Reč nume u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
1455 | Adam | Adam | Адам | Adam [akc. Adam] (i. m.) — (antr.) Adam, često muško ime kod starih Vlaha u istočnoj Srbiji ◊ mĭ-a dat nume Adam dupa numiļi lu paradĭeda — dali su ime ime Adam po imenu pradede ♦ (demin.) Adamuță ♦ var. Adamiță ♦ (augm.) Adamițan ♦ / < heb. adam — čovek, muškarac [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2344 | Adamuțu | Adamuţu | Адамица | Adamuțu (mn. Adamuți) [akc. Adamuțu] (i. m.) — (antr.) (hip.) (rel.) Adamica, ime od milja za pobačenu decu muškog pola ◊ muĭarĭa kare sa starpĭaḑă, iĭ dă la kopil dă pomană pră nume Adamuțu, dupa numiļi alu muoșu Adam dîn raĭ — žena koja pobaci, namenjuje tom detetu na daći nazivajući ga Adamica, prema imenu starca Adama koji je prvi živeo u raju ◊ dakă sa kunuașće lupadatu kî ĭe kopil muĭerĭesk, iĭ să ḑîśe „ĭevuțu”, dupa baba Ĭeva lu muoșu Adam — ako se pobačeno dete prepozna da je žensko, onda se naziva „jevičac”, prema Adamovoj baba Evi [Mlava] ∞ Adam | | [Vidi] |
|
|
|
1511 | Ana | Ana | Ана | Ana [akc. Ana] (i. ž.) — (antr.) Ana, l.i. biblijskog porekla, ušlo u narod preko hrišćanske crkve ◊ Ana a fost nume đes dat la fĭaće — Ana je bilo ime koje se često davalo devojčicama ◊ đin nume Ana a ĭeșît poļikre Ańița șî Anuța — iz imena Ana nastali su nadimci Anica i Anuca [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1509 | Anta | Antonie | Анта | Anta [akc. Anta] (i. m.) — (antr.) Anta ◊ Anta ĭe poļikra lu uom kare ĭe la karće skris ka Antoniĭe, dar aăla nume la rumîń a veńit pista bisîarikă — Anta je nadimak čoveka koji je kršten kao Antonije, a to ime je kod Vlaha došlo posredstvom crkve ◊ muĭarĭa lu Anta sa kĭamă Antońasa — Antonova žena zove se Antonica [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2902 | Apa albă | Apa albă | Бела вода | Apa albă [akc. Apa albă] (i. ž.) — (hidr.) Bela voda, potok u ataru Majdanpeka ◊ Apa albă a fuost ogaș kare avut izvuor la Kulmeźiĭ, ș-a tunat în Șașka đi đirĭapta, la Stîlp — Bela voda je bio potok, koji je izvirao na Kulma Hadžiji, a ulivao se sa desne strane u Šašku kod Stlpa ◊ unđe a mĭers vrodată Apa albă, akuma ĭe kuopu lu Rudńik, ogașu s-a pĭerdut — gde je nekada tekao potok Bela voda, sada je kop Rudnika, potok se izgubio ◊ nume „apa albă” rumîńi dau la tuot ogașu kare la fund are pĭetre albe — ime „bela voda” Vlasi daju svakom potoku koji na dnu ima belo kamenje ♦ up. apă albă [Por.] ∞ apă | | [Vidi] |
|
|
|
2331 | Aranźel | arhanghel | Аранђел | Aranźel (mn. aranźeļ) [akc. Aranźel] (i. m.) — I. (rel.) 1. (demon.) Aranđel, mitološko biće koje ljudima uzima dušu ◊ la uom kare ḑaśe pi muarće, Aranźelu vińe ku triĭ kuțîće, șă-ĭ skuaće sufļitu — čoveku koji leži na samrti, Aranđel dolazi sa tri noža, i vadi mu dušu 2. (kal.) slava, krsno ime ◊ Svići Aranźelu ĭe prazńiku alu mulț rumîń; ĭastă Aranźel đi vară, șî Aranźel đi tuamnă — Sveti Aranđeo je slava mnogih Vlaha; postoji letni i jesenji Aranđel II. (antr.) l.i. Aranđel ◊ ĭastă kopiĭ la rumîń, lu kare nașu la boćeḑ ļ-a dat nume Aranźel, kî sî-ĭ pazaskă Aranźelu, să nu-ĭ ĭa ćińirĭ — ima vlaške dece kojima je kum na krštenju dao ime Aranđel, da ih Aranđel čuva, da ih ne uzme mlade [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
111 | arĭe | arie | гумно | arĭe (mn. ărĭ) [akc. arĭe] (i. ž.) — gumno, guvno ◊ arĭe ĭe luok unđe sa trăirat șî s-a vînturat grîu ku kalu șî ku vîntu — gumno je mesto gde se pomoću konja i vetra vršilo i vejalo žito ♦ var. are ♦ up. gĭep [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1425 | astuora | ăstora | ових | astora [akc. astuora] (zam.) — ovih, što pripada ovima ◊ aĭa ĭe moșîĭa astuora veśiń, lu kare nu ļi ḑîk pi nume, kî ńis în sfadă ku iĭ — to je imanje ovih komšija, koje ne pominjem po imenu, jer smo u svađi sa njima [Por.] ∞ asta | | [Vidi] |
|
|
|
1857 | Avraman | Avraman | Авраман | Avraman [akc. Avraman] (i. m.) — l.i. (hip.) (augm.) Avraman < Avram ◊ Avraman ĭ-a ḑîs la-l mîĭ batrîń đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or la uom kare ĭe đin fîmeļiĭa lu Avram, kare ĭe đi Avramuońi — Avraman su zvali starije dete od dvojice sa imenom Avram, ili čoveka koji je bio iz roda Avramovića [Por.] ∞ Avram | | [Vidi] |
|
|
|
1858 | Avramuță | Avrămuţu | Аврамић | Avramuță [akc. Avramuță] (i. m.) — (antr.) (hip.) (dem.) Avramić < Avram „mali Avram” ◊ Avramuță ĭe poļikra alu Avram măĭ mik đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or ĭa ḑîs așa đi drag la kopil pi kare la bućeḑat Avram — „Avramuca” je nadimak mlađeg Avrama od dvojice dečaka koji se zovu Avram, ili su tako od milošte tepali detetu koje je kršteno kao Avram [Por.] ∞ Avram | | [Vidi] |
|
|
|
896 | Bļizńa | Bliznă ? | Близна | Bļizńa [akc. Bļizńa] (i. ž.) — (ojk.) Blizna, zaselak Rudne Glave u opštini Majdanpek ◊ Blizńan, uom đi la Bļizńe — Bliznak, čovek iz Blizne ◊ Bļizńa ĭe un nume șî alu un rîu skurt, kare-l fak Bļizńa mikă ku Bļizńa mare — Blizna je i ime jedne kratke reke, koju čine Velika i Mala Blizna [Por.] ∞ Arnaglaua | | [Vidi] |
|
|
|
3305 | Bosîlka | Bosâlca | Босиљка | Bosîlka [akc. Bosîlka] (i. ž.) — (antr.) (zast.) povlašeni izgovor srpskog imena Bosiljka ◊ în luok đi Busuĭaka, rumîńi sîrbizaț ĭ-a pus la fĭaće nume „Bosiljka”, da a strîgato „Bosîlka” — umesto „Busujuake”, posrbljeni Vlasi su devojčicama davali imena „Bosiljka”, ali su je zvali „Boslka” [Por.] ∞ busuĭuok | | [Vidi] |
|
|
|
1515 | Branku | Brancu | Бранко | Branku [akc. Branku] (i. m.) — (antr.) Branko, l.i. slovenskog porekla ◊ nume Branku dă poļikră Brankuońi — ime Branko daje prezime Branković ◊ pi paradĭeda la kĭemat Ĭuoža lu Branku — pradeda mi se zvao Joža Brankov [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1769 | brîndușă | brândușă | шафран | brîndușă (mn. brîndușă) [akc. brîndușă] (i. ž.) — (bot.) šafran, mrazovac, brnuduša ◊ ĭastă brîndușă đi primovară șî đi taumnă — postoji prolećni i jesenji šafran (Crocus heuffelianus, Crocus moesiacus) ◊ dupa floriļe-șća frumuasă, s-a dat nume la fĭaće: Brndușa — prema ovom lepom poljskom cveću davalo se i ime devojčicama: Brdnuša [Por.] ♦ dij. var. ♦ brîndușauă [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
906 | buobît | bobot | водопад | buobît (mn. buobîće) [akc. buobît] (i. s.) — vodopad, slap, buk ◊ la nuoĭ ĭastă pi Șașka duauă luokurĭ ku așa nume: Buobîto-l mik, șî Buobîto-l mare — kod nas na Šašci ima dva mesta sa takvim nazivom: Veliki buk, i Mali buk ♦ var. bobît [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3304 | Busuĭuaka | Busuioaca | Босиљка | Busuĭuaka [akc. Busuĭuaka] (i. ž.) — (antr.) (zast.) Bosiljka, žensko lično ime ◊ dupa buĭađe busuĭuok, đemult la mulće fĭaće nașî a dat nume Busuĭaka — prema biljci bosiljka, nekada su mnogim devojčicama kumovi davali imena Bosiljka ♦ up. Bosîlka [Por.] ∞ busuĭuok | | [Vidi] |
|
|
|
1174 | ćuș | clătită | палачинка | ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
1183 | daĭkă | daică | сека | daĭkă (mn. daĭke) [akc. daĭkă] (i. ž.) — (hip.) 1. (folk.) seka; draga, dragana; simpatija; ljubavnica ◊ daĭka mĭa, ku uoki ńegri — moja draga, crnooka [Crn.] ◊ daĭkă iĭ ḑîś la ibomńikă, kînd će dragaļeșć ku ĭa — „dajka” kažeš ljubavnici, kad joj tepaš [Buf.] ◊ daĭkă ĭe nume đizmerdat; kînd la vruna-ĭ ḑîś „daĭko, daĭkuțo”, ĭa înțaļiaźe śi ĭe ku ćińe, șî śe tu aĭ đi gînd — „dajka” je mazno ime; kada nekoj kažeš „dajko, dajkice”, ona razume šta je s tobom, i koja ti je namera (Jasikovo) [GPek] 2. (srod.) a. starija sestra [Crn.] b. (hip.) oslovajljanje među sestrama: tako, od milja, mlađa sestra zove stariju 3. (hip.) oslovljavanje među ženama: tako mlađa žena, iz poštovanja, oslovljava svoju stariju prijateljicu, ili rođaku [Por.] [Buf.] [GPek] ♦ (demin.) daĭkuță [Crn.] [GPek] [Por.] [Buf.] ♦ (demin.) / < dadă ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1522 | Dobriță | Dobriţă | Добрица | Dobriță [akc. Dobriță] (i. m.) — (antr.) Dobrica, l.i. srpskog porekla, demin. od prid. dobro ◊ nume Dobriță la rumîń a fuost șî đemult, da ĭastă ș-akuma — ime Dobrica bilo je kod Vlaha i nekada, a ima ga i sada ◊ firu lu uom ku nume Dobriță sa kĭamă Dobrițuońi, or Dobrițańi, da pi sîrbĭașće Dobricanović — potomci čoveka po imenu Dobrica zovu se Dobriconi ili Dobricani, a na srpskom su Dobricanović [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5788 | Drîgoćin | Drăgotin | Драгутин | Drîgoćin [akc. Drîgoćin] (i. m.) — (antr.) Dragutin ◊ Drîgoćin ka un fĭeļ îi nume barbațăsk a tunat în Rumîń dupa śe s-a pĭerdut numiļi rumîńeșć aļi batrîńe kum a fuost Ĭuon șî Fluorĭa — Dragutin kao vrsta muškog imena, ušao je među Vlahe kod su se izgubila stara vlaška imena kao što su bila Jon i Florja [Por.] ∞ nume | | [Vidi] |
|
|
|
1523 | Duorća | Dorca | Дорча | Duorća [akc. Duorća] (i. m.) — (antr.) Dorča, l.i. grčkoga porekla koje je u vlašku antroponimiju ušlo preko bugarskog jezika ◊ đin nume Duorća s-a fakut poļikra lu ńam Dorćuońi — od imena Dorča nastao je porodični nadimak Dorčoni (Osnić) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
1438 | duorśa | dorcea ? | дорат | duorśa (mn. duorś) [akc. duorśa] (i. m.) — (zool.) 1. (izob.) dorat, konj tamnoriđe boje ◊ duorśa ĭe un feļ đi kal, ama aăĭa kare ĭ-avut, așa șî ļ-a ḑîs pi nume — dorat je vrsta konja, ali oni koji su ih imali, tako su ih zvali i po imenu (Leskovo) [GPek] 2. (izob.) krupan ovčarski pas; često ime za takvog psa ◊ am avut duoĭ kîń la baśiĭe, unu la kĭemat Duorśa, da unu Murźa — imao sam dva psa na bačiji, jedan se zvao Dorča a drugi Murdža (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2253 | Fîraun | Faraon | Фараон | Fîraun (mn. fîrauoń) [akc. Fîraun] (i. m.) — (antr.) (zast.) Faraon 1. nadimak za čoveka romske pripadnosti, zbog verovanja koje su Romi raširili da su poreklom iz Egipta ◊ a veńit în sat kuortu țîgańiesk, ku fîrauonu luor kalărĭ pi kal — došla je u selo ciganska čerga, sa njihovim faraonim na konju ◊ đin poļikră Fîraun, a ĭeșît alće poļikre đi Țîgań: Firu, Firuļiesku, Firanu — iz nadimka Faraon, izašli su i drugi nadimci za Cigane: Firu, Firulesko, Firan 2. (mag.) đavolji poglavnik ◊ draśi au nume, iĭ kĭamă Marku, Ĭordan, da pi fîrauonu luor ăl kĭamă Șoĭtan — đavoli imaju imena, zovu se Marko, Jordan, a njihov se faraon zove Šojtan ♦ var. Firaun [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3449 | German | Gherman | Герман | German [akc. German] (i. ž.) — (antr.) (zast.) German, lično ime ◊ đi bîtrńață a fuost rumîń ku nume German, đin iĭ sînt astîḑ Germańeșći — u starini je bilo Vlaha sa imenom German, od kojih su danas Germanovići ◊ Mika Germîn ĭe kopilu lu Meilă Germîn, iî sînt țîka germańaskă đin babaluk — Mika Germanović je sin Mihajla Germanovića, oni su germanovićka loza od starina [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2187 | Igļika | Iglica | Јаглика | Igļika (mn. Igļiśe) [akc. Igļika] (i. ž.) — (antr.) Jaglika, žensko ime, floronim ◊ la nuoĭ ĭastă o muĭarĭe ku nume Igļika, dat dupa fluare igļiśauă; la karće ĭe skrisă Jaglika — kod nas ima jedna žena koja se zove Iglika, ime dato prema cvetu jaglike; kršteno ime joj je Jaglika [Por.] ∞ igļiśauă | | [Vidi] |
|
|
|
2967 | kļanț | cleanţ | остењак | kļanț (mn. kļanțurĭ) [akc. kļanț] (i. s.) — (geogr.) ostenjak, rt stene ◊ kļanț sa kĭamă vîru kîrși, kare ĭe nalt șî askuțît — ostenjak se zove vrh krša, koji je visok i oštar ◊ đes, dupa imańa în a kuĭ ĭe, kļanțu kapîtă șî nume, șî avĭem Kļanțu lu Ĭanku, lu Marku, or lu Pătru — često, prema imenu vlasnika imanja na kome je, ostenjak dobija i ime, pa imamo Jankov, Markov ili Petrov ostenjak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4032 | kobi | cobi | призивати | kobi (ĭuo kobĭesk, ĭel kobĭașće) [akc. kobi] (gl. n.) — (rel.) prizivati zlu kob, slutiti ◊ lumĭa batrînă a kreḑut kă kînd vrun rău spuń pi nume, ăl kobĭeșć să-ț vină — stari ljudi su govorili da kad neko zlo pominješ po imenu, ti ga prizivaš da ti dođe ◊ pumeńeșć muarća, o kobĭeșć să-ț vină, pumeńeșć pi draku, ăl kobĭeșć să-ț vină — pominješ smrt, prizivaš je da dođe, pominješ đavola, prizivaš ga da dođe ◊ śe gud ĭe rău pi lumĭe, no-l pumeńi pi nume, kă-l kobĭeșć să-ț vină — što god je zlo na svetu, ne pominji ga po imenu, jer ga prizivaš da ti dođe ◊ nu numa kînd ḑîś, numa șî kînd faś śuava śe samînă la vrun rău, tu răo-la-l kobĭeșć — ne samo kad kažeš, nego i kad napraviš gest koji podseća na neko zlo, ti to zlo prizivaš ◊ kînd ći faś kĭoroman, kobĭeșć să kĭorășć, șî puaće șî sî kĭorășć — kad izigravaš slepca, prizivaš slepilo, i možeš da oslepiš [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4236 | krak | crac | нога | krak (mn. kraś) [akc. krak] (i. m.) — 1. (anat.) noga ◊ a kaḑut đin ļemn, ș-a frînt kraśi amînduoĭ — pao je sa drveta i polomio obe noge ◊ bat muort, nu stă în kraś — mrtav pijan, ne stoji na nogama ◊ stă-n kraśi uamińiluor, nu puot sî trĭakă đi ĭel — stoji ljudima na putu, ne mogu da prolaze od njega ♦ sin. piśuor 2. (geog.) ogranak, deo kose, povijarca; krak ◊ la luok đaluos rar sa gasîașće kulmĭe fara kraś — u planinskom kraju retko se nađe kosa bez ogranaka ◊ kulmĭa ĭe lungă, ku kăș șî drum đi kar, da kraku ĭe skurt, șă are numa poćeś fara kăș — kosa je duga, sa kućama i kolskim putem, a ogranak je kratak, ima samo staze bez kuća ◊ kînd ĭe śuaka naltă, are kulmĭe mulće, da tuata kulmĭa ĭe pļină đi kraśe — kad je brdo visoko, ima mnogo kosa, a svaka kosa ima mnogo ogranaka ◊ rar ĭastă krak fara nume — redak je ogranak kose bez imena ◊ kraku puaće sî sa kĭame dupa aĭa kum ĭe fakut: Krako-l skurt, Krako-l lung, Krako-l lat — ogranak kose može se zvati po izgledu: Kratak krak, Dugački krak, Široki krak ◊ măĭ đes numiļi krakuluĭ ĭe dupa uom în a kuĭ ĭe moșîĭa: Kraku Dăńi, Kraku Marku, Kraku Śovrći — najčešći naziv ogranka kose je prema čoveku na čijem je imanju: Danin krak, Markov krak, Čevrtanov krak ◊ buot đi krak — vrh, kraj ogranka kose ♦ up. kulmĭe 3. (fig.) (za količinu nečega što se kreće i ostavlja trag) ni traga, bez traga ◊ a pĭerdut puorśi în munće, ĭ-a katat triĭ ḑîļe șă ńiś krak đi puork n-a gasît — izgubio je svinje u planini, tražo ih je tri dana i ni trag od svinja nije našao ♦ (demin.) krakuļeț [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5153 | kutare | cutare | неко | kutare [akc. kutare] (zam.) — neko, taj ◊ tare s-a spumîntat kă vińe kutare, ș-a fuźit — jako se uplašio da ide neko, pa je pobegao ◊ kînd nu sa spuńe śeva pi nume, sa ḑîśe „să fiĭe la kutare șî kutare” — kad se nešto ne kazuje po imenu, kaže se „neka bude tome i tome” ♦ dij. var. kutaruĭa (Brestovac) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
3370 | marćiń | brumar | новембар | marćiń [akc. marćiń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ abĭa sa țîńe minće kă babiļi vorbĭa đi vro lună kare a kĭemato marćiń kă pi ĭa a kaḑut Marćino-l Mare — jedva se pamti da su babe govorile o nekom mesecu koji se zvao „marćin” jer su u njemu padali Veliki Mratinci ◊ marćińi aĭ babĭeș sa ogođesk ku novembru đi pi kîļindarĭu ăl bisăriśesk — bapski „marćinj” podudara se sa novembrom iz crkvenog kalendara ◊ alt nume alu luna unsprăśiļa pi an, a fuost „rîpśuń” — drugi naziv za jedanaesti mesec u godini bio je „rapčun” ♦ sin. rîpśuń [Por.] ♦ dij. sin. brumarĭ, brumarĭol mare [Crn.]∞ lună | | [Vidi] |
|
|
|
6309 | marturiĭe | marturie | сведочење | marturiĭe (mn. marturiĭ) [akc. marturiĭe] (i. ž.) — 1. svedočenje ◊ prĭaćinu l-a dat đi martur la vro gîlśauă ku veśinu, șî ĭel s-a dus astîḑ la oraș sî đa marturiĭa luĭ — prijatelj ga je dao za svedoka u nekoj svađi sa komšijom, pa je on otišao danas u varoš da da svoje svedočenje 2. (rel.) obred na pomani ◊ marturiĭa ĭe un ađet în kare muĭarĭa śe puartă pomana, ku kolaku mărturiĭi șî k-o lumanarĭe aprinsă în mînă, marturisîașće kî ĭe pomana împļińită ku tuot śe sa kată, șî sa ruagă la Suare, la Lună șî la șapće ḑîļe-n stamînă, șî la tuoț sfînțî pi nume, sî sa ĭa đi mînă șî sî kadă în źanunkĭ șî să-l skuată pĭ-al muort đi pi lumĭa-ĭa șî să-l dukă la pomană — marturija je obred u kome žena koja vodi pomanu, sa marturijskim hlebom i upaljenm svećom u ruci, svedoči da je pomana postavljena sa svim što se traži, i moli Sunce, Mesec, sedam dana u nedelji i sve svece po imenu, da se uzmu za ruke, kleknu na kolena i izvuku pokojnika sa onog sveta i dovedu ga na daću [Por.] ∞ martur | | [Vidi] |
|
|
|
5787 | Miloćin | Milotin | Милутин | Miloćin [akc. Miloćin] (i. m.) — (antr.) Milutin ◊ Miloćin ĭe fuarma rumîńaskă alu nume sîrbĭesk Milutin — Miloćin je vlaška forma srpskog imena Milutin ♦ up. Ćinkă, Ćinu, Tinu [Por.] ∞ nume | | [Vidi] |
|
|
|
26 | miļiguoś | minegoci | чмичак | miļiguoś [ac. miļiguoś] (mn. miļiguaśe) (i. s.) — čmičak, gnojna izraslina na očnom kapku (Hordeolus) [Bran.] ♦ dij. var. miļigoč (mn. miļigoače) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2618 | Mlađen | Mlagen | Младен | Mlađen [akc. Mlađen] (i. m.) — (antr.) (inov.) l.i. Mladen ◊ dakă vrun Mlađen are kopiĭ șî ńepuoț, șî dakă đin iĭ sa mulțăsk brîńe, firu luĭ kapîtă poļikră Mlăđeńieșći — ako neki Mladen ima decu i unuke, i ako se od njih namnože generacije, njegovi potomci dobiju nadimak Mladenovići ◊ kînd nume Mlađen sa skurtă đin milă, sa kapîtă poļikră Đenă, or Đenkă — kada se ime Mladen od milja skrati, dobija se nadimak Đena, ili Đenka ♦ var. Mlađien [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6035 | Murźa | Murg | Мрки | Murźa [akc. Murźa] (i. m.) — Mrki ◊ Murźa ĭe nume đes dat la kîńe păkurarĭesk kare ĭe murg la păr — Mrki je često ime čobanskog psa koji ima dlaku braonkaste boje ◊ Murźa ĭe kîńe rău, șî đi ĭel nu sa ćem numa lupî, numa șî uoțî — Mrki je opasan pasan, i njega se ne boje samo vukovi, nego i lopovi ♦ up. Dorśa, Rapśa [Por.] ∞ murg | | [Vidi] |
|
|
|
3503 | naĭbă | naiba | ђаво | naĭbă (mn. naĭbe) [akc. naĭba] (i. ž.) — (demon.) (euf.) đavo ◊ sa ḑîśe naĭba să nu-l pumeńeșć pe draku pe nume, kî draku kînd auđe numiļi luĭ, vińe șî-ț faśe răļe — kaže se „najba” da ne pomeneš đavola po imenu, jer đavo kad čuje svoje ime, dolazi i pravi ti zlo ◊ fi bun, să nu će ĭa naĭba — budi dobar, da te ne odnese đavo ♦ sin. marku [Buf.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
1962 | Ńiđelku | Nigelcu | Недељко | Ńiđelku [akc. Ńiđelku] (i. m.) — (antr.) l.i. Nedeljko ◊ Ńiđelku ĭe nume sîrbĭesk, kare aĭ nuoștri l-a dat la kopiĭ naskuț dumińika — Nedeljko je srpsko ime, koje su naši davali dečacima rođenim u nedelju ◊ Ńiđelku Draguoĭ ĭe bun lîutarĭ — Nedeljko Dragoj je dobar violinista [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6109 | ńikurat | necurat | нечист | ńikurat (ńikurată) (mn. ńikuraț, ńikuraće) [akc. ńikurat] (prid.) — 1. (o higijeni) nečist, prljav ◊ lukru ńikurat — prljav posao ♦ sin. imuos 2. (demon.) (hip.) đavo ◊ nu pumeńi pĭ-al ńikurat pi nume, kă vińe șă-ț faśe vrun rău — ne pominji nečistog po imenu, jer će doći i učiniće ti neko zlo ◊ (mag.) đeskînćik ku al ńikurat — bajanje sa nečistim, vrsta bajalica u kojima se đavo priziva u pomoć ♦ sin. ńikruśat ♦ supr. kurat [Por.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
6111 | ńipumeńit | nepomenit | непоменик | ńipumeńit (ńipumeńită) (mn. ńipumeńiț, ńipumeńiće) [akc. ńipumeńit] (prid.) — (demon.) nepomenik, đavo ◊ ńiśkînd nuĭe bun sî sa ḑîkă „draku” pi nume, kî ĭel auđe numiļi luĭ șă vińe, numa sa ḑîśe al ńipumeńit — nikad nije dobto da se kaže „đavo” po imenu, jer on čuje svoje ime i dođe, nego se kaže nepomenik ♦ sin. drak, ńikruśat, al mik, ńikurat [Por.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
4876 | Pakală | Păcală | Угурсуз | Pakală [akc. Pakală] (i. m.) — (folk.) Pakala, Ugursuz ◊ Pakală ĭe nume đin povĭeșć bužukuruasă, uom kare a lukrat tuot îndîrećișļa — Pakala je ime iz šaljivih priča, čovek koji sve radio naopako [Por.] ∞ pakat | | [Vidi] |
|
|
|
4478 | Patruț | Patruț | Патруц | Patruț [akc. Patruț] (i. m.) — (antr.) Patruc, vlaško lično ime ◊ Patruț ĭe nume voĭńiśesk, skuos đi milă đin nume Pătru — Patruc je muško ime od milja, izvedeno od imena Petar ◊ đin nume or poļikră Patruț s-a skuos nume skurtat Truță, đes la rumîń — od imena ili nadimka Patruc, izvodilo se skraćeno ime Truce, često kod Vlaha ♦ up. Pătru [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
4476 | Pătru | Pătru | Петар | Pătru1 [akc. Pătru] (i. m.) — (antr.) Petar ◊ nume Pătru s-a dat la mulț kopiĭ voĭńiśeșć kă să fiĭe tarĭ ka pĭatra, să fiĭe sînatuoș, șă să traĭaskă mult — ime Petar davalo se velikom broju muške dece da budu jaki kao kamen, da budu zdravi i da dugo žive ◊ fînka nume Pătru a fuost mulțît, să puată să-ĭ razńaskă șî sî-ĭ kunuaskă ļesńe, lumĭa a proskuos mulće fuarme đi poļikre đin nume Pătru — pošto je ime Petar bilo mnogobrojno, da bi mogli da ih razlikuju i lako prepoznaju, ljudi su iz imena Petar izveli mnoge forme ◊ đin Pătru a ĭeșît Petrikă șî Patruț, đin Petrikă Trikă, da đin Patruț Truța, đin Truță ĭară Truĭa, ș-așa-nainće — od Petra su nastala imena Petrika i Patruc, od Petrike Trika, a od Petruca Truce, od Truca opet Truja, i tako dalje ◊ parĭaka muĭerĭaskă alu nume voĭńiśesk Pătru a fuost Petriĭa, or Pĭetra — par muškom imenu Petar bilo je žensko ime Petrija, ili Petra [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
4474 | petruos | petros | каменит | petruos (petruosă) (mn. petruoș, petruasă) [akc. petruos] (prid.) — kamenit ◊ luok petruos, pļin đi pĭatră — kamenito mesto, puno kamenja ◊ ogaș petruos, đes nume đi ogașă ku fundu petruos — kameniti potok, čest naziv za potoke sa kamenitim koritom [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
45 | potrńiśe | potârniche | препелица | potrńiśe (mn. potrńiś) [akc. potrńiśe] (i. ž.) — (ornit.) prepelica (Lat. Coturnix communis) ◊ potrńiśe ĭe pasîrĭe mikă ka golîmbu, nume kunoskut în Arnaglaua șî Țîrnaĭka — prepelica je ptica mala kao golub, ime je poznato u selima Rudna Glava i Crnajka [Por.] ♦ sin. pîtpalak | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5767 | ravĭež | rebej | ђокица | ravĭež (mn. ravĭežurĭ) [akc. ravĭež] (i. s.) — (pej.) (o dečjem penisu) đokica ◊ ravĭež ĭe nume blînd đi puļița kopiluluĭ — đokica je kulturan naziv za dečji kurčić ◊ pazîțî-va fećițîlor, kî la kopilașu nuostru ĭ-a krĭeskut ravĭežu — čuvajte se devojčice, jer je našem dečkiću porastao đokica ◊ ĭ-a skapat ravĭežu đin izmĭańe — ispao mu đokica iz gaća ♦ var. răvež [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3411 | săśeruaĭkă | seceruie | гладиола | săśeruaĭkă (mn. săśeruaĭś) [akc. săśeruaĭkă] (i. ž.) — (bot.) gladiola (Gladiolus imbricatu) ◊ săśeruaĭkă pi rumîńașće are nume ļegat đi sîaśira kă înfluare pi vrĭamĭa lu sîśarat — gladiola ima vlaško ime vezano za srp jer cveta u vreme žetve ♦ var. săśeruĭkă (Tanda) [Por.] ∞ săśiră | | [Vidi] |
|
|
|
4437 | stîrńak | miriște ? | стрњак | stîrńak (mn. stîrńeś) [akc. stîrńak] (i. m.) — (geog.) strnjak; kamenjar ◊ stîrńaku ĭe luok petruos ku kļanțurĭ șî padure, fara luokurĭ — strnjak je kamenjar sa ostenjacima i šumom, bez njiva ◊ la nuoĭ ĭastă mulće stîrńaśe ku nume — kod nas ima mnogo strnjaka kao zvanih mesta [Gpek] ◊ stîrńak ĭe petriș ĭarbuos, luok ńemuśituorĭ, bun numa đe kapre — strnjak je kamenjar zaraso u travu, neobradivo mesto, dobro samo za koze (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3382 | śerb | cerb | јелен | śerb (mn. śerbĭ) [akc. śerb] (i. m.) — (zool.) jelen (Cervus elaphus) ◊ śerb ĭe žuavină sîrbaćikă ku kuarńe marĭ șî krengaraće — jelen je divlja životinja sa velikim i razgranatim rogovima ◊ śerbu ĭe žuavină țapînă șî frumuasă, șî rumîńi đemult đes a dat nume pi ĭel la kopiĭi luor: Śerban — jelen je jaka i lepa životinja, i Vlasi su nekada često davali njegovo ime svojoj deci: Šerban (=Jelenko) ◊ fameĭa śerbuluĭ sa kĭamă śută — ženka jelena zove se košuta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2535 | Trailă | Trailă | Траило | Trailă (mn. Traiļ) [akc. Trailă] (i. m.) — (antr.) Trailo, vlaško l.i. veoma rasprostranjeno u XIX veku ◊ kînd nu s-a țînut kopiĭ, kînd a murit đi buaļe, ļ-a dat nume Trailă, s-ă traĭaskă — kada deca nisu preživljavla, kada su umirala od bolesti, davana su im imena Trailo, da traju [Por.] ∞ trai | | [Vidi] |
|
|
|
4479 | Truță | Truță | Труце | Truță [akc. Truță] (i. m.) — (antr.) Truce ◊ Truță ĭe nume rumîńesk, skos đi milă đin Patruț, da aăsta đi Pătru — Truce je vlaško ime, izvedeno od milja od Patruc, a ovo od Petar ♦ up. Patruț [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
3580 | uaĭe | oaie | овца | uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakom ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soli ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4110 | Urḑîkă | Urzică | Урзика | Urḑîkă [akc. Urḑîkă] (i. s.) — (antr.) Urzika l.i., „Kopriva” ◊ nume Urḑîkă s-a dat ka poļikra la kopiĭ bolnaviśuoș, să nu sa prindă buaļiļi đi iĭ kum nu sa prind đi urḑîkă — ime Kopriva davalo se kao nadimak bolešljivoj deci, da se bolest ne hvata za njih kao što se ne hvata za koprivu ◊ dupa insă ku poļikra Urḑîkă ńepuoțî sa poļekrĭesk Urḑîkuońi — prema osobi sa nadimkom Urzika, potomci dobiju prezime Urzikić [Por.] ∞ urḑîkă | | [Vidi] |
|
|
|
6039 | verźauă | vergea | узлењача | verźauă1 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (tehn.) uzlenjača, uzlenak, privržanj ◊ verźaua ĭe bît đi ļemn bagat în žgĭabu sululuĭ đinapuoĭ a razbuoĭuluĭ, đi kare ĭe ku ață gruasă ļegată urḑala ku kîpatîńiļi al đinapuoĭ — uzlenjača je drveni štap umetnut u žljeb zadnjega vratila razboja, za koji je debelim koncima vezana osnova svojim zadnjim krajem ◊ kînd sa gaćașće țasutu, verźaua pikă șî fĭaćiļi marĭ o prind ku đințî șî ĭasă a fară, să audă śe nume măĭ întîń o sî sa pumeńaskă, kă dupa așa baĭat o sî sa mariće — kad se tkanje svrši, uzlenjača ispadne, i devojke je hvataju zubima i izlaze napolje da čuju koje će se prvo muško ime pomenuti, jer će se za takvoga momka udati [Por.] ∞ razbuoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
4831 | Visaļin | Veselin | Веселин | Visaļin [akc. Visaļin] (i. m.) — (antr.) Veselin l.i. ◊ Visaļin ĭe nume bućeḑat, dat la kopil voĭńiśesk ku duor să-ĭ fiĭe traĭu vĭasîl șî fara grižă — Veselin je kršteno ime, dato muškom detetu sa željom da mu život bude veseo i bezbrižan ♦ skr. Vĭesa ♦ supr. Visaļina [Por.] ∞ vĭasîl | | [Vidi] |
|
|
|
4832 | Visaļina | Veselina | Веселинка | Visaļina [akc. Visaļina] (i. ž.) — (antr.) Veselinka, žensko l.i. ◊ Visaļina ĭe nume muĭerĭesk, moșćeńit đi la rumîńi aĭ batrîń — Veselinka je žensko ime, nasleđeno od starih Vlaha ♦ var. inov. Visaļinka — Veselinka ♦ supr. Visaļin [Por.] ∞ vĭasîl | | [Vidi] |
|
|
|
34 | zburatuorĭ | zburător | летач | zburatuorĭ (zburatuare) [akc. zburatuorĭ] (i. m.) — 1. letač, koji ima sposobnost letenja, koji leti ◊ pasîrĭe zburatuare — ptica letačica 2. (mitol.) zmaj ◊ la zmîău nu kućieḑ să-ĭ ḑîś pi nume, numa iĭ ḑîś „al-zburatuorĭ” — zmaja ne smeš da pomeneš po imenu, nego ga osloviš sa „letač” ♦ up. zmău, zmiu [Por.] ∞ zbura | | [Vidi] |
|
|