Reč nasu nije obrađena kao osnovna reč!

Reč nasu u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
5682  aļergat  alergat  трчање  aļergat (mn. aļergărĭ) [akc. aļergat] (i. s.) — trčanje ◊ śe aļergat sa pus pi ćińe, vĭeḑ kî țî sufļitu în vîru nasuluĭ? — kakvo te je trčanje spopalo, vidiš da ti je duša u nosu? ♦ var. aļergatură [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

661  beļit  belit  огуљен  beļit (beļită) (mn. beļiț, beļiće) [akc. beļit] (prid.) — 1. oguljen ◊ a kaḑut, ș-akuma mĭarźe ku nasu beļit — pao je, i sada ide sa oguljenim nosom ◊ ļemno-sta la beļit trîasńitu pi o parće — ovo drvo ogulio je grom sa jedne strane [Crn.] 2. obeljen, označen ◊ a beļit lubari ku sakurĭa, ĭ-a însamnat đi taĭat — obeleo je stabla sekirom, označio ih je za seču 3. oslepljen, sa slabim vidom ◊ ĭa beļit uoki, đi śećit la lumanarĭe — „obelele” mu oči od čitanja uz sveću 4. buljav ◊ uom ku uoki beļit — buljavko 5. (fig.) nadrljao, doživeo neku neprijatnost, nastradao ◊ a beļit pula — (vulg.) „zagulio” kurac, nastradao, nadrljao; umro ◊ a beļit pĭaļa — „obeleo” kožu (odrali ga) [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

2667  borkanat  borcănat  носат  borkanat (borkanată) (mn. borkanaț, borkanaće) [akc. borkanat] (prid.) — (anat.) nosat, koji ima veliki nos ◊ s-a puvestît kă muoșî aĭ nuștri aĭ batrîń, a fuost gata tuoț borkanaț, avut ńișći nasurĭ dumńeḑîu sî ći pazîaskă kiće đi marĭ — pričalo se da su naši stari gotovo svi bili nosati, imali su neke noseve bog da te sačuva koliko velike ◊ Buarkă ĭe poļikra lu ăla kare are nas marĭe — „Boarko” je nadimak onoga koji ima veiki nos ♦ sin. borkanuos [Por.] ∞ borkan  [Vidi]

400  brukă  brucă  шиљак  brukă (mn. bruś) [akc. brukă] (i. ž.) — (tehn.) 1. šiljak, zašiljen drveni ili metalni predmet, koji se koristi za bušenje rupa; probojac ◊ în trîabe o brukă sî strapung gaura la kurauă — treba mi šilo da izbušim rupu na kaišu ◊ ku brukă đi ļiemn să fak gîăurļi la opinś — drvenim šilom buše se rupe na opancima 2. sadiljka, zašiljen štap koji se koristi za sađenje povrća ◊ muĭarĭa đemult a pus piparka șî varḑa ku bruka, da an ku sapaļiga — žena je ranije sadila papriku i kupus sadiljkom, a prošle godine motičicom ◊ đi vrodată șî kukuruḑu s-a pus ku bruka — nekada je i kukuruz sejan sadiljkom 3. šilo, majstorska alatka koja se koristi u opančarskom i saračkom zanatu ◊ maĭsturi au mulće suarće đi bruś — majstori imaju razne vrste šila 3. drveni šiljak ili veterinarski pribor, trokar, za probadanje trbuha kod preživara ◊ kînd să unfla vaka đi deteļină, trîăbe ku bruka sî-ĭ să înpungă burta đi parća stîngă — kad se krava prejede deteline, treba da joj se šiljkom probode trbuh sa leve strane [Crn.] 3. (antr.) Brukă, poļikra-n Arnaglaua — Bruka, nadimak u Rudnoj Glavi ◊ la Ĭanku Brukă ĭ-a dat așa poļikră, k-avut narau să „bruśaskă”, să-nvîre nasu șî unđe trîabe, șî unđe nu trîabe — Janko „Bruka” je dobio ovaj nadimak jer je voleo da „buška”, da zabada nos i gde treba i gde ne treba ♦ (demin.) brukiță ♦ (augm.) brukuoń 6. stožer ◊ în Tanda klaĭa să grîmađașće pi brukă — u Tandi plast se dene oko stožera [Por.]   [Vidi]

857  bușînariĭe  bușneác  прашина  bușînariĭe [akc. bușînariĭe] (i. ž.) — prašina ◊ nu rîđika atîta bușînariĭe — ne diži toliku prašinu ◊ mi s-a înplut nasu dă bușînariĭe — napunio mi se nos prašine [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe (augm.) (zb. i. ž.) — prašinčina; veliki oblak prašine ◊ a trĭekut un kîmiuon ka sfulđiru, șî s-a rîđikat o bușnariĭe ku tuot dupa ĭel — projurio je jedan kamion kao munja, i podigao se čitav oblak prašinčine za njim ♦ sin. fumariĭe, pulbur [Por.] ∞ bușńak  [Vidi]

1027  țîfnă  ţâfnă  избочина  țîfnă (mn. țîfńe) [akc. țîfnă] (i. ž.) — 1. (geog.) a. izbočina, uzvišica na terenu, brežuljak ◊ dupa țîfna-ĭa ĭe kasa mĭa — iz one uzvišice je moja kuća [Crn.] b. uzvišeni šiljak na sastavu dva potoka ◊ țîfnă sa ḑîśe la țărmur askuțît unđe sa-npreună doă ogașurĭ — „cifna” se kaže za šiljak brežuljka koji se javlja na sastavu dva potoka ◊ kînd vĭeḑ o pĭatră mare sîngură pi kîmp, ḑîś: „Ăće o țîfnă-n mižluoku kîmpuluĭ!" — kada vidiš veliki usamljeni kamen na poljani, kažeš: „Evo jedne ’cifne’ na sred poljane!” (Jasikovo) [GPek] c. velika strmina, uspon ◊ ći prinḑ ku nasu đi pomînt pănă ĭeș pi țîfnă-n sus — hvataš se nosom za zemlju dok izađeš uz striminu na gore (Tanda, Rudna Glava) [Por.] 2. (psih.) prznica, prgavac, osoba koja se lako i brzo ljuti i duri bez nekog posebnog razloga ◊ țîfnă ĭe uom kare sa mîńiĭe đi fiĭe-śe — „cifna” je čovek koji se ljuti za bilo šta [GPek][Por.]  [Vidi]

2043  față  faţă  лице  față (mn. fĭață) [akc. față] (i. ž.) — lice; prednja strana 1. (anat.) ljudsko lice ◊ fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradu ◊ kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava) [Por.] ◊ sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka raku — okrenu se licem prema meni i pocrvene kao rak (Osnić) [Crn.] 2. gornja ili prednja strana predmeta ◊ puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — stavi ponjavu na krevet sa licen na gore 3. (reljef) osunčana, prisojna strana ◊ fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — „faca” je zemljište okrenuto suncu (Tanda) [Por.] ◊ în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruḑu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplija (Osnić) [Crn.] 4. (prostor) lice mesta ◊ a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinu (Rudna Glava) 5. (top.) šumska parcela na prisojnoj strani, označena imenom vlasnika, veličinom, ili nekim karakterističnim objektom ◊ Fața mikă (or mare) — Malo (ili veliko) prisoje ◊ Fața lu Ĭuon — Jonovo prisoje (Tanda) ◊ Fața muori — Vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice) (Crnajka) 6. (za doba dana) osvit, praskozorje ◊ aĭa a fuost în față đi ḑîuă — to je bilo u osvitu dana (Blizna) ♦ up. firĭe ♦ supr. duos [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2277  frengau  frengau  френгав  frengau (frengauă) (mn. frengaț, frengaće) [akc. frengau] (prid.) — (med.) frengav, koji ima frengu, koji boluje ili je bolovao od frenge ◊ țîn minće, am fuost mik kînd a veńit la muma o babă fara nas; kînd sa dus, am întrabat pi muma đi śe baba-ĭa n-are nas, muma mĭ-a spus kî ĭe baba frengauă, șî đ-aĭa ĭ-a pikat nasu pamtim, bio sam mali kad je kod majke došla jedna baba bez nosa; kada je otišla, pitao sam majku zašto baba nema nos, majka mi je rekla da je baba frengava, i da joj je zato otpao nos [Por.] ∞ frĭenga  [Vidi]

2276  frĭenga  frenție  френга  frĭenga (mn. frĭengie) [akc. frĭenga] (i. ž.) — (med.) frenga, francuska bolest, sifilis ◊ frĭenga ĭe buală ibomńiśiaskă; đi buala-ĭa la muĭerĭ a pikat nasu frenga je ljubavnička bolest; od te bolesti ženama su otpadao nos ♦ var. frenga [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5935  împiđeka  împiedica  закочити  împiđeka (ĭuo împĭađik, ĭel împĭađikă) [akc. împiđeka] (gl. p. ref.) — zakočiti; saplesti ◊ n-a bagat sama, s-a împiđekat în tro rîdaśină ș-a kaḑut ku nasu în urḑîś — nije pazio, sapleo se o neki koren i pao nosem u koprive ◊ dakă nu sa puaće karu împiđeka bińe, nu sa kućaḑă pļeka ku ĭel pi pripur în vaļe — ako se kola ne mogu dobro zakočiti, ne sme se njime krenuti niz nizbrdicu ◊ kopiĭi dau pĭađikă la fĭaće, numa sî sa rîdă đi ĭaļe kum kad în prașînă — dečaci sapliću devojčice, samo da im se smeju kako padaju u prašinu [Por.]  [Vidi]

5998  însurat  însurat  ожењен  însurat (însurată) (mn. însuraț, însuraće) [akc. însurat] (prid.) — (o muškarcima) oženjen ◊ uomu kare ĭe însurat ku fata mĭa, miĭe vińe źińire — čovek koji je oženjen mojom ćerkom, meni je zet ◊ traĭu ĭ-a trĭekut ku nasu-n kărț, parke a fuost însurat ku ĭaļe, atîta ĭ-a fuost drag đi ĭaļe — život je proveo sa nosom u knjigama, kao da je bio oženjen njima, toliko ih je voleo [Por.] ∞ însura  [Vidi]

2094  pragarĭ  prăgar  надвратник  pragarĭ (mn. pragare) [akc. pragarĭ] (i. m.) — nadvratnik, gornja greda okvira za vrata ◊ kopilu ț-a krĭeskut, numa śe n-a lovit în pragarĭ — dete ti je izraslo, samo što nije udarilo u nadvratnik [Por.] ∞ prag  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3274  prokît  latrină  клозет  prokît (mn. prokîće) [akc. prokît] (i. s.) — (zast) nužnik, klozet ◊ prokît ĭe luok unđe uomu sa duśe pintru ĭel — „prokot” je mesto gde čovek ide poradi sebe ♦ sin. ișîtuare, nužńik [Por.] ♦ dij. var. pruokît (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. prokăt (Manastirica) [Mlava] ◊ s-a dus sî sa kaśe în prokît — otišao je da vrši nuždu u klozetu (Vrbica) [Stig] ∞ nužńik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4792  skobarĭ  scobar  скобаљ  skobarĭ (mn. skobarĭ) [akc. skobarĭ] — (iht.) skobalj (Chondrostoma nasus) ◊ sa vaĭtă peșkari kă đintro vrĭame înkuaśa s-a pĭerdut skobarĭu đin rîu nuostru — žale se ribari da se od nekog vremena izgubio skobalj iz naše reke [Por.]  [Vidi]

4608  sugițît  sughiț  штуцавица  sugițît (mn. sugițurĭ) [akc. sugiț] (i. s.) — (med.) štucavica ◊ kînd pi uom ăl prinđe sugițîtu, ĭel trăbe să bĭa apă rîaśe, da dakă n-are, să astupe nasu șî să țînă așa kît puaće măĭ mult — kad čoveka spopadne štucavica, treba da pije hladnu vodu, a ako nema, da zatvori nos i izdrži tako što duže može [Por.] ∞ sugița   [Vidi]

3478  śokîrdar  călău  џелат  śokîrdar (mn. śokîrdarĭ) [akc. śokîrdar] (i. m.) — (zast.) dželat ◊ întra Mustapiś șî-ntra Mînastirița, la Basara, a trait ńiskaĭ Suruļeșći kare a služît la turś ka śokîrdarĭ — između Mustapića i Manastirice, kod Basare, živeli su neki Surulešti koji su služili kod Turaka kao dželati ◊ śokîrdari a taĭat kapiće la lumńe — dželati su ljudima odrubljivali glave ◊ śokîrdarĭu taĭe kapu la uom, șă-l puńe-n brukă șî mĭarźe ku ĭel prîn sat, să vadă lumńa, sî sa spomînće — dželat odrubi čoveku glavu, nabije je na kolac i ide sa njom kroz selo, da vide ljudi, da se uplaše ◊ śokîrdari a taĭat șî nasurļi șî urĭekiļi, dakă turśi așa a žuđekat pră uom prîntu vro vină — dželati su ljudima sekli i noseve i uši, ako su Turci tako presudili za neku krivicu [Mlava] ∞ śukîrći  [Vidi]

3238  vilaĭt  vilaiet  свет  vilaĭt (mn. vilaĭće) [akc. vilaĭt] (i. s.) — svet; svetina ◊ s-a mîńiĭat pi parinț, a rîđikat nasu șî s-a dus în vilaĭt — naljutio se na roditelje, digao nos i otišao u svet ◊ a koluo ĭe alt vilaĭt, alta ļimbă, alt puort, alta mînkarĭe, alta lume — tamo je drugi svet, drugi jezik, druga nošnja, druga hrana, drugi ljudi ◊ iĭ s-a bat, da-n okuol s-adunat o gramadă đi vilaĭt — oni se biju, a okolo se skupila gomila svetine ♦ sin. lume, lumĭe [Por.] ∞ lume  [Vidi]

6175  șopćit  șoptit  шапутање  șopćit (mn. șopćiturĭ) [akc. șopćit] (i. s.) — šaputanje ◊ șopćitu luor pin kuoturĭ ļ-a ĭeșît în vîru nasuluĭ — njihovo šaputanje po ćoškovima izašlo im je na vrh nosa ◊ șopćitol slab, măĭ đeparće s-auđe — tiho šaputanje se najdalje čujei [Por.] ∞ șopći  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

69791 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź