ĭe poļikră ńamuluĭ lu kare vrun stramoș a fuost surd multă vrĭame — <i>Surdulović je nadimak porodice čiji je predak bio gluv duže vremei> ◊ poļikră Surduļeșći are un ńam mare în Țîrnaĭka — <i>prezime Surdulović ima jedna velika familija u Crnajcii> [Por.] ∞ surd  [Vidi]

4513  surḑî  surzi  оглувети  surḑî (ĭuo surḑăsk, ĭel surḑașće) [akc. surḑî] (gl. p. ref.) — (med.) <i>ogluveti, izgubiti sluhi> ◊ a surḑît đintr-odată, vrîžîtuarĭa a katat în buobe, șî ĭ-a spus kî ĭ-a fakut o famĭaĭe ku al rău — <i>ogluveo je iznenada, vračara je gledala u zrna, i rekla mu da je neka osoba bacila čini na njegai> ◊ surḑașć, kît đi tare kîntă bandașî akuma pi la nunț — <i>ogluviš, koliko jako sviraju trubači sada na svadbamai> ♦ up. surdomut [Por.] ∞ surd  [Vidi]

2757  surupat  surpat  сурван  surupat (surupată) (mn. surupaț, surupaće) [akc. surupat] (prid.) — (geog.) <i>survan, oburvan; urušeni> ◊ vĭeḑ pomînto-la surupat îna drum: pi tuoț iĭ smiiașće, da ńima nu-l mută — <i>vidiš ono zemljište i><i><i>oburvano i> na putu: svima smeta, a niko ga ne sklanjai> [Por.] ∞ surupa  [Vidi]

2613  sus  sus  горе  sus (pril.) — <i>gore; iznadi> ◊ stîaļiļi sînt sus, pi śierĭ — <i>zvezde su gore, na nebui> ◊ đi sus — <i>gornji, odozgore, koji je iznad, sa gornje stranei> ◊ zbuara pi sus — <i>leti iznad tla, na visini; visokoi> ◊ (fig.) mĭarźe pi sus — <i>ide ne gledajući nikog; ide dignuta nosai> ♦ supr. źuos Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3799  suspina  suspina  уздисати  suspina (ĭuo suspin, ĭel suspi) [akc. suspina] (gl.) — (pish.) <i>uzdisati, jecatii> ◊ uomu suspină kînd iĭ greu, kînd ăl prinđe vrun žăļ pintru kare iĭ sa plînźe — <i>čovek uzdiše kad mu je teško, kad ga uhvati neka tuga zbog koje mu se plačei> ♦ sin. șușńi, ofta [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6058  sută  sută  сто  sută (mn. suće) [akc. sută](br.) — (br.) <i>sto, stotinui> ◊ pista o sută đi stăpîń s-adunat în sat să șća-n drum la partizań, să nu li ĭa moșîĭ-ļi đi vrun kolkoz — <i>preko stotinu domaćina okupilo se u selu da stane na put komunistima, da im ne uzmu imanje za neki kolhozi> ◊ sa krĭađe kă đemult a fuost măĭ multă lume kare a trait pista o sută đi ań — <i>veruje se da je nekad bilo više ljudi koji su živeli preko sto godinai> ♦ var. o sută [Por.]   [Vidi]

4525  sutuļiĭe  povârniș  провалија  sutuļiĭe (mn. sutuļiĭ) [akc. sutuļiĭe] (i. ž.) — (geog.) <i>provalija, ambisi> ◊ sutuļiĭe ĭe surupină mare șî adînkă — <i>provalija je velika i duboka urvinai> ♦ sin. surupi [Por.]  [Vidi]

2543  șaĭsprîaśe  șaisprezece  шеснаест  șaĭsprîaśe [akc. șaĭsprîaśe] (br.) — <i>šesnaesti> ◊ śinspriaśe șî unu sînt șaĭsprîaśe — <i>petnaest i jedan su šesnaesti> ◊ nuĭe înga đi măritat, are numa șaĭsprîaśe ańi — <i>još nije zha udaju, ima samo šesnaest godinai> ◊ șaĭsprîaśe uorĭ — <i>šesnaest puti> [Por.] ∞ șasă  [Vidi]

2589  șaĭsprîaśiļa  șaisprecelea  шеснаести  șaĭsprîaśiļa [akc. șaĭsprîaśiļa] (br.) — <i>šesnaestii> ◊ trĭeku ș-a șaĭsprîaśiļa ḑî la lukru, da đi plata înga nu vorbĭașće ńima — <i>prođe i šesnaesti dan na poslu, a o plati još niko ne govorii> [Por.] ∞ șasă   [Vidi]

2549  șapćeḑăś  șaptezeci  седамдесет  șapćeḑăś [akc. șapćeḑăś] (br.) — <i>sedamdeseti> ◊ șapćeḑăś đi uorĭ — <i>sedamdeset putai> ◊ șapćeḑăś đi kiļe — <i>sedamdeset kilai> ◊ muoșu are pista șapćeḑăś đi ań — <iiča ima preko sedamdeset godinai> [Por.] ∞ șapće  [Vidi]

2550  șapćeḑăśiļa  șaptezecilea  седамдесети  șapćeḑăśiļa [akc. șapćeḑăśiļa] (br.) — <i>sedamdesetii> ◊ tuma a șapćeḑăśiļa ḑî la slubaḑît đi la-nkisuare — <i>tek su ga sedamdesetog dana pustili iz zatvorai> [Por.] ∞ șapće   [Vidi]

2547  șapćesprîaśiļa  șaptesprecelea  седамнаести  șapćesprîaśiļa [akc. șapćesprîaśiļa] (br.) — <i>sedamnaestii> ◊ m-am dus amînat, ș-am fuost tuma șapćesprîaśiļa la rînd — <i>otišao sam kasno, i bio sam tek sedamnaesti na redui> ◊ a șapćesprîaśiļa ḑî — <i>sedamnaestog danai> [Por.] ∞ șapće   [Vidi]

2548  șapćime  șeptime  седмина  șapćime (mn. șapći) [akc. șapćime] (i. ž.) — <i>sedminai> ◊ avut tata kopiĭ mulț, șî kînd ń-a-nparțît, miĭe mĭ-a kaḑut abĭa o șapćime đi moșîĭe — <i>imao je otac mnogo dece, i kad nas je odelio, meni je zapala jedva sedmina imanjai> [Por.] ∞ șapće   [Vidi]

4273  Șașka  Șașca  Шашка  Șașka [akc. Șașka] (i. ž.) — (hidr.) <i>Šaška, reka u opštini Majdanpeki> ◊ Șașka ĭe rîu kare izvorĭaḑă supt Kraku Markuluĭ la Măĭdan, trĭaśe pin Bļizńe șî Arnaglaua, șî la Kulă sa-npreună ku Țîrnaĭka, đi unđe înśape Rîu porĭeśi — <i>Šaška je reka koja izvire ispod Markovog Kraka kod Majdanpeka, prolazi kroz Bliznu i Rudnu Glavu, i kod Miloševe Kule se sastaje sa Crnajkom, odakle počinje Porečka rekai> ◊ Șașka kure la vaļe — <i>Šaška teče ka istokui> ♦ (demin.) Șașkuța [Por.]  [Vidi]

3040  șărpariĭe  șerpărie  змијарник  șărpariĭe (mn. șărpariĭ) [akc. șărpariĭe] (i. ž.) — (zool.) <i>zmijarnik, zmijsko legloi> ◊ șărpariĭa ĭe luok unđe sa kuĭbĭaḑă șî traĭesk nopîrś mulće — <i>zmijarnik je mesto gde se gnezdi i živi mnogo zmijai> ♦ sin. (ret.) noprkarĭ [Por.] ∞ șîarpe  [Vidi]

4254  șćetui  ștetui  штетити  șćetui (ĭuo șćetuĭ, ĭel șćetuĭe) [akc. șćetui] (gl. p. ref.) — <i>štetiti, oštetitii> ◊ păkurarĭu mult l-a șćetuit, ama ĭel nu l-a batut, numa ĭ-a dat drumu fara sîmbriĭe — <i>čobanin ga je mnogo oštetio, ali ga on nije tukao, nego ga je oterao bez platei> ◊ kum vrodată lakusta đi la Kraĭna a șćetuit padurĭa în Porĭeśa, șî astîḑ sa puvestîașće —<i> kako su nekada skakavci iz Krajine štetili šumu u Poreču, i danas se pričai> [Por.] ∞ șćetă  [Vidi]

3163  șćiră  știr  неплодна  șći (mn. șćirĭe) [akc. șćiră] (prid.) (samo u ž.r.) — (o rađanju) <i>neplodna, sterilnai> ◊ șćiră ĭe śeva muĭerĭesk śe nu fată: muĭerĭa, vaka, skruafa au uaĭa — <i>neplodna je neka ženka koja ne rađa: žena, krava, krmača ili ovcai> ◊ uaĭe șćiră — <i>jalovica, neplodna ovcai> ♦ sin. stărp, starpă ♦ up. șćir [Por.] ♦ dij. var. șćii (Ševica) [Zvizd]  [Vidi]

2072  șćuoĭ  scioi  ћук  șćuoĭ (mn. șćuĭ) [akc. șćuoĭ] (i. m.) — (ret.) (ornit.) <i>ćuk, noćna pticai> (Athene noctua) ◊ șćuoĭu ku ćușu ĭe tuot o pasîrĭe — <i>„šćoj” i „ćuš” je jedna vrsta ptoce (ćuk)i> ♦ sin. ćuș [Por.] ∞ ćuș1  [Vidi]

4222  șîfîr  vărsătură  сипар  șîfîr (mn. șîfîrî) [akc. șîfîr] (i. m.) — (geog.) <i>sipari> ◊ șîfîr ĭe vîrsatura đi pĭatră maruntă pi pođină supt vro kîrșe, or la luok tîvaļiș — <i>sipar je rasuto sitno kamenje na padini ispod neke stene, ili na nagnutom terenui> ◊ vaka aluńikat pi șîfîr pănă la fundu ogașuluĭ, ama nu s-a fîrîmat — <i>krava se klizala niz sipar sve do dna potoka, ali se nije povredilai> ♦ sin. vîrsatură [Por.]  [Vidi]

4305  șkolai  școlari  школовати  șkolai (ĭuo șkuălîĭ, ĭel șkualîĭe) [akc. șkolai] (gl. p. ref.) — <i>školovati nekoga ili sebe, obučavati, učitii> ◊ parințî n-a șkolaito k-a fuost fată, da ĭaļe rar kînd s-a dat la șkuală — <i>roditelji je nisu školovali jer je bila devojčica, a one su se retko kad slale u školui> ◊ traĭu ĭe măĭ mare șkuala uomuluĭ — <iivot je najveća čovekova školai> [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4304  șkolait  școlit  школован  șkolait (șkolai) (mn. șkolaiț, șkolaiće) [akc. șkolait] (prid.) — <i>školovan, učen, obrazovani> ◊ a veńit un uom đin đeparće, ńikunoskut, ama sa vĭađe pi vuorbă kî ĭe șkolait — <i>došao je jedan čovek izdaleka, nepoznat ali se vidi po govoru da je školovani> ♦ sin. învațat [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4302  șkolarĭ  școlar  ученик  șkolarĭ (mn. șkolarĭ) [akc. șkolarĭ] (i. m.) — <i>učenik, školaraci> ◊ șkolarĭ ĭe kopil kare mĭarźe la șkuală — <i>učenik je dete koje ide u školui> [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4306  șkolarĭașće  școlărește  школски  șkolarĭașće [akc. șkolarĭașće] (pril.) —<i> školski, zanatskii> ◊ rar skriĭe, ș-aĭa kînd skriĭe, șkriĭe șkolarĭașće, ka kînd înga sa uĭta daskîlu la ĭel kum skriĭe — <i>retko piše, i to kad piše, piše školski, kao da ga učitelj još uvek gleda kako pišei> ♦ var. șkolariuluĭ, șkolarĭesk [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

3466  șkroflă  scrofulă  скрофула  șkroflă (mn. șkrofļe) [akc. șkroflă] (i. ž.) — (med.) (zast.) <i>skrofula, guka, tvrda izraslina na vratui> ◊ șkroflă a fuost gîlkă tare kare s-a fakaut la uom la gît, or dupa kap — <i>skrofula je bila tvrda guka koja se javljala kod čoveka na guši ili za vratomi> ◊ a spus aĭ batrîń kî șkrofla la gît nu sa taĭe, kî đin aĭa sînźiļi sa strîkă șî uomu muare — <i>stari su govorili da se skrofule na vratu ne seku, jer se od toga krv pokvari i čovek umrei> [Por.]  [Vidi]

4301  șkuală  școală  школа  șkuală (mn. șkuoļ) [akc. șkuală] (i. ž.) — <i>školai> ◊ mulće rumînś đemult n-a mĭers la șkuală — <i>mnoge Vlajne nekada nisu išle u školui> ◊ mama a mĭers la șkuala mare triĭ ḑĭļe în stamînă — <i>baba je išla u više razrede osnovne škole tri dana u nedeljii> ◊ đemult parințî n-a dat kopiĭi la șkuală să aĭbă kare să ļi pazîaskă vićiļi — <i>nekada roditelji nisu davali decu u školu da bi imali nekog da im čuva stokui> ◊ s-a spus: kare nu gaćiașće șkuala, ramîńe kĭuor la uokĭ — <i>govorilo se: ko ne završi školu, ostaje slep kod očijui> [Por.]  [Vidi]

4025  șļau  șleau  друм  șļau (mn. șļaurĭ) [akc. șļau] (i. s.) — <i>drum, put; glavni puti> ◊ s-a rupt tuot pin padure đasă, pănă n-a ĭeșît la șļau — <i>sav se odrao kroz gustu šumu, dok nije izašao na puti> ◊ pi vaļa Șășki trĭaśe șļau đi la Măĭdan kîtra Ărnaglaua — <i>dolinom Šaške prolazi put iz Majdanpeka za Rudnu Glavui> ◊ mut sa mĭarźe pe drum đe kar pista Kraku Vuĭeńi, pănă nu sa kubuare la șļau — <i>dugo se ide kolskim putem preko Vujanove kose dok se ne siđe na glavni puti> (Topolnica) ♦ sin. drum [Por.]   [Vidi]

72  Șovarna  șovârna  Шоварна  Șovarna [akc. Șovarna] (i. ž.) — (top.) (hidr.) <i>Šovarna, potok na međi Crnajke i Tande u Gornjem Poreču, desna pritoka Crnajke; nađeni tragovi rudarstva iz prve polovine XViii vekai> ◊ la Șovarna a fuost ńiskaĭ rudńiśe đi bătrîńață — <i>na Šovarni su u davnini bili neki stari rudnicii> [Por.]   [Vidi]

4300  șovîrnuog  șovârnog  богаљ  șovîrnuog (șovîrnuagă) (mn. șovîrnuoź, șovîrnuaźe) [akc. șovîrnuog] (prid.) — <i>bogalji> ◊ s-a žukat ku buamba ś-a ramas dupa rat, buamba a pokńit, ĭ-a rupt piśuoru șî ĭel pănă la muarće a fuost șovîrnuog — <i>igrao se bombom koja je ostala iza rata, bomba je pukla, pokidala mu je nogu i on je sve do smrti bio bogalji> ♦ var. șovîrnog ♦ sin. șkĭuop, oluog [Por.]   [Vidi]

3322  șuop  nătang ?  глуп  șuop (șuapă) (mn. șuopĭ, șuape) [akc. șuop] (prid.) — (o razumu) <i>glup, priglup; tup, koji teško shvata; tvrdoglav; šašavi> ◊ sa faśe șuop, sî ginđaskă lumĭa kî n-a șćut śe faśe — <i>pravi se glup, da misle ljudi da nije znao šta radii> (Rudna Glava) ◊ nu ći faśa șuop, kă će șćiu bińe — <i>ne pravi se glup, jer te dobro znami> ◊ o muĭare șuapă, đe o sută đi uorĭ să-ĭ spuń, nu măĭ ĭa la kap — <i>glupa žena, sto puta da joj kažeš, neće shvatitii> (Crnajka) ◊ șuop ĭe uom tare đe kap kare n-askultă đe ńima — <i>„šop” je tvrdoglav čovek koji ne sluša nikogai> (Tanda) [Por.] ◊ șuop ĭe uom tare đe kap — <i>„šop” je tvrdoglav čoveki> (Krivelj) ◊ șuop ĭe uom pruost la kap — <i>„šop” je priglup čoveki> (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. șop ◊ șop la noĭ pe sîrbĭeșťe ar fi „șașăv” — <i>„šop” bi kod nas na srpskom značilo „šašav”i> (Radujevac) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4026  șușa  drum  пут  șușa (mn. șușele) [akc. șușa] (i. ž.) — <i>puti> ◊ pănă la oraș să merğ tot pe șușa, să nu daĭ de drept pe potekă — <i>do varoši da ideš samo putem, nemoj da ideš prečicomi> ♦ sin. drum, kaļedrum  [Vidi]

4426  șușńi  șușni  уздисати  șușńi (ĭuo șușńesk, ĭel șușńașće) [akc. șușńi] (gl.) — <i>uzdisatii> ◊ uomu șușńașće kînd ĭe ustańit, or kînd ăl nîkažîașće vrun nakaz grĭeu — <i>čovek uzdiše kad je umoran, ili kad ga muči neki težak problemi> ♦ sin. suspina [Por.]   [Vidi]

3581  śață  ceaţă  магла  śață (mn. śețurĭ) [akc. śață] (i. ž.) — <i>maglai> ◊ śața sa faśe kînd aburĭaḑă apa đen pomînt uđiluos — <i>magla se stvara kad voda isparava iz vlažne zemljei> [GPek] ♦ dij. var. śĭață ◊ atîta s-a mîńiĭat đi ĭ-a kaḑut śĭața pi uokĭ — <i>toliko se naljutio, da mu je magla pala na očii> ◊ fînka śața merĭeu sa rađikă, đi lumĭe kare mĭerg mirekuț kînd trăbe sî grabĭaskă, sa ḑîśe kî sa trag ka śața — <i>pošto se magla sporo diže, za ljude koji idu polako kada treba da žure, kaže se da se vuku kao maglai> (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

3066  śangă  ceanga  бољка чанга  śangă (mn. śange) [akc. śangă] (i. ž.) — (med.)(zast.) <i>boljka čangai> ◊ śe buală a fuost śanga, astăḑ gata ńima nu șćiĭe — <i>koja je boljka bila čanga, danas gotovo niko ne znai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5067  śapa śuarilor  ceapa-ciorii  врањи лук  śapa śuarilor [akc. śapa śuarilor] (sint.) — (bot.) <i>vranji luk, ptičje mleko (Ornithogalum umbellatum)i> ◊ śapa śuarilor ĭe fluare đi primovară kare krĭașće pi ļivĭeḑ, are buată șî fuoĭ ka śapa đin građină — <i>vranji luk je prolećno cveće koje raste po livadama, ima glavicu i perje kao baštenski crni luki> ◊ aĭ batrîń a spumîntat kopiĭi să nu manînśe śapa śuarilor kă ļi sa faśe ļimba buată — <i>stari su plašili decu da ne jedu vranji luk jer će im se udebljati jeziki> ♦ dij. var. śapa śori (Tanda) ◊ śapa śori dă odată ku ĭarba — <i>vranji luk niče u isto vreme kad i travai> [Por.] ∞ śapă  [Vidi]

5066  śapă  ceapă  црни лук  śapă (mn. śeape) [akc. śapă] (i. ž.) — (bot.) <i>crni luk (<i>Allium cepai>)i> ◊ śapa ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare uomu o sađașće în građină, kî fara ĭa nuĭe ńiś o mînkare — <i>crni luk je vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, jer bez njega nema ni jednog jelai> ◊ śapa are kîpațînă, kare krĭașće-n pomînt, șî fuoĭ kare krĭesk đin pomînt în sus — <i>crni luk ima glavicu, koja raste u zemlji, i perje koje raste iz zenlje u visi> ◊ đin śapă sa făse pîržîtură ku kare sa gaćașće ļegumĭa — <i>od crnog luka se pravi zaprška, kojom se gotovi jeloi> [Por.]  [Vidi]

3258  śapsă  ceapsă  чепац  śapsă (mn. śepsurĭ) [akc. śapsă] (i. ž.) — (izob.) <i>čepac, vrsta starinske ženske kapei> ◊ śapsa a fuost o kaśuļiță lunguĭată șî îngustă ku un kuorn înainće, kare a purtato muĭeriļi vrodată pi kap, prinsă ku kuopśe đi pļećirĭ — <i>čepac je bila uska i duguljasta kapica sa jednim rogom napred, koju su žene nekada nosile na glavi, prikačenu kopčama za pletenicei> ◊ śapsa a fuost înpistrită ku braḑ — <i>čepac je bio ukrašen vezomi> ◊ înga sa țîn minće povĭeșćiļi kum žîndari sîrbĭeșć a vurait muĭeriļi kare a dus śapsă, șî pi kare a prins ku ĭa-n kap, a tunso ka pi uaĭe, șî ĭa s-a pĭerdut đin puortu nuostru — <i>još se pamte priče kako su srpski žandari jurili žene koje su nosile čepac, i koju su hvatali sa njime na glavi, strizali bi je kao ovcu, i on se izgubio iz naše nošnjei> ♦ var. śĭapsă, śapță ♦ up. pļećir [Por.]  [Vidi]

4100  śară  ceară  восак  śară [akc. śară] (i. ž.) — <i>vosaki> ◊ śara sa faśe đin fagurĭ đi mńarĭe — <i>vosak se pravi od pčelinjih saćai> ◊ đin śară măĭ mult sa fak lumanărĭ — <i>od voska se najviše izrađuju svećei> [Por.]   [Vidi]

3483  śarkîn  cearcăn  корона  śarkîn (mn. śarkîńe) [akc. śarkîn] (i. s.) — <i>korona, aureola, svetlosni krug oko Sunca ili Mesecai> ◊ śarkînuĭe śerk kare sa faśe pi śerĭ pi lînga Suare, or pi lînga Lună — <i>korona je krug koji se stvara na nebu oko Sunca ili Mesecai> ◊ śarkînu sa faśe șî kînd ĭe sańin, da șî kînd ĭe nuverĭală, măĭ đes sa vĭađe kînd Suariļi strabaće pin nuvirĭ — <i>korona se javlja i kad je vedro, i kad je oblačno, najčešće se vidi kad Sunce probija kroz oblakei> ♦ var. śarkă ◊ śarka ĭe aratare la sîaśită — <i>korona predskazuje sušui> (Tanda) [Por.] ◊ kînd sa faśe śarkînu sa vremuĭe vrĭamĭa — <i>kad se javlja korona menja se vremei> (Jasikovo) [GPek] ∞ śerk  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4  śas  ceas  сат, час  śas (mn. śasurĭ) (i. m.) — 1. <i>čas, vremenska jedinica od šezdeset minutai> ◊ đimult lumĭa n-avut śasurĭ, s-a purtat dupa Suare — <i>nekad ljudi nisu imali satove, upravljali se prema Suncui> ◊ a fuost đeparće, ń-a trăbuit un śas șî măĭ tare — <i>bilo je daleko, trebalo nam je sat i nešto jačei> ◊ un śas șî žumataće — <i>sat ipoi> 2. <i>sat, naprava za merenje vremenai> ◊ śasol đi la mînă — <i>ručni sati> ◊ śasol muĭerĭesk — <i>ženski sati> ◊ śasol đin parĭaće — <i>zidni sati> ♦ var. (augm.) śastuorńik [akc. śastuoik] ◊ đi kînd ńi s-a strîkat pîrdańiku đi śastuorńik, parke sînćem pĭerduț, kă ń-am învațat ku ĭel pi parĭaće — <i>od kada nam se pokvario prokleti sat, kao da smo izgubljeni, jer smo se navikli sa njim na zidui> 3. vreme, doba ◊ śasol rău — <i>zao časi> ◊ śasu muorțî — <i>smrtni časi> 3. (zast.) <i>pozdravna fraza na rastankui> ◊ ramîń ku śasol bun — <i>ostaj mi u dobri časi> [Por.] ♦ dij. var. čas [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3582  śețuos  ceţos  магловит  śețuos (śețuosă) (mn. śețuoș, śețuasă) [akc. śețuos] (prid.) — <i>maglovit, zamagljeni> ◊ śața ku ḑîļiļi nu sa rađikă đe pe vaļe, așa vrĭame śețuasă n-a fuost đemult — <i>magla se danima ne diže iz doline, takvo maglovito vreme nije bilo odavnoi> [Por.] ∞ śață  [Vidi]

2484  śeći  citi  читати  śeći (ĭuo śećiesk, ĭel śećiașće) [akc. śeći] (gl. p.) — <iitatii> ◊ mis kĭuară la uokĭ, nu șću ńiś să skriu, ńiś sî śećiesk — <i>slepa sam kod očiju, ne znam ni da pišem, ni da čitami> ◊ am învațat să śećiesk la șkuală, pi sîrbĭașće: mulț ań am śećit, ama n-am înțaļies gata ńimika, kî sîrbĭașće ń-a fuost ļimbă strină — <i>naučio sam da čitam u školi, na srpskom: dosta godina sam čitala, ali nisam razumela gotovo ništa, jer nam je srpski bio strani jeziki> ◊ nu puaće s-o mintă, k-ăl śećiașće ka pi karće — <i>ne može da je laže, jer ga čita kao knjigui> ♦ var. inov. ćitui, ćii [Por.]   [Vidi]

2485  śećit  citi  прочитан  śećit (śeći) (mn. śećiț, śećiće) [akc. śećit] (prid.) — <i>pročitani> ◊ aļiaźe kărțîļi kare-s śećiće, șî mută-ļi în lăturĭ — <i>izdvoji pročitane knjige, i skloni ih u stranui> [Por.] ∞ śeći  [Vidi]

5700  śećituorĭ  cititor  читалац  śećituorĭ (śećituarĭe) (mn.) [akc. śećituorĭ] (prid.) — (ret.) <iitalaci> ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a fuost śećituorĭ, kă n-a șćut să śećaskă — <i>stari Vlasi nisu bili čitaoci jer nisu znali da čitajui> ◊ vorbarĭu nuostru are mulț śećituorĭ: pista doa miļiuańe șî žumataće, arată numîratuorĭu — <i>naš rečnik ima mnogo čitalaca: preko dva i po miliona, pokazuje brojači> [Por.] ∞ śeći  [Vidi]

3382  śerb  cerb  јелен  śerb (mn. śerbĭ) [akc. śerb] (i. m.) — (zool.) <i>jelen (Cervus elaphus)i> ◊ śerb ĭe žuavină sîrbaćikă ku kuarńe marĭ șî krengaraće — <i>jelen je divlja životinja sa velikim i razgranatim rogovimai> ◊ śerbu ĭe žuavină țapînă șî frumuasă, șî rumîńi đemult đes a dat nume pi ĭel la kopiĭi luor: Śerban — <i>jelen je jaka i lepa životinja, i Vlasi su nekada često davali njegovo ime svojoj deci: Šerban (=Jelenko)i> ◊ fameĭa śerbuluĭ sa kĭamă śută — <i>ženka jelena zove se košutai> [Por.]  [Vidi]

6268  śerĭ  cer  небо  śerĭ (mn. śerurĭ) (i. s.) — <i>neboi> ◊ śerĭu sańin ĭe vînît — <i>vedro nebo je plavoi> ◊ pi śerĭ zbuară păsîrļi șî mĭerg nuviri — <i>nebom lete ptice i plove oblacii> ◊ durîĭe-n śerĭ — <i>grmi na nebui> [Por.]   [Vidi]

4163  śerĭașă  cireașă  трешња (плод)  śerĭașă (mn. śerĭașă) [akc. śerĭașă] (i. ž.) — (bot.) <i>trešnja, plodi> ◊ ĭastă śerĭeș kare faśe śerĭașă roșîĭe, șî ĭastă śerĭeș kare dă śerĭașă albe — <i>ima trešnja koja daje crvene trešnje, i ima trešnja koja daje bele trešnjei> [Por.] ∞ śerĭeș  [Vidi]

4162  śerĭeș  cireș  трешња (дрво)  śerĭeș (mn. śerĭeș) [akc. śerĭeș] (i. m.) — (bot.) <i>trešnja, drvo (Prunus avium)i> ◊ śerĭeș ĭe puom kare faśe śerĭașă, puame ruoșîĭe șî dulś ka mńarĭa — <i>trešnja je voćka koja daje trešnje, plodove crvene i slatke ko medi> ◊ đin kuažă đi śerĭeș s-a fakut vapaĭț đi viđerat — <i>od trešnjine kore pravila luč za osvetljenjei> ♦ var. śereș, śeri ♦ up. śerĭașă [Por.]  [Vidi]

6269  śerĭu guri  cerul-gurii  непца  śerĭu guri [akc. śerĭu guri] (sint.) — (anat.) <i>nepcai> ◊ śerĭu guri ĭe uos întra ļimbă șî nas — <i>nepca su kost između usta i nosai> [Por.] ∞ śerĭ  [Vidi]

3481  śerk  cerc  обруч  śerk (mn. śerkurĭ) [akc. śerk] (i. s.) — 1. (tehn.) <i>obruči> ◊ tuot śerku ĭe fakut totîrlat — <i>svaki obruč je okruglog oblikai> ◊ un fĭeļ đi śerk ĭe șînă đi fĭer ku kare sa ļagă dauoźiļi la kadă — <i>jedna vrsta obruča je metalna šina kojom se vezuju doge na kacii> ◊ śerk avut șî ruata đi kar, l-a fakut kovaśi la fuaļe șî ĭ-a ḑîs șînă — <i>obruč je imao i kolski točak, izrađivali su ga kovači na mehovima, i zvali ga šinai> 2. (geom.) <i>krugi> ◊ kînd trăbe sî să fakă fund, măĭ întîń skrižăĭ pi blană un śerk, pă pi urmă sa taĭe ku firizu — <i>kad treba da se napravi lopar, najpre se na dasci nacrta krug, pa se onda izreže testeromi> [Por.]  [Vidi]

3484  śerka  încerka  покушати  śerka (ĭuo śerk, ĭel śarkă) [akc. śerka] (gl.) — <i>pokušati, probatii> ◊ a śerkat sî rađiśe sîngur, ș-a vaḑut kă nu puaće — <i>pokušao je da podigne sam, i video je da ne možei> ◊ ĭuo śerk ku mare kin să ma las đi bĭare, da ĭel ma mînă ku sîla sî bĭeu — <i>ja pokušavam s velikom mukom da ostavim piće, a on me tera na silu da pijemi> ◊ numa śarkă să daĭ în mińe, dakă kućeḑ — <i>samo probaj da me udariš, ako smeši> ◊ đi o sută đi uorĭ să śarkă, nu skapă đi mińe — <i>sto puta da pokuša, neće uteći od menei> ◊ śarkî-ma, pî vĭeḑ sîngur o sînt bună — <i>probaj me, pa vidi sam da li sam dobrai> ◊ am śerkat, șî m-am lasat, nu mis kadîr đ-ala lukru — <i>probao sam i batalio, nisam sposoban za taj posaoi> ♦ var. înśerka [Por.]   [Vidi]

3486  śerkatură  încercare  покушавање  śerkatură (mn. śerkaturĭ) [akc. śerkatură] (i. ž.) — (zast.) <i>pokušavanje, isprobavanje; pokušaj, probai> ◊ śarkă măĭ odată, dakă vĭeḑ kă nu-ț mĭarźe, rađikă mîńiļi đi altă śerkatură — <i>pokušaj još jednom, ako vidiš da ti ne ide, digni ruke od daljeg pokušavanjai> ◊ (u izr.) śerkatură guală — <i>uzaludan pokušaji> ♦ sin. (inov.) probă, probĭală [Por.] ∞ śerka  [Vidi]

3482  śerkănat  cercănat  обељен  śerkănat (śerkănată) (mn. śerkănaț, śerkănaće) [akc. śerkănat] (prid.) — <i>obeljen; u vidu obruča obeljena kora na stablu drvetai> ◊ ļemn śerkănat a fuost ļemn gruos șî nalt, aļes đi trînćit, kuĭ ku sakurĭa ĭ-a kurațat o kurauă đi kuažă đi pi tutuk, la o držală đi sakure đi la pomînt —<i> obeljeno drvo je bilo debelo i visoko stablo, određeno za obaranje, kome je sekirom oguljen pojas kore sa debla, na jedno držalje sekire od zemljei> ◊ ļemnu s-a śerkănat în padure kare a trăbuit tîrsîtă, đi sî sa đeșkidă kîmpiĭe đi luok or đi pašćiuńe — <i>drvo se belilo u šumi koja je trebalo da se otrsi, da bi se otvorilo polje za njivu ili pašnjaki> [GPek] ∞ śerk  [Vidi]

4101  śerui  cerui  увоштити  śerui (ĭuo śeruĭ, ĭel śeruĭașće) [akc. śerui] (gl. p.) — (tehn.) <i>uvoštitii> ◊ sa śeruĭașće śeva kînd sa traźe pin śară topită — <i>uvoštava se nešto kad se provlači kroz istopljeni vosaki> ◊ spatarĭu ku ață śeruită a ļegat đințî la spată đi razbuoĭ — <i>brdar je uvoštenim koncem vezivao zupce na brdu razbojai> [GPek] ◊ Mila Pļeșî dîn Lazńița ĭe rumîna dăntîń kare a-nśeput să fakă lumanărļi raĭuluĭ ku ață śeruită — <i>Mila Pavlović iz Laznice je prva Vlajna koja je počela da radi rajske sveće od uvoštenog koncai> (Laznica) [Hom.] ∞ śară  [Vidi]

5065  śetaće  cetate  градиште  śetaće (mn. śetăț) [akc. śetaće] (i. ž.) — (top.) <i>gradište, ruševine utvrđenjai> ◊ tuot luok unđe sa văd sudumiturļi alu vrun oraș batrîn, lumĭa kĭamă „śetaće” — <i>svako mesto gde se vide ruševine nekog starog grada, ljudi zovu „gradište”i> ◊ în Poreśa đi Sus ĭastă vro patru-śinś „śetăț”, șî gata đi tuaće ĭe ļegată vro povastă đi latîń-aĭ batrîń — <i>u Gornjem Poreču ima oko četiri-pet „gradišta”, i za svako je vezana po neka priča o starim Latinimai> [Por.]  [Vidi]

3084  śiarńe  cerne  просејати  śiarńe (ĭuo śiern, ĭel śiarńe) [akc. śiarńe] (gl. p. ref.) — <i>prosejati, prosejavatii> ◊ sa ḑîśe kî sa śiarńe kînd śeva marunt ka pulburu petrĭeś pin sîtă, or pin śur — <i>kaže se da se prosejava kada nešto sitno kao prah proteraš kroz sito, ili rešetoi> ◊ măĭ đies sa śiarńe fańina șĭ pĭesîku — <i>najčešće se prosejava brašno i pesaki> ♦ var. śarńe, śierńe [Por.]  [Vidi]

6091  śikuarĭe  cicoare  цикорија  śikuarĭe1 (mn. śikuorĭ) [akc. śikuarĭe](i. ž.) — (bot.) <i>cikorija, vodopija (Cichorium intubus)i> ◊ śikuarĭe ĭe buĭađe ku dudă lungă șî tare, đin kare sa faśe țauă đi skuos rakiĭe — <i>cikorija je biljka sa dugom i jakom stabljikom, od koje se prave cevke za vađenje rakijei> ◊ (med.) rîdaśină śikuori ĭe bună đi kopiĭ kînd au kufurĭală — <i>koren cikorije je dobar za decu kad imaju prolivi> [Por.]  [Vidi]

6092  śikuarĭe  cicoare  цврчак  śikuarĭe2 (mn. śikuorĭ) [akc. śikuarĭe](i. ž.) — (ent.) <i>cvrčak, zrikavaci> ◊ śikuarĭe ĭe o guangă ka skalușu, kare vara, kînd ĭe măĭ mare zăpușală, kîntă una-ntruuna „zri-zri-zri” đi-ț tună-n kriĭir — <i>cvrčak je insekt kao skakavac, koji leti, kada je najveća vrućina, peva neprekidno i>„zri-zri-zri”<i> da ti ulazi u mozaki> [Por.]  [Vidi]

2067  śin-suće  cinci sute  петсто  śin-suće [akc. śin-suće] (br.) — <i>petsto, petstotinai> ◊ îț sînt datuorĭ śin-suće đi dinarĭ, ț-am dat patru suće, a măĭ ramas sî-ț dau măĭ o sută —<i> dužan sam ti petsto dinara, dao sam ti četristo, ostalo je da ti dam još stoi> ◊ śin-suće đi miĭ — <i>petsto hiljadai> ◊ skriĭem: 5555, śećim: śinś miĭ śin-suće śinḑăś șî śinś — <i>pišemo: 5555, čitamo: pet hiljade petsto pedeset i peti> [Por.] ∞ śi  [Vidi]

2567  śinḑăś  cinzeci  педесет  śinḑăś [akc. śinḑăś] (br.) — <i>pedeseti> ◊ muma are śinḑăś đii, ku ḑîaśe ań ĭe măĭ ćinîră đi kît tata — <i>majka ima pedeset godina, za deset godina je mlađa od ocai> ◊ śinḑăś șî măĭ śinḑăś sînt o sută — <i>pedeset više pedeset jesu stoi> [Por.] ∞ śi   [Vidi]

2569  śinḑăśiļa  cinzecilea  педесети  śinḑăśiļa [akc. śinḑăśiļa] (br.) — <i>pedesetii> ◊ śinḑăśiļa vińe pi rînd dupa a patruḑăś șî nuauļa — <i>pedeseti dolazi po redu iza četrdeset i devetogi> [Por.] ∞ śi  [Vidi]

2066  śinsprîaśe  cincisprezece  петнаест  śinsprîaśe [akc. śinsprîaśe] (br.) — <i>petnaesti> ◊ ĭepćin, kuaștîĭe numa śinsprîaśe dinarĭ — <i>jeftino, košta samo petnaest dinarai> ◊ am fuźit đi la kasă kînd am înpļińit śinsprîaśe ań — <i>pobegao sam od kuće kad sam napunio petnaest godinai> ◊ ńiś śinsprîaśe la sută n-a glăsuit đi ĭel — <i>ni petnaest odsto nije glasalo za njegai> ◊ śinsprîaśe miĭ — <i>petnaest hiljadai> ◊ a măĭ ramas śinsprîaśe ḑîļe, pă sa-nkĭaĭe anu — <i>ostalo je još petnaest dana do isteka godinei> ♦ / < śin(ś) — <i>„pet”i> + spră — <i>„prema”i> + (ḑ)îaśe — <i>„deset”i> [Por.] ∞ śi  [Vidi]

2655  śinstă  cinste  част  śinstă (mn. śinsturĭ) [akc. śinstă] (i. ž.) — <i>čast, dar, poklon; čestitkai> ◊ śinstă la rumîńi aĭ batrĭń a fuost mînkarĭa kare a duso kînd a fuost kĭemaț la vro nuntă — <i>čast je kod starih Vlaha bilo jelo koje su kao pozvani gosti, nosili nekome na svadbui> ◊ śinstă la nuntă s-a dus înprumut: astîḑ tu duś luor, mîńe, kînd đin kasa tĭa s-a-nsuară vrunu, duk iĭ țîĭe — <i>čast se na svadbu nosila u zajam: danas nosiš ti njima, sutra, kad se ženi neko od tvojih, nose oni tebii> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2657  śinstît  cinstit  почашћен  śinstît (śinstîtă) (mn. śinstîț, śinstîće) [akc. śinstît] (prid.) — 1. <i>počašćen; ugošćeni> ◊ ma primit în kasă, șî ma śinstît ku śina — <i>primio me je u kuću, i počastio večeromi> 2. (fig.) <i>častan, čestit, pošteni> ◊ a fuost uom śinstît, poșćeńit șî kurat ka sfîntu — <i>bio je čovek častan, pošten i čist kao svetaci> [Por.] ∞ śinstă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2065  śinś  cinci  пет  śi (br.) — <i>peti> ◊ śinś kîăș are kotunu nuostru — <i>pet kuća ima naš zaselaki> ◊ đi śinś uorĭ ț-am vorbit, ama tu nu-nțaļeź ńimika — <i>pet puta sam ti govorio, ali ti ništa ne razumeši> ◊ ćinîră, are numa śinsprîaśe ań — <i>mlada je, ima samo petnaest godinai> ◊ număru kîășî ĭe śinḑăś șî śinś — <i>kućni broj je pedeset i peti> ◊ turśi ń-a țînut śinsuće đi ań — <i>Turci su nas držali petsto godinai> [Por.] ♦ dij. var. či (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

2064  śinśidă  cincidă  зеба  śii (mn. śii) [akc. śiidă] (i. ž.) — (ornit.) <i>zeba, ptica stanarica, izvrsna pevačica (Fringilla coelebs) i>◊ śiidă ĭe pasîrĭa kare kîntă măĭ frumuos — <i>zeba je ptica koja najlepše pevai> ◊ padurĭa la nuoĭ ĭe pļină đi śiiḑ, nuapća nu pućem adurmi đi kînćiku luor — <i>kod nas je šuma puna zeba, noću ne možemo zaspati od njihove pesmei> ♦ / < (onom.) „śinś-śinś” — <i>„pet-pet”i> [Por.] ∞ śi  [Vidi]

2568  śinśime  cincime  петина  śiime (mn. śii) [akc. śiime] (i. ž.) — <i>petinai> ◊ înparțîm bańi în śinś pîărț, șî tuot nat ĭa kîć-o śiime — <i>delimo novac na pet delova, i svako uzima po jednu petinu i>[Por.] ∞ śi  [Vidi]

73  śińe  cine  неко  śińe [akc. śińe] (zam.) — <i>neko, ko, kojii> ◊ uĭtă, śińe ĭasă đin padure? — <i>gle, neko izlazi iz šume?i> (ili: <i>gledaj, ko to izlazi iz šume?i> ) ♦ sin. kare? — <i>ko? koji?i> ♦ var. śińiva, śińeva ◊ fug, kă vińe śińeva — <i>bežim, jer neko dolazii> ♦ up. vereśińe [Por.]   [Vidi]

2333  śir  cir  каша  śir (prid.) (i. m.) — i. (prid.) (nepr.) 1. (za materiju) <i>kašast, židak; gnjecav; glibavi> ◊ a dat suariļi, zapada s-a moĭat șî poćaka ĭe tuată śir, nu măĭ mĭerź — <i>udarilo sunce, sneg se smekšao i staza je sva kašasta, ne možeš da ideši> ii. (i. m.) 2. <i>blatoi> ◊ nu ći baga-n śiro-la, dăĭ pi đinkuaśa — <i>ne ulazi u to blato, prođi s ove stranei> 3. (nutr.) <i>kaša, hrana za ovčarske psei> ◊ śiru đi kîń s-a fakut đin fańină đi kukuruḑ: fĭerbĭ apa, puń kîta fańină, mĭastîś, mĭastîś, ăl laș sî sa raśiaskă șă-l daĭ la kîń — <i>kaša za ovčarske pse pravila se od kukuruznog brašna: skuvaš vodu, staviš malo brašna i mešaš, mešaš, pustiš je da se ohladi i daješ psimai> ◊ păkurari aĭ batrîń a vorbit kă kîńi măĭ adînk latră kînd manînkă śir — <i>stari čobani su govorili da psi dublje laju kada jedu kašui> ♦ sin. morśi, groșală [Por.]   [Vidi]

6294  śirińe  șirină [Ban.]  црепуља  śirińe (mn. śiriń) [akc. śirińe] (i. ž.) — <i>crepuljai> ◊ śirińa ĭe vas đi pomînt în kare sa kuaśe pîńa în vatra fuokuluĭ la kamin — <i>crepulja je glineni sud u kome se peče hleb na vatri kaminai> ◊ śirińa sa astrukă ku țîăstu — <i>crepulja se pokriva vršnikomi> ◊ śirińa fak muĭeriļi la o ḑî adînsă în an, kare kađe la doă stamîń înainća lu Sînźuorḑ — <i>crepulje izrađuju žene jednog posebnog dana, koji pada na dve nedelje pre Đurđevdanai> ◊ ḑîua đi fakut śiriń sa kĭamă Marța draśaskă, da sa măĭ kĭamă șî Ropaćinu or Lupaćinu — <i>dan za izradu crepulja zove se Đavolji utorak, a zove se još i Ropaćin ili Lupaćini> [Por.]  [Vidi]

6003  śiviĭe  civie  чивија  śiviĭe (mn. śiviĭ) [akc. śiviĭe] (i. ž.) — (tehn.) <iivija, zavrtanji> ◊ śiviĭa ĭe fiĭe śe đi fĭer or đi ļemn ku śe s-a strîns tare doă parśaļe — <iivija je bilo šta gvozdeno ili drveno čime se čvrsto spajaju dva dela nečegai> ◊ kînd vro nuoră a fuost kam zburdată, parințî a spus la kopil să-ĭ strîngă kîta śiviĭa, s-o dukă în rînd — <i>kad je neka snajka bila malo razuzdanija, roditelji su govorili sinu da joj malo pritegne čivije, da je dovede u redi> [Por.]   [Vidi]

4184  śiștuare  șiștoare  тканица  śiștuare (mn. śiștuorĭ) [akc. śiștuare] (i. ž.) — <i>tkanica, pojasi> ◊ s-a purtat doă fĭelurĭ đe śiștuorĭ: îngușće, muĭerĭeșć, șă śiștuorĭ laće, voĭńiśeșć — <i>nosile su se dve vrste tkanica: uske, ženske, i široke tkanice, muškei> ♦ sin. braśi [Por.] ∞ țuală  [Vidi]

5577  śobîlk  șteobîlc  шљап ?  śobîlk [akc. śobîlk] (uzv.) — (onom.) <i>šljap?i> ◊ „śobîlk” s-auđe kînd śuava mĭarźe pin apă măĭ adînkă — „<i>šljap” se čuje kad neko ide kroz dublju vodui> [Por.]   [Vidi]

3478  śokîrdar  călău  џелат  śokîrdar (mn. śokîrdarĭ) [akc. śokîrdar] (i. m.) — (zast.) <i>dželati> ◊ întra Mustapiś șî-ntra Mînastirița, la Basara, a trait ńiskaĭ Suruļeșći kare a služît la turś ka śokîrdarĭ — <i>između Mustapića i Manastirice, kod Basare, živeli su neki Surulešti koji su služili kod Turaka kao dželatii> ◊ śokîrdari a taĭat kapiće la lumńe — <i>dželati su ljudima odrubljivali glavei> ◊ śokîrdarĭu taĭe kapu la uom, șă-l puńe-n brukă șî mĭarźe ku ĭel prîn sat, să vadă lumńa, sî sa spomînće — <i>dželat odrubi čoveku glavu, nabije je na kolac i ide sa njom kroz selo, da vide ljudi, da se uplašei> ◊ śokîrdari a taĭat șî nasurļi șî urĭekiļi, dakă turśi așa a žuđekat pră uom prîntu vro vină — <i>dželati su ljudima sekli i noseve i i, ako su Turci tako presudili za neku krivicui> [Mlava] ∞ śukîrći  [Vidi]

4956  śonći  ciunti  окрњити  śonći (ĭuo śonćiesk, ĭel śonćiașće) [akc. śonći] (gl. p. ref.) — <i>okrnjiti, osakatiti, okresati; oštetiti; čuknutii> ◊ sa śonćeașće śeva kînd vreĭ să-l taĭ frumuos, da numa-l frînź — <i>okrnji se nešto kad hoćeš lepo da ga isečeš, a samo ga slomiši> ◊ kînd uomu sa farîmă, șă-s taĭe vrun źeĭśt, sa ḑîśe k-a śonćit mîna — <i>kad se čovek povredi, i iseče neki prst, kaže se da je osakatio rukui> ◊ kînd kumpirĭ vas đi pļek, să baź sama să nu fiĭe śonćit vrunđiva — <i>kad kupuješ plekanu posudu, da paziš da ne bude negde čuknutai> [Por.]  [Vidi]

5238  śopîr  ciopor  чопор  śopîr (mn. śopîrĭe) [akc. śopîr] (i. s.) — <i>čopori> ◊ śopîr đi lupĭ s-a bagat în strungă, ș-a zatrit stîna-n trĭagă — <i>čopor vukova upao je u obor, i zatro celo stadoi> ◊ un śopîr đi uoĭ s-a rupt đin stînă, ș-a rîtaśit în ļivađa lu komșîĭe — <i>čopor ovaca odvojio se od stada, i zalutao u susedovu livadui> ♦ sin. kîrd, gramadă [Por.]  [Vidi]

1541  śorobară  ciorcobară  сврака  śorobară (mn. śorobărĭ) [akc. śorobară] (i. ž.) — (ornit.) <i>svraka (Pica pica)i> ◊ śorobara a mînkat uavăļi lu mĭerlă dîn kuĭb — <i>svraka je pojela kosu jaja iz gnezdai> [Hom.] ♦ dij. var. koțofană [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4977  śovańe  ciuvan  оклоп  śovańe (mn. śovań) [akc. śovańe] (i. ž.) — (anat.) <i>oklop, ljušturai> ◊ un fĭeļ đi bruoșć are śovańe đi uos, ș-așa bruoșć sa kĭamă bruoșć ku śovańe — <i>jedna vrsta žaba ima koštani oklop, i takve žabe zovu se kornjačei> [Por.] ♦ dij. var. śuvan (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. śovan (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. śovań [GPek] ∞ bruaskă   [Vidi]

2351  śovikă  ciovică  зијавац  śovi (mn. śoviś) [akc. śovika] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) <i>zijavac (Vanellus Cristatus) i>◊ śovika ĭe o pasîrĭe ńikunoskută, kare a izaflato babiļi, numa sî spomînće ku ĭa kopiĭi aĭ ńimĭarńiś — <i>zijavac je jedna nepoznata ptica koju su babe izmislile, samo da plaše nemirnu decu sa njomi> ◊ pasîrĭa ńima n-a vaḑuto, ama ĭastă kare audîto: kîntă urît, șî kîrkîĭe ka kînd uomu traźe sî muară — <i>pticu niko nije video, ali ima onih koji su je čuli: peva ružno, i krklja kao čovek u samrtnom ropcui> ◊ mama ńe spumînta sara să taśem, kă vińe śovika să ńi manînśe — <i>baba nas je uveče plašila da ćutimo, jer će doći zijavac da nas pojedei> ♦ sin. śumaĭkă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3772  śuakă  cioacă  брдо  śuakă (mn. śuoś) [akc. śuakă] (i. ž.) — (geog.) <i>brdo; čukai> ◊ s-a dus la śuakă ku vićiļi — <i>otišao je na brdo sa stokomi> ◊ s-a mutat ku borđiĭu đin śuakă-n śuakă, kă lumĭa nuastră pi śuoś a trait — <i>selio se sa burdeljem s brda na brdo, jer su naši ljudi na brdima živelii> ◊ (u izr.) la śuakă — <i>na brdui> ◊ đi la śuakă — <i>sa brdai> ◊ uom đi la śuakă — <i>čovek sa brda, brđanini> [Por.]  [Vidi]

1537  śuară pîśuasă  cioară pucioasă  модроврана  śuară pîśuasă (mn. śuorĭ pîśuasă) [akc. śuară pîśuasă] (sint.) — (ornit.) <i>modrovranai> (Coracias garrulus) ◊ śuarîļi pîśuasă s-a pĭerdut la nuoĭ — <i>modrovrane su se kod nas izgubilei> [Por.]  [Vidi]

4946  śuardă  ciurdă  крдо  śuardă (mn. śuarđe) [akc. śuardă] (i. ž.) — <i>krdo, gomilai> ◊ śuardă sa ḑîśe măĭ đes la viće, kare mĭerg gramadă, fara rînd — <i>krdo se najčešće kaže za gomilu stoke koja ide bez redai> ♦ sin. śopîr, kîrd [Por.]  [Vidi]

4035  śuariś  cioareci  чакшире  śuariś (mn.) [akc. śuariś] (i. m.) — <i>čakšire, pantalonei> ◊ śuariś a purtat uamińi, da kîć-odată ĭarna șî muĭeriļi — <i>čakšire su nosili muškarci, a ponekad zimi i ženei> ◊ śuariśi s-a fakut đin śuarik alb — <i>čakšire su se pravile od belog suknai> ◊ lumĭa kare a șćut să koasă śuariś, s-a kĭemat kroituorĭ — <i>ljudi koji su znali da šiju čakšire, zvali su se krojačii> ◊ rumîńi nuoștri munćeńi a purtat śuariś ku pećeĭś pănă dupa ratu-l đintîń — <i>naši Vlasi planinci nosili su čakšire sa šlicevima sve do posle Prvog svetskog ratai> ♦ / mn. < śuarik — <i>suknoi> ♦ sin. nadraź, pîntaluoń [Por.] ∞ śuarik  [Vidi]

2610  śuava  ceva  нешто  śuava [akc. śuava] (zam.) — <i>neštoi> ◊ sa puvestîașće śuava șî bun đi ĭel, nu numa rîău — <i>priča se i nešto dobro o njemu, ne samo lošei> ♦ var. śeva [Por.] ♦ dij. var. śua [Buf.] ∞ śeva  [Vidi]

3220  śuguļi  ciuguli  кљуцати  śuguļi (ĭuo śuguļesk, ĭel śuguļașće) [akc. śuguļi] (gl. p. ref.) — (ornit.) <i>kljucati, iskljucati; kljunom čupati, čupkatii> ◊ muoșu pazîașće kukuruḑu, să no-l śuguļaskă păsîrļi — <iiča čuva kukuruz, da ga ne iskljucaju pticei> ♦ sin. žumuļi [Por.]  [Vidi]

3221  śuguļit  ciugulit  искљуцан  śuguļit (śuguļi) (mn. śuguļiț, śuguļiće) [akc. śuguļit] (prid.) — (ornit.) <i>iskljucan, kljunom čupkan, iščupkani> ◊ așa luok tuot śuguļit đi păsîrĭ n-a măĭ vaḑut ńima — <i>tako od ptica iskljucanu njivu još niko nije videoi> ♦ sin. žumuļit [Por.] ∞ śuguļi  [Vidi]

3236  śuĭkă  ciuică ?  бата  śuĭkă (mn. śuĭś) [akc. śuĭkă] (i. m.) — (zast.) <i>bata, izraz kojim se oslovljavao stariji brati> ◊ śuĭkă a ḑîs fraćiļi au suora ćinîră la fraćiļi al bătrîn — <i>„šujka” su govorili mlađi brat ili sestra starijem bratu i>◊ vuorba śuĭkă s-a pĭerdut kînd a murit dĭeḑî nuoștri, în luoku ĭeĭ a veńit nană — <i>reč „šujka” izgubila se kad su pomrli naši dedovi, na njeno mesto došla je „nana”i> ◊ vuorba śuĭkă în vrĭamĭa-ĭa a mĭers parĭake ku duoĭkă, kum a ḑîs frațĭ la suora măĭ mare — <i>reč „šujka” išla je u paru sa „dojka”, kako su braća oslovljavala stariju sestrui> ♦ sin. nană ♦ up. duoĭkă [Mlava] ◊ la nuoĭ nuĭe vuorbă śuĭkă sî sa ńemuĭe ku ĭa, dar ĭastă Śuĭkă ka poļikra: Ĭoță lu Śuĭkă, Śuĭkońi, ama śe va însamna vuorba-ĭa, nu sa șćiĭe — <i>kod nas nema reči „šujka” da se njome oslovljavaju, ali ima Šujka kao nadimak: Joca Šujkin, Šujkani, ali šta ona znači, ne zna sei> (Topla) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3479  śukîrći  ciocîrti  сецкати  śukîrći (ĭuo śukîrćiesk, ĭel śukîrćiașće) [akc. śukîrći] (gl. p. ref.) — (o sečivu) <i>seckati, deljati; kratiti ili obrađivati grubim seckanjemi> ◊ śukîrćiașće sa ḑîśe kînd vrunu ku kuțîtu nu taĭe đirĭept, or đi tuot, numa taĭe kîćikîta, șî strîmb — <i>secka se kaže kad neko nožem ne seče pravo, ili skroz, nego secka pomalo, i nakrivoi> ◊ pariiļi śukîrćiașće ļemnu đi ćiĭ uskat kî vrĭa să fakă o papușă ka žukariĭe đi fata mikă — <i>roditelj delje drvo od suve lipe jer hoće da napravi lutku kao igračku za malu devojčicui> ♦ var. śokîrći ♦ sin. taĭa [Por.]   [Vidi]

3480  śukîrćit  ciocîrtit  исецкан  śukîrćit (śukîrći) (mn. śukîrćiț, śukîrćiće) [akc. śukîrćit] (prid.) — <i>iseckan, izreckan, loše sečivom obrađen; isfronclani> ◊ ĭ-am plaćit să-m raćaḑă puomi frumos, da ĭel numa î-a śukîrćit, șî đ-aĭa nu îa-m plaćit ńimika — <i>platio sam mu da mi voćke lepo obreže, a on ih je samo isfronclao, i zato mu nisam platio ništai> ♦ var. śokîrćit [Por.] ∞ śukîrći   [Vidi]

2937  śukur  ciucur  кићанка  śukur (mn. śukurĭ) [akc. śukur] (i. m.) — <i>kićanka, resa; ukrasi> ◊ śukur ĭe ață đi lînă, kusută ka o frumoșață, pi marźina pînḑî — <i>kićanka je vuneni konac, prišiven kao ukras na ivicu platnai> ◊ kîrpă ku śukurĭ — <i>marama sa resamai> ◊ kițăļe ku śukurĭ — <i>pregača sa resamai> ♦ up. oprĭeg [Por.]  [Vidi]

3734  śulau  ciulă  чулав  śulau (śulauă) (mn. śulavĭ, śulave) [akc. śulau] (prid.) — (med.) <i>čulav, bez uhai> ◊
śulau ĭe uom or žuavină fara urĭake, or ku urĭekĭ miś — <i>čulav
je čovek ili žvitonja bez ušiju, ili sa malim ušimai> ♦ var.
śuļau [Por.] ∞ śuļi  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

4223  śulpan  ciolpan  пањ  śulpan (mn. śulpań) [akc. śulpan] (i. m.) — (bot.) <i>panj, krnjaki> ◊ śulpanuĭe bușćan kare a ramas în pomînt kînd s-a taĭat or a kaḑut ļemnu — <i>panj je deo drveta koji je ostao u zemlji kad je stablo oboreno ili posečenoi> ♦ sin. bușćan ♦ up. śuplańeț [Por.]  [Vidi]

3735  śuļi  ciuli  чуљити  śuļi (ĭuo śuļesk, ĭel śuļașće) [akc. śuļi] (gl. p.) — <i>čuljiti, dizatii da bi se bolje čuloi> ◊ mîțu rađikă kapu șî śuļașće urĭekiļi, puaće-fi auđe șobuoļu kum urdukîĭe pin puod — <i>mačka diže glavu i čuljii, možda čuje pacove kako jure po tavanui> [Por.]   [Vidi]

3736  śuļit  ciulit  начуљен  śuļit (śuļi) (mn. śuļiț, śuļiće) [akc. śuļit] (prid.) — <i>načuljen, dignutih ušijui> ◊ mîțu agîră la gaura șokîțîlor, ku urĭekiļi śuļiće — <i>mačka vreba ispred mišje rupe, sa načuljenim ušimai> [Por.] ∞ śuļi  [Vidi]

5518  śumag  ciomag  чомаг  śumag (mn. śumĭaźe) [akc. śumag] (i. s.) — <i>čomag, tojagai> ◊ śumag ĭe bît măĭ mare șî măĭ tare đi kît bît đu dus în mînă — <i>čomag je štap veći i jači od štapa koji se nosi u rucii> ◊ pi śumag đi bîtrîńață s-a dus fĭaćiļi kînd ļ-a furat baĭeți đi-nsurat — <i>na čomagu su se nekad nosile devojke koje su momci krali za ženidbui> [Por.]  [Vidi]

3824  śumalkă  cimilitură  загонетка  śumalkă (mn. śumĭelś) [akc. śumalkă] (i. ž.) — (zast.) <i>čumalka, reč kojom je počinjalo svako zagonetanjei> ◊ măĭ mare rîs la șăḑîtuorĭ a fuost kînd s-a luvat la śumĭelś — <i>najviše smeha je na sedeljkama bilo kada su se hvatali zagonetkii> [GPek] ♦ dij. var. śumĭelśu (mn. śumĭelśe) ◊ nu puot sî-nțaļeg śumĭelśu-sta, da șî alće śumĭelśe grĭeu înțaļeg — <i>ne mogu da shvatim ovu zagonetku, a i druge zagonetke teško shvatami> (Neresnica) [Zvizd] ♦ sin. giśituare [Por.] ∞ giśi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5256  śung  ciung  сакат  śung (śungă) (mn. śunț, śunće) [akc. śung] (prid.) — (med.) <i>sakat, bangavi> ◊ śung ĭe uom kare are o mînă răćeḑată đin kuot — <i>sakat je čovek koji ima ruku odsečenu od laktai> [Pad.]   [Vidi]

5095  śuoĭ  cioi  шоља  śuoĭ (mn. śuaĭe) [akc. śuoĭ] (i. s.) — <i>šoljai> ◊ śuoĭ ĭe vas mik đi bĭare, ku gura largă șă ku kuadă — <i>šolja je mala posuda za piće, sa širokim otvorom i drškomi> ♦ sin. par2 [Por.] ∞ vas  [Vidi]

1539  śuoĭkă  cioaică  чавка  śuoĭkă (mn. śuoĭś) [akc. śuoĭkă] (i. ž.) — (ornit.) <i>čavka (Coloeus monedula)i> ◊ śuoĭka ku śuară șî ku śuara pîśuasă sîn un ńam đi pîăsîrĭ — <i>čavka, vrana i modrovrana su jedan ptičji rodi> [Por.]  [Vidi]

3740  śuont  ciont  крњ  śuont (śuantă) (mn. śuonț, śuanće) [akc. śuont] (prid.) — <i>krnj, oštećen, kome je otkinut deo; kusi> ◊ s-a-ńekat kîńi laltîĭerĭ, șî đ-atunśa kațauă a ramas śuantă — <i>davili se psi prekjuče, i otada je kučka ostala kusai> ♦ up. śonćit [Por.] ∞ śonći  [Vidi]

2926  śupag  ciupag  чупаг  śupag (mn. śupaźe) [akc. śupag] (i. s.) — <i>čupag, gornji deo ženske košuljei> ◊ țuaļiļi muĭerĭeșć kare s-a înbrakat pi pĭaļa guală, a fuost śupagu șî puaļiļi — <i>ženski haljeci koji su se oblačila na golo telo, bili su čupag i polei> ◊ śupagu a fuost pi pĭept înpistrit ku rîurĭ — <i>čupag je na grudima bio ukrašen vezomi> ◊ kînd śupagu ku puaļiļi a fuost kusuće întrĭeg, aĭa atunśa a fuost kimĭașă mare, muĭerĭaskă — <i>kada su čupag i pole bili krojeni ucelo, to je onda bila velika ženska košuljai> ◊ śupagu s-a purtat bagat în puaļe — <i>čupag se nosio uvučen u polei> ◊ pista śupag kînd a fuost măĭ frig, s-a purtat rĭeklă, peptarĭ, bîĭbarak, or kožuok — <i>preko čupaga, kada je bilo hladnije, nosila se rekla, grudnjak, prsluk ili kožuhi> ♦ up. kimĭașă [Por.]  [Vidi]

3063  śur  ciur  решето  śur (mn. śururĭ) (i. s.) — <i>rešetoi> ◊ śuru la nuoĭ a fuost înainća lu sîtă, șî pin ĭel s-a śernut fańina ș-a đi kukuruḑ, ș-a đi grîu — <i>rešeto je kod nas bilo pre sita, i kroz njega se sejalo i kukuruzno i pšenično brašnoi> ◊ śuro-l đi bătrĭńață avut obadă fakută đin kuaža đi ćiĭ, da sîta đi pĭaļe đi śerb — <i>starinsko rešeto imalo je obod od lipove kore, a sito od jelenske kožei> ♦ var. śĭur [Por.] ♦ dij. sin. sîtă ◊ la nuoĭ ĭe vuorba śur ńikunoskută, nuoĭ șî la śur ḑîśem sîtă — <i>kod nas je reč „śur” nepoznata, mi i rešeto zovemo sitomi> (isakovo) [Mor.] ♦ dij. var. čĭur [Dun.] ♦ dij. var. čurel (Gradskovo) [Tim.]  [Vidi]

5083  śurĭaḑă  surleață, șură  сибара  śurĭaḑă (mn. śurĭaḑă) [akc. śurĭaḑă] (i. ž.) — <i>sibara, pastirska kolibai> ◊ śurĭaḑa ĭe o bîrnarĭață rotată la pomînt da askuțîtă la vîr, fakută đin tuobļe đi fagańiță, or kă đin alt ļemn kare a fuost îndamînă — <i>sibara je jedna brvnara okrugla pri zemlji a šiljata na vrhu, napravljena od stabala bukvića, ili drugog drveta koje je bilo pri rucii> ◊ în śurĭaḑă a durmit pîkurari kînd a fuost ku vićiļi la munće, da șî lumĭa alaltă kînd a trait pin zbăgurĭ — <i>u sibarama su spavali čobani kada su boravili sa stokom u planini, a i drugi ljudi kada su živeli po zbegovimai> ◊ śurĭaḑa sa faśe ĭuta, șî kind lumĭa sa mută ku vićiļi, o lasă, șî la luoko-l nou fak alta — <i>sibara se lako pravi, i kad se ljudi sele sa stokom, ostave je, i na novom mestu prave drugui> [Por.]  [Vidi]

3871  śuśur  cĭucĭur  точур  śuśur (mn. śuśurĭe) [akc. śuśur] (i. m.) — <i>točuri> ◊ śuśuru ĭe un žgĭab đi ļemn, pus pi ńiskaĭ pruopće la ogaș, sî mĭargă apa pi ĭel — <i>točur je drveni žljeb, postavljen na potoku na neki oslonac, da ide voda preko njegai> ◊ apa śurîĭe pi ĭel, șî đ-aĭa sa kĭamă śuśur — <i>voda točura preko njega, i zato se zove točuri> ♦ up. țuțur (Topolnica) [Por.] ∞ śurai  [Vidi]

3733  śut  ciut  шут  śut (śută) (mn. śuț, śuće) (prid.) — 1. (anat.) <i>šut, bez rogovai> ◊ śută ĭe žuavină kare trăbă să aĭbă kuarńe da n-are, kî ļ-a frînt, or n-a krĭeskut kît trăbe — <i>šuta je životinja koja treba da ima rogove, a nema jer ih je polomila, ili joj nisu izrasli koliko trebai> 2. (fig.) <i>društveno nemoćan, slabi> ◊ śutu ku kornuțî nu puaće, pănă l-aĭ kornuț nu-ĭ taĭe kuarńiļi — <i>šut sa rogatima ne može, dok se rogatima ne potkrešu rogovii> ♦ supr. kornut [Por.]   [Vidi]

3383  śută  ciută  кошута  śută (mn. śuț) [akc. śută] (i. ž.) — (zool.) (zast.) <i>košuta, ženka jelenai> ◊ akuma rar kare măĭ țîńe minće kă famiĭa śerbuluĭ vînatuori aĭ batrîń vrodată a kemato śută, tuoț astîḑ iĭ ḑîk śerbuaĭkă, dupa śerb — <i>danas još retko ko pamti da su ženku jelena stari lovci nekada zvali košutom, svi je danas zovu „jelenkom”, prema jelenui> ◊ puĭu lu śerb șî alu śută sa kĭamă vițăl — <i>mladunče jelena i košute zove se telei> ♦ up. śerb [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4906  śutură  ciutură  каблина  śutură (mn. śuture) [akc. śutură] (i. ž.) — (tehn.) <i>kablinai> ◊ śutură ĭe tolśerĭ skobit în ļemn, kare sa bagă-n gura butuońuluĭ la muară, șî sa prinđe đi ĭel ku piruańe — <i>kablina je izdubljeni drveni levak, koji se nabija u vodenični badanj, i za njega se pričvršćuje ekserimai> ◊ în śutură la gura butuońuluĭ sa-nțapă gaļețuĭka, pin kare baće vîžuoĭu api în ruata muori — <i>u kablinu na vrhu badnja nabija se cipun, kroz koji mlaz vode pada na vodenički točaki> ◊ śutura nu sa skimbă, da gaļețuĭś ĭastă în măĭ mulće fĭelurĭ, șî sa skimbă pi kum ĭe tarimĭa api — <i>kablina se ne menja, a cipuna ima raznih vrsta i menjaju se prema jačini vodei> ♦ sin. gaļiată [Por.] ∞ muară  [Vidi]

3176  śuvań  copaie  наћве  śuvań (mn. śuvańe) [akc. śuvań] (i. s.) — <i>naćve, koritoi> ◊ śuvań ĭe vas lunguĭat dă ļemn, dă plumađit pita — <i>naćve su duguljast drveni sud za mešenje hlebai> ◊ śuvańe ar fakut țîgańi dăn ļemn dă salkă, șî ļ-a vindut prîn sat pră mînkare — <i>naćve su izrađivali Cigani od vrbovog drveta, i prodavali su ih po selu za namirnicei> [Stig] ♦ dij. sin. postao, karļiță [Por.]   [Vidi]

3228  tagîrță  tăgîrţă  пртљаг  tagîrță (mn. tagîrț) [akc. tagîrță] (i. ž.) — 1. <i>prtljag, stvar, prnja, boščai> ◊ tagîrță ĭe avĭerĭa saraśilor, kum ĭe o țuală ruptă, vrun vas mik śonćit, o ogļindă, un pĭapćin, or аșa śeva, śe sa puaće duśa în ļigatură pi un bît pi umîr — <i>prtljag je sirotinjska imovina, kao što je neko odelce pocepano, neki mali ulupani sud, ogledalo, češalj ili tako nešto što se može nositi u bošči na jednom štapu, preko ramenai> ◊ a mĭers ku tagîrțîļi în trastă đin sat în sat — <i>išao je sa prtljagom u torbi od sela do selai> ◊ ĭaț tagîrțîļi tĭaļe pi bît, șî fuź să nu ći văd — <i>kupi svoje stvari na štap, i briši da te ne vidimi> 2. (zast.) <i>torba, kuferi> ◊ mi sa-m pare ka pin vis kă aĭ batrîń a ḑîs tagîrță la vrun fĭeļ đi trastă, or sanduk — <iini mi se kao kroz san, da su stari „tagrcom” nazivali neku vrstu torbe, ili kuferai> ♦ up. trastă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5330  taĭa  taică  свекар  taĭa [akc. taĭa](i. m.) — (srod.) (hip.) <i>svekari> ◊ grabĭesk, kă vińe taĭa ustańit đi la drum, șă trăbe să-ĭ pun śina — <i>žurim, jer mi dolazi svekar umoran s puta, i treba da mu postavim večerui> ◊ kînd nuora ḑîśe la sokrî-su „taĭo”, arată kă în kasa-ĭa sa țîńe tare frumuos rînd — <i>kada snajka oslovljava svekra sa „tajo”, znači da u toj kući vlada jako lep redi> ♦ up. maĭa ♦ / (hip.) < taĭkă (hip.) < tată [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

5314  taĭfă  taifă  група  taĭfă (mn. taĭfe) [akc. taĭfă] (i. ž.) — <i>grupai> ◊ taĭfă s-a kĭamă un numîr đi inș, adunaț pi-nga vrun lukru adîns — <i>tajfa je grupa ljudi, okupljena oko nekog određenog poslai> ◊ taĭfe oțășć — <i>hajdučke družinei> ◊ taĭfa bandașîlor — <i>duvački orkestari> ◊ taĭfă đi inș — <i>grupa ljudii> [Por.]  [Vidi]

4834  taĭkă  taică  свекар  taĭkă (mn. tăĭk) [akc. taĭkă] (i. m.) — (srod.) <i>svekari> ◊ nuora la tata lu uomî-su, kînd vorbĭașće ku ĭel, îĭ ḑîśe taĭkă, da kînd puvestășće đi ĭel ku śińiva, poaće să-l kĭame șî suokru — <i>snajka se ocu svoga muža obraća sa tajka, a kad priča o njemu sa nekim, može ga nazvati i svekromi> ♦ var. (hip.) taĭa ♦ / (hip.) < tată ♦ up. suokru [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4192  taĭnă  taină  разговор  taĭnă (mn. taĭńe) [akc. taĭnă] (i. ž.) — <i>razgovor, pričanjei> ◊ taĭna ĭe un fĭeļ đi vorbit ĭntra duoĭ inș kare nu sa gaćașće ku vro vuorbă — <i>pričanje je vrsta razgovora između dve osobe, koji se ne završava nekim dogovoromi> ◊ a șaḑut ku muoșu la taĭnă, kî muoșu a șćut mulće povĭeșć đi bîtrîńață — <i>zaseo je sa čičom u razgovoru, jer je čiča znao mnoge starinske pričei> ◊ n-avut vrĭame đi taĭnă multă, kî s-a grabit să nu ńigurĭaḑă — <i>nije imao vremena za dug razgovor, jer se žurio da ne omrknei> ♦ sin. vuorbă [Por.]  [Vidi]

3205  talalînkă  talangă ?  дугајлија  talalînkă (mn. talalînś) [akc. talalînkă] (i. s.) — <i>dugajlijai> ◊ talalînkă ĭe om înalt șî uskat — <i>dugajlija je čovek visok i mršavi> ◊ nus toț omińi talalînś, ĭastă întra noĭ șî đ-aĭ graș — <i>nisu svi ljudi dugajlije, ima među nama i debelihi> ◊ a tunat în mĭană o talalînkă ńekunoskută, ńima n-a șćut đe unđe ar vińit — <i>ušao je u kafanu jedan dugajlija, niko nije znao odakle je došaoi> [Buf.]   [Vidi]

2311  talaz  talaz  талас  talaz (mn. talazurĭ) [akc. talaz] (i. s.) — <i>talasi> ◊ kînd ĭe vînt șî-n Dunare apa mare, baće talazu șî rupe malu ka la mărĭ — <i>kad je vetar i u Dunavu velika voda, biju talasi i kopaju obalu kao na morui> ♦ var. talas [Por.]  [Vidi]

3281  talpa gîșći  talpa gâștii  тушањ  talpa gîșći [akc. talpa gîșći] (sint.) — (bot.) <i>tušanj (Portulaca oleracea)i> ◊ talpa gîșći ĭe buĭađe kare dă đarîndu pi lînga kasă, șî nuoĭ o kuļeźim ka mînkarĭe đi puorś — <i>tušanj je biljka koja raste svuda oko kuće, i mi je beremo kao hranu za svinjei> [Por.] ♦ dij. sin. ĭarbă grasă (Prahovo) [Kmp.]∞ talpă  [Vidi]

3278  talpă  talpă  табан  talpă (mn. tălpĭ) [akc. talpă] (i. ž.) — (anat.) <i>taban, donji deo stopalai> ◊ kînd am fuost kopil, vara am mĭers tuot đeskulț, șî mĭ-a fuost pĭaļa pi tălpĭ gruasă șî rîpată ka kuaža đi śaruoń — <i>kad sam bio dete, leti sam stalno išao bos, i bila mi je koža na tabanima debela i rapava kao cerova korai> ◊ kopilu fuźe đi frikă đi bataĭe, đi tălpiļi iĭ sfulđiră — <i>dete beži u strahu od batina, da mu tabani sevajui> ♦ (augm.) talpuoń ♦ (demin.) talpuță, talpiță ♦ up. talpa gîșći [Por.]   [Vidi]

2515  talpiță  tălpiţă  подношка  talpiță (mn. talpiț) [akc. talpiță] (i. ž.) — 1. (tehn.) <i>podnoška, papučica na razboju kojom se podižu nitii> ◊ talpița ĭe o blanuță supt razbuoĭ, ļegată đi fuśel la iță, pi kare țîsatuarĭa kalkă kînd skimbă ițîļi — <i>podnoška je daščica ispod razboja, vezana za nitnjaču, na koju tkalja nagazi kada menja nitii> 2. (anat.) (demin.) <i>tabančići> ◊ talpiță ĭe talpă mikă, ka la kopil — <i>tabančić je mali taban, kao kod detetai> ♦ var. talpuță ♦ / (demin.) < talpă ♦ up. razbuoĭ [Por.] ∞ talpă  [Vidi]

3459  taļir  taler  талир  taļir (mn. taļi) [akc. taļir] (i. m.) — (mon.) <i>taliri> ◊ taļiru a fuost ban đi arźint, ku kapu lu Mariĭa Tereziĭa pi față — <i>talir je bio srebrni novac sa likom Marije Terezije na aversui> ◊ kare avut fĭaće marĭ, adunat taļirĭ șî ļ-a dat să-ĭ puarće la gît pi salbă kînd a ĭeșît în sat pi la vro visaļiĭe — <i>ko je imao ćerke udavače, skupljao je talire i davao im da ih nose na niski oko vrata kada su izlazile u selo na neku svetkovinui> [GPek] ∞ ban  [Vidi]

6235  tamîńe  tămâie  тамјан  tamîńe (i. ž.) — (rel.) <i>tamjani> ◊ tamîńa ĭe mirosală smolauă ku kare sa tamîńe — <i>tamjan je mirisna smola kojom se kadii> ◊ tamîńa, kînd sa aprinđe, dă miruos frumuos — <i>tamjan, kad se upali, daje lep mirisi> ◊ miruosu đi tamîńe ĭe tare pi vuoĭe la dumńeḑîĭ șî la-ĭ muorț — <i>miris tamjana jako vole bogovi i pokojnicii> ♦ var. tamîĭe (istočni deo Poreča) [Por.]  [Vidi]

6243  tamîńerĭ  tămâier  кадионица  tîmîńerĭ (mn. tîmîńere) [akc. tîmîńerĭ] (i. s.) — <i>kadionicai> ◊ ku tîmîńerĭu muĭeriļi tîmîńesk tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — <i>kadionicom žene kade sve što je vezano za mrtvei> ◊ tamîńerĭu đi bîtrîńață a fuost în krîmput đi kîramidă spartă — <i>starinska kadionica bila je komad razbijene ćeramidei> ◊ în tamîńerĭ sa pun duoĭ-triĭ karbuń aprinș, da pi iĭ un buob đi tamîńe — <i>u kadionicu se stave dva-tri upaljena ugarka, a na njih jedno zrno tamjanai> ♦ var. tîmîĭerĭ [Por.] ∞ tamîńe  [Vidi]

3174  tapșan  tapșan  зараван  tapșan (mn. tapșańe) [akc. tapșan] (i. s.) — (geog.) <i>zaravan; platoi> ◊ a mĭers mult în đal ș-ažuns la un tapșan, unđe a uđińit kalumĭa — <i>išli su dugo uz brdo i stigli do jedne zaravni, gde su se dobro odmorilii> ♦ sin. prund [Por.]  [Vidi]

5823  tare  tare  јак  tare1 (mn. tarĭ) [akc. tare] (prid.) — 1. (o snazi) <i>jak, snažani> ◊ ĭel a fuoust tare șî țapîn, ńima n-a putut să-l trînćaskă la luptă — <i>on je bio jak i snažan, niko nije mogao da ga obori na rvanjui> ◊ a batut vînt tare, ń-a luvat kîramida đi pi kasă — <i>divao je jak vetar, skinuo nam crep sa kućei> ◊ đin kuośînă vińe putuare tare — <i>iz svinjca dolazi jak smradi> 2. (o tvrdoći) <i>tvrdi> ◊ n-a ploĭat đemult, pomîntu ĭe tare șî înga nuĭe đi arat — <i>nije dugo padala kiša, zemlja je tvrda i još nije za oranjei> ◊ (fig.) tare đi kap — <i>tvrdoglavi> ◊ tare la înźirĭ — <i>moralan, ispravan, nepovodljivi> ◊ (komp.) tare, măĭ tare, șî măĭ tare — <i>jak, jači, najjačii> [Por.]  [Vidi]

5938  targă  targă  каната  targă (mn. tărź) [akc. targă] (i. ž.) — 1. <i>kanatai> ◊ targa ĭe o stramiță đi blăń la sanduku karuluĭ đi buoĭ — <i>kanata je stranice od dasaka na sanduku volovskih kolai> ◊ sanduku karuluĭ are doă tărź — <i>sanduk zaprežnih kola ima dve kanatei> 2. <i>nosilai> ◊ ĭastă șî un fĭeļ đi targă, adîns fakută đi zîdarĭ, pi kare duoĭ inș puot duśa o gramadă đi tuglă or đi pĭatră — <i>ima jedna vrsta nosila, posebno napravljena za zidare, na kojima mogu dve osobe nositi veliku gomilu cigle ili kamenai> [Por.]  [Vidi]

5135  tarîță  tărâță  мекиње  tarîță (mn. tarîț) [akc. tarîță] (i. ž.) — (nutr.) <i>mekinjei> ◊ kînd sa maśină grîu, đin albățu bobuluĭ sa faśe fańină, da đin gioakă tariță — <i>kad se melje žito, od zrna se dobija brašno, a od ljuske mekinjei> ◊ tarîțîļi s-a đispart đin fańină ku śernutu pin sîtă, da đi la o vrĭame în kuaś, a fakut mîkarîaļe pi la ńișći muorĭ đi sa đispart înga pănă sa maśină — <i>mekinje se izdvajaju iz brašna prosejavanjem kroz sito, a novije vreme ima naprava kod nekih vodenice, koje izdvajaju mekinje još u toku meljavei> ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a śernut fańina đi grîu, numa a fakut pîńa đin fańina ku tuot — <i>stari Vlasi nisu sejali brašno, već su hleb mesili od celog brašnai> ◊ astîḑ lumĭa ku tarîță arańesk vićiļi — <i>danas ljudi mekinjama hrane stokui> [Por.] ∞ grîu  [Vidi]

5567  taśa  tăcea  ћутати  taśa (ĭuo tak, ĭel taśe) [akc. taśa] (gl. n.) — <i>ćutatii> ◊ sa ḑîśe đi vrunu kă tăśe kînd nu vorbĭașće — <i>kaže se za nekog da ćuti kad ne govorii> ◊ taśe ka pĭașćiļi — <i>ćuti kao ribai> ◊ taśe șî faśe — <i>ćuti i radii> [Por.]  [Vidi]

4836  tatamuoș  tata-moșul  прадеда  tatamuoș [akc. tatamuoș] (sint.) — (srod.) <i>pradedai> ◊ tatamuoș ĭe tata lu dĭeda, paradĭeda, ș-așa iĭ sa ḑiśe măĭ đes kînd sa dă đi pomană la-ĭ muorț — <i>tatamoš je dedin otac, pradeda, i tako se oslovaljava najčešće kad se namenjuje mrtvimai> ♦ up. tată ♦ / < tată + muoș — <i>stari otaci> [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

6177  tatar  tătar  сирак  tatar (mn. tatarĭ) [akc. tatar] (i. m.) — (bot.) <i>sirak (<i>Sorghum vulgarei>)i> ◊ tatarĭu s-a sîmanat pi marźina luokuluĭ ku kukuruḑ, numa ku dobîndă đi fakut măturĭ — <i>sirak je sejan po obodu njive sa kukuruzom, i koristio se samo za izradu metlii> ◊ în tuot kotunu satuluĭ a fuost kîći un uom kare a șćut să fakă măturĭ — <i>u svakom zaselku bio je po neki čovek koji je umeo da izradi metlei> ♦ sin. mătură [Por.]   [Vidi]

4835  tată vitrîg   tată vitreg  очух  tată vitrîg [akc. tată vitrîg] (sint.) — (srod.) <i>očuhi> ◊ tată vitrîg ĭe uomu mumi a doĭļa, ku kare traĭașće ĭa ku kopiĭî, đin kîsîtoriĭa a đintîń — <i>očuh je drugi majčin muž, sa kojim živi ona sa svojom decom iz prvog brakai> ◊ tată vitrîg rar kînd a fuost parinće bun — <i>očuh je retko kad bio dobar roditelji> [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4193  tăĭnui  tăinui  разговарати  tăĭnui (ĭuo tăĭnuĭ, ĭel tăĭnuĭe) [akc. tăĭnui] (gl.) — <i>razgovarati, pričatii> ◊ a tăĭnuit đi trĭaba luor, ĭuo nu ĭam askultat — <i>pričali su o svojim stvarima, ja ih nisam slušaoi> ◊ kînd am pazît uoĭļi, ș-am avut ku kare să tăĭnuĭ, ḑîua a trĭekut ĭuta — <i>kad sam čuvao ovce, i imao sa kim da pričam, dan je brzo prolazioi> ◊ nu puaće tăĭnui un uom sîngur, đi taĭnă trăbe duoĭ — <i>ne može pričati jedan čovek sam, za razgovor je potrebno dvojei> [Por.] ∞ taĭnă  [Vidi]

4194  tăĭnuĭală  tăinuire  разговарање  tăĭnuĭală (mn. tăĭnuĭelurĭ) [akc. tăĭnuĭală] (i. ž.) — <i>razgovaranje, pričanjei> ◊ numa ś-a înśeput tăĭnuĭala ku fată, ažuns tatî-su șî l-a dudait — <i>samo što je započeo razgovaranje sa devojkom, stigao je njen otac i oterao gai> ◊ kînd sa duśe la dĭedî-su, sa satură đi tăĭnuĭală — <i>kad ode kod dede, nasiti se pričanjai> [Por.] ∞ taĭnă  [Vidi]

2112  tămîńuară  tămâioară  виола  tămîńuară (mn. tămîńuare) [akc. tămîńuară] (i. ž.) — (bot.) <i>viola, vrsta ljubičice (Viola) i>◊ tămîńuară dă pi ļivađe, pi padure nu sa află; are numa o fluare albă, or ka iļiļaku, întuarsă ka kîrļigu ku vîru-n žuos — <i>viola raste na livadi, u šumi je nema; ima samo jedan cvet bele boje, ili boje jorgovana, iskrivljen sa vrhom na dolei> ◊ tămîńuară măĭ frumuos mirusă đin tuaće fluoriļi în priomovara — <i>viola najlepše miriše od svih prolećnih cvetovai> ◊ tămîńuară babiļi ku drag o dau đi pomană, șî kĭamă pi aĭ muorț „să vină la primovară, pi miruos đi tămîńuară” — <i>babe je rado namenjuju pokojnicima, pozivajući ih „da dođu u proleće, po mirisu violinom”i> ♦ var. tîmîńuară, tămîĭuară [Por.] ∞ viorĭauă  [Vidi]

3499  tăntăļi  tăndăli  смандрљати  tăntăļi (ĭuo tăntăļesk, ĭel tăntăļeașće) [akc. tăntăļi] (gl. p.) — <i>smandrljati, govoriti ofrlje, mešati jezikei> ◊ akuma ńima nu măĭ vorbĭașće kurat rumîńașće, numa tăntăļiașće vuorbiļi kum iĭ vińe: una rumîńaskă, doă sîrbĭeșć, pă doă rumîńeșć, ș-așa pi rînd — <i>danas više niko ne govori čisto vlaški, nego smandrlja reči kako mu dođe: jedna vlaška, dve srpske, pa dve vlaške, i tako redomi> [Por.]   [Vidi]

3500  tăntăļit  tăndălit  смандрљан  tăntăļit (tăntăļi) (mn. tăntăļiț, tăntăļiće) [akc. tăntăļit] (prid.) — <i>smandrljan, ofrlje urađen, smuvan, sklepani> ◊ ļimba rumîńaskă astîḑ ĭe o ļimbă tăntăļită đin kîća vuorbe rumîńeșć, kare sa măĭ țîn minće, șî đin kîća vuorbe sîrbĭeșć, kare rumîńi ļi vorbĭesk așa đe opaśit đi nu șćiĭ au sî će rîḑ, au sî će plînź kînd ĭ-askulț kum vorbĭesk — <i>vlaški jezik je danas jedan smandrljani jezik od malo vlaških reči, koje se još uvek pamte, i od malo srpskih, koje Vlasi izgovaraju tako izopačeno da ne znaš da li da se smeješ, ili da plačeš kad ih slušaš kako govorei> [Por.] ∞ tăntăļi   [Vidi]

5570  tăpălagă  prostalău ?  глупандер  tăpălagă (mn. tăpălăź) [akc. tăpălagă] (i. s.) — <i>glupander, budaletinai> ◊ tăpălagă ĭe uom tare prost șî narod — <i>tepelaga je jako prost čovek i budalai> [Pad.]  [Vidi]

3340  tătămare  tatamare ?  ујак  tătămare [akc. tătămare] (i. m.) — <i>ujak, ali onaj koji je stariji sestrin brati> ◊ tătămare sa zîče la unkĭ, frate lu muma kare e măĭ mare de kît ĭa — <i>tatamare se kaže ujaku, majčinom bratu koji je stari od njei> [Tim.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6342  tîlvă  tâlv  главица  tîlvă (mn. tîlvĭ) (i. ž.) — (geogr.) <i>glavica, loptasto uzvišenje na vrhu brda, čuka; tilvai> [Por.] ∎ gata nu ĭe sat munțăsk să naĭbă kîć-o tîlvă — <i>gotovo da ne postoji planinsko selo a da nema po neku tilvui> ◊ (ver.) nu ĭe tîlvă să nu sa krĭadă kă pi ĭa źuakă ḑîńiļi<i> — nema glavice brda da se ne veruje da na njoj igraju vile i>[Por.]  [Vidi]

590  tîmplă  tâmplă  слепоочница  tîmplă (mn. tîmpļe) [akc. tîmplă] (i. ž.) — <i>slepoočnica, područje glave iznad obraza, između oka i uhai> ◊ tîmplă ĭe mîĭ muaļe uos la kap — <i>slepoočnica je najmekša kost na glavii> ◊ kînd ći duarĭe kapu, frĭakă tîmpļiļi ku bauță đin apă — <i>kad te boli glava, masiraj slepoočnice belucima iz vodei> [Crn.] ♦ var. uokĭol mourt — (dosl.) <i>mrtvo okoi> (Rudna Glava) [Por.] ♦ var. uokĭu al uorb —   (dosl.) <i>slepo okoi> (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

5038  tîngui  tângui  туговати  tîngui (ĭuo tînguĭesk, ĭel tînguĭașće) [akc. tîngui] (gl.) — (zast.) <i>tugovati, jadikovati, patitii> ◊ kopilu tare grĭeu tînguĭe dupa mumî-sa muartă: nu plînźe, nu sa vaĭtă, numa suspină adînk, ka kînd iĭ sa rupe ińima — <i>dete jako teško pati za svojom mrtvom majkom: ne plače, ne jadikuje, samo uzdiše duboko, kao da mu se srce kidai> [Por.]  [Vidi]

1783  tînžală  tânjală  потегљица  tînžală (mn. tînžîaļe) [akc. tînžală] (i. ž.) — <i>potegljica,1) samostalna drvena ruda za vuču i>◊ tînžală ĭe un fĭeļ đi proțap ku kare sa traźe la plug, sa trag tutuśiļi or sa trag duauă parĭake đi viće, kînd sa traźe vrun tovar grĭeu — <i>potegljica je posebna vrsta rude kojom se vuče plug, prevlače trupci ili se povezuju dve zaprege kada se vuče neki težak tereti> ♦ up. proțap, rudă, źug [Por.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1784  tînžî  tânji  венути  tînžî (ĭuo tînžîăsk, ĭel tînžîașće) [akc. tînžî] (gl.) — <i>venuti, gubiti svežinu, slabiti; usahnutii> ◊ puot să tînžîaskă verđețurļi șî žuaviń-ļi, đi uamiń n-am auḑît sî sa ḑîkă — <i>mogu da venu biljke i životinje, za ljude nisam čuo da se kažei> ◊ tînžîăsk fluoriļi ńiudaće — <i>vene cveće nezalivenoi> ◊ tînžîașće vaka kînd ĭe bolnauă șî nu manînkă, kînd slabĭașće — <i>vene i krava kada je bolesna i ne jede, kad slabii> ◊ puot ș-aĭ ćińirĭ sî tînžîaskă, kînd iĭ pisaḑă au vro dragustă grĭa — <i>mogu i mladi da venu, kada ih mori neka teška ljubavi> [Por.]   [Vidi]

4483  tîrkuol  târcol  кружење  tîrkuol (mn. tîrkuaļe) [akc. tîrkuol] (i. s.) — <i>kruženje, kružno kretanje oko nečega; ukrugi> ◊ kînd s-a-ntuors đi la munće, a dat tîrkuol pi lînga pĭeșćira ku ursu, ș-ažuns tumu sara-n sat — <i>kad se vratio sa planine, udario je okolo pećine s medvedom, i stigao u selo tek uvečei> ♦ sin. okuol [Por.]  [Vidi]

3406  tîrnă  târnă  трмка  tîrnă (mn. tîrńe) [akc. tîrnă] — 1. (zast.) <i>trmka, košnica za pčelei> ◊ tîrnă bătrîńaskă đi albiń ku vîru askuțît, împļećită đi nuĭaļe șî ļipită ku morśilă — <i>starinska trmka za pčele šiljatog vrha, ispletena od pruća i oblepljena blatomi> ♦ up. stup, kuoșńiță 2. <i>korpa pletarai> ◊ tîrnă ĭe vas împļećit đi nuĭaļe đi salkă, ku fund tare șă gura largă, đ-adunat la bukaće đi pi kîmp — <i>korpa pletara je sud ispleten od vrbovog pruća, sa jakim dnom i širokim otvorom, za sakupljanje poljskih plodovai> ◊ tîrnă đe kuļes — <i>korpa za berbui> ◊ tîrnă đi dus pi mînă — <i>ručna korpai> ♦ sin. kutariță [Por.] ∞ stup  [Vidi]

3377  tîrsaĭkă  târsoacă  вијук  tîrsaĭkă (mn. tîrsăĭś) [akc. tîrsaĭkă] (i. ž.) — (bot.) <i>vijuk, ovčji vijuk (Festuca ovina)i> ◊ tîrsaĭkă ĭe ĭarbă kare dă măĭ mult pi kîrșuaće, șă pi supt ļamńe pin padure rară — <i>vijuk je trava koja najviše raste po kamenjaru, i u šumama sa retkim drvećemi> ◊ tîrsaĭka nu kućaḑă să paskă uoiļi mulgatuare pănă nu fată, kă sa starpĭaḑă — <i>vijuk ne smeju da pasu muzlice do jagnjenja, jer ostaju jalovei> ♦ sin. paĭuș [Por.]  [Vidi]

6192  tîrsî  târsî  трсити  tîrsî1 (ĭuo tîrsăsk, ĭel tîrsașće) [akc. tîrsî] (gl. p.) — <i>trsiti, krčitii> ◊ sa ḑîśe kă uomu tîrsașće kînd ku tîrnakuopu kurîță padurĭa đi ļamńe, să fakă luok đi arat, or ļivađe đi paskut vićiļi — <i>kaže se da čovek trsi kad trnokopom čisti šumu od drveća, da napravi njivu za oranje, ili livadu za napasanje stokei> [Por.]  [Vidi]

6193  tîrsî  târsî  прашити  tîrsî2 (ĭuo tîrsăsk, ĭel tîrsașće) [akc. tîrsî] (gl. p.) — (o kukuruzu) <i>prašitii> ◊ kukuruḑu sa tîrsașće pănă ĭe mik: ku sapa sa kurîță pomîntu întra rîndurĭ đi ĭarbă, să nu-l îńașe dudău — <i>kukuruz se praši dok je mali: motikom se čisti zemljište između redova od trave, da ga ne udavi korovi> ◊ unđe kukuruḑu a fuost sîmanat la luok putrîvit, s-a tîrsît ku raļiță — <i>gde je kukuruz bi posejan u ravnici, prašenje se obavljalo ralicomi> ♦ v. raļiță [Por.] ∞ tîrsî  [Vidi]

6194  tîrsîtură  târsitură  крчевина  tîrsîtură (mn. tîrsîturĭ) [akc. tîrsîtură] (i. ž.) — <i>krčevinai> ◊ tîrsîtură ĭe luok kurațat đi padure, profakut în luok đi arat, or în ļivađe đi kosît — <i>krčevina je mesto očišćeno od drveća, i petvoreno u oranicu ili livadui> [Por.] ∞ tîrsî  [Vidi]

3330  tîrș  târș  прут  tîrș (mn. tîrșî) [akc. tîrș] (i. m.) — (bot.) 1. <i>prut, grana, suvarak, šibai> ◊ baba s-a dus în duos să aduńe tîrș uskaț, să aĭbă ĭarna đi ațîțîĭat fuoku — <i>baba je otišla u šumu da skuplja suvarke, da ima zimi za potpalui> ◊ pi nuoĭ daskulu ń-a batut ku tîrșu, kînd ń-a skapat vro vuorbă rumîńaskă în taĭnă — <i>nas je učitelj udarao prutom, kad bi nam se omakla neka vlaška reč u govorui> ◊ fînkă pi śuoś luoku ku ļivĭeḑ a fuost kostîșat, aĭ batrîń a fakut porkuońi pi tîrș, șî ĭ-a tras ku mîńiļi pănă la klańe — <i>pošto je teren sa livadama bio na padini, stari su stogove postavljali na granje, i prevlačili ih rukama do plastai> ◊ gard đi tîrș — <iivica, ograda od šibljai> 2. <i>pritkai> ◊ bît adîns taĭat în duos đi pasuĭ în građină, sa kĭamă tîrș — <i>prut posebno isečen u šumi za pasulj u gradini, zove se pritkai> [Por.]   [Vidi]

5771  tîvaļală  tăvăleală  ваљање  tîvaļală (mn. tîvaļelurĭ) [akc. tîvaļală] (i. ž.) — <i>valjanje, tumbanjei> ◊ ĭ-a prins barbatu în mižluoku tîvaļeļi pin pat — <i>uhvatio ih je muž usred valjanja po krevetui> [Por.] ∞ tîvaļi  [Vidi]

226  tîvaļiș  tăvaliș ?  вучни трап  tîvaļiș2 (mn. tîvaļișă) [akc. tîvaļiș] (i. m.) — <i>vučni trap i>◊ ku tîvaļișu sa trag tutuśi aĭ lunź đin padure — <i>sa vučnim trapom izvlače se dugački trupci iz šumei> [Por.] ∞ tîvaļi   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5493  toartă  toartă  ручка  toartă (mn. torț) [akc. toartă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) <i>ručka, rukohvati> ◊ toartă are kaldarĭa, vadra đi lapće, șî kuafa đe apă — <i>ručku imaju bakrač, vedrica za mleko, i kofa za vodui> ♦ sin. baĭir [Por.]  [Vidi]

495  tobașîarĭ  toboșar  добошар  tobașîarĭ (mn. tobașîărĭ) [akc. tobașîarĭ] (i. m.) — <i>dobošar, bubnjar, bubanjdžija, onaj koji lupa bubanji> ◊ Ĭanku lu Andriĭ đin Osńiśa șî Marćin đin Baśevița, a fuost anuoștri mîĭ buń tobașîarĭ — <i>Janko Andrijev iz Osnića i Martin iz Bačevice, bili su naši najbolji bubnjarii> [Crn.] ♦ var. tobașîărĭ [Por.] ∞ tuobă  [Vidi]

5698  tofloguos  toflogos  шљампав  tofloguos (tofloguosă) (mn. tofloguoș, tofloguasă) [akc. tofloguos] (prid.) — <i>šljampavi> ◊ tofloguasă ĭe insă kare are vro zmintă ku piśuariļi: or ĭe flokuasă, or puartă înkîlțamînt ku vrun număr-doă măĭ mare, or mĭarźe ka rața — <i>šljampava je osoba koja ima neke smetnje sa nogama: ili je dlakava, ili nosi obuću za broj-dva veću, ili se gega kao plovkai> ♦ var. toflogan [Por.] ∞ tuofļa  [Vidi]

5664  tokmĭală  tocmeală  ценкање  tokmĭală (mn. tokmĭaļe) [akc. tokmĭală] (i. ž.) — (o trgovini) <i>cenkanje, pogađanje oko cenei> ◊ tokmĭală ĭe kînd sa mînă vinḑatuorĭu ku ńegustuorĭu pi aĭa kîț bań kată unu, da kîț dă alalt — <i>cenkanje je kad se teraju prodavac i nakupac oko toga koliko para traži jedan, a koliko daje drugii> ◊ kînd tokmĭala sa gaćașće bun, tokmitori bĭeu aldamaș — <i>kad se cenkanje završi uspešno, cenkatori ispijaju arvaluki> [Por.] ∞ tokmi  [Vidi]

5547  tolśerĭ  tolcer  левак  tolśerĭ (mn.) [akc. tolśerĭ] (i. m.) — <i>levaki> ◊ tolśerĭu ĭe fakut ka klopîtu, larg la gură, da đi žuos are cauă îngustă kare sa bagă-n vas — <i>levak je napravljen kao zvono, širok na gornjem kraju, a na donjem ima usku cev koja se nabija u sudi> ◊ ku tolśerĭ sa tośașće bĭeutura đin vas în vas ku gîtu îngust — <i>levkom se pretače tečnost iz suda u sud sa uskim grlomi> ♦ sin. pîlńiĭe, finkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. turćel (Brodica) [Rom.] ♦ dij. sin. storśaļ (Vuković) [Bran.]  [Vidi]

3097  topărîșťe  toporâște  секириште  topărîșťe (mn. topărîșť) [akc. topărîșťe] (i. ž.) — <i>sekirište, držaljei> ◊ toporîșťe ĭe kuada toporuluĭ și a sakuri — <i>sekirište je držalje sekirčeta i sekirei> [Kmp.] ∞ sakurĭe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5852  topi  topi  топити  topi (ĭuo topĭesk, ĭel topĭașće) [akc. topi] (gl. p. ref.) — 1. (o metalu) <i>topitii> ◊ kînd vrĭeĭ să topĭeșć vrun fĭer, trăbe tare să-l îngalḑășć la fuok — <i>kad hoćeš da istopiš neki metal, treba jako da ga zagreješ na vatrii> ◊ śara sa topĭașće ļesńe, numa la viđarĭe đi lumanarĭe — <i>vosak se lako topi, samo na plamenu svećei> 2. (fig.) <i>topiti se od osećanjai> ◊ sa topĭașće đi milă kînd sa uĭtă fata la ĭel — <i>topi se od miline kad ga pogleda devojkai> [Por.]  [Vidi]

3112  topilă  topilă  топило  topi (mn. topiļe) [akc. topilă] (i. ž.) — <i>topiloi> ◊ topilă ĭe luok la rîu, la ogaș unđe s-a topit kîńipa — <i>topilo je mesto na reci ili potoku gde se potapala konopljai> [Por.] ∞ kîńi  [Vidi]

5853  topit  topit  топљење  topit (mn. topiturĭ) [akc. topit] (i. s.) — <i>topljenjei> ◊ kînd va fi vrĭamĭa đi topit zapada, trăbe lumĭa sî sa pazaskă đi pouađe — <i>kad bude vreme topljenja snega, ljudi treba da se čuvaju poplavai> ◊ nu s-a topit bun, trăbe măĭ un topit pă să sa ḑîkă kî ĭe topit kum trăbe — <i>nije se dobro istopio, treba još jedno topljenje pa da se kaže da je istopljen kako valjai> [Por.] ∞ topi  [Vidi]

3083  toporaș  topraș  дрвосеча  toporaș (mn. toporaș) [akc. toporaș] (i. m.) — (zast.) <i>drvosečai> ◊ toporaș ĭe uom kare a lukrat ku toporu, ku sakurĭa — <i>toporaš je čovek koji je radio sa sekirčetom, sa sekiromi> ◊ s-a pĭerdut vuorba đin taĭnă, a ramas numa pin đeskînćiśe, șî aĭa rar — <i>reč se izgubila iz govora, ostala je jedino u bajalicama, i to retkoi> [Por.] ∞ topuor  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5241  toprak  toprac ?  станиште ?  toprak (mn. topraśe) [akc. toprak] (i. s.) — (izob.) <i>staništei> ◊ toprak kuprinđe luoku șă konaśiļi unđe sa verĭaḑă ku vićiļi — <i>toprak obuhvata mesto i objekte gde se letuje sa stokomi> [GPek] ◊ toprak ĭe kasa în kare traĭeșć — <i>toprak je kuća u kojoj živiši> (Tanda) ♦ sin. konak [Por.]  [Vidi]

3082  topuor  topor  секирче  topuor (mn. topuară) [akc. topuor] (i. s.) — (tehn.) <i>sekirčei> ◊ topuoru ĭe sakurĭe mikă șî ușuară, đi taĭat ku o mînă — <i>topor je sekirče malo i lagano, za sečenje jednom rukomi> ◊ ku topuoru măĭ mult aĭ nuoștri a dîrîmat la frunḑă đi viće — <i>sekirčetom su naši najviše kresali lisnik za stokui> ◊ n-a fuost pîkurarĭ fara topuor — <i>nije bilo pastira bez sekirčetai> [Por.] ∞ sakurĭe  [Vidi]

5134  torofļoanță  torofelac  дроњак  torofļoanță (mn. torofļoanță) [akc. torofļoanță] (i. ž.) — <i>dronjaki> ◊ tuot rupt, sa trag dupa ĭel numa ńișći torofļoanță — <i>sav je odrpan, vuku se za njim samo neki dronjcii> ◊ kînd sa đirĭaźe ļegumĭa șî sa tuarnă uou batut în ḑamă fĭartă, uou sa prîvarĭașće șî ḑama sa umpļe đi torofļoanță — <i>kad se začinjava jelo i umućeno jaje sipa u vrelu čorbu, jaje se zapari i čorba se napuni sa dronjcimai> ♦ sin. trĭanță [Por.]  [Vidi]

6169  torśa  toarce  прести  torśa (ĭuo tuork, ĭel tuarśe) [akc. tuorśa](gl. p.) — <i>presti, upredatii> ◊ muĭeriļi đemult a tuors ḑîa-nuapća, a mĭers tuot ku furka dupa brîu — <i>žene su nekad presle dan i nić, išle su stalno sa preslicom za pojasomi> [Por.]   [Vidi]

5734  tośi  toci  точити  tośi (ĭuo tośesk, ĭel tośiașće) [akc. tośi] (gl. p. ref.) — <i>točitii> 1. <i>oštritii> ◊ tośașće sakurĭa la tośilă — <i>oštri sekiru na tocilui> 2. <i>poteći, šiknutii> ◊ l-a tośit sînźiļi pi nas đin zăpușală — <i>potekla mu je krv na noz zbog vrućinei> 3. <i>točiti, natočitii> ◊ s-a dus đimult în podrum să tośaskă vin đin butuoń, șî nuĭe înga să vină — <i>otišao je davno u podrum da natoči vino iz bureta, i još ga nemai> [Por.]   [Vidi]

3547  tot  tot  све  tot1 (pril.) — i. <i>svei> 1. <i>za vreme: stalno, neprestanoi> ◊ đi vrĭamĭa đi rat nu s-a dus ńiś unđe, a fuost tot în sat — <i>za vreme rata nije otišao nikuda, bio je sve u selui> 2. <i>za načini> a. <i>ispred brojeva, pokazuje ponavljanje stalnog brojnog odnosai> ◊ ușa strîmtă, da iĭ sa-mping tot duoĭ ku duoĭ — <i>prolaz uzan, a oni se guraju sve dva po dvai> b. <i>za isticanje istovetnostii> ◊ a lor țîkă tot ńișći oțomań đi kînd lumĭa țîńe minće — <i>njihov rod sve sami lopovi od kad svet pamtii> c. <i>za isticanje brojnostii> ◊ śe tot nu la fi întrabat, ama ĭel taśe, kă frika ĭ-a luvat ļimba — <i>šta ga sve nisu pitali, ali on ćuti, jer mu je strah oduzeo jeziki> 3. <i>za pojačavanje stupnja poređenjai> ◊ iĭ tuarnă apa să stîngă, da fuoku arđe tot măĭ tare șî măĭ tare, pănă nu do arsă koļiba đi tot — <i>oni sipaju vodu da ugase, ali vatra gori sve jače i jače, dok koliba nije izgorela sasvimi> 4. <i>uz neke glagole (misliti, govoriti), za dopuštanje mogućnosti kojoj se u sumnji daje prednosti> ◊ uńi s-a dus la stînga, da alalț tot ginđesk k-a fi fuost măĭ bun sa fi pļekat la đirĭapta — <i>jedni su otišli na levo, a drugi sve misle da je bolje bilo da su pošli na desnoi> 5. <i>za isticanje prostornostii> ◊ đ-aiśa pî pănă unđe vĭeḑ ku uoki, tot anuastră moșîĭe a fuost — <i>odavde, pa sve dokle vidiš očima, sve je naše imanje biloi> ii. (u izr.) 1. <i>svega, sasvim, potpuno, skrozi> ◊ kînd s-aduna tri, ku șapće șî ku ḑîaśe, ku tot ĭe doaḑăś — <i>kad se sabere tri, sa sedam i deset, svega je dvadeseti> ◊ a veńit apa ku tot, șî ļ-a luvat kășîļi — <i>nadošla je voda potpuno, i odnela im kućei> ◊ la batut fara milă, șî l-a frînt đi tot — <i>tukao ga je bez milosti, i skroz ga je polomioi> ◊ muĭarĭa a trekut pista tot, șî sa-ntuors la kasă — <i>žena je prešla preko svega, i vratila se kućii> 2. <i>svakoi> ◊ tot nat vĭađe kă nuĭe bun — <i>svako vidi da to nije dobroi> ♦ var. tuot [Por.]  [Vidi]

3548  tot  tot  сваки  tot2 (toată) (mn. toț, toaće) (zam.) — <i>svakii> ◊ tot uomu, șî toată muĭarĭa sînt tot una în fața ļeźi — <i>svaki čovek i svaka žean jednaki su pred licem zakonai> ◊ toț kopiĭi șî tuaće fĭaćiļi trăbe sî gaćaskă șkuala — <i>svi dečaci i sve devojčice treba da završe školui> ◊ (u izr.) <i>svakoi> ◊ tot nat ku nakazu luĭ — <i>svako sa svojom mukomi> ◊ fi bun ku tot nat — <i>budi dobar sa svakimi> ◊ nu trăbe să fugă đi tot nat — <i>ne treba da beži od svakogai> [Por.]  [Vidi]

4072  totîrlă  totârlă  круг  totîrlă (mn. totîrļe) [akc. totîrlă] (i. ž.) — 1. (geom.) <i>krugi> ◊ șađe la umbră lînga rîu, șă skrižăĭe la totîrļe pin pĭesîk — <i>sedi u hladu pored reke, i šara krugove u peskui> 2. (tehn.) <i>točak; obruči> ◊ ĭ-a fakut la kopil totîrlă đi fĭer, să sa žuaśe ku ĭel pin pîrvaļiĭe — <i>napravio je detetu gvozdeni obruč, da se igra njime po dvorištui> ♦ (demin.) totîrluță, totîrļiśe ♦ sin. śerk, ruată [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4074  totîrļiuluĭ  rotund  кружно  totîrļiuluĭ [akc. totîrļiuluĭ] (pril.) — (o kretanju) <i>kružno, obrćući sei> ◊ s-a frînt uosiĭa la vîru pođińi, șî ruata a mĭers totîrļiuluĭ pănă-n borugă — <i>polomila se osovina na vrhu padine, i točak je išao obrćući se sve do potokai> ♦ skr. totîrļiu [Por.] ∞ totîrlă  [Vidi]

3549  totodată  totodată  истовремено  totodată [akc. totodată] (pril.) — <i>istovremeno, odjednomi> ◊ a pļekat totodată đi la kasă, pĭeurmă unu a tîbarît, șî s-a-ntuors înapuoĭ — <i>pošli su istovremeno od kuće, posle se jedan umorio, i vratio nazadi> ♦ var. totđodată [Por.] ∞ tuot  [Vidi]

5690  totoroskai  ?  тандркати  totoroskai (ĭuo totoroskăĭ, ĭel totoruaskîĭe) [akc. totoroskai] (gl.) — (onom.) <i>tandrkati; truckati sei> ◊ s-auđe kum totoroskîĭe karu đi buoĭ pănă mĭarźe guol pi kadîlmă — <i>čuje se kako tandrču volovska kola dok prazna idu kaldrmomi> [Por.]  [Vidi]

2593  totuna  totuna  свеједно  totuna [akc. totuna] (pril.) — <i>svejednoi> ◊ dakă plînźe șî sa ruagă, totuna o să-l las — <i>ako plače i moli, svejedno ću ga ostavitii> ♦ / tot + una ♦ var. tuotuna [Por.] ∞ tuot  [Vidi]

2127  tragulă  trăgulă  натега  tragulă (mn. traguļe) [akc. tragulă] (i. ž.) — (bot.)<i> natega, tikva za izvlačenje tečnosti iz bureta (Lagenaria vulgaris); nategačai> ◊ tragulă ĭe o truakă lungă ku kap mare, ku kare sa skuaće bĭarĭa đin butuaĭe — <i>natega je jedna dugačka tikva sa velikom glavom, kojom se istače piće iz buradii> ♦ up. truakă, truok [Crn.] ♦ up. tragaś [Por.]  [Vidi]

2534  trai  trăi  живети  trai (ĭuo traĭesk, ĭel traĭașće) [akc. trai] (gl. p. ref.) — 1. <iiveti, biti živi> ◊ nu sa șćiĭe kît v-om măĭ trai — <i>ne zna se koliko ćemo još živetii> ◊ ĭa fuost șă luĭ drag đi traĭ, ama s-a bulnavit șă n-a trait mult — <i>voleo je i on život, ali se razboleo i nije živeo dugoi> 2. biti u pritaljeskoj ili ljubavnoj vezi ◊ s-a luvat ku muĭari-sa, ș-a trait vro triĭ ań pitulaț, pănă nu ĭ-a prins la gramadă — <i>spanđao se sa njegovom ženom, i bili su tajno u vezi jedno tri godine, dok ih nisu uhvatili na gomilii> 3. <i>naseliti se negde, boravitii> ◊ śinsprîaśe ań a trait în sat, da pĭe urmă pănă la muarće a trait la munće, ku vićiļi — <i>petnaest godina živeo je u selu, a posle je sve do smrti živeo na planini, sa stokomi> [Por.]  [Vidi]

2535  Trailă  Trailă  Траило  Trai (mn. Traiļ) [akc. Trailă] (i. m.) — (antr.) <i>Trailo, vlaško l.i. veoma rasprostranjeno u XiX vekui> ◊ kînd nu s-a țînut kopiĭ, kînd a murit đi buaļe, ļ-a dat nume Trailă, s-ă traĭaskă — <i>kada deca nisu preživljavla, kada su umirala od bolesti, davana su im imena Trailo, da trajui> [Por.] ∞ trai  [Vidi]

2533  traĭ  trai  живот  traĭ (mn. traĭurĭ) [akc. traĭ] (i. m.) — <iivot, trajanjei> ◊ un traĭ avĭem, trăbe să-l pastrăm — <i>jedan život imamo, treba da ga čuvamoi> [Por.] ∞ trai  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1554  traĭan  troian  траг  traĭan (mn. traĭań) [akc. traĭan] (i. m.) — <i>tragi> ◊ traĭanu ĭe urma kare ramîńe dupa śeva śe trĭaśe pin fîn ńikosît, or pin grîu — <i>trajan je trag koji ostaje iza nečega što prođe kroz nekošenu travu, ili žitoi> ◊ traĭan ĭe urma dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — <i>trajan je trag u mekoj zemlji iza kolskih točkovai> ♦ sin. povuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. troĭan (Osnić) [Crn.] ◊ în Porĭeśa asta vuorbă nuĭe kunoskută; aiśa urma pin fîn or pin grîu sa kĭamă povuoĭ — <i>u Poreču ova reč nije poznata; ovde se trag u travi ili žitu zove povoj i> (Rudna Glava, Tanda) [Por.]  [Vidi]

3071  tramă  stramă  дроњчић  tramă (mn. trame) [akc. tramă] (i. ž.) — <i>dronjčić, komadić konca ili tkaninei> ◊ tramă ĭe un krîmput đi ață, or o ruptură đin vro țuală batrînă — <i>trama je komadić konca, ili dronjak sa neke stare odećei> ♦ sin. urĭazńik [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3142  trasńi  trăsni  згромити  trasńi (ĭuo trasńesk, ĭel trasńașće) [akc. trasńi] (gl. p.) — <i>zgromiti, udariti gromomi> ◊ kînd sfulđiră, vrunđeva trasńiașće — <i>kad seva, negde udara gromi> ◊ măĭ đes trasńiașće în ļemn mare, kare ĭe sîngur în kîmp — <i>grom najčešće udara u visoko drvo koje je usamljeno u poljui> ♦ up. trosńi ♦ up. sfulđira [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3144  trasńit  trăsnit  згромљен  trasńit (trasńi) (mn. trasńiț, trasńiće) [akc. trasńit] (prid.) — (med.) <i>zgromljen, udaren gromomi> ◊ a fuźit frikoșat đi duraĭală supt vrun ļemn, ș-akolo la gasît trasńit, muort — <i>pobegao je uplašen od grmljavine pod neko drvo, i tamo ga našli zgromljenog, mrtvogi> ◊ a mĭers pin pluaĭe baĭatu ku fata đi dupa kap șî ĭa trasńit: fata a kaḑut trasńită șî ĭ-a ĭeșît sufļitu, da luĭ n-a fuost ńimika — <i>išli momak i devojka po kiši zagrljeni i udario ih grom: devojka je pala zgromljena i izdahnula, a njemu nije bilo ništai> [Por.] ∞ trasńi  [Vidi]

3227  trastă  traistă  торба  trastă (mn. trășć) [akc. trastă] (i. ž.) — 1. <i>torbai> ◊ trastă țasută — <i>tkana torbai> ◊ trastă ku obrăń — <i>torba za uprtačimai> ◊ trastă guală — <i>prazna torbai> ◊ trastă pļină — <i>puna torbai> ◊ kînd sa dus la muară ku trasta pļină đi grîu, a kusuto la gură sî nu sa vĭarsă — <i>kad se išlo u vodenicu sa torbom punom žita, opšivao joj se otvor da se ne prospei> 2. (za odeću) <i>kad je neki haljekat loše krojen, ili je preveliki> ◊ kimĭașa ĭe prĭa mare, stă trastă pi kopil — <i>košulja je prevelika, visi kao torba na detetui> ♦ (demin.) trastuță ♦ (augm.) trastuoń [Por.] ♦ dij. var. traĭstă (Majdanpek) [Buf.] ♦ up. tagîrță [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5846  traźe  trage  вући  traźe (ĭuo trag, ĭel traźe) [akc. traźe] (gl. p. ref.) — <i>vući, povlačitii> ◊ sa traźe ka śĭața — <i>vuče se kao maglai> ◊ lukratuori trag ļamńe ku kaĭi đintr-o vaļe adînkă — <i>radnici vuku drva konjima iz jedne duboke dolinei> [Por.]  [Vidi]

5848  trăĭera  treiera  вршити  trăĭera (ĭuo trăĭer, ĭel trăĭeră) [akc. trăĭera](gl. p.) — 1. (o žitu) <i>vršitii> ◊ grîu đimult s-a trăĭerat ku kalu, pănă n-a ĭeșît mașîń đi trîĭerat — <iito se dugo vršilo konjima, dok se nisu pojavile vršalicei> 2. (o kretanju) <i>trčkarati okolo, ići u krugi> ◊ baĭatu đi kînd trăiră pi lînga koļiba fĭeći, ama iĭ nu-ĭ dă-n gînd să ĭasă la-ntîńală ku ĭel — <i>momak otkad trčkara oko devojčine kolibe, ali njoj ne pada na pamet da izađe na sastanak s njimi> ♦ var. trîĭera [Por.]   [Vidi]

5849  trăĭerat  treierat  вршидба  trăĭerat (mn. trăĭeraturĭ) [akc. trăĭerat](gl. p.) — 1. (o žitu) <i>vršidbai> ◊ numa pin povĭeșć alu aĭ batrîń sa șćiĭe kă đimult trăĭeratu a fuost ku kalu la are — <i>samo se kroz prile starih zna da je nekada vršidba bila sa konjem na guvnui> 2. (o kretanju) <i>vršljanje, trčkaranje u krugi> ◊ kînd pi vrunu n-o-l țîńe luoku, numa mĭarźe rotokol înkolo-nkoluo, sa ḑîśe kă „trăiră”, ka aĭ batrîń kare a mĭers pi lînga are kare a fuost totîrlată — <i>kad nekog ne drži mesto, nego trčkara u krugu okolo, kaže se da „vršlja”, kao stari koji su išli oko gumna koje je bilo okrugloi> ♦ var. trîĭerat [Por.] ∞ trăĭera  [Vidi]

3143  trăsńit  trăsnet  гром  trăsńit (mn. trăsńiće) [akc. trăit] (i. s.) — <i>gromi> ◊ kînd sfulđiră, durîĭe șî pluaĭe, ńiśkînd uomu să nu sa pituļe supt ļemn sînguraćik în kîmp, kî ĭel măĭ tare traźe trîasńitu — <i>kad seva, grmi i pada kiša, čovek nikad da se ne sklanja pod usamljeno drvo u polju, jer ono najjače vuče gromi> ♦ var. trîăsńit [Por.] ∞ trasńi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3146  trăsńituorĭ  trăsnitor  громовник  trăsńituorĭ (mn. trăsńituorĭi [akc. trăsńituorĭ] (i. m.) — (zast.) (mit.) <i>gromovniki> ◊ trăsńituorĭ ĭe svići iļiĭa, kă ĭel, śikă, lukră ku trăsńitu: rînduĭe unđe sî trasńaskă șî pi kare — <i>gromovnik je sveti ilija, jer on, vele, upravlja gromom: određuje gde će da zagrrmi i koga će grom da udarii> [Por.] ∞ trasńi  [Vidi]

4921  trekatuorĭ  trecător  пролазан  trekatuorĭ (trekatuare) (mn. trekatuorĭ, trekatuare) [akc. trekatuorĭ] (prid.) — (ret.) <i>prolazan, prohodani> ◊ apa s-a tras, poćaka śe mĭarźe pi ogaș ĭe akuma trekatuare — <i>voda se povukla, staza koja ide potokom je sada prohodnai> ◊ traĭu ĭe skurt șă trekatuorĭ — <iivot je kratak i prolazani> [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

2559  triĭļa  treilea  трећи  triĭļa [akc. triĭļa] (br.) — <i>trećii> ◊ đ-a triĭļa uorĭ śarkă sî sa însuare — <i>po treći put pokušava da se oženii> ◊ n-a putut mult să țînă la lukro-l nou, a dat fuga a triĭļa ḑî — <i>nije mogao dugo da izdrži na novom poslu, pobegao je treći dani> [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

2537  Trikă  Trică  Трике  Tri [akc. Trikă] (i. m.) — (antr.) (hip.) <i>Trike, vlaški hipokoristik, izveden od l.i. Dumitrui> ◊ Trikă ĭe poļikra đin poļikră: pi kopil ăl boćaḑă Dumitru, pă-ĭ ḑîk pănă ĭe mik Dumitrikă, da măĭ amînat, prĭaćińi ăl proboćaḑă ăn Trikă — <i>Trike je nadimak od nadimka: dete krste Dimitrije, pa ga onda dok je mali zovu Dimitrike, a kasnije, prijatelji ga prekrste u Trikui> ◊ dakă Trikă are fiśuor, lor ļi sa ḑîśe „alu Trikă”, la urmă lumĭa sa-nvață ku iĭ ka ku Trikuońi — <i>ako Trike ima decu, oni se zovu Trikovi, na kraju ljudi naviknu na njih kao na Trikićei> ◊ <i>Trikońi sa pun la karće pi sîrbĭașće ka Trikići — Trikovi se upisuju u srpske knjige kao Trikićii> ♦ Tri < Dumitri < Dumitru [Por.] ∞ Dumitru  [Vidi]

2146  trikeļiś  sărăcica  котрљан  trikeļiś (mn. trikeļiś) [akc. trikeļiś] (i. m.) — <i>kotrljan (Eryngium campestre)i> ◊ trikeļiśu ĭe un fĭeļ đi skaĭaće, krĭașće pin ļivĭeḑ, șî dakă kuprinđe ļivađa, fînu nu puaće să sa kosîaskă đi ĭel, șă đin ļivađa-ĭa nuĭe ńiś o dobîndă — <i>kotrljan je vrsta čkalja, raste po livadama, i ako osvoji livadu, seno ne može da se kosi, i od te livade nema nikakve vajdei> ♦ var. trîkeļiś, tîrkeļiś ♦ up. skaĭ, skaĭeće [Por.]   [Vidi]

2540  trisprîaśe  treisprezece  тринаест  trisprîaśe [akc. trisprîaśe] (br.) — <i>trinaesti> ◊ doasprăśe șî unu sînt trisprîaśe — <i>dvanaest i jedan jesu trinaesti> ◊ trisprîaśe uorĭ — <i>trinaest putai> ◊ trisprîaśe ḑîļe — <i>trinaest danai> ◊ trisprîaśe miĭ — <i>trinaest hiljadai> [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

5617  trist  trist  тужан  trist (tristă) (mn. trișć, trișće) [akc. trist] (prid.) — <i>tužani> ◊ a lasato baĭatu, șî ĭa ku ḑîļiļi a fuost tristă — <i>ostavio je momak, i ona je danima bila tužnai> ◊ veńiră doă muĭerĭ trișće, ku duoĭ kopiĭ trișć, sî sa vaĭće kî ļ-a perit uomu — <i>dođoše dve tužne žene, sa dvoje tužne deca, da se žale da su im poginuli muževii> ♦ var. întristat ♦ sin. magńit [Por.]  [Vidi]

5399  trîkńi  trâcni  тргнути се  trîkńi (ĭuo trîkńesk, ĭel trîkńașće) [akc. trîkńi](gl.) — <i>trgnuti sei> ◊ đintr-odată trîkńi đi frikă lu kîńe, șî sa pusă pi fuga — <i>najednom se trgnuo u strahu od psa, i počeo da bežii> [Por.]   [Vidi]

5396  trîmeća  trimete  слати  trîmeća (ĭuo trîmĭet, ĭel trîmĭaće) [akc. trîmeća] (gl. p.) — <i>slati, poslatii> ◊ a trîmĭes la kraļu rugamînt adîns să-l ĭarće đi rău śe l-a fakut, ama điźaba — <i>poslao je kralju posebnu molbu da mu oproste zločin koji je učinio, ali uzaludi> ◊ ma ruog đi ćińe, nu-m trîmeća atîța bań, kă n-am śe sî fak ku iĭ — <i>molim te, nemoj mi slati toliki novac, jer nemam šta da radim sa njimai> [Por.]  [Vidi]

5400  trîmisatură  trimisatură ?  напратница  trîmisatură (mn. trîmisaturĭ) [akc. trîmisatură] (i. ž.) — (mag.) <i>napratnica, čini> ◊ mumî-sa a katat đi la vrăžîtuare să ļi fakă fîkaturĭ șî trîmisaturĭ, numa să-ĭ đispartă — <i>majka je tražila od vračare da im napravi čini i napratnice, samo da ih razdvojii> ♦ up. fîkatură, nîpraćitură [Por.] ∞ trîmeća  [Vidi]

4284  trînćală  trânteală  обарање  trînćală (mn. trînćeļe) [akc. trînćală] (i. ž.) — <i>obaranje; rvanjei> ◊ l-a kemat la trînćală întra tuoț, kreḑînd kî ĭe măĭ tare đi kît ĭel — <i>izazvao ga je na rvanje pred svima, verujući da je jači od njegai> ◊ trînćală pi ĭarbă vĭarđe a fuost źukariĭa pîkurarĭska a măĭ frumuasă — <i>rvanje na zelenoj travi bila je nalepša čobanska igrai> ♦ var. trînćit, trînćitură ♦ sin. luptă [Por.] ∞ trînći  [Vidi]

4282  trînći  trânti  оборити  trînći (ĭuo trînćesk, ĭel trînćașće) [akc. trînći] (gl. p. ref.) — <i>oboriti, obaratii> ◊ kopiĭ s-anpins, ș-a trînćit muoșu đi pi skamn — <i>deca su se gurala, i oborila starca sa tronošcai> ◊ tuota ḑîua iĭ duoĭ a trînćit la ļiamńe numa ku sakurĭa, fara firiz — <i>ceo dan su njih dvojica obarali stabla samo sekirom, bez testerei> ◊ atîta đi tare ĭ-a dat un pumn, đi l-a trînćit đin piśuare — <i>toliko ga je jako tresnuo pesnicom, da ga je oborio s nogui> [Por.]   [Vidi]

3118  trîndafir  trandafir  ружа  trîndafir (mn. trîndafi) [akc. trîndafir] (i. m.) — (bot.) <i>ruža (Rosa)i> ◊ trîndafir ĭe fluare frumuasă, kare sa puńe în građină pi lînga kasă — <i>ruža je lepo cveće koje se sadi u bašti oko kućei> ♦ up. măśiĭaș, skubikur [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3534  trîntur  trântor  трут  trîntur (mn. trînturĭ) [akc. trîntur] (i. m.) — <i>truti> 1. (ent.) <i>mužjak pčelei> ◊ trîntur ĭe albuna voĭńiśaskă — <i>trut je mužjak pčelei> ◊ trînturu n-are ak — <i>trut nema žaokui> 2. (fig.) <i>lenčuga, gotovani> ◊ traĭașće ka trînturu, nu lukră ńimika, iĭ vińe tuot pi đi gata — <iivi kao trut, ne radi ništa, sve mu dolazi na gotovoi> [Por.] ∞ albi  [Vidi]

1792  trîpada  trepăda  акати  trîpada (ĭuo ma trapîd, ĭel sa trapădă) [akc. trîpada] (gl. p. ref.) — <i>akati se, kretati se bez potrebe ili koristii> ◊ nu trîmeća kopilu la atîta drum, kî sa trapîdă điźaba — <i>ne šalji dete na toliki put, samo će se izakati badavai> [Por.]  [Vidi]

1793  trîpadat  trepădat  изакан  trîpadat (trîpadată) (mn. trîpadaț, trîpadaće) [akc. trîpadat] (prid.) — <i>izakan, izmučen uzaludnim kretanjemi> ◊ sînt tuot frînt șî trîpadat đin atîća aļergaturĭ înkuaś-nkoluo — <i>sav sam slomljen i izakan od toliko trčanja tamo-vamoi> [Por.] ∞ trîpada  [Vidi]

3875  trĭabă  treabă  посао  trĭabă (mn. trĭeburĭ) [akc. trĭabă] (i. ž.) — 1. <i>posaoi> ◊ măĭ bun să n-aĭ ńiś o trĭabă ku așa uom — <i>najbolje je da nemaš nikakva posla s takvim čovekomi> 2. <i>valjanost, vrednosti> ◊ nuĭe ńiś đ-o trĭabă — <i>ni za šta nije (ništa ne valja)i> ◊ uom đi trĭabă — <i>valjan čovek; čovek od reči, čovek od poverenjai> 3. <i>razlog; potrebai> ◊ (u izr.) ńiś k-o trĭabă — <i>bez potrebei> ◊ s-a dus fara ńiś k-o trĭabă — <i>otišao je bez ikakvog razlogai> 4. (fig.) <i>o ponašanju: dovesti nekoga u redi> ◊ l-a trĭekut pin palme, șî l-a dus la trĭabă — <i>propustio ga je kroz šake, i doveo ga u redi> ♦ sin. lukru ♦ up. trăbuĭală [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4919  trĭakît  treacăt  пролаз  trĭakît (mn. trĭakîće) [akc. trĭakît] (i. s.) — (ret.) <i>prolaz, puti> ◊ trĭakît ĭe luok pi unđe trĭeśem đes, kînd ńe duśem vrunđiva — <i>prolaz je mesto kojim često prolazimo kad negde idemoi> ◊ sa miră kum ĭo nu șću kî ĭe muara batrînă în borugă, da ĭuo-ĭ spun kă nu șću đi śe nu mi trĭakîtu pĭ-a kolo — <i>čudi se kako ja ne znam da je stara vodenica u potoku, a ja mu kažem da ne znam jer mi tamo nije puti> [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

4137  trĭap  treap  валов  trĭap (mn. trĭapurĭ) [akc. trĭap] (i. s.) — <i>valovi> ◊ trĭap ĭe vas lung, skobit în ļemn, or înkeĭat đin blăń, pus ăn gîrļiu puorśilor să manînśe puorśi laturļi đin ĭel — <i>valov je poduži sud, izdubljen u drvetu, ili sklepan od dasaka, postavljen u oboru da svinje iz njega jedu pomijei> [Por.]  [Vidi]

3254  trĭaptă  treaptă  степеник  trĭaptă (mn. trĭapće) [akc. trĭaptă] (i. ž.) — <i>stepeniki> ◊ skărļi la kasa batrînă avut numa doa trĭapće, fakuće dîn bolovańe dî pĭatră — <i>stepenice na staroj kući imale su samo dva stepenika, izrađena od kamenih blokovai> ◊ skărļi kășî la tîvaļiș avut trĭapće măĭ mulće — <i>stepenište kuće na kosini imalo je više stepenikai> [Zvizd] ◊ baba batrînă a kaḑut đi pi o trĭaptă kare s-a klăćinat, ș-a frînt piśuoru — <i>baba je pala sa jednog stepenika koji se klatio, i polomila nogui> ♦ sin. skară, bîsamak [Por.] ∞ skară  [Vidi]

1555  troĭańit  troienit  улегнут  troĭańit (troĭańi) (mn. troĭańiț, troĭańiće) [akc. troĭańit] (prid.) — <i>ulegnut, udubljen (u zemlju)i> ◊ drumu ĭe tuot troĭańit đi ruoț đi kar — <i>put je sav udubljen od kolskih točkovai> ◊ troĭanu karuluĭ: urma kare ramîńe dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — <i>kolski „trojan”: trag koji ostaje iza kolskih točkova kada je zemlja mekai> [Crn.] ♦ dij. var. traĭańit [GPek]  [Vidi]

2090  troskațîăl  troscoţel  троскот  troskațîăl (mn. troskațîăĭ) [akc. troskațîăl] (i. m.) — (bot.) <i>troskot, troskavac, oputina, ptičja trava (Polycnemum arvense)i> ◊ troskațîălu ĭe ĭarbă porśiaskă kî măĭ mult sa kuļiaźe đi puorś, iĭ ăl manînkă ku slastă — <i>troskot je svinjska trava jer se najviše bere za svinje, one ga jedu u slasti> [Por.]  [Vidi]

2744  truakă  troacă  тиква  truakă (mn. truoś) [akc. truakă] (i. ž.) — i (bot.) <i>tikva (Lagenaria vulgaris)i> 1. <i>prirodni sud za tečnosti> ◊ đemult n-a fuost alt vas đi apă, or đi bĭare, numa truaka, kare s-a purtat ļegată la brîu — <i>nekad nije bilo drugog suda za vodu, ili za piće, nego se nosila tikva, vezana o pojasi> 2. (anat.) <i>glava čoveka; tintara; lobanjai> ◊ a dat ku kapu-n parĭaće, ș-a spart truaka — <i>udario glavom u zid, i razbio tikvui> 3. (fig.) <i>tupavko; tikvani> ◊ truakă đi uom, nu-nțaļiaźe ńimika — <i>tikvan od čoveka, ne razume ništai> ♦ (demin.) trokiță ii (tehn.) <i>svetiljka, lampai> ◊ truaka đi viđerat a fuost fakută đin truakă ku gît lung, unplută đi său, ku valuș đi kîńipă ka fitiļu — <i>tikva za osvetljenje bila je napravljena od tikve sa dugim vratom, napunjena lojem i sa valjutkom od konoplje kao fitiljemi> ♦ up. truok [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4479  Truță  Truță  Труце  Truță [akc. Truță] (i. m.) — (antr.) <i>Trucei> ◊ Truță ĭe nume rumîńesk, skos đi milă đin Patruț, da aăsta đi Pătru — <i>Truce je vlaško ime, izvedeno od milja od Patruc, a ovo od Petari> ♦ up. Patruț [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

2745  truok  troc  врг  truok (mn. truoś) [akc. truok] (i. m.) — <i>vrg, sud za tečnost od tikvicei> ◊ babiļi măĭ mult đeskîntă-n truok — <i>babe najviše baju u vrgui> ◊ la tuota fîntîna în munće a fuost atîrnat kîći un truok, să aĭbe drumașî ku śe sî bĭa apă — <i>kraj svakog izvora u planini bio je okačen po jedan vrg, da imaju putnici čime da piju vodui> ◊ dakă îm sparź truoku, ĭuo țîĭe-ț sparg truaka — <i>ako mi razbiješ vrg, ja ću tebi razbiti tikvu (glavu)i> ♦ (augm.) trokan ♦ up. truakă [Por.]  [Vidi]

6187  trup  trup  тело  trup (mn. trupurĭ) [akc. trup] (i. s.) — (anat.) <i>teloi> ◊ baĭatu iĭ are trup tare sumĭarńik — <i>njen momak ima jako zgodno teloi> ♦ sin. stat [Por.]  [Vidi]

2895  truș  ciot  пањ  truș (mn. trușă) [akc. truș] (i. s.) — 1. <i>panj, kratko isečen trupac, pogodan za sedenjei> ◊ kînd a trait lumĭa-n borđiĭe, a șaḑut pi trușă, kă skamńe rar kare avut, da stoļiță gata ńima — <i>kad su ljudi živeli u burdeljima, sedeli su na panjevima, jer je retko ko imao hoklice, a stolice gotovo nikoi> ◊ pi truș s-a spart șî ļamńiļi đi fuok — <i>na panjevima se cepala i drva za vatrui> 2. (fig.) (pej.) <i>tup, težak, tvrdoglav čoveki> ◊ nu ći puoț vorbi ku ĭel, kî ĭe grĭeu ka trușu — <i>ne možeš se dogovoriti s njim, jer težak je kao panji> (Tanda) ♦ sin. skamn, tutuk [Por.]  [Vidi]

3004  tu  tu  ти  tu (zam.) — <i>tii> ◊ tu iș uom bun — <i>ti si dobar čoveki> ◊ tu kum vrieĭ, fă kum țî măĭ ușuor: uĭtî-će să fiĭe țîĭe bun, nu baga sama la aĭa śe-ț ḑîk alțî — <i>ti kako hoćeš, čini kako ti je najlakše: gledaj da tebi bude dobro, ne obraćaj pažnju na to šta ti govore drugi i> [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

5446  tufarĭață  tufăreață ?  жбуњарка  tufarĭață (mn. tufarĭeț) [akc. tufarĭață] (i. ž.) — (ret.)(folk.) <i>žbunjarkai> ◊ tufarĭață a fuost plastă đi viće, fakută đin tufe șî krengaramă — <i>žbunjarka je bio sklon za stoku, napravljen od žbunja i granjai> ♦ up. kăpriĭață [Por.] ∞ tufă  [Vidi]

5441  tufă  tufă  жбун  tufă (mn. tufe) [akc. tufă] (i. ž.) — (bot.) <i>žbuni> ◊ tufă ĭe buĭeḑarĭ đes, krĭeskut la un luok — <i>žbun je gusto rastinje, izraslo na jednom mestui> ◊ tufă ĭe măĭ đes buĭeḑarĭ đi un fĭeļ đi buĭađe — <i>žbun je najčešće rastinje od iste vrste biljakai> [Por.]  [Vidi]

5445  tufuos  tufos  жбунаст  tufuos (tufuasă) (mn. tufuoș, tufuasă) [akc. tufuos] (prid.) — <i>žbunasti> ◊ tufuasă ĭe aĭa buĭađe kare ĭe mikă da are krĭenź ka tufa — <i>žbunasta je ona biljka koja je niska a ima granje kao žbuni> ♦ var. tufăruos [Por.] ∞ tufă  [Vidi]

2701  tuļan  tulean  кочањ  tuļan (mn. tuļeń) [akc. tuļan] (i. m.) — 1.<i> kočanj, okomak; tuluska; oklasaki> ◊ tuļan sa kĭamă aĭa śe ramîńe kînd kuriț kukuruḑu đi buobe — <i>kočanj se zove ono što ostane kad okruniš klip kukuruzai> [Por.] ♦ dij. sin. gluod (Urovica) 2. <i>tuluzovinai> ◊ a kuļes kukuruḑu, ș-a ramas numa tuļeńi pi luok — <i>obrali su kukuruz, i ostala je samo tuluzovina na njivii> [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

5659  tuļi  tuli  збрисати  tuļi (ĭuo tuļesk, ĭel tuļașće) [akc. tuļi] (gl. p.) — (o kretanju) <i>zbrisati, klisnuti, šmugnutii> ◊ đi frikă, o luvă kraku-n đal, șă o tuļi pista dungă ka ĭepuru înfrikoșat — <i>od straha je potrčao uz brdo, i zbrisao preko kose kao preplašeni zeci> ♦ sin. fuźi [Por.]  [Vidi]

3947  tuma  tuma  чак  tuma [akc. tuma] (pril.) — <i>čak; teki> ◊ s-a suit sîngur tuma la vîru śuośi — <i>popeo se sam čak na vrh brdai> ◊ a pĭerdut vaśiļi, șî ļ-a gasît tuma a triĭ-ļa ḑî — <i>izgubio je krave, i našao ih je tek trećeg danai> ♦ var. tumu, tumće, tumiće [Por.]   [Vidi]

5839  tuna  intra  улазити  tuna (ĭuo tun, ĭel tună) [akc. tuna] (gl.) — <i>ulaziti; upasti, banuti; ulivati sei> ◊ pănă pîkurarĭu duarme, vićiļi a tunat în luok, ș-a mînkat kukuruḑu tuot — <i>dok je čobanin spavao, stoka je ušla u njivu, i pojela sav kukuruzi> ◊ a tunat Bugari đi pista ușă, șî ĭ-a omorît la kulkuș — <i>upali su Bugari na vrata, i ubili ih na spavanjui> ◊ la luok unđe tună ogașu în rîu, sa faśe rîpeḑînă — <i>na mestu gde se potok uliva u reku, prave se brzacii> [Por.] ♦ dij. sin. întra (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

5697  tuofļa  toflea  шљампавко  tuofļa (mn. tuofļe) [akc. tuofļa] (i. ž.) — <i>šljampavko, gegavkoi> ◊ la kopil iĭ măĭ drag să-nkalță opiiļi tatîluĭ, șî sî sa tragă ka tuofļa pin avļiĭe — <i>dete najviše voli da navuče očeve opanke i da se kao šljampavko vuče po dvorištui> [Por.]  [Vidi]

3512  tuoĭ  toi  гро  tuoĭ (mn. tuaĭe) [akc. tuoĭ] (i. s.) — <i>gro, glavnina, najveći deo nečega, snaga ili nivo; središte; jeka i> ◊ a veńit ńikemat în tuoĭu lukruluĭ, kînd lukru a fuost măĭ mare, șî s-a mîńiĭat kă ńima nu l-a luvat în samă — <i>došao nepozvan u jeku posla, kad je posao bio u najvećem, i naljutio se što niko nije obratio pažnju na njegai> ◊ a ploĭat șî s-a rîđikat tuoĭu api — <i>padala je kiša i podigao se nivo vodei> ◊ mńamțî s-a pus pĭ-aĭ nuoștri ku tuoĭu-n trjeg, ama n-a putut sa strabată — <i>Nemci su navalili na naše svom snagom, ali nisu uspeli da se probijui> [Por.]  [Vidi]

3867  tuont  tont  глуп  tuont (tuantă) (mn. tuonț, tuanće) [akc. tuont] (prid.) — <i>glup, priprost, tupi> ◊ a fuost tuont la mumî-sa șî tare đi kap la tatî-su, șî đ-aĭa nu ĭ-a mĭers șkuala — <i>bio je glup na majku i tvrdoglav na oca, i zato mu nije išla školai> ◊ (u izr.) tuanto! — <i>glupačo!i> ♦ (augm.) tontalău — <i>gluperdai> ◊ (u izr.) ĭel ĭe un tontalău ku tuot — <i>on je jedna potpuna budalai> (= velika budala) [Por.] ♦ dij. var. tontoakăipikovo) [Tim.]  [Vidi]

5085  tuor  îngrășământ  ђубриво  tuor [akc. tuor] (i. zb.) — <i>đubrivo, obično stajskoi> ◊ tuoru sa faśe unđe duorm vićiļi — <i>stajsko đubrovo se pravi u staji gde spava stokai> ◊ tuoru s-adună la un luok în traușa kășî, șî sa traźe ku karu pi luok kînd vińe vrĭamĭa đi arat — <i>đubrivo se skuplja na jedno mesto u dvorištu kuće, i raznosi se kolima po njivi kad dođe vreme oranjai> ♦ up. gunuoĭ [Por.]   [Vidi]

6171  tuors  tors  предиво  tuors2 (mn. tuorsurĭ) [akc. tuors] — <i>predivo, konac, niti> ◊ tuorsu puaće-fi măĭ supțîrĭe, or măĭ gruos, kum kată aĭa đi śe-l sprimĭeșć — <i>predivo može biti tanje, ili deblje, kako traži ono za šta ga spremaši> ♦ sin. fir [Por.] ∞ torśa  [Vidi]

6172  tuortu păsîrilor  torțel  вилина косица  tuortu păsîrilor [akc. tuortu păsîrilor](sint.) — (bot.) <i>vilina kosica (Cuscuta epithymum)i> ◊ tuortu păsîrilor ĭe o buĭađe fara rîdaśină, kare sa suśașće pi bîtu dîtaļińi, șî traĭașće đi raśunu iĭ — <i>vilina kosica je biljka bez korena, koja se uvija oko stabla deteline, i živi na njen računi> ♦ tuortu păsîrilor — <i>(dosl.) „ptičja pređa”i> [Por.] ∞ buĭađe  [Vidi]

5843  tuot  tot  исто  tuot1 [akc. tuot] (pril.) — <i>isto, stalno, još uvek; sasvim, u ceni, potpunoi> ◊ Rumîńi șî astîḑ tuot fak pomĭeń kum a fakut stramuoșî luor — <i>Vlasi i danas isto prave pomane kao i njihovi precii> ◊ în kare guod parće să pļaśe, luĭ a fuost tot una — <i>na koju god stranu da krenu, njemu je bilo istoi> ◊ (u izr.) ku tuot, đi tuot — <i>potpuno, u celosti; svom snagom, sa svih stranai> ◊ a veńit apa ku tuot, șî ļ-a luvat kășîļi — <i>nadošla je voda svom snagom, i odnela im kućei> ◊ a trekut pista Dunîre ku tuot ś-avut — <i>prešli su Dunav sa svime što su imalii> [Por.]  [Vidi]

5490  turći  turti  спљоштати  turći (ĭuo turćesk, ĭel turćașće) [akc. turći] (gl. p. ref.) — <i>spljoštati, spljeskatii> ◊ a turćito ku bataĭe, a trînćito la pomînt șa gazîto ku kraśi — <i>spljoskao je batinama, oborio je na zemlju i gazio nogamai> ◊ sa turćașće śeva śe sa pļoskańaḑă, sa faśe ļaspiđe — <i>speljska se sve što se spljoska, što se pretvara u pločui> [Por.] ∞ turtă  [Vidi]

5491  turćit  turtit  спљескан  turćit (turći) (mn. turćiț, turćiće) [akc. turćit] (prid.) — (o formi) <i>spljeskan, spljoskan, pljosnati> ◊ a trekut ku karu pista baļigă, șî ĭa a ramas turćită-n mižloku drumuluĭ — <i>prešao je kolima preko balege, i ona je ostala spljeskana nasred putai> ◊ pîńa ĭe turćită — <i>hleb je pljosnati> [Por.] ∞ turtă  [Vidi]

2076  turiță  turiţă  броћ  turiță (mn. turiț) [akc. turiță] (i. ž.) — (bot.) <i>broć, broćika, prilepača, torica (Galium aparine)i> ◊ turița dă pin grîu, are skaĭeț marunț ku kare sa prinđe đi țuaļe kînd trĭeś pin ĭa — <i>broćika raste po žitu, ima sitne čičkove kojima se kači za odeću kad prođeš kroz njui> ♦ sin. porkiță (Tanda) [Por.]   [Vidi]

3576  turmă  turmă  стадо  turmă (mn. turme) [akc. turmă] (i. ž.) — (zast.) <i>stado, krdo, buljuki> ◊ uńi đin aĭnuoștri aĭ batrîń, a veńit în Omuoļ đin Munța-ĭ Albĭ, mĭergînd dupa turmiļi lor đi uoĭ — <i>neki od naših starih, došli su u Homolje sa Karpata, idući za svojim stadima ovacai> ♦ sin. stînă, kîrd, buļuk [GPek] ◊ turmă đi uoĭ, turmă đi kapre, turmă đi vaś — <i>stado ovaca, stado koza, krdo kravai> [Por.]  [Vidi]

5498  turśesk  turcesc  турски  turśesk (turśaskă) (mn. turśeșć, turśeșć) [akc. turśesk] (prid.) — <i>turskii> ◊ đi śinsuće đi ań đin ļimba turśaskă s-a primit mulće vuorbe turśeșć — <i>za petsto godina iz turskog jezika primljene su mnoge turske rečii> [Por.] ∞ Turk  [Vidi]

5489  turtă  turtă  пројара  turtă (mn. turț) [akc. turtă] (i. ž.) — 1. (nutr.) <i>projarai> ◊ turta sa faśe đi fańină đi kukuruḑ, ku apă kaldă — <i>projara se pravi od kukuruznog brašna i tople vodei> ♦ up. malaĭ 2. (o formi) <i>kolač, pogačai> ◊ turtă ĭe fiĭeśe śe ĭe fakut totîrlat șî pļoskanat — <i>kolač je bilo šta što je okruglo i pljosnatoi> ◊ turtă đi śĭară — <i>pogača od voskai> [Por.]   [Vidi]

3328  turugă  turugă  покварењак  turugă (mn. turuź) [akc. turugă] (i. s.) — <i>pokvarenjak, nepošten čoveki> ◊ asta dîn Mireiĭva ĭe mare turugă — <i>ovaj iz Mirijeva je veliki pokvarenjaki> ♦ sin. strîkaśuńe [Pom.]  [Vidi]

2169  turuĭag  tulug  тулај  turuĭag (mn. turuĭaź) [akc. turuĭag] (i. m.) — (bot.) 1. <i>tulaj, tuluz, šarovina, kukuruzovina, kukuruzna stabljikai> ◊ a rođit kukuruḑu, turuĭagu-iĭ măĭ nalt đi kît uomu — <i>kukuruz je rodio, tulaj mu je višlji od čovekai> (Tanda) 2. <i>stabljika drvenaste biljkei> ◊ tuata buĭađa ļiemnuasă are turuĭag: aĭa ĭe ļiemnu a iĭ fara frunḑă, fara vîr șî fara krĭenguță — <i>svaka drvenasta biljka ima tulaj: to je njeno stablo bez lišća, bez vrha i bez grančicai> (Rudna Glava) ♦ dij. var. tululoĭipikovo) [Tim.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

4459  turuĭag  torofină  шаровина  turuĭag (mn. turuĭaźe) [akc. turuĭag] (i. s.) — (bot.) <i>šarovina, kukuruzovinai> ◊ turuĭag ĭe tuļan đi kukuruḑ guol, făr đi fuoĭ șă druź — <i>šarovina je ogoljeno stablo kukuruza, bez lišća i klipovai> ◊ a batut pĭatra, ș-a ramas pi luok numa turuĭaźe guaļe — <i>tukao je grad, i na njivi su ostale samo gole šarovinei> ♦ up. tuļan [Por.] ♦ dij. var. tululoĭipikovo) [Tim.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

4712  tusă  tusă  кијавица  tusă [akc. tusă] (i. ž.) — (med.) <i>kijavicai> ◊ kînd uomu stă vrunđeva la frig, raśiașće, șă-l prinđe tusa — <i>kad čovek stoji negde na promaji, prehladi se, i uhvati ga kijavicai> ◊ uoum prins đi tusă, sa aburĭaḑă ku busuĭuok — <i>čovek kog je uhvatila kijavica, pari se bosiljkomi> ♦ up. tusa mîgarĭaskă ♦ up. tușît [Por.] ♦ dij. sin. străfigaturăipikovo) [Tim.] ∞ tușî  [Vidi]

4713  tusă mîgarĭaskă  tuse măgărească  магарећи кашаљ  tusă mîgarĭaskă [akc. tusă mîgarĭaskă] (sint.) — (med.) <i>magareći kašalj, hripavac (Pertusis)i> ◊ tusa mîgarĭaskă ĭe tușît grĭeu đi kare sa bulnavĭesk kopiĭi, kare, kînd tușăsk, suflă grĭeu ka magarĭu kînd rîžașće — <i>magareći kašalj je težak kašalj od koga obolevaju deca, koja, kad kašlju, dišu teško kao kad rže magarei> ◊ kopiĭi kare a ḑakut đe tusa mîgarĭaskă, s-a afumat ku păr đi magarĭ — <i>deca koja su obolela od magarećeg kašlja, dimila su se magarećom dlakomi> [Por.] ◊ pănă nu s-a gasît ļak, đi tusa măgarĭaskă a murit mulț kopiĭ, la uńi luokurĭ kîći doĭ-triĭ đintr-o kasă — <i>dok nije pronađen lek, od magarećeg kašlja je umrlo mnogo dece, u nekim mestima i po dvoje-troje iz jedne kućei> (Leskovo) [GPek] ∞ tusă   [Vidi]

5007  tuś  tuci  туч  tuś1 (mn. tuśurĭ) (i. s.) — <i>tuči> ◊ đi tuś a fuost fakuće ńișći vasurĭ kumparaće, ama ĭel a fuost krtuv șî vasu s-a śonćit kum a dat măĭ tare în śuava — <i>od tuči su bili izrađeni neki kupovni sudovi, ali je on bio krt i sud bi se očukao čim bi malo jače udario u neštoi> [Por.]  [Vidi]

5010  tuś  clopot  меденица  tuś2 (mn. tuśurĭ) (i. s.) — <i>medenica, zvonoi> ◊ uoĭļi au tuś la gît, să kînće, să ļe auz, să nu ļe pĭerz — <i>ovce imaju medenicu oko vrata, da zvoni, da ih čuješ, da ih ne izgubiši> [Pad.] ∞ klopît  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2893  tutuk  tutuc  трупац  tutuk1 (mn. tutuś) [akc. tutuk] (i. m.) — (bot.) <i>trupac, odsečeni deo stablai> ◊ am trînćit ļamńe, ļ-am taĭat tutuśe, da tutuśi am skuos ku buoĭ đin ogaș la drum — <i>obarao sam stabla, sekao sam ih u trupce, a trupce sam volovima izvlačio iz potoka na puti> [Por.] ♦ dij. var. ćućuk (Urovica) [Pad.]  [Vidi]

5329  tutuk  tutuc ?  дрвљаник  tutuk2 (mn. tutuśe) [akc. tutuk] (i. s.) — <i>drvljaniki> ◊ ļiamńiļi đi fuok dusă đin duos, sa sparg ku sakurĭa la tutuk, în lăturĭ đi kasă — <i>drva doneta iz šume za ogrev, cepaju se sekirom na drvljaniku, podalje od kućei> ◊ tutuk puaće fi șî supt șupă, kare o are, kă atunśa pluaĭa or zapada nu udă ļiamńiļi — <i>drvljanik može biti i pod šupom, ko je ima, jer tada kiša ili sneg ne kvase drvai> ♦ sin. gruos, truș, ļiamńe [Por.]  [Vidi]

5404  tutun  tutun  дуван  tutun [akc. tutun] (i. m.) — (bot.) <i>duvan (Nicotiana tabacum)i> ◊ đemult lumĭa a sađit tutun în građina lor, șî tutunu n-a fuost otrauă kum ĭe akuma — <i>ranije su ljudi sadili duvan u svojim baštama, i duvan nije bio otrov kao što je sadai> ◊ tutunu ĭe buĭađa drakuluĭ — <i>duvan je đavolova biljkai> ◊ a nuoștri aĭ batrîń a tutuńit tutun đin fluarĭa mare, ala tutun a fuost tare șî ĭuće — <i>naši stari pušili su duvan od kadifice, taj duvan je bio jak i ljuti> [Por.]  [Vidi]

6347  tușît  tușit  кашаљ  tușît (mn. tușîturĭ) (i. s.) — (med.) <i>kašalji> ◊ aĭa śe s-auđe kînd uomu tușîașće, sa kĭamă tușît — <i>ono što se čuje kad čovek kašlje, zove se kašalji> ◊ tușîtu ĭe buală, măĭ đes đin raśială da la tutunźiĭ đin tutun — <i>kašalj je bolest, najčešće od prehlade, a kod pušača i od duvanai> [Por.] ∞ tușî  [Vidi]

64  ťindă  tindă  трем  ťindă (mn. ťinďe) [akc. ťindă] (i. ž.) — <i>trem, nadstrešnicai> [Kmp.] ♦ dij. var. ćindă ◊ la muoș măĭ mult iĭ drag sî șadă-n ćindă — <iiča najviše voli da sedi na tremui> [Por.]   [Vidi]

3580  uaĭe  oaie  овца  uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) <i>ovca (Ovis aries)i> ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — <i>naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakomi> ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — <i>naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i solii> ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — <i>neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego našei> [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — <i>naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašui> ◊ blînd ka uaĭa — <i>pitom kao ovcai> (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — <i>stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačkei> (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — <i>naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godinei> (Jasikovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4965  uală  oală  грне  uală (mn. uaļe) [akc. uală] (i. ž.) — <i>grne, glineni lonaci> ◊ uala ĭe vas đi pomînt đi fĭert la fuok, larg la burtă șă strîmt la gură, ku o manușă đ-oparće đi țînut — <i>grne je glineni sud za kuvanje na vatri, širokog trbuha i uskog otvora, sa jednom drškom sa strane za držanjei> ◊ în uală sa fĭarbe ļegumĭa — <i>u grnetu se kuva čorbai> [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2435  uară  oară  пута  uară2 (mn. uorĭ) [akc. uară] (i. ž.) — <i>put, putai> 1. (u jednini u izrazima, za broj veći od jedan) <i>drugi put, drugom prilikom; ponovoi> ◊ îz ḑîk odată ka la uom, đ-aduoĭļa uară dau ku pumnu — <i>kažem ti jednom kao čoveku, a za drugi put (=ako treba da ti ponovim), udaram pesnicomi> ◊ vin adauară — <i>dolazim idući (sledeći, drugi) puti> ◊ aț spun a trîĭ-ļa uară — <i>kažem ti po treći puti> ◊ aĭde akuma să lukrăm, đ-adauară nu puot să vin — <i>hajde sada da radimo, drugi put ne mogu doćii> 2. (u mn.) <i>više puta, veći broj putai> ◊ ĭ-am spus đi duaă uorĭ, da iĭ spun șî ḑîaśe uorĭ dakă trăbuĭe — <i>rekao sam mu dva puta, a kazaću mu i deset puta ako trebai> [Por.]  [Vidi]

132  uără  horă  коло  uără (mn. uărĭ) [akc. uără] (i. ž.) — 1. <i>kolo, vrsta narodne igre u otvorenom krugui> ◊ puartă uără dupa uără, da nu șćiĭe sî žuaśe kalumĭa — <i>vodi kolo za kolom, a ne zna dobro da igrai> 2. <i>veselje sa igrankom, kome mogu da prisustvuju svii> ◊ nuĭe ńima la kasă, s-a dus tuoț în sat la uără — <i>nema nikog kod kuće, svi su otišli u selo na igrankui> ♦ sin. danț [Por.] ♦ dij. var. uoră (mn. uorĭ) [Kmp.]   [Vidi]

3688  ućitankă  sală de clasă  учионица  itankă (mn. itănś) [akc. ućitankă] (i. ž.) — (inov.) (ret.) <i>učionicai> ◊ ḑîua đi întîń mama m-a dus la șkuală șî m-a dat la oćitulu kare ma bagă în ućitankă, șî mĭ-arată în śe klupă trăbe sî șăd — <i>prvog dana baba me je odvela u školu i predala učitelju koji me je uveo u učionicu, i pokazao u koju klupu treba da sednemi> ◊ șkuala nuastră avut doa ućitănś marĭ, ku apruape o sută đi șkolarĭ — <i>naša škola je imala dve velike učionice, sa oko sto učenikai> [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

6157  uda  uda  наквасити  uda (ĭuo ud, ĭel udă) [akc. uda] (gl. p. ref.) — <i>nakvasiti; zaliti; pokisnutii> ◊ mĭergînd pin rîu, katînd rađină ku pĭeșć marĭ, m-am udat pănă la brîu, da pĭeșć n-am gasît — <i>idući rekom, tražeći radine sa velikom ribom, nakvasio sam se do pojasa, a ribu nisam našaoi> ◊ a-nțapat tata o pumpă ku țauă lungă în mižluoku bașćeļi, să pućem uda piparka șî krîstavĭețî kind ĭe sîaśită — <i>zabio je otac mumpu sa dugačkom cevi na sred bašte, da možemo zalivati papriku i krastavce kad je sušai> ◊ trĭeku o furtună đi pluaĭe, ama numa kîta stropi, n-a udat pomîntu ńiśkît — <i>prođe jedan talas kiše, ali samo je malo poprskao, nije nakvasio zemlju nimaloi> [Por.]  [Vidi]

6155  uđală  udeală  мокриш  uđală (mn. uđaļe) [akc. uđală] (i. ž.) — <i>mokriš, vlažnosti> ◊ dupa pluaĭe, uđală în tuaće părțîļi, nu sa puaće merźa fara śižmĭe — <i>posle kiše, mokriš na sve strane, ne može se ići bez čizamai> [Por.] ∞ uda   [Vidi]

6158  uđiluos  udilos  влажан  iluos (iluasă) (mn. iluoș, iluasă) [akc. uđiluos] (prid.) — <i>vlažani> ◊ pomîntu dupa pluaĭe ĭe uđiluos — <i>zemlja posle kiše je vlažnai> ◊ ĭarbă ku ruauă ĭe uđiluasă, șă nuĭe bun șađa pi ĭa kă-ț raśesk rarunki — <i>rosna trava je vlažna, i nije dobro sedeti na njoj jer ti se prehlade bubrezii> [Por.] ∞ uda  [Vidi]

4937  uĭdo  ui ?  уја  uĭdo [akc. uĭdo] (uzv.) — <i>uja!i> ◊ kînd kopiĭi sa pitulă žukîndu-să, aăla pi kare nu puot să-l gasîaskă ļesńe kî ĭe pitulat bińe, skuaće kapu đi dupa kuolț, șă zbĭară: „Uĭdoo!” — <i>kad se deca igraju skrivalice, onaj koga ne mogu lako da otkriju jer se sakrio dobro, isturi glavu iza ćoška, i vikne: „Ujaa!”i> [Por.]   [Vidi]

5947  uĭkă  unchi  стриц  uĭkă2 (mn. uĭkĭ) [akc. uĭkă] (i. m.) — <i>strici> ◊ Rumîńi ḑîk uĭkă șî la fraćiļi lu tată — <i>Vlasi zovu ujakom i strica, očevog bratai> [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3264  ulma  ulma  нањушити  ulma (ĭuo ulm, ĭel ulmă) [akc. ulma] (gl. p. ref.) — <i>nanjušiti, otkritii> ◊ kopuoĭ bun, ĭuta ulmă ĭepuru — <i>dobar ker, brzo nanjuši zecai> ◊ đemult vînațî a țînut kîń țapiń, kare a putut ușuor să ulmĭe puorku-l sîrbaćik, or lupu, kînd s-a rîđikat urkașî să-ĭ prindă — <i>nekada su lovci držali jake pse, koji su mogli lako da nanjuše divlju svinju, ili vuka, kada se dizala hajka da ih hvatai> ◊ oțoman, în tuata nuapća fură, da nu sa ćĭame kă-l ulmă vrunu — <i>lopovčina, svake noći krade, a ne boji se da će ga neko otkritii> ♦ sin. gasî, afla [Por.]  [Vidi]

3031    uliu  орао   (mn. i) (i. m.) — (ornit.) <i>orao (Accipiter)i> ◊ uļ ĭe pasîre mare kare manînkă șokîț șî nopîrś, da ĭastă uńi kare fură gaiń đin avļiĭa kășî — <i>orao je ptica koja jed miševe i zmije, a ima i onih koji kradu kokoške iz dvorišta kućei> [Por.] ♦ dij. sin. vultur [Mlava]   [Vidi]

4120  uļikńi  alicni  уганути  ii (ĭuo ikńesk, ĭel ikńașće) [akc. uļii] (gl. p.) — (med.) <i>uganuti ruku ili nogui> ◊ n-a bagat sama unđ-a pașît, ș-a uļiit piśuoru — <i>nije pazio gde gazi, pa je uganuo nogui> ♦ sin. skļii [Por.]  [Vidi]

5365  umbla  umbla  кретати се  umbla (ĭuo umblu, ĭel umblă) [akc. umbla] (gl.) — <i>kretati se, ićii> ◊ kînd ĭerĭa baĭat, umbla đin sat în sat dupa fĭaće — <i>kad beš momak, iđaše iz sela u selo u potrazi za devojkamai> ◊ đemult, n-a putut lumĭa să umbļe đin sat în sat fara pasuș — <i>nekad ljudi nisu mogli da idu iz sela u selo bez pasošai> ♦ var. îmbla, înbla [Por.]  [Vidi]

6330  umbră  umbră  сенка  umbră (mn. umbrĭe) [akc. umbră] (i. ž.) — 1. <i>senkai> ◊ umbra sa faśe kînd śeva stă în drum la răḑîļi suariluĭ, șă viđarĭa no-l puaće strîbaća — <i>senka se pravi kad nešto stoji na putu sunčevim zracima, i svetlost ne može da ga probijei> 2. <i>hladovinai> ◊ fînka a koluo unđe nu kad đirĭept răḑîļi suariluĭ nu ĭe kald ka în uokol, la umbră întođeuna ĭe șî rakuare — <i>pošto tamo gde sunčevi zraci ne padaju direktno nije toplo kao okolo, u senkci je uvek i hladovinai> [Por.]  [Vidi]

6331  umbriș  umbriș  хлад  umbriș (mn. umbrișurĭ) [akc. umbriș] (i. s.) — <i>hlad, hladovinai> ◊ umbriș ĭe luok unđe răḑîļi suariluĭ nu kad đirĭept, unđe śuava faśe umbră, șî đ-aĭa ĭe luok unđe ĭe măĭ rakuare đikît în luokurĭ la suare — <i>hlad je mesto gde sunčevi zraci ne padaju direktno, gde nešto pravi senku, i zato je to mesto hladnije od onog na suncui> [Por.] ∞ umbră  [Vidi]

22  umbrĭel  umbrelă  кишобран  umbrĭel (mn. umbrĭelurĭ) [akc. umbrĭel] (i. m.) — <i>kišobran, suncobrani> ◊ umbrĭelu ĭe lukru domńesk, aĭ nuoștri aĭ batrîń n-așćut đi ĭel — <i>kišobran je gospodska stvar, naši stari za njega nisu znalii> [Por.] ♦ var. umbrarĭ (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ dij. sin. parazol [Buf.] ♦ dij. sin. čedîr [Tim.] ∞ umbră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5966  umplut  umplut  напуњен  umplut (umplută) (mn. umpluț, umpluće) [akc. umplut] (prid.) — <i>napunjen, ispunjeni> ◊ a țînut pușka umplută atîrnată-n kuń, să-ĭ fiĭe întođeuna îndamînă — <i>držao je napunjenu pušku okačeno o klin, da mu uvek bude pri rucii> ♦ var. împlut [Por.] ∞ in  [Vidi]

5965  umpļe  umple  напунинти  umpļe (ĭuo umplu, ĭel umpļe) [akc. umpļe] (gl. p. ref.) — (o materiji) <i>napunutii> ◊ uomu împļińașće ańi da umplă kada ku varḑă or vadra ku apă — <i>čovek navršava godine, a puni kacu s kupusom, ili vedro sa vodomi> ♦ var. împļe [Por.] ∞ in   [Vidi]

2592  una  una  једно  una [akc. una] (pril.) — 1. <i>jednoi> ◊ numa una să-ĭ spun în uoki, pă să fiĭe śe va fi — <i>samo jedno da mu kažem u oči, pa nek bude šta budei> 2. (u izr.) <i>sve jedno, jednako, isto; stalnoi> ◊ grinḑîļi sînt tuot una đi lunź — <i>grede su jednake dužinei> ◊ kopiĭi sînt tuot una đi rîăĭ la șkuală — <i>deca su jednako loša u školii> ◊ una sa pîrăsk kare ĭe măĭ đivină — <i>stalno se prepiru ko je više krivi> [Por.] ∞ unu   [Vidi]

3195  unđe  unde  где  unđe [akc. unđe] (pril.) — 1. <i>gdei> ◊ unđe a fuost pănă akuma, ńima nu șćiĭe — <i>gde je bio do sada, niko ne znai> ◊ unđe puaće să audă, kînd ĭe surd? — <i>gde može da čuje, kad je gluv?i> 2. <i>odakle, otkudai> ◊ đi unđe veńiră nuviri-șća aĭ ńegri, kî fu sańin pănă đinuarļa? — <i>odakle dođoše ovi crni oblaci, kad beše vedro do maloprei>? ◊ đi unđe ĭeș kopiļe, đin śe sat? — <i>odakle si dečko, iz kog sela?i> ◊ a veńit ńiś đi unđe — <i>došao niotkudai> 3. <i>doklei> ◊ aratat la marturĭ đi unđe pănă unđe ĭe moșîĭa luĭ — <i>pokazao je svedocima odakle dokle je njegovo imanjei> 3. <i>kudai> ◊ numa draku șćiĭe unđe mĭarźe asta povastă, baș nuĭe bun ńiśkum — <i>samo đavo zna kuda vodi ova priča, baš nije dobro nikakoi> ♦ var. unđi ◊ unđi ĭe akuma, să-ĭ arăt ĭuo — <i>gde je sada, da mu ja pokažemi> [Por.] ♦ dij. var. uńe (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

863  ungĭaće  ungheț  рогаљ  ungĭaće (mn. ungĭeț) (i. m.) [akc. ungĭaće] — <i>rogalj, deo kuće gde se spajaju dva zida i krovi> [Por.] ◊ ungĭaće ĭe kuolțu kășî, pista kare sa slubuađe vîru lu kalțarĭ, sî sa fakă strĭeșînă — <i>rogalj je ugao kuće, preko koga se pušta vrh roga da bi se dobila nadstrešnicai> [GPek]   [Vidi]

6166  ungĭe  unghie  нокат  ungĭe (mn. ungĭ) [akc. ungĭe] (i. ž.) — (anat.) <i>nokati> ◊ la tot źeĭśtu, fiva la mînă or la piśuor, uomu are ungĭe — <i>na svakom prstu, bilo na ruci ili nozi, čovek ima nokati> ◊ ungiļi trăbe sî sa taĭe đi la vrĭame la vrĭame, kă dakă nu sa taĭe, ĭale krĭesk ka gĭarîļi la žuaviń sîrbaćiśe — <i>nokti treba da se seku s vemena na vreme, jer ako se ne seku, oni izrastu kao kandže kod divljih žvotinjai> [Por.]  [Vidi]

3156  unkĭ  unchi1  ујак  unkĭ1 (mn. unkĭ) [akc. unkĭ] (i. m.) — <i>ujak, majčin brati> ◊ și la fraťiļi lu tată și la fraťiļi lu mumă la noĭ să spuńe unkĭ — <i>i očevom bratu i majčinom bratu kod nas se kaže „unkj”i> ◊ am doĭ unkĭ, unu ďi la tată și unu ďi la mumă — <i>imam dva „unkja”: jednog po majci, drugog po ocui> ◊ întrăbaĭ pe unkĭu Pătru, unďe mătușa Stanka — <i>pitao sam ujaka Petra, gde je ujna Stankai> [Kmp.] ♦ dij. sin. uĭkă [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

2585  unsprîaśiļa  unsprezecelea  једанаести  unsprîaśiļa [akc. unsprîaśiļa] (br.) — <i>jedanaestii> ◊ al unsprîaśiļa stă în rînd întra al ḑîaśiļa șî al doĭsprîaśiļa — <i>jedanaesti stoji u redu između desetog i dvanaestogi> [Por.] ∞ unu  [Vidi]

5990  unsură  unsură  масноћа  unsură (mn. unsurĭ) [akc. unsură] (i. ž.) — <i>masnoća; mazivoi> ◊ a župuit puorku, șă pi kuțît a ramas unsura — <i>drao je svinju, i na nožu je ostala masnoćai> ◊ unsura sa spală numa ku apă kaldă — <i>masnoća se pere samo toplom vodomi> [Por.]  [Vidi]

5993  unsuruos  unsuros  мастан  unsuruos (unsuruasă) (mn. unsuruoș, unsuruasă) [akc. unsuruos] (prid.) — <i>mastan, zamašćeni> ◊ karńa đi puork ĭe unsuruasă kînd are prĭamult slańină — <i>svinjsko meso je masno kad ima previše slaninei> ◊ maĭsturu kare ogođașće la mașîń ĭe tuot unsuruos — <i>majstor koji popravlja mašine je sav mastani> [Por.] ∞ unsură  [Vidi]

5994  unt  unt  маслац  unt (i. s.) — (nutr.) <i>maslaci> ◊ untu sa skuaće đin lapće, kare sa baće în badîń — <i>maslac se vadi iz mleka, koje se bućka u badnjui> [Por.]  [Vidi]

5995  unźa  unge  мазати  unźa (ĭuo ung, ĭel unźe) [akc. unźa] (gl. p. ref.) — <i>mazati; podmazatii> ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a mistakat katran ku untură ș-a uns pulpiļi vaśilor — <i>naši stari su nešali katran i mast i mazali kravlja vimenai> ◊ kînd uosîĭa la kar nuĭe unsă bińe, ĭa skîrțuańe — <i>kad osovina na kolima nije dobro podmazana, ona škripii> [Por.] ∞ unsură  [Vidi]

2575  uobḑăś  optezeci  осамдесет  uobḑăś [akc. uobḑăś] (br.) — <i>osamdeseti> ◊ are uobḑăś đi ań, da mĭarźe ka baĭatu — <i>ima osamdeset godina, a ide kao momaki> [Por.] ∞ uopt  [Vidi]

2879  uokĭ  ochi  око  uokĭ (mn. uoki) [akc. uokĭ] (i. m.) — 1. (anat.) <i>oko, organ čula vidai> ◊ mĭ-a tunat prașu în uokĭo-l stîng — <i>upao mi je trun u levo okoi> ◊ am vaḑut ku uoki miĭ — <i>video sam svojim očimai> ◊ fată ku uoki ńegri — <i>crnooka devojkai> 2. <i>vid, vidokrugi> ◊ ăl vaḑuĭ kalumĭa kum zbuară pi śer, ș-odată mi sa pĭerdu đin uokĭ, da śerĭu sańin, fara nuvirĭ — <i>video sam ga dobro kako leti nebom, i odjednom mi se izgubi iz vida, a nebo vedro, bez oblačkai> ◊ batrîn, ama înga are uokĭ buń — <i>star, ali još uvek ima dobar vidi> 3. (fig.) <i>pažnja, budnost, opreznosti> ◊ će duś la ĭel, ama bagă sama, țîńe uoki đeșkiș, kă nu șćiĭ śe ć-așćată — <i>ideš kod njega, ali pazi, držii otvorene, jer ne znaš šta te čekai> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4964  uolbă  halbă  лонче  uolbă (mn. uolbe) [akc. uolbă] (i. ž.) — <i>lonče, mali sudi> 1. <i>najmanji glineni lonac za kuvanjei> ◊ traĭesk sîngură, șă mi đestul o uolbă đi pasuĭ la ḑî — <iivim sama i dosta mi je lonče pasulja na dani> 2. (danas) <i>džezva za kafui> ◊ am uolbă đi trîĭ kafe, kînd sînt măĭ mulț, fĭerb đi dîdauorĭ — <i>imam džezvu za tri kafe, kad ih ima više, kuvam dva putai> ♦ sin. uolkuță [Por.] ∞ uală  [Vidi]

5818  Uolt  Olt  Олт  Uolt [akc. Uolt] (i. m.) — (hidr.) <i>Olt, reka u Rumujijii> ◊ Uoltu ĭe rîu mare în Țara rumîńaskă kare înparće Olćeńiĭa đi Munćeńiĭa — <i>Olt je velika reka u Vlaškoj koja deli Olteniju od Muntenijei> ◊ la Rumîń în Sîrbiĭe a ramas în minće la oĭarĭ kînd înžură uoiļi „Duśa-ća-ĭ la Uolt!”, ka kînd vrĭa sî ḑîkă „Duśa-ća-ĭ bĭestrîga!” or „La draku!”— <i>kod Vlaha u Srbiji ostala je u sećanju stočara kada psuju ovce „idi u Olt!”, kao da žele rećiidi bestraga!” ili „Dođavola!”i> [Por.]  [Vidi]

3270  uom  om  човек  uom (mn. uamiń) [akc. uom] (i. m.) — 1. (prema polu)<i> čovek, muškaraci> ◊ a veńit un uom al nuostru k-o muĭare ńikunoskută — <i>došao je jedan naš čovek, sa jednom nepoznatom ženomi> ◊ uom înalt — <i>visok čoveki> ◊ uom gras — <i>debeljkoi> ◊ uom uskat — <i>mršavkoi> 2. <i>suprug, muži> ◊ a fuźit đi la uom — <i>pobegla od mužai> ◊ uomu o baće întota ḑîua — <i>muž je bije svaki dani> 3. (za karakter ili moral) <i>čovečna osoba; ličnosti> ◊ sa kată măĭ întîń să fiĭe uom, pă pĭe urmă tuot alalt — <i>prvo se traži da bude čovek, a posle sve ostaloi> ◊ nuĭe ńiś un uom — <i>nije nikakav čoveki> ◊ mamî-mĭa a fuost uom tare rău — <i>baba mi je bila jako loš čoveki> ◊ kîńe đi uom — <i>pseto od čovekai> [Por.] ♦ var. om ◊ (augm.) omoćeu — <i>ljudinai> [Buf.]  [Vidi]

2233  uorb  orb  слеп  uorb (uarbă) (mn. uorbĭ, uarbĭe) [akc. uorb] (prid.) — 1. (med.) <i>slep, koji ne vidii> ◊ uom uorb puaće să fiĭe aăla kare a vaḑut da a pĭerdut uoki, da șî aăla kare s-a fakut fara viđiarĭe or fara uokĭ — <i>slep može biti onaj koji je video pa je izgubio vid, a i onaj koji se rodio bez vida ili bez očijui> 2. (geog.) <i>kosa sa slepim završetkom; zatvorena dolinai> ◊ Kulmĭa uarbă — (top.) <i>Slepa kulmai> (Majdanpek) 3. (fig.) <i>slepac, naivan, glup čoveki> ◊ uorb ĭe aăla kare are uokĭ, da nu vĭađe or nu-nțaļiaźe śe sa lukră pi lînga ĭel — <i>slepac je onaj koji ima oči, ali ne vidi ili ne razume šta se radi oko njegai> ♦ sin. kĭuor [Por.]   [Vidi]

2958  uou  ou  јаје  uou (mn. uauă) [akc. uou] (i. s.) — (ornit.) (ent.) <i>jajei> ◊ tuaće păsîrļi fak uauă — <i>sve ptice nose jajai> ◊ uauļi gaińi îs buńe đi mînkare — <i>kokošja jaja su dobra za jeloi> ◊ uou gaińi are giuakă, albușu șî gîlbinușu — <i>kokoșiĭe ĭaĭe ima ljusku, belanac i žumuanaci> ◊ la Vińirĭa mare sa fărbuĭe uauļi đi Pașć — <i>na Veliki Petak se farbaju jaja za Uskrsi> ◊ uauļi sa klośesk, șî đin ĭaļe ĭasă puĭ — <i>jaja se leže, i iz njih se legu pilićii> ◊ la Pașć lumĭa sa baće ku uauļi fărbuiće — <i>na Uskrs se ljudi tucaju farbanim jajimai> ◊ păsîrļi uauă-n kuĭb — <i>ptice nose jaja u gnezdui> [Por.]  [Vidi]

2964  uoutuare  ouătoare  носиља  uoutuare (mn. uoutuorĭ) [akc. uoutuare] (i. ž.) — (ornit.) <i>nosilja, kokoška (obično), ili ptica u vreme kada nosi jajai> ◊ đin ḑîaśe gaiń, numa una ĭe uoutuare, alalće manînkă buobiļi điźaba — <i>od deset koka, samo mi je jedna nosilja, ostale jedu zrna badavai> ♦ up. gai [Por.] ∞ uou  [Vidi]

3914  ura-vura  tura-vura  наврат-нанос  ura-vura [akc. ura-vura] (izr.) — <i>navrat-nanos, i><i><i>stani-pani, i>drž’ ne daji> ◊ „ura-vura” sa ḑîśe kînd sa lukră śuava ku vuraĭală mare, fara ńiś un rînd — <i>„navrat-nanos” se kaže kad se nešto radi u velikoj jurnjavi, bez ikakvog redai> ◊ nu sa lukră ńimika ku stamîńiļi, da pi urmă ura-vura sî sa lukre pista nuapće — <i>ne radi se ništa nedeljama, a onda stani-pani da se uradi preko noćii> [Por.] ∞ vurai  [Vidi]

3928  urdoruos  urdoros  крмељив  urdoruos (urdoruasă) (mn. urdoruoș, urdoruasă) [akc. urdoruos] (prid.) — <i>krmeljivi> ◊ kopiĭ luor sînt tuoț imuoș, rupćiguoș șî urdoruoș — <i>njihova deca sva su prljava, odrpana i krmeljivai> [Por.] ∞ urduare  [Vidi]

3927  urduare  urdoare  крмељ  urduare (mn. urduorĭ) [akc. urduare] (i. ž.) — <i>krmelji> ◊ sa pumeńașće đimińața ku uokiiń đi urduorĭ — <i>budi se ujutru sa očima punim krmeljai> ◊ đes are urduorĭ, da n-are învăț sî-ĭ șćargă — <i>ima često krmelje, a nema naviku da ih brišei> [Por.]  [Vidi]

3738  urdukai  hurducăi  тутњати  urdukai (ĭuo urdukîĭ, ĭel urdukîĭe) [akc. urdukai] (gl.) — (onom.) <i>tutnjati, jurcatii> ◊ koļiba batrînă, pļină đi șobuoļ, s-auđe șî ḑîua kum urdukîĭe pin kļeturĭ — <i>koliba stara, puna pacova, čuje se i danju kako tutnje po ćoškovimai> [Por.]   [Vidi]

3739  urdukaĭală  hurducăială  тутњава  urdukaĭală (mn. urdukaĭaļe) [akc. urdukaĭală] (i. ž.) — (onom.) <i>tutnjava, zvuk koji se čuje od jurcanjai> ◊ urdukaĭală s-auđe măĭ đes pin puod, kînd sa vurîĭe șokîțî or șobuoļi — <i>tutnjava se čuje najčešće na tavanu, kad se jure miševi ili pacovii> [Por.] ∞ urdukai  [Vidi]

3271  urduopină  urdopină  рупчага  urduopi (mn. urduopiń) [akc. urduopină] (i. ž.) — (geog.) <i>rupčaga, rupetina, krater, velika rupa u zemlji nastala urušavanjem tlai> ◊ s-a skufundat pomîntu, șî s-a fakut o urduopină în kare înkĭapă o gramadă đi inș — <i>urušilo se zemljište, i napravila se jedna rupčaga u koju može stati gomila ljudii> ♦ up. surduopi [Por.]  [Vidi]

2520  urḑală  urzeală  основа  urḑală (mn. urḑîaļe) [akc. urḑală] (i. ž.) — 1. (na razboju) <i>osnova, uzdužne niti tkanja na razbojui> ◊ urḑală la razbuoĭ sînt firiļi tuortuluĭ, kare đi pi sulu đinapuoĭ mĭerg pin iță șă pin brîgļe, pănă la sulu đinainće — <i>osnova na razboju jesu žice pređe, koje sa zadnjeg vratila idu kroz niti i brdilo, do prednjeg vratilai> ◊ pi urḑală sa țîasă baćala — <i>na osnovu se protkiva potkai> ◊ urḑala pi razbuoĭo-l đinurmă, șî đi la ĭel pănă la brîgļe, sa kĭamă natră — <i>osnova na zadnjem vratilu, kao i od njega do brdila, zove se natrai> ◊ urḑala țasută, đi la sulo-l đinainće pănă la ruostu spĭeći, sa kĭamă pĭaćik — <i>otkana osnova, od prednjeg vratila do zeva ispred brda, zove se „pjaćik”i> ♦ up. baćială, urḑî 2. (na opanku) <i>povezi> ◊ urḑală la opinkă a fuost vrîșćină đi pĭaļe-ngustă, or ață gruasă îndoită đin păr đi kapră, ku kare s-a ļegat opiiļi đi puork kînd uomu s-a-nkalțat — <i>povez na opanku pravio se od uske kožne trake, ili od konca upredenog od kozje dlake, i njime se vezivao opanak kad se čovek obuvaoi> [Por.] ∞ razbuoĭ   [Vidi]

2521  urḑî  urzi  сновати  urḑî (ĭuo urḑîăsk, ĭel urḑîașće) [akc. urḑî] (gl. p. ref.) — <i>snovati, navijati pređu za tkanjei> ◊ astîḑ înśiep a urḑî, n-o sî puot kapu rîđika đi lokru — <i>danas počinjem snovati, neću moći glavu da dignem od poslai> ◊ kînd vrĭeĭ să urḑîășć, trîabe să aĭ mosuară pļińe, aļergatuare sprimită, șî gard lung đi parĭ or đi tarabă, ćistît, đi sî puoț puńa kuarda pi ĭel — <i>kad hoćeš da snuješ, treba da imaš kalemove pune pređe, spremljeno motovilo, i dugačku i čistu ogradu, od kolja ili tarabe, da se može snovati osnova na njui> ♦ var. orḑî [Por.]  [Vidi]

4109  urḑîkarĭ  urzicar  копривиште  urḑîkarĭ (mn. urḑîkarĭ) [akc. urḑîkarĭ] (i. m.) — (bot.) <i>koprivište, koprivnjaki> ◊ urḑîkarĭ ĭe luok unđe a dat mulće urḑîś — <i>koprivište je mesto gde je izniklo mnogo koprivai> [Por.] ∞ urḑîkă  [Vidi]

4110  Urḑîkă  Urzică  Урзика  Urḑîkă [akc. Urḑîkă] (i. s.) — (antr.) <i>Urzika i><i>l.i., „Koprivai>” ◊ nume Urḑîkă s-a dat ka poļikra la kopiĭ bolnaviśuoș, să nu sa prindă buaļiļi đi iĭ kum nu sa prind đi urḑîkă — <i>ime Kopriva davalo se kao nadimak bolešljivoj deci, da se bolest ne hvata za njih kao što se ne hvata za koprivui> ◊ dupa insă ku poļikra Urḑîkă ńepuoțî sa poļekrĭesk Urḑîkuońi — <i>prema osobi sa nadimkom Urzika, potomci dobiju prezime Urzikići> [Por.] ∞ urḑîkă  [Vidi]

4111  Urḑîkuońi  Urziconi  Урзикићи  Urḑîkuońi [akc. Urḑîkuońi] (i. m.) — (antr.) <i>Urzikićii> ◊ stramuoșî a Urḑîkuońilor în Ĭesîkuva a veńit đin Gradskuva lînga Zaĭśerĭ — <i>preci Urzikića iz Jasikova došli su iz Gradskova pored Zaječarai> ◊ ńișći Urḑîkuoń đin Ĭesîkuva s-a mutat în Ļiskuauă, da alțî în Arnaglaua — <i>neki Urzikići su se iz Jasikova preselili u Leskovo a neki u Rudnu Glavi>u [GPek] ∞ urḑîkă  [Vidi]

3191  urđina  urdina  одлазити  urđina (ĭuo urđin, ĭel urđi) [akc. urđina] (gl.) — <i>odlaziti negde, naročito više puta uzastopno; šetkatkii> ◊ baba s-a bulnavit, șî triĭ ḑîļe în stamînă urđină la o vrîžîtuare miinuasă, kî sa ćiame sî sa dukă la duoltur — <i>baba se razbolela, i tri dana u nedelji odlazi kod neke lažljive vračare, jer se boji da ode lekarui> ♦ sin. trîpada [Por.]  [Vidi]

3192  urđinatură  urdinare  пролив  urđinatură (mn. urđinaturĭ) [akc. urđinatură] (i. ž.) — (med.) <i>proliv, dijarejai> ◊ a mînkat puame pîșkoviće, șî l-a lovit o urđinatură đi tuot s-a stuors — <i>jeo je gnjilo voće, i spopao ga je takav proliv, da se sav iscedioi> ♦ sin. pîșku [Por.] ♦ dij. var. urđińiș [Crn.] ♦ dij. sin. kăkăuș [Mlava] ∞ urđina  [Vidi]

3190  urđińiș  urdiniș  лето  urđińiș1 (mn. urđińișurĭ) [akc. urđińiș] (i. s.) — (tehn.) <i>leto, otvor na košnicii> ◊ urđińiș ĭe gaura la kuoșńiță, or la sanduk, pi kare tună șî ĭasă albińiļi — <i>leto je otvor na košnici, ili sanduku, kroz koji ulaze i izlaze pčelei> ♦ var. urđinatuare [Por.]  [Vidi]

3924  urî  urî  омрзнути  urî (ĭuo urăsk, ĭel urîașće) [akc. urî] (gl. p. ref.) — <i>omrznuti, namrznuti; poružneti; smučiti se i>◊ puaće fi va urî-o ĭuta, ama ĭa nu sa lasă đi ĭel — <i>možda će je omrznuti brzo, ali ona ga neće ostavitii> ◊ iĭ s-a urît tuot k-o țuală sî sa dukă la visaļiĭe — <i>smučilo joj se da sve u istoj haljini ide na veseljei> ◊ muĭare ćinîră, da ći nakaz a urît pista nuapće — <i>mlada žena, a od muka poružnela preko noćii> ◊ sa țîńe ku baĭeț ćińirĭ, nu sa ćiame k-o urîașće uomu, ș-o dudîĭe — <i>ljubaviše sa momcima, ne boji se da će je muž omrznuti, i oteratii> ♦ var. urîțî [Por.]  [Vidi]

3926  urîśuńe  urîciune  мржња  urîśuńe (mn. urîśuń) [akc. urîśuńe] (i. ž.) — <i>mržnja; ružnoća; gadost; rugoba, gabori> ◊ numa sa vorbit đi rău, ș-a tunat urîśuńe grĭa întra iĭ — <i>samo su se ogovarali, i ušla je teška mržnja među njihi> ◊ nu-ĭ drag a fĭeći đi ĭel, kî ĭe, śka, o urîśuńe đi uom — <i>ne voli ga devojka jer je, veli, gabor od čovekai> [Por.] ∞ urî  [Vidi]

2158  urĭake  ureche  уво  urĭake (mn. urĭekĭ) [akc. urĭake] (i. ž.) — 1. (anat.) <i>uvo, organ čula sluha kod čoveka i životinjai> ◊ uomu are duauă urĭekĭ — <i>čovek ima dva uvai> ◊ baba ĭe surdă, n-auđe la o urĭake — <i>baba je gluva, ne čuje na jedno uvoi> ◊ kînd n-am șćut sîrbĭașće la șkuală, daskîlu m-a batut șî m-a tras đi urĭekĭ — <i>kad nisam znao srpski u školi, uičitelj me je tukao i vukao za ušii> ◊ gaura urĭeki — <i>ušni kanali> ◊ muoișća urĭeki, în ĭa sa puńe śerśelu — <i>ušna resa, u nju se stavlja minđušai> 2. <i>ušice, delovi predmetai> ◊ urĭakĭa akuluĭ — <i>iglene ušii> ◊ vasurļi kare sînt fakuće să ļi ĭa uomu-n mină, or să ļi dukă, au urĭake: uala, șărpĭa, kuafa, kaldarĭa, kazanu — <i>sudovi koji su pravljeni da ih čovek uzima u ruke, ili da ih nosi, imaju ušice: lonac, šerpa, kofa, bakrač, kazani> 3. (bot.) <i>predmetak u složenim imenima raznih biljakai> ◊ urĭakĭa-babi, urĭakĭa-lupuluĭ, urĭakĭa-uoĭi ... — <i>babino uvo, vučje uvo, ovčje uvo ...i> ♦ var. urĭakĭe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5341  urk  goană  хајка  urk (mn. urkurĭ ?) [akc. urk] (i. s.) — (zast.) <i>hajkai> ◊ kînd în ĭarńe grĭaļe lupi sar fi momit la strunź, vînatuori s-ar fi adunat ș-ar fi fakut urk dupa iĭ — <i>kad bi se zbog teških zima vukovi navadili na torove, lovci bi se skupljali i organizovali bi hajku na njihi> ♦ sin. vînat [Por.]  [Vidi]

2348  urla  urla  урлати  urla (ĭuo urlu, ĭel urlă) [akc. urla] (gl.) — (onom.) 1. (za životinje) <i>urlati, zavijatii> ◊ dîn žuaviń, urlă lupi, kîńi șî vulpiļi — <i>od životinja, urlaju vukovi, psi i lisicei> ◊ kînd auḑ lupi kă urlă, să șćiĭ kă s-a apropiĭt duoĭ śopîrĭ unu dă altu, șî lupi aĭ batrîń, kare puartă śopîru sa tăĭnuĭe kum sî sa petrĭakă, da să nu sa îńiaśe — <i>kad čuješ vukove da zavijaju, da znaš da su se dva čopora približila jedan drugom, i stari kurjaci, koji vode čopore, pregovaraju kako da se mimoiđu, a da se ne podavei> [Mlava] 2. (za grmljavinu) <i>grmetii> ◊ urlă-n śĭer șî trasńașe în tuaće părțîļi — <i>grmi na nebu, i trešte gromovi na sve stranei> [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3915  urmă  urmă  траг  urmă (mn. urmĭe) [akc. urmă] (i. ž.) — <i>tragi> ◊ urmă ĭe sămn kare ramîńe dupa śuava śe îmblă — <i>trag je znak koji ostaje iza nečega što se krećei> ◊ la urmă — <i>na krajui> ◊ la urmă nu ļ-a ramas alta ńimika numa sî sa-ntuarkă la kasă — <i>na kraju im nije ostalo ništa drugo nego da se vrate kućii> ◊ măĭ la urmă — <i>poslednji, zadnjii> ◊ a ramas fara pućare, șă ažuns măĭ la urmă — <i>ostao je bez snage, pa je stigao poslednjii> ◊ piurmă — <i>kasnije, docnijei> ◊ nu puot akuma, vin măĭ piurmă — <i>ne mogu sada, doći ću malo kasnijei> ◊ în urmă — <i>unazad; naopakoi> ◊ sa uĭtă în urmă, ama nu vĭađe ńimik — <i>gleda unazad, ali ne vidi ništai> ◊ tot a dat în urmă — <i>sve je krenulo naopakoi> ◊ đin urmă — <i>otpozadi, odostragi> ◊ kîńiļi vińe đin urmă șî će muśkă ku furiș — <i>pas dolazi od pozadi, i ujede te kradomi> [Por.]  [Vidi]

5523  urs  urs  медвед  urs (mn. urș) [akc. urs] (i. m.) — (zool.) <i>medved (<i>Ursus arctos)i>i> ◊ đemult munțîļi nuaștre a fuost pļińe đi urș, da akuma kopiĭi ńiś nu șćiu śi ĭe aĭa — <i>nekada su naše planine bile pune medveda, a sada naša deca i ne znaju šta je toi> [Por.]  [Vidi]

5526  ursa  ursă  судбина  ursă (mn. ursă) [akc. ursa] (i. ž.) — (rel.) <i>sudbinai> ◊ ursa ĭe traĭu uomuluĭ kare a triĭļa sărĭ dupa nașćirĭe rînduĭe ursatuoriļi — <i>sudbina je čovekov život koji mu treće veče po rođenju određuju suđajei> ◊ ursa ĭe odată rînduită, șî nu sa puaće skimba ńiśkînd șî ńiśkum — <i>sudbina je jednom određena, i ne može se menjati nikad i ničimi> ♦ sin. daći, skri, soartă, ḑîsă [Por.]  [Vidi]

5996  ursat  ursit  предодређен  ursat (ursată) (mn. ursaț, ursaće) [akc. ursat] (prid.) — (rel.) <i>predodređen, suđen, izabrani> ◊ a fuost ursată đi șoĭmań să fiĭe vrăžîtuare — <i>predodređena je od šojmana da bude vračarai> ◊ luĭ ĭ-a fuost ursat să nu lukre alta ńimika, numa să aduńe la povĭeșć rumîńeșć — <i>njemu je bilo suđeno da ne radi ništa drugo, nego samo da sakuplja vlaške pričei> [Por.] ∞ ursa  [Vidi]

5525  ursatuare  ursitoare  суђаја  ursatuare (mn. ursatuorĭ) [akc. ursatuare] (i. ž.) — (demon.) <i>suđaja, suđenicai> ◊ ursatuarĭa ĭe însă muĭerĭaskă đi pi lumĭa alaltă kare vińe a triĭļa sărĭ dupa nașćirĭa kopiluluĭ, să-ĭ rînduĭe daćina — <i>suđaja je onostrano žensko biće koje dolazi treće veče po rođenju deteta, da mu odredi sudbinui> ◊ ursatuarĭa traĭașće pin pĭeșćirĭ, ș-o puot veđa numa muĭerĭ kare sînt luvaće đi șoĭmań — <i>suđaja živi po pećinama, i mogu je videti samo žene koje su obuzete šojmankamai> ♦ sin. suđi [Por.] ∞ ursa  [Vidi]

5502  uruĭală  uruială  јарма  uruĭală (mn. uruĭaļe) [akc. uruĭală] (i. ž.) — <i>jarmai> ◊ uruĭala ĭe mînkarĭa đi viće kare sa faśe đin tuot śi ĭe bobat, șî śe sa măśină la muară ku pĭatră rîđikată, sî ĭasă măĭ mare — <i>jarma je hrana za stoku koja se pravi od zrnastih namirnica, i koja se melje na vodenici sa dignutim kamenom, da ispadne krupnoi> ◊ uruĭala sa maśînă la muară — <i>jarma se melje u vodenicii> [Por.]  [Vidi]

2998  uska  usca  сушити  uska (ĭuo usk, ĭel uskă) [akc. uska] (gl. p. ref.) — <i>sušiti, osušiti, oslobađati se vlagei> ◊ n-a ploĭat đemult, înśepu tuot sî sa ușće — <i>nije pala kiša odavno, počelo se sve sušitii> ◊ muĭari-mĭ-a uskă rufiļi la suare, da ĭuo usk izmĭańiļi la kamin — <i>žena mi suši rublje na suncu, a ja sušim gaće na kaminui> ◊ sa uskară fluoriļi, trăbă udaće măĭ îndată — <i>osušilo se cveće, treba ga zaliti što prei> ◊ mi s-a uskat gura đi sîaće — <i>osušila mi se usta od žeđii> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2999  uskat  uscat  сув  uskat (uskată) (mn. uskaț, uskaće) [akc. uskat] (prid.) — <i>suv i>1.<i> osušen, sasušen, bez vlagei> ◊ nuĭe pluaĭe ku luńiļi, șî pi lînga rîu pomîntu ĭe uskat đi tuot — <i>mesecima ne pada kiša, i><i><i>i pored reke i>zemlja je sasvim suva i> 2. <i>obala, kopnoi> ◊ a notat pi Dunîre, a notat, șî kînd a ĭeșît la uskat, ĭel a kaḑut în źanunkĭ, șî a mulțamit la svići Ńikola kă la skuos la marźină — <i>plivao je Dunavom, plivao, i kada je izašao na suvo, pao je na kolena, i zahvalio se svetom Nikoli što ga je izvukao na obalui> 3. (med.) <i>mršav, ispijen od bolestii> ◊ la supt buala đi tuot, ḑaśe uskat, numa uosu șî pĭaļa a ramas đin ĭel — <i>ispila ga bolest, leži mršav, samo su kost i koža ostali od njegai> [Por.] ∞ uska  [Vidi]

2696  uskatură  uscătură  суварак  uskatură (mn. uskaturĭ) [akc. uskatură] (i. ž.) — 1.<i> suvaraki> ◊ uskatură ĭe ļiemn uskat, da măĭ đes așa sa kĭamă krĭanźe uskaće kare putraḑăsk pi pomînt — <i>suvarak je osušeno drvo, a najčešće se tako zovu osušene grane koje trule po zemljii> 2. (med.) <i>sušicai> ◊ đimult mulț a murit đi uskatură — <i>nekada su mnogi umirali od sušicei> 3. (fig.) <i>mršavko; bolešljivkoi> ◊ uskatură ĭe uom înalt, slab șî bolnau — <i>mršavko je čovek visok, mršav i boilestani> [Por.] ∞ uska   [Vidi]

2414  ustańi  ostani  уморити се  ustańi (ĭuo ustańiesk, ĭel ustańiașće) [akc. ustańi] (gl.) — <i>umoriti se, zamarati sei> ◊ mĭ-a slabit ińima șî rău ĭuta ustańiesk — <i>oslabilo mi je srce i jako brzo se umorimi> ♦ sin. obnosî [Por.]   [Vidi]

2416  ustańială  ostenială  умор  ustańială (mn. ustańiaļe) [akc. ustańială] (i. ž.) — <i>umor, zamor, iscprljenosti> ◊ mi-s muort đi ustańială — <i>mrtav sam od umorai> ◊ ma prins ustańială — <i>stigao me je umori> ♦ sin. obosală [Por.] ∞ ustańi  [Vidi]

2415  ustańit  ostenit  уморан  ustańit (ustańi) (mn. ustańiț, ustańiće) [akc. ustańit] (prid.) — <i>umoran, isrcpeljeni> ◊ vin đi la lukru ustańit ka kîńiļi, da muĭarĭ atunś gasîașće să-m skuată uoki — <i>dolazim s posla umoran kao pas, a žena tada nalazi da mi kopa oči>i ♦ sin. obosît [Por.] ∞ ustańi  [Vidi]

3294  ustura  ustura  пецкати  ustura (ma ustură, ăl ustură) [akc. ustura] (gl. p. ref.) — (oset na koži ili jeziku) <i>peckati, žaritii> ◊ ći ustură kînd iș fîrîmat, da aźunź ku śeva sarat or akru đi fîrîmatură — <i>pecka te kad si ozleđen, a dodirneš ranu nečim slanim ili kiselimi> ◊ unđe će prinđe urḑîka nu će ustură, numa će manînkă șî će arđe — <i>gde te dodirne kopriva, ne pecka te, nego te svrbi i žarii> (Tanda) ◊ ku usturuoĭu ći ĭuțășć șă ći ustură pin gură — <i>belim lukom se zaljutiš, i peče te u ustimai> (Rudna Glava) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3293  usturuoĭ  usturoi  бели лук  usturuoĭ (mn. usturuaĭe) [akc. usturuoĭ] (i. s.) — (bot.) <i>beli luk (Allium sativum)i> ◊ usturuoĭu ĭe ĭuće, șî puće đi nu puoț sî staĭ apruape đi vrunu kare-l manînkă mult — <i>beli luk je ljut, i smrdi da ne možeš da stojiš pored nekoga ko ga mnogo jedei> ◊ usturuoĭu are kațăĭ — <i>beli luk ima češnjevei> ◊ măĭ dulśe mînkare ĭe usturuoĭu ćinăr ku koļașă kaldă, șî karńe đi mńel — <i>najslađe jelo je mladi luk sa vrućim kačamakom, i jagnjećim pečenjemi> ◊ kînd uomu manînkă usturuoĭ, sa ĭuțîașće, da ĭastă un fĭeļ kare-ț arđe gura ka kînd manînś fuok viu — <i>kad čovek jede beli luk, on se zaljuti, a ima jedna vrsta koja ti izgori usta kao da jedeš živu vatrui> [Por.] ♦ dij. sin. (Rečica, Topolovnik) [Stig] ∞ ustura  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2474  usuk  usuc  сера  usuk (mn. usukurĭ) [akc. usuk] (i. s.) — <i>sera, serina, nečistoća ovčjeg runai> ◊ lîna dupa tunsu oiluor ĭe imuasă, pļină đi usuk — <i>vuna je posle šišanja ovaca prljava, puna serinei> [Por.]  [Vidi]

2476  usukuos  usucos  серињав  usukuos (usukuasă) (mn. usukuoș, usukuasă) [akc. usukuos] (prid.) — <i>serinjav, prljav od serinei> ◊ am gaćit tunsu, ma duk să ma spîăl kă mis tuot usukuos pi mîń șî pi țuaļe — <i>završio sam strižu, idem da se operem jer sam sav serinjav po rukama i odećii> [Por.] ∞ usuk  [Vidi]

3035  ușńer  ușernic  просјак  ușńer (mn. ușńerĭ) [akc. ușńer] (i. m.) — <i>prosjak, skitnica, uličari> ◊ ușńer ĭe uom kare nu lukră ńimika, numa mĭarźe dă la ușă la ușă — <i>prosjak je čovek koji ne radi ništa, samo ide od vrata do vratai> ♦ up. ușńerkă [Mlava]  [Vidi]

3036  ușńerkă  ușernică  уличарка  ușńerkă (mn. ușńerś) [akc. ușńerkă] (i. ž.) — <i>uličarka, prostitutkai> ◊ a pļekat dă la parinț, ș-akuma ĭe o ușńerkă guală kare mĭarźe dă la ușă la ușă, șî sa kulkă ku fiĭe kare, kare-ĭ dă un kuodru dă pîńe — <i>pošla je od roditelja, i sada je jedna teška uličarka koja ide od vrata do vrata, i legne sa svakim koji joj da komad hlebai> ♦ var. ușńikurtă [Mlava] ∞ ușńer  [Vidi]

3837  ușta  ușta  уздисати  ușta (ĭuo ușćeḑ, ĭel ușćaḑă) [akc. ușta] (gl.) — <i>uzdisatii> ◊ a lasato naĭka, șî ĭa numa ușćaḑă dupa jel — <i>ostavio je momak, i ona sada samo uzdiše za njimi> ◊ ușćeḑ đi nakaz — <i>uzdišem od mukei> ◊ o să ușćeḑăm dupa sat — <i>uzdisaćemo za selomi> ♦ sin. suspina [Por.]  [Vidi]

2945  ușurĭel  ușurel  лаган  ușurĭel (ușuri) (mn. ușuriś, ușuriśe) [akc. ușurĭel] (prid.) — <i>lagani> ◊ fata ĭe mikă, șî ușurikă — <i>devojčica je mala, i laganai> ◊ mĭerź kîta măĭ ușurĭel, đi sî puot sî ć-ažung — <i>hodaj malo laganije, da mogu da te stignemi> ♦ / (demin.) < ușuor + suf. -<i>ĭeli> [Por.] ∞ ușuor  [Vidi]

5841  uśis  ucis  повређен  is (i) (mn. iș, i) [akc. uśis] (prid.) — <i>povređen, ozleđeni> ◊ kopilu a veńit đi la viće tuot uśis, șă sa vaĭtă kă a kaḑut în vro borugă, aļergînd dupa viće fuźiće — <i>dete je došlo od stoke sav povređen, i žali se da je pao u neku uvalu, trčeći za odbeglom stokomi> ♦ sin. lovit [Por.] ∞ iźe   [Vidi]

5842  uśisură  ucisură  повреда  isură (mn. isurĭ) [akc. uśisură] (i. ž.) — <i>povreda, ozledai> ◊ kopilu pitulă kă are uśisură la piśuor, sa ćame kă-l zbĭară tatî-su — <i>dete krije da ima povredu na nozi, jer se boji da će ga otac grditii> ♦ sin. lovitură [Por.] ∞ iźe  [Vidi]

5840  uśiźe  ucide  повредити  iźe (ĭuo ig, ĭel iźe) [akc. uśiźe] (gl. p. ref.) — <i>povrediti, ozleditii> ◊ la luoku unđe sa uśis, are vînațală — <i>na mestu gde se povredio, ima modricui> ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]  [Vidi]

3836  uśuĭa  liniști ?  смирити  uśuĭa (ĭuo ma uśuĭ, ĭel sa uśuĭe) [akc. uśuĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) <i>smiriti, umiriti; stišatii> ◊ s-a pus atîta đi rău să rupă păru đin kap șî sî sa zbată, đi lumĭa abĭa a uśuĭato — <i>počela je tako jako da čupa kosu s glave i da se otima, da su je ljudi jedva smirilii> ◊ lupadară apă pi fuok, ku nađiažđe kî bîlbataĭa fuokuluĭ sa va uśuĭa — <i>baciše vodu na vatru, u nadi da će se sukljanje plamena stišatii> ◊ a murit muoșu, mult a tras, akuma sa do uśuĭat — <i>umro je čiča, mnogo je patio, sada se konačno smirioi> ♦ sin. ogoi [Por.]  [Vidi]

2783  uzgin  dizghin  кајас  uzgin (mn. uzgiń) [akc. uzgin] (i. m.) — (zast.) (tehn.) <i>kajas, kaiš od uzde; dizgini> ◊ ku uzgiń sa puartă kalu kînd sa kîlarĭașće, or kînd ĭe prins la kośiĭe — <i>kajasima se vodi konj kad se jaše, ili kad je upregnut u kočijei> [Por.] ∞ kal  [Vidi]

3398  uzuoń  torenţială ?  пљусак  uzuoń (mn. uzuańe) [akc. uzoń] (i. s.) — <i>pljusaki> ◊ a lălă, kată kum ploaĭe uzuoń, tuornă ka ku gaļata — <i>lele, vidi kakav pljusak, kao da sipa vedricomi> [Pom.] ◊ dîntr-odată s-a pus un uzuoń ku tuot, șî tuoț s-a udat fļuarkă — <i>odjednom je udario jak pljusak, i svi su pokisli do gole kožei> (Ranovac) ◊ s-a lasat dă kosît, k-a veńit un uzuoń tare prăsta ĭeĭ — <i>prekinuli su košenje, jer je udario na njih jedan jak pljusaki> (Rašanac) [Mlava] ◊ dăsńață a fuost mare uzuoń — <i>jutros je bio jak pljusaki> (isakovo) [Mor.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

2942  ușuor  ușor  лак  ușuor (ușuară) (mn. ușuorĭ, ușuare) [akc. ușuor] (prid.) — <i>laki> ◊ astîḑ la ńima nuĭe ușuor — <i>danas nikome nije lakoi> ◊ luĭ lukru mĭarźe ușuor, kă la-nvațat kum trîabe — <i>njemu lako ide posao, jer ga je naučio kako valjai> ◊ măĭ ușuor kîta, nu va-npinźarîț — <i>lakše malo, nemojte se guratii> ◊ ușuor ka pana — <i>lak kao peroi> ◊ nuapća ușuară — <i>laku noći> ◊ a fuost ńipîkatuos, șî avut muarće ușuară — <i>bio je bezgrešan, i imao je laku smrti> ◊ lîna ĭe mult măĭ ușuară đi kît pĭaļa — <i>vuna je mnogo lakša od kožei> ♦ supr. grĭeu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2944  ușura  ușura  олакшати  ușura1 (ĭuo ușurĭeḑ, ĭel ușurĭaḑă) [akc. ușura] (gl. p. ref.) — <i>olakšatii> ◊ ma durut la burtă, șî m-am tras dupa o tufă sî ma ușurĭeḑ — <i>boleo me je stomak, i sklonio sam se iza jednog žbuna da se olakšami> ◊ s-a dubarît đi pi kal, să-ĭ ușurĭaḑă la rîpă — <i>sjahao je s konja, da mu olakša na uzbrdicii> ◊ mult s-a ușurat învațatu, kînd a veńit kărțîļi — <i>mnogo se olakšalo učenje, kada su stigle knjigei> ∞ ușuor  [Vidi]

6181  ușura  ușura  породити се  ușura2 (ĭuo ma ușuor, ĭel sa ușurĭaḑă) [akc. ușura] — (med.) <i>poroditi sei> ◊ nora ńi înkarkată, șă nu pućem ĭeșî ku uoĭļi la munće, pănă nu sa va ușura — <i>snajka nam je trudna, i nećemo moći izaći sa stokom u planinu, dok se ne bude porodilai> ♦ sin. nașće ♦ up. greuańe [Por.] ∞ ușuor  [Vidi]

2896  va  va  ће  va (gl.) — <i>ćei> ◊ kînd va sta pluaĭa, sa va duśa nuviri, șî va do ĭeșî suariļi odată — <i>kada bude stala kiša, (možda) će otići oblaci, i (valjda) će jednom izaći suncei> ♦ up. vom, voĭ, veț, viț ◊ dakă ń-adunăm tuoț la vrĭame, nuoĭ vom veńi la bîlś — <i>ako se skupimo na vreme, mi ćemo doći na vašari> ◊ vuoĭ viț veńi, ama la kasă n-o sî fiĭe ńima — <i>vi ćete (možda) doći, ali kod kuće neće niti nikogi> ◊ va fi — <i>možda, može bitii> ◊ (u izr.) va fi, nu va fi — <i>jeste-nije; drž-nedaj; povuci-potegnii> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6259  va  va    va2 (part.) — (zast.) <i>zastareli završetak nekih reči koji im daje neodređenosti> ◊ kînd : kîndva, unđe : unđeva (pril.) — <i>kad, gdei> ◊ śińe : śińeva, a kuĭ : a kuĭva (zam.) — <i>neko, čijei> [Por.]   [Vidi]

4907  vad  vad  газ  vad (mn. vadurĭ) (i. s.) — <i>gaz, brodi> ◊ vad ĭe luok unđe drumu trĭaśe pista apă skundă, șă nu trăbe puod or punće — <i>gaz je mesto gde put prelazi preko plitke vode, pa ne treba most ili brvnoi> [Por.]  [Vidi]

6200  vadră  vadră  ведро  vadră (mn. vedre) [akc. vadră] (i. ž.) — (zast.) <i>vedroi> ◊ vadra a fuost vas đi ļemn đi măsurat lapćiļi la baśiĭe — <i>vedro je bio drveni sud za merenje mleka na bačijii> ◊ kuprinsu vedri s-a măsurat ku okaua — <i>zapremina vedra merila se okamai> ◊ în Tanda, vadra a fuost vas fakut đi dauoź, da gaļata vas skobit în ļemn muaļe — <i>u Tandi, vedro je bio sud sklopljen od duga, a kabao sud izdubljen u mekom drvetui> ♦ sin. gaļată [Por.] ∞ vas  [Vidi]

3200  vaĭ  vai  авај  vaĭ (uzv.) — <i>avaj, jao, kuku i sl., uzvik kojim se izražava teško stanjei> ◊ vaĭ đi mińe; vaĭ đi ĭel; vaĭ đi nuoĭ — <i>teško meni, teško njemu, teško namai> ◊ vaĭ đu muĭka luĭ — <i>kukala mu majkai> ♦ up. văĭera, vaĭta, văĭkara [Por.] ◊ vaĭ đe mińe, daĭka nu vińe — <i>jao meni, draga ne dolazii> (Sige) [Hom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3202  vaĭta  văita  кукати  vaĭta (ĭuo ma vaĭt, ĭel sa vaĭtă) [akc. vaĭta] (gl. ref.) — <i>kukati, glasno jaukati, žaliti se, vajkati sei> ◊ n-askultat pi ńima, a fakut aĭa pi mîna luĭ, d-akuma sa vaĭta, saraku, șî baće ku kapu-n parĭaće — <i>nije slušao nikog, uradio je to na svoju ruku, a sada se žali, siroma, i udara glavom o zidi> ♦ up. văĭkara, văĭera [Por.] ∞ vaĭ  [Vidi]

3414  valśauă  vălcea  удолина  valśauă (mn. valśiaļe) [akc. valśauă] (i. ž.) — 1. (geogr.) <i>udolina, mala uska dolina kojom teče vodai> ◊ valśaua ĭe vaļe mikă, îngustă șă ku apă puțînă kurgatuare — <i>udolina je mala dolina, uska i sa slabom tekućom vodomi> ♦ var. valśavă 2. (top.) ◊ Valśavă, luok așa numit în vaļa Șășki, întra Măĭdan șî Arnaglaua, în apruape đi Rîmna Rĭeka — <i>Valčava, zvano mesto u dolini Šaške, između Majdanpeka i Rudne Glave, u blizini Ravne Rekei> [Por.] ∞ vaļe  [Vidi]

3827  Valśava  vâlcea  Валчава  Valśava [akc. Valśava] (i. ž.) — (top.) <i>Valčava, naziv doline i rečice, leve pritoke reke Šaške, između Majdanpeka i Rudne Glavei> ◊ Valśava ĭe un rîuļeț în munțîļi măĭdanuluĭ, kare izvorĭaḑă supt Kulmĭa Valśeļi șî la puaļiļi lu Kraku Śerban, đi la stînga, tună-n Șașka — <i>Valčava je rečica u majdanpečkim planinama, koja izvire ispod Valčavskog brda i u podnožju Šerbanove kose, s leva, uliva se u Šaškui> ♦ up. valśauă [Por.] ∞ vaļe  [Vidi]

3107  vaļe  vale  долина  vaļe (mn. văĭ) [akc. vaļe] (i. ž.) — (oron.) <i>dolina; doljai> ◊ vaļa ĭe adînśimĭa întra doa śuoś — <i>dolina je udubljenje između dva brdai> ◊ vaļa adînkă — <i>dubodolinai> ◊ vaļa mikă — <i>mala dolinai> ◊ vaļa mare: vaļa ku rîu kare trĭaśe pin sat (nume đies) — <i>velika dolina: dolina sa rekom koja protiče kroz selo (čest toponim)i> ◊ vaļa sakă, vaļa pin kare vrodată a mĭers apa — <i>suvodolina, dolina kojom je nekada tekla vodai> ◊ (u izr.) đi vaļe — <i>dolinskii> ◊ (u izr.) pi vaļe — <i>po dolini; dolinom; u dolinu/dolinii> ◊ a rașît sî dubuară đi la śuakă, să traĭaskă pi vaļe — <i>rešio je da siđe sa brda, da živi u dolinii> ◊ (u izr.) la vaļe — <i>nizvodnoi> ◊ kînd rî-o-l mare mĭarźe pin saće kîtra rîsarit, atunśa aĭ nuoștri ku vuorba „la vaļe” însamnă șî rîsaritu — <i>kad glavna reka teče kroz sela ka istoku, onda naši rečima „la valje” označavaju i istoki> ◊ (u izr.) în vaļe — <i>nizbrdo; na dolei> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2472  vapaĭță  văpaiţă  луч  vapaĭță (mn. vapăĭțurĭ) [akc. vapaĭță] (i. ž.) — (tehn.) <i>luč, bakljai> ◊ vapaĭță s-a fakut đin viță đin viĭe — <i>luč se pravio od vinove lozei> (Tanda) ♦ var. vapaĭț (i. m.) (Rudna Glava) ◊ vapaĭțu s-a fakut đin kuažă đi śerĭeș, uskată șî învîluită pi un bît, kare s-a dus în mînă — <i>luč se pravio od trešnjine kore, osušene i obavijne oko jednog štapa, koji se nosio u rucii> ◊ ku vapaĭț s-a dus nuapća-n peșkariĭe pi Șașka, kînd ļ-a trăbuit pĭeșć đi prazńik — <i>sa lučom su noćom odlazili u rubolov na Šašku, kada im je trebala riba za slavui> (Rudna Glava) ♦ sin. fakļiĭe [Por.] ∞ vapaĭe  [Vidi]

2471  vapaĭe  văpaie  запах  vapaĭe (mn. vapăĭ) [akc. vapaĭe] (i. ž.) — <i>zapah jare, talas toplinei> ◊ kînd vîntu învăluĭe para fuokulu, pista ćińe vińe vapaĭe — <i>kad vetar uvija plamen vatre, tebe zapahne jarai> ◊ vapaĭa fuokuluĭ ći-ńakă, kîćodată nu puoț să sufļi, da ńiś s-auḑ pi vrunu kare sa va gasî dupa vapaĭe đinkoluo — <i>zapah jare te davi, ponekad ne možeš da dišeš, a ni da čuješ nekoga ko bi se našao iza zapaha sa one stranei> [Por.] ∞ fuok   [Vidi]

5940  var  var  креч  var (i. s.) — <i>kreč, vapnoi> ◊ varu sa faśe în varńiță đin pĭatră đi var — <i>kreč se pravi u krečani od krečnog kamenai> ◊ varu ĭe alb ka zapada — <i>kreč je beo kao snegi> ◊ đin var, mistakat ku pĭesîk șî ku apă, sa faśe malter đi zîđit kășîļi — <i>od reča, pomešanim sa peskom i vodom, pravi se malter za zidanje kućai> [Por.]  [Vidi]

3413  vară  vară  лето  vară1 (mn. verĭ) [akc. vară] (i. ž.) — 1. (kal.) <i>leto, godišnje dobai> ◊ vara ĭe vrĭamĭa în an întra primovară șî tuamnă — <i>leto je godišenje doba između proleća i jesenii> ◊ vara ĭe vrĭamĭa măĭ kaldă pi an — <i>leto je najtoplije doba godinei> 2. (u izr.) ◊ vara-sta — <i>ovo letoi> ◊ vara trĭekută — <i>prošlog letai> ◊ vară kălduruasă — <i>toplo letoi> ◊ vară friguruasă — <i>hladno letoi> ◊ vară ploĭuasă — <i>kišno letoi> ◊ vară săśituasă — <i>sušno letoi> ◊ în vară; la vară — <i>u leto; i><i>na letoi> ◊ pista vară — <i>preko letai> ◊ îm mižluoku vĭeri — <i>u sred letai> ♦ supr. ĭarnă [Por.] ∞ an  [Vidi]

5944  vară  vară  братаница  vară2 (mn. vĭere) [akc. vară] (i. ž.) — <i>bratanicai> ◊ vara mĭa fata uĭki, đi pi mumă or đi pi tată — <i>bratanica je ujkova ili stričeva ćerkai> [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3088  varḑă  varză  купус  varḑă (mn. vĭerḑ) [akc. varḑă] (i. ž.) — (bot.) <i>kupus (Brassica oleracea)i> ◊ varḑa ĭe un fĭeļ đi buĭađe, kare uomu o puńe-n građină, ș-o sapă, ș-o udă, pănă nu sa kuaśe đi mînkare — <i>kupus je jedna vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, i okopava je i zaliva dok ne sazri za jeloi> ◊ varḑa are o kîpațînă mare, totîrlată, krĭeskută đin śokan, kare ĭe rîdaśina vĭerḑî, krĭașće đin pomînt șî tună adînk în îńima lu kîpațînă — <i>kupus ima veliku okruglu glavicu, izraslu iz korena koji zalazi duboko u središte glavicei> ◊ luoku unđe sa puńe varḑă măĭ multă sa kĭamă vîrḑariĭe — <i>mesto gde se sadi kupus zove se kupusištei> ◊ varḑa kată multă apă — <i>kupus traži mnogo vodei> ◊ varḑă akră — <i>kiseli kupusi> ◊ varḑă dulśe — <i>slatki kupusi> ◊ rasad đi varḑă — <i>rasad za kupusi> [Por.]  [Vidi]

3037  vargă  vargă  трака  vargă (mn. vărź) [akc. vargă] (i. ž.) — (tehn.) 1. <i>traka, crta, linija; prugai> ◊ a luvat karbuńiļi, ș-a tras o vargă ńagră pi blană, ka un sămn unđe trăbe s-o taĭe — <i>uzeo je ugljen, i povukao jednu crnu crtu na dasci, kao znak gde treba da je presečei> ◊ pîătura înpuĭată ku vărź ruoșîĭe — <i>ponjava ukrašena crvenim prugamai> 2. <i>rub, ivica; rebroi> ◊ kuasa đi kosît are kuțît lung, lu kare ĭe pînḑa întarită ku o vargă îngustă, đi kovaś înkoveĭată-n sus — <i>kosa za košenje ima dugačko sečivo, čije platno ojačano rebrom, uskim delom platna koji je kovački iskrivljeno na gorei> (Tanda) ♦ sin. dungă [Por.]  [Vidi]

3948  varsa  vărsa  просипати  varsa (ĭuo vărs, ĭel varsă) [akc. varsa] (gl. p. ref.) — 1. <i>prosipatii> ◊ kîrśagu s-a spart șî apa s-a varsat — <i>krčag se razbio, i voda se prosulai> ◊ saku ku grîu n-a fuost ļegat bun, șî grîu tuot s-a varsat pi pomînt guol — <i>džak nije bio dobro vezan, i žito se svo prosulo na golu zemljui> 2. (med.) <i>povraćatii> ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa varsă — <i>napio se ko ćurka, i sada samo povraćai> ♦ sin. rîsîpi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3950  varsat  vărsat  просут  varsat (varsată) (mn. varsaț, varsaće) [akc. varsat] (prid.) — <i>prosut, rasuti> ◊ s-a mîńiĭat ș-a luvat saśi luĭ, da kukuruḑu a ramas varsat pi pomînt, să-l manînśe puorśi — <i>naljutio se i odneo svoje džakove, a kukuruz je ostao rasut po zemlji, da ga pojedu svinjei> ◊ śe va fi varsat pi masă nu șćiĭe ńima, da nu sa puaće ńiś spala — <i>šta li je prosuto po sofri ne zna niko, a ne može se ni opratii> ◊ (u izr.) varsat đi zuorĭ — <i>svanućei> ♦ sin. rîsîpit [Por.] ∞ varsa  [Vidi]

3951  varsatu zuorilor  revărsatul zorilor  свануће  varsatu zuorilor (sint.) — <i>svanuće, cik zorei> ◊ a drumait tuota nuapća, șî la koļibă ažuns în varsatu zuorilor — <i>putovali su celu noći, i kući stigli u svanućei> [Por.] ∞ varsa  [Vidi]

5945  varuĭkă  văruică  пријатељица  varuĭkă (mn. varuĭś) [akc. varuĭkă] (i. ž.) — <i>prijateljicai> ◊ nuoĭ doă sînćem đ-o samă, am krĭeskut amîndoă, ș-am ramas varuĭke buńe pănă-n ḑî đi astîḑ— <i>nas dve smo vršnjakinje, odrasle smo zajedno i ostale smo dobre prijateljica do današnjeg danai> [Por.] ∞ văr  [Vidi]

4948  vas  vas  суд  vas (mn. vasă) (i. s.) — <i>sud, posudai> ◊ Rumîńi aĭ batrîń, kare a trait în borđiĭe, n-avut mulće vasă — <i>stari Vlasi, koji su živeli u zemunicama, nisu imali mnogo sudovai> ◊ ĭastă vasă đi fakut mînkarĭa șî vasă đi mînkat, vasă đi apă șă đi spalat, șă vasă đi muls șă đi fakut brînḑă — <i>ima sudova za spremanje jela i sudova za jelo, sudova za vodu i pranje, i sudova za mužu i pravljenje sirai> ◊ (kal.) la Marța vasîlor s-a spalat tuaće vasurļi în kasă ku ļeșîĭe — <i>na Čisti utorak prali su se svi sudovi u kući ceđomi> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3203  văĭkara  văicăra  вајкати се  văĭkara (ĭuo ma văĭkarĭeḑ, ĭel sa văĭkarĭaḑă) [akc. văĭkara] (gl. ref.) — <i>vajkati se, jadikovati, naricati, kukati na sav glasi> ◊ ĭa perit kopilu, șî ĭa ku ańi numa a plîns ḑîua-nuapća, s-a kîntat șî s-a văĭkarat pănă n-a murit đi pare rău — <i>poginuo joj je sin, i ona je godinama samo plakala dan i noć, vajkala se i kukala dok nije presvisla od žalostii> ◊ muĭarĭa sa văĭkarĭaḑă đi vrun pare rău mare, atunśa sa kîntă, sa baće-n pĭept șî rupe păru đin kap — <i>žena nariče zbog neke teške žalosti, lupa se u grudi i čupa kosu sa glavei> ♦ up. vaĭta, văĭera [Por.] ∞ vaĭ  [Vidi]

5943  văr  văr  братанац  văr (mn. verĭ) (i. m.) — <i>bratanac, bratučedi> ◊ văr ĭe fiu lu uĭka, đi fraćiļi lu muma or alu tata — <i>bratanac je ujakov ili stričev sini> ◊ verĭ a duoĭļa — <i>bratanci drugog kolenai> ◊ verĭ a triĭļa — <i>bratanci trećeg kolenai> ◊ ĭel ĭe văru mĭeu, ama nuoĭ nu do traim bińe pintru ńișći otară — <i>on je moj bratanac, ali mi ne živimo najbolje zbog nekih međai> [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

2134  vărḑîșuară  verzișoară  чуваркућа  vărḑîșuară (mn. vărḑîșuorĭ) [akc. vărḑîșuară] (i. ž.) — (bot.) <i>čuvarkuća (Sempervivum tectorum)i> ◊ vărḑîșuară trebuĭe să aĭbă tuota kasa, s-o țînă pi astrukamîntu ĭeĭ — <i>čuvarkuću treba da ima svaka kući, da je drži na njenom krovu (Tanda)i> [Por.] ◊ vărḑîșuară ĭe ļiak đi urĭekĭ: kînd pi kopil ăl duare urĭakĭa, ĭaĭ frunḑa, o taĭ șă-ĭ stuorś lapćiļi aĭeĭ đen frunḑă în urĭake la kopil — <i>čuvarkuća je lek za uši: kada dete zaboli uvo, uzmeș list, presečeš ga i ocediš sok iz lista detetu u uvo (Topla, kaz. Ljubiša Petrović)i> [Crn.] ◊ ĭa ĭe bună șî dă bubuoń la burtă: manînś dă triĭ uorĭ la ḑîvă kîć-o frunḑă viĭe înainća dă mînkare — <i>ona je dobra i za čir u stomaku: pojedeš tri puta dnevno pre jela po jedan sirov list (Laznica, kaz. Petar Njamculović)i> [Hom.] ∞ varḑă  [Vidi]

5419  veđa  vedea  видети  veđa (ĭuo văd, ĭel vĭađe) [akc. veđa] (gl. p. ref.) — 1. (o čulu) <i>videtii> ◊ baba a pĭerdut uoki, nu măĭ vĭađe bun ka-ntîń — <i>baba je izgubila oči, ne vidi više dobro kao ranijei> ◊ dakă va da buog, ńi veđem mîńe — <i>ako da bog, vidimo se sutrai> ◊ uomu kare nu vĭađe, ĭe kĭuor — <i>čovek koji ne vidi je slepi> 2. (o pažnji) <i>gledati, paziti, brinutii> ◊ n-avut kare să vadă đi kopi-ĭa, șî iĭ s-a dus în lumĭa albă — <i>nije imao ko da gleda tu decu, pa su oni otišli u beli sveti> [Por.]  [Vidi]

3152  veńi  veni  доћи  veńi (ĭuo vin, ĭel vińe) [akc. veńi] (gl.) — <i>doćii> 1. (za kretanje) <i>doći, dolaziti, pristizati, ići ka govornikui> ◊ akuș ńi vińe muma, ńi duśe mĭnkare — <i>uskoro će nam doći majka, donosi nam hranui> ◊ tata đemult a veńit, numa s-a kulkat kî ĭe ustańit — <i>otac je odavno došao, ali je legao jer je umorani> 2. (za odnose slaganja) <i>slagati se, uklapati se i>◊ asta nu vińe la luok, măĭ trăbe lukrat —<i>ovo ne dolazi na mesto (=ne uklapa se), treba još da se obrađujei> ◊ nu vin unu ku altu, nu sînt parĭake — <i>ne idu jedno s drugim, nisu pari> 3. (fig.) a.<i> ponašati se moralno ili nemoralno, pristojno ili nepristojnoi> ◊ aĭa ś-a fakut iĭ duoĭ bĭeț, întra lume, nu vińe ńiśkum să fakă lumĭa krĭeskută — <i>ono što su njih dvojica uradili pijani, pred svetom, ne ide nikako da rade odrasli ljudii> b. <i>značitii> ◊ ĭ-a spus drumașu śeva, ama ĭel n-a-nțaļes kum vińe aĭa — <i>rekao mu je putnik nešto, ali on nije razumeo šta to značii> [Por.] ♦ dij. var. vińi (Majdanpek) [Buf.] (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

5474  veńin  venin  отров  veńin (mn. veńinurĭ) [akc. veńin] (i. s.) — (zast.) <i>otrovi> ◊ ’veńin’ ĭe vorba batrînă pi kare a-npinso vorba sîrbĭaskă ’otraua’ — <i>’venjin’ je stara reč koju je potisnula srpska reč ’otrov’i> ◊ veńin fak ńișći buĭeḑ kare ļi kunuosk numa vrîžîturiļi — <i>otrov prave neke biljke koje poznaju samo vračarei> ◊ đin žuaviń, veńin faśe numa ńișći nopîrś, lu kare sa ḑîśe nopîrś veńinuasă — <i>od životinja, otrov prave same neke zmije, koje se zovu zmije otrovnicei> ◊ (u izr.) amară ka veńinu, ĭuće ka veńinu — <i>gorko kao otrov, ljuto kao otrovi> ♦ sin. otrauă [Por.]  [Vidi]

3153  veńit  venit  дошљак  veńit (mn. veńiț) [akc. veńit] (i. m.) — (ret.) <i>došljak, dođoši> ◊ nuĭe đin babaluk în sat, a luĭ sînt veńiț — <i>nije od starina u selu, njegovi su došljacii> ◊ Rumîńi nuoștri sînt gata tuoț veńiț đin Rumîńiĭe — <i>naši Vlasi su gotovo svi došljaci iz Vlaškei> ♦ var. vinoćik [Por.] ∞ veńi  [Vidi]

2073  verḑuaĭkă  ciocănitoare verde  зелени детлић  verḑuaĭkă (mn. verḑuoĭś) [akc. verḑuaĭkă] (i. ž.) — (ret.) (ornit.) <i>zeleni detlić (Picus viridus)i> ◊ verḑuaĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, numa ĭe măĭ mare șî are pĭańe vĭerḑ — <i>zeleni detlić je vrsta detlića, samo je veći i ima zeleno perje (Tanda)i> ◊ n-am uḑît đi vuorbă „verḑuaĭkă”, da ĭastă la nuoĭ triĭ fĭelurĭ đi vîrdărĭ: vîrdare pistriță, vîrdare ńagră șî vîrdare vĭarđe — <i>nisam čuo za reč „verdzajka”, a ima kod nas tri vrste detlića: šareni detlić, crni detlić i zeleni detlić (Rudna Glava)i> ♦ sin. vîrdarĭe vĭarđe [Por.]  [Vidi]

6039  verźauă  vergea  узлењача  verźauă1 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (tehn.) <i>uzlenjača, uzlenak, privržanji> ◊ verźaua ĭe bît đi ļemn bagat în žgĭabu sululuĭ đinapuoĭ a razbuoĭuluĭ, đi kare ĭe ku ață gruasă ļegată urḑala ku kîpatîńiļi al đinapuoĭ — <i>uzlenjača je drveni štap umetnut u žljeb zadnjega vratila razboja, za koji je debelim koncima vezana osnova svojim zadnjim krajemi> ◊ kînd sa gaćașće țasutu, verźaua pikă șî fĭaćiļi marĭ o prind ku đințî șî ĭasă a fară, să audă śe nume măĭ întîń o sî sa pumeńaskă, kă dupa așa baĭat o sî sa mariće — <i>kad se tkanje svrši, uzlenjača ispadne, i devojke je hvataju zubima i izlaze napolje da čuju koje će se prvo muško ime pomenuti, jer će se za takvoga momka udatii> [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

6041  verźauă  vergea  арбија  verźauă2 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (folk.)(tehn.) <i>arbija, harbijai> ◊ verźauă a fuost șî un bît đi ļemn or đi fĭer, ku kare s-a umplut pușćiļii batrîńe la krĭamińe — <i>harbija je bio štap od drveta ili metala, kojim se nabijala starinska puška kremenjačai> ◊ în kînćiśe oțășć s-a kîntat: „luvaĭ pușka șî verźaua, șî ma dusăĭ în aĭduśiĭe” — <i>u hajdučkim pesmama se pevalo: „uzeh pušku i arbiju, pa odoh u ajdučiju”i> ♦ sin. razbik [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

6000  veśiĭe  vecie  вечно  veśiĭe [akc. veśiĭe] (pril.) — <i>večnoi> ◊ kare lasă dupa ĭel lukru ku mare dobîndă đi lume, o să traĭaskă đi veśiĭe în minća lor — <i>ko iza sebe ostavi delo od velike koristi za ljude, živeće večno u njihovom sećanjui> ◊ (ver.) sa krĭađe kă uomu kînd muare nu sa pĭarđe, numa sa duśe pi alta lume unđe traĭașće đi veśiĭe în raĭ — <i>veruje se da čovek kad umre ne nestaje, nego prelazi u drugi svet gde večno živi u rajui> [Por.] ∞ vak  [Vidi]

2166  vetriśe  vetrice  вратич  vetriśe (mn. vetriśe) [akc. vetriśe] (i. ž.) — (bot.) <i>vratič (Chrysanthemum vulgare)i> ◊ vetriśu ĭe buĭađe rară, kată pomînt sarak, în Tanda krĭașće numa la doa-triĭ luokurĭ; muĭerļi vetriśa pun ăn kiț kînd sa duk la morminț — <i>vratič je retka biljka, traži siromašnu zemlju, u Tandi raste samo na dva-tri mesta; žena ga stavljaju u kitice kada idu na grobljei> ♦ sin. ramńik đ-al galbin [Por.]  [Vidi]

6266  viță  viță  нит  viță (mn. vițurĭ) [akc. viță] (i. ž.) — 1. <i>loza, lastari> ◊ viță đi viĭe — <i>vinova lozai> 2. <i>pramen kosei> ◊ viță đi păru iĭ đin kap a purtat în rat în pungă đi tuota vrĭamĭa — <i>pramen njene kose nosio je u novčaniku sve vreme ratai> 3. <i>potomak, rodbina; lozai> ◊ a murit muoșu făra kopiĭ, șî ku ĭel s-a stîns vița luor a batrînă — <i>umro je čiča bez dece, i sa njim se ugasila njihova stara lozai> [Por.]   [Vidi]

3507  viće  deja ?  већ  viće [akc. viće] (pril.) — <i>veći> ◊ ĭuo, viće, kînd am ažuns fată mare, aăla ađet s-a pĭerdut — <i>kad sam ja već odrasla kao devojka, taj se običaj izgubioi> [GPek]  [Vidi]

3643  vidră  vidră  видра  vidră (mn. vidre) [akc. vidră] (i. ž.) — (zool.) <i>vidra (Lutra vulgaris)i> ◊ vidra ĭe žuavină sîrbaćikă kare traĭașće pi malu api, nuată bińe șî sa arańiașće ku pĭeșć — <i>vidra je divlja životinja koja živi na obali vode, pliva dobro i hrani se ribomi> ◊ vidra sa prinđe pintru pĭaļe, kare ĭe tare skumpă kî đin ĭa sa fak bunḑ domńeșć — <i>vidra se lovi zbog krzna, koje je jako skupo jer se od njega prave gospodske bundei> [Por.]   [Vidi]

3393  viḑurină  vizurină  јазбина  viḑuri (mn. viḑuriń) [akc. viḑurină] (i. ž.) — <i>jazbinai> ◊ viḑurină ĭe gaură în pomînt, kare o sapă un fĭeļ đi žuaviń sîrbaćiśe, kum ĭe vĭeḑuru șî vulpĭa, șî-n kare ĭaļe sa kuĭbĭaḑă — <i>jazbina je rupa u zemlji, koju kopa jedna vrsta divljih životinja, kao što je jazavac i lisica, i u kojoj se legui> ◊ žuavina đin viḑurină sa skuaće ku fum, or ku kopuoĭ bolđiu, adîns sprimiț đ-așa urk — <iivotinja se iz jazbine isteruje dimom, ili kerovima jamarima, posebno dresiranim za takav lovi> [Por.] ∞ vĭeḑur  [Vidi]

5420  viđare  vedere  вид  viđare (mn. viđearĭ) [akc. viđare] (i. ž.) — 1. (anat.) <i>vid, čuloi> ◊ viđarĭa uokĭuluĭ — <i>očni vidi> ◊ dakă ĭe batrînă, înga are bună viđarĭe — <i>iako je star, još uvek ima dobar vidi> ♦ up. uokĭ 2. (optički) <i>videlo, svetlosti> ◊ tuma kînd ĭeșî đin ńegura la viđare, vaḑură kare ĭe — <i>tek kad je izašao iz mraka na videlo, videli su ko jei> ◊ viđarĭa đi lumanarĭe sa dă đi pomană la-ĭ muorț, kă iĭ sînt piu lumĭa-ĭa tuot în ńagura — <i>svetlost sveće se namenjuje pokojnicima, jer su oni na onom svetu stalno u mrakui> ◊ Suraiļi dă măĭ tare viđare — <i>Sunce daje najjaču svetlosti> ♦ var. veđare [Por.] ∞ veđa   [Vidi]

4036  vig  vig  труба  vig (mn. vigurĭ) (i. s.) — <i>truba, svitaki> ◊ a kumparat un vig đi śuarik șă un vig đi pînḑă — <i>kupio je trubu sukna i trubu platnai> ◊ vigu đi śuarik a mînkat muoļi — <i>trubu sa suknom izjeli su moljcii> [Por.]   [Vidi]

4974  viĭe  vie  виноград  viĭe (mn. viĭ) [akc. viĭe] (i. ž.) — <i>vinogradi> ◊ Munćeńi n-avut pomînt bun đi viĭe — <i>Munćani nisu imali zemljište pogodno za vinogradi> ◊ unđ-a fuost viĭ, đi bîtrîńață a fuost sađiț ku ćibrik, suartă đi strugurĭ tare akri — <i>gde je bilo vinograda, bili su zasađeni ćibrikom, sortom jako kiselog grožđai> [Por.]   [Vidi]

3238  vilaĭt  vilaiet  свет  vilaĭt (mn. vilaĭće) [akc. vilaĭt] (i. s.) — <i>svet; svetinai> ◊ s-a mîńiĭat pi parinț, a rîđikat nasu șî s-a dus în vilaĭt — <i>naljutio se na roditelje, digao nos i otišao u sveti> ◊ a koluo ĭe alt vilaĭt, alta ļimbă, alt puort, alta mînkarĭe, alta lume — <i>tamo je drugi svet, drugi jezik, druga nošnja, druga hrana, drugi ljudii> ◊ iĭ s-a bat, da-n okuol s-adunat o gramadă đi vilaĭt — <i>oni se biju, a okolo se skupila gomila svetinei> ♦ sin. lume, lumĭe [Por.] ∞ lume  [Vidi]

5655  vinariță  vinariță  винска мушица  vinariță (mn. vinariț) [akc. vinariță] (i. ž.) — (ent.) <i>vinarica, vinska mušica (Drosophila melanogaster)i> ◊ vînarița ĭe muskă mikă kare vińe la vin, or la tot śi ĭe akru — <i>vinska mušica je sitna muva koja dolazi na vino, ili na sve što je kiseloi> [Por.] ∞ muskă  [Vidi]

2531  Vinćilă  Vinţilă  Винчило  Vii [akc. Viilă] (i. m.) — (antr.) <i>Viilo, vlaško l.i. u Rudnoj Glavi u XiX vekui> ◊ Viilă a veńit đi vrunđeva șî ku aĭ luĭ s-a kîsîtorit la Poĭana ku pluopi — <i>Viilo je odnekuda došao, i sa svojima se naselio na Poljani sa topolamai> ♦ / (hip.) < l.i. Vićentije ♦ up. Viiluońi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2532  Vinćiluońi  Vinciloni  Винчиловићи  Viiluońi [akc. Viiluońi] (i. m.) — (antr.) <i>Viilovići, vlaški nadimak porodice iz Rudne Glavei> ◊ Viiluońi sînt în Arnaglaua măĭ mult đi doăsuće đi ań — Viilovići su u Rudnoj Glavi preko dvesta godina ◊ Kuosta Viilă frumuos kîntă-n laută žuokurĭ rumîńieșć đi bătrîńață — <i>Kosta Viilović lepo svira na violini stara vlaška kolai> [Por.] ∞ Vii  [Vidi]

4217  vinḑatuorĭ  vânzător  продавац  vinḑatuorĭ (mn. vinḑatuorĭ) [akc. vinḑatuorĭ] (i. m.) — <i>prodavaci> ◊ vinḑatuorĭu s-a lasat đi vuorbă, șă đin vinḑarĭa vićiluor n-a fuost ńimika — <i>prodavac se predomislio, i od prodaje stoke nije bio ništai> ♦ supr. kumpăratuorĭ [Por.] ∞ vinđe  [Vidi]

4215  vinđe  vinde  продати  vinđe (ĭuo vind, ĭel vinđe) [akc. vinđe] (gl. p. ref.) — <i>prodati, prodavatii> ◊ ar vinđa pi bĭare șî uou đi supt gaină — <i>prodao bi za piće i jaje ispod kokoškei> ◊ firĭa nu sa vinđe — <i>obraz se ne prodajei> ◊ a veńit o vrĭamĭa rău opaśită: tuot sa vinđe, șî tuot sa kumpîră, numa bań să fiĭe — <i>došlo je neko vreme sasvim izopačeno: sve se prodaje, i sve se kupuje, samo para da budei> ♦ supr. kumpîră [Por.]  [Vidi]

3154  vinoćik  persoană care vine  дођош  vinoćik (mn. vinoćiś) [akc. vinoćik] (i. m.) — (zast.) (pej.) <i>dođoš, došljak; naknadno doseljeni> ◊ rar kare sînt đin babaluk, tuoț sînt vinoćiś đin tuaće părțîļi — <i>malo je starinaca, svi su došljaci sa raznih stranai> ◊ spuńa aĭ batrîń kî la vinoćiśi ļ-a ḑîs șî viilă, viiluońi — <i>kazivahu stari da su došljake zvali i viilo, viilovićii> ♦ var. vinośik, veńit [Por.] ∞ veńi  [Vidi]

3732  vinoćikă  persoană care vine  дошљакиња  vinoći (mn. vinoćiśe) [akc. vinoćikă] (i. ž.) — (zast.) <i>došljakinjai> ◊ s-a-nsuart k-o vinoćikă đin alt sat — <i>oženio se došljakinjom iz drugog selai> ♦ var. vinośi [Por.] ∞ veńi   [Vidi]

4077  Vińirĭa Mare  Vinerea Mare  Петковица  Vińirĭa Mare (mn. Vińirĭ Marĭ) [akc. Vińirĭa Mare] (sint.) — (kal.) (rel.) <i>Petkovica, slavai> ◊ Vińirĭa Mare ĭe măĭ đes șî măĭ batrîn prazńik la rumîń în Sîrbiĭe — <i>Petkovica je najstarija i najčešća slava kod Vlaha itočne Srbijei> ◊ aĭ batrîń a puvestît kă pi Vińirĭa Mare sa kunuosk rumîńi veńiț đin Rumîńiĭe — <i>stari su pričali da se po Petkovici prepoznaju Vlasi doseljeni iz Vlaškei> ◊ prazńik Vińirĭa Mare kađe tuamna, nu skimbă datumu — <i>Petkovica pada u jesen, ne menja datumi> ♦ up. Vińirĭa Ńagră, Vińirĭa Omanuluĭ [Por.] ∞ prazńik  [Vidi]

5430  viorńiță  vîrtej  вртлог  viorńiță (mn. viorńiț) [akc. vioiță] (i. ž.) — <i>vrtlog vetra, viornicai> ◊ viorńiță ĭe un fĭeļ đi vîrćež kare faśe vîntu la luok đeškis — <i>viornica je vrsta vrtloga koji pravi vetar na otvorenom prostorui> ◊ viorńiță rađikă đi pi pomînt tuot śe ĭe ușuor șî-nvîrćašće ka pi fus înkuaś șă-nkolo — <i>viornica diže sa zemlje sve što je lako, i okreće ga kao vreteno tamo-amoi> ◊ viorńiță sa faśe înainća pluoĭi — <i>viornica nastaje pred kišui> ◊ aĭ batrîń a kreḑut kă viorńița fak šoĭmańiļi — <i>stari su verovali da viornicu prave šojmanei> ◊ aĭ batrîń sa aparat đi viorńița șkipînd șă suduind: „pu-pu, kakaćar mîțî” — <i>stari su se štitili od viornice pljuvanjem i psovkom: „pu-pu, usrale te mačke”i> [Por.] ∞ vîrći  [Vidi]

5711  vis  vis  сан  vis (mn. visurĭ) (i. s.) — <i>sani> ◊ în vrĭamĭa đi la urmă, sa vaĭtă kă duarme rău, șî visaḑă visurĭ urîće — <i>u poslednje vreme se žali da spava loše, i sanja ružne snovei> ◊ rumîńiļii batrîńe tare a krĭeḑut în visurĭ — <i>stare Vlajne su jako verovale u snovei> [Por.]  [Vidi]

4829  visaļi  veseli  веселити  visaļi (ĭuo ma visaļesk, ĭel sa visaļiașće) [akc. visaļi] (gl. p. ref.) — <i>veseliti se, proveseliti, uveseljavatii> ◊ a primit plata șî s-a dus sî sa visaļaskă ku fîrtațî — <i>primio je platu, i otišao da se proveseli sa društvomi> ◊ ku glumiļi luĭ ń-a visaļit tuota nuapća — <i>svojim šalama uveseljavao nas je celu noći> ♦ up. învisaļi [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

4830  visaļiĭe  veselie  весеље  visaļiĭe (mn. visaļiĭ) [akc. visaļiĭe] (i. ž.) — <i>veselje, svetkovinai> ◊ visaļiĭe ĭe kînd s-adună lumĭe multă, șî vruńi kîntă da lumĭa žuakă — <i>veselje je kad se skupi mnogo ljudi, i neko svira a ljudi igrajui> ◊ fara žuok nuĭe visaļiĭe — <i>bez igranke nema veseljai> ◊ s-a duk la visaļiĭe — <i>idu na igrankui> ◊ la visaļiĭe tuoț sînt în vuoĭa bună — <i>na veselju su svi dobro raspoloženii> ♦ sin. žuok [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

4831  Visaļin  Veselin  Веселин  Visaļin [akc. Visaļin] (i. m.) — (antr.) <i>Veselin l.i.i> ◊ Visaļin ĭe nume bućeḑat, dat la kopil voĭńiśesk ku duor să-ĭ fiĭe traĭu vĭasîl șî fara grižă — <i>Veselin je kršteno ime, dato muškom detetu sa željom da mu život bude veseo i bezbrižani> ♦ skr. Vĭesa ♦ supr. Visaļina [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

4832  Visaļina  Veselina  Веселинка  Visaļina [akc. Visaļina] (i. ž.) — (antr.) <i>Veselinka, žensko l.i.i> ◊ Visaļina ĭe nume muĭerĭesk, moșćeńit đi la rumîńi aĭ batrîń — <i>Veselinka je žensko ime, nasleđeno od starih Vlahai> ♦ var. inov. Visaļinka — <i>Veselinkai> ♦ supr. Visaļin [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

1701  viskul  viscol  мећава  viskul (mn. viskuļe) [akc. viskul] (i. s.) — <i>mećava, vejavicai> ◊ s-a dus ĭarna ku vićiļi la munće, șî kînd s-a pus viskulu, ĭa-ngețat đi frig akolo — <i>otišla je zimi sa stokom u planinu, i kada je nastala mećava, ona se tamo smrzla od hladnoćei> [GPek] ♦ dij. var. viskuol [akc. viskuol] (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. visk (Rudna Glava) [Por.] ∞ viskuļi  [Vidi]

2019  viskuļi  viscoli  вејати  viskuļi (ĭuo viskul / viskuļeḑ / viskuļesk, ĭel viskulă / viskuļaḑă / viskuļașće) [akc. viskuļi] (gl.) — (za vetar) <i>vejati, nositi sneg, stvarati mećavui> ◊ ńinźe șî baće vîntu, ļesńe puaće-fi kă sa viskuļaḑă zapada șî ńi kutrupĭesk namĭețî — <i>pada sneg i duva vetar, lako može da nastane mećava i da nas zatrpaju smetovii> ♦ sin. spulbura [GPek] ◊ afară rău viskuļe — <i>napolju jako vejei> (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

3212  vită  vită  стока  vi (mn. viće) [akc. vită] (i. ž.) — (zool.) <i>stoka, govedo, domaća životinjai> ◊ vita ĭe žuavină đi kasă, kare uomu o pazîașće ș-o arańașće — <i>govedo je domaća životinja, koju čovek čuva i hranii> ◊ avĭem viće marĭ șî viće miś — <i>imamo malu i veliku stokui> ◊ vită mikă ĭe uaĭa, berbĭeku, mńelu, kapra, pîrśu, ĭedu — <i>u malu stoku spada ovca, jagnje, koza, jarac, jarei> ◊ vită mare ĭe vaka, buou, vițălu, kalu, ĭapa, mînḑu șî magarĭu ku mîgarița — <i>u krupnu stoku spada krava, vo, tele, konj, kobila, ždrebe i magare sa magaricomi> ◊ kîńi șî mîțî nu sînt viće numa žuaviń — <i>psi i mačke nisu stoka nego životinjei> ◊ vită sîrbaćikă — <i>divlja životinjai> ◊ vită blîndă — <i>pitoma životinjai> [Por.]   [Vidi]

4246  Vizak  Vizac  Визак  Vizak (mn. Vizaś) [akc.Vizak] (i. m.) — (top.) <i>Vizak, ostenjak na području Tandei> ◊ Vizaku ĭe o parće đi sat Tanda la otar ku Gorńana, Lukĭa șî Buśa — <i>Vizak je deo sela Tande na međi sa Gornjanom, Lukom i Bučjemi> ◊ Vizaku ĭe o kuamă đi pĭatră în kununa đi kîrșĭe — <i>Vizak je kameni greben u vencu kršai> ◊ ĭastă Vizako-l mik șă Vizako-l mare — <i>postoji Veliki i Mali vizaki> ◊ întra Vizaśe ĭastă pașćuńe bună đi viće, ș-aśiĭa a paskut turmiļi luor Tanđeńi, Lukĭeńi șă Buśeńi aĭ batrîń — <i>između dva Vizaka ima dobro pasište za stoku, pa su tu napasali svoja stada stari Tanđani, Lučani i Bučjanii> ◊ apruapĭe đe vizak ĭe Stuolu, vîr mare đe kîrșĭe kare sa kĭamă așa kă ĭe pļoșćenat ka astalu — <i>u blizini Vizaka je Stol, veliki krševiti vrh koji se tako zove jer je spljošten kao stoi> ◊ ńima ăn aļi triĭ saće înveśinaće nu șćiĭe đi śe Vizaku sa kĭamă așa — <i>niko u ova tri susedna sela ne zna zašto se Vizak tako zovei> ◊ uńi spun kă a vaḑut ńiskaĭ kărț batrîńe sîrbĭeșć pi kare skriĭe Dvizak în luok đi Vizak —<i> jedni kažu da su videli stare srpske karte na kojima piše Dvizak umesto Vizakai> ♦ / Vizak < srb. Dvizak < dvizac, dvize — <i>„dvogodišnji jarac ili ovan”i> (exp. Durlić, sursa: РечникСАНУ4) [Por.]  [Vidi]

6208  vižuļiĭe  vijălie  олуја  vižuļiĭe (mn. vižuļiĭ) [akc. vižuļiĭe] (i. ž.) — <i>olujai> ◊ vižuļiĭa ĭe vînt tare, kare puaće să rađiśe astrukamîntu đi pi kăș, or să skuată ļiamńiļi đin rîdaśină — <i>oluja je jak vetar, koji može da digne krovove sa kuća, ili da čupa drveće iz korenai> [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

5468  vînațală  vînătaie  модрица  vînațală (mn. vînațîaļe) [akc. vînațală] (i. ž.) — (med.) <i>modricai> ◊ a batuto uomu, ș-aveńit la parinț pļină đi vînațîaļe — <i>tukao je muž, i došla je kod roditelja puna modricai> ◊ vînațala măĭ ĭut trĭaśe kînd ļi ļeź ku śapă friptă — <i>modrice najbrže prođu kad ih previješ pečenim lukomi> [Por.] ∞ vînît  [Vidi]

5340  vînat  vânat  лов  vînat (mn. vînaturĭ) [akc. vînat] (i. s.) — (zast.) <i>lovi> ◊ rumîńi aĭ batrîń kare a trait în munće, s-a țînut ku vînatu, kă a fuost žuvaiń đestuļe da lumĭe puțînă — <i>stari Vlasi koji su živeli na planini, izdržavali su se lovom, jer je divljači bilo dosta, a ljudi maloi> ♦ sin. luov [Por.]  [Vidi]

3510  vînatuorĭ  vânător  ловац  vînatuorĭ (mn. vînatuorĭ) [akc. vînatuorĭ] (i. m.) — (zast.) <i>lovaci> ◊ đemult tuoț uamińi a fuost vînatuorĭ, kă ku vînatu s-a arańit pista ĭarnă, da s-a aparat șî đi žuaviń sîrbaćiśe, kum a fuost lupi șî urșî — <i>nekada su svi ljudi bili lovci, jer su se lovom prehranjuvali preko zime, a čuvali su se i od divljih zveri, kao što su bili kurjaci i medvedii> ♦ up. lovźiu [Por.] ∞ vînat  [Vidi]

5466  vînă  vână  вена  vînă (mn. vîń) [akc. vînă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. <i>vena, krvni sudi> ◊ kînd sa taĭe vîna, bîșńașće sînźiļi în tuaće părțîļi — <i>kad se preseče vena, šikne krv na sve stranei> b. <iila, tetivai> ◊ kînd uomu prĭamult ḑaśe, îĭ sa skurtă vîńiļi la piśuare — <i>kad čovek previše leži, skrate mu se žile na nogamai> 2. (geog.) <i>venac; kosa; povijaraci> ◊ vîna munțî, vîna krakuluĭ — <i>planinski venac, kosa, povijaraci> 3. (hidr.) <i>maticai> ◊ în săśită mare sakă șî vîna rîuluĭ — <i>u velikoj suši usahne i matica rekei> [Por.]   [Vidi]

4257  vînt  vânt  ветар  vînt (mn. vînturĭ) (i. s.) — <i>vetari> ◊ kînd baće vîntu, sa klaćină krĭanźiļi în ļemn — <i>kad vetar duva, njiše se granje na drvetui> ◊ vîntu mînă nuviri — <i>vetar tera oblakei> ◊ baće un vînt rîaśe, strabaće pănă la uos — <i>duva hladan vetar, probija do kostijui> ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi vînturĭ, măĭ đes sînt koșaua, gorńak, đi țîganu șî vînto-l rău — <i>ima mnogo vrsta vetrova, najčešći su košava, gornjak, ciganski i zli vetari> ◊ vižuļiĭa ĭe vînt măĭ tare — <i>oluja je najjači vetari> [Por.]  [Vidi]

5866  vîntura  vântura  вејати  vîntura (ĭuo vîntur, ĭel vîntură) [akc. vîntura] (gl. p. ref.) —1. (o žitu) <i>vejatii> ◊ grîu đintro vrĭame înkauśa s-a vînturat ku vînturatuarĭa, da pasuĭu tuot ku śuru la vînt — <iito se od nekog vremena vejalo vejalicom, a pasulj i dalje rešetom na vetrui> 2. <i>provetritii> ◊ suoba muoșuluĭ trăbe vînturată, kî puće la pișăț — <i>starčeva soba treba da se provetri, jer smrdi na mokraćui> [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

6176  vînturuasă  vântoasă  падалица  vînturuasă (mn.) [akc. vînturuasă] (prid.) — (dem.)(med.) <i>padalii> ◊ vînturuasă ĭе muĭerĭа kare pikă pră Stamîna vînturuasă, luvată dă vîlva vîntuluĭ — <i>padalica je žena koja pada u trans tokom Vetrovite nedelje, obuzeta demonom vetrai> ◊ Stamîna vînturuasă pră kîļindarĭu popăsk sa kĭamă Stamîna pră Rusaļe — <i>Vetrovita sedmica se u popovskom kalendaru zove Rusalna nedeljai> ◊ puopi sîrbășć a giit kă muĭeriļi pikă luvaće dă Rusaļe, da ĭaļe a pikat luvaće dă vîlviļi vîntuluĭ — <i>srpski popovi su mislili da žene padaju obuzete Rusaljama, a one su padale obuzete demonima vetrai> ◊ măĭ kunoskuće ar fuost muĭerĭ vînturuasă dîn Dîlbuoka, dar a pikat șă aļi dăn Șăvița, Ĭeresńița, Radănka, șî alće saće șă țînuturĭ rumîńeșć — <i>najpoznatije su bile žene padalice iz Duboke, ali su padale i žene iz Ševice, Neresnice, Radenke, i drugih vlaških sela i oblastii> [Zvizd] ∞ vînt  [Vidi]

4291  vîr  vârf  врх  vîr (mn. vîrurĭ) (i. s.) — <i>vrhi> ◊ a fakut koļiba în vîru śuośi, să nol îńaśe fumu đi la kamin — <i>podigao je kolibu na vrhu brda, da ga ne davi dim sa kaminai> ◊ askuțît ka vîru akuluĭ — <i>oštar kao vrh iglei> ◊ uńi darîmă frunḑa đi la vîru ļemnuluĭ, da-ĭ înțaļeș darîmă đi la pomînt în sus — <i>jednu krešu lisnik od vrha drveta, a pametni ljudi krešu od zemlje na gorei> ◊ iĭ s-a suit kopiĭi în vîru kapuluĭ — <i>popela su joj se deca na vrh glavei> ♦ var. vîrf [Por.] ♦ dij. var. vîrv (Topolovnik) [Bran.]   [Vidi]

4259  vîrdare  verdare  детлић  vîrdare (mn. vîrdarĭ) [akc. vîrdare] (i. ž.) — (ornit.) <i>detlić (Picus viridis)i> ◊ vîrdarĭa ĭe pasîre kare mĭarźe pi ļiemn însus-înźuos șî ćokńașće ku ćiku în butuarkă katînd la vĭermĭ — <i>detlić je ptica koja se kreće po drvetu gore-dole i kucka kljunom po deblu tražeći crvei> ◊ vîrdarĭa sa kuĭbĭaḑă în butuarkă — <i>detlić se gnezdi u dupljii> ◊ vîrdarĭa ĭe pasîrĭe ćokńituare — <i>detlić je ptica čukačicai> [Por.] ♦ dij. var. vurdare (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

3089  vîrḑariĭe  vărzărie  купусиште  vîrḑariĭe (mn. vîrḑariĭ) [akc. vîrḑariĭe] — <i>kupusištei> ◊ vîrḑariĭa ĭe luok unđe sa puńe varḑa — <i>kupusište je mesto gde se sadi kupusi> ◊ fînkă varḑa kată multă apă, măĭ bun ĭe vîrḑariĭa să fiĭe apruape đi rîu, or đi vrun ogaș — <i>pošto kupus traži mnogo vode, najbolje je da kupusište bude blizu reke, ili nekog potokai> [Por.] ∞ varḑă  [Vidi]

4752  vîrkolak  vârcolac  вукодлак  vîrkolak (mn. vîrkolaś) [akc. vîrkolak] (i. m.) — (dem.) <i>vukodlaki>, (astr.) <i>pomračenje Suncai> ◊ vîrkolak ĭe ală đintra-ĭ viĭ tare ruoș la fire, kare kad đes, ș-atunśa manînkă Luna or Suariļi — <i>vukodlak je demon u koji se pretvaraju živi ljudi jako crveni u licu, koji često padaju u zanos, i tada jedu Mesec ili Suncei> ◊ în saćiļi rumîńeșć đemult s-a șćut kare ĭe vîrkolak, śe manînkă Luna or Suariļi, șî faśe ńigurĭață — <i>u vlaškim selima nekada se znalo ko je vukodlak što jede Mesec ili Sunce, i pravi pomračenjei> ◊ în Arnaglaua măĭ kunoskut vîrkolak a fuost vrunu Trailă Dogarĭu, gras ka puorku șî ruoșu ka raku, kare s-a labdat kî ĭe așa đin karńa Luńi ș-a Suariluĭ — <i>u Rudnoj Glavi najpoznatiji vukodlak je bio neki Trailo Dogar, debeo ko svinja i crven ko rak, koji se hvalio da je takav od Sunčevog i Mesečevog mesai> [Por.]  [Vidi]

3949  vîrsatură  vărsătură  сипар  vîrsatură (mn. vîrsaturĭ) [akc. vîrsatură] (i. ž.) — 1. (geog.) <i>sipar, odron sa stenai> ◊ am un luok supt kîrșe, șî în tota primovara žumataće ăl kutrupĭașće vîrsatura śe sa suduame đi pi kļanț — <i>imam njivu ispod krša, i svakog proleća do pola je pokrije sipar koji se obrušava sa ostenjakai> 2. (med.) <i>povraćkai> ◊ s-a dus drakuluĭ, da vîrsatura n-a șćers đi pi pat unđ-a durmit bat muort — <i>otišao je u majčinu, a povraćku nije obrisao sa kreveta na kome je spavao mrtav pijani> ♦ sin. șîfîr [Por.] ∞ varsa  [Vidi]

3415  vîrtuop  vârtop  рупчага  vîrtuop (mn. vîrtuape) [akc. vîrtuop] (i. s.) — (geogr.) (augm.) <i>rupčaga, uvalai> ◊ a sapat apa ș-a fakut numa vîrtuope pi drum, nu sa mĭearźe ńiś ku vićiļi, ńiś pi piśuare — <i>kopala je voda i napravila samo rupčage na putu, ne može se ići ni zapregom, ni pešicei> [Por.]   [Vidi]

2823  vîrtuos  vârtos  густ  vîrtuos (vîrtuosă) (mn. vîrtuoș, vîrtuasă) [akc. vîrtuos] (prid.) — 1. (za žitke i tečne materije) <i>gust; tvrd; stvrdnuti> ◊ mĭastîkă bińe koļașa, să nu fiĭe prĭa vîrtuasă — <i>mešaj dobro kačamak, da ne bude previše tvrdi> ◊ lapćiļi uoilor tuamna ĭe vîrtuos — <i>ovčje mleko je u jesen gustoi> 2. (za stoku sa vimenom) <i>teškomuznoi> ◊ sa ḑîśe đi vakă, uaĭe or kapră, kî ĭe vîrtuasă, kînd are mik svîrk la țîță, șî grĭeu sa mulźe — <i>kaže se za kravu, ovcu ili kozu, da je teškomuzna, kada ima mali otvor na vimenu, i teško se muzei> ♦ supr. mulguos ♦ up. vîrtuće [Por.]  [Vidi]

3018  vîrzuabă  vârzob  крпља  vîrzuabă (mn. vîrzuabe) [akc. vîrzuabă] (i. ž.) — (tehn.) <i>krplja, oprema za hodanje po snegui> ◊ vîrzuaba s-a fakut đin kurpin gruos kare s-a înkoveĭat ļesńe în śerk șî nu s-a frînt, da pi đinuntru a fuost înplețit ku kurpiń măĭ supțîrĭ șî întarit ku ață — <i>krplja se pravila od debljeg lijana, koji se lako savijao u krug i nije se lomio, a iznutra je bio opleten tanjim lijanima i ojačan koncemi> ◊ vîrzuabiļi afuost ļegaće ku kuraua đi talpa piśuoruluĭ — <i>krplje su bile vezane kaišom za nožno stopaloi> ◊ vîrzuaba a fuost măĭ largă đi kît piśuoru, ș-a putut sî țînă uomu pi zapadă, să nu sa skufunđe în namĭaće — <i>krplja je bila šira od noge, i mogla je da drži čoveka na snegu, da ne utone u smeti> [Por.] ∞ vîrzuob  [Vidi]

6064  vîrșuoće  iubit  вршоћа  vîrșuoće (mn.) [akc. vîrșuoće] (i. s.) — (folk.) (vulg.) <i>vršoća, jebeči> ◊ vîrșuoća ĭe insă đin povĭeșć đi rușîńe — <i>vršoća je lik iz erotskih pričai> ◊ vîrșuoće ĭe futaș kare puaće să fută pi fiĭe kare, da măĭ đes, vro muĭarĭe întra uomu iĭ — <i>vršoća je jebač koji može pojebati bilo koga, a najčešće neku ženu pred njenim mužemi> ♦ sin. ibuomńik [Por.]  [Vidi]

4431  vîtama  vătăma  озледити  vîtama (ĭuo vatîm, ĭel vatîmă:vîtamĭaḑă) [akc. vîtama] (gl. p. ref.) — (med.) <i>ozlediti, povrediti, ranitii> ◊ lupu s-a bagat în strungă, ama kîńi s-a slubaḑît la ĭel, șî ĭel numa a vîtamat o uaĭe, alta șćetă n-ažuns sî fakă — <i>vuk je upao u tor, ali su psi skočili na njega i on je samo povredio jednu ovcu, drugu štetu nije stigao da uradii> ◊ s-a pus sî taĭe ļamńe, ĭ-a skapat kumva sakurĭa đin mîń, șî rău ĭ-a vîtamat piśuoru — <i>počeo je da cepa drva, sekira mu se nekako izmakla iz ruku, i teško mu povredila nogui> ♦ sin. fîrîma, lovi [Por.]  [Vidi]

4828  vĭasîl  vesel  весео  vĭasîl (vĭasîlă) (mn. vĭasîļ, vĭasîļe) [akc. vĭasîl] (prid.) — <i>veseoi> ◊ đi uom kare ĭe vĭasîl șî vorbituorĭ, sa spuńe kă are narau bun — <i>za čoveka koji je veseo i govorljiv, kaže se da ima dobru naravi> ◊ ĭel ĭe vĭasîl numa kînd bĭa kîta — <i>on je veseo samo kad malo popijei> ♦ sin. voĭuos [Por.]   [Vidi]

1418  vĭaspiĭe  viespe  оса  vĭaspiĭe (mn. vĭespiĭ) [akc. vĭaspiĭe] (i. ž.) — 1. (ent.) <i>osai> (vespidae) ◊ vĭaspĭa a mușkat kopilu đi mînă — <i>osa je ujela dete za rukui> 2. (fig.) <i> vredna i okretna osobai> ◊ ĭa ĭe vĭaspiĭe đi muĭarĭe, ažunźe đarîndu — <i>ona je osa od žene, svuda stižei> ♦ var. vĭespiĭe (Valakonje, Savinac) [Crn.]   [Vidi]

3189  vĭașćid  veșted  увенуо  vĭașćid (vĭașći) (mn. vĭașći, vĭașćiđe) [akc. vĭașćid] (prid.) — (zast.) <i>uvenuoi> 1. (bot.) <i>uvenuo, sasušen, sparušeni> ◊ sa ḑîśe kî ĭe vĭașćidă đi vro fluare kare ĭe paļită đi brumă or uskată đi sîaśită — <i>kaže se uvenuo za neki cvet koji je opaljen slanom ili sparušen sušomi> 2. (color) <i>bled, bezbojani> ◊ n-a fuost farbă đ-ažuns, șî pînḑa a ĭeșît vĭașćidă — <i>nije bilo dovoljno boje, pa je platno ispalo bledoi> 3. (psih.) <i>tužan, savladan bolom; slomljeni> ◊ dupa śe l-a lasat fata, ku ḑîļiļi a fuost vĭașćid, șî la tuoț s-a vaĭtat kî-ĭ ińima frîntă —<i> kad ga je devojka napustila, danima je bio tužan, i svima se žalio da mu je srce slomljenoi> ♦ sin. uskat [Por.]   [Vidi]

3642  vĭeḑur  viezure  јазавац  vĭeḑur (mn. vĭeḑurĭ) [akc. vĭeḑur] (i. m.) — (zool.) <i>jazavac (Meles meles)i> ◊ vĭeḑuru ĭe žuavină sîrbaćikă kare traĭașće la munće, pitulat în viḑurină kare sîngur o sapă supt pomînt — <i>jazavac je divlja životinja koja živi u planini, skrivena u jazbini koju sam kopa pod zemljomi> ◊ vĭeḑuru duarme pista ĭarnă ka guđe ursu — <i>jazavac prespava zimu kao i medvedi> ◊ vînatuori măĭ mult prind vĭeḑuru pintru untura luĭ, kare ĭe tare miļemn đi mulće buaļe grĭaļe — <i>lovci hvataju jazavca najviše zbog njegove masti, koja je lek za mnoge teške bolestii> ◊ vînatuori au kopuoĭ adîns fakuț đi prins la vĭeḑurĭ — <i>lovci imaju kerove naročito odnegovane za hvatanje jazavacai> ◊ vînatuori măĭ đes skuot vĭeḑuru đin viḑurină ku fumu — <i>lovci najčešće isteruju jazavca iz jazbine dimomi> [Por.]   [Vidi]

762  vĭerme  vierme  црв  vĭerme (mn. vĭermĭ) [akc. vĭerme] (i. m.) — (helm.) <i>crvi> ◊ vĭermi đin tuor sint buń đe prins la pĭașće — <i>crvi iz stajskog đubriva dobri su za pecanjei> ◊ în žđerîtură a puĭat vĭermi — <i>na odranom mestu pojavili su se crvii> ♦ var. verme (mn. vermĭ) [akc. vermi] [Crn.] ♦ dij. var. vĭarme, vĭarmĭe ♦ dem. vĭermuș (Tanda) [Por.]   [Vidi]

3013  vlaș  vlaș  ваљкасти црв  vlaș (mn. vlaș) [akc. vlaș] (i. m.) — (zool.) 1.<i> valjkasti crvi> (Nematoda) ◊ vlaș ĭe vĭarme đin apă — <i>vlaš je vodeni crvi> ◊ uńi spun kî ĭe vlașu vĭarme skurt șî samînă la rîmă — <i>jedni kažu da je vlaš kratak crv koji liči na glistui> ◊ (med.) kînd la uom roșăsk uoki, sa skuot vlașî đin apă, sa pun pi kîrpă șî ku ĭa sa ļagă ăl bolnau pista uokĭ — <i>kad čoveku pocrvene oči, vade se valjkasti crvi iz vode, stave se na maramu i njome bolesniku prevežu očii> (Rudna Glava) 2. <i>očni crv (Loaloa)i> ◊ vlașî sînt vĭermuș albĭ kare sa fak la uom în uokĭ — <i>vlaši su beli crvići koji se izlegu kod čoveka u očimai> (Tanda) ♦ sin. pĭerĭ ♦ up. gușă [Por.]   [Vidi]

759  vlaś  vierme  власи  vlaś (mn.) [akc. vlaś] (i. m.) — (zool.) <i>vlasi, crvi u zagađenoj ranii> ◊ în žđerîtură a înpuĭat vlaś — <i>na oderotini su se pojavili crvii> ◊ la taĭatura-ĭa la piśuoru vaśi ĭastă vlaś — <i>u rani na kravljoj nozi ima crvai> [Crn.] ♦ dij. var. vlaș [Por.] ♦ dij. var. stradomaș [Mlava] ∞ vlaș  [Vidi]

4959  voĭală  dârstă  ваљавица  voĭală (mn. voĭaļe) [akc. voĭală] (i. ž.) — <i>valjavica, valjarica; stupai> ◊ iśa, linga moară, ń-a fuost voĭala, ama kînd s-ă lăsat muĭeriļi să țîasă la śuariś, voĭala s-a părasît — <i>ovde, pored vodenice, bila nam je valjavica, ali kad su žene prestale da tkaju sukno, ona je zapustelai> [Zvizd] ♦ dij. var. vaĭală ◊ la vaĭală sa-nvaļesk śuariśi dupa țasut, să fiĭe măĭ gruoș șî măĭ đeș — <i>na valjavici valja se sukno posle tkanja, da bude deblje i gušćei> (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3417  voma  voma  повраћати  voma (ĭuo voamîĭ, ĭel voamîĭe) [akc. voma] (gl. p.) — 1. (med.) (zast.) <i>povraćatii> ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa vuamîĭe — <i>napio se kao ćurka, i sada samo povraćai> ♦ inov. sin. varsa 2. (tehn.) <i>parati, rasparati; rasuti; odmotati; razmotatii> ◊ kînd a gemuit, n-a strîns ața pi gĭem bińe, șî gĭemu akuma tuot s-a vomait — <i>kad je motala klube, nije konac namotala čvrsto, pa se klube sada svo razmotaloi> [Por.] ∞ varsa   [Vidi]

3418  vomatură  vomătură  повраћање  vomatură (mn. vomaturĭ) [akc. vomatură] (i. ž.) — 1. (med.) (zast.) <i>povraćanje, povraćkai> ◊ puaće-fi înkarkată, kînd a prinso atîta vomatură — <i>možda je trudna, kad je spopalo toliko povraćanjei> ♦ sin. inov. vîrsatură 2. (tehn.) <i>isipavanje, rasipanje, paranje, rasturanjei> ◊ klańa stă strîmbă, șî kînd va baća vrun vînt tare, o să fiĭe așa vomatură đi fîn đi n-o sî-l măĭ adunăm vĭek — <i>plast stoji nakrivo, i kad bude dunuo neki jak vetar, ima da bude takvo rasipanje sena, da ga nećemo sakupiti nikadi> [Por.] ∞ voma   [Vidi]

3724  vopuor  vapor  лађа  vopuor (mn. vopuară) [akc. vopuor] (i. s.) — <i>lađa, brodi> ◊ vopuarîļi a mĭers pi Dunîrĭe, ma ku ĭaļe s-a karat numa duomńi — <i>lađe su plovile Dunavom, ali njime se vozila samo gospodai> ◊ pănă nu s-a izaflat motuoru, vopuoru pi Dunîrĭe la đal a tras lumĭa ku sfuara, lukro-la s-a kĭemat ĭardum — <i>dok nije pronađen motor, lađu su uzvodno vukli ljudi konopcem, taj posao se zvao jardumi> [Por.]   [Vidi]

1000  vorbarĭ  vorbari  речник  vorbarĭ (mn. vorbarĭе) [akc. vorbаrĭ] (i. m.) — <i>rečniki> ◊ vorbarĭu nuostru a adunat o miĭe đi vuorbĭe numa la „a” șî la „b” — <i>naš rečnik je sakupio hiljadu reči samo na slovo „a” i „b”i> [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2012  vorbituorĭ  vorbitor  говорљив  vorbituorĭ1 (vorbituare) (mn. vorbituorĭ, vorbituare) [akc. vorbituorĭ] (prid.) — <i>govorljiv, rečit čoveki> ◊ muoșu ĭe uom vorbituorĭ șî povĭestîtuorĭ, da baba ĭe ponćură șî takută — <iiča je govorljiv i pričljiv čovek, a baba je namćor i ćutalicai> ◊ la fată sa kată nu numa să fiĭe frumuasă șî vrĭańikă, numa șî vĭasîlă șî vorbituarĭe — <i>od devojke se traži ne samo da bude lepa i vredna, nego i vesela i rečitai> [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2013  vorbituorĭ  vorbitor  говорник  vorbituorĭ2 (mn. vorbituorĭ) [akc. vorbituorĭ] (i. m.) — <i>govorniki> ◊ s-a adunat o granadă đi vorbituorĭ, șî tuoț vorbĭesk într-un glas, ńiś draku nu-ĭ înțaļiaźe — <i>skupila se gomila govornika i svi pričaju u jedan glas, ni đavo ih ne razumei> ◊ vorbituorĭ kîț vrĭeĭ, da lukratuorĭ nuĭe ńiś unu — <i>govornika koliko hoćeš, a radnika nema ni jednogi> [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2014  vorbitură  vorbitură  гласина  vorbitură (mn. vorbiturĭ) [akc. vorbitură] (i. ž.) — <i>glasina; ogovaranjei> ◊ sa trag ńișće vorbiturĭ urîće dupa ĭa, đi kînd iĭ uomu dus — <i>vuku se za njom ružne glasine, otkako joj je muž odsutani> [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2132  vrakńiță  vraniţă  вратница  vrakńiță (mn. vrakńiț) [akc. vraiță] (i. ž.) — <i>vratnica, vrata na ogradii> ◊ vrakńiță ĭe ușă mikă, fakută đin blăń ńiśopļiće, pin kare lumĭa tună-n traușă — <i>vratnice su mala vrata, od neotesanih dasaka, kroz koja ljudi ulaze u dvorištei> ◊ vrakńița s-a înkis ku gužbă đi ćiĭ, ku popiku or ku kļanță — <i>vratnice su se zatvarale gužvom od like, zasunom ili zaponcemi> [Por.]  [Vidi]

6359  vrasńit  minunat  чудесан  vrasńit (vrasńi) (mn. vrasńiţ, vrasńiće) (prid.) — (folk.) <i>čudesani>, <i>izvrstani> ◊ în kîik batrîn đi Giță Kîtańița, soțîĭa luĭ nu vrĭa să kînće mĭergînd pin padure, kă are glas „rău vrasńit”, șă-ĭ auđe Florĭa Florilor, arambașa uoțîluor — <i>u staroj pesmi o Gici Katanici, njegova žena odbija da peva idući kroz šumu, jer ima glas jako čudesan, pa će ih čuti Flora Florin, hajdučki harambašai> [Por.]  [Vidi]

4877  vrau  vraf ?  време  vrau [akc. vrau] (pril.) — <i>vreme, trenutak; jedanput, jednomi> ◊ l-a așćetat un vrau, ama kînd a vaḑut kă nuĭe, ș-adunat partaļiļi șî s-a dus — <i>čekao ga je jedno vreme, ali kad je video da ga nema, pokupio je svoje stvari i otišaoi> ◊ a uđińit un vrau bun, șî s-a pus pi lukru — <i>odmorili se neko dobro vreme, i nastavili sa poslomi> ◊ n-a ramas mult đi lukru, măĭ un vrau, șî gata — <i>nije ostalo mnogo posla, još jednom, i gotovoi> [Por.]  [Vidi]

5710  vražî  vrăji  врачати  vražî (ĭuo vražăsk, ĭel vražîașće) [akc. vražî] (gl. p. ref.) — (mag.) <i>vračati, bajatii> ◊ a urđinat đi la babă la baba să-ĭ vražîaskă sî sa-nsuare, ama điźaba — <i>obilazio je babe i babe da mu vračaju da se oženi, ali uzaludi> ♦ sin. đeskînta [Por.]  [Vidi]

6361  vrîsńik  vârstnic  вршњак  vrîik (mn. vrîiś) (i. m.) — <i>vršnjaki> ◊ nuoĭ duoĭ sînćem đ-o samă, ĭel ĭe vrîiku mĭeu — <i>nas dvojica smo isto godište, on je moj vršnjaki> ♦ var. vîrsńik [Por.] ∞ vrîstă  [Vidi]

6360  vrîstă  vârstă  годиште  vrîstă (mn. vrîșće) (i. ž.) — 1. <i>godište, uzrasti> ◊ nuoĭ duoĭ sînćem đ-o vrîstă — <i>nas dva smo isto godištei> 2. <i>vrsta, felai> — ar ḑîśa uomu kă sînt fluoriaļa o vrîstă, un fĭeļ, ama nu-s — <i>rekao bi čovek da su ti cvetovi iste vrste, iste fele, ali nisui> ♦ var. vîrstă ♦ sin. fĭeļ [Por.]  [Vidi]

6211  vrĭa  vrea  хтети  vrĭa (ĭuo vrĭeu, ĭel vrĭa) [akc. vrĭa] (gl.) — <i>htetii> ◊ n-a krĭeḑut kă fata o să vrĭa sî sa mariće dupa ĭel — <i>nije verovao da će devojka hteti da se uda za njegai> ◊ vrĭeĭ-nu vrĭeĭ — <i>hoćeš-nećeši> ◊ vĭeḑ ku ĭel, vrĭa-va să vină, or nu — <i>vidi s njim, hoće li doći, ili nei> [Por.]  [Vidi]

5346  vro  vreo  нека  vro (zam.) — <i>nekai> ◊ așćetat să vină vro insă, điźaba, n-a veńit ńima — <i>čekao je da dođe neka osoba, uzalud, nije došao nikoi> ◊ s-a fi fuost ĭa vro muĭare, n-a fi dudaito uomu — <i>da je ona bila neka žena, ne bi je muž oteraoi> ◊ nu merźa đeskulț, kă ć-ažunźe vro buală — <i>nemoj ići bos, jer će te stići neka bolesti> ♦ up. vrunu, vruna, vruńi [Por.] ∞ vrunu  [Vidi]

1708  vrodată  vreodată  некад  vrodată [akc. vrodată] (pril.) — 1. (o prošlosti) <i>nekad, davno, pre mnogo vremenai> ◊ aĭa a fuost vrodată, kînd a trait lupi aĭ albĭ — <i>to je bilo nekad, kada su živeli beli vukovii> 2. (o budućnosti) <i>jednom, u budućnostii> ◊ puaće kă șî luĭ vrodată o să-ĭ vină minća-n kap — <i>možda će i njemu jednom doći pamet u glavui> ♦ sin. kîndva [Por.] ∞ odată  [Vidi]

2735  vrun  vrun  неки  vrun (m.r.) (prid.) (nepr.) (ž.r. vro) — <i>nekii> ◊ să fiĭe ĭel vrun uom, da ĭa vro muĭare, iĭ nu sa-r gîlśavi atîta — <i>da je on neki čovek, a ona neka žena, oni se ne bi svađali tolikoi> ♦ up. vrunu [Por.]  [Vidi]

2736  vrunu  vrunul  неко  vrunu (mn. vruńi) (m.r.), vruna (mn. vruńiļi) [akc. vrunu] (ž.r) (zam.) — <i>neko, bilo koi> ◊ śe va spuńa vrunu đ-aĭ tiĭ, or vruńi đ-a iĭ, nu mi sa pasă ńiśkum — <i>šta će reći neko od tvojih, ili neki od njenih, uopšte me nije brigai> ◊ s-a dus să vadă, va vrĭa vruna sî vină la sîśarat — <i>otišao je da vidi, hoće li neka hteti da dođe na žetvui> ◊ uniļi a takut, spumîntaće, da vruńiļi s-a pus sî zbĭare — <i>jedne su ćutale, uplašene, a neke su počele da vičui> ♦ up. vrun [Por.]  [Vidi]

6026  vulpiță  vulpiță  лисичица  vulpiță (mn. vulpiț) [akc. vulpiță] (i. ž.) — (zool)(demin.)(folk.) <i>lisičica, lijai> ◊ a veńit sorița vulpița pista rîu îngețat, șî ń-a furat pĭeșći đin kutariță — <i>došla je sestrica lisičica preko zaleđene reke, i ukrala nam ribu iz kotaricei> [Por.] ∞ vulpĭe  [Vidi]

6025  vulpĭe  vulpe  лисица  vulpĭe1 (mn. vulpĭ) [akc. vulpĭe] (i. ž.) — (zol.) <i>lisica (Vulpes vulpes)i> ◊ vulpĭa ĭe žuavină sîrbaćikă ku păr roșkaćik șî kuadă lungă, kare fură gaiń đi la uom đin kurĭańik — <i>lisica je divlja životinja crvenaske dlake i dugog repa, koja čoveku krade živinu iz kokošarnikai> ◊ vulpĭa faśe bîrluog în pomînt, ș-aĭa sapat ku duauă uș, să puată să puată skapa kînd o prispĭesk vînatuori đintr-o parće — <i>lisica pravi brlog u zemlji, i to iskopan sa izlazom na dve strane, da može uteći kad je poteraju lovci sa jedne sranei> ◊ vulpĭa ĭe žuavină tare vikļană, đi mulće uorĭ sa faśe muartă numa sî skîape đi kopuoĭ — <i>lisica je jako lukava životinja, često se pravi mrtva samo da utekne lovačkim psimai> [Por.]  [Vidi]

6027  vulpĭe  ?  влачег  vulpĭe2 (mn. vulpĭ) [akc. vulpĭe] (i. ž.) — (tehn.) <i>vlačeg, vlačugai> ◊ vulpĭa ĭe o saĭnă raklată đi kare sa atîrnă kuardă kînd sa traźe la învaļituare, sî sa pună strîns pi sulu đinapuoĭ — <i>vlačeg je rakljasta sanka o koju se kači osnova i vuče da se što čvršće snuje na zadnje vratilo razbojai> ◊ đi sî sa strîngă kuarda śe puaće măĭ tare, pi vulpĭe sa pun petruańe grĭaļe, or kă șăd kopiĭi măĭ maruț — <i>da bi se osnova što čvršće stegla na vratilo, na vlačeg se stavlja teško kamenje, ili sede odrasla decai> ◊ în Tanda nu sa lasă kopiĭi să șadă pi vulpĭe kă nu sa măĭ însuară — <i>u Tandi se ne puštaju deca da sede na vlačegu jer se neće nikad oženitii> ♦ sin. kapră (Tanda) [Por.] ∞ învaļi  [Vidi]

3395  vultur  vultur  орао  vultur (mn. vulturi) [akc. vultur] (i. m.) — (ornit.) <i>orao (Aquila)i> ◊ vulturu ĭe măĭ mare șî măĭ tare pasîrĭe la nuoĭ, puaće să dukă mńelu-n gĭară pănă zbuară — <i>orao je najveća i najjača ptica kod nas, može da nosi jagnje u kandžama dok letii> [Mlava] ♦ dij. sin. [Por.]  [Vidi]

6159  vultur  vultur  орао брадан  vultur (mn. vulturĭ) [akc. vultur] (i. m.) — (ornit.) <i>orao bradan, kostoberina (Gypaetus barbatus)i> ◊ vultur ĭe o pasîre mare, ku ăripĭ larź șî ku ćuok lung șî înkîrļobat, șî ku gĭară tarĭ și marĭ — <i>orao bradan je velika ptica, sa širokim krilima i krivim kljunom, i sa velikim i jakim kandžamai> ♦ sin. [Por.] ∞   [Vidi]

3389  vuoĭ  voi  ви  vuoĭ [akc. vuoĭ] (zam.) — <i>vii> ◊ vuoĭ șî nuoĭ sînćem tuot un fĭeļ đi rumîń — <i>vi i mi smo ista vrsta Vlahai> ◊ ĭuo ku vuoĭ nu puot să ĭes la kîpatîń — <i>ja sa vama ne mogu da izađem na kraji> ◊ ku vuoĭ — <i>sa vamai> ◊ đi vuoĭ — <i>za vasi> ◊ pintra vuoĭ — <i>među vamai> ◊ đispre vuoĭ — <i>o vamai> ◊ pintru vuoĭ — <i>zbog vasi> [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

999  vuorbă  vorbă  реч  vuorbă (mn. vuorbĭе) [akc. vuorbă] (i. ž.) — 1. <i>reč, govor, razgovori> ◊ vuorba nuastră — <i>naša reči> ◊ uom đi vuorbă — <i>čovek od rečii> ◊ lasă vuorba <i> — ostavlja poruku, poručujei> ◊ trîmĭaće vuorbă — <i>šalje poruku, poručujei> ◊ ăl țîńe đi vuorbă — <i>drži ga za /datu/ reči> ◊ vuorbă ușuară — <i>/o/laka reč, laži> ◊ vuorbĭe mulće — <i>brbljarije, koještarije, tračevi; uvrede; klevetei> ◊ altă vuorbă — <i>druga pričai> ◊ vuorbă grĭa — <i>teška reč, uvredai> 2. <i>sporazum, dogovori> ◊ tăĭnuĭ ku ĭel đi lukru, ș-a ramas vuorbă sî ńi măĭ gasîm odată la mińe — <i>pričao sam s njim o poslu, i ostao je dogovor da se nađemo još jednom kod menei> ♦ sin. taĭnă 3. <i>jezik, narečjei> ◊ altă vuorbă ĭe la mńamț, altfĭeļ vorbĭesk, nu-ĭ înțaļeź fara învațat — <i>drugi je jezik kod Nemaca, drugačije govore, ne možeš da ih razumeš bez učenjai> [Por.] ♦ dij. var. vorbă [Kmp.] ∞ vorbi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2628  vurgină  vîrghină  греда  vurgi (mn. vurgiń) [akc. vurgină] (i. ž.) — (tehn.) <i>greda, motka nastala cepkanjem stablai> ◊ vurgină sa faśe đin ļiemn lung, kare-l sparź ku sakurĭa în triĭ-patru țapăńiț, șî ku ĭaļe faś gard pi lînga koļibă, or țark pi lînga klańe — <i>vurgina se dobija od dužeg drveta, koji se sekirom iscepa na tri-četiri cepanice, od kojih se pravi ograda oko kuće, ili senik oko stogai> [GPek]   [Vidi]

4486  vuv  vuv  бруј  vuv! (uzv.) — (onom.) <i>bruj; huji> ◊ s-auđe „vuv-vuv!” or „vu-vu!” kînd lukră vrun motuor măĭ đeparće, or kînd kopiĭi învîrćesk vuva — <i>čuje se „brmb-brmb!” ili „bru-bru!” kad podalje radi neki motor, ili kad deca okreću brujalicui> [Por.]  [Vidi]

4487  vuvaĭală  vuială  брујање  vuvaĭală (mn. vuvaĭaļe, vuvaĭelurĭ) [akc. vuvaĭală] — (onom.) <i>brujanje, hujanjei> ◊ kînd treśa aropļańiļi, dukîndu-să l frontu ku rușî, śerĭu ĭerĭa ńegrit da nuoĭ astupam urĭekiļi să nu surḑîm đi vuvaĭala lor — <i>kad su prolazili aeroplani, idući na ruski front, nebo beše crno a mi pokrivasmo uši da ne ogluvimo od njihovog brujanjai> ♦ var. vuvait, vuvăt [Por.] ∞ vuv  [Vidi]

4485  vuvă  vuvă  зврк  vuvă (mn. vuve) [akc. vuvă] (i. ž.) — <i>zvrk, vuvalica; brujalicai> ◊ vuvă ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đintr-o ruată đi ļemn ku găurĭ, pin kare ĭe trasă ața, șî kînd strînź șî slubuoḑ ața-ĭa, roćița sa-nvîrćașće șî vuvîĭe — <i>zvrk je dečja igračka, napravljena od drvenog točkića kroz koji je provučen konac, pa kad taj konac stežeš i opuštaš, točkić se okreće i brujii> ♦ var. vuvăĭtuare [Por.] ∞ vuv  [Vidi]

2782  zabală  zabală  жвала  zabală (mn. zabaļe) [akc. zabală] (i. ž.) — (tehn.) <i>žvala, deo konjske opremei> ◊ zabaļiļi sînt ļegaće đi uzgiń, șî sa pun la kal în gură, đi sî puată kalu sî sa puarće — <i>žvale su vezane za uzde, i stavljaju se konju u usta, da bi konj mogao da se vodii> ♦ sin. žvală, mn. žvaļe ♦ up. frîu [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5348  zafla  zafla  наћи  zafla (ĭuo zaflu, ĭel zaflă) [akc. zafla] (gl. p. ref.) — (folk.) <i>naći, pronaći, otkritii> ◊ apsanźiu mi-l zafla, ăl luva șă-l înkiđa — <i>apsandžija mi ga nađe, uhvati ga i zatvorii> ♦ sin. gasî [Por.] ∞ afla  [Vidi]

3381  zaĭkă  zaică  сојка  zaĭkă (mn. zăĭś) [akc. zaĭkă] (i. ž.) — (ornit.) <i>sojka, kreja (Garrulus glandarius)i> ◊ zaĭka ĭe pasîrĭe kare șî ĭarnă ramîńe în padure, đes zbuară pi-nga kasîļi nuaștre katînd mînkare, ș-atunśa ļesńe o prind kopiĭi în laț — <i>sojka je ptica koja i zimi ostaje u šumi, često leti oko naših kuća tražeći hranu, i tada je deca lako hvataju u zamkui> ◊ într-o vrĭame zaĭka gata s-a pĭerdut, rar s-a putut veđa ĭarnă, ama akuma ĭară s-a mulțît — <i>jedno vreme sojka se gotovo bila izgubila, retko se mogla videti zimi, ali sada se ponovo namnožilai> [Por.]   [Vidi]

3017  zapadă  zăpadă  снег  zapadă (mn. zapĭeḑ) [akc. zapadă] (i. ž.) — <i>snegi> ◊ ĭarna kad flotaśi đin nuvîr șă astrukă pomîntu ku zapadă albă — <i>zimi padaju pahuljice iz oblaka i pokrivaju zemlju belim snegomi> ◊ đin zapadă kopiĭi fak kukoluașă — <i>od snega deca prave grudvei> ◊ kînd ĭe zapada mare șî baće vîntu, sa fak namĭeț — <i>kad je sneg veliki i duva vetar, prave se smetovii> ◊ ńinźe zapada — <i>pada snegi> ◊ kopiĭi sa kară ku săĭńiļi pi zapadă — <i>deca se sankaju na snegui> ◊ pin zapadă mare s-a mĭers numa ku vîrzuabiļi — <i>po dubokom snegu išlo se samo sa krpljamai> [Por.] ♦ dij. sin. ńavă [Kmp.] ♦ dij. var. ńao [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6212  zaprĭală  zăpreală  затвор  zaprĭală (mn. zaprĭaļe) [akc. zaprĭală] (i. ž.) — (med.) <i>zatvor (opstirpacija)i> ◊ zaprĭală ĭe buală kînd uomu nu puaće sî sa dukă pintru ĭel — <i>zatvor je bolest kad čovek ne može da vrši nuždui> ◊ đi zaprĭală nu sa bulnavĭesk numa uamińi, numa șă vićiļi — <i>od zatvora ne oboljevaju samo ljudi, nego i stokai> ◊ zaprĭala s-a ļikuit ku ḑamă đi varḑă, or ku spumă đi sapun — <i>zatvor se lečio rasolom, ili sapunicomi> [Por.] ∞ zapri  [Vidi]

5347  zapsî  zăpsi  изненадити  zapsî (ĭuo zapsăsk, ĭel zapsașće) [akc. zapsî] (gl. p. ref.) — <i>iznenaditi, isprepadatii> ◊ s-a vaĭtat kă veśinu l-a zapsît ńisprimit — <i>žalio se da ga je sused iznenadio nespremnogi> [Zvizd]  [Vidi]

5117  zastrug  zăstrugă  заструг  zastrug (mn. zastruź) [akc. zastrug] (i. m.) — <i>zastrugi> ◊ zastrug ĭe vas đi ļemn, kare l-a fakut țîgańi la strug, ș-în kare s-a țînut sarĭa — <i>zastrug je drveni sud, koji su izrađivali Cigani na strugu, i u koji se držala soi> [Por.] ♦ dij. sin. kovățao (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

3847  zatuor  zător  затор  zatuor (mn. zatuară) [akc. zatuor] (i. s.) — (anat.) <i>zator, krmačino vimei> ◊ pulpĭa skruofi are țîță șî zatuor, în kare s-adună lapćiļi — <i>krmačino vime ima sisu i zator, u koji se skuplja mlekoi> ◊ skruafa slubuađe zatuară kînd trăbă sî fĭaće — <i>krmača dobija zatore kad treba da se oprasii> ◊ dakă skruafa are doasprîaśe zatuară, da fată trisprîaśe purśiĭ, al đi trisprîaśe muare đi fuame kî n-are zatuor — <i>ako krmača ima dvanaest zatora, a oprasi trinaestoro prasadi, trinaesto prase lipsava od gladi jer nema svoj zatori> [Por.] ∞ skruafă  [Vidi]

5586  zavuoĭ  zăvoi  завој  zavuoĭ (mn. zavuaĭe) [akc. zavuoĭ] (i. s.) — (geog.) <i>zavoj, zemljište pored rekei> ◊ zavuoĭ ĭe luok poļažńik în kare rîu faśe koveĭ, șî unđe ĭastă kîća ļamńe — <i>zavoj je ravnica u kojoj reka pravi okuku, i gde ima malo drvećai> ◊ măĭ drag mĭ-a fuost vara să pazăsk faśiļi pi zavuoĭ, pănă vaśiļi pask, ĭo ma skald or prind la pĭeșć — <i>najviše sam voleo leti da čuvam krave u zavoju, dok krave pasu, ja se kupam ili lovim ribui> [Por.]  [Vidi]

5098  zăbik  zăbic  крљаница ?  zăbik (mn. zăbiśe) [akc. zăbik] (i. s.) — (nutr.) <i>krljanica ?i> ◊ zăbik să faśe đin malaĭ uskat șî fărîmat marunt, kare să friźe în untură — <i>krljanica se pravi od suve i sitno mrvljene proje, koja se prži na mastii> [Pad.] ♦ dij. sin. pufă (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

4150  zămărlău  umplutură  надев  zămărlău (mn. zămărluaĭe) [akc. zămărlău] (i. s.) — (nutr.) <i>nadevi> ◊ zămărlău ĭe mistakatura đе uauă șî brînḑă, kare sa puńe în plaśinț — <i>zamarlau je nadev od jaja i sira kojim se pune plačintei> ◊ la Tanda, Gorńana șî Krivĭeļ zămărlău đe plaśinț s-a fakut đen uou, brînḑă șî śapă — <i>u Tandi, Gornjani i Krivelju nadev za plačinte pravio se od jaja, sira i lukai> ♦ sin. kofrțău [Por.] ∞ plaśintă  [Vidi]

3833  zbăg  refugiu  збег  zbăg (mn. zbăgurĭ) [akc. zbăg] (i. s.) — <i>zbegi> ◊ zbăgu ĭe gramada đi lumĭe kare đi vrĭamĭa đi raturĭ fuźe-n padure, sî sa pituļe đi rău dușmańilor — <i>zbeg je grupa ljudi koja za vreme ratova beži u šumu, da se sakrije od neprijateljskog zlai> ◊ zbăg sa kĭamă șî luok pitulat unđe lumĭa sa pitulă đi vrĭamĭa đi rat — <i>zbeg se zove i skrovito mesto, gde se ljudi kriju za vreme ratai> [Por.]  [Vidi]

4465  zbiśi  zbici  просушити  zbiśi (ĭuo zbiśesk, ĭel zbiśașće) [akc. zbiśi] (gl. p. ref.) — <i>prosušiti, osušitii> ◊ sa zbiśașće śuava śe sa uskă numa kîta, or numa pi o parće — <i>prosušuje se nešto što se osušilo samo malo, ili samo na jednoj stranii> ◊ a ĭeșît suariļi, șî pîkurari așćată numa kîta ĭarba sî sa zbiśaskă đi ruauă, șî sî mîńe uoĭiļi — <i>izašlo je sunce, i čobani čekaju samo malo trava da se prosuši od rose pa da poteraju ovcei> ♦ var. zbiśula ♦ sin. zvînta [Por.]   [Vidi]

5658  zbiśit  zbicit  сув  zbiśit (zbiśi) (mn. zbiśiț, zbiśiće) [akc. zbiśit] (prid.) — (o vlazi) <i>suv, osušeni> ◊ a dat suariļi ș-akuma pomîntu ĭe zbiśit kalumĭa, ruaua s-a dus — <i>izašlo je Sunce, i sada je zemlja sasvim suva, rosa je isparilai> ♦ var. zbiśulat ♦ sin. uskat, zvîntat [Por.] ∞ zbiśi  [Vidi]

3813  zbîrn!  zbârn  збрн!  zbîrn! [akc. zbîrn] (uzv.) — (onom.) 1. <i>„zbrn!” zvuk zujanja krupnijeg insektai> ◊ un gîrgauńe ĭeșî đin butuarkă, șî „zbîrn!” đirĭept la mińe în păr — <i>izađe stršljen iz šupljike, i „zbrn!” pravo kod mene u kosui> 2. <i>„tandr!”, zvuk landaranja nekog labavog delai> ◊ s-a đisprins șîna la kar, șî numa „zbîrn! zbîrn!” dupa nuoĭ — <i>otpala šina na kolima, i samo „tandr! tandr!” za namai> 3. <i>„fiu!” fiuk, zvuk preleta metka ili odbačenog kamenai> ◊ naruodu, trasă đin șlaĭdîr kîtra mińe, șî pĭatră „zbîrrrn!” la mińe pi lînga urĭake — <i>ludak, potegao praćku na mene i kamen „fiuuu!” pored moga uvai> [Por.]  [Vidi]

3812  zbîrśit  zbârcit  наборан  zbîrśit (zbîrśi) (mn. zbîrśiț, zbîrśiće) [akc. zbîrśit] (prid.) — (anat.) <i>naboran, pun borai> ◊ muma-n bătrîńit, șî-m kađe greu kînd văd kît ĭe đi zbîrśită pi firĭe — <i>majka mi je ostarila, i teško mi pada kad vidim koliko je naborana u licui> ♦ sin. înkrețît [Por.] ∞ zbîrśi  [Vidi]

35  zbura  zbura  летети  zbura (ĭuo zbuor, ĭel zbuară) [akc. zbura] (gl. p.) — 1. <i>leteti, kretati se po vazduhui>, (ptica, avion) ◊ zbuară ka pasîrĭa — <i>leti kao pticai> ◊ zbuară pi sus — <i>leti na visinii> 2. <i>hitati, žuriti, kretati se brzoi> ◊ la prispit nakazu, șă nu aļargă, numa zbuară — <i>pritisla ga muka, pa ne trči, nego letii> 3. <i> raditi nešto velikom brzinomi> ◊ trasă sabĭa, iĭ zbură kapu — <i>manu sabljom, odseče mu glavui> [Por.]   [Vidi]

34  zburatuorĭ  zburător  летач  zburatuorĭ (zburatuare) [akc. zburatuorĭ] (i. m.) — 1. <i>letač, koji ima sposobnost letenja, koji letii> ◊ pasîrĭe zburatuare — <i>ptica letačicai> 2. (mitol.) <i>zmaji> ◊ la zmîău nu kućieḑ să-ĭ ḑîś pi nume, numa iĭ ḑîś „al-zburatuorĭ” — <i>zmaja ne smeš da pomeneš po imenu, nego ga osloviš sa „letač”i> ♦ up. zmău, zmiu [Por.] ∞ zbura  [Vidi]

2141  zburda  zburda  лудирати се  zburda (ĭuo ma zburđieḑ, ĭel sa zburđiaḑă) [akc. zburda] (gl. p. ref.) — (za decu) <i>ludirati se, ponašati se razuzdano; preterano skakati u igrii> ◊ kopiĭi đemult nu sa zburda la źuakă așa ka akuma — <i>deca nekad nisu tako ludovala u igri kao sadai> ◊ nu zburda kopiĭi — <i>ne podstiči decu na ludorijei> ♦ sin. đizmĭerda ♦ up. đizburda [Por.]  [Vidi]

2143  zburdațîĭe  zburdatură  лудирање  zburdațîĭe (mn. zburdațîĭ) [akc. zburdațîĭe] (i. ž.) — <i>ludiranje, raskalašno ponašanje, razbacivanje imetkomi> ◊ la ńima n-a fuost așa zburdațîĭe ku bańi ka la iĭ, đ-aĭa a ramas guoĭ ka žîpu, fara ńimika — <i>ni kod koga nije bilo takvog ludiranja sa parama kao kod njih, zato su ostali goli k’o pištolj, bez ičegai> [Por.] ∞ zburda  [Vidi]

2144  zburdaļńik  zburdalnic  разметљивац  zburdaļńik (zburdaļńi) (mn. zburdaļńiś, zburdaļńiśe) [akc. zburdaļńik] (prid.) — <i>razmetljivac, raspikućai> ◊ nu sa șćiĭe kare ĭe măĭ rău đin iĭ duoĭ: ĭel ĭe zburdaļńik la mĭană, ĭa nare marźină ku labdaturĭ, șî đin iĭ pănă la urmă n-o să fiĭe ńimika — <i>ne zna se ko je gori od njih dvoje: on je razmetljivac u kafani, ona nema granicu u hvalisanju, i od njih do kraja neće biti ništai> [Por.] ∞ zburda   [Vidi]

2142  zburdat  zburdat  разуздан  zburdat (zburdată) (mn. zburdaț, zburdaće) [akc. zburdat] (prid.) — (za decu) <i>razuzdan, raskalašan, obesan; nemiran; nevaspitani> ◊ kopiĭi-luor sînt zburdaț, kî au đi tuaće —<i> njihova deca su razuzdana, jer imaju svegai> ♦ var. đizburdat [Por.] ∞ zburda   [Vidi]

4952  zdrențuruos  zdrenăros  дроњав  zdrențuruos (zdrențuruasă) (mn. zdrențuruoș, zdrențuruasă) [akc. zdrențuruos] (prid.) — <i>dronjav, odrpan, u ritamai> ◊ uom zdrențuruos ĭe aăla kare mĭarźe ku țuaļe rupće — <i>dronjav čovek je onaj koji ide u pocepanoj odećii> [Por.] ∞ zdrĭanță  [Vidi]

3325  zdump  zdup  трас!  zdump (uzv.) — (onom.) <i>tras! tres! zvuk treskai> ◊ zdump s-auđe kînd śeva lovĭașće șî sună — <i>tras! se čuje kad nešto udara i odjekujei> ◊ „zdump” s-auđe kînd uomu mîńiuos dă ku ușa tare — <i>„tres” se čuje kad ljutit čovek jako lupne vratimai> [Por.]  [Vidi]

3326  zdumpańi  zdupăi  трескати  zdumpańi (ĭuo zdumpăn, ĭel zdumpăńe) [akc. zdumpańi] (gl. p. ref.) — (onom.) <i>treskati, jako udarati o nešto uz tresaki> ◊ s-a mîńiĭat pi muĭare, mĭarźe đin suobă-n suobă, șî numa zdumpîńe ku ușîļi, parke sînt ușîļi đevină — <i>naljutio se na ženu, ide iz sobe u sobu i samo treska vratima, kao da su mu vrata krivai> ◊ s-a dus să vadă śe zdumpîńe-n puod, kă kopiĭi sa ćem să nu fiĭe vrun moruoń — <i>otišao je da vidi šta to treska na tavanu, jer se deca boje da nije neki vampiri> ♦ var. (ret.) zdumpai [Por.] ∞ zdump  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6274  zgardă  zgardă  огрлица  zgardă (mn. zgărḑ) [akc. zgardă] (i. ž.) — (za psa) <i>ogrlica, povodaci> ◊ zgardă ĭe śerk đi kuruă kare sa puńe la kîńe la gît kînd vrĭeĭ să skuoț kîńiļi în proumblare — <i>ogrlica je kožni povodac koji se stavlja psu oko vrata, kad hoćeš da izvedeš psa u šetnjui> [Por.]   [Vidi]

6071  zgîțai  zgâțâi  трести  zgîțai (ĭuo zgîțîĭ, ĭel zgîțîĭe) [akc. zgîțai](gl. p. ref.) — <i>tresti, drmatii> ◊ đi kînd iĭ zgîțîĭe patu să-l pumeńaskă, ama ĭel duarme bat muort, șă nu sîmće ńimika — <i>otkad mu trese krevet da ga probudi, ali on spava mrtav pijan, i ne oseća ništai> ♦ sin. klăćina [Por.]  [Vidi]

4309  zgîi  zgâi  кеzити се  zgîi (ĭuo ma zgîĭesk, ĭel sa zgîĭașće) [akc. zgîi] (gl. ref.) — <i>zijati, ceriti se, keziti sei> ◊ sa zgîĭașće kîtra lumĭe ku gura kaskată, ka un prostovan — <i>zija u ljude otvorenih usta, kao neki prostaki> ◊ nu ći zgîi așa kîtra mińe, kă-ț zdau o palmă — <i>ne zijaj tako u mene, jer ću ti opaliti šamari> ◊ ĭ-a spus frumuos să nu sa zgaĭaskă, da ĭel tot sa zgaĭașće șî sa strîmbă ka kînd ĭe plesńit — <i>lepo mu je rekla da se ne kezi, ali on se i dalje kezi i bekelji kao da je blesavi> ♦ var. zgai (zgaĭesk, zgaĭașće) ♦ sin. zgîmboĭa, bîzgoĭa [Por.]  [Vidi]

5605  zgîrîĭat  sgâriat  огребан  zgîrîĭat1 (zgîrîĭată) (mn. zgîrîĭaț, zgîrîĭaće) [akc. zgîrîĭat] (prid.) — (med.) <i>ogrebani> ◊ a veńit la kasă tuot zgîrîĭat, ama n-a vrut să spună unđe șî kare l-a zgîrîĭat — <i>došao je kući sav ogreban, ali nije hteo da kaže gde i ko ga je ogrebaoi> [Por.] ∞ zgîrîĭa  [Vidi]

5606  zgîrîĭat  sgâriat  гребање  zgîrîĭat2 (mn. zgîrîĭaturĭ) [akc. zgîrîĭat] (i. m.) — <i>grebanjei> ◊ kopilu nu s-a lasat đi zgîrîĭat ku piruońu, dakă a kîpatat bataĭe đi la ta-su — <i>dete nije manulo grebanje ekserom, iako je dobilo batine od ocai> [Por.] ∞ zgîrîĭa  [Vidi]

5604  zgîrîĭtură  sgârietură  огреботина  zgîrîĭtură (mn. zgîrîĭturĭ) [akc. zgîrîĭtură] (i. ž.) — (med.) <i>ogrebotina, ranai> ◊ a trekut pin ruź, șî ĭ-a ramas zgîrîĭturĭ adînś pi mîń șî pi piśuare — <i>prošao je kroz trnje, i ostale mu doboke ogrebotine po rukama i nogamai> [Por.] ∞ zgîrîĭa  [Vidi]

3900  zgîrś  cârcel  грч  zgîrś (mn. zgîrśurĭ) [akc. zgîrś] (i. s.) — (med.) <i>grči> ◊ a notat ustańit, șî la prins zgîrśu, sa fi fuost apa măĭ adînkă, sa fi îńekat sigurat — <i>plivao je umoran i uhvatio ga grč, da je voda bila dublja, udavio bi se sigurnoi> [Por.] ∞ zgîrśi   [Vidi]

3898  zgîrśi  zgârci  згрчити  zgîrśi (ĭuo ma zgîrśesk, ĭel sa zgîrśașće) [akc. zgîrśi] (gl. p. ref.) — <i>zgrčiti se, skupiti se, stegnutii> ◊ mi s-a zgîrśit mațîļi đi fuame — <i>zgrčila su mi se creva od gladii> ◊ s-a zgîrśit đi frig, șî trămură tuot — <i>zgrčio se od hladnoće, i sav se tresei> [Por.]  [Vidi]

5279  zgorńaĭkă  zgornire  изгонац  zgorńaĭkă (mn. zgorńeĭś) [akc. zgorńaĭkă] (i. ž.) — (izob.) (pej.) <i>izgonaci> ◊ zgorńaĭkă s-a kĭemat koļașa ku kare la nuntă a dudait nașu ś-a șaḑut prĭamult șă n-a vrut să pļaśe, dakă s-a gaćit tuaće ađeturļi nunțășć — <i>izgonac se zvao kačamak kojim se sa svadbe terao kum koji je sedeo predugo i nije hteo da pođe, iako su svi svadbeni običaji bili svršenii> [Por.] ∞ zgorńi  [Vidi]

5278  zgorńi  zgorni  истерати  zgorńi (ĭuo zgorńesk, ĭel zgorńașće) [akc. zgorńi] (gl. p. ref.) — <i>isterati, oterati; izgnatii> ◊ vrĭamĭa sî sa zgorńaskă uoĭļi la pașćuńe — <i>vreme je da se isteraju ovce na pašui> ♦ sin. dudai, skoća [Por.]  [Vidi]

2506  zgribĭenț  zgrebenţ  загребенци  zgribĭenț (mn. zgribĭențurĭ) [akc. zgrienț] (i. m.) — <i>zagrebenci, zagrebenće; grebenac, ostaci kučinei> ◊ zgribĭențu ĭe otpadu dî la kîlț śe uđașće-n darak, bun dă străkurat rakiĭa kînd sa friźe la kazan — <i>zagrebenac je otpad sa kučine koji ostaje na grebenu, dobar je za proceđivanje rakije kad se peče na kazanui> ◊ dăn ĭel sa fakut șă baćală dă kuśimă — <i>od njega se pravila i osnova za ponjavui> [Mlava] ♦ dij. var. zgrĭebiń (Tanda) [Por.] ♦ up. gibură [Por.]  [Vidi]

3046  zgurav  zgurav  сипкав  zgurav (zguravă) (mn. zguravĭ, zgurave) [akc. zgurav] (prid.) — <i>sipkav, mrvljiv i>◊ kolaśel zgurav, sa maśină în gură — <i>sipkav kolač, mrvi se u ustimai> ◊ pară zguravă — <i>sipkava kruškai> ◊ ĭastă pĭapin zgurau, șî ĭastă pĭapin apuos — <i>ima dinja sipkava, i ima dinja sočnai> ♦ supr. apuos, iuos [Por.]  [Vidi]

782  zgură  zgură  згура  zgură (mn. zgurĭ) [akc. zgură] (i. ž.) — 1. <i>zgura, gar, smolasta materija koja ostaje iza sagorevanjai> ◊ dupa śe faś fuoku ku ćumuru dîn maĭdan, să faśe multă zgură în ćionk or în șporiĭet — <i>kada se loži vatra drvenim ugljem iz rudnika, u čunku ili šporetu nahvata se mnogo zgurei> ◊ zgura nuĭe ka fuńiźina, ĭa ĭe ka smuala ńiagră șî ļipiśuasă — <i>zgura nije kao gar, ona je crna i lepljiva kao smolai> ◊ kînd să skutură ćuonku, fuńiźina ĭasă kî ĭe ușuară, dar zgura uđiașće, șî ćuonku trăabuĭe ćistît k-un bît — <i>kada se čunak trese, gar izlazi jer je lagan, a zgura ostaje, pa čunak treba da se čisti nekim štapomi> [Hom.] 2. <i>otpadak ili sporedni proizvod pri topljenju, paljenju metalne rude; šljaka, troska, drozgai> (Речник МС) 3. <i>čest toponim u rudarskim mestima istočne Sbijei> ♦ (top.) Zgurĭ, luok pi Kulmĭa mikă, în Arnaglaua, unđe vrodată s-a topit ruda — <i>Zgure, zvano mesto na Maloj kulmi u ataru Rudne Glave, gde se nekada topila rudai> 4. <i> zagorelo mesto na dnu kuhinjske posudei> ◊ muĭarĭa a zuĭtat ćigańa pi fuok, șî s-a prins zgură pi fund — <i>žena je zaboravila tiganj na vatri, i tiganj je zagoreoi> [Por.]   [Vidi]

5387  zîbovi  zăbovi  забавити се  zîbovi (ĭuo ma zîbovĭesk, ĭel sa zîbovĭașće) [akc. zîbovi] (gl. ref.) — <i>zabaviti se, zamajati se, zadržati sei> ◊ s-a zîbovit ku fîrtațî pin kafană, șî sa amînatat la lukru — <i>zadražao se sa pajtašima u kafani, i zakasnio na posaoi> ♦ sin. zăđina [Por.] ♦ dij. var. zîbavi (Šarbanovac) [Crn.]  [Vidi]

4219  zîdańiță  baniţă  зиданица ?  zîdańiță (mn. zîdańiț) [akc. zîdańiță] (i. ž.) — (zast.) <i>zidanica, sud za semenjei> ◊ zîdańiță a fuost vas đin obadă đi butuarkă, fakut đi pazît marunțîșu — <i>zidanica je bila drveni sud od šupljike drveta, napravljen da se u njemu čuva zrnevljei> ◊ zîdańița avut fund đi blană rotată, prins đi ĭa ku kuńe đe ļemn — <i>zidanica je imala dno od okrugle daske, pričvršćene za nju drvenim čavlimai> ◊ fundu zîdańițî a fuost îngăurit la mižluok — <i>dance zidanice bilo je probušeno na sredinii> ◊ î-n gaură la fundu zîdańițî a fuost înțapată đinuntru o furkă ku triĭ kuarńe, fakută đin kuorn uskat — <i>u rupu na dnu zidanice bila je iznutra ubodena račka sa tri roga, izrađena od suvog drena i>◊ furka ku tri kuarńe înțapată đinuntru în zîdańiță a rarit buobiļi să nu sa izgorĭaskă đi vlagă — <i>troroga račka umetnuta u zidanicu iznutra razređivala je zrnevlje da se ne upali od vlagei> ♦ sin. butuarkă [Por.] ◊ zîdańiță la nuoĭ s-a kĭemat vas đi ļemn în kare s-a țînut oțătu, fakut ka źubanu, ku gaură largă đ-aputut oțătu sî sa ĭa ku śuoĭu — <i>zidanica je kod nas bio sud u kome se držalo sirće, sličan žbanu, sa velikim otvorom da je sirće moglo da se zahvati čašomi> (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. banițăipikovo) [Tim.]  [Vidi]

3015  zîmbră  zâmbre  зазубица  zîmbră (mn. zîmbre) [akc. zîmbră] (i. ž.) — (vet.) <i>zazubica, upala desni kod konja (Gingivitis), ili bolne izraslice na usnama govedai> ◊ zîmbră ĭe buala vićilor, kînd la vită krĭesk ńișći rînḑă miś pi buḑa, șî ĭa nu puaće sî paskă ńiś sî bĭa apă — <i>izraslica je goveđa bolest, kad govedu izrastu neke male rese na usnama, pa govedo ne može ni da pase, ni da pije vodui> ◊ (med.) zîmbrîļi la vită sa ļekuĭe ku fuarfiśiļi: kum ĭaļe krĭesk, așa uomu ļi taĭe — <i>izraslice se kod goveda leče makazama: kako one rastu, tako ih čovek sečei> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

51  zîmosîăk  crud  сиров  zîmosîăk (mn. zîmosîăś) [akc. zîmosîăk] (prid.) — (za drvo) <i>polusuvo, koje je izgubilo vlagu; sirovoi> ◊ ļiemnu gata s-a uskat, s-a fakut zîmosîăk, amunka sa sparźe ku sakurĭa — <i>drvo se gotovo osušilo, polusuvo je i teško se cepa sekiromi> ♦ / zîmo < lat. semi — <i>„pola”i> + sîăk < lat. siccus <i>„suv”i> (exp. Durlić) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4042  zîrță  zarțale  наочаре  zîrță [akc. zîrță] (i. ž.) — (med.) <i>naočarei> ◊ mama a purtat zîrță đi mikă —<i> majka je nosila naočare od malenai> ◊ am numa o parĭake đi zîrță, ļi duk kînd lukru ku aku — <i>imam samo par naočara, nosim ih kad radim sa iglomi> ◊ sa vaĭtă kă ńiś ku zîrțîļi nu măĭ vĭađe — <i>žali se da ni sa naočarima više ne vidii> [Por.] ♦ dij. sin. okĭeț [Buf.] ♦ dij. sin. i, naośiri (Urovica) [Pad.]  [Vidi]

4753  zmău  zmeu  змај  zmău (mn. zmăĭ) [akc. zmău] (i. m.) — (demon.) <i>zmaji>, (astr.) <i>kometa, bolidi> ◊ zmău ĭe o viđarĭe kare zbuară pista śerĭ — <i>zmaj je svetlost koja leti preko nebai> ◊ zmău tună pi kuoș în kasă unđe traĭașće vro văduvă ćinîră, sa profaśe voĭńik ș-o ia đi ibomńikă — <i>zmaj ulazi kroz odžak u kuću u kojoj živi mlada udovica, pretvara se u muškarca i uzima je za ljubavnicui> ♦ sin. al zburatuorĭ [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

3803  zminći  zminti  сметати  zmii (ĭuo zminćesk, ĭel zminćașće) [akc. zmii] (gl. p. ref.) — 1. <i>smetati, ometatii> ◊ fuź, nu ma zmii đin lukru — <i>beži, nemoj mi smetati u poslui> 2. <i>pogrešitii> ◊ a zmiit drumu, ș-a pļekat în parća strîmbă — <i>pogrešio je put, i krenuo na krivu stranui> ◊ a zmiit la numîr — <i>pogrešio u brojanjui> ♦ var. smii ♦ sin. greșî [Por.]  [Vidi]

3805  zmintă  smintă  сметња  zmintă (mn. zminće) [akc. zmintă] (i. ž.) — <i>smetnjai> ◊ numa a fakut la zminće, șî l-a lupadat afară — <i>samo je pravio smetnje, pa su ga izbacili napoljei> ◊ kum n-ažuns pănă akuma, are vro zmintă vrunđiva — <iim nije stigao do sada, ima neku smetnju negdei> ♦ / skr. < zminćală [Por.] ∞ zmii  [Vidi]

4117  zmîkńi  smâcni  тргнути  zmîkńi (ĭuo zmîkńesk, ĭel zmîkńașće) [akc. zmîkńi] (gl. p. ref.) — <i>trgnuti, cimnuti, povući unazad; uzmaknutii> ◊ vaka s-a spumîntat, a zmîkńit înapuoĭ, șî la gazît pi piśuor — <i>krava se uplašila, cimnula unazad i nagazila ga na nogui> ♦ / < zmîk ♦ up. stokńi [Por.] ∞ zmîk  [Vidi]

4107  znam  znamă  споменик  znam (mn. zname) [akc. znam] (i. s.) — <i>spomeniki> ◊ ș-am dus akolo, am taĭat purśiel, ș-am dat znamu, să aĭbe znam la groapă, la kasă ĭeĭ, să aĭbe dă vĭek, dă veśiĭe —<i> i odnela sam tamo, zaklala sam prase, i namenila spomenik, da ima na grobu, kod njene kuće za vek, za večnost i>♦ / skr. < znamîn [Bran.] ♦ dij. var. znamîn [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4480  znamîn  znamăn  споменик  znamîn (mn. znamîń) [akc. znamîn] (i. m.) — (rel.) <i>nadgrobni spomeniki> ◊ în Porĭeśa, znamînu la mormîntu muortuluĭ sa puńe pănă nu sa-npļińașće anu đi la muarće — <i>u Poreču se spomenik na grobu pokojnika postavlja pre isteka godišnjice smrtii> ◊ dakă uomu nu puaće să pună znamîn la parinț pănă la anu, ăl puńe pănă la triĭ ań — <i>ako čovek ne može roditeljima da postavi spomenik do godinu dana, onda ga postavlja do treće godinei> ◊ dakă nu sa puńe znamînu pănă la triĭ ań, đ-aśi înkolo nu sa măĭ puaće puńa ńiśkînd — <i>ako se spomenik ne postavi do treće godine, posle toga se ne može postaviti nikadi> ◊ moșîĭa lu parinț la kare kopiĭi n-a pus znamîn, pĭarđe birekĭetu, șî moșćeńitori n-o sî pouată arańi ku ĭa — <i>imovina roditela kojima deca nisu podigla spomenik, gubi plodnost, i naslednici neće moći da se prehrane sa njei> ♦ sin. pĭatră [Por.]  [Vidi]

2337  znobiu  zlobiu  злобан  znobiu (znobi) (mn. znobiț, znobiće) [akc. znobiu] (prid.) — <i>zloban, sklon zlu i drugim nedelima; zloća; zlobniki> ◊ ma nu-m puvestă dă ĭel, așa uom znobiu nu vreau să văd ku uoki — <i>ma nemoj mi pričati o njemu, takvog zlobnika ne želim da vidim očimai> [Mlava] ∞ znuabă  [Vidi]

2338  znobiuluĭ  zlobiu  злобнички  znobiuluĭ [akc. znobiuluĭ] (pril.) — <i>zlobničkii> ◊ nu ĭ-anvaț ńima, iĭ lukre tuot znobiuluĭ kî așa sînt fakuț — <i>niko ih nije učio, oni sve rade zlobnički jer su tako rođenii> ♦ var. (skr.) znobiu [Mlava] ∞ znuabă  [Vidi]

2336  znuabă  zloabă  злоба  znuabă (mn. znuabe) [akc. znuabă] (i. ž.) — 1.<i> zloba, nedelo, zločin; spletka, intriga; smicalicai> ◊ bugari a fakut mare znuabe dă vrĭamĭa dă rat, da ńima nu ĭ-a suđit prăntu aĭa — <i>Bugari su činili velika zla za vreme rata, a niko im nije sudio zbog togai> ◊ nuĭe uom kum trăbe, numa faśe la znuabe, alta nu șćiĭe — <i>nije čovek kako treba, samo pravi smicalice, drugo ne znai> [Mlava] 2. (o deci) <i>nestašluki> ◊ aldrakuluĭ kopilo-sta, a krĭeskut, da nu sa măĭ lasă đi znuabe — <i>đavolasto dete, odraslo je, a nije se manulo nestašlukai> (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2394  zobară  zobară  зобница  zobară (mn. zobare) [akc. zobară] (i. ž.) — (zast.) <i>zobnicai> ◊ zobară ĭe o trastă în kare sa puńe zuob, șî sa atîrna la kal la kap sî manînśe kalu đin ĭa — <i>zobnica je torba u koju se stavalja zob, i kači se konju na glavu da konj iz nje jede zobi> ♦ sin. zomńiță [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2395  zomńiță  zomniţă  зобница  zomńiță (mn. zomńiț) [akc. zoiță] (i. ž.) — <i>zobnicai> ◊ trasta đin kare sa arańiașće kalu ku zuob — <i>torba iz koje se konj hrani zobomi> ♦ var. zuomńița ♦ sin. zobară [Por.] ∞ kal  [Vidi]

6276  zubun  zăbun  зубун  zubun (mn. zubuńe) [akc. zubun] (i. s.) — <i>zubuni> ◊ zubun a fuost țuală śe s-a purtat đisupra, pista alalće țuaļe, fakut đi śuarik gruos, ku mîńiś skurće, or fara mîńiś — <i>zubun je gornji haljetak koji se nosio preko druge odeće, skrojen od debljeg sukna, sa kratkim rukavima, ili bez rukavai> ◊ zubunu a purtat șî muĭeriļi, șî uamińi — <i>zubun su nosili i muškarci i ženei> ◊ zubunu s-a pĭerdut întra raturĭ, kînd l-a skimbat burka — <i>zubun se izobičajio izmedju dva rata, kada ga je zamenio kaputi> [Por.]   [Vidi]

2732  zuĭta  zăuita  заборавити  zuĭta (ĭuo zauĭt, ĭel zauĭtă) [akc. zuĭta] (gl. p. ref.) — <i>zaboraviti, zaboravljati (se)i> ◊ aĭa ś-a fuost, trăbe zuĭta — <i>to što je bilo, treba zaboravitii> ◊ răotaća nu sa zauĭta ļesńe, or ĭuta — <i>zločin se ne zaboravalja lako, ili brzoi> [Por.] ♦ dij. var. uĭta [Kmp.]  [Vidi]

2734  zuĭtatură  zăuitatură  заборавко  zuĭtatură (mn. zuĭtatuorĭ) [akc. zuĭtatură] (i. s.) — <i>zaboravko, onaj koji lako i često zaboravljai> ◊ la fakut muĭkî-sa ka o zuĭtatură grĭa, đ-aĭa șkuala nu ĭ-a mĭers — <i>rodila ga je majka kao teškog zaboravka, zato mu škola nije išlai> [Por.] ∞ zuĭta  [Vidi]

3911  zuort  zor  журба  zuort (mn. zuorturĭ) [akc. zuort] (i. s.) — 1. <i>žurba, zorti> ◊ lukru ku zuort — <i>rad u žurbii> ◊ a dat mare zuort, ama ĭară n-a gaćit lukru — <i>zapeli su iz sve snage, ali opet nisu svršili posaoi> 2. <i>frka, nevoljai> ◊ ńima nu șćiĭe śe zuort a dat pista lumĭe kînd a veńit mńamțî — <i>niko ne zna kakva je nevolja snašla ljude kada su došli Nemcii> ◊ a kriśit kă nu puaće să vină, kă are vrun zuort — <i>poručio je da ne može doći, jer ima neku frkui> ♦ var. zort ♦ sin. grab, vuraĭală, dura [Por.]   [Vidi]

4116  zvînta  zvânta  просушити  zvînta (ĭuo zvînt, ĭel zvîntă) [akc. zvînta] (gl. p. ref.) — <i>prosušiti, osloboditi se vlagei> ◊ sî măĭ așćetăm kîta ku sapatu, sa va măĭ zvînta pomîntu — <i>da sačekamo malo sa okopavanjem, možda će se prosušiti zemljai> ◊ la strîbatut pluaĭa, ș-a pus burka la kamîn sî sa zvînće — <i>probila ga je kiša, i stavio je kaput kraj kamina da se prosušii> ♦ sin. zbiśula [Por.]  [Vidi]

4464  zvîntat  zvântat  просушен  zvîntat (zvîntată) (mn. zvîntaț, zvîntaće) [akc. zvîntat] (prid.) — <i>prosušen; suvi> ◊ sa ḑîśe kî ĭe śuava zvîntat kînd a fuost ud, da s-a uskat măĭdo tuot la vînt or la suare — <i>kaže se da je nešto prosušeno kad je bilo mokro, a osušilo se gotovo sasvim na vetru ili suncui> ◊ măĭ đes sa ḑîśe đi pomînt rîveńit kî s-a zvîntat — <i>najčešće se kaže za vlažnu zemlju da se prosušilai> [Por.] ∞ zvînta  [Vidi]

2389  žagă  joagăr  жага  žagă (mn. žage) [akc. žagă] (i. ž.) — (tehn.) <i>žaga, dugačka dvoručna testerai> ◊ žagă ĭe firiz mare đi doă mîń, ku doă parĭekĭ đi đinț: o parĭake taĭe, da una skuaće rugumatura — <i>žaga je velika dvoručna testera, sa dva para zubaca: jedan par seče, a drugi vadi strugotinui> ◊ ku žagă lukră duoĭ inș, ku ĭa sa taĭe ļiamńe gruasă — <i>žagom testerišu dve osobe, njome se seku debeli trupcii> ◊ žagă la nuoĭ a ĭeșît dupa ratu-sta ku mńamț, măĭ întîń la rudńik în Măĭdan, unđe ku ĭa am sprimit građe đi uokńe — <i>žaga se kod nas pojavila posle rata sa Nemcima, najpre u rudniku u Majdanpeku, gde smo sa njom spremali podgrađu za oknai> ◊ pănă am lukrat la rudńik, la žagă ĭ-am ḑîs „amerikaner” — <i>dok smo radili u rudniku, žagu smo zvali „amerikaner”i> [Por.] ∞ firiz  [Vidi]

5765  Žaļežńik  Jalejnic  Железник  Žaļežńik [akc. Žaļežńik] (i. m.) — (ojk.) <i>Železniki> ◊ Žaļežńik ĭe numiļi lu un sat pîrasît rudarĭesk, în komuna Kućeva — <i>Železnik je ime jednog napuštenog rudarskog mesta u opštini Kučevoi> [Zvizd]  [Vidi]

6097  žaļit  jelit  жаљење  žaļit (mn. žaļiturĭ) [akc. žaļit] (i. s.) — (psih.) (rel.) <i>žaljenje, tugovanjei> ◊ măĭ grĭeu žaļitu ĭe dupa uomo-l muort — <i>najteže žaljenje je za umrlim čovekomi> ◊ žaļitu dupa al muort, kînd ĭe ńam apruape, țîńe un an đi ḑîļe, atîta žaļașće șă al muort pi lumĭa-ĭa — <i>žaljenje za pokojnikom traje godinu dana, toliko žali i pokojnik na onom svetui> ◊ sămnu žaļituluĭ ĭe ńegru, astîḑ să înbrakă în țuaļe ńagre, da đemult s-a dus numa un pĭaćik ńegru, kare s-a kĭemat žăļ — <i>znak žaljenje je crno, danas se oblači crno odelo, a nekad se nosio samo komad crne tkanine, koji se zvao flori> ◊ kît țîńe žaļitu, uomu puartă ńegru, șă nu sa duśe la visaļiĭ — <i>dok traje žaljenje, čovek nosi crninu, i ne ide na veseljai> [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

3440  žăļ  jale  жалост  žăļ1 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — <i>žalost, žal, patnja, boli> ◊ žăļ mare, a perit baĭat ćinîr — <i>velika žalost, poginuo mlad momaki> ◊ žăļu dupa ĭel ńiś în ḑî đi astîḑ nu s-a stîmparat — <i>žal za njim se ni dan-danas nije ugasioi> ◊ žăļu arđe în ińimă — <i>žalost peče u srcui> [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

6098  žăļńik  jalnic  ожалошћен  žăļńik (žăļńi) (mn. žăļńiś, žăļńiśe) [akc. žăļńik] (prid.) — <i>ožalošćen, koji žalii> ◊ kînd are muort đi la ińimă, șî kînd ĭe în mare žăļ, đi mulće uorĭ muma ĭe žăļńikă pănă la muarće — <i>kad ima umrlu decu, i kad je u velikoj žalosti, majka je često ožalošćena do smrtii> [Por.] ∞ žali   [Vidi]

6341  žđiuor  jdior  куна златица  žđiuor (mn. žđiuo) (i. m.) — (zool.) 1. <i>kuna zlatica (Martes martes)i> ◊ 2. <i>tvor (Putorius putorius)i> ◊ ńişći vînaţ batrîń đi supt Guol a puvestît kî ĭe žđioru žuavină puturuasaă — <i>neki stari lovci ispod Deli Jovana govorili su da je žđior smrdljivi tvori> [Por.] ∞ žđier  [Vidi]

5752  žgĭab  jghiab  жлеб  žgĭab (mn. žgĭaburĭ) [akc. žgĭab] (i. s.) — 1. <i>žlebi> ◊ žgĭab sa faśe în ļemn kînd sa skobĭașće adînkatură lungă în ĭel — <i>žleb se pravi u drvetu kada se u njemu iskopa uzdužno udubljenjei> 2. <i>valovi> ◊ în žgĭab skobît adînk în ļemn gruos sa adapă vićiļi — <i>u valovu duboko izdubljenom u deblu drveta poji se stokai> [Por.]  [Vidi]

6244  žîgaraĭ  jegăráĭ  жар  žîgaraĭ (mn. ≈) [akc. žîgaraĭ] (i. zb.) — <i>žari> ◊ dupa śe trĭek ļamńiļi, în kamin ramîńe numa žîgaraĭu — <i>kad izgore drva, na kaminu ostaje samo žari> ♦ up. žăgĭ [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

1789  žîglă  jâglă  жагља  žîglă (mn. žîgļe) [akc. žîglă] (i. ž.) — <i>žaglja, drvena prečka koja spaja gornji i donji deo jarmai> ◊ la źug ĭastă duauă žîgļe — <i>na jarmu ima dve žagljei> ◊ žîglă are duauă gîăurĭ la vîr, ku kare sa larźiașće or sa skurtă źugu, sî sa adukă dupa kum ĭe gîtu lu viće — <i>žaglja ima dve rupe pri vrhu, kojima se širi i skuplja jaram, da bi se podesio prema vratu životinjei> ♦ up. źug, rastîău, fiulare [Por.] ∞ źug  [Vidi]

2463  žîguare  jigoare  џукела  žîguare (mn. žîguorĭ) [akc. žîguare] (i. ž.) — 1. <i>džukela, mršav pasi> ◊ ńi s-a bulnavit kîńiļi, nu manînkă, a slabit, iĭ sa vîăd usaîļi pin pĭaļe, s-a fakut o žîguare kare nu-ț măĭ trabe în traușă — <i>razboleo nam se pas, ne jede, oslabio je, vide mu se koske kroz kožu, postao je jedna džukela koja ti više ne treba u dvorištui> 2. (fig.) (za čoveka) (pej.) <i>džukela, mrcinai> ◊ așa žîguare đi uom kum ĭe Trailă, n-a măĭ vaḑut ĭuo pănă akuma — <i>takvu džukelu od čoveka kakav je Trailo, ja do sada nisam videoi> [Por.]   [Vidi]

5793  žîguĭală  jeguială  жгаравица  žîguĭală (mn. žîguĭelurĭ) [akc. žîguĭală] (i. ž.) — (med.) <i>žgaravica, gorušicai> ◊ kînd dupa vro mînkare or bĭare će arđe-n pĭept, sa ḑîśe kă ć-astupă žîguĭala — <i>kada te posle nekog jela ili pića peče u grudima, kaže se da te davi gorušicai> ♦ var. žuguĭală [Por.]  [Vidi]

5794  žîp  jip  прут  žîp (mn. žîpĭ) (i. m.) — <i>prut, štapi> ◊ žîp ĭe krĭangă guală, fara krĭanźe șî fara frunḑă — <i>prut je gola grana, bez grančica i bez lišćai> ◊ s-a luvat dupa kopiĭ ku un žîp đi kuorn — <i>pojurio je decu jednum drenovim prutomi> ◊ (izr.) guol ka žîpu — <i>go ko prut (siromašan)i> [Por.] ∞ bît   [Vidi]

5796  žîpai  jăpăi  млатити  žîpai (ĭuo žîpîĭ, ĭel žîpîĭe) [akc. žîpai](gl. p.) — <i>mlatiti, batinati, tući štapomi> ◊ luvară un žîp ku tot, șă-l frînsiră ku bataĭa, să nu-ĭ mă-ĭ đa-n gînd să fure — <i>uzeše jednu motku, i polomiše ga od batina, da mu više ne padne na um da kradei> [Por.] ∞ žîp  [Vidi]

3441  žîr  jâr  жир  žîr (mn. žîrurĭ ?) (i. s.) — (bot.) <iir, plod hrasta ili bukvei> ◊ đemult a fuost duos kît vrĭeĭ, șî tuot pļin đi žîr — <i>nekad je bilo šume koliko hoćeš, i sva je bila puna žirai> ◊ ku žîru s-a arańit puorśi, da șî lumĭa la mînkat kînd ĭ-a razbit fuamića — <iirom su se hranile svinje, a i ljudi su ga jeli kad bi ih savladala gladi> ♦ sin. gindă [Por.]  [Vidi]

6299  žîžgan  jâjgan ?  жгољав  žîžgan (žîžga) (mn. žîžgań, žîžgańe) [akc. žîžgan] (prid.) — <i>žgoljavi> ◊ uom žîžgan ĭe slab, uskat ka žîpu, șî đes bolnaviśuos — <i>žgoljav čovek je mršav, usukan kao motka i često bolešljivi> [Por.]  [Vidi]

6374  žńapîn  jneapăn  клека  žńapîn (mn. žńapiń) (i. m.) — (izob.) (bot.) <i>kleka <i>(Juniperus communis)i>i> ◊ la nuoĭ s-a şćut đi žńapîn numa pi vuorbă, ļemnu n-a fuost kunoskut, kî śuośiļi nuaştre n-au nalţîme kare kată žńapînu — <i>kod nas se za kleku znalo samo po imenu, biljka nije bla poznata, jer naša brda nemaju tu visinu koju kleka tražii> ♦ up. žńap [Por.]  [Vidi]

2327  Žoĭeń  Joieni  Четврткари  Žoĭeń (jed. Žoĭan) [akc. Žoĭeń] (i. m.) — (antr.) <i>Četvrtkari, nadimak koji su Vlasi Carani dali zapadnim Vlasima, Munćanima, zato što nisu radili četvrkomi> ◊ rumîń țarańi đi la Kraĭna a ḑîs l-aĭ nuoștri „žoĭeń”, kă aĭ nuoștri n-a lukrat žuoĭa, đi la Žuoĭ-Marĭ pănă la ispas, karĭe kađe tuot žuoĭa — <i>Vlasi Carani iz Krajine, zvali su naše „četvrtkari”, jer naši nisu radili četvrtkom od Velikog Četvrtka do Spasovdana, koji uvek pada u četvrtaki> ♦ var. Žoĭańi [Por.] ∞ žuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3296  žordaļiĭe  zărzălie  кајсија (плод)  žordaļiĭe (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiĭe] (i. ž.) — (bot.) <i>kajsijai> (plod) ◊ žordaļiĭa ĭe puamă dulśe, ku kuaža galbină șî ńaćidă — <i>kajsija je slatko voće, sa žutom i glatkom koromi> ♦ var. zorzoļiĭe (Tanda, Crnajka) [Por.] dij. var. zărzăļiĭe (Topla) [Crn.] ∞ žordaļiu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3295  žordaļiu  zărzălui  кајсија (дрво)  žordaļiu (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiu] (i. m.) — (bot.) <i>kajsijai> (drvo), (Prunus armeniaca) ◊ žordaļiu ĭe puom mik, ku fluorĭ albe șî puamă galbină — <i>kajsija je niska voćka sa belim cvetom i žutim plodomi> ◊ žordaļiu ĭe puom kare la nuoĭ sa pĭarđe mirekuț, sa măĭ gasîașće unđe-unđe, al tuot măĭ rar — <i>kajsija je voćka koja se kod nas polako gubi, još se može naći tu i tamo, ali sve ređei> ♦ var. zorzoļiu (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. zărzaļiu (Novi Sip) [Dun.] ♦ dij. var. zărzăļiu (Topla) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2367  žordar  jordar  прутар  žordar (mn. žordarĭ) [akc. žordar] (i. m.) — (izob.) <i>prutar, goniči> ◊ žordar a fuost uom sarak kare n-avut plugu luĭ, șî s-a dus în prumut la ăla kare l-a avut, să-ĭ mîńe ku žuarda buoĭi la arat, da pĭe urmă ĭel iĭ întuarśe înprumutu kînd vińe ku plugu șî-ĭ are luoku lu sarak — <i>prutar je bio siromašan čovek koji nije imao svoj plug, pa je odlazio u zajam kod onoga ko ga je imao, da mu prutom goni volove na oranju, a posle mu ovaj vraća zajam kad dođe sa plugom i siromahu izore njivui> ◊ đemult s-a arat ku triĭ parĭekĭ đi buoĭ, șî žordarĭu a purtat griža đi tuaće parĭeki-ļa sî tragă plugu kum trîabe — <i>nekada se oralo sa tri para volova, i gonič je vodio računa o njima da vuku plug kako trebai> [Por.] ∞ žuardă   [Vidi]

3932  žuampă  joampă  рупа  žuampă (mn. žuampe) [akc. žuampă] (i. ž.) — <i>rupa, udubljenjei> ◊ n-a bagat sama, a dat ku ruata în vro žuampă, ș-a kaḑut înkurișkapiće — <i>nije pazio, udario je biciklom u neku rupu, i pao naglavačkei> ◊ a luvat pluaĭa drumu, a ramas numa žuampă lînga žuampă — <i>odnela kiša put, ostala je samo rupa do rupei> ♦ sin. gaură, žapi [Por.]  [Vidi]

2365  žuardă  joardă  прут  žuardă (mn. žuorḑ) [akc. žuardă] (i. ž.) — <i>pruti> ◊ žuardă ĭe nuĭauă, lungă șî supțîrĭe, frîntă or taĭată đin krĭangă lu vrun ļiemn žîlau, ku kare s-a mînat vićiļi — <i>prut je tanka i dugačka šiba, izlomljena ili isečena od grane nekog žilavog drveta, kojom se terala stoki>a ◊ ku žuarda supțĭre đi bătrîńață, daskîļi a batut kopiĭi la șkuală — <i>tankim prutom su nekada uičitelji tukli decu u školii> ◊ ku žuarda șî parințî a fļuțait pi kur kopiĭi a luor aĭ ńimĭarńiś — <i>prutom su i roditelji šibali po dupetu svoju nemirnu decui> [Por.] ∞ bît  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5804  žuđeka  judeca  грдити  žuđeka (ĭuo žuđik, ĭel žuđi) [akc. žuđeka] (gl. p. ref.) — 1. <i>grditi, prekorevatii> ◊ a žuđekato șî parințî da șî prĭaćińi, ama ĭa a fuost tare đi kap, șă n-askultat pi ńima — <i>grdili je i roditelji i prijatelji, ali je ona bila tvrdoglava, i nije slušala nikogai> 2. (zast.) <i>suditii> ◊ đimult, pintru śe gođe napastă, uomu s-a dus la kińezu să-l žuđiśe întra marturĭ, să sa vadă fiva đevină or nu — <i>nekada, za bilo koju sumnju, čovek je išao kod kneza da mu se sudi pred svedocima, da se vidi da li je kriv ili nei> [Por.]  [Vidi]

5805  žuđekat  judecat  критикован  žuđekat (žuđekată) (mn. žuđekaț, žuđekaće) [akc. žuđekat] (prid.) — <i>kritikovani> ◊ n-a trekut ḑîua să n-a fi fuost žuđekată đi la suakra fara ńiśkotrĭabă — <i>nije prošao dan da nije bila kritikovana od strane svekrve bez ikakvog razlogai> [Por.] ∞ žuđeka  [Vidi]

4886  žumaće  jumate  пола  žumaće (mn. žumăț) [akc. žumaće] (i. ž.) — <i>pola, polovinai> ◊ ĭ-a skris ta-su numa o žumaće đe moșiĭe — <i>prepisao mu je otac samo polovinu imanjai> ♦ / (skr.) < žumataće [Dun.]  [Vidi]

5103  žumataće  jumătate  половина  žumataće (mn. žumatăț) [akc. žumataće] (i. ž.) — <i>polovina, polai> ◊ śuava śe ĭe întrĭeg are doă žumatăț — <i>nešto što je celo, ima dve polovinei> ◊ žumatățîļi sînt întođeuna tot una — <i>polovine su uvek jednakei> ♦ supr. întrĭeg [Por.] ♦ dij. var. źumataće (Rečica, Požarevac) [Bran.]  [Vidi]

2708  žumit  jumit  жмурке  žumit (mn. žumiće) [akc. žumit] (i. s.) — (zast.) <i>žmurke, vrsta dečje igrei> ◊ kînd am fuost mikă, măĭ mult ń-am žukat la žumit — <i>kad sam bila mala, najviše smo igrali žmurkei> [Por.]   [Vidi]

2948  žumuļală  jumuleală  черупање  žumuļală (mn. žumuļelurĭ) [akc. žumuļală] (i. ž.) — <i>čerupanje, čupanjei> ◊ s-a dus muma la ćeĭka, să-ĭ ažuće la žumuļală, kă ćeĭka are mulće gaiń đi taĭat — <i>otišla je mati kod tetke da joj pomogne u čerupanju, jer tetka ima mnogo živine za klanjei> ◊ sfadă mare întra muĭerĭ, o să fiĭe akușa vro žumuļală — <i>velika svađa među ženama, biće skoro neko čupanjei> ♦ var. žumuļit ♦ var. žumuļitură [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

2946  žumuļi  jumuli  черупати  žumuļi (ĭuo žumuļiesk, ĭel žumuļiașće) [akc. žumuļi] (gl. p. ref.) — <i>čerupati, čupatii> ◊ am taĭat gaina, șî ma pun s-o žumuļiesk đi pĭańe — <i>zaklao sam kokošku, i počinjem da joj čerupam perjei> ◊ kînd muĭer-ļi sa bat, ĭaļe numa sa žumuļiesk đi păr — <i>kad se žene biju, one se samo čupaju za kosui> [Por.]  [Vidi]

2947  žumuļit  jumulit  очерупан  žumuļit (žumuļi) (mn. žumuļiț, žumuļiće) [akc. žumuļit] (prid.) — <i>očerupan, raščupani> ◊ gaina a skapat đin gĭarîļu uļuluĭ, ama a fuost tuată žumuļită — <i>kokoška je utekla iz orlovih kandži, ali je bila sva očerupanai> ◊ fata nu s-a pipćenat, numa s-a dus dupa viće imuasă șî žumuļită — <i>devojka se nije očešljala, nego je otišla za stokom prljava i raščupanai> ◊ ń-a furat uoțî tuot, șî ń-a lasat žumuļiț păn-la pĭaļa guală — <i>ukrali nam lopovi sve, i ostavili nas očerupane do gole kožei> [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

5798  žumuļitură  jumulitură  черупање  žumuļitură (mn. žumuļiturĭ) [akc. žumuļitură] (i. ž.) — 1. <i>čerupanjei> ◊ vînatuori a dat pista urmă đi žumuļitură, unđe uļi a mînkat gaińiļi furaće — <i>lovci su naišli na trag čerupanja, gde su orlovi pojeli ukradene kokoškei> 2. (fig.)(pej.) <i>aljkavuša, neočešljana, neuredna ženai> ◊ žumuļitura ĭe muĭare imuasă, ńipipćenată, ruptă — <i>aljkavuša je prljava, neočešljana i pocepana ženai> [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

2152  žuoĭ  joi  четвртак  žuoĭ (mn. žuoĭe) [akc. žuoĭ] (i. ž.) — (kal.) <i>četvrtaki> ◊ žuoĭ ĭe ḑîuă în stamînă întra mĭerkuĭ șî vińirĭ — <i>četvrtak je dan u nedelji između srede i petkai> ♦ up. Žuoĭ marĭ, Žuoĭa vĭarđe, Žuoĭa ĭepilor ♦ var. žuoĭa (i. ž.) ♦ var. (zast.) źuoĭ [Por.] ∞ stamînă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5799  župui  jupui  драти  župui (ĭuo župuoĭ, ĭel župuaĭe) [akc. župui] (gl. p. ref.) — 1. (o koži) <i>drati, odrati, skinuti kožui> ◊ kînd sa taĭe vro žuavină pintru karńe, ĭa măĭ întîń sa župuaĭe, îĭ sa dubuare pĭaļa — <i>kad se kolje neka životinja radi mesa, ona se prvo odere, skine joj se kožai> 2. (o kori) <i>gulitii> ◊ čiĭu or salka sa župuaĭe đi kuažă, să ramînă numa albățu đi lukru — <i>lipa ili vrba se gule od kore, da ostane samo beljika za obradui> [Por.]   [Vidi]

5802  župuitură  jupuitură  одеротина  župuitură (mn. župuiturĭ) [akc. župuitură] (i. ž.) — 1. (med.) <i>oderotinai> ◊ župuitură ĭe rană pi trupu uomuluĭ or a žuavińi unđe ļi sa dubuare un parśel đi pĭaļa — <i>oderotina je rana na telu čoveka ili životinje gde im se skine deo kožei> 2. (o kori) <i>oguljotinai> ◊ župuitură pi ļemn ĭe luok unđe iĭ s-a dubarît kuaža — <i>oguljotina na drvetu je mesto gde mu je skinuta korai> [Por.] ∞ župui   [Vidi]

5801  župuĭală  jupuială  драње  župuĭală (mn. župuĭelurĭ) [akc. župuĭală] (i. ž.) — 1. (o koži) <i>dranjei> ◊ n-o sî gaćaska župuĭala îndată, kă a taĭat mulće viće — <i>neće završiti dranje skoro, jer ima mnogo zaklane stokei> 2. (o kori) <i>guljenjei> ◊ kînd s-a tîvaļit bikuań-aĭ marĭ pin puomĭ, unđe guod atîrnat puomi, a ramas urmă đi župuĭală — <i>kad su se valjale kamenčine po voćnjakui> [Por.] ∞ župui  [Vidi]

2464  źam  geam  рам  źam (mn. źamurĭ) [akc. źam] (i. m.) — (tehn,) <i>ram, okviri> a. <i>prozorski rami> ◊ źamu đi la ferĭasta ĭe fakut đi blanuță îngușće đi ļiemn, ĭnkeĭaće în patru kuolțurĭ, șă au un žgĭab skobit în kare sa puńe uokna lu stîklă — <i>prozorski ram napravljen je od uzanih drvenih daščica, spojene na četiri ćoška, koje imaju jedan udubljeni žljeb u koji se umeće stakleno oknoi> ◊ źamu ferĭeșći ĭe prins đi darak ku țîțîńe, đi sî puată sî sa đeșkiđa șî în kiđă — <i>prozorski ram spojen je sa okvirom prozora pomoću šarki, da može da se otvara i zatvarai> b. (ret.) <i>ram za slikei> ◊ tuaće sļikurĭ batrîńe, kare mĭ-a ramas đi la tata, ļ-am pus într-un źam, șî ļ-am atîrnat în parĭaće — <i>sve stare slike, koje su mi ostale od oca, stavio sam u ram, i okači na zidi> ♦ var. źiam [Por.] ♦ dij. var. ğam [Kmp.]  [Vidi]

4146  źamîn  geamăn  близнак  źamîn (źamînă) (mn. źamîń, źamîńe) [akc. źamîn] (prid.) — <i>bliznak, istorodani> ◊ are doĭ fraț đi źamîn — <i>ima dva brata bliznakai> ◊ șî vaka șî uaĭa puaće să fĭaće źamîń — <i>i krava i ovca mogu da donesu bliznakei> [Por.]  [Vidi]

4986  źamînă  geamănă  ракља  źamînă2 (mn. źamîńe) [akc. źamînă] (i. ž.) — <i>raklja, račvai> ◊ kînd taĭ o krĭangă, șî la vîr iĭ laș doă krenguță kare ļi skurț, poț să spuń kă aĭ fakut źamînă — <i>kad isečeš granu i na vrhu joj ostaviš dve grane koje skratiš, možeš da kažeš da si napravio rakljui> ◊ fiĭe śe śe ĭe lunguĭat da la vîr krapat în doă șî larźit, puaće sa kĭema źamînă — <i>što god je duguljasto a na vrhu raspolućeno i rašireno, može se zvati rakljai> [Por.] ∞ źamîn  [Vidi]

2887  źană  geană  трепавица  źană (mn. źeńe) [akc. źană] (i. ž.) — (anat.) <i>trepavicai> ◊ kopilo-sta are źeńe lunź, ka fata — <i>ovo dete ima duge trepavice, kao devojčicai> [Por.] ∞ uokĭ  [Vidi]

2362  źeĭśt  deget  прст  źeĭśt (mn. źeĭśće) [akc. źeĭśt] (i. s.) — (anat.) <i>prst, deo šakei> ◊ uomu are śinś źeĭśće la o mînă — <i>čovek ima pet prstiju na jednoj rucii> ◊ fi mĭarńik, să nu-ț frîng źeĭśćiļi — <i>budi miran, da ti ne polomim prstei> ◊ tuot źeĭśtu la mînă are numiļi luĭ — <i>svaki prst na ruci ima svoje imei> [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4145  źemanar  gemănar  близанац  źemanar (mn. źemanarĭ) [akc. źemanar] (i. m.) — <i>blizanaci> ◊ ĭel ku fraći-su sînt źemanarĭ — <i>on i brat su blizancii> ◊ (mag.) ĭeĭ a katat aĭ duoĭ buoi źemanarĭ, să are o brazdă prîngă sat, să-ĭ pazaskă dă boală — <i>tražili su dva vola bliznaka, da izoru brazdu oko sela, da ih sačuva od bolestii> [Bran.] ∞ źamîn  [Vidi]

4988  źeme  geme  јечати  źeme (ĭuo źem, ĭel źiame) [akc. źeme] (gl.) — (o zvuku) <i>ječati, odzvanjati; stenjatii> ◊ în tuata đimińața în varsat đi zuorĭ, źiame vaļa đi kîntatu kokoșîlor — <i>svakog jutra u svanuće ječi dolina od kukurikanja petlovai> ◊ źame padurĭa șî vaļa, da đin žuaviń źeme numa vaka kînd fată — <i>ječi šuma i dolina, a od životinja stenje samo krava kad se telii> [Por.]   [Vidi]

4995  źemît  gemăt  хујање  źemît (mn. źemiće) [akc. źemît] (i. s.) — (o zvuku) <i>hujanje, jeka; stenjanjei> ◊ źemît s-auđe đi la munće, kînd vižuļiĭa baće pin ļamńe — <i>hujanje se čuje sa planine kad oluja duva kroz drvećei> ◊ źemît s-auđe đin ștală kînd vaka sa opiiașće pănă fată — <i>stenjanje se čuje iz štale kad se krava napreže dok se telii> [Por.] ∞ źeme  [Vidi]

6081  źenunkĭe  genunchi  колено  źenunkĭe (mn. źenunkĭ) [akc. źenunkĭe] (i. m.) — (anat.) <i>kolenoi> ◊ źenunkĭu ĭe o parće đin piśuoru lu uom, or alu žuavină — <i>koleno je deo noge čoveka, ili životinjei> ◊ źenunkiļi ĭe înkeĭatură în kare sa înkonvĭaĭe piśuoru pănă uomu pașîașće — <i>koleno je zglob u kome se savija noga dok čovek hodai> ◊ în frunća źenunki ĭe skofîrțîĭa kare nu dă la piśuor să sa-nkovĭaĭe înainće — <i>u čeonom delu kolena je čašica koja ne dozvoljava nozi da se savija unapredi> ♦ var. źanunkĭe [Por.]  [Vidi]

2361  źeźetar  degetar  напрстак  źeźetar (mn. źeźetarĭ) [akc. źeźetar] (i. m.) — (tehn.) <i>naprstak, krojačka navlaka za kažiprsti> ◊ tuot kroituorĭu avut źeźetar la źeĭśto-l mare kînd a kusut ku aku, sî sa pazîaskă să nu sa înpungă-n urĭekiļi akuluĭ — <i>svaki krojač je imao naprstak na kažiprstu kada je šio iglom, da bi se čuvao da se ne ubode na ušice iglei> [Por.] ∞ źeĭśt  [Vidi]

4238  Źinarĭeț  Jinareţ  Жинарец  Źinarĭeț [akc. Źinarĭeț] (i. m.) — (top.) <iinarec, ogranak povijarca Kulma kaldžije u okolini Majdanpekai> ◊ Źinarĭeț ĭe un krak kare țîńe đi la Prerast, unđe sa-npreună Șașka ku Vaļa prerastuluĭ, pănă la Bunarĭ pi Kulmeźiĭe — <iinarec je ogranak koji počinje kod Prerasta, i od ušća potoka Valja prerast u Šašku drži sve do Bunara na Kulma kaldžijii> ◊ ńima đin aritu Źinarĭețuluĭ nu șćiĭe đi śe ĭel sa kĭamă așa — <i>niko iz okoline Žinareca ne zna zašto se on tako zovei> [Buf.]  [Vidi]

6311  źińirĭe  ginere  зет  źińirĭe (mn. źińi) (i. m.) — (srod.) <i>zeti> ◊ źińirĭe ĭe barbatu alu fată or alu suoră — <i>zet je ćerkin ili sestrin muži> [Por.] ♦ dij. var. ğińere [Kmp.]  [Vidi]

6312  źińirĭe în kasă  ginere în casă  домаzет  źińirĭe-n kasă (sint.) — (srod.) <i>domazeti> ◊ źińirĭe-n kasă ĭe źińirĭe kare a pļekat đinkasa prințîlor ș-a trĭekut să traĭaskă în kasa muĭeri — <i>zet u kući je zet koji je napustio roditeljsku kuću, i prešao da živi u ženinoj kućii> ◊ đi źińirĭe-n kasă s-a duśe baĭatu kare are mulț fraț, or kare ĭe sarak, da sa duśe-n kasă unđe parințî n-au fiśuorĭ numa fĭaće — <i>za zeta u kući ide momak koji ima mnogo braće, ili je siromašan, a ide u kuću u kojoj roditelji nemaju sinove nego samo ćerkei> ◊ źińirĭe-n kasă ĭa prazńiku lu suokrî-su, da ku vrĭame, kapîtă șî poļikra dupa suokrî-su — <i>zet u kući prima tastovu slavu, a vremenom i njegovo prezimei> ◊ (izr.) źińirĭe-n kasă, ka mîțu supt masă — <i>zet u kući, (je) ko mačka pod stolomi> [Por.] ∞ źińirĭe  [Vidi]

3501  Źoroșćița  Joroștiţa ?  Ђурђиц  Źoroșćița (mn. Źoroșćiță) [akc. Źoroșćița] (i. ž.) — (kal.) <i>Đurđic, slavai> ◊ Źoroșćița ĭe prazńiku lu moșîĭa noastră dăn babaluk — <i>Đurđiț ĭe slava našeg imanja od starinai> ◊ la prazńik tatî-mĭu îngă sa înśinpĭașće pră pomînt, kînd sa-nkină în kuot, dupa ușă — <i>na slavi moj otac još uvek kleči na zemlji kada metaniše u uglu sobe, iza vratai> [Mlava] ∞ prazńik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1729  źug  jug  јарам  źug (mn. źugurĭ) (i. s.) — <i>jarami> ◊ źugu sa faśe đin tutuk đi frasîn — <i>jaram se izrađuje od jasenovog drvetai> ◊ źugu trîabe să șćiĭe să fakă tot stapînu kîășî, kî s-a ḑîs đimult: „kare nu șćiĭe ńiś źugu sî fakă, đi źaba traĭașće pi pomînt” —<i> jaram treba da ume da napravi svaki domaćin, jer se nekada govorilo: „ko ne zna ni jaram da napravi, badava živi na zemljii> ◊ în źug sa înźugă vaśiļi șî buoĭi — <i>u jaram se prežu krave i volovii> ♦ var. žug [Por.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3262  źugastru  jugastru  клен  źugastru (mn. źugastri) [akc. źugastru] (i. m.) — (bot.) <i>klen, vrsta javorai> (Acer campestre) ◊ źugastru ĭe ļemn ușuor, žîlau șî tare, șî đin ĭel s-a fakut źugurĭ, gavańe ș-așa, da a fuost bun șă đi fuok — <i>klen je lako, žilavo i jako drvo, i od njega su se pravili jarmovi, pastirske kašike i slično, a bio je dobar i za vatrui> ♦ var. žugastru [Por.]   [Vidi]

4279  źuka  juca  играти  źuka (ĭuo źuоk, ĭel źuаkă) [akc. źuka] (gl. p. ref.) — <i>igrati, igrati sei> ◊ pănă sînt uoiļi în ḑîkatuare, pîkurari sa źuakă fara grižă — <i>dok su ovce na plandištu, čobani se bezbrižno igrajui> ◊ baĭatu ku fata źuakă-n uară — <i>momak i devojka igraju u kolui> ♦ var. žuka [Por.] ∞ źuok  [Vidi]

4280  źukariĭe  jucărie  играчка  źukariĭe (mn. źukariĭ) [akc. źukariĭe] (i. ž.) — 1. <i>igračkai> ◊ avut kopilariĭe sarakă, fara ńiś o źukariĭe — <i>imao je siromašno detinjstvo, bez ijedne igračkei> ◊ faśe la źukariĭ đi kopiĭ — <i>izrađuje igračke za decui> 2. <i>osoba kojom se manipulišei> ◊ s-a mîńiĭat șî ĭ-a spus kă nu măĭ vrĭa să fiĭe źukariĭa în mîńiļi luĭ — <i>naljutila se, i rekla mu je da više ne želi da bude igračka u njegovim rukamai> ♦ var. žukariĭa [Por.] ∞ źuok  [Vidi]

4281  źukatuorĭ  jucător  играч  źukatuorĭ (mn. źukatuorĭ) [akc. źukatuorĭ] (i. m.) — <i>igrač, učesnik u igrii> ◊ a fuost kopiĭ puțîń pi śuakă, đes ńiś đi puarkă n-a fuost źukatuorĭ đ-aźuns — <i>bilo je malo dece na brdu, često ni za svinjicu nije bilo dovoljno igračai> ◊ Đinkă țîganu a fuost tare źukatuorĭ la kărț — <iinka Ciganin bio je jak igrač na kartamai> ◊ nu lasă uara să-l trĭakă la visaļiĭe, kî ĭe bun źukatuorĭ, șî źuakă tare frumuos, mîndrĭață sî će uĭț la ĭel — <i>ne da da mu kolo promakne na veselju, jer je dobar igrač i igra jako lepo, milina je da ga gledaši> ♦ var. žukatuorĭ [Por.] ∞ źuok  [Vidi]

2339  źungĭa  junghia  заклати  źungĭa (ĭuo źungîĭ, ĭel źungîĭe) [akc. źungĭa] (gl. p. ref.) — (fig.) <i>zaklati, preklati, zatreti; slomiti; uništitii> ◊ prinsăĭ bugarĭu, fata mînsa, șă-l trăbui źungĭa frumuous, ama-ĭ miĭ nu-m đațără — <i>uhvatih Bugarina, majčicu mu, i trebaše ga lepo zaklati, ali mi moji ne dadošei> [Mlava] ♦ dij. var. žungĭa [Por.]  [Vidi]

5  źuńe  june  младић  źuńe (mn. źuń) [akc. źuńe] (i. m.) — <i>mladić, momaki> ◊ źuńe ĭe baĭat ćinîr — <i>„žunje” je mlado momčei> [Crn.] ◊ źuńi sa duk la visaļiĭe — <i>mladići idu na veseljei> (Medveđica) [Hom.]   [Vidi]

4278  źuok  joc  игра  źuok (mn. źuokurĭ) [akc. źuok] (i. s.) —1. <i>igra; igranka; zabavai> ◊ ḑîua la pîkurarĭ trĭaśe ĭuta, dakă au fîrtaț đi źuok — <i>pastirima dan brzo prođe, ako imaju društvo za igrui> ◊ pi fata mare n-o trĭek źuokurļi, kă trăbe sî gasaskă soț đi mîritat — <i>odrasla devojka ne propušta igranke, jer treba da nađe muža za udajui> ◊ pușka nuĭe đi źuok, kă puaće să pokńaskă sîngură — <i>puška nije za igru, jer može da opali samai> ◊ źuok kopilarĭesk — <i>dečja igrai> 2. <i>koloi> ◊ đi patru ĭe măĭ đes źuok kare sa źuakă pi la visaļiĭ — <i>četvorka je najčešće kolo koje se igra na veseljimai> ◊ źuok đi bîtrĭńață — <i>starinsko koloi> ◊ źuok rumîńesk — <i>vlaško koloi> 3. (fig.) <i>šala, sprdnja, spletkai> ◊ mînă źuok, faśe źuokurĭ ku veśińi — <i>tera šegu, pravi šale na račun komšijai> ◊ nu sa batut źuok đi ńima, k-a fuost rușîńe — <i>nije se ismevao nikog, jer je ružnoi> ♦ var. žuok [Por.]  [Vidi]

5462  źuramînt  juramânt  заклетва  źuramînt (mn. źuramînće) [akc. źuramînt] (i. s.) — (rel.) <i>zakletvai> ◊ a fakut źuramînt în bisărikă, la lumanare — <i>zakleo se u crkvi, uz svećui> ◊ (u izr.) źuramînt pi strîmb — <i>krivokletstvoi> ♦ up. înžuramînt [Por.] ∞ źura  [Vidi]

5676  șađa  ședea  седети  șađa (ĭuo șăđ, ĭel șîađe) [akc. șađa] (gl. n.) — 1. (o položaju) <i>sedetii> ◊ tuota ḑîua numa șîađe, nu lukră ńimika — <i>ceo dan samo sedi, ne radi ništai> ◊ nu șađa pi pomînt, kî ĭe uđiluos — <i>nemoj sedeti na zemlji, jer je vlažnai> 2. (fig.) (o skladu) <i>uskladiti, pristajatii> ◊ frumuos iĭ șîađe pipćenatu đ-akuma — <i>sadašnja frizura joj lepo stojii> ◊ barba nu-ĭ șîađe ńiśkum — <i>brada mu nimalo ne stojii> ◊ ĭel ĭe mik da ĭa mare, nu ļi șîađe unu ku altu — <i>on mali a ona visoka, ne pristaju jedno uz drugoi> [Por.]  [Vidi]

5129  șalar  șelar  седлар  șalar (mn. șalarĭ) [akc. șalar] (i. m.) — <i>sedlari> ◊ șalar a fuost uom kare a fakut la șăļe đi kaĭ — <i>sedlar je bio čovek koji je izrađivao sedla za konjei> [Por.] ∞ șauă  [Vidi]

5130  Șalarĭu  Şelariu  Шаларевић  Șalarĭu (mn. Șălarĭeșći) [akc. Șalarĭu] (i. m.) — (antr.) <i>Šalarevići> ◊ Pătru Draguoĭ a fuost șalarĭ kunoskut, șî đ-aĭa ńepuoțî luĭ a kîpatat poļikră Șîlarĭeșći — <i>Petar Dragoj je bio poznat sedlar, i zato su njegovi potomci dobili nadimak Šalarevići> ◊ Șîlarĭeșći, ńam în Arnaglaua — <i>Šalarevići, rod u Rudnoj Glavii> [Por.] ∞ șauă   [Vidi]

4706  șauă  șa  седло  șauă (mn. șăļe) [akc. șauă] (i. ž.) — <i>sedloi> ◊ ku șauă s-a-nșaļaḑă kalu or ĭapa, da pi magarĭ puń samar — <i>sedlom sedlaš konja ili kobilu, a na magare stavljaš samari> ◊ supt șauă sa puńe poklad, să nu bată șaua kalu pi șîaļe — <i>pod sedlo se stavlja podsedlica, da konja sedlo ne bi žuljaloi> ◊ uomu kare faśe la șăļe, sa kĭamă șalarĭ — <i>čovek koji izrađuje sedla, zove se sedlari> ♦ sin. samar [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5678  șăḑîtuare  șezătoare  седељка  șăḑîtuare (mn. șăḑîtuorĭ) [akc. șăḑîtuare] (i. ž.) — <i>sedeljkai> ◊ șăḑîtuarĭa a fuost ađet sî sa aduńe lumĭa într-o kasă, măĭ đes veśinată, la taĭnă șî la bĭare — <i>sedeljka je bio običaj da se okupe ljudi u jednoj kući, najčešće komšijskoj, na razgovor i pićei> ◊ șăḑîtuoriļi măĭ mult s-a țînut ĭarna, kă a fuost nuapća lungă da lukru pinga kasă puțîn — <i>sedeljke su se najviše održavale zimi, jer je noć bila duga a posla oko kuće maloi> ◊ la șăḑîtuare muĭeriļi a tuors or a-npļećit la śarapĭ, da uamińi a žukat la kărț ș-a baut rakiĭe fĭartă — <i>na sedeljkama žene su prele ili plele čarape, a muškarci su igrali karte i pili kuvanu rakijui> ♦ up. klakă [Por.] ∞ șađa  [Vidi]

6164  șăĭteĭe  șaitau  навој  șăĭteĭe (mn. șăĭteĭ) [akc. șăĭteĭe] (i. ž.) — (tehn.) <i>navoj, gvinti> ◊ kînd a trăbuit sî sa taĭe șăĭteĭ la fĭer, kovaśi aĭ batrîń ĭ-a taĭat k-o mîkarauă pruastă, kare a kĭemato șnaĭtîk — <i>kad je trebalo da se na nekom metalu narežu navoji, stari kovači su ih narezivali jednuom prostom napravom koja se zvala šnajtiki> ♦ sin. înkolaśitură, gvint [Por.]  [Vidi]

4934  șćangă  ștangă  штангла  șćangă (mn. șćenź) [akc. șćangă] (i. ž.) — (tehn.) <i>štangla, metalna šipkai> ◊ șćanga ĭe un fĭer lung, ku lunźimĭa đi la un paș pănă la măĭ mulće — <i>štangla je gvozdena šipka, dužine od jednog do više korakai> ◊ șćenź nu sînt đin babaluk la rumîń, ĭaļe sînt dusă înkoaśa đi pin fĭer batrîn alu fabriś or rudńiś — <i>štangle nisu kod Vlaha od davnina, one su donošene u novije vreme iz otpada fabrika ili rudnikai> ♦ sin. rang [Por.]  [Vidi]

5904  șći  ști  знати  șći (ĭuo șćiu, ĭel șćiĭe) [akc. șći] (gl. p. ref.) — <i>znati, poznavatii> ◊ kare va puaće șći kînd ĭe fakut satu nuostru — <i>ko može znati kad je nastalo naše seloi> ◊ ĭuo șćiu, tu șćiĭ, ĭel șćiĭe — <i>ja znam, ti znaš, on znai> ◊ nuoĭ șćim, vuoĭ șćiț, iĭ șćiu — <i>mi znamo, vi znate, oni znajui> ◊ ĭuo am șćut, tu aĭ șćut, ĭel a șćut — <i>ja sam znao, ti si znao, on je znaoi> ◊ nuoĭ am șćut, vuoĭ aț șćut, iĭ a șćut — <i>mi smo znali, vi ste znali, oni su znalii> ◊ ĭuo o să șćiu, tu o să șćiĭ, ĭel o să șćiĭe — <i>ja ću znati, ti ćeš znati, on će znatii> ◊ nuoĭ o să șćim, vuoĭ o să șćiț, iĭ o să șćiĭe — <i>mi ćemo znati, vi ćete znati, oni će znatii> ◊ draku va șći śi ĭe întra iĭ — <i>đavo će znati šta je među njimai> [Por.]  [Vidi]

5649  șćiklă  sticlă  стакло  șćiklă [akc. șćiklă] (i. ž.) — <i>staklo <i> ◊ a spart ś-a spart, ș-a lasat gramadă dă șćeraĭ dă șćiklă-n drum — <i>razbio je šta je razbio, i ostavio je gomilu srče na putui> i>i>[Rom.] ♦ v. stîklă [Por.] ∞ stîklă  [Vidi]

2164  șćir  știr  штир  șćir (mn. șći) [akc. șćir] (i. m.) — (bot.) <i>štir (Amaranthus angustifolius)i> ◊ șćiru ĭe dulśața puorśilor, da șî babiļi nuaștre a fakut ḑamă ku rasurĭ đin ĭel — <i>štir je svinjska poslastica, ali su i naše bake kuvale od njega čorbu sa surutkomi> [Por.]  [Vidi]

6305  șćirb  știrb  креzуб  șćirb (mn. șćirbĭ) (i. m.) — (med.) <i>krezubi> ◊ insă șćirbă ĭe aĭa kare n-are đinc, or lu kare ĭe vrun đinće đinaine frînt — <i>krezuba osoba je ona koja nema zube, ili kojoj je neki prednji zub polomljeni> ◊ (izr.) kînd la kopil pikă vrun đinće, aĭlalț iĭ kîntă „șćirbu-birbu: đinće ś-a pikat să manînśe kakat, da tu să ramîń viu șă sănatuos” — <i>kad nekom detetu ispadne zub, ostala deca mu pevaju „kreza-krezuba: zub što je ispao da jede govna, a ti da si nam živ i zdrav”i> [Por.]  [Vidi]

5708  șćirńikă  vrăjitoare  чињарица  șćii (mn. șćiiś) [akc. șćiikă] (i. ž.) — (mag.) <iinjarica; i><i><i>napratilja, i>vračarai> ◊ șćiikă ĭe muĭare kare faśe ko-l rău la Sînźuorḑ să pĭardă uoiļi băśiĭarilor lapćiļi, đi sî fiĭe uoĭļi iĭ măĭ buńe la mîsurat, — <iinjarica je žena koja vraža na Đurđevdan da ovce bačijara izgube mleko, da bi njene ovce bile najbolje na merenjui> ♦ var. șćiikă-ńevĭerńi [Por.] ∞ vražî  [Vidi]

6016  șî  și  и  șî (vez.) — <i>ii> ◊ șî nuoĭ, șî vuoĭ sînćem saćań, pomînćeń — <i>i mi i vi smo seljaci, zemljoradnicii> ◊ ĭ-a spus sî sa lasă đi noroḑîĭ, șî aĭa ĭ-a spus đi o sută đi uorĭ — <i>rekao mu je da prestane sa ludostima, i to mu je rako sto putai> [Por.]   [Vidi]

3039  șîarpe  șărpe  смук  șîarpe (mn. șărpĭ) [akc. șîarpe] (i. m.) — (zool.) <i>smuk (Zamenis longissima)i> ◊ șîarpiļi ku balauru ĭe tuot una — <i>smuk i blavor je jedno istoi> ◊ șîarpiļi ĭe un fĭeļ đi nopîrkă ńiveńinuasă — <i>smuk je vrsta neotrovne zmijei> ◊ șîarpiļi nu muśkă, numa baće ku kuada — <i>smuk ne ujeda nego mlati repomi> ◊ sa puvestîașće kă șîarpiļi suźe vaka ku lapće — <i>priča se da smuk siše kravu sa mlekomi> ♦ sin. balaur ♦ up. nopîrkă, orbĭaće [Por.] ∞ balaur  [Vidi]

4422  șîpît  șipot  извор  șîpît (mn. șîpîće) [akc. șîpît] (i. s.) — (zast.) <i>izvori> ◊ la Bugoglaua ĭastă un șîpît țapîn, șî đi aĭa loko-la sa kĭamă Șopît — <i>na Bukovoj Glavi ima jak izvor, i zbog toga se to mesto zove Šopoti> [Por.]  [Vidi]

6272  șîr  șir  ред  șîr (mn. șîrurĭ) (i. s.) — <i>redi> ◊ șîr ĭe kînd ĭe śeva rînduit în lung una dupa alta, ș-aĭa đi la ćińe în lăturĭ — <i>red je kad je nešto poređano u dužinu jedno za drugim, to od tebe na stranui> ◊ kînd în luok sapă la kukuruḑ măĭ mulț inș, tot nat ĭa kîći un șîr, șăl mînă pănă la kîpatîńu luokuluĭ — <i>kad u njivi okopava kukuruz više osoba, svaka uzme po jedan red, i tera ga do kraja njivei> ♦ sin. rînd, șuk, șîrag [Por.]   [Vidi]

4213  șkarpă  scarpă  косина  șkarpă (mn. șkarpe) [akc. șkarpă] (i. ž.) — (geog.) <i>kosina, useki> ◊ aluńikat pi zapadă, ș-a skapat pi o șkarpă în borugă — <i>okliznuo se na snegu, i niz neku kosinu otišao u potoki> ♦ sin. rușć, sudumitură, pađi [Por.]   [Vidi]

6173  șopći  șopti  шапутати  șopći (ĭuo șopćesk, ĭel șopćiașće) [akc. șopći] (gl.) — <i>šaputatii> ◊ uomu șopćașće kînd vorbĭașće ku glas slab, kare abĭa s-auđe — <i>čovek šapuće kad govori tihim glasom, koji se jedva čujei> ◊ fĭaćiļi șopoćesk întra ĭaļe să n-audă baĭețî śe ginđesk đi iĭ — <i>devojke šapuću među sobom, da ne čuju momci šta misle o njimai> [Por.]  [Vidi]

6175  șopćit  șoptit  шапутање  șopćit (mn. șopćiturĭ) [akc. șopćit] (i. s.) — <i>šaputanjei> ◊ șopćitu luor pin kuoturĭ ļ-a ĭeșît în vîru nasuluĭ — <i>njihovo šaputanje po ćoškovima izašlo im je na vrh nosai> ◊ șopćitol slab, măĭ đeparće s-auđe — <i>tiho šaputanje se najdalje čujeii> [Por.] ∞ șopći  [Vidi]

3188  ștrimf  ștrimf  чарапа  ștrimf (mn. ștrimfĭ) [akc. ștrimf] (i. m.) — <i>čarapai> ◊ ștrimf poće să fiĭe muĭeresk șî omińesk, la Bufań s-ar fakut đe lînă or kă đe bumbak — <i>čarapa može biti ženska i muška, kod Bufana se izrađivala od vune ili pamukai> ◊ ștrimfi aĭ omińeșć ar avut flori, aļi muĭereșć ar fost împļićiće ku śipkă — <i>muške čarape imale su cvetiće, a ženske su bile pletene sa čipkomi> [Buf.] ♦ dij. sin. śarap [Por.]  [Vidi]

6174  șuapît  șopată  шапат  șuapît (mn. șuapîće) [akc. șuapît] (i. s.) — <i>šapati> ◊ vorbĭesk ku șuapîće, n-auđe ńima ńimika śe tăĭnuĭe — <i>pričaju šapatom, ne čuje niko ništa o čemu pričajui> ◊ numa un șuapît ĭ-a spus la urĭakĭe, șî ĭa đin luok a pļekat ku ĭel — <i>sam joj je jedan šapat rekao na uvo, i ona je smesta krenula sa njimi> ♦ var. șuopît, șuopăt [Por.] ∞ șopći  [Vidi]

5779  șubĭauă  șibă  шибљика  șubĭauă (mn. șubĭaļe) [akc. șubĭauă] (i. ž.) — <iibljikai> ◊ đi fuok la Žuoĭ marĭ Rumîńi kuļeg mĭerkurĭ đimińața șubĭaļe uskaće đi buož, or đi alun — <i>za vatru na Veliki četvrtak Vlasi u sredu ujutru beru suvo šiblje od burjana, ili leskei> [Por.]   [Vidi]

5778  șuk  șuc  ред  șuk (mn. șukurĭ) (i. s.) — <i>red, grupai> ◊ a trĭekut un șuk đi kopiĭ, a mĭers aļergînd să nu sa amînaćaḑă đi șkuală — <i>prošla je grupa učenika, išla ĭe trčeći da ne zakasni za školui> ◊ dupa rat ĭerĭa mare ńistoțală, a statut șukurĭ șî șukurĭ đi lumĭe, așćetînd să ļi sa-npartă sarĭa șă gasu — <i>posle rata bila je velika nestašica, redovi i redovi ljudi su čekali da im se dodeli so i gasi> ♦ sin. rînd, șîrag [Por.]  [Vidi]

4008  șukĭatură  șucheatură  блесавко  șukĭatură (mn. șukĭaturĭ) [akc. șukĭatură] (i. ž.) — (med.) <i>blesavko, blenta; umobolniki> ◊ s-a luvat dupa o șukĭatură đi baĭat, ș-a fuźit đi la parinț — <i>uhvatila se sa nekom blentom od momka, i pobegla od roditeljai> ♦ var. șukĭavelă ♦ sin. kăpiĭatură [Por.] ∞ șukĭat  [Vidi]

6033  șurguĭat  șarg  шарен  șurguĭat (șurguĭată) (mn. șurguĭaț, șurguĭaće) [akc. șurguĭat] (prid.) — 1. (color) <i>šareni> ◊ șurguĭat ĭe śuava śe are făbrurĭ măĭ mulće — <i>šareno je ono što ima više bojai> 2. (fig.) (o karakteru) <i>prevrtljivac, namazankoi> ◊ uom șurguĭat ĭe sprimit să fakă đi tuaće, numa să fiĭe în dobînda a luĭ — <i>prevrtljavac je spreman da uradi svašta, samo da ima koristii> [Por.]  [Vidi]

5084  șurumpău  șarampău  шарампов  șurumpău (mn. șurumpăĭe) [akc. șurumpău] (i. s.) — <i>trag, šanac; nizi> ◊ a ploĭat țapîn, șî apa a fakut numa ńișći șurumpăĭe pista drum — <i>padala je jaka kiša, i napravila je samo neke šančeve preko putai> ◊ kînd am fuost miś, paduki ń-a mĭers șurumpău pista frunće — <i>kad smo bili male, vaške su nam išle u nizu preko čelai> [Por.] ♦ dij. var. șarampoĭ (Malajnica) [Pad.]  [Vidi]

1024  țapîn  ţeapăn  снажан  țapîn (țapînă) (mn. țapiń, țapińe) [akc. țapîn] (prid.) — 1. <i>snažan, jaki> ◊ uom țapîn, la trînćală ku tuoț a dat đi pomînt — <i>jak čovek, na rvanju je svakoga tresnuo o zemljui> 2. <i>izdržljivi> ◊ saśi aĭ țasuț în razbuoĭ sînt mult mîĭ țapiń đi kît aĭ kumparaț — <i>džakovi koji su izrađeni od domaće tkanine, izdržljiviji su od kupovnihi> [Crn.] 3. <i>dobar (po kvalitetu); dovoljan (po količini) i> ◊ mînkarăm țapîn, șă ńi pusărăm pi lukru — <i>najedosmo se dobro, i legosmo na posaoi> ◊ đi kosîtuorĭ trîăbe mînkare țapînă — <i>za kosače treba jaka hranai> [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

4508  țapuoń  țăpoi  стожерчина  țapuoń (mn. țapuańe) [akc. țapuoń] (i. s.) — (augm.) <i>stožerčina, grub, kriv ili neotesan stožeri> ◊ a taĭat un țapuoń, parke faśem klańe pănă-n śĭerĭ — <i>isekao je jednu stožerčinu, kao da ćemo denuti stog do nebai> ◊ (u izr.) stă ka țapuońu sa ḑîśe đi vrunu kare stă-n piśuare, da trăbe sî sa apļiaśe să lukre śuava — <i>stoji kao stožerčina kaže se za nekog koji stoji, a treba da se sagne da nešto radii> [Por.] ∞ țapă  [Vidi]

1048  țîgan  ţigan  Циганин  țîgan (mn. țîgań) [akc. țîgan] (antr.) — (etn.) <i>Ciganin, Rom, Bajaš, pripadnik romske nacionalne manjinei> ◊ in sat țîgańi a ogođit kuortu, ș-a porńit sî vindă marfă đi fĭer — <i>u selu su Cigani postavili čergu, i počeli su da nude robu od metalai> ◊ komșîka pi o gaină a luvat đi la țîgań un bļid, ḑîaśe ļingurĭ, șî kîća fusă — <i>za jednu kokošku, komšika je od Cigana kupila činiju, deset kašika, i nekoliko vretenai> [Crn.] ◊ în Porĭeśa, a fuost kunoskuț țîgan laĭeț, kare a lukrat la fĭer, șî țîgań rudarĭ, kare a lukrat la ļiemn — <i>u Poreču su bili poznati „crni” Cigani, koji su se bavili gvožđem, i Cigani „rudari”, koji su obrađivali drvoi> ◊ kare guod a lukrat la fĭer, kare a fuost kovaś, fi-va țîgan, fi-va rumîn, a fuost poļikrit „țîgan” — <i>kogod se bavio gvožđem, ko je bio kovač, bio Ciganin ili Vlah, dobijao je nadimak „ciganin”i> ◊ đi țîganu — <i>severac, hladan vetar koji duva sa severai> [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3473  țîgankă  ţigancă  Циганка  țîgankă (mn. țîgănś) [akc. țîgankă] (i. ž.) — (etn.) <i>Ciganka, Romkinjai> ◊ țîganka ĭe fata or muĭarĭa lu țîgan — <i>Ciganka je ćerka ili žena Ciganinai> ◊ țîgankuță — (demin.) <i>Cigančicai> [Rom.] ∞ țîgan   [Vidi]

5111  țîgankuță  țigăncuță  Циганчица  țîgankuță (mn. țîgankuț) [akc. țîgankuță] (i. ž.) — (demin.) <i>Cigančicai> ◊ kînd a fuost săśită amre, o țîgankă ku doă țîgankuță, a mĭers đi la ușă la ușa, ș-a žukat paparuda — <i>kad je bila velika suša, jedna Ciganka sa dvema Cigančicama, išle su od vrata do vrata, i igrale dodolui> ♦ var. țîgankușă (Tanda) [Por.] ∞ țîgan  [Vidi]

1121  țîgańamă  ţigănime  циганија  țîgańamă [akc. țîgańamă] (zb. i.) — <i>ciganija, mnoštvo Ciganai> ◊ đi unđe a veńit atîta țîgańamă în satu nuostru? — <i>odakle je došla tolika ciganija u naše selo?i> ◊ nu măĭ sa puaće traĭi đ-atîta țîgańamă — <i>ne može se više živeti od tolike ciganijei> [Por.] ∞ țîgan  [Vidi]

5110  țîgańel  țigănel  Циганче  țîgańel (mn. țîgańeĭ) [akc. țîgańel] (i. m.) — (demin.) <i>Cigančei> ◊ a veńit ĭerĭ o țîgankă k-o țîgankuță șî ku-n țîgańel, șî kată să ļi dăm śuava đi mînkare — <i>došla juče jedna Ciganka sa jednom Cigančicom i jednim Cigančetom, i traže da ima damo nešto za jeloi> [Por.] ∞ țîgan  [Vidi]

1067  țofaĭală  țofăială ?  шљапкање  țofaĭală (mn. țofaĭelurĭ) [akc. țofaĭală] (i. ž.) — (onom.) <i>šljapkanje, zvuk koji se čuje kada neko ili nešto ide kroz vodu, ili blatoi> ◊ s-auđe o țofaĭală la rîu, ka kînd trĭaśe śeva rîu pin apă — <i>čuje se neko šljapkanje na reci, kao da nešto prelazi reku kroz vodui> [Por.] ∞ țofai  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

69092 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź