Reč onom u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
666 | bîz! | bâz | бзз | bîz! (uzv.) — (onom.) bzz!, onomatopeja zujanja ◊ albina „bîz” koļa, „bîz” koļa, zbuară đi la fluarĭe la fluarĭe — pčela „bz” ovamo, „bz” onamo, leti od cveta do cveta ♦ sin. zbîrn [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1569 | bļau | bleau | тупав | bļau2 (bļaură) (mn. bļaurĭ, bļaure) [akc. bļau] (prid.) (pril.) — 1. (tehn.) tupav, neoštar; loš, neupotrebljiv ◊ sakurĭa bļaură: fakută ka sakurĭa, da nuĭe sakurĭe, nuĭe đi ńimika — tupasta sekira: liči na sekiru, ali nije sekira, nije ni za šta 2. (za ljude) tupav, glupav, priprost ◊ uom batrîn da bļau, fara minće — star čovek a glupav, bez razuma (Tanda) 3. (za narav) lajav, praznorek ◊ vuorba luĭ ĭe bļau în vînt — njegova priča je pišanje uz vetar (Rudna Glava) 4. (u izr.) nimalo, malo, povremeno; retko, slabo ◊ ĭuo vorbĭesk, da ĭel bļau n-a ḑîs — ja govorim, a on nije ni beknuo (Rudna Glava) ◊ kîń-ļi bļeuĭe, ka kînd ĭe bolnau, latră numa kînd șî kînd — pas slabo laje, kao da je bolestan, kevče samo kat-kad (Tanda) [Por.] 5. (onom.) bļau! — vau! onomatopeja lajanja (D. Marković, Leskovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
1556 | bogdapruost | bogdaproste | богдапрост | bogdapruost [akc. bogdapruost] (uzv.) — (rel.) bogdaprost: bog da oprosti, ključna reč u posmrtnim obredima namenjivanja pokojnicima ◊ fara bogdapruost al muort pi lumĭa-ĭa nu primĭașće ńimika đin aĭa śe-ĭ dau aĭ viĭ đi pomană — bez „bogdaprosta” pokojnik na onome svetu ne prima ništa od onoga što mu živi namenjuju na daći ♦ var. bobdapruost [Por.] ♦ dij. var. bođaprost [Tim.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1095 | țîļiļiu | ţâliliu | цмиздрење | țîļiļiu [akc. țîļiļiu] (uzv.) — (onom.) cmizdrenje, izaz kojim se oponaša dete koje cmizdri, s ciljem da se odobrovolji ◊ śe drak ĭe, mă, la kopilo-la, đi țîńe „țîļiļiu” una-ntruuna? — šta je, kog vraga, onom detetu, da jednako cmizdri? ♦ var. tîļiļiu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1085 | țîr | ţâr | црр! | țîr (uzv.) — (onom.) crr! onomatopeja za zveckanje, zrikanje ◊ nu puoț sî duorm đi griĭirĭ: tuota nuapća numa „țîr-țîr” supt ferĭasta-mĭa — ne mogu da spavam od zrikavaca, celu noć samo „zri-zri!” pod mojim prozorom ♦ up. ćur! [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1064 | țîș! | ţâș ? | шик! | țîș! (uzv.) — (onom.) šik! onomatopeja za snažno izbijanje tečnosti, za šikljanje, mlaz; štrk ◊ nuoĭ șađem la umbră, da drako-la đi kopil veńi ku un maț, șî - țîș! - ńi udă șî fuźi — mi sedimo u hladu, a ono đavolje dete dođe sa nekim crevom, i - šik! - poprska nas i pobeže ♦ sin. fîș! [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1288 | drînd | drând ? | дрндало | drînd2 (mn. drîndurĭ) [akc. drînd] (i. m.) — 1. drndalo, štap kojim se rastresuje vuna ◊ drîndu sî faśe đin ļiemn tarĭe, đi sî nu să frîngă — drndalo se pravi od tvrdog drveta, da se ne bi polomilo [Crn.] ◊ ku drîndu sa skutură lîna, să ĭasă đin ĭa luomurĭ, imală kare s-a prins pi lîna uoĭi pănă uaĭa a paskut — drndalom se trese vuna, da izađe iz nje trunje, prljavština koja se uhvatila za ovčje runo dok je ovca pasla 2. drveni luk sa koncem, kojim se seče kačamak ◊ dakă vrĭeĭ sî faś koļașă, îț trîabe fańină đi kukuruḑ, feruaĭkă, koļeșîărĭ, drînd șî fund — ako hoćeš da praviš kačamak, treba ti kukuruzno brašno, kotao, kačamalo, luk i lopar [Por.] 3. (muz.) drombulja ◊ kîntă-n drînd — svira u drombulje (Plavna) [Pad.] ♦ dij. sin. zdrîmbuoļ (akc. zdrîmbuoļ) (Valakonje) [Crn.] ∞ drîn! | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1307 | durai | hurui | грмети | durai (ĭuo durîĭ, ĭel durîĭe) [akc. durai] (gl. p.) — (onom.) grmeti ♦ / < (onom.) dur! ◊ durîĭe-n śĭerĭ — grmi na nebu ◊ durîĭe șî sfulđiră în tuaće părțîļi, așćetăm ku frikă să veđem unđe o să trasńaskă — grmi i seva na sve strane, čekamo sa strahom da vidimo gde će da udari grom [Por.] ♦ dij. var. dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) / < (onom.) du! ◊ la zavĭrńit a nuvarat șî dudîĭe în śerĭ, mînă uoiļi în strungă sî nu ļi prindă pluaĭa — na zapadu se naoblačilo i grmi, teraj ovce u tor da ih ne uhvati kiša ♦ dij. sin. urla (Osnić) [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1424 | đesîș | desiș | честар | đesîș (mn. đesîșurĭ) [akc. đesîș] (i. m.) — čestar, gustiš, šibljak ◊ mînă kapriļi sî mezdrĭaskă în đesîșo-la — teraj koze da brste u onom čestaru [Crn.] ◊ đi kînd s-a mutat lumĭa-n orașă, śuośiļi s-a umplut đi đesîș — otkad su se ljudi preselili u gradove, brda su obrasla gustišom ♦ sin. tufariș, gustîș ♦ supr. rariș [Por.] ∞ đes | | [Vidi] |
|
|
|
2710 | graśin | păcătos | грешан | graśin (graśină) (mn. graśiń, graśińe) [akc. graśin] (prid.) — (zast.) 1. (rel.) grešan, koji ima greh ◊ nu sa ćiame atîta đi graśină, kî pi lumĭa-ĭa puaće să kadă în ĭad — ne boji se toliko grešna da na onom svetu može otići u pakao 2. uklet, proklet ◊ a fuost graśin đi la ursa înga în śasu kînd s-a naskut — bio je proklet od sudbine još u času kad se rodio 3. (za život) mučan, težak ◊ aĭ miĭ a fuost saraś, ș-am avut o kopilariĭe graśină — moji su bili siromašni, pa sam imao mučno detinjstvo ♦ sin. pacatuos [Por.] ∞ graśina | | [Vidi] |
|
|
|
6138 | înžuramînt | înjurare | псовање | înžuramînt (mn. înžuramînće) [akc. înžuramînt] (i. s.) — psovanje ◊ ńiś un înžuramînt nuĭe frumos, șă nu duśe ńiś o dobîndă la aăla kare înžură — nijedno psovanje nije lepo, i ne donosi nikakvu korist onom koji psuje [Por.] ∞ sudui | | [Vidi] |
|
|
|
5034 | kiđe | chidă | иње | kiđe (mn.) [akc. kiđe] (i. ž.) — inje ◊ kiđe sînt aburĭ đi apă îngețaț pi krĭanźiļi ļemnuluĭ, kînd dă źer uskat — inje je vodena para smrznuta na granama drveća, u vreme suvomrazice ◊ kiđe sa prinđe pi ļemn đin parća-ĭa đin kare baće vîntu — inje se hvata na drveće sa one strane sa koje duva vetar ◊ kiđe ĭe un fĭeļ đi brumă — inje je vrsta slane [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
6099 | ńegru | negru | црнина | ńegru2 [akc. ńegru] (i. m.) — (rel.) crnina ◊ ńegru ĭe țuală ńagră kare înbrakă žăļniku dupa vrun ńam muort — crnina je crna odeća koju oblači ožalošćeni za nekim umrlim rođakom ◊ ńegru muĭerĭesk ĭe kîrpă ńagră, da barbațăsk kimĭașă ńagră— ženska crnina je crna marama, a muška crna košulja ◊ ńegru sa puartă un an đi ḑîļe, da dupa kopiĭ ćińirĭ mumîńiļi puartă șî pană la triĭ ań, or, kîćodată, pănă la muarće — crnina se nosi godinu dana, a za mladom decom majke nose i do tri godine, ili, ponekad, do smrti ◊ în Porĭeśa kînd sa înkĭaĭe anu, ńegru sa lapîdă dupa ușă, șî sa lasă să putraḑaskă a koluo — u Poreču kad istekne godina, crnina se baca iza vrata, i ostavi tamo da istrune ◊ (ver.) pănă ńamu duśe ńegru, șă al muort pi lumĭa-ĭa ĭe žăļnik — dok rodbina nosi crninu, i pokojnik je u žalosti na onom svetu ◊ (ver.) kînd žăļńiku labîdă ńegru șă înbrakă alb, ăl muort kapîtă uokĭ șă đin ńigurĭață ĭasă la viđarĭe — kad ožalošćeni baca crninu i oblači belo, pokojnik dobija oči, i iz tame izlazi na videlo [Por.] ∞ ńegru1 | | [Vidi] |
|
|
|
2917 | ńegură | negură | тама | ńegură (mn. ńigurĭeț) [akc. ńegură] (i. ž.) — 1. tama, tmina, pomrčina; mrak ◊ đintr-odată sa nuvară, șî sa pusă o ńegură grĭa, parke a kaḑut nuapća pi pomînt — iznenada se naoblači, i nastade teška tama, kao da je noć pala na zemlju ◊ adu lumanarĭa, kă în podrum ĭe ńegura, nu sa vĭađe ńimik — donesi sveću, jer je u podrumu mrak, ne vidi se ništa 2. (fig.) neznanje, beda, teško siromaštvo, slepilo ◊ nu m-a dat tata la șkuală, am krĭeskut în ńegura — nije me dao otac u školu, odras’o sam u mraku 3. (fig.) (psih.) teška tuga, bol, patnja — kînd am-uḑît kî mĭ-a perit tata, mĭ-a kaḑut o ńegură grĭa pi kap — kad sam čuo da mi je poginuo otac, neki težak mrak mi je pao na glavu 4. (rel.) umiranje bez sveće ◊ kînd uomu muare fara lumanare aprinsă în mînă, sa ḑîśe k-a murit în ńegura, șî pi lumĭa-ĭa đi veśiĭe o să traĭaskă în ńegura — kad čovek umre bez upaljene sveće u ruci, kaže se da je umro u mraku, i na onome svetu će večno boraviti u mraku ♦ sin. ńegurĭață ♦ var. ńagură [Por.] ♦ dij. sin. întuńerik [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
4874 | pîkatuos | păcătos | грешан | pîkatuos1 (pîkatuosă) (mn. pîkatuoș, pîkatuasă) [akc. pîkatuos] (prid.) — (o moralu) grešan ◊ pîkatuos ĭe uom kare faśe pakaturĭ — grešan je čovek koji čini grehove ◊ pupi spomîntă lumĭa kă uamiń pîkatuoș pi lumĭa-ĭa sa duk în ĭad — popovi plaše ljude da grešan čovek na onome svetu ide u pakao [Por.] ∞ pakat | | [Vidi] |
|
|
|
5550 | privĭegĭ | priveghi | привег | privĭegĭ (mn. privĭegĭurĭ) [akc. privĭegĭ] (i. s.) — (rel.) priveg, obredna vatra ◊ privĭegĭ ĭe fuok mare kare sa dă la-ĭ muorț đi pomană, să aĭbă kaldură șă viđarĭe pi lumĭa-ĭa — priveg je velika vatra koja se namenjuje mrtvima, da imaju na onom svetu svetlost i toplotu ◊ privĭegĭu sa faśe la pomana đi șapće ań, ku lăutarĭ șă ku visaļiĭe mare — priveg se priređuje na sedmogodišnjem pomenu, sa sviračima i velikim veseljem ◊ ĭastă doă fĭelurĭ đi privĭegĭ, una ĭe đi kasă, sa dă la anu alu un muourt, da alaltă ĭe a satuluĭ, sa dă đi tuoț aĭ muorț đin sat la Zîpostîtol mik — ima dve vrste privega, jedna je kućna, daje se na godišnjicu jednom pokojniku, a druga je seoska, daje se svim pokojnicima sela na Mesne poklade [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4010 | raĭ | rai | рај | raĭ (mn. raĭurĭ) (i. s.) — (rel.) raj ◊ raĭu ĭe luok pi lumĭa-ĭa unđe sa duk aĭ muorț, șî unđe traĭesk đi veśiĭe — raj je mesto na onom svetu na koje idu mrtvi, i gde žive večno ◊ în raĭ uomu are numa aĭa ś-a dat đi viĭață sîngur luĭ đi pomană, kînd ĭ-a fuost măĭ frumuos — u raju čovek ima samo ono što je sebi namenjivao za života, kada mu je bilo najlepše ◊ raĭu ĭe un kîmp în padure mare, ku un ļemn mare în mižluok ku umbră gruasă, supt kare izvorĭaḑă ogașăl ku apă rîaśe — raj je proplanak u velikoj šumi, usred koga raste veliko drvо sa debelim hladom, ispod koga izvore potočić sa hladnom vodom ◊ în raĭ sa duśe tot nat kare trĭaśe pista punća raĭuluĭ — u raj ide svako ko pređe preko rajskog brvna ♦ supr. ĭad [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6334 | razbuna | răzbuna | осветити се | razbuna2 (ĭuo razbun, ĭel razbună) (gl. p. ref.) — (ret.) osvetiti se ◊ pe ađeturĭ đe bătrîńață, uomu are đirĭept sî sa razbună lu ăla kare ĭ-a fakut vrun rău mare, da la aĭ marĭ nu ļi sa pasă, or țîn parća ku ăla ś-a fakut rău — prema starim običajima, čovek ima pravo da se osveti onom ko mu je naneo neko veliko zlo, ako vlast za to ne mari, ili tome zločincu drži stranu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4782 | skriĭatuor | scriitor | писар | skriĭatuor (mn. skriĭatuoĭ) [akc. skriĭatuor] (i. m.) — (zast.) pisar ◊ skriĭatuor ĭe uom învațat kare șćiĭe sî skriĭe aĭa śe lumĭa vorbĭașće — pisar je učen čovek koji zna da zapisuje ono što ljudi govore ◊ (mit.) pi lumĭa-ĭa măĭ mare skriĭatuorĭ ĭe svići Pĭetre, kî ĭel skriĭe kît ĭe la tot nat ursat să traĭaskă — na onom svetu najveći pisar je sveti Petar, jer on zapisuje koliko je kome suđeno da živi ♦ sin. pisarĭ [Por.] ∞ skriĭa | | [Vidi] |
|
|
|
4416 | spre | spre | према | spre [akc. spre] (predl.) — prema, ka ◊ nu ĭ-a fakut ńimika spre aĭa ś-a katat ĭa — nije joj uradio ništa prema onom što je ona tražila ◊ spre taĭna luor, a trăbuit să fiĭe lukru gata înga ĭerĭ — prema njuhovog dogovoru, posao je trebalo da bude gotov još juče ♦ var. sprĭe, sprĭa ♦ sin. kîtra ♦ up. đispre [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4898 | suđină | sudină | суђеник | suđină [akc. suđină] (i. ž.) — (rel.) suđenik; suđenica ◊ suđină ĭe voĭńik kare Ursa la ursat kînd s-a fakut să fiĭe barbatu alu vro muĭere adînsă — suđenik je muškarac kome su Suđaje prorekle kad se rodio da će biti muž neke određene žene ◊ baĭat kare moare ńinsurat, gasașće suđina luĭ pi lumĭa-ĭa — momak koji umre neoženjen, nalazi svoju suđenicu na onom svetu ♦ up. Ursă [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
5420 | viđare | vedere | вид | viđare (mn. viđearĭ) [akc. viđare] (i. ž.) — 1. (anat.) vid, čulo ◊ viđarĭa uokĭuluĭ — očni vid ◊ dakă ĭe batrînă, înga are bună viđarĭe — iako je star, još uvek ima dobar vid ♦ up. uokĭ 2. (optički) videlo, svetlost ◊ tuma kînd ĭeșî đin ńegura la viđare, vaḑură kare ĭe — tek kad je izašao iz mraka na videlo, videli su ko je ◊ viđarĭa đi lumanarĭe sa dă đi pomană la-ĭ muorț, kă iĭ sînt piu lumĭa-ĭa tuot în ńagura — svetlost sveće se namenjuje pokojnicima, jer su oni na onom svetu stalno u mraku ◊ Suraiļi dă măĭ tare viđare — Sunce daje najjaču svetlost ♦ var. veđare [Por.] ∞ veđa | | [Vidi] |
|
|
|
6097 | žaļit | jelit | жаљење | žaļit (mn. žaļiturĭ) [akc. žaļit] (i. s.) — (psih.) (rel.) žaljenje, tugovanje ◊ măĭ grĭeu žaļitu ĭe dupa uomo-l muort — najteže žaljenje je za umrlim čovekom ◊ žaļitu dupa al muort, kînd ĭe ńam apruape, țîńe un an đi ḑîļe, atîta žaļașće șă al muort pi lumĭa-ĭa — žaljenje za pokojnikom traje godinu dana, toliko žali i pokojnik na onom svetu ◊ sămnu žaļituluĭ ĭe ńegru, astîḑ să înbrakă în țuaļe ńagre, da đemult s-a dus numa un pĭaćik ńegru, kare s-a kĭemat žăļ — znak žaljenje je crno, danas se oblači crno odelo, a nekad se nosio samo komad crne tkanine, koji se zvao flor ◊ kît țîńe žaļitu, uomu puartă ńegru, șă nu sa duśe la visaļiĭ — dok traje žaljenje, čovek nosi crninu, i ne ide na veselja [Por.] ∞ žaļi | | [Vidi] |
|
|