Reč kî-ĭ u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
565 | bĭa | bea | пити | bĭa (ĭuo bĭeu, ĭel bĭa) [akc. bĭa] (gl.) — 1. piti ◊ bĭa apă — pije vodu ◊ bĭa đi sîaće — pije zbog žeđi ◊ bĭa kî-ĭ plaśe — pije jer voli ◊ bĭa đi nakaz — pije od muke ◊ bĭa pistă masură — pije preko mere ◊ bĭa đi uskă (paru) — pije pa suši (čašu) [Crn.] ◊ nu bĭa rakiĭe kum sa bĭa, numa înduapă — ne pije rakiju kako se pije, nego je halapljivo guta ◊ veńasă pi la nuoĭ žîndari, șî mînkasîm bińe, șî bĭasîm tuota nuapća — dolazahu kod nas žandari, i jeđasmo dobro, i pismo po celu noć 2. pušiti ◊ bĭa tutun — puši duvan [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1043 | țîțai | țîțîí | скакутати | țîțai (ĭuo țĭțîĭ, ĭel țîțîĭe) [akc. țîțai] (gl.) — 1. skakutati, poskakivati ◊ kopiļe, nu țîțai atîta, sî nu sparź śaua — dete, ne skakući toliko, da nešto ne razbiješ ◊ kînd auḑî kî baba o sî vină pi la nuoĭ, țîțai đi drag — kad je čuo da će baka da nas poseti, poskočio je od radosti 2. drhtati, tresti se (od emocija) ◊ kînd vaḑu kî-ĭ s-a bagat uoĭiļi mĭaļe în viĭe, porńi sî țîțîĭe đi śudă — kad je video da su mu moje ovce ušle u vinograd, počeo je da se trese od besa [Crn.] ♦ dij. sin. dîrdîĭe [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1143 | ćik | tic | шиљак | ćik (mn. ćikurĭ) (i. s.) — 1. (tehn.) šiljak, oštar završetak na alatkama ◊ am dus piuku la maĭstur kî-ĭ s-a frînt ćiku — odneo sam pijuk majstoru jer mu se polomio šiljak [Crn.] 2. (anat.) kljun kod piladi, i malih ptica opšte ◊ puĭi-n kuĭb așćată pi mumî-sa ku ćiku kaskat — ptići u gnezdu čekaju majku sa otvorenim kljunom ◊ puĭu đi gaină are ćik, da gaina șî kokuoșu au ćuok — kokošje pile ima kljunić, a kokoška i petao imaju kljun 3. (fig.) ime od milja za ud muške bebe; pužić ◊ o, mînka-ț-ar mama ćiku! — o, poješće ti baba „pužić”! ♦ up. ćuok [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1998 | fikă | fică | намигуша | fikă1 (mn. fikĭe) [akc. fikă] (i. ž.) — 1. (demin.) (pej.) namiguša, fufica, radodajka ◊ fikă ĭe muĭare marĭață, frumuasă, skuturată kare arată đeșkis kî-ĭ plaśe lukru uomeńiesk — fika je žena kicoš, lepa i otresita, koja otvoreno pokazuje da joj se sviđa muška rabota 2. (euf.) (vulg.) ženski polni organ, pička ◊ nu șću đi śe sa faśe, kî sa vĭađe đeșkis kum kată pi vrun futaș s-îĭ đa-n fikă, șî sî takă — ne znam šta izigrava, kada se jasno vidi da traži nekog jebača da je opali po pički, i da ćuti ♦ / skr. < fofik ♦ sin. fufă [Por.] ∞ fofoluok | | [Vidi] |
|
|
|
5062 | kap | cap | глава | kap (mn. kapiće) [akc. kap] (i. s.) — 1. (anat.) glava, deo tela ◊ la prefirat bińe đi la kap pănă la piśuare, șî kînd a bagat sama kî ĭe măĭ tare, s-a-ntuors șî s-a dus — odmerio ga je pažljivo od glave do pete, i kad je shvatio da je jači, okrenuo se i otišao 2. (o položaju) početak, čelo ◊ la pomană kapu mĭesî sa lasă guol, kă a kolo șađe al muort kare vińe la pomană — na daći se čelo stola ostavlja prazno, jer tu sedi pokojnik kad dođe na pomanu 3. (ver.) zloslutnja ◊ kînd uomu kobĭașće la vrun rău, sa spuńe kî-ĭ s-a fakut đi kap — kad čovek priziva neko zlo, kaže se da radi sebo o glavi 3. (o intelektu) tvrdoglav; glup ◊ grĭeu ĭa la kap — teško pamti [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2811 | luază | loază | глупост | luază (mn. luază) [akc. luază] (i. ž.) — 1. glupost, nepromišljena reč, ili postupak ◊ vorbĭașče la luază — lupa gluposti ◊ luază đi gruază — grozne gluposti ◊ atîća luază sa puvestăsk đi ĭa pin sat, da ĭa nu dă doă parîaļe — tolike glupost se pričaju o njoj po selu, a ona ne da dve pare ♦ var. lozîĭe 2. starudija, otpad ◊ podrumu s-a umplut đi luază, kînd îm vińe odată, pi tuaće ļi labîd în borugă — podrum je pun starudija, kad mi jednom dođe, sve ću ih baciti u potok 3. (tehn.) deo nekog sklopa, kome se ne zna ime ◊ muoșu Ļikă a fuost kovaś bun, dupa rat la luvat partizańi sî fakă la luază đi plug — čuča Ilija je bio dobar kovač, posle rata vlast ga je unajmila da pravi delove za plug ◊ nu s-a dus la muară, kî-ĭ s-a frînt vro luază la kar — nije otišao na vodenicu, jer mu se polomio neki deo na kolima ♦ up. lauză [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3508 | muarće | moarte | смрт | muarće (mn. muorț) [akc. muarće] (i. ž.) — smrt ◊ muarća ĭa uomu kînd iĭ ĭasă sufļitu — smrt uzima čoveka kad mu izađe duša ◊ muarće ușuară are uomu kare n-a fakut ńiś un pakaće, ș-a krĭeḑut în dumńeḑîu — laku smrt ima čovek koji nije počinio ni jedan greh, i verovao je u boga ◊ muarće grĭa are pîkatuosu — tešku smrt ima grešnik ◊ muarće fîră lumanarĭe ĭe mare pakat đi aĭ viĭ, kare nu l-a pazît pĭ-al muort, sî-ĭ aprindă lumanarĭa kînd a vaḑut kî-ĭ ĭasă sufļitu — smrt bez sveće je veliki greh za žive, jer nisu čuvali samrtnika, da mu upale sveću kad su videlu da mu duša izlazi ◊ muarće ku zuort — brza, naprasna smrt ◊ (u izr.) kobĭașće la muarće — priziva smrt [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2634 | panžîńiș | păianjeniș | паучина | panžîńiș (mn. panžîńișurĭ) [akc. panžîńiș] (i. s.) — 1. paučina ◊ puodu s-a umplut đi panžîńiș, nu puoț merźa đi iĭ pin ĭel — tavan je pun paučine, ne možeš se kretati od njih po njemu ♦ var. panžîń 2. (med.) očna skrama ◊ baba sa vaĭtă kî-ĭ s-a fakut ńiskaĭ panžîńiș la uokĭ, șî nu vĭađe ńimika, sa ćiame kă kĭorîașće — baba se žali da joj je pala neka skrama na oči, i ne vidi ništa, boji se da ne oslepi [Por.] ∞ panžîn | | [Vidi] |
|
|
|
4507 | sta | sta | стати | sta (ĭuo stau, ĭel stă) [akc. sta] (gl.) — stati, stajati, prekinuti neku radnju ◊ ma-npinsă în lăturĭ, să nu stau lînga ĭel, kî-ĭ rușîńe — gurnuo me je u stranu, da ne stojim pored njega, jer ga je sramota ◊ nu sta aśiĭa ka țapuońu, duće, lukră śeva — nemoj tu stajati kao stožerčina, idi, radi nešto ◊ la-ntrabat kum stă ku bańi, ama ĭel n-a vrut să-ĭ spună — pitao ga je kako stoji sa parama, ali ovaj nije hteo da mu kaže ◊ (u izr.) nu stau đi aĭa șî aĭa — nisam za to i to, neću da gubim vreme na to i to [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3556 | śupi | ciupi | штипати | śupi (ĭuo śup, ĭel śupe) [akc. śupi] (gl. p. ref.) — štipati, čupati; zagristi, načeti ◊ a śupito đin glumă, da ĭa sa plînźe kî-ĭ s-a fakut vînațală — štipao je u šali, a ona plače jer joj se napravila modrica ◊ nu ma śupi, kă ći spun la muma — nemoj me štipati, jer ću reći majci ◊ nu śupi puama dakă n-aĭ đe gînd s-o manĭnś — nemoj zagristi voćku, ako ne misliš da je pojedeš [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2692 | tîrban | târban | желудац | tîrban (mn. tîrbań) [akc. tîrban] (i. m.) — (anat.) želudac ◊ ĭ-a krĭeskut burta ka la vakă, kî-ĭ s-a larźit tîrbanu, saraku, n-are marźină la mînkare — naras’o mu je stomak k’o u krave, jer mu se proširio želudac, siroma, nema meru u jelu ♦ sin. burtan ♦ up. rînḑă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3189 | vĭașćid | veșted | увенуо | vĭașćid (vĭașćidă) (mn. vĭașćiḑ, vĭașćiđe) [akc. vĭașćid] (prid.) — (zast.) uvenuo 1. (bot.) uvenuo, sasušen, sparušen ◊ sa ḑîśe kî ĭe vĭașćidă đi vro fluare kare ĭe paļită đi brumă or uskată đi sîaśită — kaže se uvenuo za neki cvet koji je opaljen slanom ili sparušen sušom 2. (color) bled, bezbojan ◊ n-a fuost farbă đ-ažuns, șî pînḑa a ĭeșît vĭașćidă — nije bilo dovoljno boje, pa je platno ispalo bledo 3. (psih.) tužan, savladan bolom; slomljen ◊ dupa śe l-a lasat fata, ku ḑîļiļi a fuost vĭașćid, șî la tuoț s-a vaĭtat kî-ĭ ińima frîntă — kad ga je devojka napustila, danima je bio tužan, i svima se žalio da mu je srce slomljeno ♦ sin. uskat [Por.] | | [Vidi] |
|
|