Reč loko-la u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
917 | brĭazdă | brazdă | бразда | brĭazdă (mn. brîăžđ) [akc. brĭazdă] (i. ž.) — 1. brazda, udubljenje koje plug ostavlja na površini zemlje pri oranju ◊ kînd arĭ ku vićiļi, șî kînd plugu-ț sîare đin brĭazdă, kî ĭe pomîntu tare, loko-la ńiarat în fundu brîažđi, sa kĭamă pîrś — kad oreš stokom, i kad ti plug iskoči iz brazde zbog tvrde zemlje, onaj nepoorani deo na dnu brazde zove se jarac 2. dugačak i uzan trag iza nekog predmeta koji se kretao ili koji je vučen ◊ a trĭekut kare a fi trĭekt ku saĭna pin namĭeț, ș-a ramas brîăžđ adînś dupa ĭel — neko je prošao sankama kroz smetove, i ostavio duboke brazde za sobom ♦ (demin.) brĭazduță, brĭezduļeț ♦ (augm.) brĭazduoń ♦ sin. șîrag [Por.] ∞ brăzdui | | [Vidi] |
|
|
|
942 | Brĭeză | Breza | Бреза | Brĭeză [akc. Brĭeză] (i. ž.) — (top.) Breza, zvano mesto u ataru sela Debeli Lug, u Gornjem Peku, na međi sa Laznicom ◊ iĭ ḑîśem la loko-la Brĭeză, kî ĭe o golaĭe, unđe dau numa ļamńe kare sîrbi kĭamă breză, da nuoĭ rumîńi iĭ ḑîśem mastak — zovemo to mesto Breza, jer je golet po kome raste samo drveće koje Srbi zovu breza, a mi Vlasi mastak (terenski zapis, Durlić) [GPek] ♦ / brĭeză < srb. (bot.) breza (Betula pendula) ∞ brĭeză | | [Vidi] |
|
|
|
3387 | kapră | capră | коза | kapră1 (mn. kapre) [akc. kapră] (i. ž.) — (zool.) koza (Capra hircus hircus) ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuist oĭarĭ, ama tot nat a țînut șî kîć-o kapră đi lapće — naši stari su bili ovčari, ali je svako držao i po neku kozu zbog mleka ◊ kapra n-a baut apă đi fiĭe-unđe, numa đi la izvuară aļi măĭ kuraće — koza nije bilo vodu bilo gde, nego na najčistijim izvorima ◊ kînd aĭ batrîń s-a mutat đes đin luok în luok, s-a mutat kă kapriļi n-a vrut să bĭa apă đin loko-la unđe iĭ a ginđit sî sa kăsătorĭaskă — kad su se stari često selili iz mesta u mesto, selili su se jer koze nisu htele da piju vodu sa mesta gde su oni mislili da se nastane ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe kapra žuavina drakuluĭ, kă are kuarńe șî barbă ka draku — stari su pričali da je koza đavolja životinja, jer ima rogove i bradu kao đavo ♦ up. ĭed, pîrś, țap [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4004 | kăpiĭală | căpială | брљ | kăpiĭală (mn. kăpiĭeļ) [akc. kăpiĭală] (i. ž.) — (vet.) brlj, brljavost, ovčja bolest (Cenuroza, Vertigo) ◊ uaĭa bolnauă đe kăpiĭală uđașće đe kîrd, pașće sîngură șî đes sa suśașće în luok — ovca obolela od brlja zaostaje za stadom, pase sama i često se okreće u mestu ◊ aĭ batrîń uaĭa kăpiĭată a taĭat ku briśu la kap, șî ĭ-a skuos đin kriĭir vro guangă, gaura a uns ku său ș-a-nkiso ku katran — stari su brljivim ovcama otvarali lobanju brijačem, iz mozga vadili neku bubu, ranu mazali lojem i zatvarali je katranom ♦ var. kăpiĭatură [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatură [Por.] ∞ kăpiĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2961 | kuĭbar | cuibar | полог | kuĭbar (mn. kuĭbare) [akc. kuĭbar] (i. s.) — (ornit.) polog, jaje koje se ostavlja u gnezdu ◊ kuĭbar ĭe uou kare sa lasă în kuĭb, đi sî gaina outuare fakă învățu sî uave întođeuna-n loko-la — polog je jaje koje se ostavlja u gnezdu, da bi koka nosilja navikla da nosi jaja uvek na tom mestu ♦ up. uou [Por.] ∞ kuĭb | | [Vidi] |
|
|
|
4576 | obrinśală | obrinteală | запаљење | obrinśală (mn. obrinśaļe) [akc. obrinśală] (i. ž.) — (med.) zapaljenje ◊ kînd sa spurkă taĭatura șî loko-la sa umflă șî roșiașće, sa spuńe kă uomu a kîpatat obrinśală — kad se zagadi rana i to mesto otekne i pocrveni, kaže se da je čovek dobio zapaljenje ♦ sin. nîparĭală [Por.] ∞ obrinśi | | [Vidi] |
|
|
|
4575 | obrinśi | obrinti | инфицирати | obrinśi (ĭuo ma obrinśesk, ĭel sa obrinśiașće) [akc. obrinći] (gl. ref.) — (med.) inficirati, zapaliti ◊ kînd taĭatura sa spurkă ku imală, șî loko-la roșașće șî sa umflă, sa spuńe kî sa obrinśașće — kad se posekotina zagadi prljavštinom, i to mesto pocrveni i otekne, kaže se da se zapalilo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4563 | sînźeriș | sânger | пасдрен | sînźeriș (mn. sînźerișă) [akc. sînźeriș] (i. m.) — (bot.) pasdren, svibovina (Cornus sanguinea) ◊ sînźerișu ĭe ļemn tufaruos, muaļe șî supțîre, đin ĭel nu sa faśe ńimika đi kasă — pasdren je žbunasto, meko i tanko drvo, od njega se ništa ne pravi za kuću ◊ păkurari sa pazăsk să nu fakă žuardă đin sînźeriș kă dakă baț vićiļi, ĭaļe sînźarĭaḑă la loko-la unđ-aĭ dat — čobani paze da ne prave prut od pasdrena, jer ako njime tučeš stoku, ona će prokrvariti na mestu gde si udario ◊ babiļi a-nvațat kopiĭi să nu frîngă ńiś să nu taĭe sînerișu, kî ĭe pakat — babe su učile decu da ne lome i ne seku pasdren, jer je greh [Por.] ∞ sînźe | | [Vidi] |
|
|
|
4524 | smîlț | smalț | глеђ | smîlț (mn. smîlțurĭ) [akc. smîlț] (i. s.) — gleđ, emajl ◊ smîlț ĭe mînžîtura ļikuruasă trasă pista vas đi fĭer — gleđ je sjajni premaz prevučen preko metalnih sudova ◊ kînd sa ćokńașće vrunđiva vasu đi fĭer, la loko-la iĭ pikă smîlțu — kad se negde čukne metalni sud, na tom mestu mu otpande gleđ ◊ șî olari aĭ batrîń a șćut đi smîlț, kă ku ĭel a-nfrumoșat vasurļi đe pomînt — i stari grtnčari su znali za gleđ, jer su njime ukrašavali svoje zemljano posuđe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4422 | șîpît | șipot | извор | șîpît (mn. șîpîće) [akc. șîpît] (i. s.) — (zast.) izvor ◊ la Bugoglaua ĭastă un șîpît țapîn, șî đi aĭa loko-la sa kĭamă Șopît — na Bukovoj Glavi ima jak izvor, i zbog toga se to mesto zove Šopot [Por.] | | [Vidi] |
|
|