Reč nuo nije obrađena kao osnovna reč!

Reč nuo u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
82  abaće  abate  скретати  abaće (ĭuo abat, ĭel abaće) [akc. abaće] (gl. p. ref.) — 1. skretati sa pravca, sklanjati se u stranu ◊ sa abaće đin drum în lăturĭ — sklanja se s puta u stranu ◊ unđe să va abaća lumĭa-ĭa, kînd sa va puńa pluaĭa? — gde li će se skloniti ti ljudi, kada bude udarila kiša? 2. (izob.) navraćati, svraćati ◊ sa abaće pi la nuoĭ — navraća kod nas [Por.] ♦ dij. var abaťe [Kmp.]   [Vidi]

87  aburuos  aburos  напарен  aburuos (aburuosă) (mn. aburuoș, aburuasă) [akc. aburuos] (prid.) — naparen, pokriven parom; koji isparava; koji u sebi ima paru; isparljiv ◊ dupa pluaĭe, a veńit pista nuoĭ un danf aburuos, kald — posle kiše, zapahnula nas je topla para [Por.] ∞ abur  [Vidi]

281  ață  aţă  конац  ață (mn. ață) [akc. ață] (i. ž.) — konac, nit, vlakno ◊ ață đi kusut — šivaći konac ◊ ka pi ață — kao pod konac (za nešto što je dobro poređano) ◊ ļagă ața, faśe nuod — vezuje konac u čvor ♦ (augm.) ațuoń — končina [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2774  akoļa  acolea  онде  аkоļа [akc. аkоļа] (pril.) — onde ◊ акоļа ḑîśem kînd ĭe śeva măĭ apruape đi nuoĭ, đi kît śi ĭe aĭa đi kare ḑîśem kî ĭe akoluo — onde kažemo kad je nešto bliže nama, nego što je ono za što kažemo da je tamo ◊ akoluo ĭe đepartat, șî nu sa vĭađe, da akoļa ĭe măĭ apruape, șî sa vĭađe ku uoki — tamo je udaljeno, i ne vidi se, a onde je bliže, i vidi se očima ♦ up. skr. koļa [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

300  al  al  грам. члан  al (mn. , aļe/aļi) (part.) — 1. stoji ispred imenica ◊ al ńegru — crni, onaj koji je crn 2. stoji ispred zamenica ◊ al mĭeu — moj, moje, koje pripada meni ◊ aĭ nuoștri — naši, koji pripadaju nama 3. stoji ispred rednih brojeva ◊ al triĭļa — treći, onaj koji je treći po redu ♦ var. a - stoji samo ispred zamenica i brojeva ◊ a nuostru — naš, naše ◊ a doĭļa — drugi (po redu) ◊ a triĭļa uorĭ va spun — po treći put vam kažem [Por.]   [Vidi]

1032  Almăș  Almăj  Алмаш  Almăș [akc. Almăș] (i. m.) — (top.) Almaš, dolina u gornjem toku reke Nere u rumunskom Banatu, odakle se u severoistočnu Srbiju doselio veliki broj Vlaha, najviše u drugoj i trećoj deceniji XVIII veka kada su severna Srbija, Banat i Oltenija bile pod vlašću Austrije, koja je ove krajeve dobila posle mira u Požarevcu 1718. godine ◊ la nuoĭ aĭ batrîń a puvăstuit k-a veńit dîn Almăș, prîntu viće, k-aiśa a fuost mult luok guol — kod nas su stari pričali da su došli iz Almaša, zbog stoke, jer je ovde bilo dosta praznog mesta [Zvizd]   [Vidi]

317  aļergatuorĭ  alergător  тркач  aļergatuorĭ (mn. aļergatuorĭ) [akc. aļergatuorĭ] (i. m.) — trkač, onaj što trči, koji se kreće trčeći ◊ trĭeku pi lînga nuoĭ o gramadă đi aļergatuorĭ, đi śe va aļerga, draku va șći — prođe pored nas gomila trkača, zašto trče, đavo će znati [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

416  amînatarĭe  amînare  кашњење  amînatarĭe (mn. amînatărĭ) [akc. amînatarĭe] (i. ž.) — kašnjenje, zakašnjavanje ◊ n-o sî trĭakă bun șkolari nuoștri, ku atîta amînatarĭe đi iĭ — neće dobro proći naši đaci, sa tolikim njihovim zakašnjavanjem ♦ var. amînatat [Por.] ∞ amînata  [Vidi]

429  amńaḑîț  amiază  подне  amńaḑîț (mn. amńaḑîță) [akc. amńaḑîț] (i. s.) — 1. podne kao doba dana ◊ măĭ un śas pănă la amńaḑîț — još jedan sat do podne ◊ înainće đi amńaḑîț — pre podne ◊ pînă-n amńaḑîț — do podne ◊ dupa amńaḑîț — posle podne 2. ručak, obed u podne ◊ duśe amńaḑîțu la sîpatuorĭ — nosi ručak kopačima ◊ vrĭamĭa đi amńaḑîț — vreme je za ručak 3. a. zenit ◊ suarļi la amńaḑîț — sunce je u zenuitu b. jug, strana sveta ◊ a zburat kîtra amńaḑîț — odleteo ka jugu ♦ supr. mńaḑa nuopțîsever ♦ skr. var. (ret.) amńaḑ ◊ amńaḑîța nuopțî — (demon.) ponoćnica, šumska majka (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. amńaz [Kmp.] ♦ dij. var. nămļaḑîț (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

1577  amńaḑîța  prînzi  ручати  amńaḑîța (ĭuo amńaḑîț, ĭel amńaḑîță) [akc. amńaḑîța] (gl.) — ručatinuoĭ vom amńaḑîța fara ćińe — mi ćemo ručati bez tebe ♦ up. amńaḑĭț [Por.]  [Vidi]

3542  Anol nou  Anul Nou  Нова година  Anol nou [akc. Anol nou] (sint.) — (kal.) Nova godina ◊ Anol nou ĭe ḑîua đintîń pi kîļindarĭ ku kare înśape sî sa sokoćiaskă anu — Nova godina je prvi dan u kalendaru kojim počinje da se računa godina ◊ đemult ḑîua kare a sîrbatorito aĭ nuoștri ka anol nou, a kaḑut la Sînvasîĭ — nekada dan koji su naši slavili kao novu godinu, padao je na Svetog Vasilija [Por.] ∞ an   [Vidi]

139  apropiĭa  apropia  приближити  apropiĭa (ĭuo ma apruapiĭ, ĭel sa aproapiĭе) [akc. apropiĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za odnose u prostoru) približiti se, smanjiti rastojanje 2. (za odnose među ljudima) sprijateljiti se; zbližiti se ◊ sa apruapiĭe đi nuoĭ — prbližava nam se ◊ vreu kumva sî ma apruopiĭ đi ćińe — želim nekako da ti se približim ♦ supr. đeparta [Por.]   [Vidi]

229  argasî  argăsi  штавити  argasî (ĭuo argasîăsk, ĭel argasîașće) [akc. argasî] (gl. p.) — (zast.) (erg.) štaviti, obrađivati kožu ◊ đemult la nuoĭ în sat nu sa măĭ argasîăsk pĭeiļi — odavno se kod nas u selu više ne štave kože [Por.]   [Vidi]

1868  Arnaut  Arnăut  Арнаут  Arnaut (mn. Arnauț) [akc. Arnaut] (i.m.) — (etn.) Arnaut, Arnautin; Albanac ◊ kînd am trekut pistă Albaniĭa, ń-a batut fuamĭa, źeru șî arnauțî — kad smo prelazili preko Albanije, tukli su nas glad, mraz i Arnauti [Crn.] ◊ kînd armata sîrbĭaskă s-a tras pista Albańiĭa, ńima n-a drîzńit sî fure śeva đi mînkare đi la arnauț, kî arnauțî nu ļ-a dat ńimika ńiś pi bań, numa rumîńi aĭ nuoștri a kućeḑat aĭa să fakă — kada se srpska vojska povlačila preko Albanije, niko nije smeo od Arnauta da ukrade nešto za jelo, jer Arnauti nisu davali ništa ni za pare, samo su naši Vlasi to smeli da urade ♦ sin. Șiptarĭ [Por.]  [Vidi]

3992  arnaut  arnaut ?  арнаут  arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) arnaut, vrsta kukuruza ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipu ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratu ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustili [Por.] ∞ Arnaut   [Vidi]

260  arunka  arunca  избацити  arunka (ĭuo arunk, ĭel arunkă) [akc. arunka] (gl. p.) — 1. izbaciti, dobaciti ili baciti neki predmet sa nešto većom snagom na veću daljinu; hitnuti ◊ arunkă țuaļiļi la Suare — dobacuju odelo Suncu (u vlaškom obredu marturija, v. marturiĭe) ♦ sin. lîpada, lupada; azvîrļi 2. napregnuti se, napeti se ◊ nu țîńa lukru-șală, uomuļe, numa arunkî-će kît guođe puoț să țîń ļiemnu-la, să nu kadă pi nuoĭ — ne šali se, čoveče, nego se napni koliko god možeš da držiš to drvo, da ne padne na nas (Tanda) [Por.] 3. veranje, pentranje; puzanje ◊ sa arunkă pră ļeamn kamguđe șîarpiļi — vere se uz drvo kao zmija (Žitkovica) [Bran.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4396  astrînźa  astrânge  сакупљати  astrînźa (ĭuo astrîng, ĭel astrînźe) [akc. astrînźa] (gl. p.) — sakupljati, zbirati ◊ dakă nu va puća pănă la tuamnă astrînźa bańi śe sînt daturĭ, n-o să fiĭe bun đi iĭ ńiśkum — ako ne budu mogli do jeseni skupiti pare koje duguju, neće biti dobro za njih nikakonuoĭ vom astrînźa pruńiļi pănă astară, da o să veđem pi iĭ dar o să aĭbă să ńi đa śeguod đi mînkare — mi ćemo skupiti šljive do večeras, a videćemo njih da li će imati da nam dadnu štogod za večeru [Por.] ∞ strînźa  [Vidi]

2278  atîtuśka  atâtușca  толицно  atîtuśka [akc. atîtuśka] (pril.) — (demin.) tolicno, ovolicno ◊ nu mĭ-a dat đin moșîĭe ńiś atîtuśka, kît ĭe ńiegru đisupt ungĭe — nije mi dao ni ovolicno od imovine, ni koliko je crno ispod nokta ◊ a ļins uala, ńiś atîtuśka n-a lasat đi nuoĭ — olizao je lonac, ni ovolicno nije ostavio za nas ♦ var. atîtușka (Tanda) [Por.] ∞ atît  [Vidi]

297  atunś  atunci  тада  atunś [akc. atunś] (pril.) — tada, onda ♦ var. atunśa ◊ đi atunśa; đ-atunśa — otada, od tog vremena ◊ dakă ĭe așa trĭaba, atunś đin lukru nuostru nuĭe ńimik — ako tako stoje stvari, onda od našeg posla nema ništa [Por.]   [Vidi]

108  avļiĭe  avlie  авлија  avļiĭe (mn. avļiĭ) [akc. avļiĭe] (i. ž.) — avlija, dvorište ◊ la loko-l batrîn, unđe ń-a fuost kasa, am avut măĭ mare avļiĭe — na starom mestu, gde nam je bila kuća, imali smo veće dvorište ♦ sin. traușă, pîrvaļiĭe, prîvaļiĭe, obuor ◊ avļiĭa îngrađită s-a kĭemat șî la nuoĭ đemult obuor, ș-a fuost obuoru kășî, oboru puorśilor, obuoru vićilor — ograđeno dvorište se i kod nas nekada zvalo obor, pa je bio kućni obor, obor svinjca, stočni obor [Por.] ♦ dij. sin. bătătură (Samarinovac, Prahovo) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1452  ăla  ăla  онај  ăla (mn. ăĭa) [akc. ăla] (zam.) — onaj ◊ ăće, ăla uom vrĭa să vină la nuoĭ — eno, onaj čovek hoće da dođe kod nas [GPek] ∞ aăla   [Vidi]

652  ăńi  iată-ne  ево смо  ăńi1 [akc. ăńi] (uzv.) — evo smo, evo nas, eto nas ◊ ăńi, doveńirăm kumva — evo smo, stugosmo nekako ◊ ăńi, pă faśeț ku nuoĭ śe vi vuoĭa — evo smo, pa činite sa nama šta vam je volja [Por.]   [Vidi]

829  babaluk  băbăluc  бабалук  babaluk (mn. babaluś) [akc. babaluk] (i. m.) — babaluk 1. starina, davnina, prošlost ◊ mama mĭ-a puvestît kî sînćem nuoĭ, Trifuļeșći, aiśa đin babaluk — baba mi je pričala da smo mi, Trifunovići, ovde od starine ◊ aĭa așa a ramas la nuoĭ đin babaluk — to je tako ostalo kod nas od davnina 2. (ret.) imovina, posed, (fig.) dedovina ◊ nu dau să sa strîvĭaskă babaluku mĭeu — ne dam da se upropasti moja dedovina [Por.]   [Vidi]

797  baș  baș  баш  baș (part.) — rečca 1. za isticanje neke reči ili izraza ◊ a trĭekut baș pi lînga nuoĭ — prošao je baš pored nas 2. za pokazivanje istovremenosti: upravo, taman ◊ kînd ĭel baș să skîape pi ușă, uoțî tună, șă-l prind — baš kad on da utekne na vrata, lopovi upadnu, i uhvate ga 3. za ublažavanje ◊ n-a fuost baș așa — nije bilo baš tako [Por.]  [Vidi]

878  bășkașală  despărţire  одвајање  bășkașală (mn. bășkașîălurĭ) [akc. bășkașală] (i. m.) — odvajanje, odeljivanje; podvajanje ◊ nu-nțaļeg pintru śe sînt atîća bășkașălurĭ întra uamiń la nuoĭ în sat — ne razumem zbog čega su tolika podvajanja među ljudima kod nas u selu ◊ lasațî-vă đi bășkașîărurĭ — batalite podvajanja [Crn.] ◊ pănă am fuost baĭeț am trait ku frațî într-o kasă, kînd m-am însurat, șî kînd a veńit vrĭamĭa đi bășkașală, nuoĭ frumuos am înparțît imańa, șî ĭuo ku muĭarĭa m-am dat bîășka — dok smo bili momci, živeo sam sa braćom u jednoj kući, kad sam se ožeinio i kad je došlo vreme odeljivanja, mi smo lepo podelili imanje, i ja sam se sa ženom odelio ♦ sin. đisparțîre, đisparțîtu [Por.] ∞ bășkașî  [Vidi]

546  berbek  berbec  ован  berbek (mn. berbeč) [akc. berbek] (i. m.) — 1. ovan (Aries) ◊ am doĭ berbeč în kîrd — imam dva ovna u stadu [Kmp.] ♦ dij. var. berbĭek (mn. berbĭeś) ◊ berbĭeku tîău ĭe kornut — tvoj ovan je rogat ◊ berbĭeku ĭe ćinîr, sîarĭe pi uoĭ — ovan je mlad, zaskače ovce ◊ aĭ grižă, berbĭeku nuostru înpunźe — vodi računa, naš ovan bode ◊ berbĭek rînkaś — ovan bez testisa 2. (fig.) rogonja, muškarac koga žena vara ◊ ĭa ku altu, da berbĭeku ĭeĭ nu vĭađe ńimika — ona sa drugim, a njen ovan ništa ne primećuje [Crn.] 3. (fig.) tupavko, glupson ◊ tare đi kap ka berbĭeku, ńiś șkuala mikă n-a gaćit — tupav kao ovan, ni osnovnu školu nije završio [Por.]   [Vidi]

637  bežînarĭ  băjenar  пребег  bežînarĭ (mn. bežînari) [akc. bežînarĭ] (i. m.) — 1. prebeg, begunac, izbeglica, lice koje je napustilo dom ili državu zbog ekonomske eksploatacije ili torture ◊ đi vrĭamĭa ratuluĭ satu nuostru a fuost pļin đi bežînarĭ — za vreme rata naše slo je bilo puno izbeglica [Crn.] 2. (antr.) Bežînarĭčest porodični nadimak grupe ljudi koji su se kao izbeglice nastanile u nekom vlaškom selu, i od koga u pojedinim slučajevima nastaje posrbljeno prezime Bežinarević ♦ sin. fugarĭ [Por.]   [Vidi]

2149  biku-bĭelțî  bou-de-baltă  букавац  biku-bĭelțî [akc. biku-bĭelțî] (i. m.) — (ornit.) (ret.) bukavac, vodeni bik (Botaurus stellaris) ◊ biku-bĭelțî a fuost o ală, kare a trait în Balta ńigoćinuluĭ, ș-aĭ nuoștri tare s-a ćemut đi ĭa, kî ĭa rău urît a zbĭerat în ćikarișu bĭelțî — bukavac je bila neka ala koja je živela u Negotinskoj bari, i naši su se jako bojal, jer je ona veoma ružno rikala u barskom čestaru ◊ biku-bĭelțî s-a pĭerdut kînd ńigoćințî a uskat balta — bukavac je nestao kada su Negotinci osušili baru [Por.] ∞ bik  [Vidi]

786  bîrḑak  puiet  рибље младунче  bîrḑak (mn. bîrḑaś) [akc. bîrḑak] (i. m.) — (iht.) riblje mladunče, mala ribica ◊ în rîu nuostru puoț sî prinḑ numa bîrḑaś — u našoj reci možeš da loviš samo riblju mlađ [GPek]   [Vidi]

587  bîrnarĭață  bârnăreaţă  брвнара  bîrnarĭață (mn. bîrnarĭațurĭ) [akc. bîrnarĭață] (i. ž.) — brvnara, stambeni ili ekonomski objekat, izgrađen od tesanih drvenih greda ◊ kasă bîrnarĭață ku ćindă — kuća brvnara sa tremom ◊ brnarĭață ku podrum — brvnara sa podrumom [Crn.] ◊ într-o vrĭame aĭ nuoștri a traĭit în borđiĭe, pi urmă a-nśeput să fakă kîć-o bîrnarĭață, đi triĭ-patru dîržaļe în lung șî-n lat — naši stari su prvo živeli u zemunicama, a kasnije su počelu da prave po neku brvnaru, od po tri-četiri držalje u dužini i širini ◊ bîrnarĭață s-a kĭemat șî koļiba fakută đi bîrńe, da șî aĭa kare a fuost înpļećită ku nuĭaļe, șî ļipită ku morśilă — brvnarom se zvala i koliba napravljena od brvana, a i ona koja je bila ispletena od pruća, i oblepljena blatom (Gornjane) ♦ sin. koļibă ♦ up. kasă [Por.] ∞ bîrnă  [Vidi]

565  bĭa  bea  пити  bĭa (ĭuo bĭeu, ĭel bĭa) [akc. bĭa] (gl.) — 1. piti ◊ bĭa apă — pije vodu ◊ bĭa đi sîaće — pije zbog žeđi ◊ bĭa kî-ĭ plaśe — pije jer voli ◊ bĭa đi nakaz — pije od muke ◊ bĭa pistă masură — pije preko mere ◊ bĭa đi uskă (paru) — pije pa suši (čašu) [Crn.] ◊ nu bĭa rakiĭe kum sa bĭa, numa înduapă — ne pije rakiju kako se pije, nego je halapljivo guta ◊ veńasă pi la nuoĭ žîndari, șî mînkasîm bińe, șî bĭasîm tuota nuapća — dolazahu kod nas žandari, i jeđasmo dobro, i pismo po celu noć 2. pušiti ◊ bĭa tutun — puši duvan [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

568  bĭare  bere  пиће  bĭare (mn. bĭerĭ) [akc. bĭare] (i. m.) — piće, prvenstveno alkoholno ◊ asta ĭe prĭa multă bĭare đi nuoĭ duoĭ — ovo je previše pića za nas dvojicu ◊ bĭare dulśe — slatko piće ◊ la prins bĭarĭa — uhvatilo ga piće, opio se ◊ grĭeu ĭe la bĭare — teško podnosi piće, postaje „težak” kad se opije ◊ dăĭ pi la mińe la o bĭare — navrati kod mene na po piće ◊ am adunat pruńe, kuok kazanu șă fak rakiu să am bĭare đi prazńik — skupio sam šljive, ložim kazan da ispečem rakiju, da imam piće za slavu ♦ up. bautură [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

846  bĭeșî  băși  прдити  bĭeșî (ĭuo bĭes, ĭel bĭasă) [akc. bĭeșî] (gl.) — prditi, puvati, ispuštati gasove ◊ ĭel bĭasă, nuoĭ bĭeșîm, șî sa umplu kasa đi putuare — on prdi, mi prdimo, i napuni se kuća smrada [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1576  blańiu  pleoștit  пљоснат  blańiu (blańiĭe) (mn. blańiĭ, blaniće) [akc. blańiu] (prid.) — pljosnat; ravan kao daska ◊ fakut blańiu, fara ńiś un nuod — ravan kao daska, bez ijednog čvora ◊ bat muort, ḑaśe blańiuluĭ în morśilă— mrtav pijan leži pljoštimice u blatu ◊ pus blańiuluĭ — položen pljoštimice, sa širom stranom ka osloncu (Tanda) ◊ fusu muori are vîr đi fĭer, askuțît blańiuluĭ đi sî tuńe-n pîrporiță, kare are gaură în patru mukĭe — vodenično vreteno ima metanli vrh, ploštimice istanjen da bi ušao u papricu, koja ima četvrtastu rupu [Por.] ∞ blană  [Vidi]

903  boboćală  umflatură ?  набрекнутост  boboćală (mn. boboćaļe) [akc. boboćală] (i. ž.) — (vet.) 1. nabreknutost polnog organa krmače, kao znak potrebe za parenjem ◊ ma duk ku puarka la vĭer, kî s-a pus boboćala pi ĭa, iĭ s-a înflat pļuodu — teram krmaču kod vepra, jer je nabrekla, natekla joj je vagina (Rudna Glava) ◊ kînd iĭ đi verît, nuoĭ ḑîśem kî la skruafă sa înflă trupu — kada svinja traži vepra, mi kažemo da joj je nabrekao „trup” (Crnajka) 2. nadutost, naduvanost ovce usled vrućine ◊ mînă uoĭļi la umbră, kî sa puńe boboćală pi ĭaļe đi zapușala-sta — teraj ovce u hlad, jer će ih spopasti nadutost od ove vrućine ♦ up. buob, bobuok, bubmurĭață [Por.] ∞ boboći  [Vidi]

489  Bogovĭan  Bogovean  Боговинац  Bogovĭan (Bogovĭană) (mn. Bogovĭań, Bogovĭańe) [akc. Bogovĭan] (i. m.) — Bogovinac, stanovnik sela Bogovina u opštini Boljevac ◊ ĭerĭ a fuost un Bogovĭan la nuoĭ, a kumparat vin đi prazńik — juče je bio jedan Bogovinac kod nas, kupio je vino za slavu [Crn.] ∞ Bogovina  [Vidi]

910  boĭarĭesk  boieresc  бољарски  boĭarĭesk (boĭarĭaskă) (mn. boĭarĭeșć) [akc. boĭarĭesk] (prid.) — boljarski, pripada boljaru, zemljoposednički ◊ s-a puvestît kă aĭ nuoștri în Rumîńiĭe a trait în borđiĭe, da kîășîļi boĭarĭeșć a fuost fakuće đin pĭatră — pričalo se da su naši u Vlaškoj živeli u zeminicama, a da su boljarske kuće bile sagrađene od kamena [Crn.]   [Vidi]

2029  bokșă  bocșă  ћумурана  bokșă (mn. bokșe) [akc. bokșă] (i. s.) — (zast.) ćumurana ◊ bokșa đi bîtrîńață a fuost astrukată ku pomînt — ćumurana je nekada bila pokrivena zemljom ♦ var. buokșă ♦ sin. (zast.) kărbunarĭe ♦ sin. (inov.) ćumurană [Por.] ◊ kînd a vrut să fakă karbuń măĭ mulț, aĭ nuoștri adunat ļiamńe, ļ-astrukat ku pomînt, șî ļ-a dat fuok — kada su hteli da prave više ćumura, naši su sakupljali drva, pokrivali ih zemljom, i palili (Jasikovo) [GPek] ∞ karbuńe  [Vidi]

806  bolđi  boldi  подбадати  bolđi (ĭuo bolđesk,ĭel bolđașće, ) [akc. bolđi] (gl. p. ref.) — 1. podbadati, podsticati; ćuškati ◊ skamnu nuĭe ńaćid, ma bolđașće un nuod ăn kur — tronožac nije ravan, neki čvor me bode u zadnjicu ◊ bolđal, sî sa muće măĭ înkolo — ćušni ga, da se pomeri malo na tamo ♦ var. bulđi ♦ sin . înpunźa 2. (psih) gledati oštro, ispod oka; probosti nekoga pogledom ◊ kînd ma bolđiașće ku uoki-ĭa kĭortavĭ, frika ma taĭe — kad me pogleda onim zrikavim očima, strah me preseče [Por.] ∞ buold  (Ima umotvorina!)[Vidi]

596  boļeșńiță  boleșniţă  болештина  boļeșńiță (mn. boļeșńiț) [akc. boļeșńiță] (i. ž.) — boleština, epidemija ◊ s-a pus o boļeșńiță pi tuată lumĭa în sat — zahvatila je neka boleština sve ljude u selu ◊ s-a pus o boļeșńiță pi nuoĭ, tuoț tușîm — uhvatila nas je neka boleština, svi kašljemo [Crn.] ∞ boļi   [Vidi]

967  bombońind  bombonind  гунђајући  bombońind [akc. bombońind] (pril.) — gunđajući, mrmljajući ◊ treku pi lîngă nuoĭ bombońind — prođe pored nas gunđajući [Crn.] ∞ bombońi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1574  bren  brener  бренер  bren (mn. brenurĭ) [akc. bren] (i. s.) — brener a. na karabitnoj lampi ◊ kînd sa astupă brenu la lampă, sa kurîțâ ku o žîțîșuară đi oțăl, supțîrĭe ka păru đin kap — kad se zapuši brener na lempi, čisti se jednom žičicom od čelika, tankom kao dlaka s glave b. na autogenom aparatu za zavarivanje ◊ brenu la aparat đi șfăĭsuit sa aprins ku mașîna — brener na aparatu za zavarivanje palio se šibicom (Crnajka) ♦ var. brener, brĭenîr (Rudna Glava) [Por.] ◊ n-am uḑît ńiś đi bren ńiś đi brĭenîr, kî nuoĭ în Plamna n-am avut lîămpĭ đe kîrabit — nisam čuo ni za bren ni za brener, jer mi u Plavni nismo imali karabitne lampe (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

756  brînḑă  brânză  сир  brînḑă [akc. brînḑă] (i. ž.) — sir, životna namirnica koja se dobija sirenjem i preradom mleka ◊ brînḑă đin lapće đi uaĭe — sir od ovčjeg mleka ◊ brînḑă đin lapće đi vakă — sir od kravljeg mleka ◊ la nuoĭ nu să faśe brînḑă muaļe — kod nas se ne pravi neceđen sir ◊ brînḑă stuarsă — ceđen i presovan sir ◊ brînḑa sa întarit — sir je prevreo ◊ faļiĭ đi brînḑă — kriške sira, velije ♦ var. brînză (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ brînḑă đi uaĭe — ovčji sir ◊ brînḑă đi vakă — kravlji sir ◊ brînḑă đi kapră — kozji sir ◊ brînḑă tare — tvrdi sir ◊ brînḑă muaļe — meki sir ◊ brînḑă ku koļașă — sir i kačamak [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

904  brĭană  breană  мрена  brĭană (mn. brĭeń) [akc. brĭană] (i. ž.) — (iht.) mrena, vrsta rečne ribe (Barbus fluviatilis) ◊ ĭuo nu șću dar fi-va la nuoĭ în rîu brĭeń, kă nu mis pĭeșkarĭ — ja ne znam da li u našoj reci ima mrena, jer nisam pecaroš ♦ up. kîrkușă [Por.]   [Vidi]

942  Brĭeză  Breza  Бреза  Brĭeză [akc. Brĭeză] (i. ž.) — (top.) Breza, zvano mesto u ataru sela Debeli Lug, u Gornjem Peku, na međi sa Laznicom ◊ iĭ ḑîśem la loko-la Brĭeză, kî ĭe o golaĭe, unđe dau numa ļamńe kare sîrbi kĭamă breză, da nuoĭ rumîńi iĭ ḑîśem mastak — zovemo to mesto Breza, jer je golet po kome raste samo drveće koje Srbi zovu breza, a mi Vlasi mastak (terenski zapis, Durlić) [GPek] ♦ / brĭeză < srb. (bot.) breza (Betula pendula) ∞ brĭeză  [Vidi]

868  bruankă  broancă  контрабас  bruankă (mn. bruonś) [akc. bruankă] (i. ž.) — 1. (muz.) kontrabas, veliki drveni instrument sa četiri žice, sličan violini ◊ în bruankă aĭ nuoștri n-a kîntat đi bîtrîńață, mi-ntîń s-a vaḑut în taĭfiļi țîgańeșć dupa ratu ku mńamț — na kontrabasu naši nisu svirali od starine, on je prvi put viđen u ciganskim orkestrima posle rata sa Nemcima 2. (antr.) Bruankăobavezan nadimak kontrabasista ◊ Ĭanku Bruankă n-a kîntat în bruankă, numa a fuost fakut ka bruanka, pă lumĭa la poļikrit așa đin glumă — Janko Bronka nije svirao kontrabas, ali je bio nalik na njega, pa su ga ljudi tako nazvali u šali ◊ Vană, kopilu-lu Ĭanku Bronkașu — Jovan, sin Janka Bronke, „Kontrabasiste” [Por.] ∞ bronkai  [Vidi]

1966  brus  brus  брус  brus (mn. bruș) [akc. brus] (i. m.) — 1. brus, kamen za oštrenje sečiva ◊ brus đi kuasă — brus za kosu ◊ ku brusu sa askuće tuot śe are taiș — brusom se oštri sve što ima sečivo ♦ sin. kuće, glađe 2. (vulg.) izmet, govno ◊ kare s-a fi kakat aiśa în mižluoku poćeśi, ș-a lasat bruso-la așa đi sî đa uomu în ĭel, dabugoda đi pomană sî-ĭ fiĭe — ko se posrao ovde nasred staze, i ostavio ovo govno tako da čovek ugazi u njega, daboga mu za podušje bilo 3. (psih.) durenje, nadurenost ◊ kopilașu s-a mîńiĭat șî stă brus lînga masă, nu vrĭa sî manînśe ku nuoĭ — dečko se naljutio i naduren stoji kraj sofre, neće da jede s nama ♦ / (skr.) < brusnat [Por.]  [Vidi]

738  buarfă  boarfă  дроњак  buarfă (mn. buarfе) [akc. buarfă] (i. ž.) — 1. dronjak, iznošen komad odeće ◊ nu înbrak buarfa-sta đi klțan — neću da obučem ovaj dronjak od košulje [Crn.] ♦ dij. sin. zdrĭanță, trĭanță, druanță, truanță [Por.] 2. nejestivi deo voća ili povrća, otpadak, lika ◊ pasuĭu al vĭarđe ĭe pļin đi buarfe — boranija je puna otpadaka (like) ♦ sin. loluață [Crn.] 3. iznutrica tikve ◊ buarfe la nuoĭ sa kĭamă samînțîĭa-ĭa ș-alalalt, śe ĭastă în dovļeće — borfa je kod nas naziv za seme i ostalo, što se nalazi u tikvama, bundevama, dulecima (Tanda) [Por.] ∞ borfańi  [Vidi]

884  Bugariĭa  Bulgaria  Бугарска  Bugariĭa [akc. Bugariĭa] (i. ž.) — Bugarska ◊ Bugariĭa ĭe la rasarit đispră nuoĭ — Bugarska je istočno od nas ◊ în Bugariĭe traĭesk mulț țînțarĭ șî rumîń — u Bugarskoj živi mnogo Cincara i Rumuna [Crn.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

856  buĭađe  buiede  биљка  buĭađe (buĭeḑ) [akc. buĭađe] (i. ž.) — 1. (bot.) biljka, pojedini organizam rastinja; travka ◊ la nuoĭ lumĭa adună la buĭeḑ, ļi uskă șă ļi vind la zadrugă — kod nas ljudi sakupljaju bilje, suše ga i prodaju zadruzi ◊ o buĭađe ku fluorĭ ruoșĭe mĭ-a dat supt ferĭastă — jedna biljka sa crvenim cvetom, iznikla mi je pod prozorom ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușka — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške ◊ (kal.) Vińirĭa buĭeḑîlor — Biljani petak, dan kada se sakuplja lekovito bilje ♦ (augm.) buĭeḑarĭmesto koje su zakrčile buljke; korovište; bujad [Por.] 2. naziv za sve zeljaste biljke čiji pojedinačni naziv nije poznat ◊ am gasît o buĭađe, ama nu șćiu kum o kĭamă — našao sam jednu biljku, ali ne znam kako se zove ◊ buĭeḑîļa-șća sînt buńe đi pus în mînkarĭe — ove biljke su dobre da se stave u jelo (kao začin) ◊ buĭađa-sta ĭe bună đi vinđakat — ova biljka je dobra za lečenje ♦ var. buĭeđe (Valakonja, Savinac) ♦ (augm.) buĭeźakzemljišni prostor zarastao u korov, zakorovljeno zemljiše [Crn.]   [Vidi]

723  bukatură  bucătură  парче  bukatură (mn. bukaturĭ) [akc. bukatură] (i. ž.) — parče, komad, zalogaj ◊ a veńit țîgańi pră pragu kășî șî kată o bukatură dă karńe, a nuoĭ măĭ saraś dă kît ĭeĭ — došli Cigani na kućni prag i traže parče mesa, a mi siromašniji od njih [Hom.] ◊ bukatură ĭe un parśel đi śeva śe sa înbukă kînd sa manînkă, măĭ đes sa ḑîśe așa la un parśel đi karńe — „bukatura” je zalogaj nečega što se proguta kad se jede, najčešće se tako kaže za jedno parče mesa [Por.] ∞ bukă  [Vidi]

559  bukuruos  bucuros  радостан  bukuruos (bukuruasă) (mn. bukuruoș, bukuruasă) [akc. bukuruos] (prid.) — radostan, srećan, zadovoljan ◊ am fuost bukuruos kînd veńa mama pi la nuoĭ — bio sam radostan kad nas baba posećivala [Crn.] ◊ fusăĭ tare bukuruos, numa kînd vaḑuĭ ku uoki miĭ śe sa lukră, ma întristaĭ — bejah vrlo radostan, ali kad videh svojim očima šta se radi, ja se rastužih [Por.] ∞ bukura  [Vidi]

922  Bukuva  Bucuva  Буково  Bukuva [akc. Bukuva] (i. ž.) — (top.) Bukovo, greben između sela Osnić i Valakonje prekriven bukovom šumom, na čijim se stranama prostiru zaseoci Osnićko i Valakonjsko Bukovo ◊ Bukuva Osńiśi altfĭaļ sî kĭamă șî Satu al nuou — Osnićko Bukovo se drugačije zove i Novo selo ◊ în șkuolă đin Bukuva Vaļakuańi ĭastă duoĭsprĭaśe kopiĭ — u Valakonjskom Bukovu ima škola sa dvanaest učenika [Crn.]   [Vidi]

1001  bulobrĭaće  amfipode  ракушац  bulobrĭaće (mn. bulobrĭeț) [akc. bulobrĭaće] (i. m.) — (zool.) rakušac, vrsta malih rakova, bez oklopa (Amphipoda) ◊ bulobrĭețî la nuoĭ sa gasăsk pi la izvuarîļi alu ogașă, traĭesk pi supt frunḑă kare a kaḑut în apă — rakušci se nalaze u izvorištima potoka, žive ispod lišća koje je palo u vodu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

667  bumb  bumb  дугме  bumb (mn. bumbi) [akc. bumb] (i. m.) — dugme ◊ dîșkĭaptură bumbu la kamașă, kă-ĭ zapuk — otkopčava dugme na košulji, jer mu je vrućina [Hom.] ◊ aĭ nuoștri ĭa batrîń n-a șćut đi bumb, s-a-nkiptorat ku kiptuorĭ — naši stari nisu znali za dugme, zakopčavali su se kopčama ◊ bumb galbin — žuto dugme [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

541  bumbak  bumbac  памук  bumbak (mn. bumbakurĭ) [akc. bumbak] (i. m.) — pamuk ◊ s-a puvestît kî bumbaku a fuost pus pi la Kraĭna, a fuost, śikă, vro buĭađe kare a dat bumbak, ama la nuoĭ aĭa buĭađe nu sa prins — pričalo se da je pamuk bio sađen u Krajini, bila je, vele, neka biljka koja je davala pamuk, ali se ona kod nas nije primila ◊ đin bumbak s-a fakut kamașă đe uamiń, măĭ mult đe baĭețî a kuĭ parințî a fuost gîzdoćiń — od pamuka su se izrađivale muške košulje, uglavnom za momke čiji su roditelji bogati ◊ pînḑă đi bumbak — pamučna tkanina ◊ ață đi bumbak — pamučni konac [Por.]   [Vidi]

908  bunduk  bunduc  стуб  bunduk (mn. bunduśe) [akc. bunduk] (i. m.) — stub u ogradi od taraba ◊ la nuoĭ în Tanda sa ḑîśe bunduk, la Arnaglaua șćump, ĭar pin alće saće sa ḑîśe șćenap, da am auḑît đi la un prĭaćin đin Valuĭa kă-ĭ ḑîśe palasat, or așa kumva, da ĭa kam vińe ka palisadă — kod nas u Tandi kaže se „bunduk”, u Rudnoj Glavi „šćump”, opet u drugim selima „šćenap”, a čuo sam od jednog prijatelja iz Voluje da ga zove „palasat”, ili tako nekako, a to mu dođe kao palisada ◊ kînd sa faśe gardu, bunduśi sa îngruapă în pomînt, kîći triĭ pașurĭ sa lasă întra iĭ, da đi iĭ sa prind doă kuorḑ, pi kare sa bat tarăbiļi — kad se pravi ograda, stubovi se ukopavaju u zemlju, po tri koraka se ostavi između njih, a na njih se okače baskije, o koje se prikivaju tarabe ♦ sin. șćĭump [Por.]   [Vidi]

906  buobît  bobot  водопад  buobît (mn. buobîće) [akc. buobît] (i. s.) — vodopad, slap, buk ◊ la nuoĭ ĭastă pi Șașka duauă luokurĭ ku așa nume: Buobîto-l mik, șî Buobîto-l mare — kod nas na Šašci ima dva mesta sa takvim nazivom: Veliki buk, i Mali buk ♦ var. bobît [Por.]   [Vidi]

598  burćikanuos  burduhănos  трбушаст  burćikanuos (burćikanuasă) (mn. burćikanuoș, burćikanuasă) [akc. burćikanuos] (prid.) — trbušast, koji ima veliki trbuh ◊ dukenźiu nuostru ĭe koźa burćikanuos — naš dućandžija je prilično trbušast ♦ sin. trbanuos [Crn.] ♦ dij. var. burtanuos [akc. burtanuos] ◊ uom burtanuos, are burtan boznakît — trbast čovek, ima ogroman stomak [Por.] ∞ burtă  [Vidi]

852  burĭaće  burete  гљива  burĭaće (mn. burĭeț) [akc. burĭaće] (i. m.) — (mik.) gljiva, pečurka ◊ la nuoĭ pră duos ĭastă mulț burĭeț — kod nas u šumi ima mnogo pečuraka ◊ burĭețî aĭ ĭuț îs buń dăkă să frig în ćigańe ku uavă — bele mlečne pečurke su ukusne, ako se prže sa jajima u tuganju ◊ burĭețî aĭ ńegri krĭesk pră fag — bukovača raste na bukvi [Hom.] ◊ burĭaćiļi dă pi ļemn, da śuparka pi kîmp — pečurka niče na drvetu, a gljiva na zemlji ♦ sin. śuparkă [Por.]  [Vidi]

1546  buș  floricele  кокице  buș1 (mn. bușî) (i. m.) — kokice, pečena i raspukla zrna kukuruza ◊ bușî la nuoĭ să fak dîntr-o suartă dă kukuruḑ da-l galbin ku buobu mik — kokice se kod nas prave od jedne vrste žutog kukuruza sa sitnim zrnom [Hom.] [Bran.] ♦ dij. sin. kokuoș (Rudna Glava) ♦ var. kokuașă (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. śubenśi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. sin. kokodań (Velika Kamenica) [Dun.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

777  bușćan  buștean  пањ  bușćan (mn. bușćeń) [akc. bușćan] (i. m.) — 1. panj, deo drveta koji ostaje na korenu kad se stablo iseče, sruši ili prelomi, bilo da je u zemlji, ili da je izvađen iz nje ◊ am tîrsît pođina, șî mĭ-a măĭ ramas numa ńișći bușćeń đi skuos — istrsio sam padinu, i ostali su mi samo još neki panjevi za vađenje ♦ (demin.) bușćańel, bușćanuț ♦ (augm.) bușćanuoń ♦ sin. truș, śulpan 2. čokot vinove loze ◊ am ḑîaśe bușćeń đi viĭe — imam deset čokota vinove loze [Por.] 3. korenje sasušenog korova i drugog nekorisnog bilja ◊ aĭa śi ĭe în Poreśĭa bușćan, la nuoĭ sa kĭamă buśim, da bușćeńi la nuoĭ sînt rîdaśińiļi kare ramîn șî putraḑăsk dupa buĭeḑ, kînd buĭađa sa uskă — ono što je u Poreču „buščan”, kod nas je „bučim”, a mi „buščan” zovemo korenje biljaka koje je ostalo da truli u zemlji, kad se biljka osuši (Jasikovo) [GPek] ∞ buśim  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1497  buzduakă  bâzdoacă  тупан  buzduakă (mn. buzduoś) [akc. buzduakă] (i. s.) — tupan, glupan, blenta; buzdovan ◊ a trait la nuoĭ un uom pi kare la poļikrit Ĭuakă Buzduakă, kă a fuost, saraku, uom prostovan — živeo kod nas neki čovek koga su zvali Joka Buzdoka, jer je, siroma, bio čovek priprost [Por.] ∞ buzdugan  [Vidi]

1042  țap  ţap  јарац  țap2 (mn. țapĭ) (i. m.) — (zool.) jarac ◊ asta vuorbă s-auđe la nuoĭ pin kînćiśe, nuĭe a nuastră, kî nuoĭ la țap iĭ ḑîśem pîrś; puaće fi kă ń-a veńit đi la Kraĭna, țarańi așa kĭamă pîrśu — ova reč se kod nas čuje u pesmama, nije naša jer mi jarca zovemo „prč”; možda nam je došla iz Krajine, jer Carani tako zovu jarca (kaz. iz Tande u Gornjem Poreču) ♦ sin. pîrś [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1023  țapeńiĭe  ţepenie  снага  țapeńiĭe (mn. țapeńiĭ) [akc. țapeńiĭe] (i. ž.) — 1. snaga ◊ marĭe țapeńiĭe ĭe în buoĭ karĭe puot sî tragă tovar grĭeu — velika je snaga u volovima koji mogu da povuku težak teret ◊ țapeńiĭa ĭepuruluĭ ĭe-n pișuarĭe — snaga zeca je u nogama [Crn.] ♦ dij. var. țîpeńiĭe ◊ kînd îș flomînd, or bolnau, n-aĭ ńiś o țîpeńiĭe — kad si gladan, ili bolestan, nemaš nikakvu snagu [Por.] 2. jačina, izdržljivost ◊ sfuara gruasă arĭe mîĭ marĭe țapeńiĭe đi kît a supțîrĭe — debeo konopac ima veću jačinu od tankog [Crn.] ◊ măĭ mare țîpeńiĭe avut lumĭa đemilt, đi kît nuoĭ akuma — veću izdržljivost su imali ljudi nekada, nego mi sada [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

2900  țarankă  ţărancă  Царанка  țarankă (mn. țaranś) [akc. țarankă] (i. ž.) — (antr.) Caranka, Vlahinja iz Negotinske Krajine ◊ țaranśiļi puțîn lukră ku viće, ĭaļe sînt măĭ mult pomînćiańe — Caranke malo rade sa stokom, one su većinom zemljoradnice ◊ mulț baĭeț đi la nuoĭ sînt însuraț ku țarănś — mnogi naši momci oženjeni su Carankama ♦ (m. r.) țaran [Por.] ∞ țară  [Vidi]

1029  țasut  ţesut  ткање  țasut1 (mn. țasuturĭ) [akc. țasut] (i. m.) — tkanje ◊ la nuoĭ muĭeriļi s-apukă đi țasut dupa Sveći Ńikuola đi ĭarnă, orĭe dupa Sveći Ĭovan — kod nas žene počinju da tkaju posle Svetog Nikole, ili posle Svetog Jovana ◊ țasutu puaće sî fiĭe în duauă, ore-n patru iță — tkanje može biti u dve ili u četiri niti [Crn.] ∞ țăsa  [Vidi]

1043  țîțai  țîțîí  скакутати  țîțai (ĭuo țĭțîĭ, ĭel țîțîĭe) [akc. țîțai] (gl.) — 1. skakutati, poskakivati ◊ kopiļe, nu țîțai atîta, sî nu sparź śaua — dete, ne skakući toliko, da nešto ne razbiješ ◊ kînd auḑî kî baba o sî vină pi la nuoĭ, țîțai đi drag — kad je čuo da će baka da nas poseti, poskočio je od radosti 2. drhtati, tresti se (od emocija) ◊ kînd vaḑu kî-ĭ s-a bagat uoĭiļi mĭaļe în viĭe, porńi sî țîțîĭe đi śudă — kad je video da su mu moje ovce ušle u vinograd, počeo je da se trese od besa [Crn.] ♦ dij. sin. dîrdîĭe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1035  țînțarĭ  ţânţar  Цинцарин  țînțarĭ (mn. țînțarĭ) [akc. țînțarĭ] (i. m.) — Cincarin, nadimak za ljude armanskog porekla ◊ la nuoĭ đemult a veńit în sat triĭ fraț, țînțarĭ, a fuost marĭ ńigustuorĭ; ĭastă đin țîka-luor ș-akuma vro duauă-triĭ kăș — kod nas u selo davno su došla tri brata, Cincarina, bili su veliki trgovci; ima i danas od njihove loze dve-tri kuće [Por.]   [Vidi]

1107  țîpĭel  papuc  ципела  țîpĭel (mn. țîpĭeļ) [akc. țîpĭel] (i. s.) — cipela, vrsta obuće  ◊ am kumparat la muĭere țîpĭeļ nuoĭ — kupio sam ženi nove cipele [Bran.] ♦ dij. sin. papuk  [Por.]   [Vidi]

1064  țîș!  ţâș ?  шик!  țîș! (uzv.) — (onom.) šik! onomatopeja za snažno izbijanje tečnosti, za šikljanje, mlaz; štrknuoĭ șađem la umbră, da drako-la đi kopil veńi ku un maț, șî - țîș! - ńi udă șî fuźi — mi sedimo u hladu, a ono đavolje dete dođe sa nekim crevom, i - šik! - poprska nas i pobeže ♦ sin. fîș! [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1068  țof!  ţof ?  шљап!  țof! (uzv.) — (onom.) šljap! zvuk udaranja o vodenu površinu; kretanje kroz vodu ◊ sa đisparțî đi nuoĭ, șî - țof! țof! - trĭeku pin apă, da nuoĭ rîmasîărîm la marźină — odvoji se od nas, i - šljap! šljap! - prođe kroz vodu, a mi ostadosmo na obali [Por.]  [Vidi]

1076  țrĭep  ţâglă  цреп  țrĭep (mn. țrĭepĭ) [akc. țrĭep] (i. m.) — nedostaje mi oko dve stotine crepova, da pokrijem celu kuću ◊ vîntu mĭ-a luvat țrĭepu đi pi ștală — vetar mi je odneo crep sa štale [Crn.] ♦ dij. var. (mn. țrĭepurĭ) [akc. țrĭepurĭ] ◊ a dus o gramadă đi țrĭepurĭ, șî ĭa lasat l-înga gard — doneo je gomilu crepova, i ostavio ih je pored ograde ◊ țrĭepu ĭe astrukamînt nuou, a ĭeșît înkuaśa, pi dupa ratu-sta ku ńamțî — crep je nova vrsta pokrivača, pojavio se ovamo, posle rata sa Nemcima [Por.] up. astrukamînt, kîramidă, kiramiḑîĭe  [Vidi]

1051  țuțur  ţuţur  точур  țuțur (mn. țuțurĭe) [akc. țuțur] (i. s.) (prid.) — I. (i. s.) 1. točur; česma, slavina ◊ la țuțur kurĭe apa, moara sî kumparăm nuou — na slavini curi voda, moramo da kupimo novu (s. Topolnica) 2. visuljak; ledenica ◊ s-a fakut țuțurĭe supt strĭeșîna kășî — napravile su se ledenice ispod nadstrešnice II. (prid.) (nepr.) 1. šiljat, oštar predmet; šiljak ◊ bagă sama, să nu ći-nbruś în țuțuro-la — pazi, da se ne nabodeš na taj šiljak 2. (za položaj) uspravan, čvrst; štrkljast ◊ stă țuțur — štrči; stoji uspravno ♦ (augm.) țuțuruoĭ [akc. țuțuruoĭ] ♦ (demin.) țuțurĭel [akc. țuțurĭel] ♦ up. śuśur (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

1077  țuĭkă  ţuică  ракија  țuĭkă (mn. țuĭś) [akc. țuĭkă] (i. ž.) — (ret.) rakija ◊ kopsăĭ kuomina, șî fakuĭ țuĭkă numa kît đi kasa nuastră — ispekao sam kominu, i napravio sam rakije tek koliko za našu kuću [Crn.] ◊ nuoĭ la rakiĭe iĭ ḑîśem țuĭka numa kînd ńis kîta-n voĭa bună — mi rakiju zovemo cujkom, samo kada smo malo pod gasom [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

3160  ćeća  cecia  тетка  ćeća (mn. ćeće) [akc. ćeća] (i. ž.) — tetka, očeva sestra ◊ ćeća la nuoĭ sa ḑîśe numa la suora lu tata — ćeća se kod nas kaže samo za očevu sestru ◊ uomu lu ćeća ĭe matușuoń — ćećin muž je teča ◊ ćećo, vinu pănă la nuoĭ — ćeća, dođi do nas ◊ la suora lu muma ḑîśem ćeĭkă — majčinoj sestri kažemo tekta [Stig] ◊ ćeće ĭe suora lu tata ș-alu muma — ćeća je majčina i očeva sestra (Zlot, zapadna polovina) ∞ ńam  [Vidi]

1152  ćipsîĭe  tipsie  тепсија  ćipsîĭe (mn. ćipsîĭ) [akc. ćipsîĭe] (i. ž.) — tepsija, plići bakreni ili emajlirani sud, okruglog ili četvrtastog oblika, za pečenje helba, mesa i dr. ◊ în ćipsîĭa marĭe am kuopt pîńa, da-n a mikă karńe — u velikoj tepsiji ispekla sam hleb, a u manjoj meso [Crn.] ◊ ćipsîĭa nuĭe vas batrîn, kî aĭ nuoștri aĭ batrîń a șćĭut numa đi vas đi pomînt, șî đi ļiemn: đi uaļă, śirińe, strakină, bļid ... — tepsija nije starinsko posuđe, jer su naši stari znali samo za glineni i dreveni sud: grne, crepulju, kalenicu, bljudu ... [Por.]   [Vidi]

1174  ćuș  clătită  палачинка  ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

1201  daćină  datină  обичај  daćină (mn. dăćiń) [akc. daćină] (i. ž.) — 1. običaj ◊ la nuoĭ ĭe daćina sî puńem pomĭeń la-l muort pĭn la șapće ań dupa muarće — kod nas je običaj da se umrlom stavljaju pomane sve do sedme godine posle smrti [Crn.] 2. navika ◊ așa-ĭ daćina, grĭeu sa đizvață — takva mu je navika, teško će se odučiti ♦ sin. ađet, învăț 3. sudbina ◊ basanka așa ĭ-a fuost daćina, să nu traĭaskă mult — valjda mu je takva bila sudbina, da ne živi dugo ♦ sin. ursă, skrisă, soartă [Por.]   [Vidi]

1744  danț  danţ  коло  danț (mn. danțurĭ) [akc. danț] (i. s.) — 1. kolo; vrsta narodne igre u kojoj se igrači uz muziku neprestano kreću laganim koracima napred ili na desnu stranu ◊ danțu la nuoĭ s-a žukat numa pi la nunț, șî aĭa kînd nuntașî a trĭekut pin sat — danc se kod nas igrao samo na svadbama, i to kada su svatovi prolazili kroz selo ♦ sin uără 2. grupa ljudi oko vođe ◊ puartă danțu pin sat, adunat ćińerișu șî-ĭ învață să ļipîĭe la kîărț — kolovođa u selu, okupio mlade i uči ih da lupaju karte ◊ o sî va vină parințî, ș-o sî va spargă danțu — doći će vam roditelji, pa će vam rasturiti družinu ◊ s-a prins într-un danț ku iĭ — uhvatio se u isto kolo sa njima [Por.]  [Vidi]

1279  daskîl  dascăl  учитељ  daskîl (mn. daskîļ) [akc. daskîl] (i. m.) — učitelj, prosvetni radnik ◊ daskulu nuostru nu ń-a lasat sî vorbim rumîńașće la șkuală; am kućeḑat sî vorbim tumu kînd am fi ažuns la kasă — naš učitelj nas nije puštao da govorimo vlaški u školi; smeli smo da govorimo tek kad bismo stigli kući [Por.] ◊ daskîlu nuostru ń-a-nvațat bińe — naš učitelj nas je dobro učio [Crn.] ♦ dij. var. oćitul [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

1200  datuorĭ  dator  дужан  datuorĭ (datuarĭe) (mn. datuorĭ, datuarĭe) [akc. datuorĭ] (prid.) — 1. dužan, zadužen, koji ima obavezu da vrati neki zajam, u novcu, robi ili usluzi ◊ sînt datuorĭ bań, k-am luvat înprumut — dužan sam novac, jer sam uzeo na zajam [Crn.] ◊ mis datuorĭ la muoșu Pau o ḑîuă đi kosît — dužan sam čiča Pavlu jedan dan košenja ◊ la Baluońi sînćem datuorĭ sî ńi duśem la nuntă ku pripașu, kî șî iĭ la nuoĭ a veńit ku purśelu fript — Balićima smo dužni da im odemo na svadbu sa pečenicom, jer su i oni kod nas došli sa pečenim prasetom [Por.] 2. obavezan, vezan nekom moralnom obavezom ◊ kopiĭi sînt datuorĭ sî vadă đi parinț, kînd ĭeĭ înbatrîńesk — deca su dužna da brinu o roditeljima, kada ovi ostare [Crn.] ◊ nu mis datuorĭ la ńima ńimik — nisam nikome ništa dužan [Por.] ∞ dîtori  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1283    dă  од   (predl.) — a. od ◊ a pļekat dă la noĭ — pošao je od nas ◊ vińe dă la rîsarit — dolazi od istoka b. sa ◊ vińe dă la źuok — dolazi sa igranke [Zvizd] ◊ să koboare dă la munće — silazi sa planine (Rašanac) [Mlava] ◊ pi vorba „dă” sa kunosk ungurĭeńi — po reči „dă” poznaju se Ungurjani [Zvizd] ♦ var. ◊ dî la nuoĭ atîta, dî la vuoĭ ńiś atîta — od nas toliko, od vas ni toliko [Bran.] [Zvizd] [Mlava] ♦ dij. var. đi, đe [Por.] [Crn.]   [Vidi]

1779  dărui  dărui  даровати  dărui (ĭuo dîăruĭ, ĭel dîăruĭе) [akc. dărui] (gl. p.) — darovati, dati nekome poklonnuora dîăruĭe pi suakrî-sa kînd tună măĭ întîń în kasă — snajka daruje svekrvu kad prvi put ulazi u kuću [Por.] ♦ dij. var. darui [Crn.]  [Vidi]

1391  dîrkă  dârcă ?  идиот  dîrkă (mn. dîrś) [akc. dîrkă] (i. m.) — 1. (za karakter) idiot, težak čovek ◊ o dîrkă đi uom, nu sa dă ku ńima, nu sufîră pi ńima, ponćur, uom ku narau rău șî grĭeu — idiot od čoveka, ne slaže se ni s kim, ne podnosi nikog, namćor, čovek koji ima lošu i tešku narav [Por.] 2. odevni predmet, komad odeće ◊ aĭ putut sî ĭaĭ vro dîrkă pi ćińe, sî nu-ngeț đi frig — mogao si da obučeš nešto, da se ne smrzavaš ◊ sluga-ș luvîă dîrśiļi, șî să dusă đi la nuoĭ — sluga uze svoju odeću i ode od nas [Crn.] ♦ / (skr.) < dîrkĭelă   [Vidi]

1208  dîrză  dârză  одећа  dîrză [akc. dîrză] (i. ž.) — odeća a. iznošena, pocepana, odrpana odeća; dronjciam fuost sarak, n-am avut țuaļe nuoĭ, numa-m mĭers în ńiśći dîrză — bio sam siromah, nisam imao novo odelo, nego sam išao u nekim dronjcima ♦ sin. rîză, trĭanță, zdrĭanță [Por.] b. (zast.) devojačka sprema, odeća koju je mlada unosila u mladoženjin dom na dan svadbe; dar ◊ dîrză a kuprins țuaļiļi đi purtat, kapatîńe, așćernut șî astrukamînt — devojačka sprema je obuhvatala radnu odeću, jastuke, prostirku i pokrivače [Crn.] ◊ la nuntă, guovĭa a skuos dîrzîļi a iĭ tuaće, să ļi vadă lumĭa — na svadbi, mlada je iznosila sve svoje darove, da ih ljudi vide [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1280  dîskaļiță  dăscăliță  учитељица  dîskaļiță (mn. dîskaļiț) [akc. dîskaļiță] (i. ž.) — učiteljica, prosvetni radnik ◊ fata mĭa a gaćit șkuala đi daskîļ ș-akuma ĭe dîskaļiță, lukră la șkuală la nuoĭ în sat, învață kopiĭi — moja kćerka je završila učiteljsku školu i sada je učiteljica, radi u školi kod nas u selu, uči decu [Por.] ◊ am avut dîskaļiță ćinîră, șî la șkolarĭ mult ļ-a fuost drag đi ĭa — imali smo mladu učiteljicu, i đaci su je mnogo voleli [Crn.] ♦ up. daskîl [Por.] ♦ dij. sin. oćituluaĭkă [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

1252  dovļaće  dovleac  дулек  dovļaće (mn. dovļeț) [akc. dovļaće] (i. m.) — (bot.) dulek, bundeva (Cucurbita pepo) ◊ a rođit dovļețî, kîće tri la un vrĭež — rodili duleci, po tri na jednoj vreži [Crn.] ♦ dij. var. duļaće (mn. duļeț) [akc. duļaće] ♦ var. duļiaće ◊ ĭastă duauă fuarme đi duļeț: porśĭeșć, șî turśĭeșć; ku aĭ porśĭeșć îngraș puorśi, da aĭ turśĭeșć, kare sînt albĭ, lunguĭaț, manînkă șî lumĭa — ima dve vrste duleka: svinjski i turski; sa svinjskim dulecima toviš svinje, a turske, koji su beli i duguljasti, jedu i ljudi ◊ un fĭeļ đi duļeț ĭe șî pĭapinu, ama ĭel la nuoĭ rar s-a prins — jedna vrsta duleka je i dinja, ali ona je kod nas retko uspevala (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1436  draguț  drăguţ  мио  draguț (draguță) (mn. draguț, draguță) [akc. draguț] (prid.) — mio; drag, privlačan; simpatičan ◊ a gasît în alt sat o fată așa draguță đi n-are parĭakĭe la nuoĭ — našao je u drugom selu devojku tako milu, da nema para kod nas ♦ var. drăguț ♦ sin. dragalaș, drăgalaș, drîgalaș ♦ / < (demin.) drag + - [Por.] ∞ drag  [Vidi]

1245  dragustuos  drăgăstos  заљубљив  dragustuos (dragustuasă) (mn. dragustuoș, dragustuasă) [akc. dragustuos] (prid.) — 1. zaljubljiv, koji se lako i često zaljubljuje, koji je zaljubljive prirode ◊ mult ĭe dragustuos, șî kînd vĭađe muĭarĭe frumuasă, sî lasă đi tuot șî pļakă dupa ĭa — veoma je zaljubljiv, i kad vidi lepu ženu, ostavlja sve i polazi za njom [Crn.] 2. privlačan, drag; šarmantan ◊ așa baĭat dragustuos n-am măĭ avut în satu nuostru — tako dragog momka još nismo imali u našem selu [Por.] ♦ var. dragastuos [Crn.] [Por.] ♦ dij. var. drîgastuos [Por.] ∞ drag  [Vidi]

1246  drakovină  drăcovină ?  ђаволија  drakovină (mn. drakoviń) [akc. drakovină] (i. ž.) — 1. đavolija, đavolstvo, nestašluk, obešenjaštvo, ludorija ◊ kopilu nuostru ĭar a fakut vro drakovină — naše dete je opet napravilo neki nestašluk [Crn.] ♦ dij. var. drîkovină (mn. drîkoviń), drăkovină (mn. drăkoviń) 2. podvala, smicaliaca, prevara ◊ a mințît lumĭa, ļ-a fakut kîće drîkoviń, șî la urmă l-a dudait đi la lukru — lagao je ljude, pravio im je razne smicalice, i na kraju su ga oterali s posla [Por.] ∞ drak  [Vidi]

2100  drăgoļub  călţunaș  драгољуб  drăgoļub (mn. drăgoļubĭ) [akc. drăgoļub] (i. m.) — (bot.) dragoljub, kapucinka, vrsta lekovite baštenske biljke (Tropaeolum majus) ◊ drăgoļubu are fluare ruoșîĭe, la nuoĭ ĭe fluare batrînă, pusă-n građină — dragoljub ima crven cvet, to je kod nas staro cveće, gajeno u bašti [Por.]   [Vidi]

1317  dulśață  dulceaţă  сласт  dulśață (mn. dulśețurĭ) [akc. dulśață] (i. ž.) — (nutr.) 1. slast, slatkoća, ukus slatkih stvari ◊ ļebeńița-ĭa a statut prĭa mult, ș-a perdut dulśața — ona lubenica je predugo stajala, pa je izgubila slast 2. poslastica, slatkiš ◊ la nuoĭ prazńiku nu să faśe fîră dulșețurĭ — kod nas slava se ne pravi bez slatkiša [Crn.] 3. ukus ◊ mînkarĭa fara dulśață — jelo bez ukusa [Por.] ∞ dulśe  [Vidi]

1374  dumńișuor  domnișor ?  царић  dumńișuor1 (mn. dumńișuorĭ) [akc. dumńișuor] (i. m.) — (ornit.) carić (Troglodythes troglodythes) ◊ dumńișuoru ĭe măĭ mikă pasîrĭe la nuoĭ — carić je najmanja ptica kod nas [GPek] ♦ dij. sin. pituļik [Por.] ∞ duomn  [Vidi]

1314  Dunurĭe  Dunăre  Дунав  Dunurĭe [akc. Dunurĭe] (i. ž.) — (hidr.) reka Dunav ◊ kînd s-a dus lumĭa la lukru în Rumîńiĭe, pistă Dunurĭe a trekut ku vapuoru — kad su ljudi išli na rad u Rumuniju, Dunav su prelazili brodom [Crn.] ♦ dij. var. Dunîrĭe ◊ Dunîrĭe, apă tulburĭe — Dunav, mutna voda ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń, kînd a fuźit đin Țara rumîńaskă, a trĭekut Dunîrĭa, notînd ku truaśiļi la brîu — naši stari, kada su bežali iz Vlaške, prelazili su Dunav plivajući sa tikvama oko pojasa [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1315  duodă  dodă  невеста  duodă (mn. duode) [akc. duodă] (i. ž.) — 1. (srod.) a. (zast.) nevesta, tek udata žena ◊ pi la nuoĭ a veńit komșîĭa ku duoda luĭ — kod nas je došao komšija sa svojom nevestom [Crn.] b. starija sestra ◊ doda Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — doda Marija je moja starija sestra (Voluja) [Zvizd] c. starija žena uopšte ◊ duodă sa ḑîśe la fiĭekare muĭare măĭ batrînă, fiva suoră, or nu — dodom zovemo svaku stariju ženu, bila sestra ili ne (Doljašnica) [Bran.] ♦ dij. var. dodă [akc. dodă] [Buf.] 2. (pej.) prostak, glupak; neotesanko ◊ o duodă đi uom, fuź đi ĭel — prostak, beži od njega (Rudna Glava) [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

2332  ḑară  zară  јогурт  ḑară (mn. ḑărurĭ) [akc. ḑară] (i. ž.) — (nutr.) 1. jogurt ◊ ḑară sa faśe đin lapće fĭert, în kare puń triĭ pikurĭ đi akrĭală, șă-l laș duauă ḑîļe să șća la kaldură; sa manînkă ku đimikat đi malaĭ, vara kînd sa lukră pin zîpușală mare — jogurt se pravi od skuvanog mleka, u koje se dodaju tri kapi sirćeta, i pustiš ga da stoji dva dana na toplom; jede se sa udrobljenom projom, leti kada se radi po velikoj vrućini 2. mlaćenica; kiselo mleko pomešano sa surutkom ◊ ḑară sa faśe kînd sa mĭastîkă lapće akru ku ḑăr, șî ku ĭa sa faśe ḑamă đi șćir, kare ĭe dulśe đi tuot — mlaćenica se dobija kada se kiselo mleko pomeša sa surutkom, i njome se pravi čorba od štira, koja je mnogo slatka (Rudna Glava) ◊ ḑară ku ḑăru la nuoĭ ĭe tuot una — „dzara” i „dzeru” je kod nas jedno isto (surutka) (Tanda) ♦ up. ḑăr [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1976  ḑămuriĭe  zămurcâ  чорбуљага  ḑămuriĭe (mn. ḑămuriĭ) [akc. ḑămuriĭe] (i. zb.) — (nutr.) 1. (augm.) (pej.) čorbuljaga, čorba bez ukusa; neukusno jelo ◊ gaća, muĭare, mînkîărĭ țapińe, da ḑămuriĭļi-șća a tĭaļe labîdă la puorś — gotovi ti, ženo, jaka jela, a ove svoje čorbuljage baci svinjama 2. (zb.) čorbe uopošte ◊ mulće ḑămuriĭ, în tuot fĭeļu, a fuost pi masă l-aĭ batrîńi nuoștri — mnogo je čorbi, raznih vrsta, bilo na jelovniku naših starih ♦ / ḑamă + -uriĭe [Por.] ∞ ḑamă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3424  đeșfațat  desfătat  угледан  đeșfațat (đeșfațată) (mn. đeșfațaț, đeșfațaće) [akc. đeșfațat] (prid.) — (zast.) ugledan, častan, pošten ◊ kasa lor ĭe în satu nuostru đemult kunoskută ka o kasă omeńită șă tare đeșfațată — njihova kuća je u našem selu odavno poznata kao časna i veoma ugledna [Por.] ∞ đeșfațare  [Vidi]

1579  đevină  de vină  крив  đevină [akc. đevină] (pril.) — kriv, koji ima krivicu ◊ am katat trĭaba mĭa, șă nu mis đevină ńimika — gledao sam svoja posla, i nisam ništa kriv ◊ tuoț sînćem nuoĭ đevină — svi smo mi krivi ♦ var. đivină ♦ / đeza + vinăkrivica, „onaj koji snosi krivicu” [Por.] ♦ dij. var. dăvină [Hom.] ∞ vină  [Vidi]

1430  đikă  adică  дакле  đikă [akc. đikă] (pril.) — (zast.) dakle, daklem, najzad ◊ tu, đikă, nu ći ogođeșć ku nuoĭ — ti se, daklem, ne slažeš sa nama [Por.]   [Vidi]

1664  đikît  decât  него  đikît [akc. đikît] (pril.) — nego; od; ako ◊ alta nuĭe, frațîluor, đikît sî fuźim đ-aiśa — druge nema, braćo, nego da bežimo odavde ◊ măĭ mare oțoman đikît śi ĭe ĭel, nu ma ĭastă pi lume — većeg lopova nego što je on, nema više na svetu ◊ kum puaće ĭel să fiĭe măĭ bun đikît mińe? — kako on može biti bolji od mene? ◊ đikît va fi aĭa așa, nuoĭ o să perim — ako to bude tako, mi ćemo izginuti [Por.] ∞ kît  [Vidi]

1466  đinkoluo  dincolo  оданде  đinkoluo [akc. đinkoluo] (pril.) — odande, odonud, sa one strane (ka nama), na onoj strani (u odnosu na nas) ◊ kasa luĭ ĭe đinkoluo đi drum — njegova kuća je sa one strane puta [Crn.] ◊ tu dăĭ pi đinkoluo, ĭuo dau pi đinkuaśa șî veđem kare drum ĭe măĭ bun — ti idi odonud a ja ću odovud, pa ćemo videti koji je put bolji ♦ var. đinkoļa ◊ șî đinkoluo șî đinkoļa arată kî ĭe śeva đeparće đi nuoĭ, numa đinkoluo ḑîśem kînd nu sa vĭađe, da đinkoļa kînd sa vĭađe, șî kînd ĭe măĭ apruape — i „đinkolo” i „đinkolja” pokazuju da je nešto udaljeno od nas, samo „đinkolo” kažemo kada to ne vidimo, a „đinkolja” kada vidimo i kad nam je bliže [Por.] ♦ dij. var. dînkoluo (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] / đi — „za; od” + în — „u; na” + koluo — „tamo” ♦ up. koluo, înkoluo ♦ supr. đinkuaś [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

1468  điparta  depărta  удаљити  điparta (ĭuo ma đipart, ĭel sa điparće) [akc. điparta] (gl. p. ref.) — udaljiti (se); udaljavati (se) ◊ nu ći điparta đi uoĭ, kî puot sî să-nfurișă șî fak șćetă — nemoj se udaljavati od ovaca, jer mogu da se iskradu i naprave štetu [Crn.] ◊ nu ći điparta đi nuoĭ, kî aĭ sî rîtaśeșć — nemoj se udaljavati od nas, jer ćeš zalutati ♦ dij. var. (ĭuo ma) điparćieḑ, (ĭel sa) điparćiaḑă [Por.]   [Vidi]

1689  đispătura  despătura  расклопити  đispătura (ĭuo đispătur, ĭel đispătură) [akc. đispătura] (gl. p.) — rasklopiti, razviti; razlistati ◊ sa đispătură aĭa śe puaće sî sa înpăture: fuaĭa đi arćiĭe, pătura, kimĭașa, nuovina ... — rasklapa se ono što se može sklopiti: list hartije, ponjava, košulja, novina ... ♦ sin. đisfuoĭa ♦ supr. înpătura, împătura [Por.] ∞ pătura  [Vidi]

1655  đispre  despre  наспрам  đispre [akc. đispre] (predl.) — 1. naspram, naprema; preko puta; ispred, pred ◊ kînd a fuost đispre kasă, s-a pus kîńi sî latre, șî ĭel a fuźit — kad je bio naspram kuće, zalajali su psi i on je pobegao ◊ a trĭekut pista Dunîrĭe la ĭuț, đispre Porĭeśa — prelazili su Dunav kod brzaka, naspram Poreča ◊ aĭa fu la un śas đispre zuorĭ — to beše na jedan sat pred zoru 2. o kome ili o čemu ◊ vorbim đispre lukru nuostru — govorimo o našem poslu ♦ / < điod, na+ spreprema, ka [Por.] ♦ dij. var. dăspră [Bran.]  [Vidi]

1592  đistramat  destrămat  распаран  đistramat (đistramată) (mn. đistramaț, đistramaće) [akc. đistramat] (prid.) — rasparan, raspleten ◊ kapăstru-sta ĭe tuot đistramat, vrĭamĭa ĭe să kumpîr nuou — ovaj je ular sav raspleten, vreme je da kupim nov ♦ sin. đispļećit, đisfîșurat, đișîrat [Por.] ∞ đistrama  [Vidi]

1472  đizļega  dezlega  одвезати  đizļega (ĭuo đizļeg, ĭel đizļagă) [akc. đizļega] (gl. p. ref.) — odvezati, odvezivati; razvezati, razvezivati ◊ nu đizļega saku, kî sa varsă grîu — ne odvezuj džak, jer će se prosuti žito ◊ ĭe đizļagăm nuodurļi la sfuara-sta — razveži mi čvorove na ovome konopcu ♦ up. điznoda ♦ supr. ļega [Por.]   [Vidi]

1909  đizvîrḑît  dezverzit  размршен  đizvîrḑît (đizvîrḑîtă) (mn. đizvîrḑîț, đizvîrḑîće) [akc. đizvîrḑît] (prid.) — 1. razmršen, raspetljan; razvezan; odvezan ◊ kînd vaḑuĭ firîļi đizvîrḑîće, tunaĭ în razbuoĭ ku drag — kad videh razmršene niti, uđoh u razboj puna volje 2. (fig.) razrešen, raspetljan, razmršen, razjašnjen problem, sukob ili nesporazum ◊ parkĭe ĭe măĭ ușuor đi kînd ĭe întra nuoĭ tuot đizvîrḑît — kao da je lakše otkad je muđu nama sve raspteljano ♦ supr. învîrḑît [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑît [GPek] ∞ đizvîrḑî  [Vidi]

1798  fakļiĭe  făclie  бакља  fakļiĭe (mn. fakļiĭ) [akc. fakļiĭe] (i. ž.) — baklja, faklja, buktinja ◊ fakļiĭe aĭ nuoștri a fakut đin skuarță đi śerieș — naši su baklje pravili od trešnjine kore [Por.]  [Vidi]

1801  făgăńiță  făgulean  буквић  făgăńiță (mn. făgăńiț) [akc. făgăńiță] (i. ž.) — (bot.) 1. bukvić, mlado stablo bukve ◊ făgăńiță ĭe un ļiemn đi fag, ćinăr, supțîrĭe șî nalt — „faganica” je jedno bukovo stablo, mlado, tanko i visoko [Por.][GPek] 2. bela bukva ◊ făgăńiță ĭe un fieļ dă fag alb, kare ĭe bun dă blîăń, kî sa sparźe frumuos șî n-are nuodurĭ pră ĭeal — „faganica” je jedna posebna vrsta bele bukve, koja je dobra za daske, jer se lepo cepa, i nema čvorove (Kladurovo) [Mlava] ∞ fag  [Vidi]

5720  făinarĭ  făinar  брашнар  făinarĭ (mn.) [akc. făinarĭ] (i. m.) —(zast.) brašnar ◊ făinarĭu la nuoștri aĭ batrîń a fuost o butuarkă adîns taĭată șî ńićeḑată đi țînut fańina — brašnar je kod naših starih bila šupljika posebno isečena i izglačana za držanje brašna [Por.] ∞ fańină  [Vidi]

2256  feruankă  firang  завеса  feruankă (mn. feruanke) [akc. feruankă] (i. ž.) — zavesa ◊ đemult n-a fuost ferĭeșć la borđiĭe, đ-aĭa aĭ nuoștri n-așćut đi feruanke — na burdeljima nije bilo prozora, pa zato naši stari nisu znali za zavese ♦ var. firuangă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1921  firegarĭ  ferigar  папратиште  firegarĭ (mn. firegarĭe) [akc. firegarĭ] (i. s.) — (bot.) papratište, mesto i zemljište na kojem raste paprat ◊ la nuoĭ, la munće, aĭ firegarĭe kîće vrĭeĭ — kod nas, u planini, imaš papratišta koliko hoćeš [Por.] ∞ fĭarigă  [Vidi]

2297  fiśuor  fecior  син  fiśuor (mn. fiśuorĭ) [akc. fiśuor] (i. m.) — (srod.) 1. sin, muško dete ◊ laptarĭu Miļisau lu Đină Șćefîn a krapat dă žăļ ka ĭ-a perit fiśuoru ku nuorî-sa șî fata, ku tomobilu — violinista Milisav Đine Štefana presvisnuo je od tuge, jer mu je poginuo sin sa snajom i ćerkom, sa automobilom (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ asta ĭe fiśuoru mĭeu ku muĭarĭa đintîń — ovo je moj sin sa prvom ženom (Tanda) 2. mladić, momak ◊ s-adunat la žuok tuoț fiśuori đin satu nuostru — skupili se na igranci svi momci iz našega sela 3. posinak ◊ n-am avut kopiĭ đi la ińimă, ș-am luvat un sarak să-m fiĭe fiśuor đi sufļit — nisam imao rođenu decu, pa sam posinio jednoga siromaška (Rudna Glava) ♦ sin. kopil, fiu [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1986  fîrtațîĭe  fârtaţie  побратимство  fîrtațîĭe (mn. fîrtațîĭ) [akc. fîrtațîĭe] (i. ž.) — pobratimstvo, drugarstvo, prijateljstvo; ortakluk ◊ tare fîrtațîĭe avĭem nuoĭ duoĭ, mîńiļi să ńi taĭe, unu pi altu nu izdîăm — jako pobratimstvo imamo nas dvojica, ruke da nam seku, jedan drugog ne izdajemo ♦ sin. fîrtaluk [Por.] ∞ fîrtat  [Vidi]

1959  fĭerbințală  fierbinţeală  врелина  fĭerbințală (mn. fĭerbințîaļe) [akc. fĭerbințală] (i. ž.) — vrelina, velika sparina, jaranuoĭ sapăm în luok, suarļi pripĭașće da fĭerbințala ĭe atîta đi marĭe đi-ț klośesk kriĭiri-n kap — mi kopamo u njivi, sunce peče a vrelina je toliko vrelika da ti mozak ključa u glavi ♦ sin. fertuarĭe [Por.] ∞ ferbĭa  [Vidi]

2024  flotak  flotac  пахуљица  flotak (mn. flotaś) [akc. flotak] (i. m.) — pahuljica snega ◊ ńinźe, da nuoĭ kopiĭi aļergăm șă prinđem flotaśi ku mîńiļi — pada sneg, a mi deca trčimo i hvatamo pahuljice rukama [Por.]  [Vidi]

1996  fofik  fofic  праменак  fofik (mn. fofiśe) [akc. fofik] (i. s.) — 1. (demin.) pramenak, čuperak kose, dlake ili vune ◊ fofik ĭe atîta lînă kît puoț sî prinḑ ku triĭ źiaĭśće — „fofik” je toliko vune koliko možeš da uhvatiš sa tri prsta ◊ a pus un fofik đi lînă la furkă, șî sa faśe maruasă, parke ĭe torkatuare mare — stavila pramenak vune na preslicu, i digla nos kao da je neka velika predilja (Tanda) 2. (fig.) a. polni nagon ◊ la skruafă ĭa trĭekut fofiku, nu-ĭ măĭ đi verît — krmači je prošla „frka”, ne traži više vepra (Rudna Glava) [Por.] ◊ fofiku vińe o parĭake ku vuorba „kĭef”: or iĭ vińe fofiku, or iĭ kĭefu đi futaĭ, tot una țî — reči „fofik” i „ćef” su par: il’ joj dođe „fofik”, ili joj „ćefne” da se jebe, isto ti je (Jasikovo) [GPek] b. polni organ, sikilj ◊ i s-a înflat fofiku, ș-a pļekat în lumĭa albă dupa pulă — (vulg.) natek’o joj je sikilj, pa je krenula u beli svet za kurcem (Blizna) ◊ pļuadă đi muĭarĭe: ĭuo, ḑîk, sî ma glumesk kîta ku ĭa, da ĭa miĭe să-ĭ manînk fofiku — kurvetina od žene: ja reko’ da se malo našalim s njom, a ona meni da joj izjedem sikilj (Rudna Glava) [Por.] c. strasna želja ◊ baba-ntr-o vrĭame a trait ku nuoĭ, numa odată ĭ-a veńit fofiku, șî sa-ntuors la feĭ-sa — baba je jedno vreme živela kod nas, a onda ju je svladala želja, i vratila se ćerki (Topla) [Crn.] ♦ / fofik (demin.) < fofoluok var. < fofoloankă — (euf.) ženski polni organ, vaginafofoluok  [Vidi]

3311  fofĭaḑă  fofeze  крило  fofĭaḑă (mn. fofĭeḑ) [akc. fofĭaḑă] (i. ž.) — 1. (tehn.) krilo vrteške ◊ kînd sa faśe trăkăĭtuarĭa în luok să spomînće păsîrļi, măĭ întîń iĭ sa faśe vîrćańița ku doă fofĭaḑă — kad se pravi trakalica u njivi da plaši ptice, prvo se pravi vrteška sa dva krila ◊ fofĭaḑîļi la trăkătuare-s pusă-n kostîș ka śuoiļi la muară, să prindă bataĭa vîntuluļ kum prind śuoiļi vîžuoĭu api đin butuońu muori — krila trakalice postavljene se ukoso kao kašike na vodenici, da uhvate udar vetra kao što kašike hvataju mlaz vode iz vodeničnog bureta (Tanda) [Por.] 2. (anat.) usmine vagine ◊ dar așa fuost đe đemult, or ĭe bažuokură đe kurînd, nu șću, ama đe kînd mis ĭuo kopilandru, la nuoĭ fofĭaḑă sa ḑîśe șî la buḑîļi pižđi — da li je tako bilo od davnina, ili je neka skorašnja šala, ne znam, ali otkako sam se ja zamomčio, kod nas se „fofjadza” kaže i za pičkine usmine (Topla) [Crn.]   [Vidi]

2269  frîmbĭe  frâmbie  упртач  frîmbĭe (mn. frîmbĭ) [akc. frîmbĭe] (i. ž.) — 1. uprtač na seljačkoj torbi; uzica ◊ frîmbĭe ĭе ļegatura la trastă, ku kare sa duśe trasta prăsta umăr — uprtač je uzica na torbi, kojom se torba nosi preko ramena ◊ mi s-a rupt frîmbĭa la trastă, șî trasta mĭ-a pikat dă pră umăr — pokidala se uzica na torbi, i torba mi je spala sa ramena [Mlava] 2. mera u tkanju za dužinu osnutka ◊ frîmbĭa ĭe masura đi țasut, sa ĭa dupa lunźimĭa lu rîșkituorĭ — „frmbja” je mera za tkanje, uzima se prema dužini motovila (Rudna Glava) [Por.] 3. konopac ◊ mi sa-m pare kî ĭe frîmbĭa la nuoĭ vro sfuară — čini mi se da je kod nas "frmbja" neki konopac (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

2000  frumoșață  frumuseţe  лепота  frumoșață (mn. frumoșîățurĭ) [akc. frumoșață] (i. ž.) (pril.) — lepota, krasota, divota I. (i. ž.) a. (za ljude) fizička lepota ◊ đi frumoșața iĭ mi sa-nvîrćiașće-n kap — od njene lepote vrti mi se u glavi b. (za predmete) ukras ◊ kînd faś zakuańe đi pomană, puń pi ĭaļe frumoșîățurĭ kum am învațat đi la babiļi-nuaștre — kada mesiš „zakončiće” za daću, stavljaš na njih ukrase kakve smo naučili od naših baba c. (za društvo) mir, napredak, sreća ◊ paśe-n țară, traĭ fara raturĭ: frumoșața lumi — mir u zemlji, život bez ratova: divota jedna d. (psih.) divljenje, ushićenje ◊ mare frumoșață ĭe kă vorbarĭu nuostru ažuns la doa miĭe đi vuorbe numa la ḑîaśe-unsprîaśe sluove — velika je divota da je naš rečnik stigao do dvehiljade reči, i to na svega deset-jedanaest slova II. (pril.) (uzv.) ironično, za nešto što je ispalo naopako ◊ Frumoșață! — (iron.) Lepota! ♦ sin. mîndrĭață [Por.] ∞ frumuos  [Vidi]

2403  frunḑarĭ  frunzar  лисник  frunḑarĭ (mn. frunḑarĭe) [akc. frunḑarĭ] (i. s.) — lisnik ◊ frunḑarĭu ĭe un fĭeļ đi klańe, grîmađită đin krĭanźe ku frunḑă, dîrîmaće đi pi ļiamńe, kare sa pazîașće să fiĭe ĭernaćik đi viće — lisnik je jedna vrsta plasta, sadenutog od grana sa lišćem, okresanih sa drveća, koji se čuva kao zimnica za stoku ◊ la nuoĭ frunḑarĭu sa faśe đin frunḑă đi gorun, śaruoń șî fag, kî aļa ļiamne măĭ mult ĭastă — kod nas se lisnik pravi od lišća hrasta, cera i bukve, jer toga drveća najviše ima [Por.] ∞ frunḑă  [Vidi]

5556  fruștuk  fruștuk  доручак  fruștuk (mn. fruștukurĭ) [akc. fruștuk] (i. s.) — (nutr.) doručak ◊ vuorba fruștuk ĭe nuauă, a duso saćańi kare a fuost prinș la lukru, kă numa la lukru a kîpatat ođină đi fruștuk — reč fruštuk je nova, doneli su je seljaci koji su bili zaposleni, jer samo na poslu se dobijala pauza za doručak ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń mînkarĭa a đintîń đimińața n-a kĭemat fruștuk, numa prînḑîșuor — našti stari prvi jutarnji obrok nisu zvali fruštuk, nego ručkić ♦ sin. prînḑ [Por.]  [Vidi]

1936  fuarfikă  foarfecă  маказе  fuarfikă (mn. fuarfiś) [akc. fuarfikă] (i. ž.) — (ret.) makaze, pribor za sečenje, šišanje ili strizanje ◊ ku fuarfiśiļi s-a tuns uoiļi, da șî uamińi — makazama su se strizale ovce, a i šišali ljudi ◊ fuarfiśiļi aĭ nuoștri a kumparat đi la țîgań — makaze su naši kupovali od Cigana ◊ fuarfiś đi taĭat la pļek — makaze sa sečenje lima ◊ fuarfiś đi taĭat la viĭe — makaze za rezanje vinograda ◊ fuarfiś đi kusut — šivaće makaze ♦ var. fuarfiś ◊ fuarfiśiļi au duauă masîaļe, șî la una îĭ sa ḑîśe fuarfikă — makaze imaju dva sečiva, i jedno zovemo „fuarfika” ◊ dîăm o parĭake đe fuarfiś — daj mi jedan par makaza (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1953  fućićuos  futetos  јебуљав  fućićuos (fućićuasă) (mn. fućićuoș, fućićuasă) [akc. fućićuos] (prid.) — (vulg.) jebuljav, opsednut seksom ◊ a dus o pļuadă đin lumĭa albă, o ĭapă fućićuasă fara parĭake în aritu nuostru — doveo je jednu uspaljenicu iz belog sveta, jednu kobilu jebuljavu bez para u našem kraju [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

2500  furatură  furătură  крађа  furatură (mn. furaturĭ) [akc. furatură] (i. ž.) — krađa, lopovluk ◊ pi nuoĭ ń-a-nvațat parințî să nu ńi lasăm la furatură, k-aĭa ĭe, pi lînga minśună, măĭ urît lukru pi lume — nas su učili roditelji da se ne upuštamo u krađu, jer je to, pored laži, najružnija stvar na svetu [Por.] ∞ fura  [Vidi]

75  furśiļi pomîntuluĭ  furcile pământului  сохе земаљске  furśiļi-pomîntuluĭ [akc. furśiļi-pomîntuluĭ] (i. ž.) — (mitol.) furśiļi pomîntuluĭ sînt ńiskar ļamńe marĭ, raklaće la vîr, kare țîn Pomîntu să nu sa suduamă. Pi ĭaļe s-a pus Draku să ļi ruadă, mîńiuos pi Dumńeḑîu, ku kare a fuost fîrtat pănă s-a fakut Pomîntu. Ļ-ar vi dorođa ĭel, șî pomîntu ar kađa, șî lumĭa s-ar zatri tuată, numa kînd vińe vrĭamĭa la ńikruśatu să rađiśe kapu, să vadă śe sa-ntîmplă pi pomînt, vĭađe muĭeriļi kum înkonđeĭe uauļi đi Pașć, șî pănă ĭel înbļezńașće în lukro-la muĭerĭesk - furśiļi pomîntuluĭ sa mîldarĭesk, șî lumĭa skapă đi la storăńe pănă la Pașćiļi alalalt. Furśiļe-ļa sa mîldarĭesk șî ku rugamînće. Đ-aĭa aĭ nuoștri aĭ batrîń la prazńik s-a-nkinat pintru furśiļi pomîntuluĭ, da pi la pomeń babiļi ļ-a nîmeńit șî kîći un kolak, adîns fakut đ-așa trĭabă ka o krĭanguță ku o furkiță la vîr.
Sohe zemaljske su nekakva drveta velika, sa račvama na vrhu, koja drže Zemlju da se ne prevrne; na njih se okomio Đavo da ih pregrize, ljut na Boga s kojim je bio ortak dok se stvarala Zemlja. Oglodao bi ih on, i Zemlja bi pala i ljudi bi se zatrli, da ne diže glavu da osmotri šta se zbiva na zemlji, baš u vreme kada žene šaraju uskršnja jaja. Dok on tako zblenuto gleda šta žene rade, sohe se podmlade, i ljudski rod se spasi do sledećeg Uskrsa. Sohe se obnavljaju i molitvama ljudi. Zato su naši stari metanisali na slavi za zemaljske sohe, a babe su im na daćama namenjivale poseban kolač, izrađen u obliku grančice sa račkom na vrhu.

[Por.] (Prema različitim kazivačima iz Porečke Reke, zapis: Durlić, poč. XXI veka.) up. skărîļi pomîntuluĭfurkă  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

2116  furtună  furtună  фортуна  furtună (mn. furtuń) [akc. furtună] (i. ž.) — fortuna, nalet ili talas jakog vetra, snega, kiše ◊ sa unflă vîntu șî đață o furtună pista nuoĭ: sa rupsără puomi șî zbură kîramida đi pi kîăș — podiže se vetar i udari jedan nalet na nas: pokidaše se voćke i odleti ćeramidu sa kuća [Por.]  [Vidi]

2833  furună  forună  пећ  furună (mn. furuń) [akc. furună] (i. ž.) — (tehn.) peć, obično limena ili tučana ◊ aĭ nuoștri aĭ batrń n-așćut đi furuń, iĭ sa-ngalḑît la kamin — naši stari nisu znali za furune, oni su se grejali na kaminu [Por.]   [Vidi]

2257  fuśiĭe  fucie  фучија  fuśiĭe (mn. fuśiĭ) [akc. fuśiĭe] (i. ž.) — (tehn.) fučija, duguljast drveni sud za prenos tečnosti ◊ fuśiĭa ĭe vas lunguĭat, fakut đi duoź, ku kare Sîrbi a dus vin đi la Kraĭna — fučija je duguljast sud, izrađen od doga, kojim su Srbi donosilo vino iz Krajine ◊ aĭ nuoștri, kare avut fuśiĭ, a țînut în ĭiaļe oțîăt — naši, koji su imali fučije, držali su u njima sirće [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1949  futanźiu  futangiu  јебежљивко  futanźiu (mn. futanźiĭ) [akc. futanźiu] (i. m.) — (vulg.) jebežljivko, dugojebac, potentan ljubavnik; seksualni manijak ◊ tuoț aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuost futanźiĭ țapiń, kînd avut kîći ḑîaśe-unsprîaśe kopiĭ — svi naši stari su bili jaki jebežljivci, čim su imali po desetoro-jedanaestoro dece [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

2759  gaći  găti  готовити  gaći (ĭuo gaćesk, ĭel gaćiașće) [akc. gaći] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) gotoviti, spremati, pripremati jelo ◊ muma are lukru mare, gaćiașće đi prazńik — majka ima veliki posao, sprema (jela) za slavu 2. (za posao) završiti, svršiti, okončati ◊ dakă nu va gaći îndată ku lukro-la, n-o sî fiĭe bun đi nuoĭ — ako ne bude skoro svršio s tim poslom, neće biti dobro za nas ◊ nu ĭ-ažutat ńima, șî ĭel sîngur a gaćit lukru — nije mu pomogo niko, i on je sam završio posao [Por.] ◊ kînd ĭeal a veńit, n-a fuost tuot konaku gatat — kad je on došao, nije bio sav konak završen (Manastirica, Mlava) 3. (za seks) svršiti, ejakulirati ◊ nuĭe ńiś un ibuomńik, prĭaĭuta gaćiașće — nije nikakav ljubavnik, prebrzo svršava ◊ kînd sa puńe bat pi muĭarĭe, nu gaćiașće tuota nuapća — kad legne pijan na ženu, ne svršava cele noći ♦ sin. fîrșî [Por.] ∞ gata   [Vidi]

2724  gîlkă  gâlcă  гука  gîlkă (mn. gîlś) [akc. gîlkă] (i. s.) — 1. (med.) a. guka, izraslina na telu ◊ baba a fuost gușată, avut o gîlkă mare la gît — baba je bila gušata, imala je veliku guku na vratu b. upala krajnika ◊ s-a umflat la kopil gîlśiļi — detetu su natekli krajnici 2. (tehn.) a. neravnina, čvor ◊ blana nuĭe đi ńimika, pļină đi gîlś — daska nije ni za šta, puna je neravnina b. mehur ◊ s-a fakut o gîlkă la guma đi ruată, trîabe să-ĭ pun un baĭluog — iskočio mehur na točku bicikla, treba da mu stavim zakrpu ♦ sin. bubă, bĭeșîkă, nuod [Por.] ♦ dij. sin. modîlkă [Zvizd]  [Vidi]

826  gîltînă  gâldău  вир  gîltînă (mn. gîltîń) [akc. gîltînă] (i. ž.) — vir, duboko mesto u reci ◊ gîltînă la rîu ĭe măĭ bun luok đi skaldat, dakă șćiĭ să nuoț — vir na reci je najbolje mesto za kupanje, ako znaš da plivaš ◊ în gîltînă adînkă ĭastă pĭeșć marĭ — u dubokom viru ima velikih riba ♦ (augm.) gîltuoń, gîltuop ◊ s-a-ńekat într-un gîltuop — udavio se u jednoj viretini ♦ (demin.) gîltînuță ◊ a sakat rîu, a ramas numa ńișći gîltînuță koļa-koļa, ńiś piśuariļi nu puoț sî spĭeļ în ĭaļe — presušila je reka, ostali su samo neki virići ovde-onde, ni noge ne možeš da opereš u njima ♦ sin. baltă, ćișnă [Por.]   [Vidi]

2341  gĭep  ghep  вршалица  gĭep (mn. gĭepurĭ) [akc. gĭep] (i. s.) — (tehn.) gep, vršalica na konjski pogon ◊ gĭepu ĭe o fuarmă dă mașînă dă trăirat, kare a mînato kalu — gep je jedna vrsta vršalice koju je pokretao konj ♦ var. gĭeb [Mlava] ◊ gĭepu a fuost la nuoĭ întra trăirat la arĭe ku vînt, șî trăirat la mașîń ku motuară — gep je kod nas bio između vršidbe na guvnu, sa vetrom, i vršidbe na vršalicama sa motorom (Rudna Glava) ♦ up. arĭe, drĭeș [Por.]  [Vidi]

6257  glăsui  glăsui  гласати  glăsui (ĭuo glăsuĭ, ĭel glăsuĭe) [akc. glăsui] (gl. p. ref.) — glasati, birati ◊ dupa rat tuoț nuoĭ am glăsuit đi Tita, kî ĭel nu ń-a mînat la kazan ka Staļin pi Rușî — posle rata svi smo glasali za Tita, jer nas nije terao na kazan kao Staljin Ruse [Por.] ∞ glas  [Vidi]

1533  golîmb  hulub  голуб  golîmb (mn. golîmbĭ) [akc. golîmb] (i. m.) — (ornit.) golub (Columba palumbus) ◊ golîmb sîrbaćik — divlji golub ◊ đemult a fuost pļină padurĭa đi golîmbĭ, akuma s-a rarit, sa vîăd numa pi la munće — nekada je šuma bila pun golubova, sada su se proredili, vide se samo u planini ◊ golîmbu ku golîmbița fak kuĭb în butuarkă — golub i golubica prave gnezdo u duplji [Por.] ◊ a fuost la nuoĭ golîmbĭ lupĭeșć, kĭemaț așa kî a kîntat „un-lup! un-lup!", șî golîmbĭ popĭeșć, guļeraț — kod nas je bilo „vučjih” golubova, tako nazvani jer su se oglašavali sa „un-lup” (dosl.) „jedan-vuk”, i golubova gušana (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

15  graĭ  grai  наречје  graĭ (mn. graĭurĭ) (i. s.) — 1. narečje, dijalekatnuoĭ ku vuoĭ nu vorbim tuot un graĭ — mi i vi ne govorimo istim narečjem 2. (ret.) razgovor, govor ◊ mi sa-mparu kă sa uḑî un graĭ pi kulmĭe — učinilo mi se da sam čuo neki razgovor na brdu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3001  gramadă  grămadă  гомила  gramadă (mn. gramĭeḑ) [akc. gramadă] (i. ž.) — gomila; mnoštvo ◊ pănă daĭ đin palme, sa adună o gramadă đi lume — dok lupneš o dlan, skupi se gomila ljudi ◊ muoșu s-a dus đinuapće, să đa fuok la gramĭeḑîļe-ļa đi spiń, kare đi pi ļivađe ļ-a tîrsît alaltîĭerĭ — čiča je otišao da spali one gomile trnja, koje je sa livade otrsio prekjuče ◊ gramada đi fîn, kare sa faśe đin kupițîaļe, la nuoĭ sa kĭamă porkuoń — gomila sena, koja se pravi od naviljaka, kod nas se zove stog [Por.]  [Vidi]

2669  grîu  grâu  жито  grîu (mn. grîurĭ) [akc. grîu] (i. s.) — (bot.) žito, pšenica (Triticum aestivum) ◊ đin grîu sa faśe pîńe — od žita se pravi hleb ◊ buob đi grîu — zrno žita ◊ spik đi grîu — klas žita ◊ fańină đi grîu — pšenično brašno ◊ samînță đi grîu — seme žita ◊ grîu s-a sîmanat numa pintru pîńe đi prazńik — žito se gajilo samo za slavske hlebove ◊ suarta batrînă đi grîu la Tanda s-a kemat rumînka — stara sorta žita u Tandi se zvala rumunka [Por.] ◊ grîu ĭe la nuoĭ ćinîr marunțîș, în Isîkuava ažuns tuma dupa rato-l đintîń — žito je kod nas mlada žitarica, u Jasikovo je stiglo tek posle Prvog svetskog rata (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

2032  grĭangur  grangur  вуга  grĭangur (mn. grĭangurĭ) [akc. grĭangur] (i. m.) — (ornit.) vuga, zlatna vuga (Oriolus oriolus) ◊ grĭanguru ĭe o pasîrikă ku pĭańe galbińe ka auru — vuga je jedna ptičica sa perjem žuitim kao zlato ◊ grĭanguru ĭe pasîrĭe măĭ frumuasă la nuoĭ, đ-aĭa sa ḑîśe đi vrun baĭat kare ĭe înbrakat frumuos kî ĭe înbrakat ka grĭanguru — zlatna vuga je najlepša ptica kod nas, zato se kaže za nekog momka koji je lepo obučen, da je običen kao zlatna vuga (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2329  Guguļan  Gugulean  Гугуљан  Guguļan (mn. Guguļiań) [akc. Guguļan] (i. m.) — (antr.) Guguljan, u Mlavi nadimak za planinskog Vlaha ◊ dă nuoĭ dîn Mlaoa, Guguļan ĭe rumîn kare traĭașće-n munće ku vićiļi — za nas u Mlavi, Guguljan je Vlah koji živi u planini sa stokom ◊ Guguļiańi a kuprins munțîļi dă la Ždrĭela pănă la Ćimuok — Guguljani su zauzeli planine od Ždrela pa do Timoka [Mlava] ♦ up. gogoman [Buf.]  [Vidi]

3883  Guol  Gol  Дели Јован  Guol [akc. Guol] (i. m.) — (top.) Deli Jovan, planina u istočnoj Srbiji ◊ Guolu ĭe munće mare, otar întra Kraĭna șî Porĭeśa — Deli Jovan je velika planina, međa između Negotinske Krajine i Poreča ◊ supt Guol sînt duauă saće rumîńeșć: Tanda șî Țîrnaĭka — pod Deli Jovanom su dva vlaška sela: Tanda i Crnajka ◊ Guolu pi kuamă ĭe o golaĭe, fara ńiś un fĭeļ đi verđeț — Deli Jovan je na hrbatu golet, bez ikakve vegetacije ◊ mama spuńa: am opḑăś đe ań, șî đi kînd țîn minće, nuoĭ Țrnaśeńi śuaka-sta kĭemăm Guol, akuma aud kă uńi iĭ ḑîk Dăļi-Ĭovan — baba je govorila: imam osamdeset godina, i otkad pamtim, mi Crnajčani ovo brdo zovemo „Gol”, sada čujem da ga neki zovu Deli-Jovan [Por.] ∞ guol  [Vidi]

3014  gușă  gușă ?  водени црв ?  gușă (mn. guș) [akc. gușă] (i. ž.) — (zool.) vodeni crv (Paragordius tricuspidatus) ◊ gușă ĭe vĭarme đin apă, alb, lung șî supțîre ka păru đin kap — vodeni crv je beo, dugačak i tanak kao vlat kose ◊ unđe traĭașće gușă, apa ĭe kurată — gde živi vodeni crv, voda je čista ◊ dakă uomu nu bagă sama șă bĭa vro gușă, puaće sî sa bulnavĭaskă, pă șî sî muară — ako čovek ne pazi i popije vodenog crva, može da se razboli, pa i da umre(ver.) kare nu bagă sam kînd bĭa apă đin vrun ogaš đin padure, șî bĭa gușă, iĭ sa faśe nuod pi gît, kare sa kĭamă gușă — ko ne vodi računa kad pije vodu sa šumskog potoka, i popije vodenog crva, napravi mu se čvor na vratu, koji se zove guša [Por.] ♦ dij. var. gușăĭ ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ (Kobilje) [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

6165  gvint  ghivnet  навој  gvint (mn. gvinturĭ) [akc. gvint] (i. s.) — (tehn.) navoj, loza na zavrtnju ◊ đi vuorbă gvint aĭ nuoștri auḑît đi la Bufańi aĭ batrîń, lukrînd ku îĭ în rudńiśe — za reč gvint naši su čuli od starih Bufana, radeći sa njima u rudnicima ♦ sin. șăĭteĭe [Por.]  [Vidi]

2187  Igļika  Iglica  Јаглика  Igļika (mn. Igļiśe) [akc. Igļika] (i. ž.) — (antr.) Jaglika, žensko ime, floronim ◊ la nuoĭ ĭastă o muĭarĭe ku nume Igļika, dat dupa fluare igļiśauă; la karće ĭe skrisă Jaglika — kod nas ima jedna žena koja se zove Iglika, ime dato prema cvetu jaglike; kršteno ime joj je Jaglika [Por.] ∞ igļiśauă  [Vidi]

3379  insă  ins  особа  insă (mn. inș) [akc. insă] (i. s.) — osoba, čovek ili žena ◊ a trĭekut pi drum o insă ńikunoskută — prošla je putem jedna nepoznata osoba ◊ a veńit ńișći inș đi la vaļe, nu sa batură la nuoĭ, numa spusîră kî sînt ńigustuorĭ kare sa duk vrunđiva la bîlś — došli su neki ljudi sa istoka, nisu navraćali kod nas, samo rekoše da su trgovci koji putuju nekuda na vašar ◊ đi insă muĭerĭaskă, șî kănd ĭe una, șî kînd sînt măĭ mulće, tot una sa ḑîśe - insă: vaḑuĭ o insă muĭerĭaskă, vaḑuĭ o gramadă đi insă muĭerĭeșć — za žensku osobu, i kad je jedna, i kad ih je više, isto se kaže - insa: video sam jednu žensku osobu (o insă, video sam gomilu ženskih osoba (o gramadă đi insă) [Por.]  [Vidi]

2799  Isîkovĭan  Isâcovean ?  Јасиковљанин  Isîkovĭan (mn. Isîkovĭeń) [akc. Isîkovĭan] (i. m.) — Jasikovljanin, stanovnik sela Jasikovo u opštini Majdanpek ◊ m-am kunoskut ku un Isîkovĭan ćinîr pi vuoz đi Măĭdan — upoznao sam jednog mladog Jasikovljanina u vozu za Majdanpek ◊ Isîkovĭană — Jasikovljanka ◊ am nuoră Isîkovĭană — imam snajku Jasikovljanku ♦ var. inov. Ĭesîkovĭan [GPek] ∞ Isîkuva  [Vidi]

5883  îmbrakat  îmbrăcat  одевен  îmbrakat (îmbrakată) (mn. îmbrakaț, îmbrakaće) [akc. înbrakat] (prid.) — odeven, obučen ◊ la visaļiĭe tuoț s-a duk îmbrakaț în țuaļe nuoĭ — na veselje svi idu obučeni u nova odela ♦ var. înbrakat [Por.] ∞ îmbraka  [Vidi]

1717  înđirĭeptat  îndreptat  исправљен  înđirĭeptat (înđirĭeptată) (mn. înđirĭeptaț, înđirĭeptaće) [akc. înđirĭeptat] (prid.) — ispravljen, koji više nije kriv ◊ drumo-l batrîn a fuost pļin đi kovĭaĭe, al nuou ĭe înđirĭeptat, mîndriĭe ĭe să mîń karu pi ĭel — stari put je bio pun krivina, novi je ispravljen, milina je da voziš kola po njemu [Por.] ∞ înđirĭepta  [Vidi]

2467  îngăduĭală  îngăduială  сачекивање  îngăduĭală (mn. îngăduĭelurĭ) [akc. îngăduĭală] (i. ž.) — sačekivanje, očekivanje, čekanje ◊ đi źiaba atîta îngăduĭală đi nuoĭ, guoșći nu veńiră — uzalud toliko naše čekanje, gosti ne dođoše [Por.] ∞ îngădui   [Vidi]

2777  înkoluo  înocolo  надаље  înkoluo [akc. înkoluo] (pril.) — nadalje, na tamo ◊ đ-akuma înkoluo nuoĭ o să lukrăm altfĭeļ — odsad nadalje mi ćemo raditi drugačije ◊ mutațî-va kîta măĭ înkoluo, să puată tuoț s-înkĭape — pomerite sa malo na tamo, da mogu svi da stanu ♦ supr. înkuaśa [Por.] ∞ akoluo   [Vidi]

2357  înkroșńat  încrosnat  упрћен  înkroșńat (înkroșńată) (mn. înkroșńaț, înkroșńaće) [akc. înroșńat] (prid.) — 1. uprćen, koji je uprtio teret, natovaren ◊ nu sta aśiĭa înroșńat, ku trasta-n șîaļe, numa dubuarĭo șî șăḑ ku nuoĭ — ne stoj tu uprćen, sa torbom na leđima, nego je skini, i sedi s nama 2. (fig.) opterećen brigom ◊ nu măĭ puot, mi sînt înkroșńat ku atîća gîndurĭ grĭaļe đi îm vińe s-îm fak storăńe — ne mogu više, toliko sam uprćen teškim mislima da mi dođe da se ubijem [Por.] ∞ kruoșnă   [Vidi]

3561  ĭepćińiĭe  ieftinie  јефтиноћа  ĭepćińiĭe (mn. ĭepćińiĭ) [akc. ĭepćińiĭe] (i. ž.) — jeftinoća ◊ ĭepćińiĭa s-a pĭerdut đin traĭu nuostru, numa traĭu a ramas ĭepćin — jeftinoća se izgubila iz našeg života, samo je život ostao jeftin ♦ supr. skupataće [Por.] ∞ ĭepćin  [Vidi]

2118  ĭordaș  iordaș  зебраст  ĭordaș (ĭordașă) (mn. ĭordaș, ĭordașă) [akc. ĭordaș] (prid.) — (za boje) (ret.) zebrast, prugast; šaren ◊ la nuoĭ numa đi mîț or đi uoĭ sa ḑîśe kî sînt ĭordașă, đi alta žuavină n-am auḑît — kod nas se samo za mačke ili ovce kaže da su prugaste, za druge životinje nisam čuo [Por.]  [Vidi]

3235  ĭuo  io  ја  ĭuo (mn. nuoĭ) [akc. ĭuo] (zam.) — ja ◊ ĭuo unu sîngur nu puot ńimik, ama dakă ńi adunăm nuoĭ tuoț, pućem ļesńe să ĭeșîm ku iĭ în kîpatîń — ja jedan sam ne mogu ništa, ali ako se skupimo mi svi, možemo lako da izađeno s njima na kraj ◊ ĭuo, tu, ļel șî ĭa traim în satu-sta đemult — ja, ti, on i ona živimo u ovom selu odavno ♦ var. ĭeu [Por.] ♦ dij. var. ĭo [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3439  kadă  cadă  каца  kadă (mn. kăḑ) [akc. kadă] (i. ž.) — kaca ◊ vas mare đi ļemn, înkeĭat đin duoź lunź, în kare sa țîn pruńiļi, pănă nu fĭerb đi kazan — veliki drveni sud, sklopljen od dugačkih doga, u koji se drže šljive dok ne provru za pečenje na kazanu ◊ la nuoĭ marimĭa kăḑî sa sokoćiașće ku kazanu: șkă, am o kadă đi doăsprăśe kazańe, śe vińe kă are kadă în kare înkĭapă pruńe đi doăspraśe kazańe đi rakiu — kod nas se veličina kace meri brojem kazana: veli, imam kacu od dvanaest kazana, što znači da ima kacu u koju staju šljive za dvanaest kazana rakije ♦ sin. pućină [Por.]  [Vidi]

3275  kakațîșńiță  latrină  клозет  kakațîșńiță (mn. kakațîșńiț) [akc. kakațîșńiță] (i. ž.) — (pej.) klozet, nužnik ◊ kînd a veńit Tita, ń-a mînat să faśem kakațîșńiță, să nu ńi măĭ duśem pintru nuoĭ dupa tufă, la kare unđe-ĭ vińe — kad je došao Tito, terali nas da pravimo klozete, da ne idemo više poradi sebe iza žbuna, kako kome gde dođe ♦ sin. nužńik [Por.] ♦ dij. sin. kăkașćoar (Mokranje) [Kmp.] ∞ nužńik  [Vidi]

3387  kapră  capră  коза  kapră1 (mn. kapre) [akc. kapră] (i. ž.) — (zool.) koza (Capra hircus hircus) ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuist oĭarĭ, ama tot nat a țînut șî kîć-o kapră đi lapće — naši stari su bili ovčari, ali je svako držao i po neku kozu zbog mleka ◊ kapra n-a baut apă đi fiĭe-unđe, numa đi la izvuară aļi măĭ kuraće — koza nije bilo vodu bilo gde, nego na najčistijim izvorima ◊ kînd aĭ batrîń s-a mutat đes đin luok în luok, s-a mutat kă kapriļi n-a vrut să bĭa apă đin loko-la unđe iĭ a ginđit sî sa kăsătorĭaskă — kad su se stari često selili iz mesta u mesto, selili su se jer koze nisu htele da piju vodu sa mesta gde su oni mislili da se nastane ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe kapra žuavina drakuluĭ, kă are kuarńe șî barbă ka draku — stari su pričali da je koza đavolja životinja, jer ima rogove i bradu kao đavo ♦ up. ĭed, pîrś, țap [Por.]  [Vidi]

78  kare  care  ко  kare [akc. kare] (zam.) — a. ko, koji, koja ◊ kare să duče după apă? — ko ide po vodu? ♦ sin. čińe [Kmp.] ◊ kare vińe dupa nuoĭ? — ko dolazi po nas? b. koga ◊ la kare va sîmana kopilo-sta — na koga li liči ovo dete? ◊ n-aĭ đi kare să ći ćiemĭ — nemaš koga da se bojiš ◊ la kare aĭ vaḑut aĭa? — kod koga si to video? c. sa kim, sa kojim ◊ ku kare ć-aĭ țukat? — s kim si se ljubila? [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4341  keltui  cheltui  трошити  keltui (ĭuo keltuĭesk, ĭel keltuĭașće) [akc. keltui] — (folk.) trošiti, rasipati ◊ vuorba „keltui” la nuoĭ s-auḑît pin kînćiśe lautarĭeșć — reč „keltui” kod nas se čula kroz lautarske pesme ◊ lautari a kîntat kum vrunu Ĭanśo-l bat a keltuit bańi pin Țăļigrad — lautari su pevali o nekom Janku pijanici koji je trošio pare po Carigradu ♦ sin. motîrśi, strîvi [Por.]  [Vidi]

1651  kiptuare  cheotoare  копча  kiptuare (mn. kiptuorĭ) [akc. kiptuare] (i. ž.) — kopča, petlja za zakopčavanje odeće ◊ kiptuorĭ la țuaļe a purtat aĭ nuoștri pănă n-a ĭeșît bumbi — kopče su naši nosili na odeći sve dok se nisu pojavila dugmeta [Por.]  [Vidi]

2991  kîlț  câlţi  кучина  kîlț (i. m.) — kučina 1. konoplja ◊ kînd s-a lukrat ku kîńipa, la nuoĭ tuot s-a kĭemat kîlț pănă n-ažuns la drîgļiaće, la ĭel sa đisparțît fuĭuoru, da aĭa ś-aramas, s-a kĭemat ĭară kîlțî — kada se radilo sa konopljom, kod nas se sve zvalo kučina dok se nije došlo do grebena, kod njega se odvajalo povesmo, a ono što je ostajalo, zvalo se i dalje kučina 2. kučina, otpadak od konoplje ◊ đin kîlț sa fak saśi, șî s-anvăluĭe astupușur-ļi să nu slubuadă — od kučine se prave džakovi, i oblažu se zapušači, da ne propuste [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

5058  kîldarar  căldărar  бакрачар  kîldarar (mn. kîldararĭ) [akc. kîldarar] (i. m.) — (erg.) bakračar, kotlokrpa ◊ kîldarar ĭe uom kare faśe or ogođașće la kaldîărĭ — bakračar je čovek koji izrađuje ili popravlja bakrače ◊ kîldararĭ la nuoĭ măĭ mult a fuost țîgańi, ama a fuost șî đ-aĭ nuoștri kare a șćut să kîrpĭaskă la kaldărĭ — bakračari su kod nas obično bili Cigani, ali je bilo i naših koji su znali da krpe bakrače ♦ var. kîldararĭ [Por.] ∞ kald   [Vidi]

5309  kînćik  cântec  песма  kînćik (mn. kînćiśe) [akc. kînćik] (i. s.) — (muz.) pesma ◊ kînćiśiļi đ-akuma nu puot să fiĭe niśkînd frumuasă kum sînt kînćiśiļi aļi batrîńe, kare ļ-a kîntat aĭ nuoștri stramuoș — današnje pesme ne mogu nikada biti lepe kao što su stare pesme, koje su pevali naši preci ◊ kînćik đi duor — ljubavna pesma ◊ kînćik fećiesk — devojačka pesma ◊ kînćik dupa-l muort — posmrtna pesma [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

5312  kîntat  cântat  певање  kîntat1 (mn. kîntaturĭ) [akc. kîntat] (i. s.) — (muz.) 1. pevanje ◊ kîntatu lu fĭaće marĭ a fuost măĭ frumuos — devojačko pevanje bilo je najlepše ◊ muĭeriļi s-a pus pi kîntat lînga patu muortuluĭ — žene su započele pevanje kraj pokojnikovog odra 2. sviranje ◊ kîntatu lu bandașî aĭ batrîń pi la nunț a țînut triĭ ḑîļe șă triĭ nuopț — sviranje starih trubača na svadbama trajalo je tri dana i tri noći [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

3620  kîńe  câine  пас  kîńe (mn. kîń) [akc. kîńe] (i. m.) — (zool.) pas (Canis familiaris) ◊ la nuoĭ ĭastă kîń đe kasă, kîńi đe uoĭ, șî kîń đe vînat — kod nas ima kućnih pasa, ovčarskih pasa, i lovačkih pasa ◊ kîńi đe kasă sa țîn ļegaț în kîrtuog, aĭ đi uoĭ înga đin kațăl sa-nvață sî mĭargă sluobîd ku uoiļi, da kopuoĭ țîn numa vînatuori — kućni psi drže se vezani u brlogu, ovčarski se još od kučenceta uče da idu slobodni za ovcama, a kerove drže samo lovci ◊ kîńiļi latră, urlă șî țîpă — pas laje, zavija i skiči ◊ đe ńișće kîń sa ḑîśe kă źavļesk, kînd latră fara trĭabă, sa ḑîśă đin glumă đi iĭ kă latră la stîaļe — za neke pse se kaže da laju bez veze kad laju bez potrebe, kaže se u šali za njih da laju na zvezde ◊ un fĭeļ đi kîń au narau rău, kă muśkă lumĭa ku furișu — neki psi imaju zlu ćud jer ujedaju ljude podmuklo [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3729  kîsîtorit  căsătorit  ожењен  kîsîtorit (kîsîtorită) (mn. kîsîtoriț, kîsîtoriće) [akc. kîsîtorit] (prid.) — (zast.) 1. oženjen (o muškarcu), udata (o ženi) ◊ tata đintîń a fuost kîsîtorit ku o fată đin Lazńița, ama n-a trait mult șî s-a đisparțît — otac je prvo bio oženjen sa devojkom iz Laznice, ali nisu živeli dugo pa su se razveli 2. nastanjen, naseljen ◊ stramuoșî nuoștri a fuźit đin Rumîńiĭe đi rău boĭerilor, șî s-a kîsîtorit în Sîrbiĭe, în luokurĭ kare s-a pustîșît — naši precu su pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zla, i naselili su se u Srbiji, u mestima koja su bila opustela ♦ var. kăsătorit [Por.] ∞ kasă   [Vidi]

5100  kîtańiĭe  cătănie  војска  kîtańiĭe (mn. kîtańiĭ) [akc. kîtańiĭe] (i. ž.) — (folk.) vojska ◊ kînd a trait rumîńi aĭ nuoștri pin Banat, ĭ-a luvat unguru ăn kîtańiĭe — kad su naši Vlasi živeli u Banatu, uzimali su ih Mađari u vojsku ♦ sin. soldațîĭe [Por.] ∞ katană  [Vidi]

5354  kļan  clean  клен  kļan (mn. kļeń) [akc. kļan] (i. m.) — (iht.) klen (Leuciscus cephalus) ◊ kļan ĭe pĭașće kare la nuoĭ sa puaće gasî în tuot rîu — klen je riba koja se kod nas može naći u svakoj reci ◊ kļanu nu sa prinđe ļesńe kă đin đeparće sîmće peșkarĭu, șă ka sfulđiru fuźe đi ungiță — klen se ne lovi lako, jer izdaleka oseća ribolovca, i kao munja beži od udice [Por.]  [Vidi]

4249  kļet  clet  остава  kļet (mn. kļeturĭ) (i. s.) — (zast.) ostava, špajz, šupa, klet ◊ kļetu la nuoĭ a fuost o kośobiță pi la duosu kășî, în kare s-a țînut aĭa śe akuma țîńem pin podrumurĭ, or supt șupă, or în șpaĭz — klet je bio sklepani objekat iza kuće, u kome se držalo ono što danas držimo u podrumu, šupi ili špajzu ◊ kînd a-nśeput sî sa fakă koļibĭ măĭ marĭ, kļetu s-a mutat î-ńaļe, ș-așa s-a kĭemat șpaĭzu într-o vrĭame — kad su počele da se dižu veće kolibe, klet se preselio u njih, i tako se zvao špajz jedno vreme ◊ akuma kļet ḑîśem la odăĭ unđe sa țîn budonuoasîļi — sada klet zovemo odaje u kojima se drži starudija [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

2776  koļa  colea  онде  koļa [akc. koļa] (pril.) — onde, nedaleko ◊ koļa, ńiđeparće đi nuoĭ — onde, nedaleko od nas ◊ vaḑuĭ ku uoki miĭ lupu: sari koļa pista gardu strunźi, șî sa perdu în padure gruasă — videh vuka svojim očima: preskoči onde ogradu tora, i izgubi se u gustoj šumi ♦ / skr. < akoļa [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

3403  kopilamă  copilamă ?  дечурлија  kopilamă [akc. kopilamă] (i. zb.) — (augm.) dečurlija, mnoštvo dece ◊ đes la nuoĭ aĭ măĭ saraś au o gramadă đi kopilamă — često kod nas najsiromašniji imaju gomilu dečurlije [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

3369  koptuorĭ  cuptor  октобар  koptuorĭ2 (mn. koptuare) [akc. koptuorĭ] (i. s.) — (kal.) oktobar ◊ koptuorĭu l-aĭ nuoștri aĭ batrîń, pi kîļindarĭ babĭesk, a fuost lună tomnaćikă — oktobar je kod naših starih, po bapskom kalendaru, bio jesenji mesec ◊ uńi spun kă luna-ĭa a kĭemato koptuorĭ, alțî spun kî s-a kĭemat brumarĭ — jedni kažu da se mesec zvao koptor, a drugi pričaju da se taj mesec zvao brumar [Por.] ∞ lună  [Vidi]

3331  kosî  cosi  косити  kosî (ĭuo kosîăsk, ĭel kosîașće) [akc. kosî] (gl. p. ref.) — kositi, naročito travu za ishranu stoke ◊ fînu sa kosîașće ku kuasa — seno se kosi kosom ◊ fînka sînt ļivĭeḑîļi pi śuośiļi nuaștre grĭaļe, kî ĭe ĭarba mare șî fînuasă, la nuoĭ ĭe kosîtu măĭ grĭeu lukru saćeńesk — pošto su livade na našim brdima teške, zbog velike i guste trave, kod nas je kosidba najteži seoski posao ◊ kopil voĭńiśesk sa ĭa în sama kî ĭe krĭeskut voĭńik, kînd înśiape să kosaskă în rînd ku kosîtuorĭ aĭ batrîń — muško dete smatra se odraslim muškarcem, kad počne da kosi u grupi sa starim koscima [Por.]  [Vidi]

2845  kotun  cotun  заселак  kotun (mn. kotuńe) [akc. kotun] (i. m.) — 1. (zast.) zaselak, deo sela naseljen jednom familijom ◊ veńiră la bîlś Kuśuĭdańi ku kotunu lor întrĭeg — dođoše na vašar Kučujdani, sa zaseokom svojim celimnuoĭ kînd vorbim đi kotun, ńi ginđim la munćeń kare traĭesk pi vro vaļe întra śuoś — mi kad govorimo o kotunu, pomislimo na planince koji žive u nekoj udolji između brda (Rudna Glava) 2. kutak, ugao, ćošak teritorije ◊ kotunu ĭe un kuot đi sat — kotun je jedan ugao sela ◊ kotun are șî luoku, șî ļivađa — ćošak imaju i njiva, i livada (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. malauă [Zvizd]  [Vidi]

2993  Kraśun  Crăciun  Божић  Kraśun (mn. Kraśuń) [akc. Kraśun] (i. m.) — (kal.) Božić ◊ Kraśunu ĭe ḑîua kînd s-a naskut Dumńeḑîu al nuostru — Božić je dan kada se rodio naš Bog ◊ la Kraśun lumĭa sa skuală pi la duauă śasurĭ nuapća, fak fuoku la kamin șî mĭastîkă koļașa, frig karńe pi frigare șî pokńesk, kare đin śe are — na Božić ljudi ustaju u dva noću, lože vatru na kaminu i mešaju kačamak, peku meso na ražnju i pucaju, svako iz čega ima ♦ up. aźun [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6054  krĭamińe  cremene  кремен  krĭamińe (mn.) [akc. krĭamińe] (i. ž.) — (min.) kremen ◊ ku krĭamińa, în kare a skîparat ku amnarĭu, stramuoșî nuoștri aprins fuoku — kremenom, o koji su kresali ocilom, naši preci su palili vatru ◊ krĭamińa, amnarĭu șî ĭaska a dus aĭ nuoștri aĭ batrîń într-un kĭes đi pĭaļe dupa brîu — kremen, ocilo i trud nosili su naši stari u jednoj kožnoj kesi za pojasom [Por.]   [Vidi]

1550  kuaĭļi popi  coaiele-popii  клокочика  kuaĭļi popi [akc. kuaĭļi popi] (sint.) — (bot.) klokočika, klokoč (Staphylea pinnata) (dosl.) „popova muda” ◊ țîn minće kă mama a kuļes klopațîaļe, șî ļ-a uskat la suare, ama đi śe ĭ-a trîbuit, nu șću; đimult a fuost — pamtim da je baba brala klokočiku, i da je sušila na suncu, ali za šta joj je trebalo, ne znam, davno je bilo (Blizna) ◊ kînd kosîtuori a taĭat buĭađa-sta ku kuasă, sa-ș batut žuok kă a taĭat kuaĭļi la puopa — kad bi kosci posekli ovu travku, zbijali su šalu da su posekli popu muda (Tanda) ♦ sin. klopațîaļe — (dosl.) zvončići [Por.] ◊ muĭerļi a kuļeso, a uskato șî a duso la morminț, a dato đi pomană l-aĭ muorț — žene su je brale, sušile i nosile na groblje, gde su je namenjivale pokojnicima (Jasikovo) [GPek] ◊ șî la nuoĭ ĭe kunoskută buĭađa kuaĭļi popi, dă prîn ńivă — i kod nas je poznata travka klokočika, raste po njivi (Žitkovica) [Bran.] ♦ dij. var. koaĭļi popi (Samarinovac) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5017  kukurigu  cucurigu  кукурику  kukurigu [akc. kukurigu] (uzv.) — (onom.) kukuriku, oglašavanje petla ◊ în tota ḑîua pi lînga amńaḑîț, kokuoșu nuostru sa suĭe pi gard, baće đin ăripĭ đi doa-triĭ uorĭ șă kîntă „kukurigu! kukurigu!” — svakog dana u podne, naš petao se penje na ogradu, lupne dva-tri puta krilima i zhapeva „kukuriku! kukuriku!” ♦ var. kutkurigu ♦ up. kutkudĭeț [Por.] ∞ kokuoș  [Vidi]

3135  kukuruḑ  cucuruz  кукуруз  kukuruḑ (mn. kukuruḑă) [akc. kukuruḑ] (i. m.) — (bot.) kukuruz ◊ înainća đi kukuruḑ, la nuoĭ s-a pus miĭu — pre kukuruza kod nas se gajio proso ◊ kînd krĭașće, kukuruḑu măĭ întîń slubuađe papușă, đin kare krĭașće druga — kad izraste, kukuruz najpre pušta lutkicu, iz iz koje se razvije klip ◊ kukuruḑ optak, kukuruḑ ku uopt rîndurĭ đi buobe — kukuruz osmak, kukuruz sa osam redova zrna ♦ dij. sin. porumb [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3906  kur  cur  дупе  kur (mn. kururĭ) [akc. kur] (i. s.) — (anat.) dupe, guza, zadnjica ◊ a kaḑut în kur — pao na dupe ◊ ăl duare-n kur, nu marĭașće kî ăl vorbĭașće lumĭa đi rău — boli ga dupe, ne mari što ga ljudi ogovaraju ◊ nu-ĭ rușîńe kî kopiĭi mĭerg ku kuru guol — ne stidi se što mu deca idu gologuza ◊ înžuramînt đes la nuo ĭe „futul în kur să-l fut” — česta psovka kod nas je „jebem ga u dupe da ga jebem” ♦ (dem.) kurițdupence ♦ (augm.) kurimandupište [Por.]  [Vidi]

5988  lakît  lacăt  катанац  lakît (mn. lakîće) [akc. lakît] (i. s.) — (tehn.) katanac ◊ lakîtu ĭe bukată đi înkeĭat kare a ĭeșît la nuoĭ dupa rat — katanac je predmet za zaključavanje koji se kod nas pojavio posle rata ◊ lakîtu sa îńkiđe ku kĭaĭa kare ĭe adîns fakută đi ĭel — katanac se zaključava ključem koji je specijalno napravljen za njega [Por.]  [Vidi]

2836  lapće  lapte  млеко  lapće (mn.) [akc. lapće] (i. m.) — (nutr.) mleko ◊ kopilu suźe lapće đi la mumî-sa, da nuoĭ mînkăm lapće đi vakă, đi uaĭe, or đi kapră — dete siše mleko od majke, a mi jedemo kravlje, ovčje ili kozje mleko ◊ alb ka lapćiļi — belo kao mleko ◊ lapćiļi înkĭegat — sasireno mleko ◊ lapće dulśe — slatko mleko ◊ lapće akru — kiselo mleko ◊ buĭeḑ ku lapće — mlečne biljke [Por.]  [Vidi]

5016  laț  laț  омча  laț (mn. lațurĭ) (i. s.) — omča, zamka ◊ lațu ĭe nuod larg đi ață, đi sfuară or đi žîță kare puaće ĭuta sî sa aduńe, șă să strîngă tare aĭa śi ĭe prins în ĭel — omča je široki čvor od konca, užeta ili žice koji može brzo da se skupi, i da čvrsto stegne ono što je uhvaćeno u njemu ◊ (u izr.) a dat în laț — upao, uhvatio se u zamku ◊ laț đi ĭepurĭ — zamka za zečeve [Por.]   [Vidi]

2320  lunźit  lungit  продужен  lunźit (lunźită) (mn. lunźiț, lunźiće) [akc. lunźit] (prid.) — 1. (za materiju) produžen, povećao meru dodavanjem, istezanjem, rašćenjem ◊ a ļegat ață la ață, ș-akuma ĭe ața lunźită, ama are nuodurĭ — vezao konac na konac, i sada je konac produžen, ali ima čvorove 2. (za vreme) produžen dodavanjem vremena, trajanjem ◊ đi kînd a ĭeșît ļekurĭ đi tuata buala, traĭu lu uom ĭe lunźit — otkad su se pojavili lekovi za sve bolesti, život čoveka je produžen ♦ supr. skurtat [Por.] ∞ lung  [Vidi]

6228  ļigutui  legatui  веzати  ļigutui (ĭuo ļigutuĭesk, ĭel ļigutuĭașće) [akc. ļigutui] (gl. p. ref.) — (folk.) (zast.) (o miru) vezati, sklopiti ◊ (stih) anu, anu triḑăś-ș-patru, kînd s-a dus a nuostru kraļe, paśa să ļigutuĭaska — u godini trijesčetvrtoj, kad je otišao naš nam kralju, mir da sklopi i da veže ◊ pi anuostru kraļe Aļiksandru la omorît kînd s-a dus în țăriļi strîńe să ļigutuĭaskă paśa — našeg kralja Aleksandra ubili su kad je otišao u strane države da sklopi mir [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

3000  ļimbă  limbă  језик  ļimbă (mn. ļimbĭ) [akc. ļimbă] (i. ž.) — jezik 1. (anat.) govorni organ ◊ ļimbă ĭe un parśel đi karńe, lunguĭat, kare îmblă pin gură, ș-ažută la uom să vorbĭaskă înțaļes — jezik je duguljasto parče mesa, koje se kreće po ustima, i pomaže čoveku da govori razgovetno 2. (tehn.) delovi naprava nalik na jezik, jezičak ◊ ļimbă la kîtaramă, la kĭaĭa đi bîtrîńață đi koļibă șî đi muară, la kîrļig đi lanț đi fĭer, șî alta — jezičak na kopči kaiša, na starinskim ključevima za kolibe i vodenice, na kukama metalnih lanaca, i dr. 3. (bot.) jezikolike biljke ◊ ļimba-uoi — bokvica (Plantago major) 4. (fig.) sredstvo komunikacije ◊ în strinataće, zauĭț ĭuta șî ļimba mumi — u tuđini, brzo zaboraviš i maternji jezik ◊ ļimba nuastră sa kĭamă, đi kînd ĭe vaku șî aminu, ļimba rumîńaskă — naš jezik se zove, od kad je sveta i veka, vlaški jezik ◊ ļimba ĭe viĭe numa păn’ sa vorbĭașće ku ĭa — jezik je živ samo dok se njime govori ◊ rumîńi aĭ nuoștri s-a kakat pi ļimbă, ļi rușîńe s-o vorbĭaskă, ș-a lasato s-o pisaḑă ļimba sîrbĭaskă — naši Vlasi su posrali svoj jezik, srame se da ga govore, pa su pustili da ga pregazi srpski jezik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2031  ļordarĭ  leurdar  сремужњак  ļordarĭ (mn. ļordarĭe) [akc. ļordarĭ] (i. s.) — (bot.) sremužnjak, područje gde uspeva sremuž, divlji luk ◊ ļordarĭļi sînt loukurĭ rare, kă ļuorda kată pomînt adîns, nu krĭașće fiĭe unđe — sremužnjaci su retka mesta, jer sremuž traži posebno zemljište, ne raste bilo gde ◊ în aritu nuostru, kît ĭuo șćiu, ļordarĭ ĭastă la Dîbiļug lînga Măĭdan, la Tanda la Guol, la Miruoś șî la Țrnivîr kîtra Lazńița — u našem kraju, koliko ja znam, sremušnjaka ima samo u Debelom Lugu kod Majdanpeka, u Tandi na Deli-Jovanu, na Miroču i na Crnom Vrhu prema Laznici (Jasikovo) [GPek] ∞ ļuordă  [Vidi]

2030  ļuordă  leurdă  сремуж  ļuordă (mn. ļuorḑ) [akc. ļuordă] (i. ž.) — (bot.) sremuž, cremuž; sremuš, divlji luk (Allium ursinum), samonikla šumska biljka iz porodice ljiljana ◊ ļuorda nu krĭașće fiĭe unđe, numa pi padurĭe în kîrșuaće — sremuž ne raste bilo gde, već samo u šumi po krševima ◊ ļuordă ĭe un fĭeļ đi usturuoĭ sĭrbaćik — sremuš je vrsta divljeg luka ◊ la nuoĭ ļuorda dă numa ăn Dîbiļug, la Kîlgarița — kod nas sremuš raste samo na Kaluđerici u Debeliom Lugu (Debeli Lug) [GPek] ◊ ļuorda krĭașće șî la Tanda, la munće la Golol Mik, la luok kare sa kĭamă Pađina ku ļuordă — sremuš raste i u Tandi, u planini na Malom Golu, na mestu koje se zove Padina sa sremušom ◊ ļuorda sa manînkă numa pănă-n fluarĭe — sremuš se jede samo dok ne procveta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ļordă [Buf.]  [Vidi]

3199  mamă  bunica  баба  mamă (mn. mame) [akc. mamă] (i. ž.) — baba 1. (srod.) roditeljeva majka, bakanuoĭ ḑîśem mamă la muma lu muma șî la muma lu tata — mi kažemo baba majčinoj i očevoj majci ◊ baba ĭe tuata muĭarĭa kare are ńepuoț — baba je svaka žena koja ima unuke ◊ mama mĭa ĭe babă — moja baka je baba ◊ pi mamî-mĭa a kemato Stanka — moja baba se zvala Stanka [Por.] ◊ mamă ĭe muma mumi, ore muma lu tata — baba je majčina majka, ili očeva majka (Osnić) ◊ baba Nata ĭe mama lu Drăgomir šî mumă lu mumă-sa Kăla — baba Nata je Dragomirova baba i majka njegove majke Kele (Krivelj) [Crn.] 2. (fam.) stara žena, starica ◊ „mamă” ḑîśe, în taĭnă, al ćinîr la tuata famĭaĭa batrînă — „baka” kaže, u razgovoru, mlađi svakoj starijoj ženi [Por.] sin. babă ◊ ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5850  mașînă đi trăirat  mașină de treierat  вршалица  mașînă đi trăirat [akc. mașînă đi trăirat] (sint.) — (tehn.) vršalica ◊ mașîń đi trăirat ažuns la nuoĭ mult dupa rat — vršalice su se kod nas pojavile dugo posle rata ◊ mașîńiļi đi trăirat a fuost marĭ șî grĭaļe, da drumurļi nuaștre pi śuoś a fuost prĭa-ngușće đi ĭaļe — vršalice su bile velike i teške, a naši planinski putevi preuski za njih ◊ mașîna đi trăirat a mînato pista o kurauă lungă un motuor la naft, kare l-a kĭemat „aran” — vršalicu je terao preko dugačkog kaiša jedan motor na naftu, koji se zvao „aran” ♦ sin. drĭeș ♦ up. gĭep [Por.] ∞ mașînă  [Vidi]

3183  miriśikă  miericică  шећер  miriśikă (mn. miriśikă) [akc. miriśikă] (i. ž.) — (nutr.) šećer ◊ miriśika ĭe dulśață ku kare sa îndulśesk kolaśiĭi șî kafa — šećer je sladilo kojim se slade kolači i kafa ◊ grunđin đi miriśikă — kocka šećera ◊ đemult, în vrĭamĭa lu stramuoșî nuoștri, ku un grunđin đi miriśikă aĭ putut să țuś fata măĭ frumuasă-n sat — nekad, u vreme naših pradedova, za jednu kocku šećera mogao si da poljubiš najlepšu devojku u selu ♦ / (demin.) < mĭare + -ićikă [Por.] ♦ dij. var. mireśikă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. zar (Majdanpek) [Buf.] ∞ mńare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3074  mîkarauă  macara  направа  mîkarauă (mn. mîkarîaļe) [akc. mîkarauă] (i. ž.) — (tehn.) 1. naprava, skalamerija ◊ minće kî ĭe maĭstur, da a fakut, saraku, o mîkarauă, kare nuĭe đi ńimika — laže da je majstor, a skelepao je neku skalameriju koja nije ni za šta (Tanda) 2. sprava za vezivanje snopova ◊ đe mult s-a ļegat snuopi ku ćiĭu, la źanunkĭe, da dupa rat a izaflat aĭ nuoštri o mîkarauă, ļigatuare — nekada su se snopovi vezivali likom, na koleno, a posle rata naši su izmislili neku napravu, vezačicu ◊ în vrĭamĭa đi sîśarat, kum tata faśe vro mîkarauă, uodma o vinđe, șîn nuoĭ ĭară am ļegat snuopi ku mîna — u vreme žetve, čim otac izradi neku vezačicu, odmah je proda, i mi opet vezujemo snoplje rukama (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

4202  mîndră  mândră  драга  mîndră (mn. mîndre) [akc. mîndră] (i. ž.) — (folk.) draga, ljubavnica; mila osoba ◊ mare ibomńik a fuost, în tuot satu avut kîć-o mîndră — veliki ljubavnik je bio, u svakom selu je imao po jednu ljubavnicu ◊ ĭ-a spus đeșkis: mîndra mĭa, draga mĭa ĭubită, ńimika đin dragu nuostru — rekao joj je otvoreno: mila moja, draga moja voljena, mišta od naše ljubavi ♦ (demin.) mîndruță ♦ sin. ibomńikă [Por.] ∞ mîndru  [Vidi]

5064  mńaḑa nuopțî  mează-noapte  север  mńaḑa nuopțî [akc. mńaḑa nuopțî] (sint.) — 1. (strana sveta) sever ◊ mńaḑa nuopțî ĭe parća lumi unđe suariļi ńiśkînd nu trĭaśe — sever je strana sveta gde sunce nikad ne prolazi ♦ sin. đi țîganu 2. (doba dana) ponoć ◊ la mńaḑa nuopțî ĭes tuoț moruońi, ńikruśațî ș-alalće vîlve nopțășć kare spomiînta lumĭa— u ponoć izlaze svi vampiri, nekrštenci i druge noćne ale koje plaše ljude 3. (demon.) Šumska Majka ◊ pin ńișći saće în Rîu Porĭeśi la Muma Paduri iĭ ḑîk șî Mńaḑa nuopțî — u nekim selima Porečke Reke Šumsku Majku zovu još i Ponoćnica [Por.]  [Vidi]

5439  mńeḑ  mez  средина  mńeḑ (mn. mńeḑurĭ) [akc. mńeḑ] (i. s.) — sredina 1. (o materiji) unutrašnji, središnji deo; srce ◊ mńeḑu pîńi — sredina hleba ◊ ... 2. (o vremenu) polovina vremenske jedinice ◊ mńeḑu nuopțî — ponoć ◊ mńeḑu parĭasîmiļi — polovina četrdesetnice, uskršnjeg posta [Por.]   [Vidi]

4153  mușkĭ  mușchi  маховина  mușkĭ (mn. mușkĭurĭ) [akc. mușkĭ] (i. m.) — (bot.) mahovina (Bryophyta) ◊ mușkĭu ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare kată luok umbruos șî ku răveńală — mahovina je vrsta biljke koja traži hladovito i vlažno mesto ◊ mușkĭu măĭ đes sa prinđe pi ļemn, pitulat đe suare pi parća lu mńaza nuopțî — mahovina se najčešće hvata za drvo, skrivena od sunca sa severne strane ◊ ĭastă mușkĭu kare dă pi ļivađe, ăla ĭe dragu păkurarilor kă ĭe muaļe șî sa puaće ođińi pi ĭel — ima mahovina koja raste po livadi, to je radost čobana jer je meka i može se odmarati na njoj [Por.]  [Vidi]

3741  navrap  năvrap  препад  navrap (mn. navrapi) [akc. navrap] (i. m.) — (zast.) prepad, napad, navala ◊ pănă nuoĭ am durmit, a veńit đintr-odată navrapu đin tuaće părțîļi pista nuoĭ — dok smo mi spavali, iznenada je izvršen prepad na nas sa svih strana [Por.]  [Vidi]

3543  nașće  naște  родити  nașće (ĭuo nask, ĭel nașće) [akc. nașće] (gl. p. ref.) — (zast.) roditi, poroditi se ◊ bagă sama, muĭarĭa ĭe greuańe, akuș trăbe sî sa nașće — obrati pažnju, žena je trudna, uskoru treba da se porodi ◊ paramamiļi nuaștre sa nașćirit sîngure, dupa viće, pi drum la muară, pi luok în mižluoku sapatuluĭ — naše prabake su se porađale same, za stokom, na putu u vodenicu, na njivi usred kopanja ◊ muĭeriļi la nuoĭ s-a naskut stînd în piśuare pănă dupa ratu ku mńamțî — žene su se kod nas porađale stojeći na nogama sve do posle rata sa Nemcima ♦ sin. ușura ♦ sin. inov. fată [Por.]   [Vidi]

3536  nîkažî  necăji  мучити  nîkažî (ĭuo nîkažăsk, ĭel nîkažîașće) [akc. nîkažî] (gl. p. ref.) — mučiti, kinjiti ◊ lasă-l, nu-l măĭ nîkažî, kă nuĭe ĭel đivină — pusti ga, nemoj ga više mučiti, jer nije on kriv ◊ aĭ batrîń s-a nîkažît măĭ mult đikît nuoĭ, kă tuot a lukrat la snagă — stari su se mučili više od nas, jer su sve radili na snagu [Por.] ∞ nakaz  [Vidi]

3553  nodoruos  nodoros  чворноват  nodoruos (nodoruasă) (mn. nodoruoș, nodoruasă) [akc. nodoruos] (prid.) — čvornovat ◊ tutuku sa sparźe grĭeu, kî ĭe tuot nodoruos — panj se teško cepa, jer je sav čvornovat ♦ var. nudoruos [Por.] ∞ nuod  [Vidi]

3552  nođiț  nodiţ  глежањ  nođiț (mn. nođiță) [akc. nođiț] (i. s.) — (anat.) gležanj; skočni zglob ◊ nođițu ĭe înkeĭatură kare ļagă talpa ku fluiru piśuoruluĭ — gležanj je zglob koji povezuje stopalo sa cevanicom noge ◊ a skļinćit piśuoru đin nođiț — uganuo je nogu u gležnju ♦ / (demin.) < nuod ♦ sin. kișiță (Topolnica) [Por.] ∞ nuod  [Vidi]

3839  nota  înota  пливати  nota (ĭuo nuot, ĭel nuată) [akc. nota] (gl.) — plivati ◊ am krĭeskut la munće đeparće đi rîu, đ-aĭa nu șću să nuot — odraso sam u planini daleko od reke, zato ne znam da plivam ◊ ĭel nuată tare bińe, kućaḑă șî la Dunîrĭe sî nuaće — on pliva jako dobro, sme i na Dunavu da pliva ◊ kare nu șćiĭe sî nuaće, puaće sî sa-ńaśe șîn apă skundă — ko ne zna da pliva, može da se udavi i u plitkoj vodi ◊ kînd a trĭekut Dunîrĭa, fugari đin Rumîńiĭe a notat ku truaśiļi la brîu — kad su prelazili Dunav, begunci iz Vlaške su plivali sa tikvama o pojasu [Por.]  [Vidi]

3840  notat  înotat  пливање  notat (mn. notaturĭ) [akc. notat] (i. s.) — plivanje ◊ s-a dus kopiĭi śuardă la rîu, k-a gasît ćișńe buńe đi notat — deca su otišla džumle na reku, jer su našla dobre tišake za plivanje ◊ nu șću să nuot, kă la munće nuĭe apă ńiś đi skaldat, ńiś đi notat — ne znam da plivam, jer na planini nema vode ni za kupanje, ni za plivanje [Por.] ∞ nota  [Vidi]

3269  nunțăsk  nuntesc  свадбен  nunțăsk (nunțaskă) (mn. nunțăšć, nunțîašće) [akc. nunțăsk] (prid.) — svadben, koji pripada svadbi, koji ima svadbena svojstva ◊ visaļiĭa nunțaskă a țînut triĭ ḑîļe șî triĭ nuopț — svadbeno veselje trajalo je tri dana i tri noći ◊ ađeturļi nunțăšć mult sa skimbat — svadbeni običaji su se mnogo promenili [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

3551  nuod  nod  чвор  nuod (mn. nuodurĭ) [akc. nuod] (i. s.) — čvor a. na koncunuod ĭe un fĭeļ đi ļigatură la ață — čvor je jedna vrsta veze na koncima b. na drvetu ◊ ļemn rău, pļin đi nuodurĭ, nuĭe bun đi blăń — loše drvo, puno čvorova, nije dobro za daske [Por.] ♦ dij. var. nod [Kmp.] ♦ (demin.) nođiț [Por.]  [Vidi]

3388  nuoĭ  noi  ми  nuoĭ [akc. nuoĭ] (zam.) — minuoĭ am ažuns amînat, șî đ-aĭa ńa întuors — mi smo kasno stigli, zato su nas vratili ◊ tare rău ĭe în țară, śe va fi ku nuoĭ, nu șću — jako je loše u državi, šta će biti s nama, ne znam ◊ sa puvestîașće kă în țăriļi strińe rău urît sa vorbĭașće đi nuoĭ — priča se da se u stranim državama veoma loše govori o nama ◊ la nuoĭ — kod nas ◊ ku nuoĭ — sa nama ◊ đi nuoĭ — za nas ◊ pintru nuoĭ — zbog nas ◊ đispre nuoĭ — o nama ◊ ku nuoĭ — sa nama ◊ întra nuoĭ — među nama [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

3149  ńam  neam  род  ńam1 (mn. ńamurĭ) [akc. ńam] (i. s.) — rod, rođak; srodnik, srodstvo; familija ◊ la nuoĭ ĭastă ńam apruape, ńam đipartat șî ńam đi bătrîńață — kod nas ima blizak rod, dalek rod i rod od starina ◊ ńamu sa sokoćiașće pi brîńe, kare înśep đi la kopiĭi alu un uom ku o muĭarĭe — srodstvo se računa po pasovima, koji počinju od dece jednoga muža i žene ◊ kopiĭi kare-ĭ fak uomu ku muĭari-sa sînt fraț, or kă ńam đin brîu al đintîń — deca koju rađaju muž i žena su braća, ili rod u prvom kolenu ◊ ńepuoțî đi la kopiĭi luor sînt vĭerĭ đin fraț, or brîu adoĭļa — unuci od rođene dece su braća od stričeva, ili drugo koleno ◊ ńepuoț đi ńepuoț sînt vĭerĭ a doĭļa, or brîu a triĭļa — praunuci su srodnici u trećem kolenu ◊ pănă la vĭerĭ adoĭļa sa țîńe ńam apruape — do trećeg kolena računa se blizak rod ♦ var. (zast.) ńemeńa ♦ sin. fîmeļiĭe, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. rudă [Kmp.]  [Vidi]

3443  Ńamț  neamţ  Немац  Ńamț (mn. Ńemț) [akc. Ńamț] (i. m.) — Nemac, pripadnik nemačkog naroda ◊ đi vramĭa đi ratu-sta, nuoĭ am fuźit đi tuoț: vin Ńamțî - fuź, vin flokańi - fuź, vin partizańi - ĭară fuź — za vreme ovog rata, mi smo bežali od svih: dođu Nemci - beži, dođu četnici - beži, dođu partizani - opet beži ♦ var. Mńamț ♦ sin. Gĭermîn ♦ up. Ńemțîĭe, Ńemțuaĭkă [Por.]  [Vidi]

3446  ńemțîașće  nemţește  немачки  ńemțîașće [akc. ńemțîașće] (pril.) — nemački ◊ a-nvațat ńemțîașće parke l-a fakut ńemțuaĭka — naučio je nemački kao da ga je rodila Nemica ◊ dakă sînt aiśa aĭ nuoștri kam ļenuoș, în Ńemțîĭe ĭuta skimbă narau, șî tuoț lukră pi ńemțîașće đi tuot pîrîĭe — iako su ovde naši kao lenji, u Nemačkoj brzo menjaju navike, i svi rade po nemački da sve pršti [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3444  ńemțuaĭkă  nemţoaică  Немица  ńemțuaĭkă (mn. ńemțuaĭke, ńemțuoĭś) [akc. ńemțuaĭkă] (i. ž.) — Nemica ◊ ńemțuaĭka ĭe muĭarĭa ńemțaskă — Nemica je nemačka žena ◊ ĭastă astîḑ mulț rumîń đ-aĭ nuoștri kare multă vrĭame lukră în Ńemțîĭe, șî kare s-a însurat ku ńemțuoĭș — ima danas dosta naših Vlaha koji dugo rade u Nemačkoj, i koju se oženili Nemicama [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

1962  Ńiđelku  Nigelcu  Недељко  Ńiđelku [akc. Ńiđelku] (i. m.) — (antr.) l.i. Nedeljko ◊ Ńiđelku ĭe nume sîrbĭesk, kare aĭ nuoștri l-a dat la kopiĭ naskuț dumińika — Nedeljko je srpsko ime, koje su naši davali dečacima rođenim u nedelju ◊ Ńiđelku Draguoĭ ĭe bun lîutarĭ — Nedeljko Dragoj je dobar violinista [Por.]   [Vidi]

6105  ńigustoriĭe  negustorie  трговина  ńigustoriĭe (mn. ńigustoriĭ) [akc. ńigustoriĭe] (i. ž.) — trgovina ◊ Țînțari a fuost kuprinș ku ńigustoriĭa: đi la nuoĭ a kumparat marfă ĭepćină, ș-a provinduto în orașă unđe ĭa a fuost skumpă — Cincari su se bavili trgovinom: kod nas su kopovali jeftinu robu, i preprodavali je u varošima gde je ona bila skupa [Por.] ∞ ńigustuorĭ  [Vidi]

6104  ńigustuorĭ  negustor  трговац  ńigustuorĭ (mn.) [akc. ńigustuorĭ] (i. m.) — trgovac stokom; preprodavac; nakupac ◊ ńigustuori vin đin lumĭa albă la nuoĭ pi la bîlśurĭ, kumpîră viće ĭepćin, șă ļi mînă unđe ļi va mîna, unđe ļi vind măĭ skump — trgovci dolaze iz belog sveta kod nas na vašare, kupuju stoku jeftino, i teraju je ko zna gde, gde je prodaju skuplje ♦ var. ńegustuorĭ [Por.]   [Vidi]

4052  ńiśunđe  niciunde  нигде  ńiśunđe [akc. ńiśunđe] (pril.) — nigde ◊ ku așa lukru n-aźunź ńiśunđe — sa takvim poslom ne stižeš nigde ◊ ńiśunđe nuĭe așa frumuos ka la nuoĭ — nigde nije tako lepo kao kod nas ♦ / < ńiś + unđe [Por.]   [Vidi]

6057  o miĭe  mie  хиљаду  o miĭe (mn. doă miĭ) [akc. o miĭe] (br.) — hiljadu ◊ doă miĭ đi ań a trĭekut đi kînd a trait aiśa la nuoĭ Rimļeńi — dve hiljade godina je prošlo odkada su ovde kod nas živeli Rimljani ◊ kată o miĭe đi dinarĭ, da aĭa nu kuaștîĭe măĭ mult đi śinsuće — traži hiljadu dinara, a to ne košta više od petsto [Por.]   [Vidi]

2358  obrańe  obrame  упртача  obrańe (mn. obrîăń) [akc. obrańe] (i. ž.) — 1. uprtača ◊ obrańa ĭe o sfuară skurtă, kare sa înpļećiașće đin viță đi ață đi lînă fărbuită; sa uĭtă să fiĭe gruasă ka un źeĭśt, đi sî puate să țînă greotaća — uprtača je jedan kratak konopac, koji se upliće od končanih niti obojene vune; gleda se da bude debela kao prst, da bi mogla da drži težinu ◊ obrańa sa puńe la tuot śe sa duśe-n șîaļe: la trastă, la ļagîn đi kopiĭ, la kĭasă lu șkolarĭ, da șî la kĭasă kare sa duk numa pista umîr — uprtača se stavlja na sve što se nosi na leđima: na torbu, na dečju kolevku, na školske torbice, ali i na kese koje se nose samo preko ramena [Por.] ♦ sin. baĭeră (Topla) [Crn.] 2. šara, ukras ◊ un fĭeļ đi noprś au pi șîaļe pistrițură ka obrańa, șă ļi kĭemăm: nopîrś ku obrańe — jedna vrsta zmija ima na leđima šaru nalik na pletenicu-uprtaču, pa je zovemo šarka [Por.] ◊ nopîrka pistriță pi șîaļe la nuoĭ sa kĭamă nopîrka ku baĭeră — zmija sa šarenim leđima kod nas se zove zmija „bajerka” (Topla) [Crn.]  [Vidi]

3584  oĭar  oier  овчар  oĭar (mn. oĭarĭ) [akc. oĭar] (i. m.) — (zast.) ovčar ◊ stramoșî nuoștri tuoț a fuost oĭarĭ țapiń — svi su naši preci bili dobri ovčari ♦ sin. pîkurar [Por.] ∞ uaĭe  [Vidi]

3583  oĭariĭe  oierie  овчарство  oĭariĭe (mn. oĭariĭ) [akc. oĭariĭe] (i. ž.) — (zast.) ovčarstvo ◊ aĭ batrîń s-a țînut ku vićiļi, da-r măĭ mult ku oĭariĭa — stari su se bavili stokom, a najviše ovčarstvom ◊ oĭariĭa l-aĭ nuoștri ļ-a dat tuot śe ļ-a trăbuit — ovčarstvo je našima davalo sve što im je trebalo [Por.] ∞ uaĭe  [Vidi]

3989  optak  optac  осмак  optak (mn. optaś) [akc. optak] (i. m.) — (bot.) osmak, vrsta kukuruza ◊ optak ĭe un fĭeļ đi kukuruḑ đa-l nuostru, kare are uopt rîndurĭ đi buobe pi drugă — optak je vrsta domaćeg kukuruza koji ima osam redova zrna na klipu ◊ đin optako-l alb koļașa ĭe măĭ dulśe — od belog optaka kačamak je najslađi ♦ up. kukuruḑ, porumb [Por.] ∞ uopt  [Vidi]

3721  orańiță  oraniţă  чамац  orańiță (mn. orańiț) [akc. orańiță] (i. ž.) — čamac, oranica ◊ stramuoșî nuoștri a trĭekut Dunîrĭa ku orańița, da mulț a notat pista rîu ku truaśiļi la brîu — naši preci prelazili su Dunav na oranicama, a mnogi su preplivali reku sa tikvama oko pasa [Por.] ♦ sin. barkă [Kmp.]  [Vidi]

2063  paskarĭ  pescar  водени кос  paskarĭ (mn. paskarĭ) [akc. paskarĭ] (i. m.) — (ornit.) vodeni kos ili brljak, vrsta ptice koja živi pored vode i hrani se ribama (Cinclus cinclus) ◊ paskarĭ la nuoĭ ĭe o pasîrĭe mikă, ńiagră, kare traĭașće pi lînga rîu, stă pi pĭatră șî baće đin kuadă, șî sa arańiașće ku pĭeșć — vodeni kos je kod nas mala, crna ptica koja živi pored reke, stoji na kamenu, mlati repom i hrani se ribom [Por.]  [Vidi]

4944  paśe  pace  мир  paśe [akc. paśe] (i. m.) — mir, spokojstvonuoĭ ku tuoț traim în paśe — mi sa svima živimo u miru ◊ rumîńi kînd sa-ntîńesk, dau mîna șî ḑîk „în paśe”, arată kă vin ńiarmaț, în vuoĭa bună — Vlasi kad se sretnu, pružaju ruku i kažu „u miru”, što znači da dolaze nenaoružani, s dobrom namerom ◊ kopiĭi miś nu măĭ stau pi paśe — mala deca nikad ne miruju [Por.]  [Vidi]

3252  păĭtașî  păitași  удружити се  păĭtașî (ĭuo ma păĭtașăsk, ĭel sa păĭtașîașće) [akc. păĭtașî] (gl. p. ref.) — udružiti se, stvorati grupu ◊ muĭeriļi sa păĭtașîăsk, să-l kînće pĭ-al muort la îngropamînt — žene se udružuju, da opevaju pokojnika na sahrani ◊ bun ĭe kî kopiĭi nuoștri sa păĭtașîăsk, ama să nu fakă vrun rău — dobro je što se naša deca druže, samo da ne naprave neko zlo ♦ sin. aduna, înpreuna [Bran.] ∞ păĭtaș  [Vidi]

5694  păkurarĭesk  păcurăresc  пастирски  păkurarĭesk (păkurarĭaskă) (mn. păkurarĭeșć) [akc. păkurarĭesk] (prid.) — pastirski, čobasnki ◊ tuoț nuoĭ am avut kopilariĭe păkurarĭaskă — svi smo mi imali pastirsko detinjstvo ◊ traĭ păkurarĭesk ĭe măĭ frumuos — čobanski život je najlepši ◊ dupa uoĭ s-a kîntat kînćiśe păkurarĭeșć, kare gata tuaće a fuost đi rușîńe — za ovcama su se pevale čobanske pesme, koje su gotovo sve bile bezobrazne ♦ var. pîkurarĭesk [Por.] ∞ păkurarĭ  [Vidi]

3044  păr  păr  коса  păr2 (mn. pĭerĭ) [akc. păr] (i. m.) — (anat.) kosa, dlaka na glavi ◊ ĭ-a albit păru đin kap, a înkarunțît — pobelela mu je kosa na glavi, osedeo je ◊ pļeșîu, fara păr pi kap — ćelav, bez kose na glavi ◊ păru puorkuluĭ — svinjska dlaka ◊ supțîrĭe ka păru đin kap — tanko kao vlat kose sa glave ◊ a fuost rușîńe suokru să vadă păru lu nuora ćinîră, șî ĭa întra ĭel ńiśkînd n-a fuost đispurpađită — bilo je sramota da svekar vidi kosu mlade snajke, i ona pred njim nikada nije išla razbrađena ♦ var. pîăr [Por.]  [Vidi]

2122  peśinźină  rostopască  руса  peśinźină (mn. peśinźiń) [akc. peśinźină] (i. ž.) — (bot.) rusa (Chelidonium majus) ◊ peśinźina rar sa gasîașće, la nuoĭ dă numa pi pĭetruańe, pi lînga rîu — rusa se retko nalazi, kod nas niče samo na kamenjaru, pored reke ◊ (med.) peśinźină are lapće galbin șî amară, kare ĭe tare bun ļiak đi ńiźiĭ: numa dupa duauă-triĭ unsurĭ, ńiźielu sa pĭarđe ka kînd ńiś n-a mîĭ fuost — rusa ima žut i gorak sok, koji je jako dobar lek za bradavice: samo posle dva-tri mazanja, bradavica nestaje kao da nije ni bilo ♦ up. kuru đi gaină [Por.]  [Vidi]

5243  piroćală  piroteală  поспаност  piroćală (mn. piroćiaļe) [akc. piroćală] (i. ž.) — pospanost, umor ◊ l-a prins piroćala grĭa pintru kă n-a durmit doă nuopț — uhvatila ga je teška pospanost jer nije spavao dve noći ♦ sin. obosală [Por.] ∞ piroći   [Vidi]

2083  pituļik  pitulice  царић  pituļik (mn. pituļiś) [akc. pituļik] (i. m.) — (ornit.) carić (Troglodytes troglodytes) ◊ pituļik ĭe pasîrĭa mikućikă, ka kînd s-a pĭerdut la nuoĭ, đi mult nu l-am vaḑut — carić je malecka ptica, kod nas kao da se izgubila, odavno je nisam video [Por.] ♦ dij. sin. dumńișuor [GPek]  [Vidi]

2688  pivă  piuă  лочка  pivă2 (mn. pivĭ) [akc. pivă] (i. ž.) — (tehn.) ločka, breov; kočnica ◊ piva đi kar ĭe un tutuk skobit kît ĭe larźimĭa alu șîna lu ruata karuluĭ, șî ku ĭa sa înpĭađikă karu kînd mĭarźe-n vaļe, înkarkat ku tovar grĭeu — ločka je jedan trupac izdubljen za širinu šine kolskog točka, kojim se koče kola kada pod teškim teretom idu nizbrdo ◊ piva la vîr are o buată, đi kare sa ļagă lanțu ku un kîpatîń, da ku alalalt lanțu ĭe ļegat đi ruda karuluĭ — ločka ima na vrhu jednu budžu, o koju je vezan lanac jednim krajem, a drugim je lanac vezan za kolsku rudu ◊ piva astîḑ sa faśe đi fĭer, șî fînka karurļi đi buoĭ gata s-a pĭerdut, akuma sa puńe la prikoļița đi traktur — ločka se danas pravi od metala, i pošto su se zaprežna kola gotovo izgubila, sada se stavlja na traktorsku prikolicu (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă ◊ la nuoĭ nuĭe kunoskută vuorba „pivă”, aĭa la nuoĭ sa kĭamă pĭađikă — kod nas nije poznata reč „piva”, kod nas se to zove kočnica (Jasikovo) [GPek], pĭađikă (Sige) [Hom.] ♦ dij. sin. oprituare (Kobilje) [Stig] ♦ dij. sin. înpeđekatuare (Kladurovo), păpuk dă kar (Ranovac), papuk dă roată dă kar (Bošnjak, Mlava) [Mlava], papuk dă kar (Isakovo) [Mor.] ◊ papuku s-a pus la ruata dă kar kînd a mĭers ku karu pră pripor învale, să inpĭađiśe karu, să nu ĭa mau — ločka se stavljalala na kolski točak kad se kolima išlo nizbrdo, da zakoči kola, da ne uhvate maju (Vrbnica, Pomoravlje) [Pom.] ∞ pĭađikă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5955  pîlariĭe  pălărie  шешир  pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.]  [Vidi]

4971  pleĭvaz  plaivas  оловка  pleĭvaz (mn. pleĭvază) [akc. pleĭvaz] (i. s.) — olovka, pisaljka ◊ kînd nuoĭ am mĭers la șkuală, n-avut șkolari ńiś pleĭvază ńiś svĭeske, numa a skîržîĭat ku pisaļka pi tabļiță — kad smo mi išli u školu, đaci nisu imali ni sveske ni olovke, nego su škrabali pisaljkom po tablici [Por.]   [Vidi]

77  pomînćan  pământean  земљорадник  pomînćan (mn. pomînćeń) [akc. pomînćan] (i. m.) — (zast.) 1. zemljoradnik, obrađivač zemlje ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost ńiskaĭ pomînćeń, a trait la munće, kuprinș ku viće, măĭ mult ku oĭariĭa — naši stari nisu bili neki zemljoradnici, živeli su u planini, zauzeti stokom, najviše ovčarstvom 2. seljak, žitelj sela ◊ a fuost tare frumuasă ș-a katato baĭețî đin oraș, ama ĭa la urmă s-a mîritat dupa un pomînćan — bila je jako lepa i tražili su je momci iz grada, ali ona se na kraju udala za jednog seljaka ♦ /< pomînt + suf. -ĭan [Por.] ∞ pomînt  [Vidi]

76  pomînt  pământ  земља  pomînt (mn. pomînturĭ) [akc. pomînt] (i. s.) — 1. zemlja; tle, zemljište ◊ la Kraĭna ĭe pomînt bun, rođituorĭ, da la nuoĭ numa petruańe șî kîrșuaće — u Krajini je zemlja dobra i rodna, a kod nas samo kamenje i krševi 2. imovina ◊ kînd s-a-nparțît, ăl mik a kîpatat măĭ mult pomînt, kă a ramas ku parințî sî traĭaskă — kad su se odelili, mlađi je dobio više imovine, jer je ostao sa roditeljima da živi 3. svet ◊ așa furaluk ka la nuoĭ, nu m-a-ĭastă pi pomînt — takav lopovluk kao kod nas, nema nigde na svetu ♦ sin. țarînă [Por.]   [Vidi]

3399  pouod  inundare ?  поплава  pouod (mn. pouađe) [akc. pouod] (i. s.) — poplava ◊ a ploĭat triĭ ḑîļe șî triĭ nuopț, șî s-a fakut atîta pouod đi mare đi a luvat tuot ś-a fuost pi vaļe — padala je kiša tri dana i tri noći, i nastala je toliko velika poplava da je odnela sve što se u dolini našlo pred njom [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

5301  povastă  poveste  прича  povastă (mn. povĭeșć) [akc. povastă] (i. ž.) — priča, povest, pripovetka ◊ muoșu nuostru a șćut rău mulće povĭeșć đi bătrîńață — naš čiča je znao veoma mnogo starinskih priča ◊ povĭeșć đi vrodată — starinske priče ◊ povĭeșć kopilarĭeșć — dečje priče, bajke ◊ povĭeșć adăveraće — istinite priče [Por.]  [Vidi]

5820  prorupe  prorupe  застати  prorupe (ĭuo prorup, ĭel prorupe) [akc. prorupe] — (o toku vode) 1. zastati ◊ pluaĭe ka kînd tuorń ku gaļată, ma să prorupă numa kîta, nuoĭ ĭuta o să aļergăm la kasă — kiša lije kao iz kabla, ali samo malo da zastane, mi ćemo brzo otrčati kući 2. probiti, izliti se ◊ a prorupt apa, șă nu măĭ mĭarźe pi ĭаrugă în građina lu veśin, numa kure în ogaș — voda je probila, i ne ide više jarugom u komšijsku baštu, nego se izliva u potok ♦ up. pro rupĭa Por.] ∞ rupĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3248  puća  putea  моћи  puća (ĭuo puot, ĭel puaće) [akc. puća] (gl.) — moći, biti sposoban ◊ să veđem, om puća rîđika aĭa numa nuoĭ, or sî măĭ katăm pi vrunu — da vidimo, hoćemo li moći da dignemo to sami, ili da potražimo još nekog ◊ puot, nu puot, aĭa mi, alta nuĭe — mogu, ne mogu, to mi je, drugo nema ◊ śe sa puaće, sa puaće, śe nu sa puaće, nu sa puaće, șî gata — što se može, može, što se ne može, ne može, i gotovo [Por.] ◊ nu poś să vin kă mis bolnăv [akc. bolnăv] — ne mogu doći jer sam bolestan (Mustapić) [Zvizd]  [Vidi]

2163  pula-bĭelśi  rodul-pământului  козлац  pula-bĭelśi [akc. pula-bĭelśi] (i. ž.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ pula-bĭelśi ĭe buĭađe kare krĭașće pin buźak pi lînga apă — kozlac je biljka koja raste po budžaku pored reke ◊ buĭađa l-aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost đi alta trĭabă, numa-n ĭa sî vadă kum o să fiĭe birekĭetu pi vara śe vińe — biljka našim starima nije služila za drugo, nego da po njoj gataju kakav će biti rod u toku narednog leta ♦ / pula-bĭelśi — (dosl.) (vulg.) belčin kurac ♦ sin. ruodu-pomîntuluĭrod zemlje; berićet [Por.] ◊ pula-bĭelśi or ruodu-pomîntuluĭ dă șî pi ļivĭeḑ, samînă la frunḑă ku drîgaviĭu, șî kînd ńi duśam dupa drîgaviĭ, aĭ batrîń sa rîđa đi fĭaće kare n-a șćut să ļi kunuaskă — kozlac ili zemljin rod raste i po livadama, lišćem podseća na zelje, i kada bismo išli po zelje, stari su se podsmevali devojkama koje nisu umele da ih razlikuju (Plavna) [Pad.] ∞ pulă  [Vidi]

3458  puol  pol  наполеон  puol (mn. puoļ) [akc. puol] (i. m.) — (mon.) napoleon, francuski novac ◊ puoļi, ka șî galbińi, a fuost bań skumpĭ; ĭ-avut numa gîzdoćińiļi — napoleoni, kao i dukati, bili su vredan novac; imali su ih samo bogataši ◊ puoļi s-a kunoskut kă avut kokuoș pi duos — napoleoni su se prepoznavali po petlu na reversu ♦ sin. năpăļiuon ♦ up. galbin [Por.] ◊ șî la puoļ șî la galbiń aĭ nuoștri ĭ-a ḑîs tuot galbiń, kă a fuost đin aur galbin — i napoleone i dukate naši su sve zvali dukatima, jer su bili od žutog zlata [GPek] ∞ ban   [Vidi]

5564  purtarĭeț  purtăreț  радна  purtarĭeț (purtarĭață) (mn.) [akc. purtarĭeț] (prid.) — (o odeći) radna odeća ◊ țuaļiļi purtarĭață sînt țuaļe kare uomu ļi duśe în tuota ḑîua — radna odeća je odelo koje čovek nosi svaki dan ◊ a fuost ađet la-ĭ nuoștri aĭ batrîń să-ngruape ku al muort șî țuaļili luĭ purtarĭață — bi je običaj kod naših starih da sa pokojnikom sahranjuju i njegovu radnu odeću [Por.] ∞ purta  [Vidi]

3971  pustîșag  pustișag  пустара  pustîșag (mn. pustîșagurĭ) [akc. pustîșag] (i. s.) — (augm.) pustara, velika pustoš ◊ lumĭa s-a dus în țărĭ, saćiļi nuaștre sînt guaļe, țînutu nuostru ĭe un pustîșag mare — ljudi su otišli u inostranstvo, naša sela su prazna, naša oblast je jedna velika pustara [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

5303  puvestîtuorĭ  povestitor  приповедач  puvestîtuorĭ (mn. puvestîtuorĭ) [akc. puvestîtuorĭ] (i. m.) — (ret.) pripovedač, kazivač ◊ dĭeda Iļiĭa a fuost măĭ bun puvestîtuorĭ la șăḑîtuorĭ în satu nuostru — deda Ilija je bio najbolji pripovedač na sedeljkama u našem selu ◊ astîḑ puvestîtuori s-a pĭerdut, nu kă nus, numa lumĭa n-are kînd să-ĭ askulće — danas su se pripovedači izgubili, ne da ih nema, nego ljudi nemaju vremena kad da ih slušaju [Por.] ∞ povastă  [Vidi]

4759  rasunăt  răsunăt  одјек  răsunăt (mn. răsunăće) [akc. răsunăt] (i. s.) — odjek, jeka, eho ◊ pokńi śe pokńi vrunđiva đeparće, da pănă la nuoĭ la śuakă veńi numa răsunătu — puče šta puče negde daleko, a do nas na brdu dođe samo odjek [Por.] ∞ răsuna  [Vidi]

5767  ravĭež  rebej  ђокица  ravĭež (mn. ravĭežurĭ) [akc. ravĭež] (i. s.) — (pej.) (o dečjem penisu) đokica ◊ ravĭež ĭe nume blînd đi puļița kopiluluĭ — đokica je kulturan naziv za dečji kurčić ◊ pazîțî-va fećițîlor, kî la kopilașu nuostru ĭ-a krĭeskut ravĭežu — čuvajte se devojčice, jer je našem dečkiću porastao đokica ◊ ĭ-a skapat ravĭežu đin izmĭańe — ispao mu đokica iz gaća ♦ var. răvež [Por.]  [Vidi]

3934  razbuna  răzbuna  разведрити се  razbuna1 (ĭuo ma razbun, ĭel sa razbună) [akc. razbuna] (gl. p. ref.) — (o vremenu) razvedriti se ◊ trĭek nuviri, đi la apus sa razbună vrĭamĭa — prolaze oblaci, sa zapada se razvedrava vreme ◊ la nuoĭ s-a razbunat đemult — kod nas se razvedrilo odavno ♦ sin. sańin [Por.]  [Vidi]

3594  razna  razna  обашка  razna [akc. razna] (pril.) — obaška, odelito, odvojeno ◊ a veńit ku nuoĭ la źuok, ama śuava s-a-nbufnat, șî tuata vrĭamĭa stă đi razna — došao je sa nama na igranku, ali se nešto nadurio i sve vreme stoji obaška ◊ în strungă, kapriļi trăbe să fiĭe đ-a razna, kă bat uoĭļi kînd ļi sa labîdă fîn — u toru, koze treba da budu obaška, jer biju ovce kad im se baca seno [Por.]   [Vidi]

3852  rău  rău  зло  rău2 (mn. rîaļe) [akc. rău] (i. s.) — zlo, nesreća, zverstvo ◊ mare rău a dat pista ĭel — veliko zlo mu se desilo ◊ razbălu ĭe măĭ mare rău kare puaće să fiĭe pi lume — rat je najveće zlo koje može da bude na svetu ◊ bugari la nuoĭ a fakut mare rîaļe đi vrĭamĭa đi rato-l đin tîń — Bugari su kod nas učinili velika zverstva za vreme Prvog svetskog rata ♦ var. răotaće ♦ supr. bińe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2370  rîaśe  rece  хладан  rîaśe (mn. rîăś) [akc. rîaśe] (prid.) — 1. (za temperaturu) hladan ◊ tună tuamnă, nuopțîļi sînt rîăś, nu sa măĭ puaće durmi afară — dođe jesen, noći su hladne, više se ne može spavati napolju ◊ apă rîaśe — hladna voda ◊ vrĭamĭa rîaśe — hladno vreme ◊ bĭare rîaśe — hladno piće ◊ mînkare rîaśe — hladno jelo 2. (psih.) bezosećajan ◊ astîḑ lumĭa are ińimă rîaśe, la ńima nu-ĭ sa pasă đi ńima — danas ljudi imaju hladno srce, nikoga nije briga ni za koga ♦ supr. kald [Por.]   [Vidi]

6008  ruată  bicicletă  бицикл  ruată2 (mn. ruоț) [akc. ruată] (i. ž.) — (tehn.) bicikl ◊ ruată la nuoĭ în sat măĭ întîń s-a vaḑut đi vrĭamĭa đi rat, a karato voĭńiśi ńemțășć — bicikl se kod nas u selu prvi put video za vreme rata, vozili su ga nemački vojniți ◊ đin aĭnuoștri, ruoț a kumparat măĭ întîń lukratuori kare a drumait la Măĭdan la lukru — od naših, prve bicikle su kupovali radnici koji su putovali u Majdanpek na posao [Por.]   [Vidi]

5869  rusaļe  rusalie  русаље  rusaļe [akc. Rusaļe] (i. ž.) — (demon.) rusalje ◊ sa krĭađe în Porĭeśa kî rusaļiļi sînt șapće însă vîlvuasă kare în sîptamîna luor ĭasă đin vilaĭtu luor șî mĭerg pin lumĭa nuastră — veruje se u Poreču da su rusalje sedam natprirodnih bića koja u njihovoj sedmici izlaze iz svoga sveta i kreću se među ljudima ◊ rusaļiļi kînd dau pista uom kare duarme în drumu luor, or la raspînćiśe pi unđe trĭek, or supt vrun ļemn, ĭaļe ăl ĭau șî ĭel nu sa măĭ pumeńașće ńiśkînd — kad rusalje naiđi na čoveka koji im spava na putu, ili na raskrsnici kroz koju prolaze, ili pod nekim drvetom, one ga uzmu i on se više nikad ne probudi ◊ rusaļiļi sînt la nuoĭ în Porĭeśa mult măĭ puțîn kunoskuće đikît șoĭmańiļi, șă mulće povĭeșć đi ĭaļe sînt luvaće đin povĭeșćiļi lu șoĭmańe — rusalje su kod nas u Poreču mnogo manje poznate nego šojmanke, i mnoge priče o njima su uzete iz priča o šojmankama [Por.]  [Vidi]

4000  rușîńe  rușine  срамота  rușîńe (mn. rușîń) [akc. rușîńe] (i. ž.) — 1. sramota, bruka; skandal ◊ asta śe fak iĭ ku nuoĭ ĭe numa o rușîńe mare — to što oni čine sa nama je samo jedna velika sramota ◊ đi śe va fi rușîńe la rumîń să spună kă sînt rumîń, rar kare șćiĭe să spună — zašto je Vlahe sramota da kažu da su Vlasi, malo ko zna da objasni ◊ a da đi rușîńe — obrukati se 2. stid ◊ la rumîńi aĭ ćińirĭ s-a bagat rușîńa în uasă kă sînt rumîń, đ-așa buală nuĭe ļak — mladim Vlasima stid što su Vlasi ušla je u kosti, i od te boljke leka nema ◊ iĭ rușîńe la oraș să spună kă ĭe rumînă, kî tuoț o sî sa rîdă đi ĭa, ș-o sî zbată žuok — stidi se u gradu da kaže da je Vlajna, jer će joj se svi smejati i rugati ◊ șćiĭe rumîńașće, ama iĭ rușîńe sî vorbĭaskă — zna vlaški, ali se stidi da priča ◊ puțîń rumĭń a măĭ ramas lu kare nuĭe rușîńe kă sînt rumîń — malo je Vlaha ostalo koji se ne stide što su Vlasi ◊ n-are đi śe să ńi fiĭe rușîńe, sa vĭađe frumuos kă ļimba rumăńaskă are pista patru miĭe đi vuorbe, da ĭe rînduită numa o śinśimĭa vorbarĭuluĭ — nema zašto da nas bude stid, lepo se vidi da vlaški jezik ima preko četiri hiljade reči, a obrađena je tek jedna petina rečnika ♦ sin. rîs [Por.]  [Vidi]

5050  sain  sain  сив  sain (saină) (mn. saiń, saińe) [akc. sain] (prid.) — (color) siv, sinjav ◊ țîn minće kî veńa pi la nuoĭ ńișći muoș ku śuariś saiń, ama đin śe lînă a fuost śuariku țasuț, nu șću — sećam se da su dolazili kod nas neki starci sa pantalonama od sivog sukna, ali od koje vune je sukno bilo izatkano, ne znam ♦ sin. sur [Por.]   [Vidi]

4569  salkarĭ  sălcari  врбиште  salkarĭ (mn. salkare) [akc. salkarĭ] (i. zb.) — (ret.)(bot.) vrbište ◊ pi lînga tuot rîu kît țîńe pin satu nuostru, numa ĭe sălkarĭ guol — pored reke u celom toku kroz naše selo, samo je golo vrbište [Por.] ∞ salkă  [Vidi]

5104  samă  samă  пажња  samă [akc. samă] (i. ž.) — (zast.) (u izr.) 1. pažnja; oprez; obzir ◊ bagă sama — obrati pažnju ◊ a mĭers ku sama prîn padure — išli su oprezno kroz šumu [Stig] 2. vršnjaci, jednaki po godinamanuoĭ sînćem đ-o samă — mi smo vršnjaci ♦ sin. vîrstă [Por.]  [Vidi]

4599  samînțîĭe  sămânțiș  семење  samînțîĭe (mn. samînțîĭ) [akc. samînțîĭe] (i. zb.) — semenje ◊ ambarĭu nuostru ĭe pļin đi samînțîĭe — naš ambar je pun semenja ◊ samînțîșu sa pazîașće la luok uskat — semenje se čuva na suvom mestu ♦ var. samînțîș [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

2625  sarśină  sarcină  бреме  sarśină (mn. sarśiń) [akc. sarśină] (i. m.) — breme, teret koji se nosi na leđima ◊ sarśina la nuoĭ sa ḑîśe numa la gramadă đi frunḑă, đi fîn or đi paĭe, kare sa adună pi sfuară șî sa duśe la koļibă, ka mînkarĭa đi viće — „saršina” se kod nas kaže samo za gomilu lisnika, sena ili slame, koja se skupi i veže konopcem, i nosi kući kao hrana za stoku ◊ s-a-nkoveĭat pănă-n pomînt, ku sarśina mare đi fîn în șîaļe — savio se do zemlje, pod velikim bremenom sena na leđima ♦ up. kruoșńe [Por.]  [Vidi]

3894  sămikariță  sămicariţă ?  покућарица  sămikariță (mn. sămikariț) [akc. sămikariță] (i. ž.) — pokućarica, žena koja prodaje robu idući od kuće do kuće; torbarka ◊ sămikariță la nuoĭ s-a kĭemat muĭerĭ, rumînke đi la Kraĭna Ńigoćinuluĭ, kare a mĭers đi la kasă la kasă ș-a skimbat marfa — pokućarice su se kod nas zvale žene, Vlajne iz Negotinske Krajine, koje su išle od kuće do kuće, i trampile robu ◊ sămikariță a înđemnat lumĭa ku marfă đi kare la nuoĭ a fuost ńistoțală, da đi la nuoĭ a luvat măĭ mult lînă, kî la Kraĭna n-a fuost uoĭ ka la nuoĭ — pokućarice su nudile robu za koju je kod nas bila nestašica, a od nas su uzimale najviše vunu, jer u Krajini nije bilo ovaca kao kod nas ♦ var. sîmikariță, sîmińikariță [Por.]  [Vidi]

4647  sărit  sărit  скок  sărit (mn. săriće) [akc. sărit] (i. s.) — skok ◊ pazînd uoĭļi, nuoĭ pîkurari ńi luvasăm la sarit, șî ĭuo întođeuna am avut kîć-un sărit măĭ lung đikît aĭlalț — čuvajući ovce, mi čobani nadmetasmo smo se u skoku, i ja sam uvek imao poneki skok duži od ostalih ◊ sărit đi pi gļiĭe pista prag la Pașć bun ĭe đi kasa, sî đa tot înainće — skok sa busena preko praga na Uskrs dobar je za kuću, da krene sve u napredak [Por.] ∞ sari  [Vidi]

5642  sîmt  sfânt ?  слава  sîmt (mn. sîmț) [akc. sîmt] (i. m.) — (rel.)(kal.) slava ◊ sîmt ĭe sfîntu kare poartă griža dă birekĭetu pomîntuluĭ șî sînataća kășî — slava je svetac koji vodi računa o berićetu imanja i zdravlju ukućana ◊ sîmtu ĭe prazńik kare are tota kasa rumîńaskă — slava je praznik koji ima svaka vlaška kuća ◊ la nuoĭ sîmtu sa sîrbĭaḑă dă kînd ĭe lumĭa șă pomîntu — kod nas se slava svetkuje od kad je sveta i veka ◊ sîmtu țîńe trîĭ ḑîļe — slava traje tri dana ♦ sin. prazńik [Bran.]  [Vidi]

2138  skaĭeće  scaiete  чичак  skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle striže ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3072  skamn  scamn  хоклица  skamn (mn. skamńe) [akc. skamn] (i. m.) — 1. (tehn.) hoklica, mala stolica bez naslona; šamlica ◊ la nuoĭ tutuku a fuost măĭ batrîn fĭeļ đi skamn — kod nas je panj bio najstarija vrsta hoklice ◊ skamn đi bătrîńață a fuost fakut đin tutuk ku triĭ krĭanźe în luok đi piśuare — starinska hoklica bila je napravljena od panja sa tri grane, umesto nogu ◊ skamn ku triĭ piśare — tronožac ◊ skamn đi șaḑut — hoklica za sedenje 2. sedište na tkačkom razboju; klupica ◊ skamnu la razbuoĭ ĭe blana pi kare șîađe țîsatuarĭa — sedište na tkačkom razboju je daska na kojoj sedi tkalja 3. (fig.) (zast.) sedište vlasti; glavni grad; prestonica ◊ Biļigradu ĭe skamnu lu Sîrbiĭe — Beograd je prestonica Srbije ◊ Țăļigradu ĭe skamno-l turśiesk — Carigrad je turska prestonica [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4769  skiĭe  schi  смучка  skiĭe (mn. skiĭ) [akc. skiĭe] (i. ž.) — smučka, skija ◊ skiĭe rar kare a karat la nuoĭ đi bătrîńață, s-a vaḑut măĭ întîń dupa rat pin vuoĭskă — skije retko je ko vozio od starina, viđene su prvi put u vojsci posle rata ◊ skiĭ-ļi a fakut ćińerișu đin blăń đi tarabă — skije je pravila omladina od dasaka za tarabu [Por.]  [Vidi]

4766  skimbat  schimbat  промењен  skimbat (skimbată) (mn. skimbaț, skimbaće) [akc. skimbat] (prid.) — 1. promenjen, izmenjen, zamenjen ◊ kînd s-a-ntuors đin rat la kasă, n-a kunoskut ńimika: tuot a fuost skimbat — kad se vratio iz rata kući, nije prepoznao ništa, sve je bilo izmenjeno 2. svečano odeven ◊ la nuntă, ka șî la tuată visaļiĭe, uomu sa duśe skimbat în țuaļe nuoĭ — na svadbu, kao i na bilo koje veselje, čovek ide presvučen u novo odelo ♦ sin. primeńit [Por.] ∞ skimba  [Vidi]

4735  skimotoșî  schimonosi  унередити  skimotoșî (ĭuo skimotoșăsk, ĭel skimotoșașće) [akc. skimotoșî] (gl. p. ref.) — unerediti, ispreturiti, razbaciti, izobličiti ◊ ś-a fi katat draku va șći, mĭ-a skimotoșît țuaļiļi nuoĭ pin orman șî kînd n-a gasît ńimika, tuot mĭ-a sprînžît pin suobă — šta li je tražio đavo će znati, ispreturio mi je novu odeću po ormanu i kad nije našao ništa, sve mi je razbacio po sobi ♦ skr. skimoșî, skimosî [GPek]  [Vidi]

4790  skîržală  scrijeleală  шкработина  skîržală (mn. skîržăļ) [akc. skîržală] (i. ž.) — škrabotina ◊ śe gud skîržală pi pĭatră la Kîrșe gasăsk rumîńi nuoștri, ginđesk kă ĭe sămn đi bań — koju god škrabotinu dađu na kamenu na Kršu naši Vlasi, misle da je znak zakopanog blaga ♦ var. skrižală [Por.]  [Vidi]

4792  skobarĭ  scobar  скобаљ  skobarĭ (mn. skobarĭ) [akc. skobarĭ] — (iht.) skobalj (Chondrostoma nasus) ◊ sa vaĭtă peșkari kă đintro vrĭame înkuaśa s-a pĭerdut skobarĭu đin rîu nuostru — žale se ribari da se od nekog vremena izgubio skobalj iz naše reke [Por.]  [Vidi]

4654  skopi  scopi  штројити  skopi (ĭuo skopĭesk, ĭel skopĭașće) [akc. skopi] (gl. p. ref.) — (vet.) štrojiti, škopiti ◊ a rașît tata să skopĭaskă maskuru, ș-a kĭemat komșîĭļi să-ĭ ažuće — rešio otac da štroji vepra, i pozvao komšije da mu pomognu ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a șćut sîngurĭ să skopĭaskă maskuru, kalu șî berbĭeku — naši stari su znali sami da štroje vepra, konja i ovna [Por.]   [Vidi]

4788  skoruș  scoruș  оскоруша (дрво)  skoruș (mn. skoruș) [akc. skoruș] (i. m.) — (bot.) oskoruša drvo (Sorbus domestica) ◊ skorușu ĭe la nuoĭ ļemn rar, krĭașće sîngur în padure — oskoruša je kod nas retko drveo, raste samo u šumi [Por.] ∞ skorușă  [Vidi]

4785  skulat  sculat  усправљен  skulat (skulată) (mn. skulaț, skulaće) [akc. skulat] (prid.) — 1. (o položaju) uspravljen, uspravan, dignut ◊ kînd tună narńiku în suobă, nuoĭ tuoț ăl așćetam, skulaț ka lumanarĭa — kad ulazi narednik u sobu, mi ga svi dočekamo uspravni kao sveća 2. (o budnosti) probudjen, budan ◊ kînd uoțî a-nśeput să bată la ușă, ĭuo am fuost skulat șî sprimit să pļek la lukru — kad su lopovi počeli da lupaju na vratima, ja sam bio budan i spreman da pođem na posao [Por.] ∞ skula  [Vidi]

6134  smokină  smochină  смоква  smokină (mn. smokiń) [akc. smokină] — (bot.) smokva (Ficus carica) ◊ smokina ĭe bukată rară la nuoĭ, ama ĭe tare dulśe kînd ĭe kuaptă — smokva je kod nas retka voćka, ali je jako slatka kad je zrela ◊ (stih) uoki ńegri ka ńegina, dulśe gura ka smokina — oči crne kao gar, usta slatka kao smokva [Por.]   [Vidi]

4755  soldațîĭe  soldăție  војска  soldațîĭe (mn. soldațîĭ) [akc. soldațîĭe] (i. ž.) — (folk.) vojska, soldateska; vojni rok ◊ vuorba soldațîĭe la nuoĭ a fuost kunoskută numa pin kînćiśe lu lîutarĭ batrîń — reč soldateska je kod nas bila poznata samo kroz pesme starih lautara ♦ sin. armată, kîtańiĭe [Por.] ∞ soldat  [Vidi]

4858  spartură  spărtură  крш  spartură (mn. sparturĭ) [akc. spartură] — krš, krhotina; olupina ◊ dupa trămurala pomîntuluĭ, đin kăș zîđiće ku tuglă, a ramas numa sparturĭ, da la bîrnarĭeț n-a fuost ńimika — posle zemljotresa, od kuća zidanih ciuglom ostao je samo krš, a brvnarama nije bilo ništa ◊ a vindut buoĭi, șă-n luok să kumpire kar nuou, ĭel a kumparat o spartură ku tuot đi la ńiska-ĭ țîgań đi la Kraĭna — prodao je volove, i umesto da kupi nova kola, on je kupio jedan potpuni krš od nekih Cigana iz Krajine [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

2742  spiĭe  speie  кош  spiĭe (mn. spiĭ) [akc. spiĭe] (i. ž.) — (tehn.) koš za ribolov ◊ spiĭe ĭe kuoș pļuskanat ku fundu îngust și ku gura largă, fakut đin skuarță đi ćiĭ, đi prins pĭeșć pi supt răđiń la rîu — spija je pljosnati koš sa uskim dnom i širokim otvorom, izrađen od lipove kore, kojim se hvataju ribe u čkaljama rekenuoĭ măĭ întîń spiĭa am vaḑut la țîgań đin Bruođița — mi smo spiju prvi put videli kod Cigana iz Brodice [Por.]  [Vidi]

2751  spinćika  spinteca  располутити  spinćika (ĭuo spinćik, ĭel spinćikă) [akc. spinćika] (gl. p. ref.) — raspolutiti, iseći nešto uzduž na dva dela; raseći, cepati; parati, rasporiti ◊ sa spinćikă śeva śe ĭe lunguĭat șî înblanat — raspolućuje se nešto što je duguljasto i pljosnato ◊ nu spinćika pînḑa, pănă nu masurĭ kalumĭa — nemoj parati platno, dok dobro ne izmeriš ◊ blana ku nuodurĭ nu sa spinćikă ļesńe — daska sa čvorovima ne cepa se lako ◊ îm pļak pĭeșći, ama kînd trăbe să-ĭ spinćik, îm kađe grĭață — volim ribu, ali kad treba je rasporim, padne mi muka ♦ var. spinćeka ♦ var. spinđeka (Tanda) ♦ up. đispinćika [Por.]  [Vidi]

4610  spînḑura  spânzura  обесити  spînḑura (ĭuo spînḑur, ĭel spînḑură) [akc. spînḑura] (gl. p. ref.) — obesiti ◊ nu sa șćiĭe đi śe, ama la nuoĭ a fuost mulće muĭerĭ kare s-a spînḑurat la bîtrîńață — ne zna se zašto, ali je kod nas bilo dosta žena koje su se obesile pod starost ◊ a gasît baba spînḑurată đi kļanță la ușa koļibi — našli babu obešenu o kvaku na vratima kolibe [Por.]  [Vidi]

4847  sprînžît  sprânjit  разбацан  sprînžît (sprînžîtă) (mn. sprînžîț, sprînžîće) [akc. sprînžît] (prid.) — razbacan, raštrkan ◊ kopiĭi n-au ađet să aduńe žukariĭļi, numa ļi lasă sprînžîće đarîndu pin kasă — deca nemaju običaj da skupe igračke, nego ih ostavljaju razbacane svud po kući ◊ satu nuostru ĭe sat sprînžît, koļibiļi sînt tare đipartaće una đi alta — naše selo je raštrkano, kolibe su jako udaljene jedna od druge [Por.] ∞ sprînžî  [Vidi]

4509  stare  stare  стајање  stare (mn. stărĭ) [akc. stare] (i. ž.) — 1. stajanje, prestanak, odmor; mirovanje ◊ vrĭańika muĭare, lukră ḑîua-nuapća fara stare — vredna žena, radi dan-noć bez prestanka ◊ kopilo-sta nu m-a-ĭare stare, numa sa-nvîrćașće ka puriku — ovo dete nema mira, samo se vrti kao čigra 2. stanje, situacija ◊ rar kare la nuoĭ a fuost găzdoćin, în stare bună — retko ko je kod nas bio bogataš, u dobrim stanjem ◊ s-a rugat đi ĭel đi măĭ mulće uorĭ, ama ĭel n-a fuost în stare sî-ĭ đa atîta bańamă înprumut — molio ga je više puta, ali on nije bio u stanju da mu da tolike novce na zajam [Por.] ∞ sta   [Vidi]

3979  stînźa  stinge  гасити  stînźa (ĭuo stîng, ĭel stînźe) [akc. stînźa] (gl. p. ref.) — gasiti ◊ pănă nuoĭ am durmit, fuoku s-a stîns — dok smo mi spavali, vatra se ugasila ◊ guma aprinsă nu sa stînźe ļesńe — upaljena guma ne gasi se lako ◊ stînsără lampa, șî sa kulkară — ugasiše lampu, i legoše ♦ sin. stîmpara [Por.]  [Vidi]

4437  stîrńak  miriște ?  стрњак  stîrńak (mn. stîrńeś) [akc. stîrńak] (i. m.) — (geog.) strnjak; kamenjar ◊ stîrńaku ĭe luok petruos ku kļanțurĭ șî padure, fara luokurĭ — strnjak je kamenjar sa ostenjacima i šumom, bez njiva ◊ la nuoĭ ĭastă mulće stîrńaśe ku nume — kod nas ima mnogo strnjaka kao zvanih mesta [Gpek] ◊ stîrńak ĭe petriș ĭarbuos, luok ńemuśituorĭ, bun numa đe kapre — strnjak je kamenjar zaraso u travu, neobradivo mesto, dobro samo za koze (Tanda) [Por.]   [Vidi]

4609  stokńală  stucneală  одступање  stokńală (mn. stokńaļe) [akc. stokńală] (i. ž.) — odstupanje ◊ kînd a-nśeput stokńala luor, aĭ nuoștri nu s-a oprit pănă nu ĭ-a dudait đin țară afară — kad je počelo njihovo odstupanje, naši nisu stali dok ih nisu isterali iz zemlje van [Por.] ∞ stokńi  [Vidi]

1837  stragĭață  străgheaţă  подливено млеко  stragĭață (mn. stragĭeț) [akc. stragĭață] (i. ž.) — 1. (nutr.) podliveno, podsireno mleko ◊ stragĭața ĭe lapćiļi în kare ĭe pus kĭagu, șî trîabe sî sa strîngă sî sa fakă kaș — „stragjaca” je mleko u koje je stavljena maja, i koje treba da se stegne da bi se dobila kaša [GPek] ◊ stragĭața ĭe lapćiļi kînd s-apukă sî să-nkĭaźe — „stragjaca” je mleko kad počne da se siri (Luka) ◊ șî la nuoĭ ĭe stragĭață tot aĭa, lapćiļi-nkĭegat — i kod nas je „stragjaca” isto, podliveno mleko (Krivelj) [Crn.] 2. (med.) lek za oči ◊ stragĭața a fuost ļak đi uokĭ — podliveno mleko korisitlo se kao lek za oči (Blizna) 3. kaša sapuna ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śir, la kĭmat stragĭață, ku ĭel s-a spalat pănă nu sa do slait sapunu tuot — kad se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša, zvala se stragjaca, njome se pralo dok se ne bi stego sav sapun (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5186  străbatut  străbătut  пробијен  străbatut (străbatută) (mn. străbatuț, străbatuće) [akc. străbatut] (prid.) — probijen ◊ kînd frontu ļi s-a străbatut, aĭ nuoștri s-a tras — kad im je front probijen, naši se povukli [Por.] ∞ străbaća  [Vidi]

4391  strînźa  strânge  стезати  strînźa (ĭuo strîng, ĭel strînźe) [akc. strînźa] (gl. p. ref.) — stezati ◊ kînd sa taĭe tutuku la firizană, trăbe să fiĭe tare bun strîns ku klanfe đi bîrnă ku kare sa traźe pi șîń — kad se trupac reže na strugari, treba da buda veoma dobro stegnut klanfama za gredu kojom se vuče po šinama ◊ mi sa strîns ińima în pĭept kînd am vaḑut kum traĭesk oĭari nuoștri la munće — srce mi se steglo kad sam video kako žive naši stočari u planini ◊ ažuns rîndu la ĭel să vorbĭaskă, ama kînd sa skulat ș-a vaḑut kîtă lume-l askultă, iî s-a strîns śoa-n gît, șî n-a putut — došao je red na njega da govori, ali kad je ustao i video koliko ga ljudi sluša, nešto mu se steglo u grlu, i nije mogao [Por.]  [Vidi]

4844  suakră  soacră  ташта  suakră (mn. suakre) [akc. suakră] (i. ž.) — (srod.) tašta ◊ suakrî-mĭa a fuost muĭare bună — tašta mi je bila dobra žena ◊ șî đi nuoră la rumîń muma barbatuluĭ ĭe ĭară suakră, șî đ-aĭa nuora kĭamă pi suakrî-sa ’maĭkă’ or ’muĭkă’ — i za snajku je kod Vlaha muževljeva majka ’tašta’, pa zato snajka zove svekrvu ’majko’ ili ’mujko’ [Por.] ∞ ńam   [Vidi]

5747  sugituare  plămânăriță  плућњак  sugituare (mn. sugituorĭ) [akc. sugituare] (i. ž.) — (bot.) plućnjak (Pulmonaria officinalis) ◊ sugituarĭa dă pinga ape la boruź, șî-nfluare primovara în vrĭame — plućnjak raste pored vode potoka i cveta rano u proleće ◊ kopiĭi kînd află sugituarĭa, iĭ rup floarĭa ș-o sug kî are tare dulśață — deca kad nađu plućnjak, kidaju mu cvet i sišu ga, jer je jako sladak ◊ sugituarĭa la nuoĭ sa fĭarbe kî ĭe bun sî sa bĭa ka ļak pintru tușît — plućnjak se kod nas kuva i pije jer je dobar lek za kašalj [GPek]  [Vidi]

4547  sugrumat  sugrumat  сужен  sugrumat (sugrumată) (mn. sugrumaț, sugrumaće) [akc. sugrumat] (prid.) — sužen, otanjen ◊ rîu nuostru đi la un luok înkoluo mĭarźe sugrumat đi tuot — naša reka od jednog mesta na dalje, teče sasvim suženo ♦ sin. îngust [Por.] ♦ dij. var. sugurmat (Jasikovo) [GPek] ∞ sugruma   [Vidi]

4843  suokru  socru  таст  suokru (mn. suokri) [akc. suokru] (i. m.) — (srod.) tast, svekar ◊ la rumiîń tot o vorbă đi ńam ĭe șî đi tata guovi, șî đi tata mlîdožăńi: suokru — kod Vlaha je isti srodnički naziv i za mladinog i za mladoženjinog oca: sokru ◊ dakă traĭesk la un luok, nuora iĭ ḑîśe la suokrî-su: taĭkă — ako žive u zajednici, snajka se obraća svekru sa ’tajka’ [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3258  śapsă  ceapsă  чепац  śapsă (mn. śepsurĭ) [akc. śapsă] (i. ž.) — (izob.) čepac, vrsta starinske ženske kape ◊ śapsa a fuost o kaśuļiță lunguĭată șî îngustă ku un kuorn înainće, kare a purtato muĭeriļi vrodată pi kap, prinsă ku kuopśe đi pļećirĭ — čepac je bila uska i duguljasta kapica sa jednim rogom napred, koju su žene nekada nosile na glavi, prikačenu kopčama za pletenice ◊ śapsa a fuost înpistrită ku braḑ — čepac je bio ukrašen vezom ◊ înga sa țîn minće povĭeșćiļi kum žîndari sîrbĭeșć a vurait muĭeriļi kare a dus śapsă, șî pi kare a prins ku ĭa-n kap, a tunso ka pi uaĭe, șî ĭa s-a pĭerdut đin puortu nuostru — još se pamte priče kako su srpski žandari jurili žene koje su nosile čepac, i koju su hvatali sa njime na glavi, strizali bi je kao ovcu, i on se izgubio iz naše nošnje ♦ var. śĭapsă, śapță ♦ up. pļećir [Por.]  [Vidi]

5700  śećituorĭ  cititor  читалац  śećituorĭ (śećituarĭe) (mn.) [akc. śećituorĭ] (prid.) — (ret.) čitalac ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a fuost śećituorĭ, kă n-a șćut să śećaskă — stari Vlasi nisu bili čitaoci jer nisu znali da čitaju ◊ vorbarĭu nuostru are mulț śećituorĭ: pista doa miļiuańe șî žumataće, arată numîratuorĭu — naš rečnik ima mnogo čitalaca: preko dva i po miliona, pokazuje brojač [Por.] ∞ śeći  [Vidi]

2065  śinś  cinci  пет  śinś (br.) — pet ◊ śinś kîăș are kotunu nuostru — pet kuća ima naš zaselak ◊ đi śinś uorĭ ț-am vorbit, ama tu nu-nțaļeź ńimika — pet puta sam ti govorio, ali ti ništa ne razumeš ◊ ćinîră, are numa śinsprîaśe ań — mlada je, ima samo petnaest godina ◊ număru kîășî ĭe śinḑăś șî śinś — kućni broj je pedeset i pet ◊ turśi ń-a țînut śinsuće đi ań — Turci su nas držali petsto godina [Por.] ♦ dij. var. činč (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

2064  śinśidă  cincidă  зеба  śinśidă (mn. śinśiḑ) [akc. śinśidă] (i. ž.) — (ornit.) zeba, ptica stanarica, izvrsna pevačica (Fringilla coelebs) ◊ śinśidă ĭe pasîrĭa kare kîntă măĭ frumuos — zeba je ptica koja najlepše peva ◊ padurĭa la nuoĭ ĭe pļină đi śinśiḑ, nuapća nu pućem adurmi đi kînćiku luor — kod nas je šuma puna zeba, noću ne možemo zaspati od njihove pesme ♦ / < (onom.) „śinś-śinś” — „pet-pet” [Por.] ∞ śinś  [Vidi]

6003  śiviĭe  civie  чивија  śiviĭe (mn. śiviĭ) [akc. śiviĭe] (i. ž.) — (tehn.) čivija, zavrtanj ◊ śiviĭa ĭe fiĭe śe đi fĭer or đi ļemn ku śe s-a strîns tare doă parśaļe — čivija je bilo šta gvozdeno ili drveno čime se čvrsto spajaju dva dela nečega ◊ kînd vro nuoră a fuost kam zburdată, parințî a spus la kopil să-ĭ strîngă kîta śiviĭa, s-o dukă în rînd — kad je neka snajka bila malo razuzdanija, roditelji su govorili sinu da joj malo pritegne čivije, da je dovede u red [Por.]   [Vidi]

1537  śuară pîśuasă  cioară pucioasă  модроврана  śuară pîśuasă (mn. śuorĭ pîśuasă) [akc. śuară pîśuasă] (sint.) — (ornit.) modrovrana (Coracias garrulus) ◊ śuarîļi pîśuasă s-a pĭerdut la nuoĭ — modrovrane su se kod nas izgubile [Por.]  [Vidi]

4035  śuariś  cioareci  чакшире  śuariś (mn.) [akc. śuariś] (i. m.) — čakšire, pantalone ◊ śuariś a purtat uamińi, da kîć-odată ĭarna șî muĭeriļi — čakšire su nosili muškarci, a ponekad zimi i žene ◊ śuariśi s-a fakut đin śuarik alb — čakšire su se pravile od belog sukna ◊ lumĭa kare a șćut să koasă śuariś, s-a kĭemat kroituorĭ — ljudi koji su znali da šiju čakšire, zvali su se krojači ◊ rumîńi nuoștri munćeńi a purtat śuariś ku pećeĭś pănă dupa ratu-l đintîń — naši Vlasi planinci nosili su čakšire sa šlicevima sve do posle Prvog svetskog rata ♦ / mn. < śuariksukno ♦ sin. nadraź, pîntaluoń [Por.] ∞ śuarik  [Vidi]

3236  śuĭkă  ciuică ?  бата  śuĭkă (mn. śuĭś) [akc. śuĭkă] (i. m.) — (zast.) bata, izraz kojim se oslovljavao stariji brat ◊ śuĭkă a ḑîs fraćiļi au suora ćinîră la fraćiļi al bătrîn — „šujka” su govorili mlađi brat ili sestra starijem bratu ◊ vuorba śuĭkă s-a pĭerdut kînd a murit dĭeḑî nuoștri, în luoku ĭeĭ a veńit nană — reč „šujka” izgubila se kad su pomrli naši dedovi, na njeno mesto došla je „nana” ◊ vuorba śuĭkă în vrĭamĭa-ĭa a mĭers parĭake ku duoĭkă, kum a ḑîs frațĭ la suora măĭ mare — reč „šujka” išla je u paru sa „dojka”, kako su braća oslovljavala stariju sestru ♦ sin. nană ♦ up. duoĭkă [Mlava] ◊ la nuoĭ nuĭe vuorbă śuĭkă sî sa ńemuĭe ku ĭa, dar ĭastă Śuĭkă ka poļikra: Ĭoță lu Śuĭkă, Śuĭkońi, ama śe va însamna vuorba-ĭa, nu sa șćiĭe — kod nas nema reči „šujka” da se njome oslovljavaju, ali ima Šujka kao nadimak: Joca Šujkin, Šujkani, ali šta ona znači, ne zna se (Topla) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3063  śur  ciur  решето  śur (mn. śururĭ) (i. s.) — rešeto ◊ śuru la nuoĭ a fuost înainća lu sîtă, șî pin ĭel s-a śernut fańina ș-a đi kukuruḑ, ș-a đi grîu — rešeto je kod nas bilo pre sita, i kroz njega se sejalo i kukuruzno i pšenično brašno ◊ śuro-l đi bătrĭńață avut obadă fakută đin kuaža đi ćiĭ, da sîta đi pĭaļe đi śerb — starinsko rešeto imalo je obod od lipove kore, a sito od jelenske kože ♦ var. śĭur [Por.] ♦ dij. sin. sîtă ◊ la nuoĭ ĭe vuorba śur ńikunoskută, nuoĭ șî la śur ḑîśem sîtă — kod nas je reč „śur” nepoznata, mi i rešeto zovemo sitom (Isakovo) [Mor.] ♦ dij. var. čĭur [Dun.] ♦ dij. var. čurel (Gradskovo) [Tim.]  [Vidi]

5330  taĭa  taică  свекар  taĭa [akc. taĭa](i. m.) — (srod.) (hip.) svekar ◊ grabĭesk, kă vińe taĭa ustańit đi la drum, șă trăbe să-ĭ pun śina — žurim, jer mi dolazi svekar umoran s puta, i treba da mu postavim večeru ◊ kînd nuora ḑîśe la sokrî-su „taĭo”, arată kă în kasa-ĭa sa țîńe tare frumuos rînd — kada snajka oslovljava svekra sa „tajo”, znači da u toj kući vlada jako lep red ♦ up. maĭa ♦ / (hip.) < taĭkă (hip.) < tată [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4834  taĭkă  taică  свекар  taĭkă (mn. tăĭk) [akc. taĭkă] (i. m.) — (srod.) svekarnuora la tata lu uomî-su, kînd vorbĭașće ku ĭel, îĭ ḑîśe taĭkă, da kînd puvestășće đi ĭel ku śińiva, poaće să-l kĭame șî suokru — snajka se ocu svoga muža obraća sa tajka, a kad priča o njemu sa nekim, može ga nazvati i svekrom ♦ var. (hip.) taĭa ♦ / (hip.) < tată ♦ up. suokru [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3281  talpa gîșći  talpa gâștii  тушањ  talpa gîșći [akc. talpa gîșći] (sint.) — (bot.) tušanj (Portulaca oleracea) ◊ talpa gîșći ĭe buĭađe kare dă đarîndu pi lînga kasă, șî nuoĭ o kuļeźim ka mînkarĭe đi puorś — tušanj je biljka koja raste svuda oko kuće, i mi je beremo kao hranu za svinje [Por.] ♦ dij. sin. ĭarbă grasă (Prahovo) [Kmp.]∞ talpă  [Vidi]

5824  tare  tare  врло  tare2 [akc. tare] (pril.) — vrlo, veoma; mnogo; jako ◊ fata-sta ĭe tare frumuasă, măĭ frumuasă đi kît ĭa nuĭe în satu nuostru — ova devojka je vrlo lepa, lepše od nje nema u našem selu ◊ a lukrat tare bun pănă a fuost plata bună — radili su jako dobro dok je plata bila dobra [Por.]   [Vidi]

3330  tîrș  târș  прут  tîrș (mn. tîrșî) [akc. tîrș] (i. m.) — (bot.) 1. prut, grana, suvarak, šiba ◊ baba s-a dus în duos să aduńe tîrș uskaț, să aĭbă ĭarna đi ațîțîĭat fuoku — baba je otišla u šumu da skuplja suvarke, da ima zimi za potpalu ◊ pi nuoĭ daskulu ń-a batut ku tîrșu, kînd ń-a skapat vro vuorbă rumîńaskă în taĭnă — nas je učitelj udarao prutom, kad bi nam se omakla neka vlaška reč u govoru ◊ fînkă pi śuoś luoku ku ļivĭeḑ a fuost kostîșat, aĭ batrîń a fakut porkuońi pi tîrș, șî ĭ-a tras ku mîńiļi pănă la klańe — pošto je teren sa livadama bio na padini, stari su stogove postavljali na granje, i prevlačili ih rukama do plasta ◊ gard đi tîrș — živica, ograda od šiblja 2. pritka ◊ bît adîns taĭat în duos đi pasuĭ în građină, sa kĭamă tîrș — prut posebno isečen u šumi za pasulj u gradini, zove se pritka [Por.]   [Vidi]

3082  topuor  topor  секирче  topuor (mn. topuară) [akc. topuor] (i. s.) — (tehn.) sekirče ◊ topuoru ĭe sakurĭe mikă șî ușuară, đi taĭat ku o mînă — topor je sekirče malo i lagano, za sečenje jednom rukom ◊ ku topuoru măĭ mult aĭ nuoștri a dîrîmat la frunḑă đi viće — sekirčetom su naši najviše kresali lisnik za stoku ◊ n-a fuost pîkurarĭ fara topuor — nije bilo pastira bez sekirčeta [Por.] ∞ sakurĭe  [Vidi]

3512  tuoĭ  toi  гро  tuoĭ (mn. tuaĭe) [akc. tuoĭ] (i. s.) — gro, glavnina, najveći deo nečega, snaga ili nivo; središte; jeka ◊ a veńit ńikemat în tuoĭu lukruluĭ, kînd lukru a fuost măĭ mare, șî s-a mîńiĭat kă ńima nu l-a luvat în samă — došao nepozvan u jeku posla, kad je posao bio u najvećem, i naljutio se što niko nije obratio pažnju na njega ◊ a ploĭat șî s-a rîđikat tuoĭu api — padala je kiša i podigao se nivo vode ◊ mńamțî s-a pus pĭ-aĭ nuoștri ku tuoĭu-n trjeg, ama n-a putut sa strabată — Nemci su navalili na naše svom snagom, ali nisu uspeli da se probiju [Por.]  [Vidi]

5404  tutun  tutun  дуван  tutun [akc. tutun] (i. m.) — (bot.) duvan (Nicotiana tabacum) ◊ đemult lumĭa a sađit tutun în građina lor, șî tutunu n-a fuost otrauă kum ĭe akuma — ranije su ljudi sadili duvan u svojim baštama, i duvan nije bio otrov kao što je sada ◊ tutunu ĭe buĭađa drakuluĭ — duvan je đavolova biljka ◊ a nuoștri aĭ batrîń a tutuńit tutun đin fluarĭa mare, ala tutun a fuost tare șî ĭuće — naši stari pušili su duvan od kadifice, taj duvan je bio jak i ljut [Por.]  [Vidi]

3177  uđi  udi  остати  uđi (ĭuo uđesk, ĭel uđașće) [akc. uđi] (gl.) — ostati, zaostati ◊ la nuoĭ rar sa gasăsk ćińiri kare uđesk prîn saće, tuoț sa duk în oraș — kod nas se teško nalaze mladi koji ostaju u selima, svi odlaze u grad [Stig] ◊ dakă va țîńa tuot așa, kum ĭe akuma traĭu-n Sîrbiĭe, n-o sî măĭ uđaskă ńiś krak đi uom pin saćiļu nuaștre — ako se nastavi ovako, kako se sada živi u Srbiji, neće ostati ni trag od ljudi u našim selima (Rudna Glava) ♦ sin. rămîńa, rîmîńa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

22  umbrĭel  umbrelă  кишобран  umbrĭel (mn. umbrĭelurĭ) [akc. umbrĭel] (i. m.) — kišobran, suncobran ◊ umbrĭelu ĭe lukru domńesk, aĭ nuoștri aĭ batrîń n-așćut đi ĭel — kišobran je gospodska stvar, naši stari za njega nisu znali [Por.] ♦ var. umbrarĭ (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ dij. sin. parazol [Buf.] ♦ dij. sin. čedîr [Tim.] ∞ umbră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5995  unźa  unge  мазати  unźa (ĭuo ung, ĭel unźe) [akc. unźa] (gl. p. ref.) — mazati; podmazati ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a mistakat katran ku untură ș-a uns pulpiļi vaśilor — naši stari su nešali katran i mast i mazali kravlja vimena ◊ kînd uosîĭa la kar nuĭe unsă bińe, ĭa skîrțuańe — kad osovina na kolima nije dobro podmazana, ona škripi [Por.] ∞ unsură  [Vidi]

3270  uom  om  човек  uom (mn. uamiń) [akc. uom] (i. m.) — 1. (prema polu) čovek, muškarac ◊ a veńit un uom al nuostru k-o muĭare ńikunoskută — došao je jedan naš čovek, sa jednom nepoznatom ženom ◊ uom înalt — visok čovek ◊ uom gras — debeljko ◊ uom uskat — mršavko 2. suprug, muž ◊ a fuźit đi la uom — pobegla od muža ◊ uomu o baće întota ḑîua — muž je bije svaki dan 3. (za karakter ili moral) čovečna osoba; ličnost ◊ sa kată măĭ întîń să fiĭe uom, pă pĭe urmă tuot alalt — prvo se traži da bude čovek, a posle sve ostalo ◊ nuĭe ńiś un uom — nije nikakav čovek ◊ mamî-mĭa a fuost uom tare rău — baba mi je bila jako loš čovek ◊ kîńe đi uom — pseto od čoveka [Por.] ♦ var. om ◊ (augm.) omoćeu — ljudina [Buf.]  [Vidi]

2896  va  va  ће  va (gl.) — će ◊ kînd va sta pluaĭa, sa va duśa nuviri, șî va do ĭeșî suariļi odată — kada bude stala kiša, (možda) će otići oblaci, i (valjda) će jednom izaći sunce ♦ up. vom, voĭ, veț, viț ◊ dakă ń-adunăm tuoț la vrĭame, nuoĭ vom veńi la bîlś — ako se skupimo na vreme, mi ćemo doći na vašar ◊ vuoĭ viț veńi, ama la kasă n-o sî fiĭe ńima — vi ćete (možda) doći, ali kod kuće neće niti nikog ◊ va fi — možda, može biti ◊ (u izr.) va fi, nu va fi — jeste-nije; drž-nedaj; povuci-potegni [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3200  vaĭ  vai  авај  vaĭ (uzv.) — avaj, jao, kuku i sl., uzvik kojim se izražava teško stanje ◊ vaĭ đi mińe; vaĭ đi ĭel; vaĭ đi nuoĭ — teško meni, teško njemu, teško nama ◊ vaĭ đu muĭka luĭ — kukala mu majka ♦ up. văĭera, vaĭta, văĭkara [Por.] ◊ vaĭ đe mińe, daĭka nu vińe — jao meni, draga ne dolazi (Sige) [Hom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3107  vaļe  vale  долина  vaļe (mn. văĭ) [akc. vaļe] (i. ž.) — (oron.) dolina; dolja ◊ vaļa ĭe adînśimĭa întra doa śuoś — dolina je udubljenje između dva brda ◊ vaļa adînkă — dubodolina ◊ vaļa mikă — mala dolina ◊ vaļa mare: vaļa ku rîu kare trĭaśe pin sat (nume đies) — velika dolina: dolina sa rekom koja protiče kroz selo (čest toponim) ◊ vaļa sakă, vaļa pin kare vrodată a mĭers apa — suvodolina, dolina kojom je nekada tekla voda ◊ (u izr.) đi vaļe — dolinski ◊ (u izr.) pi vaļe — po dolini; dolinom; u dolinu/dolini ◊ a rașît sî dubuară đi la śuakă, să traĭaskă pi vaļe — rešio je da siđe sa brda, da živi u dolini ◊ (u izr.) la vaļe — nizvodno ◊ kînd rî-o-l mare mĭarźe pin saće kîtra rîsarit, atunśa aĭ nuoștri ku vuorba „la vaļe” însamnă șî rîsaritu — kad glavna reka teče kroz sela ka istoku, onda naši rečima „la valje” označavaju i istok ◊ (u izr.) în vaļe — nizbrdo; na dole [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5945  varuĭkă  văruică  пријатељица  varuĭkă (mn. varuĭś) [akc. varuĭkă] (i. ž.) — prijateljicanuoĭ doă sînćem đ-o samă, am krĭeskut amîndoă, ș-am ramas varuĭke buńe pănă-n ḑî đi astîḑ— nas dve smo vršnjakinje, odrasle smo zajedno i ostale smo dobre prijateljica do današnjeg dana [Por.] ∞ văr  [Vidi]

5943  văr  văr  братанац  văr (mn. verĭ) (i. m.) — bratanac, bratučed ◊ văr ĭe fiu lu uĭka, đi fraćiļi lu muma or alu tata — bratanac je ujakov ili stričev sin ◊ verĭ a duoĭļa — bratanci drugog kolena ◊ verĭ a triĭļa — bratanci trećeg kolena ◊ ĭel ĭe văru mĭeu, ama nuoĭ nu do traim bińe pintru ńișći otară — on je moj bratanac, ali mi ne živimo najbolje zbog nekih međa [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3153  veńit  venit  дошљак  veńit (mn. veńiț) [akc. veńit] (i. m.) — (ret.) došljak, dođoš ◊ nuĭe đin babaluk în sat, a luĭ sînt veńiț — nije od starina u selu, njegovi su došljaci ◊ Rumîńi nuoștri sînt gata tuoț veńiț đin Rumîńiĭe — naši Vlasi su gotovo svi došljaci iz Vlaške ♦ var. vinoćik [Por.] ∞ veńi  [Vidi]

2073  verḑuaĭkă  ciocănitoare verde  зелени детлић  verḑuaĭkă (mn. verḑuoĭś) [akc. verḑuaĭkă] (i. ž.) — (ret.) (ornit.) zeleni detlić (Picus viridus) ◊ verḑuaĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, numa ĭe măĭ mare șî are pĭańe vĭerḑ — zeleni detlić je vrsta detlića, samo je veći i ima zeleno perje (Tanda) ◊ n-am uḑît đi vuorbă „verḑuaĭkă”, da ĭastă la nuoĭ triĭ fĭelurĭ đi vîrdărĭ: vîrdare pistriță, vîrdare ńagră șî vîrdare vĭarđe — nisam čuo za reč „verdzajka”, a ima kod nas tri vrste detlića: šareni detlić, crni detlić i zeleni detlić (Rudna Glava) ♦ sin. vîrdarĭe vĭarđe [Por.]  [Vidi]

1000  vorbarĭ  vorbari  речник  vorbarĭ (mn. vorbarĭе) [akc. vorbаrĭ] (i. m.) — rečnik ◊ vorbarĭu nuostru a adunat o miĭe đi vuorbĭe numa la „a” șî la „b” — naš rečnik je sakupio hiljadu reči samo na slovo „a” i „b” [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

3395  vultur  vultur  орао  vultur (mn. vulturi) [akc. vultur] (i. m.) — (ornit.) orao (Aquila) ◊ vulturu ĭe măĭ mare șî măĭ tare pasîrĭe la nuoĭ, puaće să dukă mńelu-n gĭară pănă zbuară — orao je najveća i najjača ptica kod nas, može da nosi jagnje u kandžama dok leti [Mlava] ♦ dij. sin. [Por.]  [Vidi]

3389  vuoĭ  voi  ви  vuoĭ [akc. vuoĭ] (zam.) — vi ◊ vuoĭ șî nuoĭ sînćem tuot un fĭeļ đi rumîń — vi i mi smo ista vrsta Vlaha ◊ ĭuo ku vuoĭ nu puot să ĭes la kîpatîń — ja sa vama ne mogu da izađem na kraj ◊ ku vuoĭ — sa vama ◊ đi vuoĭ — za vas ◊ pintra vuoĭ — među vama ◊ đispre vuoĭ — o vama ◊ pintru vuoĭ — zbog vas [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

4487  vuvaĭală  vuială  брујање  vuvaĭală (mn. vuvaĭaļe, vuvaĭelurĭ) [akc. vuvaĭală] — (onom.) brujanje, hujanje ◊ kînd treśa aropļańiļi, dukîndu-să l frontu ku rușî, śerĭu ĭerĭa ńegrit da nuoĭ astupam urĭekiļi să nu surḑîm đi vuvaĭala lor — kad su prolazili aeroplani, idući na ruski front, nebo beše crno a mi pokrivasmo uši da ne ogluvimo od njihovog brujanja ♦ var. vuvait, vuvăt [Por.] ∞ vuv  [Vidi]

3813  zbîrn!  zbârn  збрн!  zbîrn! [akc. zbîrn] (uzv.) — (onom.) 1. „zbrn!” zvuk zujanja krupnijeg insekta ◊ un gîrgauńe ĭeșî đin butuarkă, șî „zbîrn!” đirĭept la mińe în păr — izađe stršljen iz šupljike, i „zbrn!” pravo kod mene u kosu 2. „tandr!”, zvuk landaranja nekog labavog dela ◊ s-a đisprins șîna la kar, șî numa „zbîrn! zbîrn!” dupa nuoĭ — otpala šina na kolima, i samo „tandr! tandr!” za nama 3. „fiu!” fiuk, zvuk preleta metka ili odbačenog kamena ◊ naruodu, trasă đin șlaĭdîr kîtra mińe, șî pĭatră „zbîrrrn!” la mińe pi lînga urĭake — ludak, potegao praćku na mene i kamen „fiuuu!” pored moga uva [Por.]  [Vidi]

4219  zîdańiță  baniţă  зиданица ?  zîdańiță (mn. zîdańiț) [akc. zîdańiță] (i. ž.) — (zast.) zidanica, sud za semenje ◊ zîdańiță a fuost vas đin obadă đi butuarkă, fakut đi pazît marunțîșu — zidanica je bila drveni sud od šupljike drveta, napravljen da se u njemu čuva zrnevlje ◊ zîdańița avut fund đi blană rotată, prins đi ĭa ku kuńe đe ļemn — zidanica je imala dno od okrugle daske, pričvršćene za nju drvenim čavlima ◊ fundu zîdańițî a fuost îngăurit la mižluok — dance zidanice bilo je probušeno na sredini ◊ î-n gaură la fundu zîdańițî a fuost înțapată đinuntru o furkă ku triĭ kuarńe, fakută đin kuorn uskat — u rupu na dnu zidanice bila je iznutra ubodena račka sa tri roga, izrađena od suvog drena ◊ furka ku tri kuarńe înțapată đinuntru în zîdańiță a rarit buobiļi să nu sa izgorĭaskă đi vlagă — troroga račka umetnuta u zidanicu iznutra razređivala je zrnevlje da se ne upali od vlage ♦ sin. butuarkă [Por.] ◊ zîdańiță la nuoĭ s-a kĭemat vas đi ļemn în kare s-a țînut oțătu, fakut ka źubanu, ku gaură largă đ-aputut oțătu sî sa ĭa ku śuoĭu — zidanica je kod nas bio sud u kome se držalo sirće, sličan žbanu, sa velikim otvorom da je sirće moglo da se zahvati čašom (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. baniță (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

2389  žagă  joagăr  жага  žagă (mn. žage) [akc. žagă] (i. ž.) — (tehn.) žaga, dugačka dvoručna testera ◊ žagă ĭe firiz mare đi doă mîń, ku doă parĭekĭ đi đinț: o parĭake taĭe, da una skuaće rugumatura — žaga je velika dvoručna testera, sa dva para zubaca: jedan par seče, a drugi vadi strugotinu ◊ ku žagă lukră duoĭ inș, ku ĭa sa taĭe ļiamńe gruasă — žagom testerišu dve osobe, njome se seku debeli trupci ◊ žagă la nuoĭ a ĭeșît dupa ratu-sta ku mńamț, măĭ întîń la rudńik în Măĭdan, unđe ku ĭa am sprimit građe đi uokńe — žaga se kod nas pojavila posle rata sa Nemcima, najpre u rudniku u Majdanpeku, gde smo sa njom spremali podgrađu za okna ◊ pănă am lukrat la rudńik, la žagă ĭ-am ḑîs „amerikaner” — dok smo radili u rudniku, žagu smo zvali „amerikaner” [Por.] ∞ firiz  [Vidi]

6374  žńapîn  jneapăn  клека  žńapîn (mn. žńapiń) (i. m.) — (izob.) (bot.) kleka (Juniperus communis) ◊ la nuoĭ s-a şćut đi žńapîn numa pi vuorbă, ļemnu n-a fuost kunoskut, kî śuośiļi nuaştre n-au nalţîme kare kată žńapînu — kod nas se za kleku znalo samo po imenu, biljka nije bla poznata, jer naša brda nemaju tu visinu koju kleka traži ♦ up. žńap [Por.]  [Vidi]

2327  Žoĭeń  Joieni  Четврткари  Žoĭeń (jed. Žoĭan) [akc. Žoĭeń] (i. m.) — (antr.) Četvrtkari, nadimak koji su Vlasi Carani dali zapadnim Vlasima, Munćanima, zato što nisu radili četvrkom ◊ rumîń țarańi đi la Kraĭna a ḑîs l-aĭ nuoștri „žoĭeń”, kă aĭ nuoștri n-a lukrat žuoĭa, đi la Žuoĭ-Marĭ pănă la Ispas, karĭe kađe tuot žuoĭa — Vlasi Carani iz Krajine, zvali su naše „četvrtkari”, jer naši nisu radili četvrtkom od Velikog Četvrtka do Spasovdana, koji uvek pada u četvrtak ♦ var. Žoĭańi [Por.] ∞ žuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3295  žordaļiu  zărzălui  кајсија (дрво)  žordaļiu (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiu] (i. m.) — (bot.) kajsija (drvo), (Prunus armeniaca) ◊ žordaļiu ĭe puom mik, ku fluorĭ albe șî puamă galbină — kajsija je niska voćka sa belim cvetom i žutim plodom ◊ žordaļiu ĭe puom kare la nuoĭ sa pĭarđe mirekuț, sa măĭ gasîașće unđe-unđe, al tuot măĭ rar — kajsija je voćka koja se kod nas polako gubi, još se može naći tu i tamo, ali sve ređe ♦ var. zorzoļiu (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. zărzaļiu (Novi Sip) [Dun.] ♦ dij. var. zărzăļiu (Topla) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5904  șći  ști  знати  șći (ĭuo șćiu, ĭel șćiĭe) [akc. șći] (gl. p. ref.) — znati, poznavati ◊ kare va puaće șći kînd ĭe fakut satu nuostru — ko može znati kad je nastalo naše selo ◊ ĭuo șćiu, tu șćiĭ, ĭel șćiĭe — ja znam, ti znaš, on znanuoĭ șćim, vuoĭ șćiț, iĭ șćiu — mi znamo, vi znate, oni znaju ◊ ĭuo am șćut, tu aĭ șćut, ĭel a șćut — ja sam znao, ti si znao, on je znaonuoĭ am șćut, vuoĭ aț șćut, iĭ a șćut — mi smo znali, vi ste znali, oni su znali ◊ ĭuo o să șćiu, tu o să șćiĭ, ĭel o să șćiĭe — ja ću znati, ti ćeš znati, on će znatinuoĭ o să șćim, vuoĭ o să șćiț, iĭ o să șćiĭe — mi ćemo znati, vi ćete znati, oni će znati ◊ draku va șći śi ĭe întra iĭ — đavo će znati šta je među njima [Por.]  [Vidi]

6016  șî  și  и  șî (vez.) — i ◊ șî nuoĭ, șî vuoĭ sînćem saćań, pomînćeń — i mi i vi smo seljaci, zemljoradnici ◊ ĭ-a spus sî sa lasă đi noroḑîĭ, șî aĭa ĭ-a spus đi o sută đi uorĭ — rekao mu je da prestane sa ludostima, i to mu je rako sto puta [Por.]   [Vidi]

1121  țîgańamă  ţigănime  циганија  țîgańamă [akc. țîgańamă] (zb. i.) — ciganija, mnoštvo Cigana ◊ đi unđe a veńit atîta țîgańamă în satu nuostru? — odakle je došla tolika ciganija u naše selo? ◊ nu măĭ sa puaće traĭi đ-atîta țîgańamă — ne može se više živeti od tolike ciganije [Por.] ∞ țîgan  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

68254 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź