Reč lup u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
2344 | Adamuțu | Adamuţu | Адамица | Adamuțu (mn. Adamuți) [akc. Adamuțu] (i. m.) — (antr.) (hip.) (rel.) Adamica, ime od milja za pobačenu decu muškog pola ◊ muĭarĭa kare sa starpĭaḑă, iĭ dă la kopil dă pomană pră nume Adamuțu, dupa numiļi alu muoșu Adam dîn raĭ — žena koja pobaci, namenjuje tom detetu na daći nazivajući ga Adamica, prema imenu starca Adama koji je prvi živeo u raju ◊ dakă sa kunuașće lupadatu kî ĭe kopil muĭerĭesk, iĭ să ḑîśe „ĭevuțu”, dupa baba Ĭeva lu muoșu Adam — ako se pobačeno dete prepozna da je žensko, onda se naziva „jevičac”, prema Adamovoj baba Evi [Mlava] ∞ Adam | | [Vidi] |
|
|
|
194 | alb | alb | бело | alb (albă) (mn. albĭ, albĭе) (i. s.) (prid.) — (color) belo, beo ◊ farbă albă — bela boja ◊ lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet, ne zna se gde je ◊ kimĭașa albă — bela košulja ◊ stamîna albă — bela nedelja, sedmica u narodnom kalendaru, pre početka uskršnjeg posta ◊ pomana albă — bela pomana, daća koja se pokojnicima priređuije tokom bele nedelje, i na kojoj svi prilozi moraju biti beli (sir, jaja, pirinač, bele sveće) ◊ lupi aĭ albĭ — beli vukovi, mitske životinje koje su živele u neko pradavno vreme; u izrazu: „kînd a trait lupi aĭ albĭ” označava vremenski period pre početka računanja vremena [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
437 | amuțî | amuţi | занемети | amuțî (ĭuo amuțîăsk, ĭel amuțîașće, ) [akc. amuțî] (gl. p.) — zanemeti, omutaviti, izgubiti glas ili sposobnost govora ◊ kînd s-a-ntîńit ku lupi-n munće, uomu đi frikă amuțît, ș-a ramas înkrîmeńit în luok — kad se sretao s vukovima u planini, čovek je od straha zanemeo, o ostajao skanjemen u mestu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
409 | amurțî | amorţi | утрнути | amurțî (ĭuo amurt, ĭel amurće) [akc. amurțî] (gl.) — 1. utrnuti, postati neosetljiv na dodir, obamreti ◊ mi amurće mîna stîngă — trne mi leva ruka ◊ amurće gura, kît ĭe đi akru — usta trnu, koliko je kiselo [Crn.] 2. (fig.) skameniti (se) ◊ kînd ĭarna-n munće auḑî lupi kă urlă đi fuame, amurț tuot, șă înkrîmeńeșć đi frikă — kad zimi u planini čuješ vukove kako zavijaju od gladi, utrneš sav, i skameniš se od straha [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
365 | andrĭauă | andrea | децембар | andrĭauă (mn. andrĭaļe) [akc. andrĭauă] (i. s.) — (kal.) (zast.) 1. decembar ◊ andrĭaua ĭe luna đi la urmă în an, ku ĭa s-a-nkĭeptorat anu pi kîļindarĭu ăl babĭesk — „andreja” je poslednji mesec u godini, njime se završavala godina u bapskom kalendaru 2. „andreja”, deo decembra (po sadašnjem kalendaru između 5. i 25.), vreme kada su se parili vukovi ◊ andrĭaua đe mult s-a kĭemat șă doă stamîń pi luna đi la urmă în an kînd s-a vișńit lupi — „andrejom” su se nazivale i dve nedelje u poslednjem mesecu u godini, kada su se parili vukovi [Por.] ∞ lună | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
260 | arunka | arunca | избацити | arunka (ĭuo arunk, ĭel arunkă) [akc. arunka] (gl. p.) — 1. izbaciti, dobaciti ili baciti neki predmet sa nešto većom snagom na veću daljinu; hitnuti ◊ arunkă țuaļiļi la Suare — dobacuju odelo Suncu (u vlaškom obredu marturija, v. marturiĭe) ♦ sin. lîpada, lupada; azvîrļi 2. napregnuti se, napeti se ◊ nu țîńa lukru-șală, uomuļe, numa arunkî-će kît guođe puoț să țîń ļiemnu-la, să nu kadă pi nuoĭ — ne šali se, čoveče, nego se napni koliko god možeš da držiš to drvo, da ne padne na nas (Tanda) [Por.] 3. veranje, pentranje; puzanje ◊ sa arunkă pră ļeamn kamguđe șîarpiļi — vere se uz drvo kao zmija (Žitkovica) [Bran.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
263 | arunkatură | aruncătură | бацање | arunkatură (mn. arunkaturĭ) [akc. arunkatură] (i. ž.) — bacanje, izbacivanje, dobacivanje nekog predmeta sa većom snagom i na veću daljinu ♦ up. lîpadatură, lupadatură [Por.] ∞ arunka | | [Vidi] |
|
|
|
635 | azvîrļeća | de-a azvârlitul | фрљански | azvîrļeća [akc. azvîrļeća] (pril.) — bacati nešto frljanjem, na „frljanski” način ◊ lapîdă đ-azvîrļeća — baca „frljanski” ◊ nu lupada đ-azvîrļeća, numa dăm frumuos în mînă! — ne bacaj to „frljanski”,nego mi lepo daj u ruku! ♦ var. azvîrļiuluĭ [Por.] ♦ dij. var. azvrļića [Crn.] ∞ azvîrļi | | [Vidi] |
|
|
|
105 | azvîrļitură | azvârlitură | заврљотина | azvîrļitură1 (mn. azvîrļiturĭ) [akc. azvîrļitură] (i. ž.) — zavrljotina, ono što je bačeno zavrljanjem ◊ lupadat ku azvîrļitu, lupadat đ-azvrļeća — zavrljačeno [Por.] ∞ azvîrļi | | [Vidi] |
|
|
|
810 | balmažală | bălmăjală | баљезгање | balmažală (mn. balmažîălurĭ) [akc. balmažală] (i. ž.) — (vulg.) baljezganje, lupetanje koještarija, trabunjanje ◊ đin balmažala luĭ, ńimik n-am înțaļes — iz njegovog trabunjanja ništa nisam razumeo ◊ nu askult balmažîălurļi politikanțîlor — ne slušam trabunjanja političara ♦ var. balamžîtură [Crn.] ♦ dij. var. bîlmažală [Por.] ∞ balmažî | | [Vidi] |
|
|
|
673 | bĭet | biet | бедан | bĭet (bĭată) (mn. bĭețî, bĭaće) [akc. bĭet] (prid.) — jadan, bedan, nesrećan ◊ bĭetu uom, a murit fîră lomanarĭe — jadan čovek, umro je bez sveće ◊ la bĭețî uamiń lupi a mînkat triĭ uoĭ — jadnim ljudima vukovi su pojeli tri ovce [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
4701 | budonuasă | lucruri vechi | старудија | budonuasă (mn.) [akc. budonuasă] (i. zb.) — starudija, drangulije ◊ budonuasă sa ḑîśe la gramadă đi lomańe batrîńe, mutaće în vrun kuot, or în podrum, kă înga nus đi lupadat đi tuot în gunuoĭ — starudija je gomila starih stvari, sklonjenih u neko ćoše, ili u podrum, jer još nisu za potpuno bacanje na đubrište ♦ var. bodonoasă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. skulă [Mor.][Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
822 | buskofĭală | boscofeală ? | мрља | buskofĭală (mn. buskofĭaļе) [akc. buskofĭală] (i. ž.) — 1. mrlja, brljotina ◊ kopilo-sta a fakut numa o buskofĭală în svĭeskă đi șkuală — ovo dete je napravilo samo neku mrlju u školskoj svesci 2. smeša različitih tečnih sastojaka, bućkuriš ◊ a fakut o buskofĭală đi ḑamă, pućem numa s-o lupadăm la puorś — napravila je bućkuriš od čorbe, možemo samo da je bacimo svinjama [Por.] ∞ buaskă | | [Vidi] |
|
|
|
2522 | țăsa | ţese | ткати | țăsa (ĭuo țîăs, ĭel țîăsă) [akc. țăsa] (gl. p.) — tkati I. (tehn.) 1. izrađivati tkaninu na razboju ◊ ar fi bun kînd muĭerļi nuaștre ar puća țăsa ka babiļi nuaștre vrodată — bilo bi dobro kad bi naše žene mogle tkati kao naše bake nekad II. (fig.) 2. šetkati nervozno ◊ stîăĭ în luok, nu-m țăsa înkuaś-înkoluo — smiri se, nemoj mi šetkati tamo-amo 3. udariti, tući, lupiti (kao brdilom) ◊ kopiļe, fi mĭarńik, să nu-ț țîăs una dupa kap — dete, budi mirno, da ti ne lupim jednu zavrat [Por.] ♦ dij. var. țasa [Crn.] ∞ razbuoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
1069 | țofai | tofăi | шљапати | țofai (ĭuo țuofîĭ, ĭel țuofîĭe) [akc. țofai] (gl.) — (onom.) šljapati, hodati po vodi ili blatu, gacati ◊ gîșćiļi s-a dus la baltă, șî kînd înśepură a țofaĭa pin apă, sa spumîntară kîńi, șî-n śepură a latra, parke lupi tună pista iĭ — guske su otišle na baru, i kada su počele šljapati po vodi, psi se uplašiše, i počeše lajati kao da kurjaci kidišu na njih ♦ var. ĭel țuafîĭe ◊ țuafîĭe pin morśilă — gaca po blatu [Por.] ∞ țof! | | [Vidi] |
|
|
|
1402 | ćokńală | ciocneală | чукање | ćokńală (mn. ćokńaļe) [akc. ćokńală] (i. ž.) — čukanje, kucanje, lupanje ◊ Śe ćokńală sa va auḑa pi doso-la-n đal? — Kakvo se to čukanje čuje gore u šumi? ◊ kară mirekuț, paza vasurļi đi ćokńală — vozi polako, čuvaj sudove od čukanja ♦ var. ćuakńit [akc. ćuakńit] [Por.] ∞ ćokńi | | [Vidi] |
|
|
|
1145 | ćokńi | ciokni | чукнути | ćokńi (ĭuo ćokńesk, ĭel ćokńașće) [akc. ćokńi] (gl. p. ref.) (svrš.) — 1. čuknuti; kucnuti; lupnuti ◊ aud bińe, ćokńașće śe ćokńașće la ușă toblarĭuluĭ, da kîńi nu latră — čujem dobro, nešto čuka u vrata tora, a psi ne laju 2. udarcem, dodirom ili nepažljivim pomeranjem neke stvari ulubiti je, oštetiti, ili odlomiti deo sa nje ◊ a kumparat un krśag đi la olarĭ, șî s-a-nbatat vrunđeva ka kurka; pi drum a kaḑut, șî krśagu s-a ćokńit la un luok, nuĭe măĭ đi trĭabă — kupio je testiju od lončara, pa se negde napio ko ćurka; pao je na putu i testija se očukala na jednom mestu, nije više za upotrebu [Por.] ♦ dij. var. śokńi [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
1744 | danț | danţ | коло | danț (mn. danțurĭ) [akc. danț] (i. s.) — 1. kolo; vrsta narodne igre u kojoj se igrači uz muziku neprestano kreću laganim koracima napred ili na desnu stranu ◊ danțu la nuoĭ s-a žukat numa pi la nunț, șî aĭa kînd nuntașî a trĭekut pin sat — danc se kod nas igrao samo na svadbama, i to kada su svatovi prolazili kroz selo ♦ sin uără 2. grupa ljudi oko vođe ◊ puartă danțu pin sat, adunat ćińerișu șî-ĭ învață să ļipîĭe la kîărț — kolovođa u selu, okupio mlade i uči ih da lupaju karte ◊ o sî va vină parințî, ș-o sî va spargă danțu — doći će vam roditelji, pa će vam rasturiti družinu ◊ s-a prins într-un danț ku iĭ — uhvatio se u isto kolo sa njima [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1206 | dîră | dâră | бразда | dîră (mn. dîrĭe) [akc. dîră] (i. ž.) — a. brazda, trag iza predmeta koji se vuče po tlu ◊ sî vĭađe dîră în drum pi unđe ĭe tras ļiemnu — vidi se brazda na putu kojim je vučeno drvo [Crn.] ◊ mĭ-a trĭekut ku karu-npiđekat pista poĭană, șî piva a fakut o dîră adînkă ka boruga — prešao mi je zakočenim kolima preko poljane, i kočnica je napravila brazdu duboku kao jaruga b. vododerina, jaruga na padini koju prave buične kiše ◊ đață đintr-odată un ploĭuoń, ka kînd tuorń ku gaļata, șî numa faku ńișći dîrĭe adînś pin grîo-la-n față — udari najednom neka kišurina, lila je kao iz kabla, i samo je napravila duboke jaruge u žitu na prisoju c. crta, linija ◊ în luok sî sa iskaļaskă frumuos, ĭel trasă o dîră pista fuaĭa-ĭa đi arćiĭe, ș-o lupadă înapuoĭ, la poștarĭ supt piśuarĭe, parke ĭe aăsta đevină — umesto da se lepo potpiše, on je samo povukao liniju preko tog lista papira, i bacio ga nazad, poštaru pod noge, kao da je ovaj kriv [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1210 | dorîngă | dorângă | мотка | dorîngă (mn. dorînź) [akc. dorîngă] (i. ž.) — 1. motka ◊ urkașî a prins lupu, șî la dus în sat, atîrnat pĭ-o dorîngă — hajka je ulovila vuka, i donela ga u selo obešenog o jednu motku 2. mandal, zasovnica, prečaga kojom se zatvaraju vrata ◊ kasa pîrasîtă, ușa-nkisă ku dorînga, nuĭe ńima pusta — prazna kuća, vrata zamandaljena, nema nigde nikog ♦ sin. pražînă, śobîrńak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1287 | drîndai | ? | дрндати | drîndai (ĭuo drîndîĭ, ĭel drîndîĭe) [akc. drîndai] (gl. p.) — 1. drndati, rastresati vunu ◊ lîna pođită sî drîndîĭe đi sî să rupă kokoluașîļi — sabijena vuna se rastresa da bi se razbile grudve [Crn.] 2. (fig.) govoriti koješta; brbljati ◊ nu drîndai, kî nu ći măĭ askultă ńima — ne drndaj, jer te više niko ne sluša 3. (muz.) (pej.) loše, neznalački svirati; izvoditi neprijatne zvukove na instrumentu; imitirati sviranje lupanjem ili struganjem po nekom predmetetu ◊ nu șćiĭe sî kînće, numa drîndîĭe lauta-ĭa đi źaba, đin ĭel kîntatuorĭ n-o sî fiĭe ńiśkînd — ne zna da svira, samo badava drnda onu violinu, od njega nikad svirač neće biti [Por.] ∞ drîn! | | [Vidi] |
|
|
|
1450 | dulău | dulău | псина | dulău (mn. dulăĭ) [akc. dulău] (i. m.) — (zool.) psina, veliki pas ◊ kînd aĭ dulăĭ ku ćińe la munće, nu ći ćĭemĭ ńiś đi lupĭ, ńiś đi urș — kad uz sobe u planini imaš velike pse, ne bojiš se ni vukova, ni medveda ♦ var. durlău (Tanda) ♦ sin. kînoćeu ♦ up. dulfă [Por.] ∞ kîńe | | [Vidi] |
|
|
|
63 | ğer | ger | мраз | ğer (mn. ğerurĭ) (i. m.) — mraz ◊ afară ĭe ğer mare — napolju je veliki mraz [Kmp.] ♦ dij. var. źier (mn. źierurĭ) ◊ atîta źier ĭe la śuaka, đi la nuapće o sî duarmă lupu ku kîńiļi într-un bîrluog — toliki je mraz u planini, da će noćas vuk i pas zajedno spavati u brlogu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1582 | đisfrînat | desfrânat | разуздан | đisfrînat (đisfrînată) (mn. đisfrînaț, đisfrînaće) [akc. đisfrînat] (prid.) — razuzdan ◊ a luvat mau, mĭarźe đisfrînat pin sat da kopiĭ bat kanta dupa ĭel — pomahnitao, ide razuzdan kroz selo a deca lupaju kantu za njim ♦ var. đesfrînat [Por.] ∞ đisfrîna | | [Vidi] |
|
|
|
1871 | fata | făta | рађати | fata (ĭuo fîăt, ĭ-a fată) [akc. fata] (gl.) — a. (za životinje) (vet.) rađati, donositi mladunče na svet ◊ fată tuata žuavina: vaka, skruafa, ĭapa, ursuaĭka, lupuaĭka; rumîńi nau vuorbĭe adînsă đi tuata suartă đi viće — rađa svaka životinja: krava, krmača, kobila, medvedica, vučica; Vlasi nemaju posebne reči za pojedine životinje b. (za ljude) (med.) (pej.) rađati; porađati (se) ◊ đi la žuaviń, vuorba a trĭekut la muĭerĭ, ama aĭ batrîń a vorbit kî ĭe rușîńe șî pakat sî sa ḑîkă đi vro muĭarĭe kî fată, a ḑîs: „Vaka fată, da muĭarĭa sa nașće!” — sa životinja, reč se prenela na žene, ali su stari govorili da je sramota i greh reći tako za neku ženu, govorili su: „Krava se teli, a žena se porađa!” ◊ feĭma a fatat a sară, a fakut duoĭ kopiĭ đi źiamîn — ćerka mi se sinoć porodila, dobila je dva deteta blizanaca ♦ sin. faśa, nașće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1915 | fĭară | capcană | клопка | fĭară (mn. fĭară) [akc. fĭară] (i. ž.) — klopka, kljusa, zamka, gvožđe, metalna stupica za hvatanje krupne divljači ◊ fĭară șî miś șî marĭ a fakut țîgańi la fuaļe — klopke i male i velike pravili su Cigani kovači ◊ a pus fĭarîļi în urma lupuluĭ — zapeo je kljuse na vučjem tragu ◊ a dat în fĭară — upao u zamku [Por.] ∞ fĭer | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1900 | flomînd | flămând | гладан | flomînd (flomîndă) (mn. flomînḑ, flomînđe) [akc. flomînd] (prid.) — gladan ◊ saraku ĭe flomînd đi tuaće — siromah je gladan svega ◊ la-l flomînd sînt uoki marĭ — u gladnog su velike oči ◊ flomînd ka lupu — gladan kao vuk [Por.] ♦ dij. sin. ńemînkat (Slatina) [Crn.] ∞ fuame | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5484 | fļekaći | flecăti | блебетати | fļekaći (ĭuo fļekaćesk, ĭel fļekaćașće) [akc. fļekaći] (gl.) — blebetati, lupetati, brbljati ◊ fļekaćașće aăla kare vorbĭașće mult, da ńimika nu spuńe — blebeće onaj koji mnogo priča, a ništa ne kaže [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1859 | fļonkańi | fleoncăni | лапрдати | fļonkańi (ĭuo fļonkańiesk, ĭel fļonkańiașće) [akc. fļonkańi] (gl.) — laprdati, lupetati gluposti, fig. „mlatiti praznu slamu” ◊ nu-m fļonkańi tota ḑîua, kă mis satul đi tuaće — nemoj mi laprdati po vasceli dan, jer sam sit svega ♦ var. fļonkai [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1861 | fļonkańiĭe | fleancănir | лапрдање | fļonkańiĭe (mn. fļonkańiĭ) [akc. fļonkańiĭe] (i. ž.) — (pej.) laprdanje, blebetanje, lupetanje ◊ rar kare va puća sî măĭ sufire fļonkańiĭe kare ĭasă đin gura iĭ — retko ko će moći da podnese laprdanje koje izlaze iz njenih ustiju ♦ var. fļonkańială, fļonkaĭală [Por.] ∞ fļonkańi | | [Vidi] |
|
|
|
5102 | Giță Kîtańiță | Ghiță Cătănuță | Гица Катаница | Giță Kîtańiță [akc. Giță Kîtańiță] (sint.) — (mitol.) Gica Katanica ◊ Giță Kîtańiță ĭe insă đin kînćik bătrîńesk alu rumîń, kare s-a luptat ku Florĭa Florirol, arambașa uoțîlor — Gica Katanica je lik iz stare vlaške balade, koji se rvao sa Florom Florićem, hajdučkim harambašom ◊ Giță Kîtańîța a fuost uom viu, naskut în sat Kurĭače, în komuna lu Građișće — Gice Katanica je bio isrtorijska ličnost, rođen je u selu Kurjači, u opštini Veliko Gradište ◊ Giță a fuost katană la Milenko Stojković, în razbălu ku turśi kare a rîđikatu Karađorđe — Gice je bio vojnik kod Milenka Stojkovića, u ustanku protiv Turaka koji je podigao Karađorđe [Por.] ∞ katană | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3061 | gļuonț | glonţ | куршум | gļuonț (mn. gļuanță) [akc. gļuonț] (i. s.) — (zast.) 1. a. kuršum, metak ◊ a luvat lupu la uokĭ, a pokńit, șî gļuonțu a putrîvit lupu đirĭept în kap — nanišanio je vuka, opalio, i metak je pogodio životinju pravo u glavu b. vrh metka ◊ gļuonțu ĭe vîru plumbuluĭ, bagat în țaurikă — gljonc je vrh metka, nabijen u čauru ♦ sin. plumb 2. (zast) municija ◊ în mižluoku batăĭ a ramas făra gļuonț — usred bitke ostali su bez municije (Ranovac) [Mlava] 3. a. šiljak, oštar vrh predmeta ◊ a sarit pista gard, șî s-a înbrukat în gļuonțu lu un par frînt — preskakao je ogradu, i nabio se na šiljak jednog polomljenog koca b. oštre izbočine na zemljištu ◊ a-ngețat pomîntu șî građina ĭe pļină đi gļuonțurĭ askuțîće — smrzla je zemlja, i bašta je puna oštrih šiljaka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1533 | golîmb | hulub | голуб | golîmb (mn. golîmbĭ) [akc. golîmb] (i. m.) — (ornit.) golub (Columba palumbus) ◊ golîmb sîrbaćik — divlji golub ◊ đemult a fuost pļină padurĭa đi golîmbĭ, akuma s-a rarit, sa vîăd numa pi la munće — nekada je šuma bila pun golubova, sada su se proredili, vide se samo u planini ◊ golîmbu ku golîmbița fak kuĭb în butuarkă — golub i golubica prave gnezdo u duplji [Por.] ◊ a fuost la nuoĭ golîmbĭ lupĭeșć, kĭemaț așa kî a kîntat „un-lup! un-lup!", șî golîmbĭ popĭeșć, guļeraț — kod nas je bilo „vučjih” golubova, tako nazvani jer su se oglašavali sa „un-lup” (dosl.) „jedan-vuk”, i golubova gušana (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
4336 | gońit | gonit | гоњен | gońit (gońită) (mn. gońiț, gońiće) [akc. gońit] (prid.) — gonjen ◊ urkașî a mînat lupi tota ḑîua, șî la urmă lupi așa gońiț a trekut pista Dunîre îngețată în Rumîńiĭe — hajka je terala vukove ceo dan, i na kraju su vukovi tako gonjeni prešli preko zaleđenog Dunava u Vlašku [Por.] ∞ gońi | | [Vidi] |
|
|
|
3001 | gramadă | grămadă | гомила | gramadă (mn. gramĭeḑ) [akc. gramadă] (i. ž.) — gomila; mnoštvo ◊ pănă daĭ đin palme, sa adună o gramadă đi lume — dok lupneš o dlan, skupi se gomila ljudi ◊ muoșu s-a dus đinuapće, să đa fuok la gramĭeḑîļe-ļa đi spiń, kare đi pi ļivađe ļ-a tîrsît alaltîĭerĭ — čiča je otišao da spali one gomile trnja, koje je sa livade otrsio prekjuče ◊ gramada đi fîn, kare sa faśe đin kupițîaļe, la nuoĭ sa kĭamă porkuoń — gomila sena, koja se pravi od naviljaka, kod nas se zove stog [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4334 | guană | goană | гоњење | guană (mn. guańe) [akc. guană] (i. ž.) — gonjenje, ganjanje, teranje; ubrzanje ◊ ńiś o guană ku lukratuori n-a fuost, da iĭ sa vaĭtă kă sînt mînaț ka lupi — nikakvo ganjanje radnika nije bilo, a oni se žale da su terani kao kurjaci ◊ (vet.) s-a pus guana pi vakă — kod krave se javilo gonjenje ◊ (u izr.) dăĭ guană! — daj gas, poteraj, ubrzaj! [Por.] ∞ gońi | | [Vidi] |
|
|
|
2184 | gura lupuluĭ | gura-lupului | бесниче | gura lupuluĭ [akc. gura lupuluĭ] (sint.) — (bot.) besniče, škripavac (Digitalis lanata) ◊ gura lupuluĭ ĭe buĭađe ku fluarĭe kare la lume iĭ sa-m pare kî samînă la gura lupuluĭ kaskată — besniče je biljka sa cvetom koji se ljudima čini da liči na razjapljena vučja usta [Por.] ∞ gură | | [Vidi] |
|
|
|
3033 | gușăĭ | gușei ? | очни црв | gușăĭ (mn. gușăĭi) [akc. gușăĭ] (i. m.) — (zool.) očni crv (Loaloa ?) (Filaria bancrofti ?) (Paragordius tricuspidatus ?) ◊ (vet.) gușăĭi sa fak la viće în uoki, măĭ mult la vaś șî la buoĭ — očni crvi se javljaju kod stoke, najčešće kod krava i volova ◊ (med.) kînd a vaḑut gușăĭu în uokĭu buoluĭ, aĭ batrîń l-a ļegat țapîn în razbuoĭu dă potkovit, șî ku ļingura ĭ-a skuos uokĭu a fară; a prins gușăĭu ku aku șî la lupadat, a uokĭu a spalat ku mĭare, șî la prontuors înapuoĭ — kada su videli očnog crva u očima vola, stari su vola vezali čvrsto u potkivačkom ramu i kašikom mu vadili oko napolje; crva su hvatali iglom i bacali, a oko bi namazali medom i vratili nazad ♦ up. gușă ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ [Stig] ∞ vlaș | | [Vidi] |
|
|
|
5975 | împușka | împușca | упуцати | împușka (ĭuo împușk, ĭel împușkă) [akc. împușka] (gl. p. ref.) — upucati, ubiti puškom; raniti ◊ pi muoșu a împușkat veśinu luĭ kînd a fuost în urk dupa lupĭ — dedu je upucao njegov komšija kad su bili u hajci na vukove ♦ var. înpușka [Por.] ∞ pușkă | | [Vidi] |
|
|
|
4325 | îngrađi | îngrădi | оградити | îngrađi (ĭuo îngrađesk, ĭel îngrađiașće) [akc. îngrađi] (gl. p. ref.) — (tehn.) ograditi, izgraditi ogradu oko nečega ◊ n-a îngrađit klańa ku fîn șî tuată a śuguļito uoiļi — nije ogradio stog sa senom, i svog su ga očerupale ovce ◊ a îngrađit ļivađa ku spiń — ogradio je livadu trnjem ◊ strunga la munće trăbe îngrađi ku gard țapîn pintru lupĭ — staju u planinii treba ograditi jakom ogradom zbog vukova [Por.] ∞ gard | | [Vidi] |
|
|
|
2792 | îngropamînt | îngropamânt | погреб | îngropamînt (mn. îngropamînturĭ) [akc. îngropamînt] (i. s.) — (rel.) pogreb, sahrana, ukop ◊ la tuot îngropamîntu baće arîngu la bisîarikă, șî ĭasă puopa ku litiĭļi — na svakom pogrebu lupa crkveno zvono, i izlazi pop sa litajama [Por.] ∞ gruapă | | [Vidi] |
|
|
|
1747 | înkļeșta | încleșta | укљештити (се) | înkļeșta (ĭuo înkļeșćieḑ, ĭel înkļeșćiaḑă) [akc. înkļeșta] (gl. p. ref.) — uklještiti (se), priklještiti (se), stegnuti (se), ukočiti (se) ◊ a rîđikat grĭeu, ș-a-nkļeștat șîaļiļi — digao je teško i uklještio leđa ◊ marmurĭeșć lupi s-îĭ sa-nkļeșćiaḑă gura — omađijaš vukove da im se uklješte usta ♦ / în — u + kļeașće — klešta [Por.] ∞ kļeașće | | [Vidi] |
|
|
|
6055 | înkrîmeńi | încremeni | скаменити се | înkrîmeńi (ĭuo înkrîmeńesk, ĭel înkrîmeńașće) [akc. înkrîmeńi] (gl.) — (psih.) skameniti se, zanemeti ◊ kînd s-a-ntîńit sîngur în munće ku śopîru đi lupĭ, a înkrîmeńit în luok — kad se u planini sam sreo sa čoporom vukova, skamenio se u mestu ◊ uomu înkrîmeńașće đi vro frikă mare, muțîașće, da ińima numa śe nu-ĭ sîare đin pĭept — čovek se skameni od nekog velikog straha, zanemi, a srce samo što mu ne iskoči iz grudi ♦ sin. marmuri [Por.] ∞ krĭamińe | | [Vidi] |
|
|
|
5908 | îńeka | neca | давити | îńeka (ĭuo îńek, ĭel îńakă) [akc. ńeka] (gl. p. ref.) — 1. daviti u vodi ◊ tuoț sa miră kum s-a îńekat în apă skundă — svi se čude kako se udavio u plitkoj vodi 2. zadaviti se hranom ◊ nu-ndopa așa ĭuta bukatură mare, kă ći îńeś — ne gutaj tako halapljivo krupne zaloga, jer ćeš se zadaviti 3. (o životinjama) klati se ◊ kînd sa îńakă kîńi ku lupi, iĭ prind uńi pi alțî ku đințî đi gît — kad se psi kolju sa vukovima, oni hvataju jedni druge zubima za gušu ♦ var. ńeka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5909 | îńekat | îinecat | удављен | îńekat (îńekată) (mn. îńekaț, îńekaće) [akc. îńekat] (prid.) — udavljen, zadaljen ◊ śuopîr mare đi lupĭ a lasat dupa iĭ turma đi uoĭ îńekată, da șî kîńi śobańeșć a ḑakut îńekaț pi lînga strungă — veliki čopor vukova ostavio je iza sebe udavljeno stado ovaca, a i psi čobanski ležali su udavljene pored tora [Por.] ∞ îńeka | | [Vidi] |
|
|
|
3641 | kîrtuog | cârtog | брлог | kîrtuog (mn. kîrtuaźe) [akc. kîrtuog] (i. s.) — (zast.) brlog, leglo ◊ kîrtuog ĭe luok unđe duorm kîńi, puorśi, lupi or urșî — brlog je mesto gde spavaju psi, svinje, kurjaci ili medvedi ◊ s-a dus în vînat, ș-a dat pista kîrtuogu alu puorś-aĭ sîrbaćiś; măĭ mult sa spumîntat ĭel đikît puorśi — otišao je u lov, i naleteo na brlog divljih svinja; više se uplašio on nego svinje ♦ sin. bîrluog, kulkuș [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2423 | kîtra | către | према | kîtra [akc. kîtra] (pril.) — prema, ka ◊ mĭarźe lupu pi pîrće kîtra mińe, da ĭuo ku mîńiļi guaļe — ide vuk prtinom prema meni, a ja goloruk ◊ nu vińe la mińe-n brață, numa spaĭmată sa traźe kîtra duos — ne dolazi meni u naručje, nego se prestrašena vuče prema šumi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5005 | kluopît | clopot | звоно | kluopît (mn. kluopîće) [akc. kluopît] (i. s.) — zvono, klepetuša ◊ klopîtu ĭe un tolśerĭ đi fĭer ku un bobik mik, kare sa atîrnă la viće la gît, sî bată đi sî sa audă unđe vićilļi pask — zvono je metalni levak sa jezičkom, koji se kače stoci oko vrata, da lupa da bi se čulo gde stoka pase ♦ (demin.) klopațăl [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2776 | koļa | colea | онде | koļa [akc. koļa] (pril.) — onde, nedaleko ◊ koļa, ńiđeparće đi nuoĭ — onde, nedaleko od nas ◊ vaḑuĭ ku uoki miĭ lupu: sari koļa pista gardu strunźi, șî sa perdu în padure gruasă — videh vuka svojim očima: preskoči onde ogradu tora, i izgubi se u gustoj šumi ♦ / skr. < akoļa [Por.] ∞ akoluo | | [Vidi] |
|
|
|
5017 | kukurigu | cucurigu | кукурику | kukurigu [akc. kukurigu] (uzv.) — (onom.) kukuriku, oglašavanje petla ◊ în tota ḑîua pi lînga amńaḑîț, kokuoșu nuostru sa suĭe pi gard, baće đin ăripĭ đi doa-triĭ uorĭ șă kîntă „kukurigu! kukurigu!” — svakog dana u podne, naš petao se penje na ogradu, lupne dva-tri puta krilima i zhapeva „kukuriku! kukuriku!” ♦ var. kutkurigu ♦ up. kutkudĭeț [Por.] ∞ kokuoș | | [Vidi] |
|
|
|
2183 | kulmău | hamei | хмељ | kulmău (mn. kulmăurĭ) [akc. kulmău] (i. s.) — (bot.) (nutr.) hmelj (Humulus lupulus) ◊ đin kulmău babiļi a fakut olațăl — od hmelja su babe pravile kvasac [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6053 | kuru đi gaină | cur-de-găină | лиша | kuru đi gaină [akc. kuru đi gaină](sint.) — (med.) liša (Tinea corporis) ◊ kuru đi gaină ĭe buală đi pĭaļe, măĭ đes pi la kopiĭ — liša je kožna bolest, najčešće kod dece ◊ luoku pi pĭaļe ku peśinźina babiļi a-nćinat ku koļașă, kare a lupadat la gaiń s-o manînśe — mesto na koži sa lišom babe su umakale kačamkom, koji su bacale kokoškama da ga pokljucaju (Tanda) ♦ up. peśinźină [Por.] ∞ kur | | [Vidi] |
|
|
|
2812 | lozî | lozi | глупавити | lozî (ĭuo lozăsk, ĭel lozîașće) [akc. lozî] (gl.) — 1. (psih.) glupaviti, gubiti razum; tupaviti; lapiti ◊ baba a-nśeput să lozîaskă, nu măĭ șćiĭe śe vorbĭașće — baba je počela da lapi, više ne zna šta govori 2. (fig.) govoriti gluposti; spletkariti; glupirati se; lupati, lupetati ◊ nu sa ćiame đi ńima, mĭarźe pin sat șî lozîașće — ne boji se nikoga, ide selom i spletkari [Por.] ∞ luază | | [Vidi] |
|
|
|
2321 | lungu | lungu | издалека | lungu [akc. lungu] (pril.) — (u izr.) a. izdaleka, poizdalje, u potaji ◊ a luvato ku lungu, să vadă ku kare sa-npreună — prati je poizdalje (u potaji), da vidi s kim se sastaje b. uporno, istrajno; neprestano; dugo ◊ đemult gazda a mînat sluga ku lungu, ka pi lup — nekada je gazda terao slugu neprestano, kao kurjaka [Por.] ∞ lung | | [Vidi] |
|
|
|
6316 | lupada | lepăda | бацити | lupada (ĭuo lapîd, ĭel lapîdă) [akc. lupada] (gl. p. ref.) — baciti ◊ vuorbiļi lu muma nu măĭ zauĭt ńiśkînd: am vaḑut kă đin vuoĭ n-o sî fiĭe ńimika, kă lupadaț pîńa — reči moje majke neću zaboraviti nikad: videla sam da od vas neće biti ništa, jer bacate hleba ◊ lupadaĭ đi pi mińe țuaļiļi imuasă, șî tunaĭ în rîu sî ma skald — bacih sa sebe prljavu odeću, i uđoh u reku da se okupam ♦ var. lîpada [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6317 | lupadare | lepădare | бацање | lupadare (mn. lupadărĭ) [akc. lupadare] (i. ž.) — bacanje, odbacivanje ◊ vara a fuost vrĭamĭa đi lupadarĭa kalabățîluor, ama ĭară a fuost muoș kare ļ-a dus șă pin zăpușală — leto je bilo vreme za bacanje šubara, ali je opet bilo staraca koji su ih nosili i po vrućini ♦ var. lîpadare [Por.] ∞ lupada | | [Vidi] |
|
|
|
5150 | lupta | lupta | борити се | lupta (ĭuo lupt, ĭel luptă) [akc. lupta] (gl. p. ref.) — (zast.) boriti se, takmičiti se ◊ kînd am fuost ku pîkurari, ńi luptasîm ḑîua întrĭagă — kad sam bio sa čobanima, obarasmo se celi dan ◊ ńi luvasîm la trînćală brață-n brață șă luptasîm ku pućarĭa tuată pănă vrunu nu kađa pi șîaļe— hvatali smo se u koštac, i borili se svom snagom dok neko ne bi pao na leđa ♦ baća, trînća [Por.] ∞ luptă | | [Vidi] |
|
|
|
5149 | luptă | luptă | борба | luptă (mn. lupće) [akc. luptă] (i. ž.) — (zast.) borba, nadmetanje ◊ rumîńi aĭ batrîń a kreḑut kî ĭe lupta la trînćală lukru sfînt, dat đi la dumńeḑîu — stari Vlasi su verovali da je borba rvanjem sveta stvar, data od boga ♦ sin. bataĭe, trînćală [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4719 | Luśin | Lucin | Лучиндан | Luśin [akc. Luśin] (i. m.) — (kal.) Lučindan, Sv. Luka ◊ Luśinu a fuost sîrbatuarĭa lupilor, nu s-a lukrat ńimika să nu manînśe lupi vićiļi — Lučindan je bio vučji praznik, nije se radilo ništa da vuci ne bi klali stoku ◊ đi la Luśin s-a slubaḑît kîmpu, a putut sî sa paskă vićiļi đarîndu pin sat, fara ńiśun otar — na Lučindan su se oslobađala polja, mogla je stoka da se napasa svuda po selu, bez ikakve ograde [Por.] ∞ luśi | | [Vidi] |
|
|
|
4060 | mînka | mânca | јести | mînka (ĭuo manînk, ĭel manînkă) [akc. mînka] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) jesti, uzimati hranu ◊ ăl mînă gazda ka pi lup, da śe va mînka, nu șćiĭe — tera ga gazda k’o kurjaka, a šta će jesti, ne zna 2. (tehn.) ojesti se, otanjiti usled trenja ◊ s-a mînkat uosiĭa la kar, s-a supțîĭat șî s-a frînt în mižluoku drumuluĭ — ojela se osovina na kolima, otanjila se i slomila na sred puta 3. (med.) svrbeti ◊ ăl manînkă pĭaļa, sa skarpină, saraku, ka kînd are rîńe — svrbi ga koža, češe se, siroma, kao da ima šugu 4. (psih.) nasekirati, zabrinuti ◊ sa vaĭtă kă barbatî-su ku bețîĭa luĭ o sî-ĭ manînśe sufļitu — žali se da će joj muž sa svojim pijanstvom pojesti dušu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4112 | mîtaśină | mătăcină | матичњак | mîtaśină (mn. mîtaśiń) [akc. mîtaśină] (i. ž.) — (bot.) matičnjak, pčelinja metvica (Melissa officinalis) ◊ mîtaśina ĭe buĭađe ku fluare albă, șî ku mirus frumuos — matičnjak je biljka sa belim cvetom i lepim mirisom ◊ đin mîtaśină sa fĭarbe ćaĭ tare bun đi ińimă kînd zbaće, đi durĭerĭ la burtă, đi ustańală, șî đi alće durĭerĭ — od matičnjaka se kuva čaj jako dobar za srce kad lupa, za bolove u stomaku, za umor i drugo bolesti [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5723 | momuată | vrăjitură | вражбина | momuată (mn. momuaće) [akc. momuată] (i. ž.) — (mag.) vražbina, nagaznica ◊ momoată ĭe vro lomană đeskîntată șă lupadată în drum unđe trĭek aĭ đeskîntaț, or atîrnată vrunđeva sî sa vadă ka un sămn kare trăbe să ļi dukă rău — vražbina je neka prebajana stvar, bačena na put kojim prolaze prebajane osobe, ili okačena negde da se vidi kao znak koji treba da im donese zlo ♦ var. mamută ♦ sin. vražîtură, sămn [Por.] ∞ vražî | | [Vidi] |
|
|
|
6035 | Murźa | Murg | Мрки | Murźa [akc. Murźa] (i. m.) — Mrki ◊ Murźa ĭe nume đes dat la kîńe păkurarĭesk kare ĭe murg la păr — Mrki je često ime čobanskog psa koji ima dlaku braonkaste boje ◊ Murźa ĭe kîńe rău, șî đi ĭel nu sa ćem numa lupî, numa șî uoțî — Mrki je opasan pasan, i njega se ne boje samo vukovi, nego i lopovi ♦ up. Dorśa, Rapśa [Por.] ∞ murg | | [Vidi] |
|
|
|
5722 | nîpraćitură | năprătitură | напратница | nîpraćitură (mn. nîpraćiturĭ) [akc. nîpraćitură] (i. ž.) — (mag.) napratnica, čini ◊ nîpraćitura ĭe farmika śe faśe vrîžîtuarĭa șî labdă pi vrunu lu kare iĭ đeskîntă ku al ńikurat — napratnica je vražbina koju pravi vračara i baca je na nekog kome baje sa nečistim silama ◊ nîpraćitura puaći fi numa vuorbă guală, ḑîsă în đeskînćik, or vro momuată lupadată în drum — napratnica može biti samo prazna reč, izgovorena u toku bajanja, ili neka vražbina bačena na put ◊ nîpraćitura, đeskîntată șî lupadată la vrunu în drum pi unđe trĭaśe đes, sa kĭamă nîgazîtură — napratnica, prebajana i bačena nekome na put kojim često prolazi, zove se nagaznica [Por.] ∞ nîpraći | | [Vidi] |
|
|
|
3569 | numara | număra | бројати | numara (ĭuo numîr, ĭel numîră) [akc. numara] (gl. p. ref.) — brojati ◊ la baśiĭe în tota sara s-a numarat uoiļi, đi frikă k-a mînkat lupi vruna — na bačiji su se ovce brojale svake večeri, u strahu da vuk nije pojeo neku ◊ puțîńe ḑîļe numîră pănă la urmă — malo dana broji do kraja [Por.] ∞ numîr | | [Vidi] |
|
|
|
3065 | piroćit | pirotit | поспан | piroćit (piroćită) (mn. piroćiț, piroćiće) [akc. piroćit] (prid.) — pospan, sanjiv ◊ tuata nuapća a batut la kărț, ș-akuma sînt piroćiț șî ustańiț — celu noć su lupali karte, i sada su pospani i umorni ♦ sin. obosît, somnoruos, ustańit ♦ var. pirośit (Tanda) [Por.] ∞ piroći | | [Vidi] |
|
|
|
5917 | pîsaruoĭ | păsăroi | птичурина | pîsaruoĭ (mn. pîsaruaĭe) [akc. pîsaruoĭ] (i. s.) — (rel.) ptičurina, pasaroj ◊ pîsaruoĭ ĭe pasîrĭe ńagră ku ćuoku đi fĭer, kare sîare la-l muort pi drumu đi raĭ — pasaroj je crna ptica sa gvozdenim kljunom, koja napada pokojnika na putu za raj ◊ în pîsaruoĭ s-a profak aĭ muorț kare a murit ńibućeḑaț, dupa iĭ kopiĭ lupadaț, șî insă lu kare ńima nu dă đi pomană — u pasaroje se pretvaraju oni koji su umrli nekršteni, zatim pobačena deca, i osobe kojima niko ne daje pomane ◊ đi sî nu spomînće pĭ-al muort, la păsîrĭ ńagre în Porĭeśa sa dă kolak đi pomană, adîns fakut ’đi pîsaruoĭ’ — da ne bi plašili pokojnika, crnim pticama se u Poreču na pomanama namenjuje kolač, posebno napravljen ’za pasaroje’ ◊ kolaku đi pîsaruoĭ ĭe fakut đin šapće boboluașă fara ńiś un sămn pi ĭaļe — kolač za ’pasaroje’ sastoji se od sedam kuglica, bez ikakvih šara na njima ◊ kolaku ’đi pîsaruoĭ’ kînd sa dă đi pomană, nu sa dă la ńima-n mînă, numa sa lapîdă pista kap în traușă, să-l manînśe kîńi or gaińiļi — kolač ’za pasaroje’ kad se namenjuje, ne daje se nikom u ruke, nego se baca preko glave u dvorište, da ga pojedu psi ili kokoške ♦ var. păsaruoĭ [Por.] ∞ pasîre | | [Vidi] |
|
|
|
1698 | poduabă | podoabă | дроњак | poduabă (poduabe) [akc. poduabă] (i. ž.) — dronjak, iznošeno ili pocepano odelo ◊ sa vĭađe kî ĭe sarak, kî mĭarźe înbrakat numa în ńișći poduabe — vidi se da je siromah, jer ide obučen samo u nekakve dronjke (Rudna Glava) ◊ poduabă ĭe țuală batrînă, lupadată pi puod — „podoba” je staro odelo, bačeno na tavan (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4984 | primĭažđe | primejdie | опасност | primĭažđe (mn. primĭežđ) [akc. primĭažđe] (i. ž.) — opasnost, nesreća; zlo ◊ nu s-a dus kî ĭ-a spus o vrîžîtuare să nu pļaśe la drumo-la, kă-l așćată vro primĭažđe rîa — nije otputovao jer mu je jedna vračara rekla da ne polazi na taj put, jer ga čeka neka velika opasnost ◊ đi primĭažđa ursată uomu nu puaće skapa ńiśkum — od zle sudbine čovek ne može uteći nikako ◊ (u izr.) are primĭažđe — preti mu opasnost ◊ (u izr.) ažuns la primĭažđe grĭa — doživeo je tešku nesreću ◊ (ver.) rumîn-aĭ batrîń tare a kreḑut kî ĭe tuata primĭažđa lupadată đi la vrîžîtuorĭ kare lukră ku al rău — stari Vlasi su čvrsto verovali da je svaka nesreća nabačena od vračara koje se bave crnom magijom ♦ var. primĭežđe ♦ sin. rău [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5893 | propuadă | broboadă | забрадача | propuadă (mn. propuađe) [akc. propuadă] — 1. zabradača, zabratka ◊ propuada a fuost o pînḑă-n gustă șî lunguĭată, lupadată pista śapsă șî pļećirĭ șî ļegată supt barbă — zabradača je bila usko i dugo platno, prebačeno preko čepeca i pletera, i vezano ispod brade 2. marama ◊ propuada ĭe în Mlaua kîrpă în patru kuolțurĭ, ku kare muĭeriļi sa-npurpađesk — propoda je u Mlavi naziv za četvrtastu maramu kojom se žene zabrađuju 3. prevez ◊ propuadă s-a ḑîs la un peșkirĭel în triĭ kuornurĭ la vîr, kare a dus guovĭa la nuntă, slubaḑît pista frunće pănă la nas, să nu-ĭ sa vadă uoki — prevez je bio trouglasti peškirić koji je mlada nosila na svadbi, spuštenog preko čela do nosa, da joj se oči ne vide ♦ sin. popuon [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4519 | sapun | săpun | сапун | sapun (mn. sapunurĭ) [akc. sapun] (i. s.) — sapun ◊ sapunu s-a fĭert đin rîsatură śe s-adună pi kuțît kînd s-a župuit puorku, șî ku alće lupadaturĭ đin karńe, kare n-a fuost đi mînkare — sapun se kuvao od oderotine koja se skupljala na nožu prilikom dranja svinje, i od drugih otpadaka od mesa, koji nisu bili za jelo ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śiru kare l-a kĭemat stragĭață — kada se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša koja se zvala stragjaca [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4645 | sari | sări | скакати | sari (ĭuo săr, ĭel sîare) [akc. sari] (gl.) — skakati, preskakati ◊ kînd a vaḑut pi mumî-sa, kopilu a sarit în sus đi drag — kad je videlo majku, dete je skočilo u vis od radosti ◊ lupi a sarit pista gardu strunźi, ș-a ńekat la uom ḑîaśe uoĭ — vukovi su preskočili ogradu tora, i udavili čoveku deset ovaca ◊ l-a mînat să sară-nlung, ama ĭel n-a putut ńiś să mișće đin luok — terali ga da skače u dalj, ali on nije mogao ni da makne s mesta ◊ (tehn.) a sarit đin luok — iskočio iz ležišta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4585 | sfînt | sfânt | светац | sfînt1 (mn. sfînț) [akc. sfînt] (i. m.) — (rel.) svetac, svetitelj ◊ uomo-la ĭe tare kređințuos, traĭașće ka sfîntu — taj čovek je veliki vernik, živi kao svetac ◊ rumîń-aĭ batrîń đin tuoț sfînțî măĭ mult a puvestît đi svići Pĭetre, kare a purtat lupi — stari Vlasi su od svih svetaca najviše pričali o svetom Petru, koji je vodio vukove [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5021 | sfîrļaḑă | suliță | копље | sfîrļaḑă (mn. sfîrļeḑ) [akc. sfîrļaḑă] (i. m.) — (zast.) koplje ◊ Miluș Kobļiźanu înga dăn kopilariĭe măĭ bun a lovit ku arku, șî măĭ dăparće a lupadat sfîrļaḑa — Miloš Kobiljanin je još od detinjstva najbolje gađao strelom, i najdalje bacao koplje [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
4460 | sigura | sigura | осигурати | sigura (ĭuo sigurîeḑ, ĭel sigurĭaḑă) [akc. sigura] (gl. p. ref.) — osigurati, obezbediti ◊ a fakut gard mare pi lînga strungă, sî sa sigurĭaḑă đi lupĭ — podigao je visoku ogradu oko tora, da se osigura od vukova ◊ s-a țînut muaļe, nu s-a sigurat kum trăbe, ș-a pĭerdut tuot — držao se labavo, nije se osigurao kako treba, pa je sve izgubio [Por.] ∞ sigurat | | [Vidi] |
|
|
|
4692 | Sîmpĭetru | Sâmpetru | Петровдан | Sîmpĭetru [akc. Sîmpĭetru] (i. m.) — 1. (kal.) Petrovdan ◊ Sîmpĭetru ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru trîasńiturĭ — Petrovdan je praznik koji se svetkuje zbog groma ◊ (rel.) la Sîmpĭetru măĭ întîń sa dau đi pomană la-ĭ muorț puame kare ažuns, da kare pănă atunśa aĭ viĭ n-a kućeḑat sî manînśe — na Petrovdan se prvi put pokojnicima namenjuje voće koje je dozrelo, a koje do tada živi nisu smeli da jedu 2. (mitol.) Sveti Petar, lik iz folklora ◊ în povĭeșć rumîńešć, Sîmpĭetru puartă lupi, țîńe kĭeiļi raĭuluĭ, baće kopiĭi pîkatuoș kare a mînkat mĭară pănă la ḑîua luĭ, șî alta — u vlaškim pričama, Sveti Petar vodi vukove, drži rajske ključeve, bije grešnu decu koja su jela voće pre njegovog dana, i dr. [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4417 | sîrbaćik | sălbatic | дивљи | sîrbaćik (sîrbaćikă) (mn. sîrbaćiś, sîrbaćiśe) [akc. sîrbaćik] (prid.) — divlji, nepripitomljen ◊ lupu șî ursu sînt žuavińe sîrbaćiśe, kî traĭesk în padure — vuk i medved su divlje životinje, jer žive u šumi ♦ supr. blînd [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4785 | skulat | sculat | усправљен | skulat (skulată) (mn. skulaț, skulaće) [akc. skulat] (prid.) — 1. (o položaju) uspravljen, uspravan, dignut ◊ kînd tună narńiku în suobă, nuoĭ tuoț ăl așćetam, skulaț ka lumanarĭa — kad ulazi narednik u sobu, mi ga svi dočekamo uspravni kao sveća 2. (o budnosti) probudjen, budan ◊ kînd uoțî a-nśeput să bată la ușă, ĭuo am fuost skulat șî sprimit să pļek la lukru — kad su lopovi počeli da lupaju na vratima, ja sam bio budan i spreman da pođem na posao [Por.] ∞ skula | | [Vidi] |
|
|
|
2310 | smidă | smidă | шипраг | smidă (mn. smiđe) [akc. smidă] (i. ž.) — (bot.) šiprag ◊ smidă ĭe ćikarĭ đies, padurĭe ćinîră șî maruntă pin kare nu puoț merźa — „smida” je gust šiprag, mlada i sitna šuma kroz koju ne možeš ići ♦ sin. ćikarĭ [Por.] ◊ smidaku ĭe rugarĭ, kuĭbu lupiluor, dă alta nuĭe — „smidak” je trnjar, gnezdo vukova, za drugo nije (Manastirica, Mlava) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
4857 | sparźare | spargere | разбијање | sparźare (mn. sparźerĭ) [akc. sparźare] (i. ž.) — razbijanje, lupanje ◊ bĭat a spart tuot śe ĭ-a fuost îndamînă, șî s-a lasat tumu kînd a ustańit đi sparźare — pijan je razbijao sve što mu je bilo pod rukom, i prestao je tek kad se umorio od razbijanja ◊ uomu puaće noroḑî dakă sparźarĭa kapuluĭ pintru nakazurĭ grĭaļe, ăl va țîńa măĭ multă vrĭame — čovek može poludeti ako ga lupanje glave zbog teških briga, bude držalo duže vremena ♦ var. spart [Por.] ∞ sparźe | | [Vidi] |
|
|
|
4855 | sparźe | sparge | разбити | sparźe (ĭuo sparg, ĭel sparźe) [akc. sparźe] (gl. p. ref.) — 1. razbiti ◊ a spart truaka ku vin đi prazńik, da baba a spus kă măĭ bun a fi fuost s-a fi spart kapu đikît truaka — razbio je tikvu sa vinom za slavu, a baba je rekla da je bolje bilo da je razbio glavu nego tikvu 2. cepati ◊ n-avut lukru grĭeu: a spart pĭatră đi drum, kînd s-a fakut drumu pi Șașka — nije imao težak posao: cepao je kamen za put, kad se gradio put dolinom Šaške 3. rasturiti skup ◊ dupa amńaḑîț s-a pus pluaĭa, șî bîlśu ĭuta s-a spart — popodne je udarila kiša, i vašar se brzo rasturio 4. glasno vikati, drati se iz sveg glasa ◊ a kîpatat o palmă đi la uom, kî s-a spart la kapu-luĭ pănă ĭel a durmit — dobio je šamar od čoveka, jer se drao nad njegovom glavom dok je on spavao 5. lupati glavu zbog nekog problema ◊ n-a putut să țînă să spargă kapu în tuota ḑîua ku învățamîntu, șî s-a lasat đi șkuală — nije mogao da izdrži da svaki dan lupa glavu sa učenjem, pa je napustio školu ◊ a fuźit, da miĭe mĭ-a lasat să sparg kapu ku nakazu a ĭiĭ, parke n-am đestul nakazurĭ đ-a mĭaļe — pobegla je, a meni je ostavila da lupam glavu sa njenim problemom, kao da nemam dosta svojih muka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4633 | spinare | spinare | плећа | spinare (mn. spinărĭ) [akc. spinare] (i. ž.) — (anat.) pleća ◊ spinarĭa ĭe parća alu șăļiļi uomuluĭ a đi sus, đi la lupaćiță pănă la gîrgă — pleća su gornji deo čovekovih leđa, od lopatica do krkače ◊ l-a trînćit pi spinare, șî s-a pus ku bataĭa pi ĭel — oborio ga je na pleća, i počeo da ga mlati ♦ sin. șîaļe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6288 | stutai | încita | пујдати | stutai (ĭuo stutîĭ, ĭel stutîĭe) [akc. stutai] (gl. p. ref.) — (o psima) pujdati, huškati ◊ kînd kîńi trăbe să sară pi lupĭ, da nus, puaćefi, vićaž, păkurarĭu iĭ stutîĭe ku „a, totoa! țîńel, totoa!” — kad psi treba da skoče na vuka, a nisu, možebiti, hrabri, čobanin ih pujda sa „ha, totoa! drž ga, tooa!” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5238 | śopîr | ciopor | чопор | śopîr (mn. śopîrĭe) [akc. śopîr] (i. s.) — čopor ◊ śopîr đi lupĭ s-a bagat în strungă, ș-a zatrit stîna-n trĭagă — čopor vukova upao je u obor, i zatro celo stado ◊ un śopîr đi uoĭ s-a rupt đin stînă, ș-a rîtaśit în ļivađa lu komșîĭe — čopor ovaca odvojio se od stada, i zalutao u susedovu livadu ♦ sin. kîrd, gramadă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5823 | tare | tare | јак | tare1 (mn. tarĭ) [akc. tare] (prid.) — 1. (o snazi) jak, snažan ◊ ĭel a fuoust tare șî țapîn, ńima n-a putut să-l trînćaskă la luptă — on je bio jak i snažan, niko nije mogao da ga obori na rvanju ◊ a batut vînt tare, ń-a luvat kîramida đi pi kasă — divao je jak vetar, skinuo nam crep sa kuće ◊ đin kuośînă vińe putuare tare — iz svinjca dolazi jak smrad 2. (o tvrdoći) tvrd ◊ n-a ploĭat đemult, pomîntu ĭe tare șî înga nuĭe đi arat — nije dugo padala kiša, zemlja je tvrda i još nije za oranje ◊ (fig.) tare đi kap — tvrdoglav ◊ tare la înźirĭ — moralan, ispravan, nepovodljiv ◊ (komp.) tare, măĭ tare, șî măĭ tare — jak, jači, najjači [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
495 | tobașîarĭ | toboșar | добошар | tobașîarĭ (mn. tobașîărĭ) [akc. tobașîarĭ] (i. m.) — dobošar, bubnjar, bubanjdžija, onaj koji lupa bubanj ◊ Ĭanku lu Andriĭ đin Osńiśa șî Marćin đin Baśevița, a fuost anuoștri mîĭ buń tobașîarĭ — Janko Andrijev iz Osnića i Martin iz Bačevice, bili su naši najbolji bubnjari [Crn.] ♦ var. tobașîărĭ [Por.] ∞ tuobă | | [Vidi] |
|
|
|
3264 | ulma | ulma | нањушити | ulma (ĭuo ulm, ĭel ulmă) [akc. ulma] (gl. p. ref.) — nanjušiti, otkriti ◊ kopuoĭ bun, ĭuta ulmă ĭepuru — dobar ker, brzo nanjuši zeca ◊ đemult vînațî a țînut kîń țapiń, kare a putut ușuor să ulmĭe puorku-l sîrbaćik, or lupu, kînd s-a rîđikat urkașî să-ĭ prindă — nekada su lovci držali jake pse, koji su mogli lako da nanjuše divlju svinju, ili vuka, kada se dizala hajka da ih hvata ◊ oțoman, în tuata nuapća fură, da nu sa ćĭame kă-l ulmă vrunu — lopovčina, svake noći krade, a ne boji se da će ga neko otkriti ♦ sin. gasî, afla [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5341 | urk | goană | хајка | urk (mn. urkurĭ ?) [akc. urk] (i. s.) — (zast.) hajka ◊ kînd în ĭarńe grĭaļe lupi sar fi momit la strunź, vînatuori s-ar fi adunat ș-ar fi fakut urk dupa iĭ — kad bi se zbog teških zima vukovi navadili na torove, lovci bi se skupljali i organizovali bi hajku na njih ♦ sin. vînat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5342 | urkaș | urcaș ? | хајкач | urkaș (mn. urkaș) [akc. urkaș] (i. m.) — (zast.) hajkaš ◊ urkașî a fuost vînatuorĭ kare s-a răđikat la urk dupa lupĭ — hajkaši su bili lovci koji su dizali hajku na vukove ♦ sin. vînatuorĭ [Por.] ∞ urk | | [Vidi] |
|
|
|
2348 | urla | urla | урлати | urla (ĭuo urlu, ĭel urlă) [akc. urla] (gl.) — (onom.) 1. (za životinje) urlati, zavijati ◊ dîn žuaviń, urlă lupi, kîńi șî vulpiļi — od životinja, urlaju vukovi, psi i lisice ◊ kînd auḑ lupi kă urlă, să șćiĭ kă s-a apropiĭt duoĭ śopîrĭ unu dă altu, șî lupi aĭ batrîń, kare puartă śopîru sa tăĭnuĭe kum sî sa petrĭakă, da să nu sa îńiaśe — kad čuješ vukove da zavijaju, da znaš da su se dva čopora približila jedan drugom, i stari kurjaci, koji vode čopore, pregovaraju kako da se mimoiđu, a da se ne podave [Mlava] 2. (za grmljavinu) grmeti ◊ urlă-n śĭer șî trasńașe în tuaće părțîļi — grmi na nebu, i trešte gromovi na sve strane [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2349 | urļet | urlăt | урлање | urļet (mn. urļeț) [akc. urļet] (i. m.) — 1. (za životinje) urlanje ◊ dămult a fost lupĭ pļină munća, ĭarna nu sa puća durmi dă urļetu luor — nekada je bilo vukova puna planina, zimi se nije moglo spavati od njihovog urlanja 2. (za grom) grmljavina ◊ s-a pus mare urļet șĭ pluaĭe — nastala je jaka grmljavina sa kišom [Mlava] ♦ dij. var. urļit [Por.] ∞ urla | | [Vidi] |
|
|
|
3836 | uśuĭa | liniști ? | смирити | uśuĭa (ĭuo ma uśuĭ, ĭel sa uśuĭe) [akc. uśuĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) smiriti, umiriti; stišati ◊ s-a pus atîta đi rău să rupă păru đin kap șî sî sa zbată, đi lumĭa abĭa a uśuĭato — počela je tako jako da čupa kosu s glave i da se otima, da su je ljudi jedva smirili ◊ lupadară apă pi fuok, ku nađiažđe kî bîlbataĭa fuokuluĭ sa va uśuĭa — baciše vodu na vatru, u nadi da će se sukljanje plamena stišati ◊ a murit muoșu, mult a tras, akuma sa do uśuĭat — umro je čiča, mnogo je patio, sada se konačno smirio ♦ sin. ogoi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3203 | văĭkara | văicăra | вајкати се | văĭkara (ĭuo ma văĭkarĭeḑ, ĭel sa văĭkarĭaḑă) [akc. văĭkara] (gl. ref.) — vajkati se, jadikovati, naricati, kukati na sav glas ◊ ĭa perit kopilu, șî ĭa ku ańi numa a plîns ḑîua-nuapća, s-a kîntat șî s-a văĭkarat pănă n-a murit đi pare rău — poginuo joj je sin, i ona je godinama samo plakala dan i noć, vajkala se i kukala dok nije presvisla od žalosti ◊ muĭarĭa sa văĭkarĭaḑă đi vrun pare rău mare, atunśa sa kîntă, sa baće-n pĭept șî rupe păru đin kap — žena nariče zbog neke teške žalosti, lupa se u grudi i čupa kosu sa glave ♦ up. vaĭta, văĭera [Por.] ∞ vaĭ | | [Vidi] |
|
|
|
3510 | vînatuorĭ | vânător | ловац | vînatuorĭ (mn. vînatuorĭ) [akc. vînatuorĭ] (i. m.) — (zast.) lovac ◊ đemult tuoț uamińi a fuost vînatuorĭ, kă ku vînatu s-a arańit pista ĭarnă, da s-a aparat șî đi žuaviń sîrbaćiśe, kum a fuost lupi șî urșî — nekada su svi ljudi bili lovci, jer su se lovom prehranjuvali preko zime, a čuvali su se i od divljih zveri, kao što su bili kurjaci i medvedi ♦ up. lovźiu [Por.] ∞ vînat | | [Vidi] |
|
|
|
4431 | vîtama | vătăma | озледити | vîtama (ĭuo vatîm, ĭel vatîmă:vîtamĭaḑă) [akc. vîtama] (gl. p. ref.) — (med.) ozlediti, povrediti, raniti ◊ lupu s-a bagat în strungă, ama kîńi s-a slubaḑît la ĭel, șî ĭel numa a vîtamat o uaĭe, alta șćetă n-ažuns sî fakă — vuk je upao u tor, ali su psi skočili na njega i on je samo povredio jednu ovcu, drugu štetu nije stigao da uradi ◊ s-a pus sî taĭe ļamńe, ĭ-a skapat kumva sakurĭa đin mîń, șî rău ĭ-a vîtamat piśuoru — počeo je da cepa drva, sekira mu se nekako izmakla iz ruku, i teško mu povredila nogu ♦ sin. fîrîma, lovi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1708 | vrodată | vreodată | некад | vrodată [akc. vrodată] (pril.) — 1. (o prošlosti) nekad, davno, pre mnogo vremena ◊ aĭa a fuost vrodată, kînd a trait lupi aĭ albĭ — to je bilo nekad, kada su živeli beli vukovi 2. (o budućnosti) jednom, u budućnosti ◊ puaće kă șî luĭ vrodată o să-ĭ vină minća-n kap — možda će i njemu jednom doći pamet u glavu ♦ sin. kîndva [Por.] ∞ odată | | [Vidi] |
|
|
|
3913 | vurai | alunga ? | терати | vurai (ĭuo vurîĭ, ĭel vurîĭe) [akc. vurai] (gl. p. ref.) — terati, goniti, požurivati ◊ la vurait ku bataĭa să lukre — terao ga je batinama da radi ◊ đi źaba ăl vurîĭe să gaćaskă lukru pănă nu însarĭaḑă — uzalud ga goni da završi posao dok se ne smrkne ◊ la vurait gazda ka pi lup đi fiĭe śe lukru — gonio ga je gazda ko kurjaka za bilo koji posao ♦ sin. mîna [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3325 | zdump | zdup | трас! | zdump (uzv.) — (onom.) tras! tres! zvuk treska ◊ zdump s-auđe kînd śeva lovĭașće șî sună — tras! se čuje kad nešto udara i odjekuje ◊ „zdump” s-auđe kînd uomu mîńiuos dă ku ușa tare — „tres” se čuje kad ljutit čovek jako lupne vratima [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3805 | zmintă | smintă | сметња | zmintă (mn. zminće) [akc. zmintă] (i. ž.) — smetnja ◊ numa a fakut la zminće, șî l-a lupadat afară — samo je pravio smetnje, pa su ga izbacili napolje ◊ kum n-ažuns pănă akuma, are vro zmintă vrunđiva — čim nije stigao do sada, ima neku smetnju negde ♦ / skr. < zminćală [Por.] ∞ zminći | | [Vidi] |
|
|