Reč obrazu u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
911 | brĭaz | breaz | шарен | brĭaz (brĭază) (mn. brĭež, brĭază) [akc. brĭaz] (prid.) — šaren po licu, „šarko” ◊ măĭ đes brĭază pi buot ĭe vaka, șî la-șa vită îĭ ḑîśem „brĭeza”, pi sîrbĭașće ar veńi „šara”, kum ĭastă kare baș așa-ș boćaḑă vaka, pi sîrbĭașće — najčešće je šarena po njušci krava, i takvo goveče mi zovemo „breza”, na srpskom bi bilo „šara”, ima ljudi koji baš toku zovu svoju kravu, po srpskom ◊ Brĭaz ĭe poļikra lu uom kare ĭe pistriț pi față, kare are pĭaće albe pi fire, da aĭ luĭ ńepuoț kapîtă poļikră Brezuońi — Brjaz je nadimak čoveka koji je šaren u licu, koji ima bele pege na obrazu, a njegovi potomci dobiju nadimak Brezoni („Brjazovići”) ♦ sin. pistriț [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1622 | đizumfla | dezumfla | испумпати (се) | đizumfla (ĭuo ma đizumflu, ĭel sa đizumflă) [akc. đizumfla] (gl. p. ref.) — ispumpati (se), splasnuti, izduvati (se) ◊ skosăĭ đinćiļi, șî mi sa đizumflă obrazu ĭuta — izvadih zub, i otok na obrazu je brzo splasnuo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2043 | față | faţă | лице | față (mn. fĭață) [akc. față] (i. ž.) — lice; prednja strana 1. (anat.) ljudsko lice ◊ fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradu ◊ kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ — onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava) [Por.] ◊ sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka raku — okrenu se licem prema meni i pocrvene kao rak (Osnić) [Crn.] 2. gornja ili prednja strana predmeta ◊ puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — stavi ponjavu na krevet sa licen na gore 3. (reljef) osunčana, prisojna strana ◊ fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — „faca” je zemljište okrenuto suncu (Tanda) [Por.] ◊ în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruḑu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplija (Osnić) [Crn.] 4. (prostor) lice mesta ◊ a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinu (Rudna Glava) 5. (top.) šumska parcela na prisojnoj strani, označena imenom vlasnika, veličinom, ili nekim karakterističnim objektom ◊ Fața mikă (or mare) — Malo (ili veliko) prisoje ◊ Fața lu Ĭuon — Jonovo prisoje (Tanda) ◊ Fața muori — Vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice) (Crnajka) 6. (za doba dana) osvit, praskozorje ◊ aĭa a fuost în față đi ḑîuă — to je bilo u osvitu dana (Blizna) ♦ up. firĭe ♦ supr. duos [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2661 | gruos | gros | дебео | gruos1 (gruasă) (mn. gruoș, gruașă) [akc. gruos] (prid.) — 1. (za meru) debeo ◊ ļiemn gruos — debelo drvo ◊ blană gruasă — debela daska ◊ ață gruasă — debeo konac 2. (za tečnost) gust ◊ lapće gruos — gusto mleko 3. (za zvuk) dubok ◊ glas gruos șî spîrćiguos — dubok i rapav glas 4. (psih.) a. tvrdokoran, neosetljiv ◊ gruos đi kap — tvrdoglav; tup b. bezosećajan ◊ gruos đi obraz — tvrd na obrazu 5. (za bogatstvo) (pej.) bogat ◊ gruos la pungă — ima debeo novčanik ♦ supr. supțîre [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5585 | kroviț | croviț | рупица | kroviț (mn. kroviță) [akc. kroviț] (i. s.) — (demin.) rupica, malo udubljenje ◊ kroviț ĭe adînkatură mikă, ka tolśerĭu — krovic je malo udubljenje, levkastog oblika ◊ muĭarĭa kare are kroviț în obraz kînd sa rîđe, ĭe tare drăgastuasă — žena koja ima rupicu u obrazu kad se nasmeje, veoma je privlačna [Por.] ∞ krîu | | [Vidi] |
|
|
|
4873 | pakat | păcat | грех | pakat (mn. pakaće) [akc. pakat] (i. s.) — (o moralu) greh ◊ pakat ĭe kînd uomu faśe suava pintru śe sa pĭarđe obrazu — greh je kad čovek učini nešto zbog čega se gubi obraz ◊ pakat ĭe kînd faś rău la vrunu — greh je kad učiniš zlo nekome [Por.] | | [Vidi] |
|
|