Reč ra nije obrađena kao osnovna reč!

Reč ra u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
384  a  a  а  а1 (predl.) — 1. kao proklitički član označava svršenu glagolsku radnju ◊ a mînkat — jeo je, završio je sa jelom ◊ a gaćit lukru — završio je posao ◊ grîu a rasarit — pšenica je nikla 2. ispred zamenica označava prisvojnost ◊ a mĭeu — moj, koji pripada meni ◊ a tĭeu — tvoj, koji pripada tebi [Por.]  [Vidi]

419  a  a  а  a2 (uzv.) — 1. označava iznenađenje, radost, čuđenje: a! molim! šta? ◊ a?! śe ḑîś?! — a?! šta kažeš? 2. zavisnosti od načina razgovora, naročito kada mlađa osoba razgovara sa starijom, „a” se kao odziv smatra neuljudnimraspunsu ku „a” nuĭe omeńiesk — odazivanje sa „a” nije uljudno [Por.]  [Vidi]

222  abaćarĭe  abаtere  скретање  abaćarĭe (mn. abaćerĭ) [akc. abaćarĭe] (i. ž.) — skretanje, promena pravca kretanja ◊ dakă nu baź sama unđe ĭe abaćarĭa, aĭ sî rataśeșć — ako ne paziš gde je skretanje, ima da zalutaš ♦ var. abatutu [Crn.] ∞ abaće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

97  abușļa  a bușilea  потрбушке  abușļa [akc. abușļa] (pril.) — potrbuške; na trbuhu (ležati ili puziti) ◊ ńiś abușļa nu ĭeșîm đin așa ĭarnă grĭa — nu puzeći nećemo izaći iz ovako teške zime [Por.] ♦ dij. var. abușîļa ◊ kopilu krĭașće, a porńit sî mĭargă abușîļa — dete raste, počelo je da puzi [Crn.]   [Vidi]

395  ațîța  aţâţa  потпалити  ațîța (ĭo ațîț, ĭel ațîță) [akc. ațîța] (gl.) — potpaliti, pripaliti, džarati; raspaljivati ◊ nu ațîța foku — ne potpaljuj vatru [Kmp.] ♦ dij. var. ațîțîĭa (ațîîĭe, ațîțîĭ) [akc. ațîțîĭa] ◊ ļamńiļi sînt zîmosăś, nu sa puaće ațîțîĭa fuoku ku ĭaļe — drva su sirova, sa njima se ne može potpaliti vatra [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

456  ațuit  aţuit  окончавање  ațuit (mn. ațuiturĭ) [akc. ațuit] (i. m., prid.) — 1. (i. m.) okončavanje, ravnanje po koncu, postupak u zidarstvu i tesarstvu ◊ kînd sa apukă đi śopļit, maĭsturu ațuĭașće ļiemnu — kad započne tesanje, majstor okončava drvo 2. (prid.) — okončan, obeležen koncem ◊ ļiemnu ĭe ațuit, ńi apukîăm sî śopļim — drvo je okončano, počinjemo sa tesanjem [Crn.] ∞ ață  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2344  Adamuțu  Adamuţu  Адамица  Adamuțu (mn. Adamuți) [akc. Adamuțu] (i. m.) — (antr.) (hip.) (rel.) Adamica, ime od milja za pobačenu decu muškog pola ◊ muĭarĭa kare sa starpĭaḑă, iĭ dă la kopil dă pomană pră nume Adamuțu, dupa numiļi alu muoșu Adam dîn raĭ — žena koja pobaci, namenjuje tom detetu na daći nazivajući ga Adamica, prema imenu starca Adama koji je prvi živeo u raju ◊ dakă sa kunuașće lupadatu kî ĭe kopil muĭerĭesk, iĭ să ḑîśe „ĭevuțu”, dupa baba Ĭeva lu muoșu Adam — ako se pobačeno dete prepozna da je žensko, onda se naziva „jevičac”, prema Adamovoj baba Evi [Mlava] ∞ Adam  [Vidi]

430  Adamuońi  Adamoiu  Адамовићи  Adamuońi [akc. Adamuońi] (i. m.) — (antr.) Adamovići, Adamovi potomci, prezime familija u Šarbanovcu, Bačevici i Bogovini čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Adam ◊ tuoț Adamuońi đin Șarbanuț a lukrat la pomînt șî-n maĭdan — svi Adamovići iz Šarbanovca obrađivali su zemlju i radili u rudniku [Crn.] ◊ poļikră Adamuońi însamnată ĭe șî-n Porĭeśa — vlaško prezime Adamonji zabeleženo je i u Poreču [Por.] ♦ / Adam + suf. (augm. plur.) -uoń „mulț Adamĭ, marimĭe Adamilor” — „mnogo Adama, mnoštvo Adama”; + suf. -uoĭ u krajevima gde je došlo do supstitucije ĭ/ń > Adamuoĭ (exp. Durlić ) ∞ Adam  [Vidi]

472  adauară  adăoară  поново  adauară [akc. adauară] (pril.) — ponovo, po drugi put ◊ grabĭesk, adauară dau la ćińe — žurim, drugi put ću da navratim kod tebe ◊ đ-adauară îț spun kî aĭa nuĭe bun śe lukri — po drugi put ti govorim da ne valja to što radiš ♦ var. adauorļa ♦ / a + duauă + uară [Por.]   [Vidi]

184  aduna  aduna  скупљати  aduna (ĭuo adun, ĭel adună) [akc. aduna] (gl. p. ref.) — 1. skupljati, sakupljati, stavljati na gomilu nešto što je rasuto ◊ trăbe aduna pĭatra đi pi luok, kî sa apruapiĭe vrĭamĭa đi arat — treba sakupiti kamen sa njive, jer se bliži vreme oranja ◊ lumĭa adună bereketu — ljudi sakupljaju letinu ◊ kińezu adună lumĭa în sat — knez sakuplja ljude u selu (saziva zbor) [Crn.] 2. sabirati ◊ a aduna unu ku duoĭ — sabirati jedan i dva ♦ sin. astrînźa [Por.]   [Vidi]

186  adunat  adunat  сакупљен  adunat (adunată) (mn. adunaț, adunaće) [akc. adunat] (prid.) — skupljen, sakupljen, pokupljen, okupljen, sabran (na jedno mesto, u jednu gomilu) ◊ pruńiļi sînt adunaće, măĭ vro stamînă ș-o sî fiĭe rakiĭe — šljive su skupljene, još koja nedelja i biće rakije [Por.] ∞ aduna  [Vidi]

306  ađet  adet  обичај  ađet (mn. ađeturĭ) [akc. ađet] (i. m.) — običaj, navika, adet ◊ așa ńi ađetu — takav nam je običaj ◊ ș-a fakut ađetu sî mintă — navikao je da laže ◊ n-arĭe așa ađet — nema takvu naviku [Crn.] ◊ ađet rău — loša navika, loš običaj ◊ ađet đi bîtrîńață — starinski običaj, običaj sačuvan od starina ◊ ađet babĭesk — bapski običaj, običaj koji čuvaju i vrše starije žene; naziv za verske običaje koji se razlikuju od crkvenih ♦ sin. daćină, învăț [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

287  aflarĭe  aflare  налаз  aflarĭe (mn. aflîărĭ) [akc. aflarĭe] (i. ž.) — nalaz, rezultat traženja, pretraživanja ili razmišljanja, otkriće ◊ am aflat aĭa śe am katat — našao sam ono što sam tražio [Crn.] ♦ var. aflatură, izaflatură [Por.] ∞ afla  [Vidi]

284  aflat  aflat  нађен  aflat (aflată) (mn. aflaț, aflaće) [akc. aflat] (prid.) — nađen, pronađen, otkriven (kao inovacija), izumljen, zaključen (kao rezultat razmišljanja) ◊ s-a ginđit, șî la urmă aflat kă așa feļ đi lukru nuĭe bun — razmišljao je, i na kraju zaključio da takav način rada nije dobar ◊ adunat doĭ ku doĭ șă aflat kî ĭe patru — sabrao je dva i dva i otrkrio da je (rezultat) četiri ♦ up. izaflat [Por.] ∞ afla  [Vidi]

979  aĭduśiĭe  haiducie  хајдучија  aĭduśiĭe (mn. aĭduśiĭ) [akc. aĭduśiĭe] (i. ž.) — hajdučija, hajdukovanje; odmetanje od vlasti; odmetništvo; razbojništvo ◊ n-a putut în alt fĭeļ: turśi fak rîaļe, iĭ - aĭt - în aĭduśiĭe — nije se moglo drugačije: Turci čine zla, oni - hajd - u hajdučiju ♦ sin. oțîĭe [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

980  aĭduśĭesk  haiducesc  хајдучки  aĭduśĭesk (aĭduśĭaskă) (mn. aĭduśĭeșć) [akc. aĭduśĭesk] (prid.) — hajdučki, koji pripada hajducima ◊ muara aĭduśĭaskă la Strńak, în Arnaglaua, a fakuto Ļikă Golub, kînd a fuźit în duos đi bugarĭ — hajdučku vodenicu na Strnjaku, u Rudnoj Glavi, izradio je Ilija Golub kad se odmetnuo u šumu zbog Bugara (II sv. rat) [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

389  aĭman  haimana  ајман  aĭman (aĭmană) (mn. aĭmań, aĭmańе) [akc. aĭman] (i. m.) — 1. skitnica, neradnik, gotovan; baraba ◊ un aĭman đi uom, sî n-aĭ trĭabă ku ĭel — baraba od čoveka, da nemaš posla sa njim 2. seiledžija, napasnik, nasilnik ◊ aĭman đi kopil, đi tuoț sa atîrnă șî ku tuoț sa baće — napasnik od deteta, sa svima se kači i sa svima se bije 3. (fig.) priglup, tup, blesav ◊ aĭman ńidoturnat, n-a putut să gaćaskă ńiś șkuala mikă — neotesani glupan, nije mogao da završio ni četiri razreda škole ♦ sin. apaș [Por.]   [Vidi]

373  aĭuș  aiuș  дивљи лук  aĭuș (mn. aĭușă) [akc. aĭuș] (i. m.) — (bot.) divlji luk, samonikla jestiva zeljasta biljka sa ukusom crnog luka (Alium silvestre) ◊ aĭușu krĭașće în viĭ, șî pi luokurĭ uđiluasă — divlji luk raste u vinogradima, i na vlažnim mestima [Crn.] ♦ sin. usturuoĭu śuarilor [akc. usturuoĭu śuarilor] — vranin luk (nazvan tako zbog kandži između listova) [Por.] ∞ 2  [Vidi]

299  akuș  acuși  ускоро  akuș [akc. akuș] (pril.) — uskoro, skoro, u bliskoj budućnosti, ubrzo ◊ nu ći plînźa, akuș vińe mum-ta — ne plači, uskoro će ti doći majka ◊ akuș-akuș! — pretnja, upozorenje osobi u ekspresivnom govoru (obično nestašnoj deci), ako ne prestane da radi to što radi, sledi kazna uobičajena za takvu priliku ♦ var. akușa [Por.] ♦ up. aku [Buf.]   [Vidi]

301  alat  halat  алат  alat (mn. alaće, alaturĭ) [akc. alat] (i. s.) — 1. (tehn.) alat, pribor, oruđe, sve što se koristi za ručni rad, naročito u zanatstvu ◊ tuata kasa trăbe să aĭbă alaturĭ đi-ndamînă — svaka kuća treba da ima priručne alatke 2. (fig.) muške genitalije ◊ kopiļe, pazîăț „alatu”, kă o sî-ț trăbe kînd krĭeșć — dete, čuvaj „alat” jer će ti trebati kad odrasteš [Por.]   [Vidi]

266  ală  hală  ала  ală (mn. aļе) [akc. ală] (i. ž.) — (demon.) 1. ala, proždrljivo mitsko biće, neman ◊ lumĭa vrodată tare a krĭeḑut kă pi pomînt traĭesk aļe, ńiska-ĭ insă marĭ, urîće șî rîaļe — ljudi su nekad jako verovali da na zemlji žive ale, neka velika, zla i ružna bića 2. biće velike snage ◊ s-a puvestît k-a veńit vro ală đi uom, atîta đi tare đi ńima n-a putu să-ĭ șća-n drum — pričalo se da je došla neka ala od čoveka, toliko jak da mu niko nije mogao stati na put 3. (fig.) čovek koji je neumeren u jelu, proždrljivac ◊ nu lukră ńimika, da manînkă ka ala — ne radi ništa, a jede ko ala ♦ var. hală [Por.] 4. nemoralna žena [Crn.]   [Vidi]

194  alb  alb  бело  alb (albă) (mn. albĭ, albĭе) (i. s.) (prid.) — (color) belo, beo ◊ farbă albă — bela boja ◊ lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet, ne zna se gde je ◊ kimĭașa albă — bela košulja ◊ stamîna albă — bela nedelja, sedmica u narodnom kalendaru, pre početka uskršnjeg posta ◊ pomana albă — bela pomana, daća koja se pokojnicima priređuije tokom bele nedelje, i na kojoj svi prilozi moraju biti beli (sir, jaja, pirinač, bele sveće) ◊ lupi aĭ albĭ — beli vukovi, mitske životinje koje su živele u neko pradavno vreme; u izrazu: „kînd a trait lupi aĭ albĭ” označava vremenski period pre početka računanja vremena [Por.]  [Vidi]

197  albi  albi  белити  albi (ĭuo albĭesk, ĭel albĭașće) [akc. albi] (gl. p. ref.) — 1. (color) beliti, bojiti u belo, izbeljivati, osvetljavati boju dodavanjem bele 2. (za tkaninu) (zast.) prati (odeća je bila od belog materijala) ◊ muĭarĭa albĭașće pînḑa — žena beli platno (tehnikom trljanja i mlaćenja, ili na vljavici) ◊ rufiļi sa albĭesk ĭarna la źer, kînd îngĭață dupa spalat — odeća se zimi beli na mrazu, kada se zaledi posle pranja 3. (za konoplju) beljenje, mlaćenje, da dobije belu boju ◊ kîńipa sa albĭașće ku śanușă — konoplja se beli pomoću pepela 4. (za dan) sviće, razdanjuje se ◊ sa albĭașće ḑîua — dan se beli, sviće 5. (za oči) oslepljuje, gubi vid ◊ albĭesk uoki, viđeriļi — postaje slabovid, slep [Por.] ∞ alb  [Vidi]

3504  albină ursaskă  bondar  бумбар  albină ursaskă [akc. albină ursaskă] (sint.) — (ent.) bumbar (Bombus terrestois) ◊ albină ursaskă ĭe guangă sîrbaćikă, ńagră, flokuasă, șî măĭ mare đi kît albina domńaskă — bumbar je divlja buba, crna, dlakava, i veća od domaće pčele ◊ albină ursaskă faśe kuĭb pi supt pomînt — bumbar pravi gnezdo pod zemljom ◊ albină ursaskă faśe fagurĭ ku mńare dulśe, ka șî albina domńaskă — bumbar pravi saće sa slatkim medom, kao i domaća pčela ◊ mńarĭa lu albina ursaskă a fuost mare dulśață a păkurarilor — med bumbara bio je velika čobanska poslastica ◊ albina ursaskă are ak ku kare muśkă ka vĭaspĭa, đi măĭ mulće uorĭ, da durĭarĭa ĭe măĭ tare đi kît alu albińiļi domńeșć — bumbar ima žaoku kojom ujeda kao osa, više puta, a bol je jači od ujeda domaćih pčela ◊ aku lu albină ursaskă nu ramîńe în muśkatură, șî ĭa dupa śe muśkă nu muare ka albina domńaskă — žaoka bumbara ne ostaje u ujedu, i on posle ujeda ne umire kao domaća pčela ◊ o kĭamă albină ursaskă kă mńarĭa iĭ măĭ đes a mînkat urșî, fînkă kuĭbu ļ-a fuost skund sapat supt pomînt — zove se medveđa pčela jer su njen med najčešće jeli medveti, pošto im je gnezdo bilo plitko ukopano pod zemljom ♦ sin. bumbarĭ [GPek] ◊ albina ursaskă are kuru galbin — bumbar ima žutu zadnjicu (Tanda) [Por.] ∞ albină   [Vidi]

5921  albĭa rîuluĭ  albia râului  корито реке  albĭa rîuluĭ [akc. albĭa rîuluĭ] (sint.) — (hidr.) korito reke ◊ pi luok poļažńik, apa ĭe skundă da albĭa rîuluĭ largă — u ravnici, voda je plitka a korito reke široko [Por.] ∞ albĭe  [Vidi]

196  albĭe  albie  корито  albĭe (mn. albĭe) [akc. albĭe] (i. ž.) — 1. belilo, korito za beljenje rublja ◊ albĭe sa kĭamă o karļiță lungă șî largă, skobită în tutuk đi ļiemn, în kare muĭeriļi spală, or albĭesk rufiļi — belilo se zove jedno dugačko i široko korito, izdubljeno u trupcu drveta, u kome žene peru, ili bele rublje 2. valov za pojenje stoke ◊ albĭe đi adapat vićiļi a fuost fakută ka șî albĭa muĭeriluor, numa măĭ lungă șî prinsă ku parĭ đi pomînt sî nu puată vićiļi s-o rastuarńe; în ĭa nu s-a spalat țuaļiļi — valov za pojenje stoke bio je napravljen isto kao i žensko belilo, samo je bio duži i bio je pričvršćen kočevima za zemlju da ne može stoka da ga prevrne; u njemu se nije prala odeća ◊ ĭ-a ḑîs șî adîpatuare đi viće, da șî valău — zvali su ga i pojilo za stoku, a i valov ♦ var. adîpatuarĭe ♦ sin. valîău, žgĭab [GPek] ♦ dij. sin. žgĭab [Kmp.] ∞ alb  [Vidi]

324  alt  alt  други  alt (altă) (mn. alț, alće) [akc. alt] (prid.) — drugi ◊ alt uom — drugi čovek, drugačiji, nije isti kao što je bio ranije ◊ (vulg.) alće puļe — druge stvari, druge spletke ◊ una-alta — ovo-ono ◊ șî una șî alta — i jedno i drugo, i ovo i ono [Por.]   [Vidi]

331  altauară  altăoară  други пут  altauară [akc. altauară] (pril.) — (po) drugi put, u drugom momentu, u drugo vreme ◊ vińe đi altauară să gaćaskă lukru — doći će drugi put da završi posao ◊ îț spun đi altauară kî nuĭe bun aĭa śe faś — govorim ti po drugi put da nije dobro to što radiš ♦ var. altuorĭ [Por.] ∞ alt  [Vidi]

332  altfĭeļ  altfel  другачије  altfĭeļ [akc. altfĭeļ] (pril.) — drugačije, na drugi način, u drugoj formi; različito ♦ / alt — drugo + feļ — fela, vrsta, forma, način ◊ fakut altfĭeļ — drugačiji (po izgledu ili načinu nastanka) ◊ în altfĭeļ — na drugi način, drugačije [Por.] ♦ var. altfĭaļdruga vrsta ◊ ĭeĭ sînt altfĭaļ đi lume — oni su druga vrsta ljudi ◊ altfĭaļ đi strugurĭ — druga vrsta grožđa [Crn.] ∞ alt  [Vidi]

2901  altkumva  alcumva  друкчије  altkumva [akc. altkumva] (pril.) — drukčije, drugačije, na drugi način ◊ ĭuo am așćetat să fiĭe trĭaba-sta altkumva rașîtă, da nu așa — ja sam očekivao da će ovaj problem biti drukčije rešen, a ne ovako ♦ var, altkum ♦ sin. altfĭeļ [Por.] ∞ alt  [Vidi]

1081  aluna voĭńiśaskă  ?  војнички лешник  aluna voĭńiśaskă (mn. aluńе voĭńiśĭeșć) [akc. aluna voĭńiśaskă] — (ver.) vojnički lešnik, lešnik uzbran u ponoć na Preobraženje i pripremljen kroz poseban magijski postupak, koji muškarci nose sa sobom kada polaze u rat, jer se veruje da ima moć da zaštiti ljudsko telo od metka ♦ sin. aluna đeskîntatăprebajani lešnik ♦ var. izg. vuoĭńiśaskă, voĭńiśĭaskă [Por.] ∞ alun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

154  aluvat  aluat  тесто  aluvat (mn. aluvaturĭ) [akc. aluvat] (i. m.) — testo, mešavina pšeničnog, kukuruznog, raženog ili ječmenog brašna sa vodom i drugim dodacima, od koje se peče hleb ili druge vrste testenina za ljudsku ishranu ◊ aluvat kreskut — naraslo testo ◊ aluvat aḑîm — presno testo ◊ aluvat đi malaĭ — testo za proju ◊ aluvat đi puĭ — testo za pilad [Crn.] ◊ aluvatu sa plumađiașće-n karļiță — testo se meša u naćvama ◊ în aluvat sa puńe olațăl să krĭaskă — u testo se stavlja kvasac, da naraste [Por.] ♦ dij. sin. plomad (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. var. aloat [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

315  aļergatuare  alergătoare  мотовило  aļergatuare (mn. aļergatuorĭ) [akc. aļergatuare] (i. ž.) — motovilo, vitao, naprava za namotavanje prediva ◊ pi aļergatuare sa pun mosuarîļi pļińe đi tuors, șî sa duśe pi lînga gard đi parĭ, or đi tarabă, kînd pi ĭel sa urḑîașće kuardă đi țasut în razbuoĭ — na motovilo se stavljaju kalemovi puni pređe, i nosi se pored ograde od kolja ili tarabe, kada se na nju snuje osnova za tkanje na razboju [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

189  aļes  ales  изабран  aļes2 (mn. aļeș, aļasă) [akc. aļes] (prid.) — 1. izabran, izdvojen iz grupe izborom ◊ śe aț vrut, aĭa aț aļes — što ste hteli, to ste izabrali [Crn.] ◊ fruntașî śe-s aļeș akuma sî ńi puarće satu, nus đi ńimika — čelnici koji su sada izabrani da nam vode selo, nisu ni za šta [Por.] 2. poseban, vrstan, odabran, istaknut ◊ đi kap marĭe, kaśulă aļasă — za veliku glavu, posebna kapa [Crn.] ◊ uom aļes — poseban, vrstan, istaknut čovek ◊ măĭ aļes đin tuoț — najbolji od svih [Por.] 3. (za govor) jasan, razgovetan; otvoren ◊ spuńe-m aļes śe vrĭeĭ — kaži mi jasno šta hoćeš [Crn.] ◊ nu vorbĭeșć aļes, nu ć-am înțaļes ńimika — ne govoriš razgovetno, nisam te razumeo ništa [Por.] ∞ aļeźa  [Vidi]

455  amarît  amărât  горак  amarît (amarîtă) (mn. amarîț, amarîće) [akc. amarît] (prid.) — gorak 1. ukus pića ili hranerakiu amarît ku peļin — rakija sa ukusom pelina 2. (fig.) čemeran, tegoban, mučan ◊ viîața mi amarîtă — život mi je mučan [Crn.] ♦ dij. var. amară [Por.] ∞ amarî  [Vidi]

437  amuțî  amuţi  занемети  amuțî (ĭuo amuțîăsk, ĭel amuțîașće, ) [akc. amuțî] (gl. p.) — zanemeti, omutaviti, izgubiti glas ili sposobnost govora ◊ kînd s-a-ntîńit ku lupi-n munće, uomu đi frikă amuțît, ș-a ramas înkrîmeńit în luok — kad se sretao s vukovima u planini, čovek je od straha zanemeo, o ostajao skanjemen u mestu [Por.]   [Vidi]

355  amunka  amunca  тешко  amunka [akc. amunka] (pril.) — 1. (pril.) — teško, otežano, s mukom, naporno ◊ ku așa lukratuorĭ, amunka gaćeșć sapatu — sa takvim radnicima, teško ćeš završiti kopanje ◊ astîḑ amunka sa gasîașće lukru — danas se teško nalazi posao 2. (i. ž.) — mučnina, muka ◊ a baut prĭa mult, șî akuma iĭ amunka — pio je previše, i sad mu je muka ♦ sin. grĭeu, kin ♦ supr. ļesńe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

410  amurțît  amorţit  утрнут  amurțît, amurțîtă (mn. amurțîț, amurțîće) [akc. amurțît] (prid.) — utrnut, ukočen ◊ pișuoru al đirĭept mi amurțît — desna noga mi je utrnuta ◊ am amurțît đi șađarĭe — ukočio sam se od sedenja ♦ (fig.) ne razmišlja ◊ amurțît ĭeș tu în kap đi kînd iș fakut — „ukočen” si ti u glavu od rođenja [Crn.] ∞ amurțî  [Vidi]

2606  andîrmuańe  andârmoane  андрамоље  andîrmuańe (mn. andîrmuańe) [akc. andîrmuańe] (i. ž.) — andramolje, dronjci, starudija; delovi neke stare naprave ◊ nu puot să-ț spun ńimik dă razbuoĭ pănă no-l vĭeḑ, kî are mulće andîrmuańe pră ĭeal — ne mogu ništa da ti kažem o razboju dok ga sam ne vidiš, jer ima mnogo andrmolja na njemu [Stig] ♦ dij. var. andarmaļe (Tanda) ♦ sin. ondoroasă [Por.] ∞ andarmală  [Vidi]

435  Anđeluońi  Angelovici  Анђеловићи  Anđeluońi [akc. Anđeluońi] (i. m.) — (antr.) Anđelovići, vlaško prezime familije u Valakonju, čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Anđel ◊ Anđeluońi a fuost triĭ fraț, șî tuoț a lukrat în maĭdan — bilo je tri brata Anđelovića, i svi su radili u rudniku [Crn.] ∞ Angel  [Vidi]

1856  Anđeļiĭa  Angelia  Анђелија  Anđeļiĭa [akc. Anđeļiĭa] (i. ž.) — (antr.) žensko l.i. Anđelija, pandan muškom imenu Anđel ◊ Anđeļiĭa a fuost muĭare ćinîră kînd a ramas văduvă — Anđelija je bila mlada žena kada je ostala udovica [Por.] ∞ Angel  [Vidi]

3542  Anol nou  Anul Nou  Нова година  Anol nou [akc. Anol nou] (sint.) — (kal.) Nova godina ◊ Anol nou ĭe ḑîua đintîń pi kîļindarĭ ku kare înśape sî sa sokoćiaskă anu — Nova godina je prvi dan u kalendaru kojim počinje da se računa godina ◊ đemult ḑîua kare a sîrbatorito aĭ nuoștri ka anol nou, a kaḑut la Sînvasîĭ — nekada dan koji su naši slavili kao novu godinu, padao je na Svetog Vasilija [Por.] ∞ an   [Vidi]

1504  antaļira  interna  интернирати  antaļira (ĭuo antaļirĭeḑ, ĭel antaļirĭaḑă) [akc. antaļira] (gl. p.) — internirati, odvoditi u logor (za vreme rata); zarobiti; zatvoriti ◊ Ńamțî antaļirat lumĭa far đi vină, numa pintru partizań — Nemci su internirali nevine ljude, samo zbog partizana ♦ var. ăntaļira, întaļira, întăļiri [Por.]  [Vidi]

631  antaļirit  internat  интерниран  antaļirit (antaļirită) (mn. antaļiriț, antaļiriće) [akc. antaļirit] (prid.) — interniran, zarobljen u ratu i odveden u logor ◊ la antaļirit Bugari, ș-a murit în lager — internirali su ga Bugari, i umro je u logoru ♦ var. întaļirit, întîļirit [Por.] ∞ antaļira  [Vidi]

2627  ańi  inele anuale  годови  ańi (mn.) (i. ž.) [akc. ańi] — (bot.) godovi; god, znak godišnjeg rasta debla drveta u širinu, godišnji prsten ◊ numarăm ańi lu ļiemn đi pi bușćanu luĭ — brojimo godine drveta sa njegovog panja [Por.] ∞ an  [Vidi]

1512  Ańița  Aniţa  Аница  Ańița [akc. Ańița] (i. ž.) — (antr.) (demin.) Anica ◊ pi paramamî-mĭa a bućeḑato Ana, ma ĭ-a ḑîs đi milă Ańița, ș-așa ĭ-a ramas păn-la muarće — moju prababu su krstili Ana, ali su je od milošte zvali Anica, i tako joj je ostalo do smrti [Por.] ∞ Ana   [Vidi]

366  ańin  anin  јова  ańin (mn. ańiń) [akc. ańin] (i. m.) — (bot.) jova, joha (Alnus incana, Alnus glutinosa) ◊ țîn minće đin kopilariĭe un ańin mare, ĭerĭa sîngur în mižluoku ļivĭeḑî, nalt șî krĭengarat, ku puaļiļi rîđikaće đi la pomînt, supt kare a fuost umbra gruasă — pamtim iz detinjstva jednu veliku jovu, beše usamljena sred livade, visoka i razgranata, sa krošnjom odignutom od zemlje, pod kojom je bila debela hladovina [Por.] ◊ Vaļa ku ańinu — izvorno vlaško ime crnorečkog sela Valakonje: „Dolina jove” [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2903  apă ńinśepută  apă neincepută  неначета вода  apă ńinśepută [akc. apă ńinśepută] (i. ž.) — (mag.) nenačeta voda ◊ apă ńinśepută ĭe apă kurată, kare n-a bauto ńima, luvată đi la luok đi unđe apa izvorĭaḑă đin pomînt — nenačeta voda je čista voda, koju nije pio niko, zahvaćena sa mesta gde voda izvire iz zemlje ◊ ku apă ńinśepută vražîtuoriļi fak tuaće đeskînćiśe — sa nenačetom vodom vračare rade sva bajanja [Por.] ∞ apă   [Vidi]

5575  apă skumpă  apă scumpă  скупа вода  apă skumpă [akc. apă skumpă] (sint.) — (rel.) skupa voda ◊ apă skumpă ĭe apa kare sa dă đi pomană întra Žoj marĭ șî Moșî đi fraź, kă atunśa ĭe raĭu đeșkis, — skupa voda je voda koja se namenjuje pokojnicima između Velikog četvrtka i jagodnih zadušnica, jer je tada raj otvoren [Por.] ∞ apă  [Vidi]

135  aprinđe  aprinde  палити  aprinđe (ĭuo aprind, ĭel aprinđe) [akc. aprinđe] (gl. p. ref.) — 1. (za materijale koji sagorevaju) paliti, zapaljivati, pripaljivati ◊ aprinđe-m bîtu đi mașînă — zapali mi palidrvce ◊ du-će, aprinđe gunuoĭu-la să ardă — idi, zapali ono đubre da izgori 2. (za oružje) opaliti ◊ ăl luvă la uokĭ, șă aprinsă pușkă — uze ga na nišan, i opali iz puške 3. (za čoveka) padati u vatru, postati jarostan; razjariti se ◊ ńiś nu gaćiĭ vuorba da ĭel sa aprinsă, ńi svađirăm ka țîgańi — nisam ni završio reč a on se upalio, svađali smo se kao Cigani [Por.] ♦ dij. var. aprinďe [Kmp.]   [Vidi]

137  aprinsură  aprinsură  паљевина  aprinsură (mn. aprinsurĭ) [akc. aprinsură] (i. ž.) — (zast.) 1. paljevina; požar ◊ prĭa mare aprinsură a fuost, șă n-a putut ńima s-o stîngă ļesńe — prevelika je pljevina bila, i nije mogao niko da je ugasi lako 2. zgarište ◊ kînd sa-ntuors đin rat, a gasît numa aprinsura kășî — kad se vratio iz rata, našao je samo zgarište kuće [Por.] ∞ aprinđe  [Vidi]

139  apropiĭa  apropia  приближити  apropiĭa (ĭuo ma apruapiĭ, ĭel sa aproapiĭе) [akc. apropiĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za odnose u prostoru) približiti se, smanjiti rastojanje 2. (za odnose među ljudima) sprijateljiti se; zbližiti se ◊ sa apruapiĭe đi nuoĭ — prbližava nam se ◊ vreu kumva sî ma apruopiĭ đi ćińe — želim nekako da ti se približim ♦ supr. đeparta [Por.]   [Vidi]

1459  aptaș  aptaș ?  насилник  aptaș (mn. aptaș) [akc. aptaș] (i. m.) — nasilnik, koji vrši nasilje, otima, grabi, naročito tuđu imovinu ◊ aptaș ĭe aăla kare ĭa ku aptă — aptaš je onaj koji uzima na silu ◊ komuńișći dupa rat a fuost marĭ aptaș, a luvat moșîĭa đi l-aĭ vrĭańiś, ș-a dato la puturuoșî luor — komunisti su posle rata bili veliki nasilnici, otimali su imanje od vrednih i davali je njihovim lenčugama (Tanda) [Por.] ∞ apta  [Vidi]

1457  aptă  apt  насиље  aptă (mn. îăpț) [akc. aptă] (i. ž.) — nasilje; otimačina, grabež; prevara ◊ uom sprimit numa đi aptă — čovek spreman samo na naseilje ◊ đi vrĭamĭa đi rat, ńamțî a fakut mulće îăpț — za vreme rata, Nemci su činili mnoga nasilja (Tanda) [Por.] ∞ apta  [Vidi]

238  apuka  apuca  почињати  apuka (ĭuo apuk, ĭel apukă) [akc. apuka] (gl. p.) — 1. (za radnju) počinjatu, započinjati ◊ apukă lukru — počinje posao ◊ apukă đin skurt — hvata se (nečega) na prečac 2. (za pravac kretanja) hvata se puta, kreće na put ◊ apukă pi drum în đal — uhvatio se puta uzbrdo, krenuo je uzbrdo ◊ apukă-ț drumu! — hvataj se puta! odlazi odavde! skloni se! (fig.) gledaj svoja polsa, ne mešaj se 3. (psih.) obuzimati, opsedati ◊ ma apukă frika — hvata me strah ◊ ăl apukă śe-l apukă — nešto ga hvata, obuzima, opseda [Por.]   [Vidi]

240  apukatură  apucătură  грип  apukatură1 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (med.) 1. prehlada, grip (lat. influentia) ◊ am raśit șî ma trĭaśe apa, ka kînd o sî sa pună apukatu pi mińe — prehladio sam se i probija me znoj, kao da će me uhvatiti grip 2. razne bolesti stomaka, glave i sl. ◊ apukatu sa ḑîs la măĭ mulće buaļe, nu numa la buaļe dusă đin raśală — pod gripom su se podrazumevale razne bolesti, ne samo one nastale od prehlada ♦ var. apukatu ◊ l-a prins apukatu, s-a pus apukatura pi ĭel — uhvatio ga je grip (ili neka druga bolest, koja je propraćena drhtavicom i temperaturom) ◊ đeskînćik đi apukatu, đi apukatură — bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka  [Vidi]

181  ara  ara  орати  ara (ĭuo ar, ĭel ară) [akc. ara] (gl. p.) — orati, izoravati; raditi pomoću pluga ◊ vrodată lumĭa tuată ara ku plugurļi đi ļiemn — nekada su svi ljudi orali drvenim plugom [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4982  arang  rangă  ћускија  arang [akc. arang] (i. m.) ● v. rang [GPek] ∞ rang  [Vidi]

1490  aratat  arătat  приказан  aratat (aratată) (mn. arataț, arataće) [akc. aratat] (prid.) — prikazan, koji je izložen pokazivanju; pokazan ◊ sămnu ăl aratat, nu la înțaļes ńima — pokazani znak nije razumeo niko [Por.] ♦ dij. var. arăta [Kmp.] ∞ arata  [Vidi]

182  aratuorĭ  arător  орач  aratuorĭ (aratuorĭе) (mn. aratuorĭ, aratuorĭе) [akc. aratuorĭ] (i. m.) — orač, osoba koji radi sa plugom ◊ kopiĭi đi miś s-a învațat să mîńe plugu, đi să fiĭe aratuorĭ buń — deca su se od malih nogu učila da teraju plug, da bi bili dobri orači ♦ (prid.) — 1. (za zemlju) oraća zemlja ◊ luok aratuorĭ — oranica 2. (za stoku) grlo koje se koristi pri oranju ◊ buou aratuorĭ — oraći vo [Por.] ∞ ara  [Vidi]

244  arțag  arţag  зловољност  arțag (mn. arțagurĭ) [akc. arțag] (i. s.) — (zast.) prgavost, zlovoljnost, ljutitost, spremnost na kavgu ◊ așa arțag n-a fuost în lumĭe đi dupa ratu ku mńamțî — takva zlovoljnost u ljudima nije bila još od rata sa Nemcima [Por.]   [Vidi]

245  arțaguos  arţăgos  зловољан  arțaguos (arțaguasă) (mn. arțaguoș, arțaguașă) [akc. arțaguos] (prid.) — zlovoljan, razdražljiv, spreman na svađu i kavgu ◊ uom arțaguos — kavgadžija, napasnik; svađalica [Por.] ♦ dij. var. rțaguos [Crn.] ∞ arțag  [Vidi]

336  ardou  hârdău  ардов  ardou (mn. arduave) [akc. ardou] (i. m.) — ardov, bačva, veliko bure, veliki drveni sud za kominu, sa vratancima sa strane ◊ am kîpatat bataĭe odată kînd am fuost mik, pintru śe m-am bagat în ardou sî ma źuok — dobio sam batine jednom, kad sam bio mali, zatošto sam ušao u ardov da se igram [Por.] ◊ în ardou s-a țînut komina, în vrĭamĭa kînd kazańiļi a fuost rare — u ardovu se čuvala komina, u vreme kada je kazana za pečenje bilo malo ♦ dij. sin. baśivă [Crn.]  [Vidi]

212  arkaș  arcaș  стрелац  arkaș (mn. arkașî) [akc. arkaș] (i. m.) — (zast.) 1. strelac ◊ arkaș a fuost uom înarmat ku ark șî saźată — strelac je bio čovek naoružan lukom i strelom ◊ bun arkaș ĭe uom kare puaće să putrîvĭaskă ku pușka tuot śe ĭa la nișan — dobar strelac je čovek koji može puškom da pogodi sve što uzme na nišan 2. gudalar, majstor za gudalarar a fuost arkaș buń pin saćiļi nuaștre, șî lîutari măĭ mult sîngurĭ a ogođit arkurļi kare ļi s-a frînt — retki su bili dobri gudalari po našim selima, pa su violinisti sami popravljali gudala koja su im se lomila [Por.] ∞ ark  [Vidi]

1508  arma  arma  оружати  arma (ĭuo armĭeḑ, ĭel armĭaḑă) [akc. arma] (gl. nesvrš.) — oružati, snabdevati nekoga oružjem; naoružavati ◊ a-nśeput să armĭaḑă ćińerișu, să fiĭe sprimiț đi rat — počeli su da naoružavaju omladinu, da bude spremna za rat ♦ up. înarma [Por.]  [Vidi]

3992  arnaut  arnaut ?  арнаут  arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) arnaut, vrsta kukuruza ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipu ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratu ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustili [Por.] ∞ Arnaut   [Vidi]

873  arńiś  arnici  памучни конац  arńiś (mn. arńiśurĭ) [akc. arńiś] (i. m.) — (zast.) konac za izradu veza na ženskim i muškim košuljama dobijen ručnim predenjem pamuka ◊ am tuors bunbak đi arńiś — prela sam pamuk za vez ◊ puĭaĭ kamașă nuauă ku rîurĭ đi arńiś — izvezla sam novu košulju pamučnim koncem ◊ rîuri puĭaț ku arńiś sînt mîĭ marunț șî mîĭ țînatuorĭ — vez rađen pamučnim koncem je sitniji i trajniji [Crn.] ♦ dij. var. arńiğkonac za vez [Kmp.] ◊ arńiźsitan vez [Por.]   [Vidi]

155  arșîță  arșiță  пржина  arșîță (mn. arșîț) [akc. arșîță] (i. ž.) — pržina, pržolj 1. neplodna zemlja, zemljište sa veoma tankim slojem plodne zemlje prekriveno sitnom travom pogodno za ispašu stoke, neziratno zemljište ◊ în arșîță ńimik nu rođașće — na pržini ništa ne rađa [Crn.] 2. pržina, pržolj, zemlja spaljena od sunca; peskar, kamenjar; neplodno tle na prisojnoj strani brda ◊ arșîță ĭe pomînt ars, ńirođituorĭ, fara ĭarbă șî ļamńe, numa kîć-o tufă koļa-koļa — pržina je sagorelo zemljšte, neplodno, bez trave i drveća, samo po neki žub ovde-onde ♦ / < ars „izgorelo, spaljeno, sprženo” + suf. - iță [Por.] ♦ up. arșiță (Lješnica) [Zvizd] ∞ arđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1710  arźa  argea  разбој  arźa (mn. arźaļe) [akc. arźa] (i. ž.) — (zast.) razboj za tkanje ◊ arźa ĭe vuorbă zuĭtată, rar sa gasîașće vrunđiva vro babă sî măĭ țînă minće kî așa vrodată s-a kĭemat razbuoĭu đi țasut — „arđa” je zaboravljena reč, retko se nađe neka baba koja još uvek pamti da se tako nekada zvao razboj za tkanje ♦ up. arźauă [Por.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

115  arźauă  argea  ложиште  arźauă (mn. arźaļе) [akc. arźauă] (i. ž.) — 1. (zast.) ložište ◊ arźauă s-a ḑîs đivrodată la luok unđe s-a fakut fuok — „arđaua” se nekada nazivalo mesto gde se ložila vatra 2. (zast.) žarište ispod razboja za tkanje ◊ arźauă a fuost adînkatură đi žîgaraĭ supt razbuoĭ đi țasut — „arđaua” je bilo udubljenje za žar ispod razboja za tkanje [Por.] 3. (zast.) zemunica u kojoj se tkalo leti ◊ arźaua a fuost borđeĭ fakut adîns đi țasut vara la tuortu đi kîńipă șî đi in, kî atunśa tuortu a prins măĭ multă uđală — „arđaua” je zemunica posebno napravljena da se u njoj leti tka pređa od konoplje i lana, jer je pređa tada primala najviše vlage [Crn.] ∞ arđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

225  arźint viu  argint-viu  жива  arźint viu [akc. arźint viu] (i. s.) — živa, hemijski element, metal srebrnastog sjaja, vrlo pokretljiv i tečan (Hg, lat. hydrargyrum ) ◊ ku arźint viu lukră numa vrîžîtuoriļi — sa živom rade samo vračare ◊ vrîžîtuarĭa kare a șćut să „omuare” arźintol viu, s-a țînut kî ĭe tare vrîžîtuare — vračara koja je znala da „ubije” živu, smatrala se jakom vračarom [Por.] ∞ arźint  [Vidi]

765  arźintuaĭkă  arginţică  фресница  arźintuaĭkă (mn. arźintuoĭś) [akc. arźintuaĭkă] (i. ž.) — 1. (bot.) fresnica, poljski cvet (Dryas octopetala) ◊ arźintuaĭka ĭe buĭađe mikă ku fluare albă, krĭașće pin ļivĭeḑ — fresnica je mala biljka sa belim cvetom, raste po livadama 2. (fig.) žena koja ogovaranjem truje odnose među ljudima (od arźint — srebro, koje se smatra otrovnim) ◊ o arźintuaĭkă đi muĭare, ĭa-r trăbuĭa skoća ļimba đin gură — žena otrovnica, trebalo bi joj iščupati jezik [Por.] ∞ arźint  [Vidi]

272  aspur  aspru  храпав  aspur (aspură) (mn. aspurĭ, aspurĭe) (prid.) — 1. hrapav, oštar, bodljikav ◊ ĭerĭa ńișći krîstavĭeț đi bîtrîńață ku kaža aspură, akuma, parke, s-a pĭerdut — behu neki starinski krastavci sa rapavom korom, sada su se, čini mi se, izgubili 2. (fig.) strog, grub, tvrd; ljutitit, spreman na svađu ◊ vorbĭașće rugoșît, ku glas aspur — govori pomuklo, sa rapavim glasom ♦ var. aspru [Por.] ∞ aspri  [Vidi]

4397  astrîns  astrâns  сакупљање  astrîns2 (mn. astrînsurĭ) [akc. astrîns] (i. s.) — sakupljanje ◊ avut pruń marĭ, ș-a kĭemat mulț lukratuorĭ la astrîns la pruńe — imali velike šljivare, pa su pozvali mnogo radnika na sakupljanje šljiva [Por.] ∞ strînźa   [Vidi]

376  astrukamînt  astrucământ  покривач  astrukamînt (mn. astrukamînturĭ) [akc. astrukamînt] (i. m.) — 1. pokrivač, materijal ili predmet koji služi za pokrivanje ◊ astrukamînt đi konaśe — pokrivač za zgrade ◊ astrukamînt đi paĭe — slamni pokrivač ◊ astrukamînt đi lînă — vuneni pokrivač [Crn.] ♦ dij. sin. pîătură, ćebĭe 2. krov; krovni pokrivač (u arhitekturi) ◊ n-avut bań, șî ĭa ramas kasa fara astrukamînt — nije imao para, pa mu je kuća ostala nepokrivena ♦ sin. akuperiș, puodtavan, krov ♦ up. țrĭep, ramidă [Por.] ∞ astruka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

377  astrukat  astrucat  покривен  astrukat (astrukată) (mn. astrukaț, astrukaće) [akc. astrukat] (prid.) — pokriven ◊ puaće sî pluaĭe, kasa ĭe astrukată — kiša može da padne, kuća je pokrivena [Crn.] ◊ kînd iș bun astrukat, nu raśieșć — kad si dobro pokriven, nećeš se prehladiti [Por.] ♦ supr. đistrukat astruka  [Vidi]

776  așuou  așău  ашов  așuou (mn. așuave) [akc. așuou] (i. m.) — ašov, vrsta lopate koja služi za riljanje i kopanje ◊ ku așuou sa sapă, ku lopata sa înkarkă — ašovom se kopa, a lopatom se tovari ♦ var. arșuou [Por.] ◊ građina sapată ku arșuou mîĭ bińe rođașće — bašta izriljana ašovom najbolje rađa [Crn.]   [Vidi]

440  Avrameluońi  Avrameloni  Аврамеловци  Avrameluońi [akc. Avrameluońi] (i. m.) — (antr.) Avramići, Avramelovići, vlaško prezime familije u Podgorcu, čiji se predak zvao Avramjel, imenom od milja izvedenog kao deminutiv od l.i. Avram ♦ / Avram + -el — (demin.) mali Avram, Avramić ◊ đin Avrameluoń în Podguorț a ramas numa o kasă — od Avramelovića u Podgorcu ostala je samo jedna kuća [Crn.] ∞ Avram  [Vidi]

113  avutuorńik  proprietar  сопственик  avutuorńik (mn. avutuorńiś) [akc. avutuorńik] (i. m.) — (zast.) sopstvenik, vlasnik, posednik; zemljovlasnik, bogataš ◊ tatamuoș a fuost tare avutuorńik, a țînut multă moșîĭe, numa dupa ratu ku mńamțî gata tuot ĭ-a luvat partizańi — pradeda je bio jak zemljovlasnik, držao je veliko manje, ali su mu posle rata sa Nemcima gotovo sve oduzeli partizani [Por.] ∞ avĭa  [Vidi]

217  ažuturat  ajutora  испомагање  ažuturat (mn. ažuturaturĭ) [akc. ažuturat] (i. m.) — ispomoć, ispomaganje, uzajamno pomaganje, povremeno udruživanje ljudi radi lakšeg i bržeg obavljanju nekog posla ◊ ažuturatu nuĭe lukru ĭnprumut — ispomaganje nije pozajmica u poslu [Crn.] ∞ ažuta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

215  ažutură  ajutora  помоћ  ažutură (mn. ažuturĭ) [akc. ažutură] (i. ž) — pomoć ◊ ažutura ușurĭaḑă lukru — pomoć olakšava rad [Crn.] ∞ ažuta  [Vidi]

338  aźun  ajun  пост  aźun (mn. aźunurĭ) [akc. aźun] (i. s.) — (rel.) post, gladovanje, uzdržavanje od hrane iz verskih razloga ◊ aźun ĭe ađet să nu sa manînśe înainća lu vro ḑî mare — „ažun” je običaj da se ne jede dan u oči nekog velikog verskog praznika ◊ đi uom kare țîńe aźun sa ḑîśe kă aźuńaḑă — za čoveka koji gladuje, kaže se da posti ♦ var. inov. ažun [Por.] ∞ aźuna  [Vidi]

337  aźuna  ajuna  постити  aźuna (ĭuo aźuńеḑ, ĭel aźună) [akc. aźuna] (gl. p.) — postiti, gladovati, uzdržavati se od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. ažuna ◊ trîabe aźuna la Aźun — treba postiti na Badnji dan [Por.]   [Vidi]

340  aźunat  ajunat  пост  aźunat (mn. aźunaturĭ, aźunaće) [akc. aźunat] (i. s.) — post, uzdržavanje od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. ažunat ◊ dakă vrĭeĭ sî ći skuoț đi la aăla pakat grĭeu, îț trîabe un aźunat țapîn — ako hoćeš da se iskupiš od tog teškog greha, treba di jedan jak post [Por.] ∞ aźuna  [Vidi]

342  aźuns  ajuns  достигнут  aźuns (aźunsă) (mn. aźunș, aźunsă) [akc. aźuns] (prid.) — 1. dostignut, sustignut, postignut ◊ ĭa aźuns uoțî pi drum, șî ĭa omorît — sustigli su ih razbojnici na putu, i ubili ◊ a fuost vrĭańik, șî aźuns să fiĭe la luok mare — bio je vredan, i dostigao je da bude na visokom položaju 2. dovoljno, u dovoljnoj količini ◊ am bań đi aźuns să kumpîr aĭa — imam dovoljno para da to kupim 3. dospeo (za, do), odrastao, dozreo, sazreo ◊ fata aźuns đi mîritat — devojka je zrela za udaju ◊ kukuruḑu aźuns đi kuļes — kukuruz je zreo za berbu ◊ aluvatu aźuns đi plumađit — testo je stiglo za mešenje 4. došao, stigao ◊ aźuns kopilu đi la șkuală — dete je stiglo iz škole 5. (psih.) zahvaćen duševnom bolešću, opsednut nekim demonom, nekom tajanstvenom silom ◊ la aźuns buala rîa — oboleo je od padavice ◊ la aźuns śe l-aźuns — nešto ga je spopalo ♦ var. inov. ažuns [Por.] ∞ aźunźa  [Vidi]

405  așaḑa  așeza  притискати  așaḑa (ĭuo аșîăḑ, ĭel așaḑă) [akc. așaḑa] (gl. p. ref.) — 1. pritiskati, vršiti pritisak ◊ așaḑă kîta mîĭ bińe — pritisni malo bolje ◊ n-am pućarĭe sî așîăḑ mîĭ tare — nemam snage da pritisnem jače ♦ var. așaza (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. sagibati (se), saginjati (se), savijati (se) ◊ sa așaḑă — saginje se, naginje se ◊ așaḑă krĭanga să ažungă kopiĭi la śerĭașă — savija granu da mogu deca da dohvate trešnje ◊ nu așaḑă kapu ńiś lu kare — ne saginje glavu ni pred kim 3. (fig.) zapinje, radi sa većom snagom ◊ kînd a vaḑut kă o să-ĭ prindă murgu, sa așaḑat pi lukru ku tuota pućerĭa — kad su videli da će ih uhvatiti mrak, nalegli su na posao svom snagom [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

408  așaḑarĭe  așezare  притисак  așaḑarĭe (mn. așaḑîărĭ) [akc. așaḑarĭe] (i. ž.) — 1. pritisak ◊ așaḑarĭe pistă lume — pritisak na narod ◊ đin kotruo atîta așaḑarĭe? — odakle ovoliki pritisak? ◊ kuńo-sta rabdă prĭa marĭe așaḑarĭe — ovaj klin trpi preveliki pritisak ♦ var. așăzarĭe (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. saginjanje, savijanje na dole ◊ așaḑă krĭanga, să kuļeg śerĭașă — savij granu, da oberem trešnju ◊ așaḑî-će, să nu ći vadă vrunu — sagni se, da te neko ne vidi 3. (fig.) navaljivanje, naleganje, zapinjanje ◊ aĭde, să ńi așaḑăm pi lukru — hajde, da legnemo posao ♦ dij. var. așîḑatură ◊ đi źaba atîta așîḑatură, strîviț pućarĭa ńiś k-o trĭabă — uzalud toliki pritisak, trošite snagu bez potrebe [Por.] ∞ așaḑa  [Vidi]

1665  ănćins  întins  прострт  ănćins (ănćinsă) (mn. ănćinș, ănćinsă) [akc. ănćins] (prid.) — prostrt, dug ◊ La kapu pomîntuluĭi, / Ierĭa ńeșća astaļe ănćinsă. — Na kraju sveta / Behu sofre rasprostrte. (Stih iz pesme „Đeđu”) [Crn.] ♦ dij. var. înćins [Por.]  [Vidi]

3343  ășke  așchie  ивер  ășke (mn. ășki) [akc. ășke] (i. ž.) — iver, treska ◊ kînd s-a ćopļit la muort stingiĭi đe s-a pus la groapă, atunća a dat fok la ășki și ļ-a dat đe pomană — kad su se tesale grede koje su se stavljale u raku, tada se iverje palilo i namenjivalo pokojniku [Tim.] ♦ dij. var. așkie [Kmp.] ♦ dij. var. ĭașkĭe [Por.]  [Vidi]

829  babaluk  băbăluc  бабалук  babaluk (mn. babaluś) [akc. babaluk] (i. m.) — babaluk 1. starina, davnina, prošlost ◊ mama mĭ-a puvestît kî sînćem nuoĭ, Trifuļeșći, aiśa đin babaluk — baba mi je pričala da smo mi, Trifunovići, ovde od starine ◊ aĭa așa a ramas la nuoĭ đin babaluk — to je tako ostalo kod nas od davnina 2. (ret.) imovina, posed, (fig.) dedovina ◊ nu dau să sa strîvĭaskă babaluku mĭeu — ne dam da se upropasti moja dedovina [Por.]   [Vidi]

975  Babĭeĭ  Babei  Бабејић  Babĭeĭ [akc. Babĭeĭ] (i. m.) — Babejić Ivan, popularni odmetnik od zakona, u periodu između dva rata, poreklom iz Laznica, opevan u mnogim vlaškim pesmama ◊ kînćiku lu Babĭeĭ a skuos lăutari pi porînka aluĭ; ala ĭe kînćik numa vĭarsîk, fara vuorbe — Babejićeva pesma, spevali su je lautari na njegov zahtev; to je samo arija, bez reči [Por.] ♦ dij. var. Babau [Hom.]   [Vidi]

3306  babĭesk  babesc  бапски  babĭesk (babĭaskă) (mn. babĭeșć) [akc. babĭesk] (prid.) — bapski, starinski, drevni ◊ babĭesk s-a ḑîs vrodată la tuot aĭa ś-a șćut numa babiļi batrîńe vikļańe, kî șćirĭa luor a țînut șî śĭerĭu șî pomîntu — bapski se nazivalo nekad sve ono što su znale samo mudre starice, jer je njihovo znanje držalo i nebo i zemlju ◊ kîļindarĭ babĭesk — bapski kalendar, starinski način računanja vremena, posebno u odnosu na sistem praznika koji se razlikuje od onog u kalendaru srpske pravoslavne crkve ◊ pi al babĭesk, akuma ar fi priru — po baskom (kalendaru), sada bi bio april [Por.] ∞ babă  [Vidi]

555  baćală  băteală  потка  baćală (mn. baćelurĭ) [akc. baćală] (i. ž.) — potka, konac koji se pomoću snoveljke umeće u zev osnove tokom tkanja ◊ baćala sî puńe pi țauă đi suok karĭe sî bagă în suvĭaĭkă — potka se namotava na cev od zove koja se umeće u snoveljku [Crn.] ♦ dij. var. baćială ◊ baćiala la razbuoĭ sa țîasă pin urḑală — potka na razboju protkiva se kroz osnovu ♦ / baća + suf. -ală [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

1514  Badîrkă  Bădîrcea  Бадрка  Badîrkă [akc. Badîrkă] (i. s.) — (antr.) Badrka, nadimak iz koga se razvilo prezime Badrkić, zabeleženo u Rudnoj Glavi i Mosni, [Por.] i u Gamzigradu [Crn.] ◊ Marćin Badîrkă a fuost gazdă mare, avut uoĭ mulće — Martin Badrka je bio veliki gazda, imao je mnogo ovaca [Por.]  [Vidi]

477  bagatuorĭ  băgător  хранилац  bagatuorĭ (mn. bagatuori) [akc.bagatuorĭ] (i. m.) — hranilac, onaj koji umeće razvezane snopove žita u tulumbu vršalice ◊ la traĭrat, bagatuorĭu stîă pi mașînă, șî bagă snuopi în ĭa — na vršidbi, hranilac stoji na vršalici, i umeće snopove u nju [Crn.] ♦ up. drĭeș [Por.] ∞ baga  [Vidi]

926  bagram  salcâm  багрем  bagram (mn. bagra) [akc. bagram] (i. m.) — (bot.) bagrem (rabinia pseudacacia) ◊ bagramu ĭe ļiemn tarĭe, bun đi mulće trabuĭaļe — bagrem je tvrdo drvo, dobro za razne potrebe ◊ fluarĭa đi bagram ĭe bună đi albiń — bagremov cvet je dobar za pčela (medonosan) ♦ var. floran (Lubnica, Gamziograd) [Crn.] ♦ dij. var. salkim [akc. salkim] ♦ var. bagrĭem [Por.] ♦ dij. var. salkîm (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. druog (Velika Kamenica, Grabovica) [Dun.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6261  baĭe  baie  рудник  baĭe2(mn. băĭ) [akc. baĭe] (i. ž.) — (izob.) rudnik ◊ pănă n- vińit în Măĭdan, aĭ miĭ ar fost munćitorĭ la baĭe, au făkut la karbińi — dok nisu došli u Majdanpek, moji su bili radnici u rudniku, pravili su ćumur [Buf.]  [Vidi]

675  balbańi  vâlvâi  батргати се  balbańi (ĭuo balbańesk, ĭel balbańașće) [akc. balbańi] (gl.) — batrgati se, boriti se, koprcati se, otimati se, rvati se (sa nekim problemom, nekom nedaćom, mukom) ◊ sî balbańașće ku lukru, sî skîape đi la bĭață — batrga se, radeći, da se spasi bede ◊ sî balbańeașće buou, nu sa dîă s-îl înžug — otima se vo, ne da da ga upregnem ◊ sî balbańașće ku buala — bori se sa bolešću [Crn.] ♦ var. bîlbańi ◊ ăl trasă, sa bîlbańi kîta, șî sa dusă la fund — povuče ga voda, on se batrgao malo, i ode na dno [Por.]   [Vidi]

810  balmažală  bălmăjală  баљезгање  balmažală (mn. balmažîălurĭ) [akc. balmažală] (i. ž.) — (vulg.) baljezganje, lupetanje koještarija, trabunjanje ◊ đin balmažala luĭ, ńimik n-am înțaļes — iz njegovog trabunjanja ništa nisam razumeo ◊ nu askult balmažîălurļi politikanțîlor — ne slušam trabunjanja političara ♦ var. balamžîtură [Crn.] ♦ dij. var. bîlmažală [Por.] ∞ balmažî  [Vidi]

843  baltuță  băltuţă  барица  baltuță (mn. baltuț) [akc. baltuță] (i. ž.) — barica ♦ / (demin.) < baltă ♦ var. balćiță, balśuară ◊ dupa pluaĭe a ramas mulće baltuță pi luokurĭ poļiažńiśe — posle kiše ostale su mnoge barice po njivama u ravnici [Por.] ∞ baltă  [Vidi]

460  ban  ban  новац  ban (mn. bań) (i. m.) — 1. (mon.) novac, metalna ili papirna moneta u opticaju, ekvivalent za robu ◊ zdrîănkîńe đi bań — zvecka, pun novaca ◊ a gasît bań — našao je (zakopano) blago 2. (fig.) poređenje za blagostanje, tvrdičluk, rasipništvo i sl. ◊ pazîăsk muošu ka pi ban — čuvaju starca kao paru ◊ traĭașće ka banu-n pungă — živi kao novac u kesi ◊ banu luĭ ĭe grĭeu ka Artanu — njegov dinar je težak kao Rtanj ◊ strîvĭașće banu pi fiĭe śe — rasipa novac na bilo šta ◊ arĭe źaĭśće rarĭ — ima retke prste (rasipnik je) ◊ askultă ka bańișuoru — vredan je kao novčić (za poslušno dete) ◊ faśe ban bun — dobro zarađuje ◊ nu vrĭeduĭe ńiś kît un ban îngaurit — ne vredi ni koliko probušeni novčić 3. čest ukras na nošnji ◊ salbă đi bań — đerdan [Crn.] ♦ dem. banuț (akc. banuț), banușăl (akc. banușăl) ♦ augm. bańamă (akc. bańamă) ◊ unđ-a fi strîvit atîta bańamă? — gde li je potrošio tolike novce ? [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

576  bańiuluĭ  pe bani  готовински  bańiuluĭ [akc. bańiuluĭ] (pril.) — gotovinski, vid trgovine dobrima ◊ pi marfă, ore bańiuluĭ — za robu, ili gotovinsk i ◊ bańiuluĭ, ore-n skimb — gotovinski, ili u razmenu (razmenom, trampom) [Crn.]   [Vidi]

830  barabă  ?  бараба  bara (mn. barăbĭ) [akc. barabă] (i. s.) — baraba 1. ološ, propalica, skitnica, besposličar ◊ o barabă đi uom, a dat tuot pi bĭare, ș-akuma a ramas pi drumo-l mare — baraba od čoveka, sve je propio i sada je ostao na ulici 2. došljak, neznanac; čovek bez imovine ◊ s-a mîritat dupa o barabă la Măĭdan, a veńit đin lumĭa albă, fara moșîĭe, fara ńimika — udala se za neku barabu u Majdanpeku, koji je došao iz belog sveta, bez imovine, bez ičega [Por.]   [Vidi]

512  barbațîașće  bărbătește  мушкарачки  barbațîașće [akc. barbațîașće] (pril.) — muškarački, na muški način; muški; snažno ◊ puńe umîru barbațîașće — podmetni rame muški [Crn.] ∞ barbat  (Ima umotvorina!)[Vidi]

524  barbarĭ  bărbie  подбрадак  barbarĭ (mn. barbarĭe) [akc. barbarĭ] (i. m.) — (fig.) podbradak, dodatak na violini koji služi da se instrument drži na ramenu pomoću brade ◊ kînd lauta arĭe barbarĭ, mîĭ bińe șîađe pi umîru lu lautarĭ — kad violina ima podbradak, bolje leži na ramenu violiniste [Crn.] ∞ barbă  [Vidi]

523  barbă  barbă  брада  barbă (mn. barbĭe) [akc. barbă] (i. ž.) — 1. a. (anat.) brada, deo lica ispod usta ◊ barbă askuțîtă — šiljata brada ◊ barba ku kroviț — brada sa rupicom ♦ (demin.) barbuță — bradica b. dlaka koja odraslim muškarcima raste na licu ◊ barbă rasă — obrijana brada ◊ barbă lungă — duga brada ◊ barbă rară — retka brada ◊ barbă albă — seda brada ◊ barbă rasuśită — uvijena brada 2. (tehn.) delovi nekih alata ◊ barba la sakurĭe — brada sekire, zadnji deo sečiva sekire [Crn.] ♦ var. barbura la sakurĭe [Por.] ◊ barba la firiz — brada testere, deo testere sa ramom koji je bliži ruci 3. (iron.) barbă pîrśaskă — jareća brada [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

867  bardak  bardac  бардак  bardak (mn. bardaśе) [akc. bardak] (i. s.) — bardak, zemljani sud za piće; krčag; vrč ◊ đin bardak măĭ đes s-a baut rakiĭe pi la prazńiśe, pi la nunț, or pi la pomeń — iz bardaka se najčešće pila rakija na slavama, svadbama ili daćama ◊ bardaku a mĭers đin mînă-n mînă, pi lînga masă, șî tot nat a tras đin ĭel kît ĭ-a plakut, kă pară n-a fuost, or n-a fuost đi ažuns — bardak je išao iz ruke u ruku oko stola, i svako je pio koliko je hteo, jer čaša nije bilo, ili ih nije bilo dovoljno ♦ var. bîrdak (Tanda) [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3671  bașćauă  grădină  башта  bașćauă (mn. bașćiaļe) [akc. bașćauă] (i. ž.) — bašta ◊ a fakut bașćauă lînga rîu, ku mare drag kă n-o să fiĭe nakaz ku udatu, ama a veńit pouodu ș-a luvat tuot — napravio je baštu pored reke, uz veliku radost da neće biti muke sa zalivanjem, ali je izbila poplava i odnela sve ♦ [Por.] ♦ dij. var. baśauă [Crn.] ♦ dij. var. bașťa [Kmp.]  [Vidi]

570  baśelarĭ  grădinar  баштован  baśelarĭ (mn. baśelarĭ) [akc. baśelarĭ] (i. m.) — baštovan, lice koje se bavi uzgojem i prodajom povrća ◊ kumparaĭ rasad đi la baśelarĭ — kupih rasad od baštovana ◊ la baśelarĭ sînt bukaćili mîĭ skumpĭe — kod baštovana je povrće skuplje [Crn.] ♦ dij. var. bîșćelarĭ [Por.] ∞ bașćauă  [Vidi]

644  baśiĭe  băcie  бачија  baśiĭe (mn. baśiĭ) [akc. baśĭie] (i. ž.) — 1. bačija, sezonsko udruživanje stoke radi zajedničke ispaše i muže ◊ vara-sta s-a fakut numa o baśiĭe, șî aĭa dîn triĭ kîăș — ovog leta sastavljena je samo jedna bačija, i to od tri kuće 2. mesto u planini gde je organizovana bačija, sa objektima za čuvanje stoke, mužu i obradu mleka ◊ baśiĭa-mĭa în Sîga ĭe la śuaka lu Truĭkă — moja bačija u Sigama nalazi se na Trujkinom brdu [Hom.] ◊ kînd am fuost mik, m-a dat tata să fiu slugă la baśiĭe — kada sam bio mali, otac me je dao da budem sluga na bačiji ◊ la baśiĭe sa masură lapćiļi — na bačiji se meri mleko ♦ sin. stînă ♦ up. kîrd [Por.] ∞ baś  [Vidi]

554  batatarńik  abătător  вредан  batatarńik, batatarńikă (mn. batatarńiś, batatarńiśe) [akc. batatarńik] (prid.) — 1. vredan, radan, marljiv ◊ uomu al batatarńik ńiśkînd n-arĭe ođină — vredan čovek nikad nema odmora ♦ sin. vrĭańik [Crn.] 2. bistar, snalažljiv ◊ al batatarńik sa skuaće dă tuot luoku, fi ĭe kum dă grĭe să fiĭe — batatarnik će se snaći u svakoj situaciji, ma koliko teške da budu (ranovac) [Mlava]   [Vidi]

54  batrîn  bătrân  стар  batrîn (batrînă) (mn. batrîń, batrîńe) [akc. batrîn] (prid.) — star, mator, koji ima mnogo godina ◊ uomu al batrîn nuĭe batrîn dakă puaće sî lukrĭe — star čovek nije star ako može da radi [Crn.] ◊ ńiś dumńeḑîu nu șćiĭe kît ĭe pomîntu đi batrîn — ni bog ne zna koliko je zemlja stara ◊ s-a înbrakat în țuaļe batrîńe, șî sa dus la lukru — obukao je staro odelo, i otišao na posao ◊ kînćiśiļi alu lîuatari aĭ batrîń, sînt măĭ batrîńe đi kît așća, śe ļi skuot armuńikașî — pesme starih violinista, starije su od ovih koje izvode harmonikaši ◊ kînd a veńit đin vuoĭskă, s-a întuors la lukru-luĭ, al batrîn — kad je došao iz vojske, vratio se svom starom poslu ◊ kal batrîn, nuĭe ńiś đi kîrnaț — mator konj, nije ni za kobasice [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

584  bauțarĭ  teren stâncos  камењар  bauțarĭ (mn. bauțarĭе) [akc. bauțarĭ] (i. m.) — kamenjar, neplodan teren pretežno pokriven belucima ◊ bauțarĭu nuĭe ńiś akuĭ, kî pi ĭel nu rođașće ńimika — kamenjar nije ničiji, jer na njemu ništa ne rađa [Crn.] ∞ bauță  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4277  Bauță  Bauţă  Бауца  Bauță [akc. Bauță] (i. ž.) — (top.) Bauca, područje planine Malinika koje pripada Podgorcu ◊ Bauța ĭe o pĭatra marĭe la Maļińik pi karĭe nu krĭașće ńimika — Bauca je veliki kamenjar na Maliniku po kome ne raste ništa [Crn.] ∞ bauță  [Vidi]

4955  baut  băut  попијен  baut (baută) (mn. bauț, bauće) [akc. baut] (prid.) — (o tečnosti) popijen, ispijenrakiĭa fĭartă a fuost baută ĭuta, k-a fuoust frig, da s-adunat șă lumĭe multă — kuvana rakija je bila brzo popijena, jer je bilo hladno, a i mnogo ljudi se skupilo ♦ supr. ńibaut [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

562  bautură  băutură  пиће  bautură (mn. bauturĭ) [akc. bautură] (i. ž.) — piće, sve vrste koje se koriste iz zadovoljstva ◊ đi nuntă trîabĭe bautură multă — za svadbu je potrebno mnogo pića [Crn.] ♦ dij. var. bĭeotură, beotură, bĭare ◊ s-a dus la o bĭeotură în kafană, da a ramas ḑîua tuată — otišli su na jedno piće u kafanu, a ostali su ceo dan [Por.] ♦ dij. var. biutură [Buf.] ∞ bĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

583  bauță  beuţă  белутак  bauță (mn. bauț) [akc. bauță] (i. ž.) — (geol.) 1. belutak, jajoliki kamen bele boje; oblutak ◊ apa a sakat, da-n ogaș a ramas numa bauț — voda je presušila, a u potoku su ostali samo obluci [Crn.] 2. kvarc ◊ pĭatră bauțî kovaśi a batut marunt șă prașo-la la prăsarat pi fĭer înśintat kînd a trăbuit să-l aduńe ku oțălu — kvarc su kovači tucali sitno i tu prašinu posipali po usijanom gvožđu kad ga je trebalo spojiti sa čelikom (Tanda) [Por.]  [Vidi]

564  bažuokură  batjocură  шала  bažuokură (mn. bažuokurĭ) [akc. bažuokură] (i. ž.) — 1. šala, zadirkivanje ◊ nu ći mîńiĭa, aĭa ĭe numa o bažuokură — ne ljuti se, to je samo jedna šala ◊ bažuokură kopilarĭaskă — dečja šala 2. ismevanje, zbijanje šale na nečiji račun ◊ prĭa mulće bažuokurĭ sa puvestîăsk đi mińe pin sat — previše me ismejavaju po selu ♦ / < baće — zbija + žuok — igra, šala [Por.] ∞ bažukuri  [Vidi]

2059  bălțui  balţui  лабавити  bălțui (ĭuo ma bălțuĭ, ĭel sa bălțuĭe) [akc. bălțui] (gl. p. ref.) — (ret.) labaviti, olabaviti (se), razvezati (se) ◊ s-a bălțuit sfuara la tovar, ș-akușa saśi pikă đi pi kar — olabavio se konopac na tovaru, i sad će džakovi pasti sa kola ♦ sin. lăbavi [Por.]  [Vidi]

878  bășkașală  despărţire  одвајање  bășkașală (mn. bășkașîălurĭ) [akc. bășkașală] (i. m.) — odvajanje, odeljivanje; podvajanje ◊ nu-nțaļeg pintru śe sînt atîća bășkașălurĭ întra uamiń la nuoĭ în sat — ne razumem zbog čega su tolika podvajanja među ljudima kod nas u selu ◊ lasațî-vă đi bășkașîărurĭ — batalite podvajanja [Crn.] ◊ pănă am fuost baĭeț am trait ku frațî într-o kasă, kînd m-am însurat, șî kînd a veńit vrĭamĭa đi bășkașală, nuoĭ frumuos am înparțît imańa, șî ĭuo ku muĭarĭa m-am dat bîășka — dok smo bili momci, živeo sam sa braćom u jednoj kući, kad sam se ožeinio i kad je došlo vreme odeljivanja, mi smo lepo podelili imanje, i ja sam se sa ženom odelio ♦ sin. đisparțîre, đisparțîtu [Por.] ∞ bășkașî  [Vidi]

815  bećag  beteag  болестан  bećag (bećagă) (mn. bećaź, bećaźe) [akc. bećag] (prid.) — bolestan, fizički slab, nesposoban za rad ◊ mĭarźe în bît kî ĭe bećag đi un piśuor — poštapa se jer ga boli noga ◊ uomu mi bećag, nu puaće sî lukrĭe — muž mi je bolestan, ne može da radi [Crn.] ♦ sin. bolnau [Por.] ∞ bećažî  [Vidi]

823  bećažî  beteji  разболети се  bećažî (ĭuo bećažîăsk, ĭel bećažîașće) [akc. bećažî] (gl. p. ref.) — 1. razboleti se, oboleti ◊ bećažîașće, da nu sî ļekuĭe — oboljeva, a ne leči se ◊ să bećažîașće kî nu lukră ńimika — poboljeva, jer ništa ne radi 2. povrediti (se), ozlediti (se) ◊ bećažîașće kopilu ku bataĭa — povređuje dete batinama 3. oštetiti (se) ◊ bećažîașće puomu, kî nuĭe stropit la vrĭamĭe — oboljeva voćka, jer nije prskana na vreme ◊ mana bećažîașće viĭa — plamenjača oštećuje vinograd [Crn.] ♦ dij. var. bićažî, bićežî 3. (fig.) osećati bol u duši, patiti, tugovati ◊ ma bićažîașće duoru tĭeu — patim do tvoje ljubavi / tvoja ljubav mi nanosi bol ♦ sin. îmbolnavi [Por.]   [Vidi]

934  Begluk  Begluc  Беглук  Begluk (mn. begluś) [akc. Begluk] (i. m.) — (top.) Begluk, ravničarsko zemljište u dolini Šaške, u blizini Miloševe Kule, na međi Rudne Glave i Crnajke ◊ đi vrĭamĭ đi turś, moșîĭa la Begluk a fuost alu vrun turk Budimalaĭ — za vreme Turaka, Begluk je bio imovina nekoga Turčina, Budimalaja ♦ / < tur. beylik (bey-lik) — „begov posed” (Škaljić1979) [Por.]   [Vidi]

933  bekĭar  becher  бећар  bekĭar (mn. bekĭerĭ) [akc. bekĭar] (i. m.) — 1. bećar, neoženjen čovek, stari momak ◊ a fuost bulnaviśuos, șî n-a putut sî sa însuare, a ramas, saraku, bekĭar, baĭat batrîn, ș-așa șî a do murit, ńinsurat — bio je bolešljiv, i nije mogao da se oženi, ostao je, siroma, bećar, stari momak, i tako je i umro, neoženjen 2. bekrija, veseljak ◊ n-a lukrat ńimika, a traĭit ka bekĭarĭu — nije radio ništa, živeo je kao bekrija [Por.]   [Vidi]

828  beļet  bilet  билет  beļet (mn. beļeturĭ) [akc. beļet] (i. m.) — bilet, stočni pasoš, dokument koji se dobija u mesnoj kancelariji sela, radi slobodne prodaje stoke na pijaci ◊ ma duk să skuot beļetu la kînțalare, kă mîńe mîn vaka la pĭaț — idem u mesnu kancelariju da izvadim pasoš za kravu, jer je sutra teram na pijacu ◊ dăkă n-aĭ beļeturĭ, nu puoț sî-ț vinḑ vićiļi — ako nemaš stočni pasoš, ne možeš da prodaš stoku [Hom.] ♦ dij. var. biļet [Por.]   [Vidi]

546  berbek  berbec  ован  berbek (mn. berbeč) [akc. berbek] (i. m.) — 1. ovan (Aries) ◊ am doĭ berbeč în kîrd — imam dva ovna u stadu [Kmp.] ♦ dij. var. berbĭek (mn. berbĭeś) ◊ berbĭeku tîău ĭe kornut — tvoj ovan je rogat ◊ berbĭeku ĭe ćinîr, sîarĭe pi uoĭ — ovan je mlad, zaskače ovce ◊ aĭ grižă, berbĭeku nuostru înpunźe — vodi računa, naš ovan bode ◊ berbĭek rînkaś — ovan bez testisa 2. (fig.) rogonja, muškarac koga žena vara ◊ ĭa ku altu, da berbĭeku ĭeĭ nu vĭađe ńimika — ona sa drugim, a njen ovan ništa ne primećuje [Crn.] 3. (fig.) tupavko, glupson ◊ tare đi kap ka berbĭeku, ńiś șkuala mikă n-a gaćit — tupav kao ovan, ni osnovnu školu nije završio [Por.]   [Vidi]

925  beskĭakeră  beschecheră ?  скаламерија  beskĭakeră (mn. beskĭakerе) [akc. beskĭakeră] (i. ž.) — skalamerija, sokoćalo, naziv za napravu nepoznate namene ◊ śe beskĭakeră va fi asta? — kakva li je ova skalamerija? ◊ kum va lukra beskĭakera-sta? — kako li radi ova naprava? [Crn.] ♦ dij. var. beskĭekĭeră ? < bîskikaratraskoračen; raskrečen” ◊ beskĭekĭeră — (iron.) visokonaponski dalekovodni električni stub, ogromne metalne konstrukcije [Por.] ∞ bîskîkara  [Vidi]

637  bežînarĭ  băjenar  пребег  bežînarĭ (mn. bežînari) [akc. bežînarĭ] (i. m.) — 1. prebeg, begunac, izbeglica, lice koje je napustilo dom ili državu zbog ekonomske eksploatacije ili torture ◊ đi vrĭamĭa ratuluĭ satu nuostru a fuost pļin đi bežînarĭ — za vreme rata naše slo je bilo puno izbeglica [Crn.] 2. (antr.) Bežînarĭčest porodični nadimak grupe ljudi koji su se kao izbeglice nastanile u nekom vlaškom selu, i od koga u pojedinim slučajevima nastaje posrbljeno prezime Bežinarević ♦ sin. fugarĭ [Por.]   [Vidi]

628  bežuĭkă  sulă  шило  bežuĭkă (mn. bežuĭś) [akc. bežuĭkă] (i. ž.) — (zast.) šilo, polomljena šivaća igla ◊ am avut o bežuĭkă đi fakut opinś — imao sam jedno šilo za rad na opancima [Crn.] ◊ ak făr đi urĭekĭ — igla bez ušica (Crnajka) [Por.]   [Vidi]

871  beșikuță  bășicuţă  џенарика  beșikuță [akc. beșikuță] (i. ž.) — dženarika, vrsta šljive od koje se peče rakija (Prunus cerasifera) ◊ beșikuță ĭe prună kare puăće să fiĭe galbină, ruoșiĭe, vînătă — dženarika je šljiva koja može biti žuta, crvena, plava ◊ đe beșikuță să kuaśe bun rakiu — od dženarike se peče dobra rakija ♦ / (demin.) < beșîkă [Crn.] ♦ dij. var. bĭeșîkuță, bișîkuță [Por.] ∞ prun  [Vidi]

3251  bićeșug  beteșug  болештина  bićeșug (mn. bićeșugurĭ) [akc. bićeșug] (i. s.) — (med.) (augm.) boleština, raširena bolest; epidemija ◊ đi vrĭamĭa đi rat, pi lînga alće nakazurĭ, đes s-a pus pi lumĭe șî mulće bićeșugurĭ grĭaļe — za vreme rata, pored drugih muka, često su narod zahvatale i mnoge teške boleštine ◊ đin bićeșug în bićeșug — iz bolesti u bolest ♦ var. bićeșag ♦ sin. bićežîĭe [Por.] ∞ bećažî  [Vidi]

3407  biglă  baltă ?  локва  biglă (mn. bigļe) [akc. biglă] (i. ž.) — lokva, barica ◊ akoluo unđe s-a luvat la kuțîće uńi ku alțî, a ramas numa biglă đi sînźe uskat — tamo gde su potegli noževe jedni na druge, ostala je samo lokva sasirene krvi [GPek]  [Vidi]

2470  bilă  bilă  пламен  bilă (mn. biļe) [akc. bilă] (i. ž.) — (ret.) plamen vatre, jezgro plamena ◊ fuoku are bilă; bila ĭe para śe sa rađikă în sus kînd fuoku arđe — vatra ima „bilo”; „bilo” je plamen koji suklja uvis kad vatra gori ♦ sin. bîlbataĭe [Por.] ∞ fuok  (Ima umotvorina!)[Vidi]

424  Biļizvuorța  Bilizvorţa  Билизворца  Biļizvuorța [akc. Biļizvuorța] (i. ž.) — (top.) Bilizvorca, zvano mesto u Blizni, na putu Majdanpek - Rudna Glava, prema istoimenom potoku koji je desna pritoka reke Šaške ◊ la Biļizvuorța traĭesk Durluońi, Kraśuńeșći șî Krișańi — u Bilizvorci žive Durlići, Kračunovići i Krišanovići ◊ în Biļizvuorța ĭastă raś — u Bilizvorci ima rakova ♦ / biļizvuorța < (srb.) „beli izvor” (exp. Durlić) [Por.]   [Vidi]

814  Biriș  biriș  бирош  Biriș (mn. Birișuoń) [akc. Biriș] (i. m.) — (antr.) vlaško prezime familije Birišić u Rudnoj Glavi ◊ alu Biriș — Birišov ◊ Kuola lu Biriș — Nikola Birišov ♦ / biriș — (mađ.) „biroš, poljoprivredni najamni radnik” (Речник МС) ♦ var. Bireș > Birešić [Por.]   [Vidi]

951  birou  birău  биров  birou (mn. biruoi) (i. m.) [akc. birou] — (zast.) birov, opštinski pozivar, vikač, kurir ◊ pănă dupa oslobođeńe, a fuost birou satuluĭ, kînd a trăbuit pintru śuava lumĭa sî sî aduńe-n sat, ĭel a ĭeșît în vîru śuośi, șî đ-akolo a zberat ka buou în tuaće patru părțîļi — sve do posle oslobođenja (II sv. rat), postojao je seoski birov, kad je trebalo zbog nečega da se ljudi okupe u selu, on se penjao na vrh brda, i odande rikao kao bik na sve četiri strane ◊ pi birou la-nțaļes numa aăĭa kare a fuost apruape, da-ĭ-lalalț aĭa ś-a mĭers đi la gură la gură, đin śuakă-n śuakă — birova su razumeli samo oni najbliži, a ostali ono što je išlo od usta do usta, s brda na brdo [Por.]   [Vidi]

722  bițui  ?  рашчупати  bițui (ĭuo bițuĭ, ĭel bițuĭe) [akc. bițui] (gl. p. ref.) — raščupaiti (se), raščešljati (se), napraviti pramenove ili rese ◊ lîna-sta tuată mi s-a bițuit — ova mi se vuna sva raščešljala ◊ uoĭļi a trĭekut pin spiń, șî tuaće s-a bițuit — ovce su prošle kroz trnje, i sve su se raščupale [Por.]   [Vidi]

571  bîțai  bâţâi  махати  bîțai (ĭuo bîțîĭ, ĭel bîțîĭe) [akc. bîțai] (gl. p. ref.) — 1. mahati ◊ kîńiļi bîțîĭe đin kuadă kînd sî bukură — pas maše repom kad se raduje ◊ bîțîĭe ku mîńiļi amîndoă — maše obema rukama 2. tresti se, drhtati ◊ bîțîĭe ku kapu, nu-ĭ śuva pi vuoĭe — trese glavom, nije mu nešto po volji ◊ îĭ bîțîĭe mîna — trese mu se ruka [Crn.]   [Vidi]

824  Bîlaban  balaban  Балабан  Bîlaban (mn. Bîlabań) [akc. Bîlaban] (i. m.) — (antr.) Balaban, vlaško prezime mngobrojne i stare famiije u Rudnoj Glavi, čiji se predak, Balaban alu Adam, doselio iz Bošnjaka u rumunskom Banatu (danas Nova Moldova), u prvoj polovini XVIII veka ◊ đin Bîlaban alu Adam, astîḑ în sat sînt Bîlabańi, Popĭeșći, Katuońi, Trifuļeșći, Bugarĭeșći, Dobrițańi, șî alțî — od Balabana Adamovog danas su u selu Balabanovići, Popovići, Katići, Trifunovići, Bugarinovići, Dobricanovići i drugi ◊ a ramas povasta kă poļikra „bîlaban” a kîpatat kă a fuost uom mare, țapîn șî nu s-a dat la ńima — ostala je priča da je nadimak „balaban” dobio po tome što je bio krupan i jak, i što nije popuštao nikom [Por.]   [Vidi]

2225  bîlgui  bâigui  трабуњати  bîlgui (ĭuo bîlguĭ, ĭel bîlguĭe) [akc. bîlgui] (gl.) — 1. trabunjati, buncati ◊ bîlguĭe, șî vĭađe pră mam-sa konđika — bunca, i vidi majku konđiku (=đavole) ◊ bîlguĭașće, nu-l înțaļieź ńimika — trabunja, ne razumeš ga ništa [Mlava] 2. radovati se ◊ ma bîlgui kă aĭ veńit — radujem se što si došao (Dupljana) ◊ kopilu să bîlguĭe kă i điđeĭ un kolak dulče — dete se raduje što sam mu dao sladak kolač (Prahovo) [Kmp.]  [Vidi]

620  bîrabar  bărăbar  барабар  rabar [akc. bîrabar] (pril.) — barabar, uporedo, naporedo, zajedno, izjednačeno, na ravnoj nozi ◊ bîrabar una ku alta — izjednačeno, jednako (po raznim osnovama) ◊ a krĭeskut bîrabar unu ku altu — odrasli su zajedno ◊ a mĭers bîrabar pi drum — išli su putem zajedno, naporedo ◊ nu lukrăm tot una, numa sînćem bîrabar ku plata — ne radimo isto, samo smo jednaki sa platom [Por.] ♦ var. barabar [Crn.] ∞ bîrbari  [Vidi]

621  bîrbari  bărăbari  изједначавати  bîrbari (ĭuo bîrbarĭesk, ĭel bîrbarĭașće) [akc. bîrbari] (gl. p. ref.) — izjednačavati, ravnati, poravnavat i ◊ bîrbarĭașće drumu — poravnava put ◊ a veńit rîu, șî apa s-a bîrbarit ku marźina — nadošla je reka, i voda se poravnala sa obalom [Por.] ♦ dij. var. barbari [Crn.]   [Vidi]

622  bîrbarĭală  nivelare  изједначавање  bîrbarĭală (mn. bîrbarĭaļе) [akc. bîrbarĭală] (i. ž.) — izjednačavanje, ujednačavanje, ravnanje, poravnavanje ◊ drumo-sta ĭe pļin đi găurĭ, iĭ trîabe o bîrbarĭală țapînă — ovaj put je pun rupa, treba mu jedno jako poravnavanje [Por.] ∞ bîrbari  [Vidi]

117  bîrḑauș  bârzeuș  убрзање  bîrḑauș (mn. bîrḑaușă) [akc. bîrḑauș] (i. m.) — ubrzanje neke radnje, najčešće u vezi sa vatrom ◊ aprinđe fuoku ku bîrḑaușu — potpaljuje vatru na brzinu [GPek] ♦ var. bîrzauș ◊ ațîțĭe fuoku să fĭarbă uala ku bîrzaușu — džara vatru da ubrza kuvanje lonca ♦ / < ? srb. brzo, „na brzaka” [Por.]  [Vidi]

820  bîrkaĭală  bârcâială  бркање  bîrkaĭală (mn. bîrkaĭaļe) [akc. bîrkaĭală] (i. ž.) — brkanje, čeprkanje, pevrtanje po stvarima, preturanje po gomili radi nalaženja nečega ◊ gaćiră bîrkaĭala pin puod — završili su preturanje po tavanu [Por.] ∞ bîrkai  [Vidi]

928  bîskîkara  băscăcăra  раскречити  bîskîkara (ĭuo bîskîkarĭeḑ, ĭel bîskîkarĭаșće) [akc. bîskîkara] (gl. p. ref.) — raskrečiti, razdvojiti, razmaknuti (obično za noge) ◊ fată, nu ći bîskîkara așa pănă șîăḑ, kî ĭe rușîńe — devojko, nemoj se tako raskrečiti dok sediš, jer je sramota [Por.]   [Vidi]

929  bîskîkarat  băscăcărat  раскречен  bîskîkarat (bîskîkara) (mn. bîskîkaraț, bîskîkaraće) [akc. bîskîkarat] (prid.) — raskrečen, raširenih nogu, koji sedi ili hoda raskrečenih nogu ◊ ăl vaḑuĭ, stă kolo bîskîkarat dupa gard, șî varsă, kî ĭară s-a-mbatat — video sam ga, stoji tamo raskrečen iza ograde, i povraća, jer se opet napio ♦ var. krakanat [Por.] ∞ bîskîkara  [Vidi]

588  bît  băţ  штап  bît (mn. bîće) (i. m.) — štap, prut; šiba ◊ gasîĭ un bît đi kuorn đi raḑîmat — našao sam jedan drenov štap za poštapanje [Crn.] ◊ bît đi kuorn — drenov šrap ◊ bît đi alun — leskov štap ◊ bît đi pomană — obredni štap, koji se na daćama namenjuje pokojniku ◊ bît înkunđiĭat — obredni štap, išaran kondeljom ◊ bît đi kuastă — (anat.) rebro; kost [Por.]   [Vidi]

970  bîzgoĭat  bâzgoiat  искежен  bîzgoĭat (bîzgoĭată) (mn. bîzgoĭaț, bîzgoĭaće) [akc. bîzgoĭat] (prid.) — 1. iskežen, izbečen; za govor ili ponašanje propraćeno grimasama ◊ kînd aĭ șći kît iș đi urît, așa bîzgoĭat la ogļindă, tu ć-aĭ lasa đi komĭenḑ — kada bi znao koliko si ružan, tako izbečen pred ogledalom, ti bi se manuo komedija 2. (fig.) koji se prenemaže, koji se razmaženo ponaša ◊ a krĭeskut în kasă domńaskă, ș-akuma puaće sî sa bîzguaĭe kît vrĭa — odrasla je u gospodskoj kući, i sada može da se prenemaže koliko hoće ♦ sin. zgîit, zgait [Por.] ∞ bîzgoĭa  [Vidi]

895  bîzîĭtură  bârfă ?  трач  bîzîĭtură (mn. bîzîĭturĭ) [akc. bîzîĭtură] (i. ž.) — trač, glasina, ogovaranje ◊ nu askulta la bîzîĭtur-ļi a iĭ, kă ĭa nu lukră alta ńimika, numa mĭarźe đi la ușă la ușă, șî latră uamińi — ne slušaj njene tračeve, jer ona ne radi ništa drugo, nego ide od vrata do vrata i ogovara ljude [Por.] ∞ bîzai  [Vidi]

665  bîzońală  bâzâială  зујање  bîzońală (mn. bîzońaļе) [akc. bîzońală] (i. ž.) (onom.) — 1. zujanje ◊ s-a spumîntat đi bîzońala lu gîrgauń — uplašio se od zujanja stršljena ◊ s-auđe bîzońala karăbilor — čuje se zujanje gajdi 2. (fig.) nepovezan ili nerazgovetan govor, brbljanje, brbljarija ◊ kopiļe, đestul ku bîzońală, vorbĭa înțaļes, or taś — dete, dosta s brbljanjem, ili govori razumno, ili ćuti [Por.] ∞ bîzai  [Vidi]

565  bĭa  bea  пити  bĭa (ĭuo bĭeu, ĭel bĭa) [akc. bĭa] (gl.) — 1. piti ◊ bĭa apă — pije vodu ◊ bĭa đi sîaće — pije zbog žeđi ◊ bĭa kî-ĭ plaśe — pije jer voli ◊ bĭa đi nakaz — pije od muke ◊ bĭa pistă masură — pije preko mere ◊ bĭa đi uskă (paru) — pije pa suši (čašu) [Crn.] ◊ nu bĭa rakiĭe kum sa bĭa, numa înduapă — ne pije rakiju kako se pije, nego je halapljivo guta ◊ veńasă pi la nuoĭ žîndari, șî mînkasîm bińe, șî bĭasîm tuota nuapća — dolazahu kod nas žandari, i jeđasmo dobro, i pismo po celu noć 2. pušiti ◊ bĭa tutun — puši duvan [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

568  bĭare  bere  пиће  bĭare (mn. bĭerĭ) [akc. bĭare] (i. m.) — piće, prvenstveno alkoholno ◊ asta ĭe prĭa multă bĭare đi nuoĭ duoĭ — ovo je previše pića za nas dvojicu ◊ bĭare dulśe — slatko piće ◊ la prins bĭarĭa — uhvatilo ga piće, opio se ◊ grĭeu ĭe la bĭare — teško podnosi piće, postaje „težak” kad se opije ◊ dăĭ pi la mińe la o bĭare — navrati kod mene na po piće ◊ am adunat pruńe, kuok kazanu șă fak rakiu să am bĭare đi prazńik — skupio sam šljive, ložim kazan da ispečem rakiju, da imam piće za slavu ♦ up. bautură [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

1927  blagu  blagă  благо  blagu [akc. blagu] (uzv.) — blago (meni, tebi, njemu), uzvik za izražavanje zadovoljstva, radosti, sreće ◊ blagu đi ćińe, ku atîța kopiĭ — blago tebi, sa toliko dece [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5712  blanuță  blănuță  дашчица  blanuță (mn. blanuț) [akc. blanuță] (i. ž.) — (demin.) daščica ◊ s-a spart lada în kare a țînut ńișći lomańe aluĭ, a ramas numa blanuțîļi đi-ńa — razbila se lada u kojoj je držao neke svoje stvarčice, ostale su samo daščice od nje [Por.] ∞ blană   [Vidi]

1576  blańiu  pleoștit  пљоснат  blańiu (blańiĭe) (mn. blańiĭ, blaniće) [akc. blańiu] (prid.) — pljosnat; ravan kao daska ◊ fakut blańiu, fara ńiś un nuod — ravan kao daska, bez ijednog čvora ◊ bat muort, ḑaśe blańiuluĭ în morśilă— mrtav pijan leži pljoštimice u blatu ◊ pus blańiuluĭ — položen pljoštimice, sa širom stranom ka osloncu (Tanda) ◊ fusu muori are vîr đi fĭer, askuțît blańiuluĭ đi sî tuńe-n pîrporiță, kare are gaură în patru mukĭe — vodenično vreteno ima metanli vrh, ploštimice istanjen da bi ušao u papricu, koja ima četvrtastu rupu [Por.] ∞ blană  [Vidi]

831  blažîn  blajin  блажен  blažîn (blažînă) (mn. blažîń, blažîńe) [akc. blažîn] (prid.) — blažen, blag, nežan ◊ blažînă ka fluarĭa — nežna kao cvet ◊ fata ĭe blažînă la katatură, șî narau blažîn arĭe — devojka ima nežan pogled, i blagu narav ima ♦ (pril.) nežno ◊ sî uĭtă blažîn kîtră mińe — gleda nažno prema meni [Crn.] ◊ ano-sta am fakut rakiĭe blažînă, ńiś prĭa tarĭe, ńiś prĭa muaļe — ove godine sam ispekao blagu rakiju, nit prejaku, nit preslabu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

919  blîgoslovi  blagoslovi  благословити  blîgoslovi (ĭuo blîgoslovĭesk, ĭel blîgoslovĭașće) [akc. blîgoslovi] (gl. p.) — blagosloviti, dati blagoslov 1. dati dozvolu za izvršenje neke radnje ◊ ma blîgoslovi sî pļek la drum — blagoslovio me je da krenem na put 2. zahvaliti se za neko delo; pohvaliti nekoga za nešto ◊ ma blîgoslovi boznakît pintru lukru śe l-am gaćit așa ĭuta — blagosiljao me je bogzna koliko, zbog posla koji sam svršio tako brzo [Por.]   [Vidi]

1881  blontirit  cangrenat  гангренозан  blontirit (blontirită) (mn. blontiriț, blontiriće) [akc. blontirit] (prid.) — (med.) gangrenozan, koji je oboleo od gangrene, bronta ◊ muoșu a noroḑît: lukră, da piśuoru iĭ blontirit — čiča je poludeo: radi, a noga mu je gangrenozna [Crn.] ◊ mama a ramas șkĭuapă, kă avut un piśuor blontirit, da nu s-a dus la duoktur la vrĭame — baba je ostala ćopava, jer je imala gangrenoznu nogu, a nije otišla lekaru na vreme (Tanda) ∞ bruont  [Vidi]

1569  bļau  bleau  тупав  bļau2 (bļaură) (mn. bļaurĭ, bļaure) [akc. bļau] (prid.) (pril.) — 1. (tehn.) tupav, neoštar; loš, neupotrebljiv ◊ sakurĭa bļaură: fakută ka sakurĭa, da nuĭe sakurĭe, nuĭe đi ńimika — tupasta sekira: liči na sekiru, ali nije sekira, nije ni za šta 2. (za ljude) tupav, glupav, priprost ◊ uom batrîn da bļau, fara minće — star čovek a glupav, bez razuma (Tanda) 3. (za narav) lajav, praznorek ◊ vuorba luĭ ĭe bļau în vînt — njegova priča je pišanje uz vetar (Rudna Glava) 4. (u izr.) nimalo, malo, povremeno; retko, slabo ◊ ĭuo vorbĭesk, da ĭel bļau n-a ḑîs — ja govorim, a on nije ni beknuo (Rudna Glava) ◊ kîń-ļi bļeuĭe, ka kînd ĭe bolnau, latră numa kînd șî kînd — pas slabo laje, kao da je bolestan, kevče samo kat-kad (Tanda) [Por.] 5. (onom.) bļau! — vau! onomatopeja lajanja (D. Marković, Leskovo) [GPek]  [Vidi]

680  bļid  blid  бљуда  bļid (mn. bļiđe) [akc. bļid] (i. m.) — (izob.) bljuda, plitka drvena činija ◊ mĭ-a ļins tuaće bļiduriļi — olizao mi je sve bljude [Hom.] ◊ bļid ĭe măĭ batrîn vas la rumîń — bljuda je najstariji sud kod Vlaha ◊ țîgańi a fakut la bļiđe, ļ-a ras la traksă đin ļiemn đi fag — Cigani su izrađivali bljude, rezali su ih na strugu od bukovog drveta ◊ a fuost olarĭ kare a fakut bļidurĭ đi pomînt — bilo je grnčara koji su pravili bljude od zemlje [Por.] ∞ vas   [Vidi]

1492  boboći  boboti  бубрити  boboći (ĭuo ma boboćiesk, ĭel sa boboćiașće) [akc. boboći] (gl. p. ref.) — bubriti, povećavati obim; rasti, naduvati se ◊ țîn uoĭļi la suare, ma nadăĭ kă nu sa va boboći — držim ovce na sunci, nadam se da se neđe naduvati [Por.]   [Vidi]

984  boboluașă  ?  џанарика  boboluașă [akc. boboluașă] (i. ž.) — (bot.) dženarika, vrsta šljive od koje se peče rakija (Prunus serasifiera) [Bran.] ♦ dij. var. bĭeșîkuță [Por.] [Crn.] ∞ buob  [Vidi]

1528  boboșa  boboșa  пупити  boboșa (ĭuo ma boboșîăḑ, ĭel sa boboșaḑă) [akc. boboșa] (gl. p. ref.) — 1. (za biljke) pupiti, propupiti, bokoriti; razviti list ili cvet ◊ a boboșat salka, ažuns primovarapropupila je vrba, stglo je proleće ♦ sin. muguri 2. (za životinje) gojiti se, debljati, zaobljavati se ◊ a fuost uskat ka bîtu, da đi kînd ĭe pi mînkarĭa-mĭa, sa boboșaḑă frumuos — bio je suv kao prut, a od kada je na mojoj hrani, lepo se goji ♦ up. înboboșa [Crn.] ♦ dij. var. boboloșa [Por.]  [Vidi]

912  Bobuoĭ  Boboia  Бобој  Bobuoĭ [akc. Bobuoĭ] (i. m.) — (antr.) Boboj, nadimak u Crnajki, nastao kao augm. od buob „zrno”+ suf. -oĭ, s obzirom na to da je ovo selo na području gde nije sačuvano intervokalno n, u kom slučaju bi augm. bio bobuoń ◊ Boboĭuoń ĭe poļikra-lu ńepuoțî alu vrun Bobuoĭ — Bobojević je prezime potomaka nekoga Boboja ◊ bobuoĭ îĭ ḑîśem șî la o fluarĭe, kare sa kĭamă șî bobośĭel — „ boboj” kažemo i za cvet koji se zove bobočel (ter. zapis u Crnajki) ♦ / bobośĭel (demin.) < bobuok — „pupoljak” ◊ astîḑ ĭastă Bobuoĭ șî-n Arnaglaua, a veńit înainća đi rat unu Marćin Șkĭopu đin ńamo-la, đin Țrnaĭka la otar ku Gorńana, a skimbat imańa ku vrunu đi la Muskidău în Bļizńe — ima Bobojevića i u Rudnoj Glavi, došao je neki Martin Ćopavi iz te familije, sa međe Crnajke i Gornjana, trampio je imanje sa nekim sa Muskideua u Blizni (iz rodoslovne građe, terenski rad, Durlić) [Por.]   [Vidi]

901  bobuok  boboc  пупољак  bobuok (mn. bobuoś) [akc. bobuok] (i. m.) — 1. (bot.) pupoljak, zametak na stabljici iz koga će se razviti list, cvet, izdanak ili mladica (Rečnik MS); cvet ◊ Naĭka-l mĭeu săśiră grîu / Ku bobuoku mĭeu la brîu — Dragi žanje tu na kosi / I moj cvet o pojas nosi (stih iz ljubavne pesme) 2. (fig.) izraz od milja za mladunčad a. za lepu i jedru devojčicu na pragu puberteta ◊ Ankuța ĭe un bobuok đi fată — Ankuca je pupoljak od devojke b. za pilad, naročito malu guščad i plovčad ◊ traușa mĭ-a-nflurit đi bobuośiĭ đi rață,șî đi gîșć — dvorište mi se rascvetalo od guščje i plovčije piladi 3. (fig.) klube, klupko, u izrazima „motaju me / udaraju me kao klube” ◊ Tuata vara ća-bobuok / Tuamna nuĭe ńiś un gluod. — Celog leta u jurnjavi / A u jesen zrnca nema (ća — izraz kojim se tera stoka) [Por.] ∞ buob  [Vidi]

488  Bogovina  Bogovina  Боговина  Bogovina [akc. Bogovina] (i. ž.) — (ojk.) Bogovina, selo i rudnik mrkog uglja u opštini Boljevac, naseljeno Vlasima Munćanima ◊ maĭdanu în Bogovina a înśaput sî lukrĭe în anu 1903. — rudnik u Bogovini počeo je sa radom 1903. godine [Crn.]  [Vidi]

2994  bolboĭa  bolboia  разрогачити  bolboĭa (ĭuo bolboĭeḑ, ĭel bolboĭaḑă) [akc. bolboĭa] (gl. p.) — razrogačiti oči, raširiti; buljiti ◊ kînd o vaḑu în pĭaļa guală, iĭ sa bolboĭară uoki ka la buou — kad ju je video golu, razrogačile mu se oči kao u vola [Por.]  [Vidi]

774  bolboĭat  bolboĭát  буљав  bolboĭat (bolboĭată) (mn. bolboĭaț, bolboĭaťе) [akc. bolboĭat] (prid.) — buljav, izbečenih očiju; razrogačen ◊ muĭerĭe bolboĭată — buljavica [Dun.] ∞ bolboĭa  [Vidi]

1005  boldăńi  boldânea  буљити  boldăńi (ĭuo boldańesk, ĭel boldаńеаșće) [akc. boldăńi] (gl. p.) — buljiti, blenuti, razrogačiti oči, neprijatno gledati ◊ atîta boldăńi uoki kînd ma vaḑu, đi ma spumîntaĭ kî o sî-ĭ ĭasă đin kap — toliko je razrogačio oči kada me je video, da mi se učinilo da će mu iskočiti iz glave ♦ var. buldańi ♦ sin. bļezńi [Por.]   [Vidi]

808  boldoruos  boldoros ?  бодљаст  boldoruos (boldoruasă) (mn. boldoruoș, boldoruasă) [akc. boldoruos] (prid.) — bodljast, sa bodljama, sa izbočinama, šiljast, zašiljen; neravan, grudvast ◊ arat boldoruos, a ramas gļiĭ marĭ dupa plug — neravno oranje, ostale su krupne grudve iza pluga ♦ var. bolboruos (bolboruasă) [Por.] ∞ bolđi   [Vidi]

806  bolđi  boldi  подбадати  bolđi (ĭuo bolđesk,ĭel bolđașće, ) [akc. bolđi] (gl. p. ref.) — 1. podbadati, podsticati; ćuškati ◊ skamnu nuĭe ńaćid, ma bolđașće un nuod ăn kur — tronožac nije ravan, neki čvor me bode u zadnjicu ◊ bolđal, sî sa muće măĭ înkolo — ćušni ga, da se pomeri malo na tamo ♦ var. bulđi ♦ sin . înpunźa 2. (psih) gledati oštro, ispod oka; probosti nekoga pogledom ◊ kînd ma bolđiașće ku uoki-ĭa kĭortavĭ, frika ma taĭe — kad me pogleda onim zrikavim očima, strah me preseče [Por.] ∞ buold  (Ima umotvorina!)[Vidi]

595  bolnau  bolnav  болестан  bolnau (bolnauă) (mn. bolnauvĭ, bolnavĭe) [akc. bolnau] (prid.) — (med.) bolestan ◊ bolnau rîău — mnogo je bolestan ◊ bolnau, da lukră — bolestan, a radi ◊ bolnauă đi an — bolesna od prošle godine ◊ bolnau đi uskatură — bolestan od sušice [Crn.] ◊ minće kî ĭe bolnau, numa să nu lukrĭe — laže da je bolestan, samo da ne radi [Por.] ♦ dij. var. bolnav [akc. bolnav] [Kmp.] ♦ dij. var. bolnăv [akc. bolnav] ◊ nu poś să vin, kă mis bolnăv — ne mogu da dođem, jer sam bolestan (Mustapić) [Zvizd] ∞ boļi  [Vidi]

594  boļi  boli  боловати  boļi (ĭuo boļesk, ĭel boļașće) [akc. boļi] (gl. n.) — bolovati ◊ boļașće đi buală grĭa — boluje od teške bolesti ◊ boļașće đi buala rîa — boluje od padavice, epilepsije ◊ boļașće đi frigurĭ — boluje od groznice ◊ boļașće în pat — boluje u krevetu ◊ boļașće đi ļańe — boluje od lenjosti [Crn.] ◊ ĭel a-nśeput a boļi, đi kînd la podmorît să lukrĭe în apă — on je počeo bolovati od kada su ga primorali da radi u vodi [Por.]   [Vidi]

965  bombońi  bombani  гунђати  bombońi (bombońașće, bombońesk) [akc. bombońi] (gl. p. ref.) — (onom.) gunđati, zvocati; mrmljati ◊ bombońașće, kî ĭe mîńiĭuos pi tuoț — gunđa, jer je ljut na svakoga [Crn.] ◊ nu lukră ńimika, numa boambîńe tuota ḑîua — ne radi ništa, samo gunđa po ceo dan (Rduna Glava) [Por.]  [Vidi]

907  Bonduok  bondoc  Бондок  Bonduok (mn. bonduaśe) [akc. Bonduok] (i. m.) — (top.) Bondok, zvano mesto u ataru sela Crnajke, zatupasto brdo na ograncima Deli Jovana ◊ am moșîĭe la Bonduok, luok ĭe bun șî poļažńik — imam imanje na Bondoku, mesto je dobro i ravno ♦ up. bunduk [Por.]   [Vidi]

610  borîndău  borândău  бориндеу  borîndău (mn. borîndăĭe) [akc. borîndîău] (i. s.) — (nutr.) borindeu, specifično vlaško jelo od raskuvanog svinjskog mesa, svinjske krvi i kukuruznog brašna ◊ prînḑu kraśunuluĭ nu sî faśe fîră borîndău — nema božićnog ručka bez borindeua [Crn.] ♦ var. burîndău, burundău ◊ burîndău faśe kuru rău — borindeu je zlo za dupe (ako se pretera) [Por.] ∞ borîndai  [Vidi]

2227  boskorođi  boscorodi  богорадити  boskorođi (ĭuo boskorodîăsk, ĭel boskorodîașće) [akc. boskorođi] (gl.) — bogoraditi, pričati nerazgovetno sam sa sobom; mrmljati ◊ puopa-l sîrbăsk boskorođiașće dă trĭaba luĭ, lumńa nuastră no-l înțaļiaźe ńimika, șî abĭa așćiată sî gaćiaskă služba șî sî sa dukă a kasă — srpski pop bogoradi za svoj račun, naši ljudi ga ne razumeju ništa, i jedva čekaju da se svrši služba, da odu kući [Mlava] ♦ dij. var. buskorođi [Por.]  [Vidi]

648  Brestovĭan  Brestovean  Брестовљанин  Brestovĭan, Brestovĭană (mn. Brestovĭań, Bresovĭańe) [akc. Brestovĭan] (i. m.) — Brestovljanin, stanovnik sela Brestovca ◊ Brestuouțu ĭe lîngă Buor, șî tuoț Brestovĭańi lukră în maĭdanu Buoruluĭ — Brestovac je pored Bora, pa svi Brestovljani rade u Borskom rudniku [Crn.]   [Vidi]

613  briś  brici  бријач  briś (mn. briśurĭ) [akc. briś] (i. m.) — (tehn.) brijač, nož za brijanje ◊ m-am taĭat ku briśu — posekao sam se brijačem [Crn.] ◊ tata înga sa rađe ku briśu, kă are barbă tare, șî nu puaće ku trăśiļ-eșća kare a ĭeșît akuma — otac se još brije briječem, jer ima oštru bradu, i ne može ovim trakama, koje su se pojavile danas [Por.] ♦ dij. var. brič [Kmp.]   [Vidi]

763  brîglarĭ  brîglar  обрамичица  brîglarĭ (mn. brîglarĭe) [akc. brîglarĭ] (i. m.) — obramičica, nosač brdila na razboju za tkanje ◊ brîglarĭ ĭe bîtu đi kare sînt ļegaće brîgļiļi la razbuoĭu đi țasut — nosač brdila je motka o koju su na razboju za tkanju okačena brdila [Por.] ◊ brîglarĭu sî mută kînd brîgļiļi n-au luok sî bată — nosač se pomera kada brdilo nema mesta za zamah ♦ up. brîglă [Crn.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

760  brîglă  brâglă  брдило  brîglă (mn. brîgļe) [akc. brîglă] (i. ž.) — brdilo, pokretni deo razboja na kome je učvršćeno brdo ◊ în brîgļe alu razbuoĭ ĭe pusă spata, pin kare trĭaśe urḑala — u brdilo razboja umetnuto je brdo, kroz koje prolazi osnova [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

1557  brînkă  brâncă  рука  brînkă2 (mn. brînś) [akc. brînkă] — 1. (i. ž.) (zast.) (anat.) ruka ◊ s-a prins đi brînś kînd a žukat — hvatali su se za ruke kada su igrali (Blizna) ◊ vuorba brînkă s-a pĭerdut, akuma șćim numa și ĭe mîna — reč „brnka” se izgubila, sada znamo samo šta je „m’na” (ruka) 2. (pril.) klečeći, ležeći oslonjen na kolenima i laktovima ◊ a kaḑut în brînś, a kaḑut în patru — pao na sve četiri, tj. na ruke i noge (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ◊ stîă-n brînś — stoji na sve četiri, tj. leži oslonjen na laktove i kolena (Jasikovo) [GPek] 3. (fig) (u izr.) uz veliki napor, s velikim mukom; golim rukama, bez ičije pomoći ◊ am ramas văduvă, ș-am skuos kopiĭi pi brînś — ostala sam udovica, i decu sam izvela (na put) golim rukama (Tanda) [Por.] ♦ up. mînă, abușļa  [Vidi]

917  brĭazdă  brazdă  бразда  brĭazdă (mn. brîăžđ) [akc. brĭazdă] (i. ž.) — 1. brazda, udubljenje koje plug ostavlja na površini zemlje pri oranju ◊ kînd arĭ ku vićiļi, șî kînd plugu-ț sîare đin brĭazdă, kî ĭe pomîntu tare, loko-la ńiarat în fundu brîažđi, sa kĭamă pîrś — kad oreš stokom, i kad ti plug iskoči iz brazde zbog tvrde zemlje, onaj nepoorani deo na dnu brazde zove se jarac 2. dugačak i uzan trag iza nekog predmeta koji se kretao ili koji je vučen ◊ a trĭekut kare a fi trĭekt ku saĭna pin namĭeț, ș-a ramas brîăžđ adînś dupa ĭel — neko je prošao sankama kroz smetove, i ostavio duboke brazde za sobom ♦ (demin.) brĭazduță, brĭezduļeț ♦ (augm.) brĭazduoń ♦ sin. șîrag [Por.] ∞ brăzdui  [Vidi]

942  Brĭeză  Breza  Бреза  Brĭeză [akc. Brĭeză] (i. ž.) — (top.) Breza, zvano mesto u ataru sela Debeli Lug, u Gornjem Peku, na međi sa Laznicom ◊ iĭ ḑîśem la loko-la Brĭeză, kî ĭe o golaĭe, unđe dau numa ļamńe kare sîrbi kĭamă breză, da nuoĭ rumîńi iĭ ḑîśem mastak — zovemo to mesto Breza, jer je golet po kome raste samo drveće koje Srbi zovu breza, a mi Vlasi mastak (terenski zapis, Durlić) [GPek] ♦ / brĭeză < srb. (bot.) breza (Betula pendula) ∞ brĭeză  [Vidi]

868  bruankă  broancă  контрабас  bruankă (mn. bruonś) [akc. bruankă] (i. ž.) — 1. (muz.) kontrabas, veliki drveni instrument sa četiri žice, sličan violini ◊ în bruankă aĭ nuoștri n-a kîntat đi bîtrîńață, mi-ntîń s-a vaḑut în taĭfiļi țîgańeșć dupa ratu ku mńamț — na kontrabasu naši nisu svirali od starine, on je prvi put viđen u ciganskim orkestrima posle rata sa Nemcima 2. (antr.) Bruankăobavezan nadimak kontrabasista ◊ Ĭanku Bruankă n-a kîntat în bruankă, numa a fuost fakut ka bruanka, pă lumĭa la poļikrit așa đin glumă — Janko Bronka nije svirao kontrabas, ali je bio nalik na njega, pa su ga ljudi tako nazvali u šali ◊ Vană, kopilu-lu Ĭanku Bronkașu — Jovan, sin Janka Bronke, „Kontrabasiste” [Por.] ∞ bronkai  [Vidi]

4976  bruaskă ku śovańe  broască țestoasă  корњача  bruaskă ku śovańe (mn. bruoșć ku śovań) [akc. bruaskă ku śovańe] (sint.) — (bot.) kornjača (Testudo graeca) ◊ bruaskă ku śovańe are śovańe đi uos tare, kare grĭeu sa sparźe — kornjača ima čvrst koštani oklop koji se teško razbija ◊ bruaskă ku śovańe sapă kuĭb în pomînt, șî-n ĭel faśe uauă — kornjača kopa gnezdo u zemlji, i u njega polaže jaja ♦ var. bruaskă ku śovată (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broaskă țăstoasă (Malajnica) [Pad.], (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. broaskă ku śovanu (Melnica) [Mlava] ♦ dij. var. broskă ćistosă (Majdanpek) [Buf.] ♦ dij. var. bruaska ku śokan (Sena) [Zvizd] ∞ bruaskă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

400  brukă  brucă  шиљак  brukă (mn. bruś) [akc. brukă] (i. ž.) — (tehn.) 1. šiljak, zašiljen drveni ili metalni predmet, koji se koristi za bušenje rupa; probojac ◊ în trîabe o brukă sî strapung gaura la kurauă — treba mi šilo da izbušim rupu na kaišu ◊ ku brukă đi ļiemn să fak gîăurļi la opinś — drvenim šilom buše se rupe na opancima 2. sadiljka, zašiljen štap koji se koristi za sađenje povrća ◊ muĭarĭa đemult a pus piparka șî varḑa ku bruka, da an ku sapaļiga — žena je ranije sadila papriku i kupus sadiljkom, a prošle godine motičicom ◊ đi vrodată șî kukuruḑu s-a pus ku bruka — nekada je i kukuruz sejan sadiljkom 3. šilo, majstorska alatka koja se koristi u opančarskom i saračkom zanatu ◊ maĭsturi au mulće suarće đi bruś — majstori imaju razne vrste šila 3. drveni šiljak ili veterinarski pribor, trokar, za probadanje trbuha kod preživara ◊ kînd să unfla vaka đi deteļină, trîăbe ku bruka sî-ĭ să înpungă burta đi parća stîngă — kad se krava prejede deteline, treba da joj se šiljkom probode trbuh sa leve strane [Crn.] 3. (antr.) Brukă, poļikra-n Arnaglaua — Bruka, nadimak u Rudnoj Glavi ◊ la Ĭanku Brukă ĭ-a dat așa poļikră, k-avut narau să „bruśaskă”, să-nvîre nasu șî unđe trîabe, șî unđe nu trîabe — Janko „Bruka” je dobio ovaj nadimak jer je voleo da „buška”, da zabada nos i gde treba i gde ne treba ♦ (demin.) brukiță ♦ (augm.) brukuoń 6. stožer ◊ în Tanda klaĭa să grîmađașće pi brukă — u Tandi plast se dene oko stožera [Por.]   [Vidi]

1878  bruont  cangrenă  гангрена  bruont (mn. bruonturĭ) [akc. bruont] (i. s.) — (med.) gangrena; bront ◊ s-a-nbrukat în piruoń ruźińit, șî piśuoru ĭ-a luvat bruont — ubo se na zarđali ekser, i nogu mu je zahvatila gangrena ♦ var. bluont (Tanda) [Por.] ◊ bruont ĭe karńe viĭe — bront je živa rana (rašanac) [Mlava]  [Vidi]

1967  brusnat  brusnat  надурен  brusnat (brusnată) (mn. brusnaț, brusnaće) [akc. brusnat] (prid.) — naduren, napućenih usana, ljutit ◊ am duauă fĭaće đizmerdaće, dakă nu ļi laș la źuok, în stare sînt sî fiĭe tuota ḑîua înbrusnaće — ima dve razmažene ćerke, ako ih ne pustiš na igranku, u stanju su da ceo dan budu nadurene ♦ skr. brus ♦ var. înbrusnat ♦ sin. bufnat, înbifnat, buzumfat [Por.] ∞ brus  [Vidi]

4088  buala rîa  boală-rea  падавица  buala rîa (mn. buaļe rîaļe) [akc. buala rîa] (i. ž.) — (med.) padavica, epilepsija ◊ boala rîa ĭe batrînă șî grĭa buala kare uomu o pațîașće pintru pakaće alu stramoșî luĭ — padavica je stara i teška boljka, koju čovek pati zbog grehova njegovih predaka ◊ kînd ăl prinđe buala rîa, uomu kađe, sa pĭarđe, sa zbaće tuot șî faśe spumă la gură — kad čoveka spopadne padavica, on pada, izgubi se, trese se sav i na ustima mu izbija pena ◊ ḑĭļiļi în kare nu sa kućaḑă lukra pintru buala rîa, sînt marța șî žuoĭa đintîń dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șî Rusaļe — dani kada se ne sme raditi zbog padavice, jesu prvi utorak i četvrtak posle Božića, Malih poklada, Uskrsa i Rusalja [Por.] ∞ boļi  [Vidi]

4723  buankańi  boncai  букати  buankańi (ĭuo buankańesk, ĭel buankańașće) [akc. buankîńi] (gl. ref.) — (o volovima) bukati ◊ buoĭi sa buankîńe kînd sa bat în kuarńe șî rîșkîĭe pomîntu — volovi buču kad se bodu rogovima i razrivaju zemlju papcima [Por.]   [Vidi]

795  bubă  bubă  бубуљица  bubă (mn. bube) [akc. bubă] (i. ž.) — 1. (med.) bubuljica, plik, krasta, boginja; rana; ožiljak ◊ fećița ĭe pļină dă bube — devojčica je puna bubuljica ◊ bubă kuaptă — zrela bubuljica, puna gnoja i veoma osetljiva, (fig.) (za dete) razmaženko, plačljivko, koji plače za svaku sitnicu, naročito ako ga neko, makar i ovlaš, dodirne ◊ kopilu are bube — dete ima boginje ◊ bubă dulśe ĭe o bubă kare kriașće la kopiĭ pră kap, șî kînd sa kuaśe, ĭa kure — plih je bubuljica koja izbija deci na glavi, i kada sazri, ona procuri [Hom.] ◊ (med.) bubă ńagră — crni prišt ◊ (mag.) bubă albă — (dosl.) „bela boginja”, vrsta boginja koje se pominju u bajalicama 2. (biol.) insekt (opšti naziv) ◊ kîće fĭelurĭ đi bube a dat Dumńeḑîu pi pomînt, ńima nu șćiĭe, da puaće-fi ńiś ĭel — koliko je buba Bog stvorio na zemlji, to niko ne zna, a može biti ni on ♦ sin. guangă [Por.]  [Vidi]

802  bubuoń  buboi  чир  bubuoń (mn. bubuańe) [akc. bubuoń] (i. ž.) — (med.) čir, gnojno ispupčenje na koži izazvano upalom, prišt (Ulcus) ◊ are bubuoń la talpă — ima čir na tabanu ◊ ĭa pokńit bubuońu — pukao mu je čir [Hom.] ◊ la dĭeda-l mĭeu s-a fakut un bubuoń la mînă, șî ĭel a țînut lukru-șală kă nuĭe ńimika, s-a dus numa pi la ńișći vrîžîtuorĭ, la urmă đin kît duolturi să-ĭ taĭe mîna, kî đin bubuoń s-a fakut karńe viĭe — mom dedi je izbio čir na ruci, on je terao šalu sa tim, pa je bio samo kod nekih vračara, na kraju zamalo da mu lekari odseku ruku jer se čir pretvrio u živu ranu ♦ / (augm.) < bubă ♦ sin. dalak [Por.] ∞ bubă  [Vidi]

992  bućeḑat  botezat  крштен  bućeḑat (bućeḑată) (mn. bućeḑaț, bućeḑaće) [akc. bućeḑat] (prid.) — kršten, nad kojim je izvršen crkveni obred krštenja ♦ supr. ńibućeḑat ◊ śe drak lukri aśiĭa, iș tu bućeḑat? — šta kog vraga tu radiš, je si li ti kršten ? ♦ supr. ńibućeḑat [Por.] ∞ bućeḑa  [Vidi]

1405  buf!  buf  буф  buf! (uzv.) — (onom.) buf! uzvik koji oponaša naglo ispuštanje vazduh a ◊ kînd ĭe śeva tare înflat, șî kînd rasuflă đintr-odată, s-auđe „buf” — kad je nešto jako naduvano, i kad naglo ispusti vazduh, čuje se „buf” [Por.]  [Vidi]

944  bufńală  bufneală  хуктање  bufńală (mn. bufńelurĭ) [akc. bufńală] (i. ž.) — (onom.) huktanje, šum naglog i snažnog izdisanja vazduha; duvanje ◊ (vet.) bufńala vaśilor pi nas arată kă vićiļi sînt spomîntaće, șî trăbe să puorț grižă kum lukri ku ĭaļe — duvanje goveda kroz nos pokazuje da su životinje uplašene, i treba da vodiš računa kako radiš sa njima [Crn.] ◊ pazîaće bińe đi bufńala buoilor — čuvaj se dobro od duvanja volova ♦ dij. var. bufńitură [Por.] ∞ bufńi  [Vidi]

884  Bugariĭa  Bulgaria  Бугарска  Bugariĭa [akc. Bugariĭa] (i. ž.) — Bugarska ◊ Bugariĭa ĭe la rasarit đispră nuoĭ — Bugarska je istočno od nas ◊ în Bugariĭe traĭesk mulț țînțarĭ șî rumîń — u Bugarskoj živi mnogo Cincara i Rumuna [Crn.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

885  bugarĭ  bulgar  Бугарин  bugarĭ (bugarkă) (mn. bugari, bugîărś) [akc. bugarĭ] (etn.) — Bugarin, državljanin Bugarske ili etnički pripadnik bugarskog naroda ◊ bugari traĭesk în Bugariĭe, ama bugarĭ ĭastă șî-n Srbiĭe — Bugari žive u Bugarskoj, ali Bugara ima i u Srbiji [Crn.] ◊ sîrbi a rătuit ku bugari đi măĭ mulće uorĭ — Srbi su ratovali sa Bugarima više puta [Por.]   [Vidi]

399  bugarĭașće  bulgărește  бугарски  bugarĭașće [akc. bugarĭașće] (pril.) — bugarski ◊ puțîn înțaļeg kînd vorbĭesk bugarĭașće — slabo razumem kad govore bugarski ◊ bugarĭașće șćiu kîta, da ńamțîașće niśkît — bugarski znam malo, a nemački nimalo [Crn.] ◊ vorbĭașće bugarĭașće ka pi ață — tečno govori bugarski [Por.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

856  buĭađe  buiede  биљка  buĭađe (buĭeḑ) [akc. buĭađe] (i. ž.) — 1. (bot.) biljka, pojedini organizam rastinja; travka ◊ la nuoĭ lumĭa adună la buĭeḑ, ļi uskă șă ļi vind la zadrugă — kod nas ljudi sakupljaju bilje, suše ga i prodaju zadruzi ◊ o buĭađe ku fluorĭ ruoșĭe mĭ-a dat supt ferĭastă — jedna biljka sa crvenim cvetom, iznikla mi je pod prozorom ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușka — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške ◊ (kal.) Vińirĭa buĭeḑîlor — Biljani petak, dan kada se sakuplja lekovito bilje ♦ (augm.) buĭeḑarĭmesto koje su zakrčile buljke; korovište; bujad [Por.] 2. naziv za sve zeljaste biljke čiji pojedinačni naziv nije poznat ◊ am gasît o buĭađe, ama nu șćiu kum o kĭamă — našao sam jednu biljku, ali ne znam kako se zove ◊ buĭeḑîļa-șća sînt buńe đi pus în mînkarĭe — ove biljke su dobre da se stave u jelo (kao začin) ◊ buĭađa-sta ĭe bună đi vinđakat — ova biljka je dobra za lečenje ♦ var. buĭeđe (Valakonja, Savinac) ♦ (augm.) buĭeźakzemljišni prostor zarastao u korov, zakorovljeno zemljiše [Crn.]   [Vidi]

1560  bukă  bucă  гуз  bukă (mn. buś) [akc. bukă] (i. ž.) — 1. (anat.) guz, jedna polovina stražnjice ◊ a kaḑut ș-a vîtamat buka kuruluĭ — pala je i povredila guzu ◊ manînkăm buka kuruluĭ — izje’š mi guzicu ◊ kît ĭe fata đi frumuasă, ăț vińe s-o țuś în buka kuruluĭ — koliko je devojka lepa, dođe ti da je poljubiš u guzu ◊ (u izr.) buśu kuruluĭ — guza stražnjice 2. (zast.) griz, zalogaj ◊ vuorba bukă, ļegată đi mînkare, s-a pĭerdut, a ramas numa rîdaśina iĭ în vuorbă bukatură — reč „buka”, u vezi sa hranom, se izgubila, ostao je jedino njen koren u reči „bukatură” [Por.]  [Vidi]

560  bukura  bucura  радовати се  bukura (ĭuo ma bukur, ĭel sa bukură) [akc. bukura] (gl. p. ref.) — radovati se, obradovati se ◊ sî bukură đi însuramînt — raduje se ženidbi ◊ sî bukură la vrĭamĭa bună — raduje se lepom vremenu ◊ kînd sî bukură, kațîălu baće ku kuada — kad se raduje, kuče maše repom [Crn.] ◊ nu ći bukura, nu vin îndată — nemoj se radovati, ne dolazim skoro [Por.]   [Vidi]

558  bukuriĭe  bucurie  радост  bukuriĭe (mn. bukuriĭ) [akc. bukuriĭe] (i. ž.) — radost, sreća, zadovoljstvo ◊ mare bukuriĭe mĭ-a adus vĭasta kî tata đin rat sa întuors viu șî sînatuos — veliku radost mi je donela vest da se otac iz rata vratio živ i zdrav [Por.] ∞ bukura  [Vidi]

559  bukuruos  bucuros  радостан  bukuruos (bukuruasă) (mn. bukuruoș, bukuruasă) [akc. bukuruos] (prid.) — radostan, srećan, zadovoljan ◊ am fuost bukuruos kînd veńa mama pi la nuoĭ — bio sam radostan kad nas baba posećivala [Crn.] ◊ fusăĭ tare bukuruos, numa kînd vaḑuĭ ku uoki miĭ śe sa lukră, ma întristaĭ — bejah vrlo radostan, ali kad videh svojim očima šta se radi, ja se rastužih [Por.] ∞ bukura  [Vidi]

1001  bulobrĭaće  amfipode  ракушац  bulobrĭaće (mn. bulobrĭeț) [akc. bulobrĭaće] (i. m.) — (zool.) rakušac, vrsta malih rakova, bez oklopa (Amphipoda) ◊ bulobrĭețî la nuoĭ sa gasăsk pi la izvuarîļi alu ogașă, traĭesk pi supt frunḑă kare a kaḑut în apă — rakušci se nalaze u izvorištima potoka, žive ispod lišća koje je palo u vodu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

953  Buļećin  Bulecin  Бољетин  Buļećin [akc. Buļećin] (i. m.) — (ojk.) Boljetin, ime sela na Dunavu kod Donjeg Milanovca, u opštini Majdanpek ◊ in Buļećin traĭesk duauă fuarme dă rumîń, uńi vorbĭesk la „pră”, da uńi la „pi” — u Boljetinu žive dve vrste Vlaha, jedni govore na „pră”, a drugi na „pi” ◊ ĭastă șî o fîmeļiĭe sîrbĭaskă, a veńit dă la Kosova; saćańi a batut žuok ku iĭ kî sînt „turś dă la Kosova” — ima i jedna srpska familija, doseljena sa Kosova; seljani su zbijali šale sa njima da su „Turci sa Kosova” ◊ voĭńiś saćańi sa kĭamă Buļećinț, da muĭerļi Buļećință — muškarci meštani zovu se Boljetinci, a žene Boljetinke ◊ satu ĭe mik, învîrat într-o vaļe adînkă, îngustă șî lungă — selo je malo, sabijeno je u jednu duboku, usku i dugu dolinu ◊ lumĭa s-a tras aiśa dîn mulće pîărț, kî ĭe bun dă viće — ljudi su se povukli ovde sa raznih strana, jer je pogodno za stoku ◊ la Buļećin șî akuma la Sînźuorḑ sa fak kîći șapće-uopt baśiĭ, ka đi bătrîńață — u Bljetinu se i sada na Đurđevdan pravi po sedam-osam bačija, kao u stara vremena (izvor: Durlić, terenski zapisi) [Por.]   [Vidi]

745  buļubașă  bulibașă  буљубаша  buļubașă (mn. buļubașurĭ ?) [akc. buļubașă] (i. m.) — 1. starešina ili vođa grupe vojnika, odmetnika, hajduka ili razbojnika 2. (zast.) nadimak, koji je u pojedinim slučajevima postao prezime potomaka, i sačuvan ili u izvornom obliku (Majdanpek, V. Gradište), ili u nekoj posrbljenoj formi: Buljubašić (Halovo), Buljubašević (Zaječar), i to ne samo u vlaškim, nego i u srpskim porodicama [Por.]   [Vidi]

715  bun  bun  добар  bun (bună) (mn. buń, buńe) 1. (prid.) — dobar ◊ buna ḑîua — dobar dan ◊ buna saradobro veče ◊ bun pomînt — plodna zemlja ◊ uom bun — dobar čovek, dobričina ◊ bun lukru, să fĭ sînatos — srećan rad, da si živ i zdrav [Hom.] ◊ (izr.) bun ku al naruod sînt fraț — dobar i lud su braća ◊ puoptă bună — prijatno (izr. za stolom, pre početka obeda) ◊ fraće bun — rođeni brat ◊ suoră bună — rođena sestra ◊ ăl gasîĭ în vuoĭa bună — našao sam ga dobro raspoloženog [Por.] 2. (pril.) dobro, razume se, da, tako je, u redu je ◊ bun, atunśa ń-am vorbit — dobro, onda smo se dogovorili ◊ pă, bun, kînd ḑîś tu, aĭ să fiĭe așa — pa, dobro, kad ti kažeš, neka bude tako ◊ bun, bun, nu trăbe să-m spuń đi dîdauorĭ — dobro, dobro, ne treba dvaput da mi kažeš [Por.]   [Vidi]

2267  bunăsama  bunăseamă  обазриво  bunăsamа [akc. bunăsama] (pril.) — (zast.) obazrivo, pažljivo ◊ lukră ku bunăsama, să nu ći farîmĭ — radi obazrivo, da se ne povrediš ♦ / bunădobra + samapažnja [Por.] ∞ bun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

982  bundă  bundă  бунда  bundă (mn. bunḑ) [akc. bundă] (i. ž.) — bunda, zimski kaput postavljen krznom ◊ aĭ batrîń n-a șćut đi bundă, ĭa a ĭeșît înkuaśa, a kîpatato lukratuori pi la rudńik, ka înbrîkamînt đi ĭarnă — stari nisu znali za bundu, ona se pojavila skoro, prvi su je dobili radnici u rudniku, kao deo zimske odeće [Por.]   [Vidi]

858  bundușală  bundușeală ?  подбуњивање  bundușală (mn. bundușîălurĭ) [akc. bundușală] (i. ž.) — podbunjivanje, podstrekivanje, huškanje ◊ kînd la înkis, s-a lasat đi bundušală — kad su ga zatvorili, prestao je sa podbunjivanjem ◊ đin bundușală s-a fakut raskuol — iz huškanja se izrodila buna [Crn.] ∞ bundușî  [Vidi]

2266  buńață  buneaţă  доброта  buńață (mn. buńețurĭ) [akc. buńață] (i. ž.) — (zast.) dobrota; dobročinstvo; dobrobit ◊ s-a strîkat lumĭa, uamińi a pĭerdut buńața — svet se iskvario, ljudi su izgubili dobrotu ◊ uomu trăbe să lukre đi buńețu kășî luĭ — čovek treba da radi za dobrobit svoje kuće ◊ đi tuata buńață dumńeḑîu îț mulțamĭașće — za svako dobročinstvo bog ti se zahvaljuje ♦ var. (mn. buńiețurĭ) [Por.] ∞ bun  [Vidi]

803  buold  bold  бодља  buold (mn. buolduri, buolđe) [akc. buold] (i. m.) — bodlja, šiljak, zašiljeni vrh ◊ buoldu fusuluĭ đi tuors — vrh vretena za predenje ◊ buoldu lu kalkîńu muori ĭe askuțîț, da kalkîńu ĭe îń patru muke, fakut đin oțăl đi rang — bad ostanca vodeničnog vretena je oštar, a ostanac je četvorostrano iskovan od čelične ćuskije [Por.]   [Vidi]

543  buou  bou  во   buou (mn. buoĭ) [akc. buou] (i. m.) — (zool.) vo (Bos taurus) ◊ buou ĭe biku lu kare sînt batuće kuaĭļi, să nu sară pi vaś, numa să fiĭe bun đi lukru — vo je bik kome su stucana jaja, da ne bi mogao da skače na krave, već da bude dobar za rad ◊ tare ka buou — jak kao vo ♦ var. bou ♦ up. bik [Por.] ♦ dij. var. bu (mn. buоĭ) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

599  burduș  burduf  мех  burduș (mn. burdușurĭ) [akc. burduș] (i. m.) — meh, mešina od neštavljene jareće ili jagnjeće kože, koju kovači koriste za raspirivanje vatre ◊ țĭgańi ku burdușu a suflat în fuok, ș-a fakut svrĭađiļe — Romi su mešinom raspirivali vatru i kovali svrdla [Crn.] ♦ dij. var. burduf [Buf.] ♦ var. fuaļe [Por.]   [Vidi]

540  burik  buric  пупак  burik (mn. burikurĭ) [akc. burik] (i. s.) — 1. (anat.) pupak, deo stomaka; pupčana vrpca ◊ kopilu kînd să fače i-să taĭe buriku, și să ļagă — kad se dete rodi, pupak mu se odseče, i uveže ◊ la noĭ buriku să păstrează, așa ĭe običaĭu — kod nas se pupčana vrpca čuva, takav je običaj [Kmp.] ◊ đemult, aĭ batrîń în Porĭeśa, a taĭat buriku pi rastău — nekada, stari Porečai su sekli pupak na palici jarma [Por.] 2. (anat.) vrh čovekovog prsta, jagodica ◊ buriku ďeșťuluĭ — jagodica prsta [Kmp.] ◊ atîta źier a fuist, đi mi s-a îngĭețat buriku źeĭśtuluĭ — toliki mraz je bio da su mi se zaledila jagodica prsta [Por.] 3. (pedološki) kvalitetna zemlja ◊ akolo ĭe buriku pomîntuluĭ — tamo je najplodnija zemlja [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

739  buriu  buriu  бурило  buriu (mn. buriе) [akc. buriu] (i. s.) — burilo, omanji drveni sud od doga, za čuvanje rakije ◊ în buriu kure rakiĭa la kazan — u burilo teče rakija sa kazana [GPek] ♦ dij. sin. źuban (Rudna Glava), źiban (Tanda) [Por.]   [Vidi]

852  burĭaće  burete  гљива  burĭaće (mn. burĭeț) [akc. burĭaće] (i. m.) — (mik.) gljiva, pečurka ◊ la nuoĭ pră duos ĭastă mulț burĭeț — kod nas u šumi ima mnogo pečuraka ◊ burĭețî aĭ ĭuț îs buń dăkă să frig în ćigańe ku uavă — bele mlečne pečurke su ukusne, ako se prže sa jajima u tuganju ◊ burĭețî aĭ ńegri krĭesk pră fag — bukovača raste na bukvi [Hom.] ◊ burĭaćiļi dă pi ļemn, da śuparka pi kîmp — pečurka niče na drvetu, a gljiva na zemlji ♦ sin. śuparkă [Por.]  [Vidi]

4159  burĭaće ĭuće  iuţar  млечњача  burĭaće ĭuće (mn. burĭeț ĭuț) [akc. burĭaće ĭuće] (i. m.) — (mik.) mlečnjača, bela gljiva (Lactarius piperatus) ◊ burĭaće ĭuće ĭe śuparkă albă, pļină đi lapće, kare dă pin padure — mlečnjača je bela pečurka, puna mleka, koja raste po šumi [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

864  burkă  burcă  капут   burkă (mn. burś) [akc. burkă] (i. ž.) — 1. kaput, gornji deo muškog odela; sako ◊ kînd ĭe frig, uamińi înbrakă burka — kad je hladno, muškarci oblače kaput ♦ (demin.) burkiță ◊ a măĭ ramas kîta đin śuarik, șî s-a rugat đi kroĭtuorĭ să-ĭ fakă șî o burkiță đi fiu-su — ostalo je malo od sukna, pa je zamolio krojača da mu sašije i kaputić za sina ♦ (augm.) burkuoń [Por.] 2. džemper ◊ muma mĭ-a înpļećit burkă đe lînă — majka mi je isplela džemper od vune ◊ babă Ĭana fărbuĭe burka — baba Jana farba džemper ◊ burka đe lînă ĭe kalduruăsă — džemper od vune je topao [Crn.] ∞ țuală   [Vidi]

821  buskofi  boscofi ?  мрљати  buskofi (ĭuo buskofĭesk, ĭel buskofĭașće) [akc. buskofi] (gl. p. ref.) — mrljati, mazati, razmazati, proizvoljno i bez ukusa mešati razne tečne sastojke boje ili hrane ◊ nu șćiĭe sî văruĭe, numa buskofĭașće parĭețî — ne zna da kreči, samo razmazuje zidove ♦ sin. spoi [Por.] ∞ buaskă  [Vidi]

822  buskofĭală  boscofeală ?  мрља  buskofĭală (mn. buskofĭaļе) [akc. buskofĭală] (i. ž.) — 1. mrlja, brljotina ◊ kopilo-sta a fakut numa o buskofĭală în svĭeskă đi șkuală — ovo dete je napravilo samo neku mrlju u školskoj svesci 2. smeša različitih tečnih sastojaka, bućkuriš ◊ a fakut o buskofĭală đi ḑamă, pućem numa s-o lupadăm la puorś — napravila je bućkuriš od čorbe, možemo samo da je bacimo svinjama [Por.] ∞ buaskă  [Vidi]

1546  buș  floricele  кокице  buș1 (mn. bușî) (i. m.) — kokice, pečena i raspukla zrna kukuruza ◊ bușî la nuoĭ să fak dîntr-o suartă dă kukuruḑ da-l galbin ku buobu mik — kokice se kod nas prave od jedne vrste žutog kukuruza sa sitnim zrnom [Hom.] [Bran.] ♦ dij. sin. kokuoș (Rudna Glava) ♦ var. kokuașă (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. śubenśi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. sin. kokodań (Velika Kamenica) [Dun.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

3378  buș  cocoloș  грудва  buș2 (mn. bușă) [akc. buș] (i. s.) — 1. grudva valjanog snega ◊ bușu ĭe kokoluoș mare đe zapadă muaļe, kare sa faśe kînd sa ĭa kokoluoș mik șă sa tîvaļeașće đin vîru śuośi-n vaļe, șî ĭel krĭașće boznakît, adunînd pi drum zapadă ļipiśuasă — buš je velika grudva mekog snega, koja nastaje kada se uzme mala grudva i valja se s vrha brda na dole, i naraste bogzna koliko, skupljajući usput lepljivi sneg ◊ fînkă dupa buș ramîńe luoku đizgoļit, đemult așa s-a kurațat ļivĭeḑîļi đe zapadă, đi sî puată uoĭļi să ažungă la ĭarbă, înga pănă nu sa topĭașće zapada — pošto iza „buša” ostaje ogoljen teren, nekada su se tako čistile livade od snega, da bi ovce mogle da dođu do trave još dok se sneg ne otopi 2. komad, odlomak neke materije ◊ a dus la muoș koźa mare buș đi ĭaskă — doneo je dedi poveći komad truda ♦ up. kokoluoș [Por.]  [Vidi]

777  bușćan  buștean  пањ  bușćan (mn. bușćeń) [akc. bușćan] (i. m.) — 1. panj, deo drveta koji ostaje na korenu kad se stablo iseče, sruši ili prelomi, bilo da je u zemlji, ili da je izvađen iz nje ◊ am tîrsît pođina, șî mĭ-a măĭ ramas numa ńișći bușćeń đi skuos — istrsio sam padinu, i ostali su mi samo još neki panjevi za vađenje ♦ (demin.) bușćańel, bușćanuț ♦ (augm.) bușćanuoń ♦ sin. truș, śulpan 2. čokot vinove loze ◊ am ḑîaśe bușćeń đi viĭe — imam deset čokota vinove loze [Por.] 3. korenje sasušenog korova i drugog nekorisnog bilja ◊ aĭa śi ĭe în Poreśĭa bușćan, la nuoĭ sa kĭamă buśim, da bușćeńi la nuoĭ sînt rîdaśińiļi kare ramîn șî putraḑăsk dupa buĭeḑ, kînd buĭađa sa uskă — ono što je u Poreču „buščan”, kod nas je „bučim”, a mi „buščan” zovemo korenje biljaka koje je ostalo da truli u zemlji, kad se biljka osuši (Jasikovo) [GPek] ∞ buśim  (Ima umotvorina!)[Vidi]

778  buśim  bucium  главчина  buśim (mn. buśimĭе) [akc. buśim] (i. m.) — 1. (tehn.) glavčina kolskog točka ◊ buśim ĭe kăpățîna la rotă đi kar, or la rota đi moră — glavčina je deo kolskog točka, ili vodeničnog kola [Buf.] ♦ sin. kîpațînă [Por.] 2. panj ◊ buśimu ĭe bușćanu kare ramîńe în pomînt kînd taĭ ļemnu đen piśuare — bučim je deo drveta koji ostaje uz koren kada se stablo poseče (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. bușćan [Por.]   [Vidi]

784  buśińiș  buciniș  кукута  buśińiș (mn. buśińișă) [akc. buśińiș] (i. s.) — (bot.) kukuta, angelika (Anchangelica officinalis) ◊ buśińișu are dudă marĭ, krĭașće înalt — kukuta ima dugačke cevi, raste visoko [Por.] ♦ dij. sin. fifă (Jasikovo) [GPek] (Osnić) [Crn.]   [Vidi]

567  butuoń  butoi  буре  butuoń (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pića ◊ butuoń đi vin — bure za vino ◊ butuoń đi rakiu — bure za rakiju 2. cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično kolo ◊ butuońu muori — badanj, vodenično bure ♦ var. butuoĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuońu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhu ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvaraka ◊ în vîru butuońuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablina ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jaka [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.]   [Vidi]

676  buturuagă  buturugă  пањ  buturuagă (mn. buturuoğ) [akc. buturuagă] (i. ž.) — panj; glavčina [Kmp.] ◊ s-a dus să skuată vro buturuagă đin drum, să nu-ĭ rastuarńe karu ku fîn — otišao je da iskopa neki panj sa puta, da mu ne preturi kola sa senom ♦ dij. sin. bușćan [Por.]   [Vidi]

923  buzdugan  buzdugan  буздован  buzdugan (mn. buzdugańe) [akc. buzdugan] (i. s.) — buzdovan 1. srednjevekovno oružje, gvozdena kugla sa drškom ◊ șî traźe Miluș buzduganu, șî ăĭ sparźe kapu la turk — i potegne Miloš buzdovan, i razbije Turčinu glavu (iz nar. prip.) 2. (zast.) močuga, drveni predmet sa drškom i čvornovatim zadebljanjem na vrhu ◊ ma rugaĭ đi ĭel s-îm fakă un maĭ, să bat la parĭ în gard, da ĭel mĭ-a fakut un buzdugan, ma duk să dau pi kap ku ĭel — molio sam ga da mi napravi malj, da nabijem kočeve u ogradi, a on mi je napravio neki buzdovan; idem da ga njime mlatnem po glavi 3. (fig.) tup i glup čovek ◊ veśińi aĭ miĭ sînt ńișći buzdugań, nu măĭ puoț ć-a tăĭnuĭa ku iĭ — moje komšije su neki buzdovani, ne može (š) (se) razgovarati sa njima 4. (fig.) muški polni organ (u nadgovaranju sa ženama) ◊ fuź, soro, înkolo, kă mi sa skuală pîrdańiku đi buzdugan, șî o sî fiĭe beļauă! — beži tamo, sele, jer će mi se dići prokleti buzdovan, pa će biti belaja! [Por.]   [Vidi]

2729  țambalău  tămbălău  гужва  țambalău (mn. țambalăĭ) [akc. țambalău] (i. s.) — gužva, haos ◊ ńișći bĭețîuoș la bîlś s-a luvat la bataĭe, uńi a sarit să-ĭ đispartă, alțî sî sa bată, șî s-a fakut un țambalău ku tuot đi žîndari abĭa la spart — neke pijanice su se potukle na vašaru, jedni su skočili da ih razdvoje, drugi da se biju, pa se stvorila opšta gužva koju su žandari jedva rasturili (Tanda) ♦ var. țîmbalău (Rudna Glava) ♦ var. tămbalău ◊ asară la uoră s-a luvat la gîlśao ńișće baĭaț, a fakut tămbalău ș-a strîkat visaļiĭa — sinoć su se na igranci posvađali neki momci, napravili su gužvu i pokvarili veselje (Topolnica) [Por.]  [Vidi]

1106  țapare  ţepar ?  ам  țapare (mn. țapărĭ) [akc. țapare] (i. s.) — am koji se stavlja preko ramena da bi se olakšalo guranje kolica ◊ țaparĭa ĭe ma kare mult ușurĭaḑă kînd sa înpinźe vrun tovar grĭeu — capare je am koji mnogo olakšava kada se gura neki težak teret [Bran.]   [Vidi]

1100  țapin  ţapină  цепин  țapin (mn. țapińe) [akc. țapin] (i. s.) — (tehn.) cepin, alatka koju drvoseče koriste za cepanje oblica, naročito pri izrade šindri kojima su se ranije pokrivale kuće ◊ țapinuĭe fakut đi fĭer, are kuadă lungă, șî taiș întuors în źuos — cepin je napravljen od gvožđa, ima dugačku dršku, i sečivo okrenuto na dole [GPek]   [Vidi]

2900  țarankă  ţărancă  Царанка  țarankă (mn. țara) [akc. țarankă] (i. ž.) — (antr.) Caranka, Vlahinja iz Negotinske Krajine ◊ țaranśiļi puțîn lukră ku viće, ĭaļe sînt măĭ mult pomînćiańe — Caranke malo rade sa stokom, one su većinom zemljoradnice ◊ mulț baĭeț đi la nuoĭ sînt însuraț ku țarănś — mnogi naši momci oženjeni su Carankama ♦ (m. r.) țaran [Por.] ∞ țară  [Vidi]

1045  țară  ţară  држава  țară1 (mn. țîărĭ) [akc. țară] (i. ž.) — država, zemlja ◊ đi șasă ań am trekut triĭ raturĭ, pistă triĭ țîărĭ, ș-am ažuns đi unđe am pļakat — za šest godina prošao sam kroz tri rata, preko tri države, i vratio se odakle sam krenuo [Crn.] ◊ țară strină — tuđa zemlja, druga država; inostranstvo ◊ Țara rumîńaskă — Vlaška [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1044  țarînă  ţărână  земља  țarînă (mn. țarîń) [akc. țarînă] (i. ž.) — zemlja, sitna zemlja ◊ kînd faś mușuruoń la kukuruḑ, gramađașće țarînă la radaśină — kad zagrćeš kukuruz, nagomilaj zemlju oko korena [Crn.] ◊ kînd sa-ngruapă al muort, sa lapîdă kîta pomînt pi ļagînu luĭ, șî sa ḑîśe să-ĭ fiĭe țarîna ușuară — kada se pokojnik spušta u grob, baca se malo zemlje na njegov sanduk, i kaže se neka mu bude laka zemlja ♦ sin. pomînt [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1030  țasa  ţese  ткати  țasa (ĭuo țîăs, ĭel țîasă) [akc. țasa] (gl. p.) — 1. tkati, raditi na razboju ◊ muma ĭe akas, numa śe n-anśeput țasa — majka je kod kuće, samo što nije počela tkati ◊ șćiu sî țîăs kî ma-nvațat muma — znam da tkam jer me naučila majka 2. (psih.) biti nemiran, ispoljiti nervozu ◊ nu stîă pi luok, numa țîasă-n tuaće părțîļi — ne drži ga mesto, samo se frćka na sve strane [Crn.] ♦ dij. var. țăsa [Por.] ∞ țăsa  [Vidi]

1075  țauă  ţeavă  цев  țauă (mn. țîăvĭ) [akc. țauă] (i. ž.) — (tehn.) cev ◊ ĭerĭ mi s-a frînt o țauă la pĭađika đi traktur — juče mi se polomila jedna cev na kočnici traktora ◊ fakuĭ kîća țîăvĭ đi suok, k-o sî-ĭ trîabĭe mumi sî pună baćala kînd va țasa — napravio sam nekoliko cevi od zove, jer će trebati majci da namotava potku kada bude tkala ♦ (augm.) țavuańe ♦ (demin.) țavuță [Crn.] ◊ țaua s-a fakut đin bît đi suok, da modua a skuos ku razbiku đi kuor uskat — cev se pravila od zove, a srž se vadila arbijom od suve drenovine ◊ țauă đi ļiemn — drvena cev ◊ țauă đi fĭer — metalna cev ◊ țauă đi sovĭaĭkă đi razbuoĭ — cevka za tkački čunak ♦ up. razbuoĭ ♦ (demin.) țauļikă ♦ var. țîuļikăcevčica ♦ sin. dudă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1096  țăļină  ţelină  крчевина  țăļină (mn. țăļiń) [akc. țăļină] (i. s.) — (geogr.) 1. krčevina, zemljište koje se krčenjem čisti i pretvara u obradivu površinu ◊ am un lukratuorĭ, îm tîrsîașće țăļina — imam jednog radnika, trsi mi krčevinu [Por.] 2. ledina, zemljište koje se prvi put obrađuje ◊ țăļină ĭe kînd sa ară ļivađa măĭ întîń; arĭ la țăļină — „celina” je kada oreš livadu prvi put; oreš „celinu” (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

1098  țăļińiș  ţeliniș  лединиште  țăļińiș (mn. țăļińișă, țăļińișurĭ) [akc. țăļińiș] (i. s.) — (ped.) ledinište, područje sa zemljištem koje je zapušteno, koje se dugo ne obrađuje ◊ s-a pirasît saćiļi, a ramas țăļińiș guol în tuaće părțîļi — sela su opustela, ostale su gole ledine na sve strane [Por.] ∞ țăļină  [Vidi]

2522  țăsa  ţese  ткати  țăsa (ĭuo țîăs, ĭel țîăsă) [akc. țăsa] (gl. p.) — tkati I. (tehn.) 1. izrađivati tkaninu na razboju ◊ ar fi bun kînd muĭerļi nuaștre ar puća țăsa ka babiļi nuaștre vrodată — bilo bi dobro kad bi naše žene mogle tkati kao naše bake nekad II. (fig.) 2. šetkati nervozno ◊ stîăĭ în luok, nu-m țăsa înkuaś-înkoluo — smiri se, nemoj mi šetkati tamo-amo 3. udariti, tući, lupiti (kao brdilom) ◊ kopiļe, fi mĭarńik, să nu-ț țîăs una dupa kap — dete, budi mirno, da ti ne lupim jednu zavrat [Por.] ♦ dij. var. țasa [Crn.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

5755  țăsatuare  țesătoare  ткаља  țăsatuare (mn. țăsatuorĭ) [akc. țăsatuare] (i. ž.) — tkalja ◊ țăsatuarĭa ĭe muĭare kare țîasă în razbuoĭ — tkalja je žena koja tka na razboju [Por.] ∞ țăsa   [Vidi]

1043  țîțai  țîțîí  скакутати  țîțai (ĭuo țĭțîĭ, ĭel țîțîĭe) [akc. țîțai] (gl.) — 1. skakutati, poskakivati ◊ kopiļe, nu țîțai atîta, sî nu sparź śaua — dete, ne skakući toliko, da nešto ne razbiješ ◊ kînd auḑî kî baba o sî vină pi la nuoĭ, țîțai đi drag — kad je čuo da će baka da nas poseti, poskočio je od radosti 2. drhtati, tresti se (od emocija) ◊ kînd vaḑu kî-ĭ s-a bagat uoĭiļi mĭaļe în viĭe, porńi sî țîțîĭe đi śudă — kad je video da su mu moje ovce ušle u vinograd, počeo je da se trese od besa [Crn.] ♦ dij. sin. dîrdîĭe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1027  țîfnă  ţâfnă  избочина  țîfnă (mn. țîfńe) [akc. țîfnă] (i. ž.) — 1. (geog.) a. izbočina, uzvišica na terenu, brežuljak ◊ dupa țîfna-ĭa ĭe kasa mĭa — iz one uzvišice je moja kuća [Crn.] b. uzvišeni šiljak na sastavu dva potoka ◊ țîfnă sa ḑîśe la țărmur askuțît unđe sa-npreună doă ogașurĭ — „cifna” se kaže za šiljak brežuljka koji se javlja na sastavu dva potoka ◊ kînd vĭeḑ o pĭatră mare sîngură pi kîmp, ḑîś: „Ăće o țîfnă-n mižluoku kîmpuluĭ!" — kada vidiš veliki usamljeni kamen na poljani, kažeš: „Evo jedne ’cifne’ na sred poljane!” (Jasikovo) [GPek] c. velika strmina, uspon ◊ ći prinḑ ku nasu đi pomînt pănă ĭeș pi țîfnă-n sus — hvataš se nosom za zemlju dok izađeš uz striminu na gore (Tanda, Rudna Glava) [Por.] 2. (psih.) prznica, prgavac, osoba koja se lako i brzo ljuti i duri bez nekog posebnog razloga ◊ țîfnă ĭe uom kare sa mîńiĭe đi fiĭe-śe — „cifna” je čovek koji se ljuti za bilo šta [GPek][Por.]  [Vidi]

2002  țîfńală  ţâfneală  прзничавост  țîfńală (mn. țîfńaļe) [akc. țîfńală] (i. ž.) — (psih.) przničavost, osobina nekoga ko se bez razloga lako i brzo ljuti; prgavost; drčnost ◊ s-a pus o țîfńală pi fata-sta, numa frkuańe ka mîța naruoadă, sigurat a lasat-o baĭatu — ova devojka je postala przničava, samo frkće kao luda mačka, sigurno ju je ostavio momak [Por.] ∞ țîfnă  [Vidi]

2003  țîfńitură  ţâfnutire  прзница  țîfńitură (mn. țîfńiturĭ) [akc. țîfńitură] (i. s.) — (psih.) prznica, prgavko, osoba koja se bez razloga lako i brzo ljuti ◊ đi kînd s-a goļit butońu în podrum, moșu s-a fakut o țîfńitură đi uom, numa fîrfuańe, sa zbĭară pi tuoț đi fiĭe śe, da slab șî manînkă — otkad se ispraznilo bure u podrumu, čiča je postao prava prznica, samo frkće, viče na sve za bilo šta, a slabo i jede [Por.][GPek] ∞ țîfnă  [Vidi]

5737  Țîgan laĭaće  țigan laiece  црни Циганин  Țîgan laĭaće (mn. Țîgań laĭеț) [akc. Țîgan laĭaće] (sint.) — crni Ciganin ◊ Țîgań laĭeț a fuost ferarĭ, a lukrat la ńikovală șî la fuaļe, a șćut să vorbĭaskă țîgańiașće — crni Cigani su bili kovači, radili su sa nakovnjem i mehom, znali su da govore ciganski ◊ parințî a spumîntat kopiĭi ku Țîgań laĭeț, k-o să-ĭ fure dakă nu va fi kuminț — roditelji su plašili decu sa crnim Ciganima, da će ih uzeti ako ne budu bila dobra ◊ Țîgań laĭeț a trait supt kuort, șî s-a mutat đin sat în sat, katînd đi lukru — crni Cigani su živeli pod čergom, i selili se iz sela u selo, tražeći posao ◊ muĭeriļi alu Țîgań laĭeț a fuost kuprinsă ku đeskînćiśe, ku minśuń șă ku furaluku — žene crnih Cigana bavile su se vražbinama, prevarama i krađom [Por.] ∞ laĭe  [Vidi]

1054  țîntă  cent  цент  țîntă (mn. țînturĭ) [akc. țîntă] (i. ž.) — 1. (zast.) cent, stoti deo stranog novca ili neke celine ◊ o țîntă a fuost kît o parauă — cent je bio koliko jedna para 2. sasvim malo, neznatno ◊ đ-o țîntă mĭ-a skapat vuozu — za malo mi je voz pobegao [Crn.] ♦ dij. var. țintă ◊ o țintă ďe om — mali čovek ♦ (vulg.) ĭa ramas o țintă-n kur — (fig.) nije se dobro „olakšao” (Prahovo) [Kmp.]   [Vidi]

1052  țîńa  ţinea  држати  țîńa (ĭuo țîn, ĭel țîńe) [akc. țîńa] (gl.) — 1. držati, pridržavati ◊ muĭarĭa a țînut frîu, da uomu ku umîru supus a țînut karu sî nu să rastuarńe — žena je držala uzde, a muž je podmetnutim ramenom pridržavao kola da se ne preture 2. posedovati, imati ◊ Vuoĭna Duman țîńe muĭarĭe đin Vaļakuańa — Vojin Duman ima ženu iz Valakonja 3. zadržavati ◊ ma țînu la vuorbă pînă-n zavrńitu suariluĭ — zadržao me u razgovoru do zalaska sunca 4. pratiti, ići za nekim ◊ sî țînură kîńi đi mińe pîn nu trekuĭ konvĭeĭu — psi su me pratili dok ne pređoh krivinu 5. pamtiti ◊ tata-muoș a țînut minće mulće povĭeșć — moj pradeda je pamtio mnogo priča 6. držati nekome stranu, braniti ga ◊ muma mi-a țînut parće kînd a vrut tata sî ma bată — majka me branila kad je otac hteo da me bije 7. pratiti nekoga ili nešto pogledom ◊ țîńe uoki la ĭa pînă trăśe pi drumu — prati je pogledom dok prolazila putem 8. čuvati ◊ țîńe dăćinļi aļi batrîńe — čuva stare običaje [Crn.] 9. biti u vanbračnoj ljubavnoj vezi ◊ aldrakuluĭ uom a fuost, s-a țînut ku mulće muĭerĭ — vragolast čovek je bio, imao je mnogo ljubavnica [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1074  țîporaz  ?  бодљика  țîporaz (mn. țîpora) [akc. țîporaz] (i. m.) — 1. bodljika, kočanj, deo stabljike žita, kukuruza ili krupnije travke koji ostaje da viri iz zemlje posle žetve ili kosidbe ◊ sîśararîm grîu, ramasîră numa țîporază — požnjeli smo žito, ostadoše samo bodljike [Crn.] 2. dlačice zaostale u koži svinje posle šurenja ♦ dij. var. mn. țîporaḑă (s. Leskovo, zapis: D. Marković ) [GPek] ♦ dij. var. țîporag (mn. țîporaź) [akc. țîporag] ◊ ma-nbrukaĭ în tr-un țîporag — nagazio sam na jednu bodljiku [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

2898  țîră  ţâră  мало  țîră [akc. țîră] (pril.) — (ret.) malo, u vrlo maloj količini ◊ (u izr.) o țîră — nešto malo ◊ a lukrat o țîră la rudńik, șî s-a lasat — radio je nešto malo u rudniku, pa je napustio ◊ nu puot să fak koļașa, kî mĭ-a ramas numa o țîră đi fańină — ne mogu da napravim kačamak, jer mi je ostalo vrlo malo brašna ◊ śarkă o țîră — probaj malo, pokušaj ♦ (demin.) o țîrikiță — malecno, majušno [Por.]  [Vidi]

2461  țîsatuor  ţesător  ткалац  țîsatuor (mn. țîsatuorĭ) [akc. țîsatuor] (i. m.) — tkalac, tkač ◊ ĭuo nu șćiu ńiś un uom s-a fi fuost țîsatuorĭ, aăla ĭe numa lukru muĭerĭesk — ja ne znam ni jednog muškarca da je bio tkač, to je samo ženski posao ◊ țîsatuarĭa ĭe muĭarĭe kare țîasă în razbuoĭ — tkalja je žena koja tka na razboju ◊ mama a fuost tare bună țîsatuare — baka je bila jako tobra tkalja [Por.] ∞ țăsa  [Vidi]

2523  țîsatură  ţesătură  тканина  țîsatură (mn. țîsaturĭ) [akc. țîsatură] (i. ž.) — tkanina, tkanje, tkivo, ono što je izatkano na razboju ◊ a ramas đi la mama o gramadă đi țîsaturĭ, am đi gînd să ļi vind, să nu ļi manînśe muoļi — ostala je od bake gomila tkanja, imam nameru da ih prodam, da ih ne izjedu moljci ♦ var. țăsătură (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. țasatură [Crn.] ∞ țăsa  [Vidi]

1062  țîșńituarĭe  ţâșnitoare  прскалица  țîșńituarĭe (mn. țîșńituorĭ) [akc. țîșńituarĭe] (i. ž.) — prskalica, dečja igračka ◊ đi fakut țîșńituarĭe îm trîabĭe brîśag, bît đi suok, bîćiśel đi razbik, șî kîlț — za izradu prskilice treba mi britva, zovin štap, štapić za klip, i kučina [Crn.] ♦ dij. var. țîșńituare (Rudna GLava) [Por.] ∞ țîșńi  [Vidi]

1108  țrepană  ?  црепана  țrepană (mn. țrepăń) [akc. țrepană] (i. ž.) — crepana, crepara, mesto gde se peče crep ◊ într-o vrĭamĭe am lukrat la țrepană — jedno vreme sam radio na crepani ♦ var. țrĭepană [Por.] ∞ țrĭep  [Vidi]

1109  țreparĭ  ?  црепар  țreparĭ (mn. țreparĭ) [akc. țreparĭ] (i. m.) — crepar, radnik na crepani ◊ veńi un țreparĭ, șî ńi-n trabă dar ńi trîabe țrĭep — došao je jedan crepar, i pitao nas je da li nam treba crep [Por.] ∞ țrĭep  [Vidi]

1076  țrĭep  ţâglă  цреп  țrĭep (mn. țrĭepĭ) [akc. țrĭep] (i. m.) — nedostaje mi oko dve stotine crepova, da pokrijem celu kuću ◊ vîntu mĭ-a luvat țrĭepu đi pi ștală — vetar mi je odneo crep sa štale [Crn.] ♦ dij. var. (mn. țrĭepurĭ) [akc. țrĭepurĭ] ◊ a dus o gramadă đi țrĭepurĭ, șî ĭa lasat l-înga gard — doneo je gomilu crepova, i ostavio ih je pored ograde ◊ țrĭepu ĭe astrukamînt nuou, a ĭeșît înkuaśa, pi dupa ratu-sta ku ńamțî — crep je nova vrsta pokrivača, pojavio se ovamo, posle rata sa Nemcima [Por.] up. astrukamînt, ramidă, kiramiḑîĭe  [Vidi]

1077  țuĭkă  ţuică  ракија  țuĭkă (mn. țuĭś) [akc. țuĭkă] (i. ž.) — (ret.) rakija ◊ kopsăĭ kuomina, șî fakuĭ țuĭkă numa kît đi kasa nuastră — ispekao sam kominu, i napravio sam rakije tek koliko za našu kuću [Crn.] ◊ nuoĭ la rakiĭe iĭ ḑîśem țuĭka numa kînd ńis kîta-n voĭa bună — mi rakiju zovemo cujkom, samo kada smo malo pod gasom [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

2771  țupai  ţupăi  цупкати  țupai (ĭuo țupîĭ, ĭel țupîĭe) [akc. țupai] (gl. p. ref.) — cupkati, skakutati ◊ kopilu a pļekat în piśuare, șî numa țupîĭe đi drag — dete je prohodalo, i samo skakuće od radosti ◊ țupîĭe în luok sî sa îngalḑîaskă — skakuće u mestu da se zagreje [Por.] ∞ țup  [Vidi]

1116  țurfuruos  zdrenţăros  дроњав  țurfuruos (țurfuruasă) (mn. țurfuruoș, țurfuruasă) [akc. țurfuruos] (prid.) — dronjav, pocepan ◊ ș-akuma ĭasă-n lume tuot țurfuruos, dakă lukră, ș-are đin śe s-îș fakă țuaļe uomeńeșć — i sada ide sav dronjav, iako radi, i ima odakle da sebi napravi ljudsku odeću ♦ var. zdrĭențuruos [Por.] ∞ țurfură  [Vidi]

3596  ćask  teasc  притискивач  ćask (mn. ćaskurĭ) [akc. ćask] (i. s.) — pritiskivač kupusa u kaci ili sira u čabru ◊ ćask ĭe fakut đin patru blanuț înkruśișaće, kare sa pun pi varḑă în pućină, da pi ĭaļe sa puńe o pĭatră, să pisaḑă varḑa în apă, să nu fiĭe-n săk — pritiskivač je napravljen od četiri ukrštene daščice, koje se stavljaju na kupus u kaci, a na njih se stavlja jedan kamen, da pritisne kupus u rasol, da ne ostane na suvom (Tanda) ◊ ćasku ĭe o ļaspiđe ńaćidă, skuasă đi la fundu rîuluĭ, ku kare sa pisaḑă varḑa akră în kadă — pritiskivač je jedan gladak pločast kamen, izvađen sa dna reke, kojim se pritiska kiseli kupus u kaci (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

3147  ćeĭkă  ceică  тетка  ćeĭkă (mn. ćeĭke) [akc. ćeĭkă] (i. ž.) — tetka ◊ ćeĭkă ĭe suora lu tata ș-alu muma — tetka je očeva i majčina sestra ◊ uomu lu ćeĭka ĭe mutușuoń — tetkin muž je tetak (teča) [GPek] ◊ am ramas sarak đi mik, pî m-a krĭeskut ćeĭkă ku mutușuońu ka pi kopilu luor — ostao sam od malena siroče, pa su me podigli tetka i teča kao svoje dete [Por.] ♦ dij. var. ćeće ◊ ćeće, unđe mutușuońu? — tetka, gde je teča? (Zlot, zapadna polovina) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1133  ćeșî  teși  искосити  ćeșî (ĭuo ćeșîăsk, ĭel ćeșîașće) [akc. ćeșî] (gl. p.) — iskositi, iseći ukoso, napraviti kosi rez ◊ bîtu đi piskuańe đi salkă sî puaće raćeḑa, ore ćeșî — štap za pištaljku od vrbe može se iseći ravno, ili iskositi [Crn.]   [Vidi]

1398  ćeșîlă  teșilă  торбица  ćeșîlă (mn. ćeșîļ) [akc. ćeșîlă] (i. ž.) — torbica ◊ în ćeșîlă lukratuori a dus mînkarĭe la lukru — u torbici su radnici nosili hranu na posao [Por.]   [Vidi]

1134  ćeșît  teșit  искошен  ćeșît (ćeșîtă) (mn. ćeșîț, ćeșîće) [akc. ćeșît] (prid.) — iskošen, isečen ukoso ◊ kînd oltańeșć, raćeḑu la pĭelț trîabĭe sî fiĭe ćešît — kad kalemiš, rez na pelceru treba da bude iskošen [Crn.] ◊ kînd muĭerļi fak fifă, taĭe țaua la un kîpatîń ćeșît, da alalt ăl lasă astupat — kada žene prave „fifu”, seku otvoreni kraj cevčice ukoso, a drugi ostave da bude zatvoren (Jasikovo) [GPek] ∞ ćeșî  [Vidi]

1147  ćikai  ciuguli  кљуцати  ćikai (ĭuo ćikîĭ, ĭel ćikîĭe) [akc. ćikai] (gl. p.) — kljucati, kljuckati ◊ tata a-nćins pĭaļa đi puork în ļiemn, va ćikai pîăsîrļi unsura đi pi ĭa — otac je razapeo svinjsku kožu na drvetu, da ptice iskljucaju masnoću sa nje [Crn.] ♦ dij. sin. ćuokăi, ćokai [Por.]   [Vidi]

1148  ćikait  ciugulit  искљуцан  ćikait, ćikaită (mn. ćikaiț, ćikaiće) [akc. ćikait] (prid.) — (ornit.) iskljucan, pokljucan ◊ pĭaļa đi puork, ś-a-nćinso tata pi gard, tuată ĭe ćikaită đi pîăsîrĭ — svinjska koža, koju je otac razapeo na ogradi, sva je iskljucana od ptica ◊ nuku ĭe pîn le vîr ćikait đi vîrdîărĭ — orah je do vrha iskljucan od detlića [Crn.] ♦ dij. var. ćokait [Por.] ∞ ćikai  [Vidi]

1157  ćimpuriu  timpuriu  ран  ćimpuriu (ćimpuriĭe) (mn. ćimpuriĭ, ćimuriĭe) [akc. ćimpuriu] (prid.) — ran, prevremen, koji u vegatibilnom ciklusu dozreva pre uobičajenog vremena a. za letinu ◊ grîu ĭe akuma ćimpuriu, pi la Vidum o să ažungă đi sîśerat — pšenica je sada ranije dozrela, oko Vidovdana će stići za žetvu b. za stoku ◊ karĭe a avut mńeĭ ćimpuriĭ, puaće sokoći la vro dobîndă — ko je rano dobio jagnjad, može računati na neku zaradu [Crn.] c. za vegetaciju ◊ mi sa-m pare kă śuaua s-a skimbat pi pomînt: parke akuma padurĭa înverḑîașće măĭ ćimpuriu đi kît kînd am fuost ĭuo kopil mik — čini mi se da se nešto promenilo u svetu: kao da sada šuma ranije ozeleni nego kada sam ja bio malo dete d. a godinu kao vegetabilni ciklus ◊ an ćimpuriu — godina kada letina ranije dozreva ♦ supr. tîrḑîu [Por.] ∞ ćimp  [Vidi]

1150  ćinîr  tânăr  млад  ćinîr (ćinîră) (mn. ćinîrĭ, ćińirĭe) [akc. ćinîr] (prid.) — mlad a. za čoveka: na uzrastu između detinjstva i zrelosti ◊ uomu al ćinîr tuot puaće — mlad čovek sve može b. za životinje: na uzrastu između mladunčeta i odrasle životinje ◊ buou sî-nvață la žug pîn ĭe ćinîr — vo se uči da vuče jaram dok je mlad ♦ sin. mik c. a biljni svet (obično za visoko rastinje) : stanje između mladice i zrele biljke ◊ puomu sî oltańašće pîn ĭe ćinîr — voćka se kalemi dok je mlada ◊ padurĭa ćinîră nu să taĭe — mlada gora se ne seče [Crn.] ◊ puoț sî ḑîś kî ĭe mîăru, ka puomu, ćinîr, da đi mară, ka puamă, nu: đi mară atunśa ḑîś kî ĭe krudă — možeš da kažeš za jabuku kao voćku da je mlada, ali za jabuku kao plod, ne: za jabuku tada kažeš da je nezrela ♦ dij. var. ćinăr ◊ a murit uom ćinăr — umro je kao mlad čovek [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1165  ćipsă  alaun  стипса  ćipsă (mn. ćipsurĭ) [akc. ćipsă] (i. ž.) — (hem.) stipsa ◊ kožokari a mestakat varu ku ćipsă kînd a ștavait fuoĭi đi kožuaśe — ćurčije su mešali kreč i stipsu kad su štavili kože za kožuhe [Crn.] ◊ muĭarĭa kare avut ibomńik, dupa śe s-a đisparțît đi ĭel, ku furiș a dat pi đi źuos ku ćipsa, să nu priśĭapă barbatu k-a fuost đi kurînd ku ibomńiku; ćipsa-ĭa atîta o „strînźe”, đi barbatu ginđașće kă ĭe ĭa înźir đi muĭarĭe — žena koja je imala ljubavnika, kada se rastane s njim, krišom se dole protrlja stipsom, da muž ne primeti kako je skoro bila s ljubavnikom; stipsa je tako „stegne”, da muž pomisli da je ona anđeo od žene [Por.]   [Vidi]

1146  ćokńit  ciocnit  учукан  ćokńit (ćokńită) (mn. ćokńiț, ćokńiće) [akc. ćokńit] (prid.) — 1. učukan, čuknut, udaren, oštećen; ulubljen ◊ n-am vasurĭ buńe, tuaće uaļiļi mi sînt ćokńiće — nemam dobre sudove, svi lonci su mi čuknuti 2. (fig.) ćaknut, koji nije baš pri sebi ◊ nu măĭ vorbĭașće kum trîabe, parke ĭe ćoknit — ne govori više razumno, kao da je ćaknut ♦ sin. lovit, pļesńit [Por.] ♦ dij. var. śokńit [Crn.] ∞ ćokńi  [Vidi]

1778  ćuakńit  ciocnet  чукањ  ćuakńit (mn. ćuakńiće) [akc. ćuakńit] (i. s.) — (akust.) čukanj, zvuk koji nastaje prilikom čukanja ◊ śe va lukra-n kuzńiță, nu șću, numa șćiu kă đin ćuakńitu-luĭ nu pućem sî durmim — šta li radi u kovačnici, ne znam, samo znam da od njegovih čuknjeva ne možemo da spavamo [Por.] ∞ ćokńi  [Vidi]

1144  ćuok  cioc  кљун  ćuok1 (mn. ćuokurĭ) [akc. ćuok] (i. m.) — (orn.) kljun ◊ tuaće pîăsîrļi au ćuok, șî pi aĭa sî aļeg đin žuavińiļi aļilalće — sve ptice imaju kljun, i po tome se razlikuju od ostalih životinja [Crn.] ♦ dij. sin. ćik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1172  ćuș  ciuf  ћук  ćuș1 (mn. ćușî) (i. m.) — 1. (ornit.) ćuk, noćna ptica iz porodice sova (Athene noctua) ◊ ćușu sî kuĭbarĭașće în butuarkă — ćuk se gnezdi u duplji [Crn.] ◊ ćușu ḑîua nu vĭađe ńimika — ćuk danju ne vidi ništa (s. Plavna) [Pad.] ♦ sin. șćuoĭ (Tanda) 2. (fig.) (pej.) a. rogonja, čovek koga žena vara ◊ ćušuļe, đeșkiđeț uoki odată, da nu vĭeḑ śe-ț lukră muĭarĭa pin sat? — rogonjo, otvori oči već jednom, zar ne vidiš šta ti žena radi po selu? b. tupavko, priprost, naivan čovek; glupan ◊ bagă sama śe vorbĭeșć, nu fi ćuș — pazi šta pričaš, ne budi glup ♦ (augm.) ćușumau, ćușuman [Por.] 3. (muz.) naziv jedne od vlaških erotskih pesama, koju su pevali stari lautari [Mlava]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1174  ćuș  clătită  палачинка  ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

1183  daĭkă  daică  сека  daĭkă (mn. daĭke) [akc. daĭkă] (i. ž.) — (hip.) 1. (folk.) seka; draga, dragana; simpatija; ljubavnica ◊ daĭka mĭa, ku uoki ńegri — moja draga, crnooka [Crn.] ◊ daĭkă iĭ ḑîś la ibomńikă, kînd će dragaļeșć ku ĭa — „dajka” kažeš ljubavnici, kad joj tepaš [Buf.] ◊ daĭkă ĭe nume đizmerdat; kînd la vruna-ĭ ḑîś „daĭko, daĭkuțo”, ĭa înțaļiaźe śi ĭe ku ćińe, șî śe tu aĭ đi gînd — „dajka” je mazno ime; kada nekoj kažeš „dajko, dajkice”, ona razume šta je s tobom, i koja ti je namera (Jasikovo) [GPek] 2. (srod.) a. starija sestra [Crn.] b. (hip.) oslovajljanje među sestrama: tako, od milja, mlađa sestra zove stariju 3. (hip.) oslovljavanje među ženama: tako mlađa žena, iz poštovanja, oslovljava svoju stariju prijateljicu, ili rođaku [Por.] [Buf.] [GPek] ♦ (demin.) daĭkuță [Crn.] [GPek] [Por.] [Buf.] ♦ (demin.) / < dadăńam
  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

1182  dalak  dalac  чир  dalak (mn. dalakurĭ) [akc. dalak] (i. m.) — (med.) čir; dalak a. čir ◊ sî vaĭtă k-îl duarĭe rîău la burtă, muara sî fiĭe dalaku — žali se da ga mnogo boli stomak, verovatno ima čir [Crn.] b. gnojna rana na koži, prišt (Furunculus) ♦ sin. bubuoń ◊ dalaku ĭe bubuoń, sa kuaśe șî învînațîașće — dalak je čir; nagnoji i pomodri ♦ (mn. dalaś) ◊ mi s-a fakut duoĭ dalaś, l-amîndoă tîălpĭ kîći unu — izbila su mi dva prišta, na svakom tabanu po jedan ◊ dalaku au șî vićiļi — „dalak” ima i stoka [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1180  dalap  dulap  долап  dalap (mn. dalapurĭ) [akc. dalap] (i. m.) — 1. drveni orman, skovan od dasaka ◊ în dalap s-a pus strîăkinļi, ļingurļi, zastruźiļi șî mînkarĭa śe a ramas — u dolapu su držane panice, kašike, zastruzi i hrana koja nije potrošena [Crn.] ♦ dij. var. dolap [Por.] 2. a. dolap, točak sa pričvršćenim posudama koji služi za navodnjavanje ◊ pi marźina Ćimuokuluĭ a fuost dalapurĭ kîće șî baśaļe — na obali Timoka je bilo onoliko dolapa, koliko i bašti [Crn.] b. točak sa lopatica, koji okreće voda ◊ dolap, ruată la apă, kare pista kurauă a mînat stružńița, or muaradolap, točak na vodeni pogon, koji je preko kaiša pokretao strugaru ili vodenicu [Por.]  [Vidi]

1175  danak  dănac  момак  danak (mn. danaś) [akc. danak] (i. m.) — momak, neoženjen muškarac ◊ uomu ĭe danak đi la șapćesprĭaśe ań, pînă la-nsurat — čovek je momak od sedamnaeste godine, do ženidbe ♦ (demin.) danaśel (mn. danaśeĭ) [akc. danaśel] — momčić ◊ danaśel ĭeș đi la patrusprĭaśe pîn la șapćesprĭaśe ań — momčić si od četrnaest do sedamnaest godina [Crn.] ◊ feĭmĭa nu măĭ lukră ńimika, numa aļargă dupa danaś — moja ćerka ne radi ništa, samo juri za momcima [Por.] ♦ sin. baĭat [Crn.] [Por.]   [Vidi]

1744  danț  danţ  коло  danț (mn. danțurĭ) [akc. danț] (i. s.) — 1. kolo; vrsta narodne igre u kojoj se igrači uz muziku neprestano kreću laganim koracima napred ili na desnu stranu ◊ danțu la nuoĭ s-a žukat numa pi la nunț, șî aĭa kînd nuntașî a trĭekut pin sat — danc se kod nas igrao samo na svadbama, i to kada su svatovi prolazili kroz selo ♦ sin uără 2. grupa ljudi oko vođe ◊ puartă danțu pin sat, adunat ćińerișu șî-ĭ învață să ļipîĭe la kîărț — kolovođa u selu, okupio mlade i uči ih da lupaju karte ◊ o sî va vină parințî, ș-o sî va spargă danțu — doći će vam roditelji, pa će vam rasturiti družinu ◊ s-a prins într-un danț ku iĭ — uhvatio se u isto kolo sa njima [Por.]  [Vidi]

862  dangă  danga  данга  dangă (mn. dănź) [akc. dangă] (i. ž.) — danga, linija, crta; urez; znak, beleg; žig ◊ dangă trasă ku pļeĭvazu — linija povučena olovkom ◊ fă o dangă ku kuțîtu pi blana-ĭa, însamnă unđe trîabe s-o taĭ — zareži nožem jednu liniju na toj dasci, označi gde treba da je presečem ◊ s-a puvestît kă turśi a tras dangă la uamiń ku fĭer ruoșu — pričalo se da su Turci žigosali ljude usijanim gvožđem ◊ vaḑuĭ ku uoki miĭ: trĭeku un zmău pi śĭerĭ, șî ramasă o dangă đi fuok în urma-luĭ — videh svojim očima: prolete zmaj nebom, i ostade vatreni trag iza njega [Por.]   [Vidi]

1330  dangubă  ?  дангуба  dangubă (mn. dangubĭe) [akc. dangubă] (i. ž.) — 1. danguba, uzaludno trošenje vremena; besposlica ◊ șađarĭa ku vuoĭ ĭe numa o dangubă marĭe, ma dusăĭ ĭuo akas — sedenje sa vama je samo jedna velika danguba, odo’ ja kući [Crn.] 2. (fig.) osoba koja je sklona dangubi; zgubidan; neradnik, lenčuga ◊ dangubă, nu lukră ńimika, traĭașće pi șîaļiļi alu tuoĭa — danguba, ne radi ništa, živi na tuđoj grbači [Por.] ∞ dangubi  [Vidi]

1192  darak  darac  гребен  darak1 (mn. daraśe) [akc. darak] (i. m.) — greben, sprava sa metalnim zupcima kojom se češlja vuna ◊ daraku arĭe patru rîndurĭ đi đinț đi fĭer: duauă đasă, șî duauă rarĭ — greben ima četiri reda metalnih zubaca: dva gusta, i dva retka [Crn.] ◊ ku daraku sa diraśiașće lîna: măĭ întîń o skarmiń ku mîna, pĭeurmă o traź pin darak — sa grebenom se češlja vuna: najpre je vlačiš rukom, a onda je provučeš kroz greben [Por.] ∞ daraśi  [Vidi]

3218  darak  toc  шток  darak2 (mn. daraś) [akc. darak] (i. m.) — štok, ram na vratima ili prozoru ◊ daraku la ușă ĭe fakut đin triĭ blăń măĭ gruasă, înkeĭaće la kolțurĭ, șî prinsă đi pragu kăšî însus — štok na vratima je napravljen od tri deblje daske, spojene na krajevima, i uspravno zakovane za kućni prag ◊ în daraku ferĭeșći batuće sînt țîțîńiļi, kare țîn źamu ku stîkla — u prozorski štok uglavljene su šarke koje drže ram sa staklom [Por.] ∞ ferĭastă  [Vidi]

1197  darîmat  dărâmat  окресан  darîmat (darîmată) (mn. darîmaț, darîmaće) [akc. darîmat] (prid.) — 1. okresan, potkresan; kresan; iskresan ◊ ļiemnuĭe darîmat đi sî sa gramađiaskă fînu pi ĭel — drvo je potkresano da bi se na njemu plastilo seno 2. umoran, iscrpljen od rada ◊ lasîmă kî sînt darîmat đi ostańit — pusti me jer sam isrcpljen od umora [Crn.] ♦ dij. var. dîrîmat 3. premlaćen, prebijen; slomljen batinama ◊ dîrîmat đi bataĭe — slomljen od batina ◊ ļiemn dîrîmat — okresano drvo; drvo bez grana [Por.] ∞ darîma  [Vidi]

1189  darńik  darnic  дарежљив  darńik (darńikă) (mn. darńiś, darńiśe) [akc. darńik] (prid.) — 1. darežljiv, koji rado poklanja, ili daje svoje stvari ◊ ĭel îț dîă, numa dakă arĭe, kî ĭe uom darńik — on će ti dati, samo ako ima, jer je darežljiv čovek [Crn.] 2. (fig.) (vulg.) žena lakog morala ◊ muĭare darńikă — radodajka [Por.] ∞ darui  [Vidi]

1279  daskîl  dascăl  учитељ  daskîl (mn. daskîļ) [akc. daskîl] (i. m.) — učitelj, prosvetni radnik ◊ daskulu nuostru nu ń-a lasat sî vorbim rumîńașće la șkuală; am kućeḑat sî vorbim tumu kînd am fi ažuns la kasă — naš učitelj nas nije puštao da govorimo vlaški u školi; smeli smo da govorimo tek kad bismo stigli kući [Por.] ◊ daskîlu nuostru ń-a-nvațat bińe — naš učitelj nas je dobro učio [Crn.] ♦ dij. var. oćitul [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

1441  dăĭnăitură  ?  љуљање  dăĭnăitură (mn. dăĭnăiturĭ) [akc. dăĭnăitură] (i. ž.) — klaćenje, ljuljanje, njihanje ◊ kopilo-la sa bulnavĭașće đ-atîta dăĭnăitură — ono dete će se razboleti od tolikog ljuljanja [GPek] ∞ daĭnai  [Vidi]

2343  dăparțîme  departare  удаљеност  dăparțîme (mn. dăparțîmĭ) [akc. dăparțîme] (i. ž.) — udaljenost, razdaljina, rastojanje ◊ vrodată a fuost mare dăparțîme întra saće-n Mlaoa — nekada je bila velika udaljenost između sela u Mlavi ♦ var. dăpartare [Mlava] ∞ đipartare  [Vidi]

1545  dăspălurat  desfălurát  распасан  dăspălurat (dăspălura) (mn. dăspăluraț, dăspăluraće) [akc. dăspălurat] (prid.) — raspasan ◊ mĭarźe tuot dăspălurat — ide sav raspasan [Hom.] ♦ dij. var. đisfălurat (Rudna Glava) ♦ đesfălorat (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1253  deteļină  lucernă  детелина  deteļină (mn. deteļiń) [akc. deteļină] (i. ž.) — (bot.) detelina, lucerka (Medicago) ◊ am kosît un ĭektîr đi deteļină, șî ma duko s-o kar — pokosio sam hektar deteline, i idem da je prevezem [Crn.] ♦ dij. var. dîtaļină, dîtăļină ◊ kînd îț skapă vaka-n dîtaļină, șî manînkă pănă sa satură, sa înflă șî puaće sî muoră, dakă n-aźunź la vrĭame să-ĭ baź mosuoru-n kur, sî rasufļe — kada ti krava utekne u detelinu, i napasa se dok se ne nasiti, naduva se i može da lipše, ako ne stigneš na vreme da joj nabiješ kalem u dupe, da se izduva [Por.] ♦ dij. sin. trifoĭ (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. sin. bobolan (Veliki Jasenovac) [Tim.]  [Vidi]

1319  Dîlbośeșći  Dîlbea ?  Длбокићи  Dîlbośeșći [akc. Dîlbośeșći] (i. m.) — (antr.) Dlbokići, prezime vlaške familije u selu Bogovina ◊ mîĭ mulț Dîlbośeșć au kîăș în sat, da lukră în maĭdan — većina Dlbokića imaju kuće u selu, a rade u rudniku [Crn.]   [Vidi]

1211  dîlm  dâlm  брежуљак  dîlm (mn. dîlmurĭ) [akc. dîlm] (i. m.) — (geogr.) brežuljak, malo uzdignuće na zemljištu; neravnina; izbočina na putu; nanos ◊ a trekut ruata pistă un dîlm, șî karu sî rasturnat — prešao je točak preko jedne izbočine, i kola su se prevrnula [Crn.] ◊ a dus pluaĭa ńișći pomîntarĭ, ș-akuma ĭe kolovuozu pļin đi dîlmurĭ — nanela je kiša neko zemljište, i sada je kolski put pun izbočina [Por.]   [Vidi]

1351  dîraśiță  drăcilă ?  притискавац  raśiță (mn. raśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) pritiskavac, osica (? Poloster gallica ili Allantus cinctus) ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđem (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njih (Debeli Lug) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1214  dîrî  atinge  дирати  dîrî (ĭuo dîrîăsk, ĭel dîrîașće) [akc. dîrî] (gl.) — 1. irati, dodirivati; taći ◊ nu dîrî vesparĭu, kî ći muśkă vĭaspiļi — ne diraj osinjak, jer će te ujesti ose [Crn.] 2. ometati, dosađivati ◊ nu dîrî uomu, lasă-l sî lukrĭe — ne ometaj čoveka, pusti ga da radi [Por.] 3. adirkivati, izazivati ◊ nu ma dîrî, kî nu puot sî rîăbd ńiomeńiĭa-tîa — ne zadirkuj me, jer ne mogu da podnesem tvoj bezobrazluk [Crn.] ◊ kopilo-la ka kînd a noroḑît, nu-n vață ńimik, numa dîrîașće fĭaćiļi la șkuală — ono dete kao da je poludelo, ne uči ništa, samo dira devojčice u školi ◊ ĭel ma dîrît, șî ń-am luvat la bataĭe — on me je izazvao, pa smo se potukli [Por.] / < srb. dirati (exp. Durlić)   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1208  dîrză  dârză  одећа  dîrză [akc. dîrză] (i. ž.) — odeća a. iznošena, pocepana, odrpana odeća; dronjciam fuost sarak, n-am avut țuaļe nuoĭ, numa-m mĭers în ńiśći dîrză — bio sam siromah, nisam imao novo odelo, nego sam išao u nekim dronjcima ♦ sin. rîză, trĭanță, zdrĭanță [Por.] b. (zast.) devojačka sprema, odeća koju je mlada unosila u mladoženjin dom na dan svadbe; dar ◊ dîrză a kuprins țuaļiļi đi purtat, kapatîńe, așćernut șî astrukamînt — devojačka sprema je obuhvatala radnu odeću, jastuke, prostirku i pokrivače [Crn.] ◊ la nuntă, guovĭa a skuos dîrzîļi a iĭ tuaće, să ļi vadă lumĭa — na svadbi, mlada je iznosila sve svoje darove, da ih ljudi vide [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1219  dîrž  dârz  дрзак  dîrž (dîržă) (mn. dîrž, dîržă) [akc. dîrž] (prid.) — drzak, smeo ◊ prĭa mult ĭe dîrž, kî lukră aĭa śe alțî nu kućaḑă — previše je drzak, jer radi ono što drugi ne sme ♦ var. îndrîzńalńik [Crn.] ♦ dij. var. drazńit [Por.]   [Vidi]

5027  dîržală  dârjală  држаље  dîržală (mn. dîržăļe) [akc. dîržală] (i. ž.) — držalje, drška ◊ dîržala ĭe ļemn ńićeḑat șî supțîĭat în kare ĭe pus vrun alat śe sa țîńe-n mîń kînd sa lukră ku ĭel, kum ĭe sakurĭa, kuasa, sapa, tîrnakuopu — držalje je glatko i tanko drvo na koje je nasađena neka alatka koja se drži rukama dok se njome radi, kao što je sekira, kosa, motika, trnokop ◊ dîržala sa faśe đin ļemn ușuor șî tare, măĭ mult đi frasîn șî bagrĭem — držalje se pravi od laganog i jakog drveta, najviše od jasena i bagrema ♦ sin. kuadă [Por.]  [Vidi]

1280  dîskaļiță  dăscăliță  учитељица  dîskaļiță (mn. dîskaļiț) [akc. dîskaļiță] (i. ž.) — učiteljica, prosvetni radnik ◊ fata mĭa a gaćit șkuala đi daskîļ ș-akuma ĭe dîskaļiță, lukră la șkuală la nuoĭ în sat, învață kopiĭi — moja kćerka je završila učiteljsku školu i sada je učiteljica, radi u školi kod nas u selu, uči decu [Por.] ◊ am avut dîskaļiță ćinîră, șî la șkolarĭ mult ļ-a fuost drag đi ĭa — imali smo mladu učiteljicu, i đaci su je mnogo voleli [Crn.] ♦ up. daskîl [Por.] ♦ dij. sin. oćituluaĭkă [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

1282  dîskaļiĭe  dăscălie  учитељевање  dîskaļiĭe [akc. dîskaļiĭe] (i. ž.) — učiteljevanje, rad u službi učitelja ◊ s-a lasat đi dîskaļiĭe kî ĭe plata mikă — napustio je učiteljevanje jer je plata maladaskîl  [Vidi]

1888  dîsžgina  desghina  расцепити (се)  dîsžgina (ĭuo ma dîsžgin, ĭel sa dîsžgină) [akc. dîsžgina] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), rasturiti (se) cepanjem, odvajanjem delova, lomljenjem ◊ pazîa să nu kaḑ pră gĭață, șî să će dîsžgiń tuot — pazi da ne padneš na ledu, i da se sav rasturioš [Hom.] ♦ dij. var. đežgina, đižgina [Por.] ♦ dij. var. dăžgina (rašanac) [Mlava]  [Vidi]

2114  do-  do-  до-  do- (pref.) — prefiks u glagolskim složenicam koji označava završetak radnje osnovnog glagola ◊ la ńișće vuorbe sa puńe „do” đinainće, kînd vrĭa sî sa spună kî ĭe vrun lukru, dupa multă vrĭame, gata — nekim rečima se stavlja „do” ispred, kad se želi reći da je radnja, posle dužeg vremena, gotova ◊ doveńi (do + veńi): așćetară tuota ḑîua să vină, la urmă ĭel doveńi, ama sara, kînd n-a măĭ fuost ńima — čekali su ceo dan da dođe, na kraju je on konačno stigao, ali uveče, kada više nije bilo nikog ◊ așa vuorbe sînt: dofaśa (do + faśa, „doraditi”), dokînta (do + kînta, „dopevati”), dopuńa (do + puńa, „dostaviti”), dopļińi (do + [în]pļińi, „dopuniti”, „napuniti”), doaźunźa (do + aźunźa, „dostići”, „dospeti”), dostorî (do + storî, „dotući”, „zatreti”, „uništiti”), șî alćiļi — takve reči su: doraditi, dopevati, dostaviti, dopuniti, dostići (dospeti), dotući, i druge [Por.]  [Vidi]

1220  dobarî  doborâ  скинути  dobarî (ĭuo dobuor, ĭel dobuară) [akc. dobarî] (gl. p.) — 1. skinuti, smaći, sneti ◊ dobuară ogļinda đin parĭaće, s-o șćerg — skini ogledalo sa zida, da ga obrišem [Crn.] ♦ dij. var. dubarî ◊ ažutăĭ să dubuară nuśiļi đin puod — pomogni mu da snese orahe s tavana [Por.] 2. silaziti, ići na dole ◊ đin vuoz s-a dobarît numa o muĭarĭe — sa voza je sišla samo jedna žena [Crn.] ◊ pîkurari tuamna dubuară ku uoĭļi-n sat — pastiri u jesen silaze sa ovcama u selo [Por.] 3. (fig.) osloboditi se tegoba, rasteretiti se neke brige, rešiti neki problem ◊ rînduĭ-će, șî dobuară ńivuoĭa-ĭa đin spinarĭe — sredi se, i skini tu nevolju sa pleća [Crn.] ◊ mare grižă, amunka o s-îm fiĭe s-o dubuor đi pi kap — velika briga, teško će mi biti da je skinem s glave ♦ dij. sin. kobarî [Crn.] kuborî, kubarî ♦ supr. sui [Por.]   [Vidi]

1377  dobînđit  dobândit  добијен  dobînđit (dobînđită) (mn. dobînđiț, dobînđiće) [akc. dobînđit] (prid.) — dobijen, zadobijen, pridobijem; primljen ◊ apukatura-sta ĭe buală dobînđită đin raśială — ovaj grip je bolest dobijena prehladom ◊ bogațîĭa-luor ĭe dobînđită ku furaluku — njihovo bogatstvo dobijeno je krađom [Por.] ∞ dobînđi  [Vidi]

2399  dobļinguos  doblingos  необрађен  dobļinguos (dobļinguasă) (mn. dobļinguoș, dobļinguasă) [akc. dobļinguos] (prid.) — (ret.) neobrađen, grub, neravan ◊ n-am avut kînd sî gaćesk lukru kum trîăbe, pă držala mĭ-a ramas dobļinguasă — nisam imao vremena da završim posao kako treba, pa mi je držalje ostalo neobrađeno [Por.]  [Vidi]

1372  dodrĭan  ?  отпадак  dodrĭan (mn. dodrĭanurĭ) [akc. dodrĭan] (i. m.) — otpadak ◊ vaśiļi a mînkat fînu, a ramas numa dodrĭanu — krave su pojele seno, ostao je samo otpadak [Crn.] ♦ dij. var. dodrĭang (mn. dodrĭanź) [akc. dodrĭang] [Por.]   [Vidi]

1759  doplaći  doplăti  доплатити  doplaći (ĭuo doplaćiesk, ĭel doplaćiașće) [akc. doplaći] (gl.) — doplatiti, završiti plaćanje, isplatiti u celosti ◊ doplaćiĭ tuot śe mĭ-a măĭ ramas đi rîndol đintîń — doplatio sam sve što mi je ostalo do prošloga puta ♦ / do + plaći [Por.]   [Vidi]

1322  Dorćuońi  Dorcescu  Дорћони  Dorćuońi [akc. Dorćuońi] (i. m.) — (antr.) Dorćoni, vlaško prezime porodice Lazarević u selu Osnić, za koje se pretpostavlja da je nastalo po l.i. Dorća ◊ Dragu lu Duorća a lukrat în maĭdan la Buor — Drago Dorčin je radio u Borskom rudniku [Crn.] ∞ Duorća  [Vidi]

1239  dosîș  dosiș ?  наопако  dosîș [akc. dosîș] (pril.) — naopako, pogrešno ◊ śe guođe lukră, dosîș faśe — što god radi, naopako uradi [Crn.] ♦ dij. var. dosîuluĭ [akc. dosîuluĭ] [Por.] ∞ duos   [Vidi]

1252  dovļaće  dovleac  дулек  dovļaće (mn. dovļeț) [akc. dovļaće] (i. m.) — (bot.) dulek, bundeva (Cucurbita pepo) ◊ a rođit dovļețî, kîće tri la un vrĭež — rodili duleci, po tri na jednoj vreži [Crn.] ♦ dij. var. duļaće (mn. duļeț) [akc. duļaće] ♦ var. duļiaće ◊ ĭastă duauă fuarme đi duļeț: porśĭeșć, șî turśĭeșć; ku aĭ porśĭeșć îngraș puorśi, da aĭ turśĭeșć, kare sînt albĭ, lunguĭaț, manînkă șî lumĭa — ima dve vrste duleka: svinjski i turski; sa svinjskim dulecima toviš svinje, a turske, koji su beli i duguljasti, jedu i ljudi ◊ un fĭeļ đi duļeț ĭe șî pĭapinu, ama ĭel la nuoĭ rar s-a prins — jedna vrsta duleka je i dinja, ali ona je kod nas retko uspevala (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1246  drakovină  drăcovină ?  ђаволија  drakovină (mn. drakoviń) [akc. drakovină] (i. ž.) — 1. đavolija, đavolstvo, nestašluk, obešenjaštvo, ludorija ◊ kopilu nuostru ĭar a fakut vro drakovină — naše dete je opet napravilo neki nestašluk [Crn.] ♦ dij. var. drîkovină (mn. drîkoviń), drăkovină (mn. drăkoviń) 2. podvala, smicaliaca, prevara ◊ a mințît lumĭa, ļ-a fakut kîće drîkoviń, șî la urmă l-a dudait đi la lukru — lagao je ljude, pravio im je razne smicalice, i na kraju su ga oterali s posla [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1356  draśașće  drăcește  ђаволски  draśașće [akc. draśașće] (pril.) — đavolski, na đavolski način; zlobno, pakosno ◊ a spart gardu muma sî trĭakă, kî ĭe-nvațat tuot sî lukrĭe draśașće — razvalio je ogradu samo da prođe, jer je navikao da sve radi đavolski [Crn.] ♦ dij. var. draśiașće, draśĭașće [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1294  drîmbońală  drâmboneală ?  дромбуљање  drîmbońală (mn. drîmbońelurĭ) [akc. drîmbońală] (i. ž.) — 1. (muz.) drombuljanje, sviranje na drombuljama ◊ đi vrunđiva s-auđe o drîmbońală — od nekuda se čuje neko drombuljanje 2. (fig.) (pej.) nevezan i nerazgovetan govor, gunđanje; iskidan i nerazamuljiv govor propraćen grlenim tonovima ◊ n-o-nțaļeg ńimika, numa drîmbuańe dupa mińe — ništa je ne razumem, samo drombulja zamnom [Crn.] ♦ dij. var. zdrîmbońală ◊ astupî-će, drakuluĭ, odată, nu măĭ zdrîmbońa atîta, ći askultă drumașî, șî sa rîd đi ćińe — ućiti, dođavola, već jednom, nemoj da drombuljaš toliko, slušaju te prolaznici, i smeju ti se [Por.] ∞ drîmbońi  [Vidi]

1289  drîn!  drân! ?  дрн!  drîn! (uzv.) — (onom.) drn! zvuk koji, usled trzaja, nastaje podrhtavanjem tankog i dugačkog predmeta, koji je čvrst i napet na jednom ili oba kraja, kao što je struna, tetiva luka, prut i slično ◊ „drîn!” șî „drr!” nuĭe tuot una: đin „drr!”, or kă „dîrr!” ĭasă dîrpońală, glas urît șî grĭeu đi urĭekĭ, da „drîn” ĭe măĭ frumuos, măĭ đeșkis, rasună ... — „drn!” i „drr!” nije isto: „drr!” daje škripu, zvuk ružan i neprijatan za uši, a „drn!” je lepši, otvoreniji, zvučniji glas ... [Por.] ∞ drr!  [Vidi]

1288  drînd  drând ?  дрндало  drînd2 (mn. drîndurĭ) [akc. drînd] (i. m.) — 1. drndalo, štap kojim se rastresuje vuna ◊ drîndu sî faśe đin ļiemn tarĭe, đi sî nu să frîngă — drndalo se pravi od tvrdog drveta, da se ne bi polomilo [Crn.] ◊ ku drîndu sa skutură lîna, să ĭasă đin ĭa luomurĭ, imală kare s-a prins pi lîna uoĭi pănă uaĭa a paskut — drndalom se trese vuna, da izađe iz nje trunje, prljavština koja se uhvatila za ovčje runo dok je ovca pasla 2. drveni luk sa koncem, kojim se seče kačamak ◊ dakă vrĭeĭ sî faś koļașă, îț trîabe fańină đi kukuruḑ, feruaĭkă, koļeșîărĭ, drînd șî fund — ako hoćeš da praviš kačamak, treba ti kukuruzno brašno, kotao, kačamalo, luk i lopar [Por.] 3. (muz.) drombulja ◊ kîntă-n drînd — svira u drombulje (Plavna) [Pad.] ♦ dij. sin. zdrîmbuoļ (akc. zdrîmbuoļ) (Valakonje) [Crn.] ∞ drîn!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1287  drîndai  ?  дрндати  drîndai (ĭuo drîndîĭ, ĭel drîndîĭe) [akc. drîndai] (gl. p.) — 1. drndati, rastresati vunu ◊ lîna pođită sî drîndîĭe đi sî să rupă kokoluașîļi — sabijena vuna se rastresa da bi se razbile grudve [Crn.] 2. (fig.) govoriti koješta; brbljati ◊ nu drîndai, kî nu ći măĭ askultă ńima — ne drndaj, jer te više niko ne sluša 3. (muz.) (pej.) loše, neznalački svirati; izvoditi neprijatne zvukove na instrumentu; imitirati sviranje lupanjem ili struganjem po nekom predmetetu ◊ nu șćiĭe sî kînće, numa drîndîĭe lauta-ĭa đi źaba, đin ĭel kîntatuorĭ n-o sî fiĭe ńiśkînd — ne zna da svira, samo badava drnda onu violinu, od njega nikad svirač neće biti [Por.] ∞ drîn!  [Vidi]

1291  drîndarĭ  ?  дрндар  drîndarĭ (mn. drîndarĭ) [akc. drîndarĭ] (i. m.) — (izob.) drndar, onaj koji češlja vunu pomoću naročite naprave zvane drndalo; vunovlačar ◊ drîndarĭ a fuost đe mult, akuma s-a pĭerdut — drndara je bilo nekad, sada su se izgubili [Por.] ◊ drîndari a mĭers đi la kasă la kasă, ku drndu-n șîaļe, șa drîndait lîna la uamiń — drndari su išli od kuće do kuće sa drndalom na leđima, i drndali ljudima vunu ◊ drîndari s-a rarit kînd a ĭeșît daraśiļi, da đi tuot s-a pĭerdut kînd a-nśeput sî sa fakă mașîń đi miță — drndari su se proredili kada su se pojavili grebeni, a nestali su sasvim kada su počele da se dižu vunovlačare (Jasikovo) [GPek] ∞ drîn!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1286  Drîndarĭeșći  Drîndarești  Дрндаревићи  Drîndarĭeșći [akc. Drîndarĭeșći] (i. m.) — Drndarevići, vlaško prezime u selu Valakonju, nastalo prema zanimanju osobe koja se bavila rastresanjem vune ◊ imańa lu Drîndarĭeșći kuprinđe izvuoru alu Ogașu Drîndarĭesk — imovina Drndarevića zahvata izvor Drndarevog potoka [Crn.] ♦ / < drîndarĭ — (zast.) drndar, vunovlačar (exp. Durlić) [Por.] ∞ drîn!  [Vidi]

1348  drîsman  drâsman ?  дроњак  drîsman (mn. drîsmańe) [akc. drîsman] (i. m.) — 1. dronjak, iznošen ili pocepan deo odeće ◊ am fuost sarak, n-am avut țuaļe, am purtat ńișći drîsmańe rupće — bio sam siromah, nisam imao odelo, nosio sam neke pocepane dronjke ◊ drîsman s-a ḑîs la un fĭeļ đi pînḑă supțîrĭe, kare s-a țasut atîta đi rat đ-aĭ putut pin ĭa să trĭeś ku źeĭśtu, đin kare s-a kusut nadraź đi uamiń đi vară, đi să ļi fiĭe la uamiń rakuare pănă lukră — drsman se zvala jedna vrsta tankog platna, koje se tkalo tako retko da si mogao kroz njega prst da provučeš, od koga su se šile letnje muške pantalone, da bi muškarcima bilo sveže dok rade (Rudna Glava) 2. preveliki deo odeće ◊ mĭ-a kusut muĭarĭa un drîsman đi kimĭașă, stă pi mińe ka slamńaku — sašila mi je žena preveliku košulju, stoji na meni kao slamarica (Tanda) ♦ var. drîzman (Tanda) [Por.] / < srb. drzman < tur. dizman, dizmenkrupan čovek, visok i korpulentan čovek (Sursa: Škaljić, exp. Durlić )   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2342  drĭeș  batoză  дреш  drĭeș (mn. drĭeșurĭ) [akc. drĭeș] (i. s.) — (tehn.) dreš, vršalica ◊ drĭeșu ĭe mașînă đi trăirat mare, kare a mînato motuoru pista o kurao lungă, da kînd s-a ivit traktur-ļi, a mînato trakturu — dreš je velika vršalica koju je pokretao motor preko dugačkog kaiša, a kada su se pojavili traktori, pokretao je traktor ◊ drĭeșu a katat drumurĭ đi kar larźe, șî mulț lukratuorĭ — dreš je tražio široke kolske puteve, i mnogo radnika ♦ sin. mașînă đi trăirat [Por.] ♦ up. bagatuorĭ [Crn.] ∞ mașînă  [Vidi]

1267  dud  dud  дуд  dud (mn. duḑ) (i. m.) — (bot.) dud (Morus) ◊ am oltańit un dud, ș-am vaḑut kî s-a prins — kalemio sam dud, i video sam da se primio a. ◊ dud đ-aĭ albĭ (Morus alba) — beli dud ◊ am în obuor un dud đ-aĭ albĭ, batrîn ka mińe — imam u dvorištu beli dud, star koliko i ja b. ◊ dud đ-aĭ ńegi (Morus nigra) — crni dud ◊ nuĭe ļiemnu duduluĭ ńegru, numa ĭel faśe duđe ńagrĭe — nije dudovo drvo crno, nego ono rađa crne dudinje [Crn.] ♦ sin. ĭagud [akc. ĭagud] (Krepoljin) [Mlava]   [Vidi]

1268  dudă  dudă  дудиња  dudă1 (mn. duđe) [akc. dudă] (i. ž.) — (bot.) dudinja, dudov plod ◊ am adunat un śubîăr đi duđe đi rakiĭe — sakupio sam jedan čabar dudinja za rakiju [Crn.] ◊ ĭastă duauă fuarme đi duđe, albe șî ńagrĭe, miĭe măĭ mult îm plak aļi ńiagre — ima dve vrste dudinja, bele i crne, ja više volim crne [Por.] ♦ sin. ĭagudă [akc. ĭagudă] (Krepoljin) [Mlava] ∞ dud  [Vidi]

1269  dudă  dudă  цев  dudă2 (mn. duḑ) [akc. dudă] (i. m.) — 1. a. cev; duguljast šupalj predmet ◊ lula la kazan ĭe fakută ka duda — lula na kazanu je u obliku cevi ◊ duļaćiļi la kovrag are dudă, șî kopiĭi fak fluir đin ĭa — dulek na vreži ima cevku, i deca prave frulu od nje b. tvor cevi ◊ masură țaua-ĭa, sî vĭeḑ kît ĭe đi largă la dudă — izmeri tu cev, da vidiš koliko joj je otvor širok (Rudna Glava) 2. čunak; dimnjak ◊ duda la șporĭet ĭe pļină đi fuńiźină — čunak na šporetu pun je gareži 3. sirena u borskom rudniku ◊ sa-uḑe duda-n Buor, ĭasă lukratuori đi la lukru — čuje se sirena u Boru, izlaze radnici s posla (Tanda) ♦ (augm.) duduļan ♦ (demin.) duduļiță [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1342  dugaĭaș  dugăiaș  продавац  dugaĭaș (mn. dugaĭaș) [akc. dugaĭaș] (i. m.) — prodavac, trgovac, osoba koja prodaje robu u trgovačkoj radnji ◊ s-a prins la lukru-n dugaĭe, ș-a fuost dugaĭaś ḑîaśe ań — zaposlio se u prodavnici, i bio je prodavac deset godina [Por.] ∞ dugaĭe  [Vidi]

4658  dugaĭașîță  dugăiașiță  продавачица  dugaĭașîță (mn. dugaĭașîț) [akc. dugaĭașîță] (i. ž.) — (ret.) prodavačica ◊ în dugăĭ măĭ mult a lukrat uamińi, ama koļa-koļa, pin saće, s-a gasît șî kîć-o muĭare ka dugaĭașîță — u prodavnicama najviše su radili muškarci, ali ovde-onde, po selima, našla se i po neka žena kao prodavačica [Por.] ∞ dugaĭe  [Vidi]

1341  dugaĭe  dugae  продавница  dugaĭe (mn. dugăĭ) [akc. dugaĭe] (i. ž.) — prodavnica, trgovačka radnja ◊ ńa-nkis dugaĭa, nu măĭ avĭem unđe să kumparăm — zatvorili su nam prodavnicu, nemamo više gde da kupujemo [Por.] ◊ s-a întîńit ku ĭel în dugaĭe — sreo se sa njim u prodavnici (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. dukĭan [Crn.]  [Vidi]

1339  dul  dul  оток  dul (mn. dulurĭ) (i. m.) — 1. otok, otečeno mesto na telu ◊ în șîaļe, unđe la lovit berbĭeku ku kuornu, ĭa ĭeșît un dul marĭe — na leđima, gde ga je ovan zakačio rogom, napravio mu se veliki otok [Crn.] ◊ ma muśkat o guangă, șî mi s-a fakut un dul pi pĭaļe — ujela me neka buba, pa mi se napravio otok na koži 2. izbočina, neravnina ◊ a ploĭat șî apa ń-a luvat drumu, a ramas numa ńișći dulurĭ koļa-koļa — padala je kiša i odnela nam put, ostale su samo neke izbočine ovde-onde ♦ sin. dîlm [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1437  dulfă  dolcă  кучка  dulfă (mn. dulfe, var. dulfĭe) [akc. dulfă] (i. ž.) — 1. (zool.) kučka, ženka psa (obično lošije rase) ◊ dulfă ĭe un fĭeļ đi kațauă — dulfa je jedna vrsta kučke 2. (fig.) (pej.) (za ženu) skitara, kurva ◊ śe-ț trîabe dulfa-ĭa đi muĭarĭe, kare mĭarźe đin mînă-n mînă? — šta će ti ta kučka od žene, koja ide iz ruke u ruku? [Por.]   [Vidi]

1298  dumitaļe  dumitale  господине (у изр.)  dumitaļe [akc. dumitaļe] (zam.) — (zast.) (u izr.) gospodine! ♦ / dumitaļe < domńiĭi a tĭaļe — tvom gospodstvu ◊ đimult, kînd s-a-ntîlńit duoĭ drumaș, unu a ḑîs: „Bună kaļa!”, d-alalalt s-a raspuns ku: „Mulțamĭesk, dumitaļe!”— Nekada, kada su se sretala dva putnika, jedan bi rekao: — „Dobar put!”, a drugi je odgovarao sa: „Zahvaljujem, gospodine!” [Crn.] up. țamtaļe  [Vidi]

2536  Dumitrikă  Dumitrică  Димитрика  Dumitrikă [akc. Dumitrikă] (i. m.) — (antr.) (hip.) Dimitrika, vlaško ime od milja izvedeno od l.i. Dumitru, posrbljeno: Dumitrikić, Dimitrikić ◊ la moșu Dumitru đi mik ĭa ḑîs Dumitrikă, ș-așa poļikră ĭ-a ramas pănă la muarće; a trekut șî pi fiśuori luĭ, pi kare lumĭa iĭ kĭamă „Dumitrikońi” — čiču Dumitra od malena su zvali Dumitrika, i takav nadimak mu je oslao do smrti; prešao je na njegovu decu, koju ljudi zovu „Dumitrikići” ♦ / hip. < DumitruDimitrije [Por.] ∞ Dumitru  [Vidi]

1350  dundă  îndesată  здепаста  dundă (mn. dunđe) [akc. dundă] (prid.) — (o ženi) zdepasta; gojazna osoba, naročito devojčica ◊ o dundă đi fată, s-angrașat ka purśelu — zdepasto devojče, ugojilo se ko prase ◊ dundă ĭe insă mikă șî grasă, rar s-a ḑîs așa đi uamiń — zdepasta je osoba mala i debela, retko se kad tako govorilo za muškarce ♦ var. (pej.) dunduaĭkă [Por.]   [Vidi]

1755  dungă  dungă  црта  dungă (mn. dunźi) [akc. dungă] (i. ž.) — 1. crta, linija, pruga, traka, rub, ivica; vidik ◊ đemper ku dunźi — đžemper sa prugama ◊ iș đață suariļi dupa dungă — sunce zađe za vidik [Hom.] ◊ a tras o dungă ruoșîĭe pista fuaĭe — povukao je crvenu liniju preko lista ◊ a ĭeșît ku uoiļi la dunga krși, a kolo ĭastă skradă đi paskut — izgonio je ovce na ivicu krša, tamo ime dlakave šaši za pašu 2. (fig.) a. neraspoloženje ◊ stă-n dungă — nakrivo je nasađen, nije raspoložen b. bežanje, spašavanje (nestajanje s vidika) ◊ luvă dunga, șî skapă — dohvatio se vidika i nestao, spasio se ◊ ĭa-ț dunga! — briši, nestani! c. preterivanje, laganje, prelazak neke mere ◊ đaće kîta dupa dungă — rekao je neistinu; slagao je (Tanda) ♦ sin. vargă [Por.]  [Vidi]

1314  Dunurĭe  Dunăre  Дунав  Dunurĭe [akc. Dunurĭe] (i. ž.) — (hidr.) reka Dunav ◊ kînd s-a dus lumĭa la lukru în Rumîńiĭe, pistă Dunurĭe a trekut ku vapuoru — kad su ljudi išli na rad u Rumuniju, Dunav su prelazili brodom [Crn.] ♦ dij. var. Dunîrĭe ◊ Dunîrĭe, apă tulburĭe — Dunav, mutna voda ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń, kînd a fuźit đin Țara rumîńaskă, a trĭekut Dunîrĭa, notînd ku truaśiļi la brîu — naši stari, kada su bežali iz Vlaške, prelazili su Dunav plivajući sa tikvama oko pojasa [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1259  duoĭ  doi  два  duoĭ (ž.r. duauă) [akc. duoĭ] (br.) — dva; dvojica ◊ uomu arĭe duoĭ uokĭ în kap, șî duauă mîń în umirĭ — čovek ima dva oka u glavi i dve ruke u ramenima ◊ duoĭ đin sută — dva odsto, dva procenta [Crn.] ♦ dij. var. doĭ (două, doo) ◊ doĭ kopiĭ mĭerg pe drum și să uĭtă la doo feťe — dva dečaka idu ulicom i gledaju dve devojke [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1237  duos  dos  наличје  duos (mn. duosurĭ) [akc. duos] (i. m.) — 1. (predmeti i bića) naličje; druga strana; unutrašnja strana; donja strana; leđna strana ◊ aĭ înbrakat kîlțanu pi duos — obukao si košulju naopako ◊ duosu palmi; duosu mîńi — nadlanica ◊ îĭ đață ku duosu mîńi pistă nas — udario ga je nadlanicom preko nosa [Crn.] ◊ nuĭe bun sî puń pîńa pi masă ku duosu-n sus — ne valja da stavljaš pogaču na sto sa naličjem na gore [Por.] 2. (reljef) osoje, strana zemljišta okrenuta ka severu ◊ duosu ĭe mîĭ rîaśe, mîĭ mult țîńe raveńala, șî đi aĭa mîĭ bińe rođașće kînd ĭe ćimpu uskaśiu — osoje je hladnije, duže zadržava vlagu, i zbog toga bolje rađa kad je godina sušna [Crn.] 3. (fig.) a. leđa ◊ mĭ-aĭ întuors duosu kînd mĭ-a fuost măĭ grĭeu — okrenuo si mi leđa kada mi je bilo najteže b. šuma; odmetništvo; hajdučija ◊ đi vrĭamĭa đi rat: vin ńamțî - fuź în duos, vin ćetńiśi - fuź în duos, vin partizańi - fuź în duos, kă pi saćanu tuoț ĭ-a apaurît — za vreme rata: dolaze Nemci - bež’ u šumu, dolaze četnici - bež’ u šumu, dolaze partizani - bež’ u šumu, jer su seljaka svi pljačkali ◊ đi vrĭamĭa đi bugarĭ, Golubuońi a fuost în duos — za vreme Bugara, Golubovići su bili odmetnici ♦ supr. față [Por.]   [Vidi]

1333  durĭa  durea  болети  durĭa (ma duare, îl duarĭe) [akc. durĭa] (gl. bezl.) — (med.) boleti a. imati telesnu, fizičku bol ◊ atîta ma duarĭe kapu đi nu vîăd ńimika — toliko me boli glava da ne vidim ništa [Crn.] ◊ kînd am lukrat în padurĭe, sparźam la mĭetîrĭe ku sakurĭa ḑîua kît ĭe tuată, șî ma durĭa pućarĭa-ntrĭagă ku ḑîļiļi dupa śe gaćam lukru — kada sam radio u šumi, cepah drva sekirom po ceo dan, pa me je bolela cela snaga dugo posle toga [Por.] b. imati psihičku, duševnu bol ◊ ĭa pĭerit kopilu, ș-o durĭa sufļitu ań șî ań — poginuo joj je sin, i duša ju je bolela godinama [Por.] ◊ am sîĭ fak așa pakustă, đi o s-îl duară pîn va fi viu — napraviću mu takvu pakost, da će ga boleti dok bude živ c. (fig.) imati lažnu bol ◊ ĭuo-ĭ spusîăĭ, dakă nu m-askultă, ma duarĭe-n śokan đi nakazu luĭ — ja mu rekoh, ako me ne posluša, boli me đoka za njegoov problem [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1301  durmit  dormit  спавање  durmit (mn. durmiturĭ) [akc. durmit] (i. m.) — spavanje ◊ durmitu ođińašće uomu șî-ĭ întuarśe pućarĭa đi sî puată lukraspavanje odmara čoveka, i vraća mu snagu da bi mogao raditi [Crn.] ◊ vrĭamĭa đi durmit — vreme za spavanje [Por.] up. adurmitdurmi  [Vidi]

1313  dușmańesk  dușmănesc  душманинов  dușmańesk (dușmańaskă) (mn. dușmańeșć) [akc. dușmańesk] (prid.) — dušmaninov, koji pripada dušmaninu, neprijateljev ◊ la lovit plumbu dușmańesk — pogodio ga je dušmaninov metak [Crn.] ◊ asta ĭe kuțît dușmańesk, alu dușmanu-la kare a taĭat lumĭa đi vrĭamĭa đi rat — ovo je dušmaninov nož, onoga krvnika koji je klao ljude za vreme rata [Por.] ∞ dușman  [Vidi]

1302  duśa  duce  носити  duśa (ĭuo duk, ĭel duśe) [akc. duśa] (gl. n.) — 1. nositi, prenositi; odnositi; donositi ◊ în spinarĭe sî puaće duśa marĭe tovar — na leđima se može nositi veliki teret [Crn.] ◊ are lukru bun, șî duśe la kasă plată mare — ima dobar posao, i kući donosi veliku platu ◊ vîntol kald duśe buală — topao vetar donosi bolest [Por.] 2. ići, otići, otputovati ◊ muma sî duśe mĭńe la piĭaț ku kîća bukaće șî kîća puamĭe — majka ide sutra na pijacu sa malo povrća i malo voća [Crn.] ◊ du-će drakuluĭ — (kletva) idi dođavola ◊ duśe minća la luok — dolazi k pameti, razume, shvata ♦ up. oćeșî [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2332  ḑară  zară  јогурт  ḑară (mn. ḑărurĭ) [akc. ḑară] (i. ž.) — (nutr.) 1. jogurt ◊ ḑară sa faśe đin lapće fĭert, în kare puń triĭ pikurĭ đi akrĭală, șă-l laș duauă ḑîļe să șća la kaldură; sa manînkă ku đimikat đi malaĭ, vara kînd sa lukră pin zîpușală mare — jogurt se pravi od skuvanog mleka, u koje se dodaju tri kapi sirćeta, i pustiš ga da stoji dva dana na toplom; jede se sa udrobljenom projom, leti kada se radi po velikoj vrućini 2. mlaćenica; kiselo mleko pomešano sa surutkom ◊ ḑară sa faśe kînd sa mĭastîkă lapće akru ku ḑăr, șî ku ĭa sa faśe ḑamă đi șćir, kare ĭe dulśe đi tuot — mlaćenica se dobija kada se kiselo mleko pomeša sa surutkom, i njome se pravi čorba od štira, koja je mnogo slatka (Rudna Glava) ◊ ḑară ku ḑăru la nuoĭ ĭe tuot una — „dzara” i „dzeru” je kod nas jedno isto (surutka) (Tanda) ♦ up. ḑăr [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1976  ḑămuriĭe  zămurcâ  чорбуљага  ḑămuriĭe (mn. ḑămuriĭ) [akc. ḑămuriĭe] (i. zb.) — (nutr.) 1. (augm.) (pej.) čorbuljaga, čorba bez ukusa; neukusno jelo ◊ gaća, muĭare, mînkîărĭ țapińe, da ḑămuriĭļi-șća a tĭaļe labîdă la puorś — gotovi ti, ženo, jaka jela, a ove svoje čorbuljage baci svinjama 2. (zb.) čorbe uopošte ◊ mulće ḑămuriĭ, în tuot fĭeļu, a fuost pi masă l-aĭ batrîńi nuoștri — mnogo je čorbi, raznih vrsta, bilo na jelovniku naših starih ♦ / ḑamă + -uriĭe [Por.] ∞ ḑamă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2303  ḑî  zi  дан  ḑî (mn. ḑîļe) — (kal.) dan ♦ / (skr.) ḑîuă ◊ đ-autunśa ĭastă o ḑî șî măĭ bińe — od tada ima dan i više (=više od jednog dana) ◊ o ḑî đi lukru — jedan radni dan ◊ o ḑî đi kosît — jedan dan košenja ◊ să vină kînd va fi vro ḑî mare — neka dođe kad bude neradan dan ◊ pista ḑî — preko dana [Por.] ∞ ḑîuă   [Vidi]

3102  ḑîsă  zisă  судбина  ḑîsă2 (mn. ḑîsă) [akc. ḑîsa] (i. ž.) — (zast.) a. (demon.) sudbina, usud ◊ ḑîsa ĭe sîla-ĭa śe rașîașće suđina uomuluĭ, în śasu nașćiri — usud je ona sila koja određuje čovekovu sudbinu u času rođenja ◊ (u izr.) nu ĭ-a ḑîs sî fiĭe — nije mu suđeno da bude ◊ basanka așa ĭ-a ḑîs — valjda mu je tako suđeno ◊ avut o ḑîsă rîa — imao je zlu sudbinu b. suđena osoba ◊ s-a đisparțît, ĭa basanka n-a fuost ḑîsa luĭ — rastali su se, ona valjda nije bila njegova suđenica ♦ sin. ursă, skrisă [Por.] ∞ ḑîśa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1384  ḑîśa  zice  казивати  ḑîśa (ĭuo ḑîk, ĭel ḑîśe) [akc. ḑîśa] (gl.) — 1. a. kazivati, govoriti ◊ nu puoț ḑîśa kî nu ț-am ažutat — ne možeš kazati da ti nisam pomogao [Crn.] b. poručivati, slati poruku ◊ a ḑîs muma sî veńiț mîńe la pomană — poručila je majka da dođete sutra na daću [Por.] 2. svirati na nekom instrumenturaka đin Lukuva tare frumuos a ḑîs în bandă — raka iz Lukova je jako lepo svirao trubu [Crn.] ◊ rumîńi dă mult măĭ bun a ḑîs dîn fluĭer dăkît astăḑ — Vlasi su ranije mnogo bilje svirali frulu nego danas (ranovac) [Mlava] ♦ dij. sin. kînta [akc. kînta] [Por.]   [Vidi]

1383  ḑîuă  ziuă  дан  ḑîuă (mn. ḑîļe) [akc. ḑîuă] (i. ž.) — (kal.) 1. dan, vreme od izlaska do zalaska Sunca ◊ vińe tuamna, ḑîua ĭe tuot mîĭ mikă — ide jesen, dan je sve kraći 2. praznik ◊ mîńe ĭe ḑîuă marĭe, nu să lukră — sutra je praznik, ne radi se 3. mera za površinu ◊ am pus grîu vro tri ḑîļe đi aratură — posejao sam pšenice oko tri dana oranja 4. mera za prikaz udaljenosti ◊ pînă-n Ńiș ĭastă duauă ḑîļe đi mĭers — do Niša ima dva dana hoda ♦ var. zîuă (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) ♦ skr. ḑî [Crn.] 5. (u izr.) danonoćno, neprekidno ◊ a lukrat ḑîua-nuapća, șî la urmă ĭar’ ńimika — radio je danonoćno, i na kraju opet ništa [Por.] ♦ dij. var. ḑîvă [Zvizd] ♦ dij. var. zăuă (Prahovo) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1415  đal  deal  брег  đal (mn. đalurĭ) (i. m.) — (geog.) I. (za reljef) breg, brdašce; brdo ◊ kît vĭeḑ ku uoki, numa đalurĭ, nuĭe luok poļažńik ńiśunđe — dokle pogled dopire, samo bregovi, ravnice nema nigde II. (u izr.) 1. za kretanje a. za kretanje ka višim delovima terena ◊ în đal — na brdo, na gore, prema vrhu brda; uzbrdo ◊ ma duk în đal — idem na gore, idem ka brdu; idem na brdo ◊ mĭerg în đal — idem uzbrdo, penjem se na brdo ◊ sa suĭe-n đal — penje se na brdo; uspinje se ◊ mare đal — velika uzbrdica b. za kretanje uzvodno, s obzirom na to da se vodotoci slivaju sa viših delova terena ◊ la đal — uzvodno 2. kao oznaka za stranu sveta, kada se glavni vodotoci u kraju poklapaju sa smerom istok-zapad ◊ kînd rîu în vaļa mare, în kare ĭe pus satu, mĭarźe đi la zovrńit kîtra rĭsarit, atunśa vorbiļi „la đal” ku „zovrńitu” sînt tot una — kada glavna reka u dolini u kojoj je selo, teče sa zapada na istok, onda reči „la đal” :„ka brdu” i „zovrnjit”: „zalazak; zapad” isto znače ♦ supr. vaļe ♦ up. krak, śuakă [Por.]  [Vidi]

1634  đampreuna  dimpreună  заједно  đampreuna [akc. đampreuna] (pril.) — zajedno, skupa; u paru, uporedo ◊ am pļekat đampreuna la bîlś, akolo ń-am đisparțît șî ń-am întuors la kasă tot nat đi trĭaba luĭ — pošli smo zajedno na vašar, tamo smo se razdvojili i vratili se kući svako za sebe ♦ var. đanpreuna, đinpreuna, đimpreuna ♦ / đi + a + împreuna [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

1676  đe  de  де  đe (vez.) — a. de, ne; jok ◊ đe, mă, nuĭe aĭa așa kum sa puvestîașće — de, bre, nije to tako kako se priča b. te; đa ◊ đe pļakă, đe nu pļakă, nu șćiĭe ńiś ĭel śe sî fakă, saraku — te kreće, te ne kreće, ne zna ni on sam šta da radi, siroma c. i, ili ◊ đe va vrĭa, đe nu va vrĭa, tuot una-ĭ vińe — i da hoće, i da neće, jednako mu dođe ♦ var. đi ♦ sin. ba [Por.]  [Vidi]

1661  Đenă  Genă  Ђена  Đenă [akc. Đenă] (i. m.) — (antr.) (hip.) Đena, vlaški nadimak, nastao od l.i. Mlađen (akc. Mlađen), srb. Mladen ◊ Đenă Spatarĭu a fuost în rat ku Ńamțî — Đena Spatar je bio u ratu sa Nemcima [Por.] ∞ Mlađen  [Vidi]

1422  đes  des  чест  đes (đasă) (mn. đeș, đasă) (prid.) — 1. (za vreme) čest, koji se ponavlja u kratkim vremenskim razumacima ◊ s-a momit, șî đes vińe pi la mińe — navadio se, i često dolazi kod mene 2. (za prostor) zbijen, gust, koji se nalazi na manjem rastojanju ◊ rîndurļi đi kukuruḑ sînt pusă đasă — redovi kukuruza su gusto posejeni [Crn.] ◊ padurĭe đasă — gusta šuma ◊ măĭ đes — (komp.) češće; gušće; zbijenije ♦ var. đies [Por.]   [Vidi]

4316  đesfălorat  desfălurat  распојасан  đesfălorat (đesfălora) (mn. đesfăloraț, đesfăloraće) [akc. đesfălorat] (prid.) — raspojasan, razuzdan, bahat ◊ kînd are bań, ńima nuĭe așa đesfălorat ka ĭel — kad ima para, niko nije tako razuzdan kao on ◊ đesfălorat ĭe uom kare nuĭe înbrakat kum trăbe: mĭarźe fara bumbĭ, fara kurauă, đișkiptorat — raspojasan je čovek koji nije obučen kako treba: ide bez kaiša, bez dugmeta, raskopčan ♦ var. đesfîlurat (Rudna Glava) [Por.] ♦ dij. var. dăspălurat [Hom.]  [Vidi]

1486  đesfira  desfira  расукати  đesfira (ĭuo đesfir, ĭel đesfiră) [akc. đesfira] (gl.) — rasukati, razvijati ili razmotavati niti; parati; rasparati ◊ tuată pîătura ńi s-a đisfirat, pućem s-o puńem numa la prag, đi șćiers piśuariļi — sva ponjava nam se rasparala, možemo samo da je stavimo kod praga, za brisanje nogu ♦ var. đisfira [Por.]   [Vidi]

1487  đesfirat  desfirat  расукан  đesfirat (đesfira) (mn. đesfiraț, đesfiraće) [akc. đesfirat] (prid.) — rasukan; rasparan (za končane predmete) ◊ sarak, mĭarźe tuot k-o kimĭașă đesfirată — siromah, ide stalno u nekoj rasparanoj košulji ♦ var. đisfirat [Por.] ∞ đesfira  [Vidi]

1644  đeskatarama  descătărăma  раседлати  đeskatarama (ĭuo đeskătaramĭeḑ, ĭel đeskătaramĭaḑă) [akc. đeskatarama] (gl. p. ref.) — (zast.) rasedlati, skinuti sedlo sa jahaće životinje ◊ nu đeskatarama kalu, numa puńiĭ zuobńița în kap, să manînśe pănă ĭuo nu do gaćesk lukru — nemoj rasedlati konja, nego mu samo stavi zobnicu, neka jede dok ja ne završim posao ♦ var. điskîtarama (Rudna Glava) ♦ up. kîtara [Por.] ♦ dij. var. điskatarama [Crn.] ∞ kal  [Vidi]

1681  đeskînćik  descântec  бајалица  đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskînćik] (i. s.) — (mag.) bajalica, basma, vradžbina 1. a. tekst koji se izgovara prilikom bajanja ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — ljubavne basme imaju najlepše reči b. čin bajanja ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomaku 2. vrste bajanja ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ — ima bajalica svih vrsta ◊ đeskînćik ku al kurat — čista magija ◊ đeskînćik ku al rîău — zla magija, bajanje uz pomoć zle sile ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radi ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.) bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbina ◊ đeskînćik đi dragusta — ljubavna basma ◊ đeskînćik đi naluś — basme protiv priviđenja ♦ var. điskînćik [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1682  đeskîntat  descântat  уврачан  đeskîntat (đeskîntată) (mn. đeskîntaț, đeskîntaće) [akc. đeskîntat] (prid.) — uvračan, prebajan, nad kojim je izvršena magijska radnja bajanja, vračanja, koji je lečen na magisjki način, koji je izlečen ili zaštićen magijom ◊ uoĭļi mi sînt đeskîntaće, șî nu mi s-a bulnavit ńiś una pănă akuma — ovce su mi prebajane, i do sada mi se nije razbolela nijedna ♦ var. điskîntat [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1645  đeskîtaramat  descătărămat  раседлан  đeskîtaramat (đeskîtaramată) (mn. đeskîtaramaț, đeskîtaramaće) [akc. đeskîtaramat] (prid.) — (zast.) rasedlan, jahaća životinja kojoj je skinuto sedlo ◊ ĭapa ĭe đeskîtaramată, bago-n koșîărĭe — kobila je rasedlana, vodi je u košaru ♦ var. điskîtaramat [Por.] ♦ dij. var. điskataramat [Crn.]  [Vidi]

1785  đesńață  d‑azneață  јутрос  đesńață [akc. đesńață] (pril.) — jutros ◊ șî đesńață, șî ĭerĭ đimińață, am slubaḑît uoĭļi la pașuńe rău đinuapće — i jutros, i juče ujutru, pustio sam ovce na pašu jako rano [Por.] ♦ dij. var. đasńață [Crn.][GPek] ♦ dij. var. dăzńață (Brodica) [Rom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1606  đespika  despica  расцепити  đespika (ĭuo ma đespik, ĭel sa đespikă) [akc. đespika] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), raspolutiti (se), raspuknuti (se), raseći; razdvojiti (se), rasturiti (se) ◊ sa đespikă-n doă — cepa se na dvoje ♦ sin. spinćika, krapa, đizļipi [Por.]   [Vidi]

1594  đeșalat  deșelat  погрбљен  đeșalat (đeșalată) (mn. đeșalaț, đeșalaće) [akc. đeșalat] (prid.) — 1. pogrbljen usled teškog posla, iznuren; iscrpljen; umoran ◊ mis đeșalat đi lukru, nu mi đi visaļiĭe — iznuren sam od posla, nije mi do veselja 2. labav, nezategnut; rasklimatan ◊ șaua la kal stă đeșalat, trîabe strînsă — sedlo na konju stoji labavo, treba ga zategnuti ♦ sin. tîbarît, frînt, ustańit [Por.] ∞ đeșala  [Vidi]

1484  đeșîra  deșira  разнизати  đeșîra (ĭuo đeșîr, ĭel đeșîră) [akc. đeșîra] (gl.) — 1. raznizati, rasturiti niz, skinuti ono što je bilo nanizano; odmotati ◊ muma a đeșîrat pĭarîļi uskaće đi pi ață, șî ńi ļa dat sî mînkăm — majka je skinula suve kruške sa konca, i da la nam ih je da jedemo 2. rasparati (se) ◊ s-a slubaḑît lațu la điempir, șî ĭel gata žumataće s-a đeșîrat — popustila je petlja na džemperu, i on se gotovo pola rasparao 3. razvući (se) (za tkaninu) ◊ pĭaćiku la kimĭașă s-a đeșîrat đ-atîta spalat — zakrpa na košulji razvukla se od tolikog pranja ♦ var. đișîra, đișăra [Por.]   [Vidi]

1485  đeșîrat  deșirat  разнизан  đeșîrat (đeșîra) (mn. đeșîraț, đeșîraće) [akc. đeșîrat] (prid.) — raznizan, rasut; rasparan; odmotan ◊ am marźiaļe, numa ļi pazăsk đeșîraće într-un vas — imam ogrlicu, ali je čuvam raznizanu u jednoj posudi ♦ var. đișîrat [Por.] ∞ đeșîra   [Vidi]

1612  đezbaće  dezbate  разбити  đezbaće (ĭuo đezbat, ĭel đezbaće)[akc. đezbaće] (gl. p.) — razbiti, odvojiti, odvaliti ◊ tata s-a dus să đezbată gĭața la ĭazu muori — otac je otišao da razbije led na vodeničnom jazu (Tanda) ♦ var. đizbaće (Rudna Glava) ◊ la ļiemno-la s- đizbaće drumu-n stînga — kod onog drveta put se odvaja na levo ♦ / đez/điz + baće [Por.]  [Vidi]

1613  đezbatut  dezbătut  разбијен  đezbatut (đezbatută) (mn. đezbatuț, đezbatuće) [akc. đezbatut] (prid.) — a. razbijen, odvojen, odvaljen; raskliman ◊ s-a frekat vićiļi đe gard, șî un bunduk a ramas đezbatut — češala se goveda o ogradu, i jedan stub je ostao odvaljen b. redak (za tkanje) ◊ kînd muĭerļi țîasă, țîasă batut or đezbatut — kad žene tkaju, tkaju retko ili gusto ♦ var. đizbatut (Rudna Glava) [Por.] ∞ đezbaće   [Vidi]

1489  đezļina  dezlâna  лабавити  đezļina (ĭuo đezļin, ĭel đezļină) [akc. đezļina] (gl.) — labaviti, biti labav, nedovoljno stegnut (za rad sa vunom) ◊ mama a-nbătrîńit, șî tuot măĭ đes iĭ sa đezļină tuorsu, nu sa țîńe pi fus — baba je ostarila, i sve češće joj se labavi pređa, ne drži se na vretenu (Tanda) ♦ var. đizļina ◊ kînd sa fak śarapi, nu-ĭ faś prĭa strîns, numa kîta-ĭ đizļiń, să nu ći bată la piśuor — kada pleteš čarape, ne pleteš ih previše čvrsto, nego ih malo labaviš, da ti ne žuljaju nogu (Rudna Glava) ♦ supr. aļina ♦ / đez/điz + lîna [Por.]   [Vidi]

1488  đezļinat  dezlânat  лабав  đezļinat (đezļinată) (mn. đezļinaț, đezļinaće) [akc. đezļinat] (prid.) — (o radu sa vunom) labav, olabavljen, nedovljno čvrst ◊ kînd tuorś, șă nu răsuśeș firiļi kalumĭ, numa ramîn afanaće pi fus, muĭeriļi ḑîk kă a tuors đezļinat — kada predeš, i kada se konac ne uprede dovoljno čvrsto, tada žene kažu da je pređa labava (Tanda) ♦ var. đizļinat (Rudna GLava) [Por.] ∞ đezļina  [Vidi]

1674  đezmira  dezmira  рашчудити се  đezmira (ĭuo ma đezmir, ĭel sa đezmiră) [akc. đezmira] (gl. p. ref.) — (folk.) raščuditi se, prestati sa čuđenjem, ne čuditi se više; oterati uroke (u bajalicama) ◊ ma miraĭ, ka kînd vaḑuĭ pi draku, numa fakuĭ kruśe șî ma đezmiraĭ ĭuta — začudih se, k’o da sam ugledao đavola, ali se prekrstih, i raščudih se brzo ♦ var. đizmira [Por.] ∞ mira   [Vidi]

1605  đežginat  dezbinat  расцепан  đežginat (đežginată) (mn. đežginaț, đežginaće) [akc. đežginat] (prid.) — rascepan, prelomljen, polomljen; otkinut ◊ dupa vižuļia-sta a ramas pruńi pļiń đi krĭanźe đežginaće — posle ove oluje ostao je šljivik pun prelomljenih grana ♦ var. đižginat [Por.] ∞ đežgina   [Vidi]

3224  đeșkis  deșchis  отворен  đeșkis (đeșkisă) (mn. đeșkiș, đeșkișă) [akc. đeșkis] (prid.) — otvoren ◊ kînd s-a đeșkis rudńiku, mulț s-a prins la lukru, ș-a skapat đi la sîraśiĭe — kad se otvorio rudnik, mnogi su se zaposlili, i utekli od siromaštva ◊ a ramas ușa đeșkisă, șă puorśi a tunat în koļibă — ostala su vrata otvorena, i svinje su ušle u kuću ◊ kînd saćanu sa duśe în oraș, trăbe să țînă uoki đeșkiș — kad seljak ode u varoš, treba da drži oči otvorene ◊ (u izr.) farbă đeșkisă — svetla boja ◊ vînît đeșkis — svetloplav ◊ lukru đeșkis — otvoren, pošten posao ◊ ĭ-a spus đeșkis în uokĭ aĭa śe ginđașće đi ĭel — otvoreno mu je govorio u oči šta misli o njemu ♦ supr. înkis [Por.] ∞ đeșkiđe  [Vidi]

1659  đibruomńik  făraș  ђубровник  đibruomńik (mn. đibruomńiśe) [akc. đibruomńik] (i. s.) — (srb.) đubrovnik, lopatica za izbacivanje smeća ◊ tata a lukrat la rudńik, șî đ-akolo a dus un đibruomńik đi kasă — otac je radio u rudniku, i odande je doneo jedan đubrovnik za kuću ♦ var. đibruovńik ♦ sin. așuou, lopată [Por.]  [Vidi]

1421  đimińață  dimineaţă  ујутро  đimińață2 [akc. đimińață] (pril.) — ujutro, u vreme jutra ◊ alaltîĭerĭ đimińață — prekjuče ujutro ◊ ĭerĭ đimińață — juče ujutro ◊ asta đimińață — ovo jutro ◊ în asta đimińață — jutros, ovog jutra ♦ sin. đesńață ◊ đimińață; mîńe đimińață — ujutro; sutra ujutro ◊ o s-îm vină lukratuori đimińață đinuapće — doći će mi radnici (sutra) ujutro rano ◊ ku sînataće, ńi veđem đimińață — u zdravlje, vidimo se ujutro ◊ mîńe đimińață pļakă la drum — sutra ujutro polaze na put ◊ păĭmîńe đimińață — preksutra ujutro [Por.] ♦ dij. var. đumińață [Mlava]  [Vidi]

2353  đinkotruova  dincotrova  однекуда  đinkotruova [akc. đinkotruova] (pril.) — odnekuda, neznano sa koje strane ◊ nu lukră ńimika, numa sa uĭtă la drumol mare, nu-ĭ va veńi mînkarĭa sîngură đinkotruova — ne radi ništa, samo gleda na put, ne bi li mu hrana došla sama odnekuda [Por.] ∞ kotruo  [Vidi]

1463  đinuapće  de noapte  рано  đinuapće [akc. đinuapće] (pril.) — rano, u prvim jutarnjim časovima ◊ mîńe ma skuol đinuapće, kî ma duk în Buļuoț la piĭaț — sutra ustajem rano, jer idem u Boljevac na pijac [Crn.] ◊ đesńață m-am pumeńit prĭa đinuapće — jutros sam se prerano probudio ◊ mîńe vinu kîta măĭ đinuapće — sutra dođi malo ranije (ujutru) [Por.] ♦ / điod + nuapćenoć  [Vidi]

1471  đipartare  depărtare  удаљеност  đipartare (mn. đipartărĭ) [akc. đipartare] (i. ž.) — udaljenost; rastojanje; daljina ◊ la munće ĭe întra kîăș mare đipartare — u planini je između kuća velika udaljenost [Por.] ∞ điparta  [Vidi]

1718  đirĭept  drept  прав  đirĭept (đirĭaptă) (mn. đirĭepț, đirĭapće) [akc. đirĭept] (prid.) — 1. (za pravac) prav, direktan ◊ ļiemnu krĭașće đirĭept în sus — drvo raste pravo na gore ◊ țî sa uĭtă đirĭept în uokĭ, șî minće — gleda te pravo u oči, i laže ◊ s-a đisparțît, unu s-a dus đirĭept la kasă, da alalalt s-a dus în padure — rastali su se, jedan je otišao pravo kući, a drugi je otišao u šumu 2. (za pravo) nasledan, koji polaže pravo na nasleđe ◊ fĭaćiļi đemult n-avut đirĭept pi moșîĭe — devojke nekada nisu imale pravo na nasleđe imovine 3. (za moral) ispravan, pravedan, istinoljubiv ◊ uom đirĭept ku tuot — čovek ispravan u svemu ◊ nu kat alta ńimik đi la ćińe la sud, numa să spuń aĭa śi ĭe đirĭept — ne tražim ništa drugo od tebe na sudu, nego da kažeš ono što je pravo ♦ supr. strîmb [Por.] ∞ înđirĭepta   [Vidi]

5133  đirĭeźe  drege  зачинити  đirĭeźe2 (ĭuo đirĭeg, ĭel đirĭaźe) [akc. đirĭeźe] — (nutr.) začiniti, zgotoviti čorbu ◊ ḑama sa đirĭaźe ku uou batut șă ku oțăt — čorba se začinjava umućenim jajetom i sirćetom ◊ kînd sa đirĭaźe ḑama, dakă uou batut sa tuarnă îń ḑamă ferbinće, uou sa prîvarĭașće ș-în ḑamă s-a fak torofloanță — kada se začinjava čorba, ako se umućeno jaje sipa u vrelu čorbu, jaje se zapari i u čorbi se naprave dronjci ◊ sî nu sa prîvarĭskă uou kînd sa đirĭaźe ḑama, măĭ întîń uala sa ĭa đi pi fuok, sî sa raśiaskă — da se ne bi zaparilo jaje kad se začinjava čorba, lonac se skida sa vatre, da se ohladi [Por.]   [Vidi]

1619  đis-  des-  рас-  đis-, điz- (pref.) — ras-, raz-, is-, iz- od-, ot-, s- ◊ đisparțî (đis + sparțî) — rastaviti, razdvojiti ◊ đizbraka (điz + /în/braka) — svući (odeću) ◊ đișkuńa (đis /s:ș/ + kuńa) — otključati (Rudna Glava) ♦ var. đes-, đez- (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1552  đisfakut  desfăcut  расформиран  đisfakut (đisfakută) (mn. đisfakuț, đisfakuće) [akc. đisfakut] (prid.) — rasformiran, rasturen ◊ îm kaḑu śasńiku đin mînă, sî sparsă șî ramasă žuos tuot đisfakut — pade mi sat iz ruke, razbi se i ostade dole sav rasturen [Crn.] ∞ đisfaśa  [Vidi]

1551  đisfaśa  desface  расформирати  đisfaśa (ĭuo đisfak, ĭel đisfaśe) [akc. đisfaśa] (gl. p. ref.) — rasformirati, rasklopiti, raskinuti, rasparati 1. (za naprave) rasformirati, rasklopiti ◊ đisfakuĭ grapa đi s-o pućem înkarka-n kar — rasklopio sam drljaču da bismo je mogli natovariti na kola [Crn.] 2. (za odeću) rasparati ◊ baba đisfaśe điemper batrîn să îmļerćiaskă manuș đi ńepuot — baka para stari džeper da isplete unuku rukavice 3. (za odnose) raskinuti, razvrgnuti ◊ śe god faś, puoț să đisfaś; aĭ batrîń ku vuorba-ĭa a-nsamnat șî kînd s-a lasat đi vro vuorbă: a đisfakut vuorba đi vinḑare, đi nuntă, đi vrun lukru — što god praviš, možeš da pokvariš; stari su ovu reč koristili da označe i raskid nekog dogovora: raskinuli su dogovor o prodaju, o svadbi, o nekom poslu (Rudna Glava) ♦ sin. rasfaśa [Por.]   [Vidi]

1722  đisfășura  desfășura  одмотавати (се)  đisfășura (ĭuo đisfîășur, ĭel đisfîășură) [akc. đisfășura] (gl. p. ref.) — odmotavati (se), odvijati (se), raspovijati ◊ đisfășură skućiku la kopil, sî nu sa nîparĭaskă — raspovij benkice detetu, da se ne ojede ◊ tata đisfășură kuraua, șî ma luvă la bataĭe — otac je odmotao kaiš, i počeo da me mlati ♦ supr. înfășura [Por.] ♦ dij. var. đisfașura [Crn.]  [Vidi]

1724  đisfășurare  desfășurare  одмотавање  đisfășurare (mn. đisfășurîărĭ) [akc. đisfășurare] (i. ž.) — odmotavanje, razmotavanje, odvijanje, raspovijanje ◊ kînd în vĭeț sî-nfîășurĭ kopilo-l mik, đisfășurarĭa ĭe ușuară — kad naučiš da prepoviješ malo dete, raspovijanje je lako ♦ var. đisfîșurare ♦ supr. înfășurare [Por.] ∞ đisfășura  [Vidi]

1723  đisfășurat  desfășurat  одмотан  đisfășurat (đisfășura) (mn. đisfășuraț, đisfășuraće) [akc. đisfășurat] (prid.) — odmotan, odvijen, raspovijen (za nešto što je bilo uvijeno, zavijeno, zamotano i sl.) ◊ mĭarźe ka Nasta Suļi, ku braśir-ļi đisfășuraće — ide kao Nasta Suljina sa odmotanim tkanicama ♦ var. đisfîșurat ♦ supr. înfîșurat [Por.] ♦ dij. var. đisfașurat [Crn.] ∞ đisfășura  [Vidi]

1668  đisfoĭa  desfoia  разлистати  đisfoĭa (ĭuo ma đisfuoĭ, ĭel sa đisfuaĭe) [akc. đisfoĭa] (gl. p. ref.) — razlistati (se), rascvetati (se), rasklopiti (se), raskupusati (se) ◊ karća s-a đisfoĭat tuată, șî đîskaļița ma tras đi urĭekĭ — knjiga mi se sva raskupusala, i učiteljica me je vukla za uši ♦ sin. đisprinđe ♦ supr. înfoĭa [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

1669  đisfoĭat  desfoiat  разлистан  đisfoĭat (đisfoĭată) (mn. đisfoĭaț, đisfoĭaće) [akc. đisfoĭat] (prid.) — razlistan, rasklopljen, rascvetan, raskupusan, raskopčan ◊ mĭarźe pin vînt ku burka đisfoĭată, puaće ļesńe sî sa bulnavĭaskă — ide po vetru sa raskopčanim kaputom, može lako da se razboli ♦ supr. înfoĭat [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

1581  đisfrîna  desfrâna  разуздати  đisfrîna (ĭuo ma đisfrîńeḑ, ĭel sa đisfrîńaḑă) [akc. đisfrîna] (gl. p. ref.) — razuzdati se, postati neobuzdan ◊ dakă kopiĭi nu struogîĭ păn’ sînt miś, iĭ sa đisfrîńaḑă kînd krĭesk, șî sa duk în lumĭa albă — ako decu ne pritegneš dok su mala, razuzdaju se kad porastu, i odlaze u beli svet [Por.] ∞ frîu  [Vidi]

1582  đisfrînat  desfrânat  разуздан  đisfrînat (đisfrînată) (mn. đisfrînaț, đisfrînaće) [akc. đisfrînat] (prid.) — razuzdan ◊ a luvat mau, mĭarźe đisfrînat pin sat da kopiĭ bat kanta dupa ĭel — pomahnitao, ide razuzdan kroz selo a deca lupaju kantu za njim ♦ var. đesfrînat [Por.] ∞ đisfrîna  [Vidi]

1628  điskarka  descărca  истоварити  điskarka (ĭuo điskark, ĭel điskarkă) [akc. điskarka] (gl. p. ref.) — istovariti, rastovariti, skinuti tovar ili teret sa nekog nosača ◊ nu điskarka karu pănă nu vińe śińeva sî-ț ažuće — nemoj istovariti kola dok neko ne dođe da ti pomogne ♦ var. đeskarka ♦ supr. înkarkă [Por.]  [Vidi]

1629  điskarkat  descărcat  истоварен  điskarkat1 (điskarkată) (mn. điskarkaț, điskarkaće) [akc. điskarkat] (prid.) — istovaren, rasterećen ◊ karîļi điskarkaće puot sî trĭakă pi puodu đi ļiemn — istovarena kola mogu da pređu preko drvenog mosta ♦ supr. înkarkat [Por.] ∞ điskarka  [Vidi]

1630  điskarkat  descărcat  истовар  điskarkat2 (mn. điskarkaturĭ) [akc. điskarkat] (i. s.) — istovar, istovarivanje; skidanje tovara ili tereta sa nekog nosača ◊ trag pĭatra đi kasă, șî am mulț lukratuori la điskarkat — prevlačima kamen za kuću, pa imam mnogo radnika na istovaru [Por.] ∞ điskarka  [Vidi]

1706  điskatarama  descătărăma  откопчати (се)  điskatarama (ĭuo điskataramĭeḑ, ĭel điskataramĭaḑă) [akc. điskatarama] (gl. p. ref.) — otkopčati (se), raskopčati (se) ◊ kînd ĭe katarama bună, nu sî puaće điskatarama ļesńe — kad je kopča dobra, ne može se otkopčati lako ♦ up. katara [Crn.] ♦ dij. var. đeskatarama [Por.]   [Vidi]

1631  điskărkatuorĭ  descărcător  истоваривач  điskărkatuorĭ (mn. điskărkatuorĭ) [akc. điskărkatuorĭ] (i. m.) — istovarivač, osoba koja radni na istovaru ◊ ḑîaśe ań am lukrat ku lopata, am fuost điskărkatuorĭ la stańița đi vuoz — deset godina sam radio sa lopatom, bio sam istovarivač na železničkoj stanici ♦ supr. înkărkatuorĭ [Por.] ∞ điskarka  [Vidi]

1620  điskîlśi  descâlci  распетљати  điskîlśi (ĭuo điskîlśiesk, ĭel điskîlśiașće) [akc. điskîlśi] (gl. p. ref.) — raspetljati, razmrsiti, razdvojiti nešto što je upetljano, umršeno ◊ m-a-nkîlśiĭ tuorsu, șî nu puot să-l điskîlśiesk sîngură — umrsila mi se pređa, i teško mi je da je razmrsim sama ♦ sin. đizvîrḑî ♦ supr. înkîlśi [Por.]  [Vidi]

1621  điskîlśit  descâlcit  распетљан  điskîlśit (điskîlśită) (mn. điskîlśiț, điskîlśiće) [akc. điskîlśit] (prid.) — raspetljan, razmršen ◊ firîļi la pîătură sînt điskîlśiće, puoț s-o kuoș pi đi lîăturĭ — konci na ponjavi su razmršeni, možeš da je opšiješ ♦ var. đeskîlśit ♦ sin. đizvîrḑît ♦ supr. înkîlśit [Por.]  [Vidi]

1692  điskolaśi  descolaci  расклупчати  điskolaśi (ĭuo ma điskolaśiesk, ĭel sa điskolaśiașće) [akc. điskolaśi] (gl. p. ref.) — 1. rasklupčati se, odmotati se, ne biti više sklupčan ◊ kum, drakuluĭ, mi sa điskolaśi žîța-sta đi pi mosuor? — kako mi se, dođavola, razmotala ova žica sa kalema? ♦ sin. disfaku 2. (psih.) razrogačiti, iskolačiti oči ◊ kînd ļi auḑî pi tuaće śe ļi am fakut, muma atîta điskolaśi uoki đi ma spumîntaĭ k-o sî krîape — kad je čula sve šta sam uradio, majka je toliko razrogačila oči da sam se uplašio da će svisnuti ♦ supr. înkolaśi [Por.]   [Vidi]

1693  điskolaśit  descolăcit  расклупчан  điskolaśit (điskolaśită) (mn. điskolaśiț, điskolaśiće) [akc. điskolaśit] (prid.) — rasklupčan, razmotan ◊ saĭla stă điskolaśită supt șupă, șî ruźińiașće — sajla leži rauzmotana pod šupom, i rđa ♦ supr. înkolaśit [Por.] ∞ điskolaśi  [Vidi]

2359  điskroșńa  descroșna  растоварити  điskroșńa (ĭuo ma điskroșńieḑ, ĭel sa điskruașńe) [akc. điskroșńa] (gl. p. ref.) — rastovariti (se), skinuti torbu sa krošnjom sa leđa; rastrontati se ◊ ažută sî ma điskroșńieḑ, kă nu puot sîngură sî điznuod obrăńiļi trîășći đi la pĭept — pomogni mi da se rastovarim, jer ne mogu da razvežem čvor torbinih uprtnjača na grudima [Por.] ∞ kruoșnă  [Vidi]

2360  điskroșńat  descroșnat  растоварен  điskroșńat (điskroșńată) (mn. điskroșńaț, điskroșńaće) [akc. điskroșńat] (prid.) — rastovaren, rasterećen; kome je skinuta torba sa leđa ◊ lasaĭ trasta ku șîbiĭaļe, șî pļekaĭ înainće điskroșńată, ușuară ka pasîrĭa — ostavila sam torbu sa šibljem, i pođoh napred rastovarena, laka kao ptica [Por.] ∞ kruoșnă  [Vidi]

1648  điskuasă  descoasă  рашити  điskuasă (ĭuo ma điskuos, ĭel sa điskuasă) [akc. điskuasă] (gl. p. ref.) — rašiti, rasparati ◊ țuala sa điskuasă ĭuta dakă kroĭtuorĭu n-a kusut bun — odelo se brzo rašije ako krojač nije dobro šio ♦ var. đeskuasă [Por.]   [Vidi]

1635  điskurka  descurca  распетљати  điskurka (ĭuo ma điskurk, ĭel sa điskurkă) [akc. điskurka] (gl. p. ref.) — 1. raspetljati, razmrsiti ◊ am aļergat ku furka-n mînă pin ńișći tufe dupa viće, șî abĭa pĭe urmă am điskurkat kairu đi spińamă — trčala sam sa preslicom u ruci kroz neko žbunje za stokom, pa sam posle jedva razmrsila kudeljku od trnjaka 2. (fig) ratosiljati se; osloboditi se ili izvući iz neke neprijatne situacije ◊ feĭmĭa ku naruok đ-al mare sa do điskurkat đi bĭețîoso-la a iĭ — ćerka mi se uz veliku sreću konačno ratosiljala one njene pijandure ♦ sin. điskîlśi, đizvîrḑî, điznoda ♦ supr. înkurka [Por.]   [Vidi]

1636  điskurkat  descurcat  ослобођен  điskurkat (điskurkată) (mn. điskurkaț, điskurkaće) [akc. điskurkat] (prid.) — oslobođen, rasterećen ◊ tuma kînd am întuors împrumutu, am putut trai điskurkat đi tuaće grižîļi — tek kad sam vratio dug, mogao sam živeti oslobođen svih briga ♦ sin. ușurat [Por.] ∞ điskurka  [Vidi]

1649  điskusut  descusut  рашивен  điskusut (điskusută) (mn. điskusuț, điskusuće) [akc. điskusut] (prid.) — rašiven, rasparan ◊ saśi-șća sînt điskusuț, nus đi trĭabă — ovi džakovi su rašiveni, nisu za upotrebu [Por.] ∞ điskuasă  [Vidi]

1687  đispana  despăna  расклинити  đispana (ĭuo đispańeḑ, ĭel đispańaḑă) [akc. đispana] (gl. p. ref.) — 1. raskliniti, izvaditi klinove ◊ ma duk să đispańeḑ karu, kî mi s-a slabit șîna pi drum, ș-a fuost muara s-o înpańeḑ sî nu-m piśe đi pi ruată — idem da „rasklinim” kola, jer mi se olabavila šina na putu, pa sam morao da joj stavim klinove da ne spadne sa točka 2. ogoliti (se), skinuti oteću, raspasati se ◊ kînd će duś la ibomńikă, nu ći đispana uodma, kă dakă ći prispĭașće barbatî-su, fuź în pĭaļa guală — kad odeš kod ljubavnice, nemoj se raspasati domah, jer ako te zbrza muž, bežiš nag do gole kože [Por.]   [Vidi]

1688  đispanat  despănat  расклињен  đispanat (đispanată) (mn. đispanaț, đispanaće) [akc. đispanat] (prid.) — 1. rasklinjen, kome su skinuti klinovi, klipovi ili izvađeni čepivi ◊ am spart gĭața la fusu mori, ș-akuma muara lukră bun, đispanată — razbio sam led sa vodeničnog vretena, i sada vodenica radi dobro, raščepljena 2. razgolićen, raspasan, raščupan, razdrljan, neurednog izgleda — n-a-nkiptorat bumbi kum trîabe, șî mĭarźe ku kamașa đispanată — nije dobro zakopčao dugmad, pa ide sa razdrljanom košuljom [Por.] ∞ đispana  [Vidi]

1721  đisparțală  despărțeálă  растављање  đisparțală (mn. đisparțîaļe) [akc. đisparțală] (i. ž.) — rastavljanje, razdvajanje, odvajanje, odeljivanje; podvojavanje ◊ mi sa suit în vîru kapuluĭ ku đisparțălur-ļi a luor — popeli su mi se navrh glave sa njihovim rastavljanjima ◊ dupa rat a tunat mare đisparțală în lume — posle rata nastalo je velika podvojavanje među ljudima [Por.] ∞ đisparțî  [Vidi]

1632  đisparțî  despărţî  раздвојити  đisparțî (ĭuo đispart, ĭel đisparće) [akc. đisparțî] (gl. p. ref.) — razdvojiti, odvojiti, rastaviti ◊ parințî mi s-a đisparțît înga kînd am fuost kopil — roditelji sumi se rastavili još dok sam bio dete ◊ đisparće kopiĭe-ĭa pănă nu sa ĭau la bataĭe — razdvoji tu decu dok se ne pobiju [Por.]  [Vidi]

1633  đisparțît  despărţit  раздвојен  đisparțît (đisparțîtă) (mn. đisparțîț, đisparțîće) [akc. đisparțît] (prid.) — razdvojen, rastavljen, odvojen, odeljen ◊ mult am fuost đisparțîț, ama nu ń-am zuĭtat unu đi altu — dugo smo bili razdvojeni, ali nismo zaboravili jedno drugo [Por.] ∞ đisparțî  [Vidi]

1689  đispătura  despătura  расклопити  đispătura (ĭuo đispătur, ĭel đispătură) [akc. đispătura] (gl. p.) — rasklopiti, razviti; razlistati ◊ sa đispătură aĭa śe puaće sî sa înpăture: fuaĭa đi arćiĭe, pătura, kimĭașa, nuovina ... — rasklapa se ono što se može sklopiti: list hartije, ponjava, košulja, novina ... ♦ sin. đisfuoĭa ♦ supr. înpătura, împătura [Por.] ∞ pătura  [Vidi]

1690  đispăturat  despăturat  расклопљен  đispăturat (đispătura) (mn. đispăturaț, đispăturaće) [akc. đispăturat] — rasklopljen ◊ a lasat novina đispăturată pi astal a fară, șî vîntu ĭa skimotoșît fuoiļi — ostavo je novine rasklopljene napolju na stolu, i vetar je zgužvao listove ♦ sin. đisfoĭat [Por.] ∞ đispătura  [Vidi]

1480  đispiđekat  despiedecat  откочен  đispiđekat (đispiđekată) (mn. đispiđekaț, đispiđekaće) [akc. đispiđekat] (prid.) — 1. otkočen ◊ pi drumo-l bun mîń karu đispiđekat, numa la stîrmină ăl înpĭađiś — po ravnom putu teraš kola otkočena, samo ih na nizbrdici zakočiš 2. (fig.) raspasan, razuzdan ◊ aș ḑîśa kî ĭe đi plaku mĭeu baĭato-la prĭa đispiđekat — rekao bih da je za moj ukus taj momak previše razuzdan [Por.] ∞ đispĭađika  [Vidi]

1479  đispĭađika  despiedica  откочити  đispĭađika (ĭuo đispĭađik, ĭel đispĭađikă) [akc. đispĭađika] (gl.) — otkočiti, otpustiti kočnicu, skinuti objekat kojim su kola bila zakočena ◊ đispĭađikă karu, kî ažunsărîm la luok bun — otkoči kola, jer smo stigli na ravan put ♦ var. đispiđika [Por.]  [Vidi]

1481  đispļeći  despleti  расплести  đispļeći (ĭuo đispļećiesk, ĭel đispļećiașće) [akc. đispļeći] (gl. p. ref.) — rasplesti, rasplitati, razdvojiti ono što je bilo upleteno ◊ nu đispļeći bîrțîļi la fată, kă frumuos iĭ stau — nemoj rasplitati kike devojčici, jer joj lepo stoje ♦ spr. împleći [Por.]   [Vidi]

1482  đispļećit  despletit  расплетен  đispļećit (đispļećită) (mn. đispļećiț, đispļećiće) [akc. đispļećit] (prid.) — raspleten ◊ muĭarĭa žîăļńikă a mĭers đispļećită — žena u žalosti išla je raspletena ♦ (demon.) đispļećita - (euf.) naziv za demone ženskog roda: kugu, čumu, šumsku majku ♦ supr. împļećit [Por.] ∞ đispļeći  [Vidi]

1483  đispļećitură  despletiture  расплитање  đispļećitură (mn. đispļećiturĭ) [akc. đispļećitură] (i. ž.) — rasplitanje ◊ numa pintru otară, a tunat într-o đispļećitură tare grĭa đi trĭabă — samo zbog međa, ušli su u neko jako teško rasplitanje stvari ♦ supr. împļećitură [Por.] ∞ đispļeći  [Vidi]

1696  đispodobi  despodobi  растронтати се  đispodobi (ĭuo ma đispodobĭesk, ĭel sa đispodobĭașće) [akc. đispodobi] (gl. p. ref.) — rastrontati se, skinuti višak odeće ◊ ĭarna kînd pļakă la drum, uomu sa-npodobĭașće ku trankuće în tot fĭeļu sî nu-ĭ fiĭe frig, da kînd vińe la koļibă, ĭel sa đispodobĭașće — zimi kad čovek krene na put, natronta se svim i svačim da mu ne bude hladno, a kad dođe kući on se rastronta (Tanda) ◊ țîn minće kum mama Ļița ńi zbera ĭarna kînd tunam în kasă, sî ńi đispodobim, să nu duśem zapadă-n suobă — sećam se kako je baba Lica vikala na nas zimi kada smo ulazili u kuću, da se rastrontamo, da ne unosimo sneg u sobu (Rudna Glava) ♦ sin. đizbraka ♦ supr. înpodobi [Por.] ∞ poduabă  [Vidi]

1697  đispodobit  despodobit  растронтан  đispodobit (đispodobită) (mn. đispodobiț, đispodobiće) [akc. đispodobit] (prid.) — rastrontan, koji je skinuo suvišnu odeću ◊ măĭ ļesńe suflu așa đispodobit, đi kît înkarkat ku țolamă — lakše dišem ovako ratsrontan, nego natovaren odećom ♦ sin. đizbrakat [Por.] ∞ đispodobi  [Vidi]

1589  đispoĭa  despoi  распасати  đispoĭa (ĭuo ma đispuoĭ, ĭel sa đispuaĭe) [akc. đispoĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) raspasati se, razgolititi se; razgrnuti odeću ◊ nu ći đispoĭa întra lume — nemoj se razgolititi pred ljudima ♦ sin. đizbraka [Por.] ♦ dij. var. dîspoĭa (rašanac) [Mlava]  [Vidi]

1590  đispoĭat  despuiat  распојасан  đispoĭat (đispoĭată) (mn. đispoĭaț, đispoĭaće) [akc. đispoĭat] (prid.) — 1. (zast.) raspojasan, razgolećen; sa razvezanom odećom ◊ sa tîvaļiașće bat șî đispoĭat — valja se pijan i raspasan 2. (fig.) raspusan, razuzdan ◊ fata-sta ĭe pļesńită șî đispoĭată — ova devojka je blesava i raspusna [Por.] ∞ đispoĭa  [Vidi]

1671  đispreuna  despreuna  раставити (се)  đispreuna (ĭuo đispreuńeḑ, ĭel đispreuńaḑă) [akc. đispreuna] (gl. p. ref.) — rastaviti (se), razdvojiti (se) ◊ s-a đispreunat la sud — rastavili su na sudu (sudski) [Por.]  [Vidi]

1672  đispreunat  despreunat  растављен  đispreunat (đispreunată) (mn. đispreunaț, đispreunaće) [akc. đispreunat] (prid.) — rastavljen, razdvojen; odvojen, otkačen, odvaljen ◊ tuata ḑîua stă baskiĭa-ĭa đispreunată đi la șćiump, șă puorśi sluobîd tună-n bașćauă — ceo dan stoji ona baskija odvaljena od stuba, i svinje slobodno ulaze u baštu [Por.] ∞ đispreuna  [Vidi]

1599  đisprinđe  desprinde  одвојити (се)  đisprinđe (ĭuo đisprind, ĭel đisprinđe) [akc. đisprinđe] (gl. p. ref.) — odvojiti (se), razdvojiti (se), rastaviti (se); odlepiti (se) ◊ nuĭe đi ńimika opinka-sta kumparată, mi s-a đisprins la kalkîń — nije ni za šta ovaj kupljeni opanak, odlepio mi se na peti ♦ var. đesprinđe [Por.]  [Vidi]

1600  đisprins  desprins  одвојен  đisprins (đisprinsă) (mn. đisprinș, đisprinsă) [akc. đisprins] (prid.) — odvojen, otcepljen, odlepljen, rastavljen ◊ đi kînd stîă taraba đisprinsă đi baskiĭe, mîńiļi sî-ț piśe đi śe n-o prinḑ — otkad stoji taraba otkačena od baskije, ruke ti otpale što je ne zakuješ ♦ var. đesprins ♦ sin. đisparțît, đizļipit, đisfakut [Por.] ∞ đisprinđe  [Vidi]

1646  đisprupađi  dezbrobodi  разбрадити (се)  đisprupađi (ĭuo đisprupađiesk, ĭel đisprupađiașće) [akc. đisprupađi] (gl. p. ref.) — razbraditi (se), razvezati maramu; skinuti maramu sa glave ◊ nu ći đisprupađi, kî ĭe afară frig — nemoj se razbraditi, jer je napolju hladno ♦ var. đispurpađi, đisprpađi (Rudna Glava), đespropođi (Tanda) [Por.]   [Vidi]

1647  đisprupađit  dezbrobodit  разбрађен  đisprupađit (đisprupađită) (mn. đisprupađiț đisprupađiće) [akc. đisprupađit] (prid.) — razrbrađen, koji je razvezao ili skinuo maramu ◊ nare rușîńe, mĭarźe đisprupađită — nema stida, ide razbrađena ♦ var. đispurpađit, đisprpađit (Rudna Glava), đespropođit (Tanda) [Por.] ∞ đisprupađi  [Vidi]

1591  đistrama  destrăma  распарати  đistrama (ĭuo đistrîăm, ĭel đistra) [akc. đistrama] (gl. p. ref.) — rasparati, parati nešto što je pleteno ili tkano ◊ kimĭașă batrînă, s-a đistramat tuată — stara košulja, sva se rasparala ◊ đistrîăm điemperu — param džemper ♦ sin. đispļeći, đisfîșura, đeșîra [Por.] ∞ tra  [Vidi]

1592  đistramat  destrămat  распаран  đistramat (đistramată) (mn. đistramaț, đistramaće) [akc. đistramat] (prid.) — rasparan, raspleten ◊ kapăstru-sta ĭe tuot đistramat, vrĭamĭa ĭe să kumpîr nuou — ovaj je ular sav raspleten, vreme je da kupim nov ♦ sin. đispļećit, đisfîșurat, đișîrat [Por.] ∞ đistrama  [Vidi]

1595  đistruka  destruca  открити  đistruka (ĭuo đistruk, ĭel đistrukă) [akc. đistruka] (gl. p. ref.) — otkriti, skinuti pokrivač ◊ bagă sama, kopiĭi nuapća sa đistrukă, puot sî raśiaskă — obrati pažnju, deca se noću otkrivaju, mogu da se prehlade ♦ supr. astruka [Por.]  [Vidi]

1702  đișćepta  deștepta  пробудити (се)  đișćepta (ĭuo ma đișćept, ĭel sa đișćaptă) [akc. đișćepta] (gl. p. ref.) — probuditi (se), otrezniti (se), osvestiti (se) ◊ đișćaptîće, kî ĭe vrĭamĭa sî pļeś la lukru — probudi se, jer je vreme da pođeš na posao ◊ sî va đișćepta saraka, șî nu va mîĭ rabda așa barbat — valjda će se osvestiti jadna, pa više neće trpeti takvog muža [Crn.]  [Vidi]

1704  đișćeptat  deșteptat  разборит  đișćeptat (đišćeptată) (mn. đișćeptaț, đișćeptaće) [akc. đișćeptat] (prid.) — razborit, svestan, trezven ◊ ĭel ĭe uom đișćeptat, șćiĭe śe ĭe đirĭept, da śe nuĭe — on je razborit čovek, zna šta je pravo a šta nije [Crn.] ∞ đișćepta  [Vidi]

1641  đișćins  deștins  отпасан  đișćins (đișćinsă) (mn. đișćinș, đișćinsă) [akc. đișćins] (prid.) — otpasan, raspasan, sa odvezanim pojasom, kaišom, učkurom ◊ mĭarźe ku kuraua đișćinsă, iĭ pikă pîntaluońi — ide sa otpasanim kaišem, spașće mu pantalone ♦ supr. înćins [Por.] ∞ đișćinźe  [Vidi]

1652  đișkiptora  deschiotora  раскопчати  đișkiptora (ĭuo đișkĭeptur, ĭel đișkĭeptură) [akc. đișkiptora] (gl. p. ref.) — raskopčati, otkopčati dugme na odeći ◊ kum ma luvă-n brață, pokńi urĭakĭa la kiptuarĭe, șî kimĭașa mi sa đișkiptoră singură — čim me zagrli, puče ušica na petlji, i košulja se sama raskopča [Por.] ∞ kiptuare  [Vidi]

1653  đișkiptorat  deschiotorat  раскопчан  đișkiptorat (đișkiptora) (mn. đișkiptoraț, đișkiptoraće) [akc. đișkiptorat] (prid.) — raskopčan, sa otkopčanom odećom ◊ în vuoĭskă ńima nu kućaḑă sî mĭargă đișkiptorat — u vojsci niko ne sme da ide raskopčan ♦ supr. înkiptorat [Por.] ∞ đișkiptora  [Vidi]

1828  đivrĭame  devreme  раније  đivrĭame [akc. đivrĭame] (pril.) (komp.) — 1. ranije, pre nekog određenog vremenskog momenta, bez obzira na doba dana ◊ vinu śe guod puoț măîĭ đivrĭame, kă avĭem mult đi lukru — dođi što god ranije možeš, jer imamo mnogo posla 2. predveče, pre nego što padne mrak ◊ oguaĭe vićiļi măĭ đivrĭame, să nu ńegurĭeḑ ku ĭaļe — izmiri stoku malo ranije, da ne omrkneš sa njom (Tanda) ♦ sin. învrĭame [Por.]  [Vidi]

1587  đizbrakat  dezbrăcat  разголићен  đizbrakat (đizbrakată) (mn. đizbrakaț, đizbrakaće) [akc. đizbrakat] (prid.) — razgolićen, koji je razgrnuo ili skinuo odeću ◊ m-am đizbrakat kă număĭ puot đi zapuk — skinuo sam se jer mi je vruće ♦ sin. đispoĭat, đeșćiĭat ♦ supr. înbrakat [Por.] ∞ đizbraka  [Vidi]

1666  đizdoi  dezdoi  расукати  đizdoi (ĭuo đizdoĭesk, ĭel đizdoĭașće) [akc. đizdoi] (gl. p. ref.) — rasukati, razdvojiti, raspolutiti ◊ sa đizdoĭașće śeva ś-a fuost îndoĭit, kînd sa đisparće în dua — razdvaja se nešto što je bilo udvojeno, kada se razdvaja na dva dela [Por.]  [Vidi]

1667  đizdoit  dezdoit  расукан  đizdoit (đizdoită) (mn. đizdoiț, đizdoiće) [akc. đizdoit] (prid.) — rasukan, razdvojen, rastavljen na dva dela ◊ sfuara đizdoită nuĭe bună đi ļegat sarśina — rasukan konopac nije dobar za vezivanje naramka ♦ sin. đisfakut [Por.] ∞ đizdoi  [Vidi]

1931  đizdori  dezdori  ражалити  đizdori (ĭuo ma đizdorĭesk, ĭel sa đizdorĭașće) [akc. đizdori] (gl. p. ref.) — (folk.) ražaliti se, ražalostiti se, smanjiti žalost ◊ muĭeriļi kînd kîntă dupa-l muort, ĭaļe sa đizdorĭesk, stîmpîră duoru dupa ĭel — žene koje pevaju za pokojnikom, ražaljuju se, smanjuju žal za njim [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1610  đizgoļi  dezgoli  разголитити  đizgoļi (ĭuo ma đizgoļiesk, ĭel sa đizgoļiașće) [akc. đizgoļi] (gl. p. ref.) — razgolititi (se), skinuti se go, svući (se); otkriti (se) ◊ nu traźa pîătura đi pi mińe, nu ma đizgoļi kî mi frig — ne skidaj ponjavu sa mene, nemoj me otkriti jer mi je hladno ◊ kînd vrĭeĭ sî skuoț puomu đin pomînt, tu măĭ întîń iĭ đizgoļieșć rîdaśińiļi — kad hoćeš da izvadiš voćku iz zemlje, ti joj najpre razgolitiš korenje ♦ sin. đizbraka, đistruka ♦ supr. astruka [Por.] ∞ guol  [Vidi]

1611  đizgoļit  dezgolit  разголићен  đizgoļit (đizgoļită) (mn. đizgoļiț, đizgoļiće) [akc. đizgoļit] (prid.) — razgolićen, ogoljen, otkriven, sa koga je skinut pokrivač; nag; go ◊ m-am învațat ku kîrpa-n kap, șî kînd mis ku kapu guol, parke mis đizgoļită — navikla sam na maramu, i kada sam gologlava, kao da sam razgolićena ◊ pluaĭa a fakut ogaș pin građină, șî krîmpiĭi mĭ-a ramas đizgoļiț ku rîdaśińiļi la suare — kiša je napravila potok kroz baštu, i krompiri su mi ostali ogoljeni, sa korenjem na suncu (Tanda) ♦ sin. đizbrakat, đistrukat [Por.] ∞ đizgoļi  [Vidi]

1642  đizgrađi  dezgrădi  разградити  đizgrađi (ĭuo đizgrađiesk, ĭel đizgrađiașće) [akc. đizgrađi] (gl. p. ref.) — razgraditi, rasturiti ili skinuti i ukloniti ogradu ◊ s-a sfîrșît klańa ku fîn, șî akuma m-am pus să đizgrađiesk țarku — stog je gotov, i sada sam počeo da skidam ogradu [Por.]   [Vidi]

1725  đizgropare  dezgropare  откопавање  đizgropare (mn. đizgropîărĭ) [akc. đizgropare] (i. ž.) — otkopavanje, iskopavanje, raskopavanje ◊ rumîńi în Omuoļ sa lasat đi đizgroparĭa morțîlor — Vlasi u Homolju napustili su otkopavanje pokojnika ◊ sapă bunarĭu, șă kată lukratuorĭ la đizgropare — kopa bunar, i traži radnike za iskopavanje ♦ supr. îngropare [Por.] ∞ đizgropa  [Vidi]

1625  đizgropat  dezgropat  откопан  đizgropat (đizgropată) (mn. đizgropaț, đizgropaće) [akc. đizgropat] (prid.) — otkopan, iskopan, izvučen iz zemlje kopanjem ◊ ńișći puomĭ a ramas đizgropaț la dunga gruopi — neke voćke su ostale iskopane na ivici rupe ♦ supr. îngropat [Por.] ∞ đizgropa  [Vidi]

1472  đizļega  dezlega  одвезати  đizļega (ĭuo đizļeg, ĭel đizļagă) [akc. đizļega] (gl. p. ref.) — odvezati, odvezivati; razvezati, razvezivati ◊ nu đizļega saku, kî sa varsă grîu — ne odvezuj džak, jer će se prosuti žito ◊ ĭe đizļagăm nuodurļi la sfuara-sta — razveži mi čvorove na ovome konopcu ♦ up. điznoda ♦ supr. ļega [Por.]   [Vidi]

1473  đizļegat  dezlegat  одвезан  đizļegat (đizļegată) (mn. đizļegaț, đizļegaće) [akc. đizļegat] (prid.) — odvezan, razvezan ◊ s-a đizļegat kîńiļi, ș-a muśkat drumașu — odvezao se pas, i ujeo prolaznika ♦ supr. ļegat [Por.] ♦ dij. var. đizļagat (Osnić) [Crn.] ∞ đizļega   [Vidi]

1475  đizļegatuorĭ  dezlegător  одвезивач  đizļegatuorĭ (đizļegatuare) (mn. đizļegatuorĭ, đizļegatuare) [akc. đizļegatuorĭ] (prid.) — odvezivač, lice koje odvezuje ili razvezuje ◊ đizļegatuorĭ la saś la muară, đizļegatuorĭ la snuopĭ la mașînă đi trîirat — odvezivač džakova u vodenici, odvezivač snopova na vršalici [Por.] ∞ đizļega  [Vidi]

1474  đizļegatură  dezlegătură  одвезивање  đizļegatură (mn. đizļegaturĭ) [akc. đizļegatură] (i. ž.) — 1. odvezivanje, razvezivanje; oslobađanje od obaveze; raskid ugovora ◊ s-a dus la sud, ș-akolo a fakut đizļegatură la vuorbă ś-a fuost întra iĭ — otišli su na sud, i tamo obavili raskid ugovora koji je bio među njima 2. (mag.) bajanje za vraćanje oduzete moći, najčešće seksualne ◊ kînd nu măĭ puoț sî aĭ trĭabă ku muĭarĭa, će duś la vro vîržîtuare să-ț fakă đi đizļegatură — kad više ne možeš da imaš posla sa ženom, ideš kod neke vračare da ti baje za odvezivanje [Por.] ∞ đizļega  [Vidi]

1476  đizļipi  dezlipi  одлепити  đizļipi (ĭuo đizļipĭesk, ĭel đizļipĭașće) [akc. đizļipi] (gl. p. ref.) — odlepiti (se), odlepljivati (se), odvajati ili razdvajati ono što je bilo slepljeno ◊ mi s-a đizļipit morśila đi pi parĭeț la koļibă, șî tună frugu-n suobă — odlepilo mi se blato sa zidova kolibe, i ulazi hladnoća u sobu [Por.] ∞ ļipi  [Vidi]

1477  đizļipit  dezlipit  одлепљен  đizļipit (đizļipită) (mn. đizļipiț, đizļipiće) [akc. đizļipit] (prid.) — odlepljen, razlepljen ◊ tutkalo-la nuĭe đi ńimika, ĭut mi s-a đizļipit blana la astal — tutkal nije ni za šta, brzo mi se odlepila daska na stolu [Por.] ∞ đizļipi  [Vidi]

1930  đizmĭaćiśi  dezmetici  застранити  đizmĭaćiśi (ĭuo ma đizmĭaćiśiesk, ĭel sa đizmĭaćiśiașće) [akc. đizmĭaćiśi] (gl. p. ref.) — zastraniti, skrenuti (psih.), odvojiti (se) ◊ nu înțaļeg đi śe ĭel așa sa đizmĭaćiśiașće ku bĭețîluko-la luĭ — ne razumem zašto on toliko zastranjuje sa tim svojim pijančenjem [Por.] ∞ đizmećiśi  [Vidi]

1428  đizmĭerda  dezmierda  размазити  đizmĭerda (ĭuo đizmĭerd, ĭel đizmĭardă) [akc. đizmîerda] (gl. p. ref.) — razmaziti, ispunjavati nekome svaku želju (obično za dete) ◊ nu đizmĭerda kopilu, kă n-o sî puoț trai đi zburdațîĭa luĭ — nemoj razmaziti dete, jer nećeš moći da živiš od njegove razmaženosti [Por.]   [Vidi]

1429  đizmĭerdat  dezmierdat  размажен  đizmĭerdat (đizmĭerdată) (mn. đizmĭerdaț, đizmĭerdaće) [akc. đizmĭerdat] (prid.) — razmažen, kome se ispunjava svaka želja, koji je vaspitno zapušten; lakomislen; neodgovoran; lenj ◊ astîḑ nu măĭ vĭeḑ tu kopiĭ vrĭańiś, numa đarîndu vĭeḑ gramadă đi kopilamă đizmĭerdată — danas više ne vidiš vrednu decu, nego svuda vidiš samo gomilu razmažene dečurlije ♦ sin. zburdat [Por.] ∞ đizmĭerda  [Vidi]

1493  điznoda  deznoda  развезати  điznoda (ĭuo điznuod, ĭel điznuadă) [akc. điznoda] (gl. p.) — razvezati, odvezati nešto što je bilo vezano u čvor ◊ điznuadă sfuară, ļagă vaśiļi đi par, șî pļakă — razveži konopac, veži krave za kolac, i kreni ♦ supr. noda [Por.] ♦ dij. var. ďeznoda [Kmp.]  [Vidi]

1494  điznodat  deznodat  развезан  điznodat (điznodată) (mn. điznodaț, điznodaće) [akc. điznodat] (prid.) — razvezan, odvezan; raspetljan, razmršen ◊ urḑala điznodată țî sa traźe dupa opinkă — razvezana uzica vuče ti se za opankom [Por.] ♦ dij. var. ďeznodat [Kmp.] ∞ điznoda  [Vidi]

1908  đizvîrḑî  dezvârzi  размрсити  đizvîrḑî (ĭuo đizvîrḑîăsk, ĭel đizvîrḑîașće) [akc. đizvîrḑî] (gl. p. ref.) — 1. razmrsiti nešto što je zamršeno; razvezati; raspetljati ◊ mi sa đizvîrḑîră kurîaļiļi la opinś — razvezali su mi se kaiševi na opankama 2. (fig.) razmotriti i razreštiti neki problem; raspetljati ◊ atîća înkîlśiturĭ întra iĭ nu măĭ đizvîrḑîașće ńiś dumńeḑîu — tolike petljancije među njima ne može da razmrsi ni gospod bog ♦ sin. điskîlśi [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑî [GPek]  [Vidi]

1909  đizvîrḑît  dezverzit  размршен  đizvîrḑît (đizvîrḑîtă) (mn. đizvîrḑîț, đizvîrḑîće) [akc. đizvîrḑît] (prid.) — 1. razmršen, raspetljan; razvezan; odvezan ◊ kînd vaḑuĭ firîļi đizvîrḑîće, tunaĭ în razbuoĭ ku drag — kad videh razmršene niti, uđoh u razboj puna volje 2. (fig.) razrešen, raspetljan, razmršen, razjašnjen problem, sukob ili nesporazum ◊ parkĭe ĭe măĭ ușuor đi kînd ĭe întra nuoĭ tuot đizvîrḑît — kao da je lakše otkad je muđu nama sve raspteljano ♦ supr. învîrḑît [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑît [GPek] ∞ đizvîrḑî  [Vidi]

1910  đizvîrḑîtură  dezverziture  распетљанција  đizvîrḑîtură (mn. đizvîrḑîturĭ) [akc. đizvîrḑîtură] (i. ž.) — raspetljancija, akcija raspetljavanja zamršene situacije ◊ n-am ńiś o trĭabă ku đizvîrḑîtura fĭeći mĭaļe ku uomu iĭ đintîń — nemam nikakve veze sa raspetljancijom moje ćerke sa njenim prvim mužem ♦ supr. învîrḑîtură [Por.] ∞ đizvîrḑî  [Vidi]

1823  e  e  е  e (uzv.) — 1. (često sa ponavljanjem) za iskazivanje ili pojačavanje nekog osećanja ◊ numa „e”, or „eee”, sa ḑîśe kînd će mirĭ đi śauva, kînd îț pare rău k-aĭ auḑît vrun rîău, kînd iș ńisufarat or mîńiuos — samo „e”, ili „eee”, kaže se kada se čudiš nečemu, kada ti je žao zbog nečeg lošeg što si čuo, kada si nestrpljiv ili ljut ◊ eee, kopiĭ, ńimik n-o sî fiĭe đin vuoĭ, kă durmiț pănă-n amńaḑîț — eee, deco, ništa neće biti od vas, jer spavate do podne 2. za izražavanje pitanja sa sumnjom (zar?) ◊ kînd vrĭeĭ s-întrîăbĭ, kî nu baș do krĭeḑ în aĭa ś-aĭ-uḑît — kad želiš da (se) pitaš, jer ne veruješ sasvim u ono što si čuo ◊ e, măĭ ḑî odată, pă sî krĭed în urĭekiļi mĭaļe — e, kaži još jednom, pa da poverujem svojim ušima 3. a. za dozivanje ◊ kînd kĭem pi vrunu, or kaț sî sa-ntuarkă kîtra ćińe — kada zoveš nekog, ili tražiš da se okrene prema tebi ◊ e, auḑ tu śe-ț vorbĭesk, or sî-ț trag o palmă — e, čuješ li šta ti govorim, ili da ti razvučem jednu šamarčinu b. za poštapanje u govoru ◊ kînd înśĭepĭ vuorba, da nu iș baș đi tuot sigirat śe trîabe să spuń — kad počneš rečenicu, a nisi baš siguran šta treba da kažeš ◊ e, pă ĭuo atîta am șćut, atîta v-am spus — e, pa ja sam toliko znao, toliko sam vam kazao [Por.]  [Vidi]

2043  față  faţă  лице  față (mn. fĭață) [akc. față] (i. ž.) — lice; prednja strana 1. (anat.) ljudsko lice ◊ fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradu ◊ kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava) [Por.] ◊ sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka raku — okrenu se licem prema meni i pocrvene kao rak (Osnić) [Crn.] 2. gornja ili prednja strana predmeta ◊ puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — stavi ponjavu na krevet sa licen na gore 3. (reljef) osunčana, prisojna strana ◊ fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — „faca” je zemljište okrenuto suncu (Tanda) [Por.] ◊ în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruḑu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplija (Osnić) [Crn.] 4. (prostor) lice mesta ◊ a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinu (Rudna Glava) 5. (top.) šumska parcela na prisojnoj strani, označena imenom vlasnika, veličinom, ili nekim karakterističnim objektom ◊ Fața mikă (or mare) — Malo (ili veliko) prisoje ◊ Fața lu Ĭuon — Jonovo prisoje (Tanda) ◊ Fața muori — Vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice) (Crnajka) 6. (za doba dana) osvit, praskozorje ◊ aĭa a fuost în față đi ḑîuă — to je bilo u osvitu dana (Blizna) ♦ up. firĭe ♦ supr. duos [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1799  fag  fag  буква  fag (mn. faź) [akc. fag] (i. m.) — (bot.) bukva (Fagus silvatica) ◊ padurĭa ĭe bună, numa faź dau pin ĭa — dobra je šuma, samo bukve rastu u njoj [Por.]  [Vidi]

5718  fańinuos  făinos  брашњав  fańinuos (fańinuasă) (mn. fańinuoș, fańinuasă) [akc. fańinuos] (prid.) — brašnjav ◊ tuot morarĭu ĭe fańinuos, kă lukră ku fańina — svaki mlinar je brašnjav, jer radi sa brašnom ♦ var. făńinuos ♦ var. fainuos (Crnajka, deo Tande) [Por.] ∞ fańină  [Vidi]

1842  farbarĭ  farbari  фарбар  farbarĭ (mn. farbarĭ) [akc. farbarĭ] (i. m.) — farbar, proizvođač farbe, radnik u farbari, ili radnik koji radi sa farbom ◊ am ćokńit karu pi đinainće, șî l-am mînat la un farbarĭ sî mĭ-el fărbuĭe — čuknuo sam kola spreda, i oterao sam ih kod jednog farbara da ga ofarba [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1795  faśe  face  чинити  faśe (ĭuo fak, ĭel faśe) (gl. p.) — 1. činiti, praviti; rađati ◊ uomu faśe tuot śe-ĭ plaśe — čovek čini (sve ono) što mu prija ◊ fakură ś-o fakură, akuma ĭe amînat — učiniše što učiniše, sad je kasno ◊ muma a fakut triĭ kopiĭ — majka je rodila troje dece 2. naterati, primorati ◊ nu ma măĭ baća, kă ma faś să pļek đi la ćińe — nemoj me više tući, jer ćeš me naterati da pođem od tebe ◊ atîta ku ańi a nîkažîto fara ńiśkotrĭabă, đ-a fakuto la urmă sî sa spînḑure đi rău — toliko ju je godinama mučio bez razolga, da ju je na kraju primorao da se zbog zla obesi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1797  faśiare  facere  стварање  faśiare (mn. faśierĭ) [akc. faśiare] (i. ž.) — stvaranje, izrada; rađanje; delo ◊ faśiare guală — prazno delo ◊ ńiś o faśiare bună nu-ț ažută, iș păkatuos đi tot — nijedno dobro delo ti neće pomoći, sav si grešan [Por.] ∞ faśe  [Vidi]

2038  fatuĭ  vătui  младо јаре  fatuĭ (mn.) [akc. fatuĭ] (i. m.) — (zool.) mlado jare ◊ ĭuo am treĭ fatuĭ, unu l-am skopit, să-l rańesk șî să-l taĭ, a doĭļa o să-l vind, a treĭļa o să-l las dă mińe dă domazluk — ja imam tri mlada jareta, jednog ću da uštrojim za tov, drugog ću prodati, a trećeg ću ostaviti za domazluk [Stig] ♦ dir. var. vatuĭ (Plavna) [Pad.], Rudna Glava [Por.] ∞ ĭed  [Vidi]

2200  făduļituorĭ  fudulitor  хвалисавац  făduļituorĭ (mn. făduļituorĭ) [akc. făduļituorĭ] (i. m.) — hvalisavac ◊ tuoț sînt iĭ numa făduļituorĭ fara ńiś k-o trĭabă — svi su oni samo hvalisavci bez i jednog razloga ♦ sin. labdatuorĭ [Por.] ∞ făduļi  [Vidi]

1840  fărbui  fărbui  фарбати (се)  fărbui (ĭuo ma fărbuĭ, ĭel sa fărbuĭe) [akc. fărbui] (gl. p. ref.) — 1. farbati (se), bojiti, obojiti (se) ◊ ĭuo nu dau la feĭmĭa sî fărbuĭe buḑîļi, kă ĭe prĭaćinîră, șî numa sa buskofĭașće — ja ne dam ćerki da farba usne, jer je premlada, i samo se razmaže 2. (fig.) lagati, varati; „mazati” oči ◊ n-askulta tuaće-tuaćiļi śe-ț vorbĭașće baĭatu, kî puaće-fi vrĭa numa s-ț fărbuĭe uoki, șî sî ći lasă-nkarkată — ne slušaj sve i svašta što ti govori momak, jer možda hoće samo da ti namaže oči, i da te ostavi trudnu [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

2397  ferĭastă  ferastră  прозор  ferĭastă (mn. ferĭeșć) [akc. ferĭastă] (i. ž.) — (tehn.) prozor ◊ ferĭasta ĭe gaura-n parĭaće pin kare tună viđiarĭa — prozor je otvor u zidu kroz koji ulazi svetlost ◊ kînd lumĭa a trait ăn borđiĭe, n-așćut đi ferĭeșć — kada su ljudi živeli u zemunicama, nisu znali za prozore ◊ kînd s-a dus turśi, a-nśeput sî fakă bîrnarĭață, ku ferestuĭś miś, la kare în luok đi stîklă a pus pĭaļe đi ĭed, kare a raso, a raso pănă nu s-a supțîĭat atîta đi s-a vaḑut pin ĭa — kada su Turci otišli, počeli su da dižu brvnare, sa malim prozorima, na koje je se stavljala jareća koža, koju su drali, drali dok se nije istanjila toliko da je postala providna ◊ la ferĭastă astăḑ sa pun feruanke — na prozor se danas stavljaju zavese ◊ a dat ku pĭatra, a spart ferĭasta — bacio kamen, razbio prozor ◊ ferĭasta đeșkisă, ferĭasta înkisă — prozor otvoren, prozor zatvoren ◊ sa uĭtă pi ferĭastă — gleda kroz prozor ◊ ḑînḑîĭe đi frig supt ferĭastă, kă ńima no-l lasă înuntru — cvokoće od hladnoće pod prozorom, jer ga niko ne pušta unutra [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2140  fertuare  fiertoare  запара  fertuare (mn. ferturĭ) [akc. fertuare] (i. ž.) — (met.) zapara, jara, velika vrućina ◊ kum înśapu ḑîua, sa vĭađe kă o să fiĭe mare fertuare, n-o să pućem să lukram în kîmp — kako je počeo dan, vidi se da će biti velika zapara, nećemo moći da radimo u polju [Por.] ∞ ferbĭa   [Vidi]

2306  fi  fi  бити  fi (ĭuo sînt, ĭel ĭe) (gl. n.) — biti, postojati; (skr.) bi ◊ fi śe vrĭeĭ, ama fi uom — budi šta hoćeš, ali budi čovek ◊ va fi, nu va fi — može biti, ili ne biti ◊ ma ginđiĭ ĭuo: śe sî fiĭe akuma, ama takuĭ, nu spusăĭ ńimika — pomislio sam: šta će biti sada, ali zaćutah, ne rekoh ništa ◊ fi-va așa, or nu va fi, nu puot a șći — da li je tako, ili nije tako, ne mogu znati ◊ tu nu vi fi, da ĭuo sînt — ti nećeš biti, a ja jesam ◊ basanka n-a fuost să fiĭe, nuĭe ursat — valjda nije bilo da bude, nije suđeno ◊ nuĭe la kasă, puaće fi dus vrunđeva — nije kod kuće, možda je nekud otišao ◊ va fi veńit kopilu pănă akuma, s-a fi fuost vrunu đ-aĭ batrîń ku ĭel — došlo bi dete do sada, da je neko od starijih bio sa njim ◊ kînd ĭerarăm ćińirĭ, fusăsărăm zburdaț ka ńima pi lume — kad bejasmo mladi, besmo razuzdani ko niko na svetu ♦ var. firĭe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1998  fikă  fică  намигуша  fikă1 (mn. fikĭe) [akc. fikă] (i. ž.) — 1. (demin.) (pej.) namiguša, fufica, radodajka ◊ fikă ĭe muĭare marĭață, frumuasă, skuturată kare arată đeșkis kî-ĭ plaśe lukru uomeńiesk — fika je žena kicoš, lepa i otresita, koja otvoreno pokazuje da joj se sviđa muška rabota 2. (euf.) (vulg.) ženski polni organ, pička ◊ nu șću đi śe sa faśe, kî sa vĭađe đeșkis kum kată pi vrun futaș s-îĭ đa-n fikă, șî sî takă — ne znam šta izigrava, kada se jasno vidi da traži nekog jebača da je opali po pički, i da ćuti ♦ / skr. < fofik ♦ sin. fufă [Por.] ∞ fofoluok   [Vidi]

1921  firegarĭ  ferigar  папратиште  firegarĭ (mn. firegarĭe) [akc. firegarĭ] (i. s.) — (bot.) papratište, mesto i zemljište na kojem raste paprat ◊ la nuoĭ, la munće, aĭ firegarĭe kîće vrĭeĭ — kod nas, u planini, imaš papratišta koliko hoćeš [Por.] ∞ fĭarigă  [Vidi]

2058  firĭe  fire  лице  firĭe [akc. firĭe] (i. ž.) — lice, ten ◊ pînă nu s-a bolnavit, a fuost ruoșu la firĭe, da akuma ĭe galbin ka śaradok se nije razboleo, bio je rumen u licu, a sada je žut kao vosak [Crn.] ♦ dij. var. fire [akc. fire] ◊ față ĭe parća đi-nainće alu kapu uomuluĭ, da fire ĭe faktura fĭețî: puaće-fi ruoșu la fire, alb, ńegru, pusumorît, tras ... — „faca” je prednja strana čovekove glave, a „fire” je izgled njegovog lica: može biti crven u licu, beo, crn, natmuren, ispijen ... (Rudna Glava) [Por.] ♦ up. față, obraz  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2268  firoĭkă  firoică  врпца  firoĭkă (mn. firoĭke) [akc. firoĭkă] (i. ž.) — (augm.) vrpca, uzica ◊ firoĭka ĭe ață rasuśită, s-a pus la braśire, dă ĭa a fuost ļegată bripta, kare babiļi a duso-n pungă la braśirĭ, a bripta a fuost kîrśură, șî pusă-n kuorn dă berbĭek — „firojka ” je vrpca od upredenog konca, stavljala se na tkanice, o nju je bila vezana britva, koju su babe držale u kesi, a britva je bila kukasta, i udenuta u ovnujski rog ♦ / fir + -oĭkă [Mlava] ∞ fir  [Vidi]

2293  fiu  fiu  син  fiu (mn. fiĭ) (i. m.) — (zast.) (srod.) sin, muško dete ◊ am vorbit đi mik la fiu-mĭu să poarće griža śe fată-n suară, nu ma askultat — od malena sam mom sinu govorio da vodi računa kakvu devojku ženi, nije me slušao ◊ akuma vĭađe șî ĭel kă đin fiu-su n-o sî fiĭe ńimika — sad vidi i on da od njegovoga sina neće biti ništa ◊ Fiu-Vaśi, numiļi alu un kopil đi-ntr-o povastă, pi kare la fakut vaka — Sin Krave, ime dečaka iz jedne pripovetke, koga je rodila krava (Tanda) ♦ sin. kopil, fiśuor ♦ up. fiĭkă [Por.]   [Vidi]

1811  fîn  fân  сено  fîn (mn. fînurĭ) (i. s.) — seno ◊ fînuĭe ĭarba kuaptă; pănă ĭarba nu sa kuaśe nu sa ḑîśe fîn, numa ĭarbă — seno je dozrela trava; dok trava ne dozri ne zove se seno, nego trava ◊ kînd fînu sa kosîașće, dupa kosîtuorĭ ramîn otkuoș — kad se seno kosi, iza kosaca ostaju otkosi ◊ kînd fînu în otkuoș sa uskă, otkuoșu sa-ntuarśe ku furka sî sa ușće bińe șî pi parća-ĭa pi kare fînu a fuost kulkat pi pomînt — kad se seno u otkosu osuši, otkos se okreće vilama da se osuši i sa one strane kojom je seno ležalo na zemlji ◊ fînu în otkuoș uskat bińe, sa adună în gramĭeḑ kare sa kĭamă kupițîaļe, da lukro-la sa kĭamă kupițît la fîn — seno u dobro osušenom otkosu skuplja se na gomile koje se zovu naviljci, a taj posao se zove naviljanje sena ◊ kupițaua sa faśe atîta đi mare kît puaće uomu să dukă pi furkă pănă la luok unđe sa porkońașće porkuońu — naviljak se pravi toliko veliki koliko može čovek da nosi na vilama, do mesta gde se plasti plast ◊ porkuońi sa trag ku vićiļi, or ku mîńiļi pi tîrș pănă la luok adîns aļes đi grîmađit klańa — plast se prevlače stokom, ili rukama na pruću, do mesta posebno određenog za dene stog [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2253  Fîraun  Faraon  Фараон  raun (mn. rauoń) [akc. Fîraun] (i. m.) — (antr.) (zast.) Faraon 1. nadimak za čoveka romske pripadnosti, zbog verovanja koje su Romi raširili da su poreklom iz Egipta ◊ a veńit în sat kuortu țîgańiesk, ku fîrauonu luor kalărĭ pi kal — došla je u selo ciganska čerga, sa njihovim faraonim na konju ◊ đin poļikră Fîraun, a ĭeșît alće poļikre đi Țîgań: Firu, Firuļiesku, Firanu — iz nadimka Faraon, izašli su i drugi nadimci za Cigane: Firu, Firulesko, Firan 2. (mag.) đavolji poglavnik ◊ draśi au nume, iĭ kĭamă Marku, Ĭordan, da pi fîrauonu luor ăl kĭamă Șoĭtan — đavoli imaju imena, zovu se Marko, Jordan, a njihov se faraon zove Šojtan ♦ var. Firaun [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2229  fîrfai  forfăi  фрфљати  fîrfai (ĭuo fîrfîĭ, ĭel fîrfîĭe) [akc. fîrfai] (gl.) — (onom.) frfljati, trtljati, brbljati ◊ uomu fîrfîĭe kînd are vro faļinkă, or kînd vorbĭașće ńințaļies — čovek frflja kada ima neku manu, ili kada govori nerazumno ◊ fîrfîĭe aăla kare nare đințî đinainće, șî nu-l înțaļieź śe vorbĭașće — frflja čovek koji nema prednje zube, i ne razumeš ga šta govori ◊ baba s-a mîńiĭat pi muoșu, șî numa fîrfuańe pin kasă — baba se naljutila na dedu, i samo frflja po kući ♦ var. fîrfońa [Por.]   [Vidi]

2469  fîrfută  fârfută  превртљивац  fîrfută (mn. fîrfuț) [akc. fîrfută] (i. s.) — (pej.) prevrtljivac, lažljivac; čovek bez karaktera ◊ fĭrfută ĭe uom kare una ḑîśe, alta lukră, da śe ginđiașće, aĭa ńiś draku nu șćiĭe — „frfuta” je čovek koji jedno kaže, drugo radi, a šta misli, to ni đavo ne zna [Crn.] ∞ fîrfai  [Vidi]

1808  fîrîmatură  fărîmătură  озледа  fîrîmatură (mn. fîrîmaturĭ) [akc. fîrîmatură] (i. ž.) — (med.) ozleda, rana od povrede ◊ înga nu mi s-a vinđikat fîrîmatura la piśuor — još mi se nije zalečila ozleda na nozi ♦ var. farmătură (Tanda) ♦ var. fîrmatură (Crnajka) ♦ sin. lovitură, vîtamatrură [Por.] ∞ fîrîma  [Vidi]

2923  fîrșî  fârșî  завршити  fîrșî (ĭuo fîrșîăsk, ĭel fîrșîașće) [akc. fîrșî] (gl. p.) — završiti, dovršiti neku aktivnost ◊ dupa śe fîrșîăsk sapatu la mińe, vin sî ț-ažut șî fîrșîșć șî tu — kad završim kopanje kod mene, doći ću da ti da pomognem da završiš i ti ◊ đi pi fuga s-a fîrșît luna — brzo je protekao mesec ◊ ma mir kînd a fîrșît ĭel kil-aĭa ku rakiu, kă ĭerĭ în kilă a fuost măĭ mult đi žumataće — čudi me kad je on dovršio taj litar rakije, jer je juče u flaši bilo više od pola ◊ ăl fîrșîașće frika, kînd triĭaśe nuapća pi lînga morminț — preseče ga strah, kad noću prolazi pored groblja ♦ var. (inov.) sfîrșî ♦ sin. gaći [Por.]   [Vidi]

1985  fîrtațî  fârtaţi  братимити се  fîrtațî (ĭuo ma fîrtațîăsk, ĭel sa fîrtațîașće) [akc. fîrtațî] (gl. p. ref.) — bratimiti se, sprijateljivati se, sklapati pobratimstvo, prijateljstvo, drugarstvo; ortakluk ◊ m-a-ntrabă sî ma fîrtațîăsk ku ĭel, ama miĭe nu-nd-o fi pi vuoĭe, ș-așa am ramas numa ka duoĭ kunoskuț — pitao me je da se pobratimimo, ali meni nije bilo baš po volji, pa smo tako ostali samo dva poznanika ♦ var. fîrtașî (fîrtașîăsk, fîrtașîașće) [Por.] ∞ fîrtat  [Vidi]

1920  fĭarigă  ferigă  папрат  fĭarigă (mn. fĭariź) [akc. fĭarigă] (i. ž.) — (bot.) paprat, bescvetna biljka senovitih šuma (Aspidium filix-mas) ◊ fĭarigă măĭ đies krĭașće pi duos, pin krovańe apatuasă, șî apruape đi faźet — paprat najčešće raste na osoju, po vodnjikavim uvalama, i u blizini bukvika ◊ ku fĭarigă s-a astrukat borđiĭiļi — papratom su se pokriovali burdelji [Por.]  [Vidi]

2309  fĭes  fes  фес  fĭes (mn. fĭesurĭ) [akc. fĭes] (i. s.) — fes, vrsta ženskog oglavlja ◊ đemult rar a fuost kîrpĭe șî muĭeriļi vara a mĭers ku kapu guol; pîăru l-adunat în muoț la vîru kapiluĭ, șî pista ĭel a pus fĭesu — nekada su marame bile retke i žene su išle gologlave; kosu su skupljale u ćubu na vrh glave, i preko nje stavljale fes ◊ fĭesu muĭeriļi a-npļećit ku kukița đin ață đi mosuor, kumparată đi la dugaĭe — fes su žene plele kukicom od konca sa kalema, kupljenog u prodavnici [Por.]  [Vidi]

2052  flokan  flocan  четник  flokan (mn. flokań) [akc. flokan] (i. m.) — 1. (pej.) četnik, pripadnik četničkog pokreta za vreme Drugog svestkog rata ◊ rău a fuost đi vrĭamĭa đi rat, vin mńamțî: fuź, vin flokańi: fuź, vin părtizańi: fuź, nu șćiĭ đi kare s-ći pazășć — zlo je bilo za vreme rata, idu Nemci: bež’, idu četnici: bež’, idu partizani: bež’, ne znaš s koje strane da se čuvaš 2. (za čoveka) bradonja, koji pušta bradu i kosu ◊ đi bătrîńață uamińi nu sa ras șă nu sa tuns numa kînd a fuost în vrun žăļ mare, đi flokań lumĭa s-a ćemut — nekada se ljudi nisu brijali i šišali samo kada su bili u nekoj velikoj žalosti, od bradonja ljudi su se bojali 2. (za dlakavog psa) rundov ◊ nu m-am ćemut să fiu sîngur ku uoĭļi-n munće, kă am avut duoĭ flokań ku mińe — nisam se bojao da budem sam sa ovcama u planini, jer sam imao dva rundova sa sobom [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

2050  flokuos  flocos  длакав  flokuos (flokuasă) (mn. flokuoș, flokuasă) [akc. flokuos] (prid.) — dlakav, kosmat, zarastao u kosu; čupav ◊ baĭețî đi astîḑ nu-ĭ razńeșć đin fĭaće, kî tuoț sînt flokuoș, șî iĭ puartă păru lung — današnje momke ne razlikuješ od devojaka, jer su svi kosmati, i oni nose dugu kosu [Por.] ◊ uaĭe flokuasă ĭe aĭa la kare ĭa pikat lîna, ș-a ramas numa fluoś koļa-koļa — olinjala ovca je ona kojoj je opala vuna, pa su ostali samo pramenovi ovde-onde (Debeli Lug) [GPek] ∞ fluok   [Vidi]

3173  flomînḑî  flămânzi  гладовати  flomînḑî (ĭuo flomînḑăsk, ĭel flomînḑîașće) [akc. flomînḑî] (gl.) — gladovati ◊ ĭel flomînḑî kît flomînḑî, la urmă sa rapusă đi fuame — on je gladovao koliko je gladovao, na kraju je umro od gladi ◊ sî flomînḑaskă nu șću kît, ĭară o să fiĭe gras ka puorku — da gladuje ne znam koliko, opet će biti debeo ko svinja ♦ sin. fomĭa [Por.] ∞ flomînd   [Vidi]

1890  floriśikă  floricică  цветић  floriśikă (mn. floriśiaļe) [akc. floriśikă] (i. ž.) — (demin.) 1. (bot.) cvetić, mali cvet kao deo biljke; naziv za biljku cvetnicu ◊ arźintuaĭka are floriśikă albă — kičica ima beli cvetić 2. mala šara, naročito cvetnog oblika ◊ kînd am fuost baĭat, muma mĭ-a-npuĭat kimĭașa ku floriśaļe în tuaće fĭelurĭ — kad sam bio momak, majka mi je izvezla košulju sa raznim cvetićima 3. (folk.) čest epitet za lepu i mladu devojku ◊ fećiță frumuasă ka floriśika đin građină — devojče lepo k’o cvetić iz bašte [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1889  fluare  floare  цвет  fluare (mn. fluorĭ) [akc. fluare] (i. ž.) — 1. (bot.) a. cvet, deo biljke cvetnice koji sadrži organe za rasplođavanje ◊ fluarĭa ĭe un parśel đi buĭađe în kare sa fak samînțîļî — cvet je deo biljke u kome se pravi seme b. biljka cvetnica ◊ arĭe o građină pļină ku fluorĭ — ima baštu punu cveća 2. (med.) boginja, plik na bolesnoj koži ◊ kopilu ĭe pļin đi fluorĭ — dete je puno boginja 3. šara; ukras na nošnji ◊ a țasut o pîătură ku fluorĭ — izatkala je ponjavu sa cvetovima ♦ (demin.) floriśikă [Por.]  [Vidi]

4902  fluarĭa mare  crăiță  кадифица  fluarĭa mare [akc. fluarĭa mare] (sint.) — (bot.) kadifica (Tagetes) ◊ fluarĭa mare ĭe fluare đin građină, sa puńe numa pintru dus la morminț — kadifica je baštensko cveće, gaji se samo radi nošenja na groblje ◊ fluarĭa mare sa kuļaźe șî sa atîrnă ku rîdaśina-n sus sî sa ușće, sî puată duśa șî ĭarna la morminț — kadifica se bere i kači sa korenjem na gore da se osuši, da bi se mogla nositi i zimi na groblje ◊ fluarĭa mare are un miruos kare nu puaće tot nat să-l sufire, așa lumĭe lasă rugamînt să nu ļi sa dukă la morminț kînd va muri — kadifica ima miris koji ne može svako da podnese, takvi ostavljaju amanet da im se ne nosi na groblje kad budu umrli [Por.]  [Vidi]

1898  fluarĭa suariluĭ  floarea-soarelui  сунцокрет  fluarĭa suariluĭ [akc. fluarĭa suariluĭ] (sint.) — (bot.) suncokret (Helianthus annuus) ◊ rumîńi aĭ batrîń rar a pus fluarĭa suariluĭ; dakă a vi șî puso, a puso pi marźina luokuluĭ, ka un fĭeļ đi gard — stari Vlasi su retko sejali suncokret; ako su ga i sejali, sejali su ga po obodu njive, kao neku vrstu ograde ◊ samînțîļi alu fluarĭa suariluĭ ļ-a uskat, ļ-a fĭert șî ku ĭaļe s-a ļegat la luok unđe sa vi uśis — seme suncokreta se sušilo i kuvalo, i stavljalo kao oblog na ubijeno mesto [GPek] ∞ fluare  [Vidi]

2286  fluarĭa turśiaskă  ruși-de-toamnă  лепа Ката  fluarĭa turśiaskă [akc. fluarĭa-turśiaskă] (sint.) — (bot.) lepa Kata (Callistephus chinensis), šimirezla, (dosl.) „turski cvet” ◊ fluarĭa turśiaskă krĭașće în bașćauă, înfuare tuamna — lepa Kata raste u bašti, cveta u jesen ♦ var. fluarĭa turkuluĭ ◊ fluarĭa turkuluĭ sa kuļiaźe, sa uskă, șî kînd trîabe sa duśe la morminț, unđe sa dîă đi pomană la-ĭ muorț — lepa Kata se bere, suši, i kad zatreba nosi se na groblje, gde se namenjuje mrtvima [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

2290  fluĭeraș  fluieraș  фрулаш  fluĭeraș (mn. fluĭeraș) [akc. fluĭeraș] (i. m.) — (muz.) frulaš, svirač na fruli ◊ đemult a fuost mulț fluĭeraș, akuma s-a rarit — nekada je bilo mnogo frulaša, sada su se proredili [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

2049  fluok  floc  прамен  fluok (mn. fluoś) [akc. fluok] (i. m.) — pramen; čuperak; stidna dlaka ◊ un fluok đi lînă — pramen vune ◊ pîăru krĭașće pi kap, da fluośi întra kraś — kosa raste na glavi, a dlake između nogu ♦ (demin.) flokiț ♦ (augm.) flokan [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2051  fluośa  flocea  чупавко  fluośa [akc. fluośa] (i. m.) — (hip.) (pej.) „čupavko”, „čuperko”, „dlakavko”, nadimak za osobu sa velikom i raščupanom kosom ◊ tunźiće, să nu ći poļikrĭaḑă lumĭa kă ĭeș „fluośa” — ošišaj se, da ti ljudi ne nadenu ime „čupavko” [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

1991  fluturuos  fluturos  лептираст  fluturuos (fluturuasă) (mn. fluturuoș, fluturuasă) [akc. fluturuos] (prid.) — 1. leptirast, koji ima oblik leptirovih krila ili je ljuspičast ◊ ḑama đi varḑă a fĭert prĭa mult, akuma ĭe tuată fluturuasă pi đi suprakupus se predugo kuvao, sada je čorba sva leptirasta na površini ◊ (color) đimult pin dugăĭ a fuost fîărburĭ în duauă fĭelurĭ: farbă făńinuasă, șî farbă fluturuasă, asta aduoĭļa într-o fuarmă đi ļaspiḑ miś, supțîrĭe, șî ļikuratuare — nekada je u prodavnicama bilo dve vrste farbe: „brašnjava” boja, i „leptirasta” boja, ova druga u obliku malih, tankih i svetlucavih ljuspica (Tanda) 2. (fig.) lakouman, prevrtljiv; nestalan; vetropir ◊ m-am lasat đi baĭat kă đi sokoćala mĭa a fuost uom tare fluturuos — napustila sam momka jer je za moj račun bio jako prevrtljiv čovek [Por.] ∞ flutur  [Vidi]

1862  fļankă  fleancă  торокуша  fļankă (mn. fļienś) [akc. fļankă] (i. ž.) — (pej.) torokuša, laprdara; žena koja govori nesuvislo, koja „mlati praznu slamu” ◊ tranka-fļanka — „klati-mlati (praznu slamu)” ◊ așa ĭe fļankă đi muĭarĭe đi n-are parĭake-n sat — takva je žena-torokuša da joj ravne nema u selu ♦ var. fļuankă [Por.] ∞ fļuankă  [Vidi]

2462  fļintă  flintă  дроца  fļintă (mn. fļinće) [akc. fļintă] (i. ž.) — droca ◊ fļintă ĭe muĭarĭa kare a pļekat đi la uom, șî mĭarźe ka uļimișńița, nu puartă griža kum ĭe-nbrakată, ńiś śe vorbĭașće, or ku kare duarme — droca je žena koja je pošla od muža, ide kao uličarka, ne vodi računa o oblačenju, niti šta govori, ili s kim spava [Por.] ◊ fļintă ĭe o žîguare dă muĭare — droca je džukela od žene (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ fļinta ĭe muĭare fara rînd, kare fļikaćiașće mult, șî vorbĭașće lumĭa đe rău fara ńiśkotrĭabă — flinta je žena koja nema reda, koja mnogo blebeće, i ogovara ljude bez ikakvog razloga (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

1861  fļonkańiĭe  fleancănir  лапрдање  fļonkańiĭe (mn. fļonkańiĭ) [akc. fļonkańiĭe] (i. ž.) — (pej.) laprdanje, blebetanje, lupetanjerar kare va puća sî măĭ sufire fļonkańiĭe kare ĭasă đin gura iĭ — retko ko će moći da podnese laprdanje koje izlaze iz njenih ustiju ♦ var. fļonkańială, fļonkaĭală [Por.] ∞ fļonkańi   [Vidi]

1899  fomĭa  foma  гладовати  fomĭa (ĭuo fomĭeḑ, ĭel fomĭaḑă) [akc. fomĭa] (gl.) — (ret.) gladovati ◊ grĭeu a fuost puostu kînd a trăbuit fomĭa în vrĭamĭa đi kosît — težak je bio post kada je trebalo gladovati u vreme kosidbe ◊ n-a fomit tuot nat đi vrĭamĭa đi rat — nije gladovao svako za vreme rata [GPek] dij. sin. flomînḑî [Por.] ∞ fuame  [Vidi]

2147  fonfăi  fonfăi  уњкати  fonfăi (ĭuo fonfăĭ, ĭel fonfăĭe) [akc. fonfăi] (gl.) — unjkati, govoriti kroz nos ◊ baba fonfîĭe kînd vrobĭașće, grĭeu o-nțaļeź śe ḑîśe; muoșu s-a-nvațat ku ĭa, șă iĭ duoĭ frumuos sa-nțaļieg — baba unjka kad govori, teško je razumeš ša kaže; čiča se navikao na nju, i njih dvoje se lepo razumeju ♦ sin. fîrnai [Por.]  [Vidi]

1938  Forfikarĭu  Forfecariu  Маказар  Forfikaĭu [akc. Forfikarĭu] (i. m.) — (antr.) Makazar, nadimak osobe koja pravi ili oštri makaze, nadimak najčešće davan kovačima ◊ gata pin tuot sat măĭ mare, kare avut kovaś, a ramas ș-ăn ḑî đe astîḑ poļikra Forfikarĭu: Truță Forfikarĭu în Îrnaglaua, Milan Forfikarĭu, țîgan în Țîrnaĭkă, Dinu Forfikarĭu în Vlauļa, șî alțî — gotovo u svakom većem selu, koje je imalo kovače, ostao je i dan-danas nadimak „Makazar”: Petar Makazar u Rudnoj Glavi, Milan Makazar, Ciganin u Crnajki, Miladin Makazar u Vlaolu, i drugi [Por.][GPek] ∞ fuarfikă  [Vidi]

4498  frațăsk  frățesk  братски  frațăsk (frațaskă) (mn. frațășć) [akc. frațăsk] (prid.) — bratski ◊ s-a-nvațat ku ažutuarĭa frațaskă, sîgnur nu măĭ puaće trai — navikao je na bratsku pomoć, sam više ne može živeti ◊ la-ĭ batrîń furaluku a fuost lukru frațăsk — kod starih, lopovluk je bio bratski posao ◊ luazîļi frațășć nu măĭ đizvîrḑîașće ńiś draku — bratske mutljavine ni đavo ne raspetlja [Por.] ∞ fraće  [Vidi]

2126  frăsîńiș  frăsiniș  јасење  frăsîńiș (mn. frăsîńișurĭ) [akc. frăsîńiș] (i. s.) — (bot.) jasenje, jasenova šuma ◊ luok unđe dîă numa frasîńi, sa kĭamă frăsîńiș — mesto gde raste samo jasen, zove se jasenje ♦ var. frasîńiș [Por.] ∞ frasîn  [Vidi]

2377  frig  frig  хладноћа  frig (mn. frigurĭ) [akc. mn. frigurĭ] (i. s.) (pril.) — 1. (i. s.) hladnoća, stanje niske temperature ◊ afară ĭe frig mare — napolju je velika hladnoća ◊ a murit đi frig, a-ngețat în zapadă — umro od hladnoće, smrznuo se u snegu 2. (pril.) hladno ◊ l-al kare ĭe raśit, iĭ frig șî kînd ĭe kald — onome ko je prehlađen, hladno je i kada je toplo ◊ (komp.) frig, măĭ frig, șî măĭ frig — hladno, hladnije, najhladnije ♦ supr. kald [Por.]  [Vidi]

2376  frigare  frigare  ражањ  frigare (mn. frigîărĭ) [akc. frigare] (i. ž.) — ražanj ◊ frigarĭa ĭe o pražînă đi ļiemn tare, kurațată đi skuarță șî askuțîtă la vîr, șî ku mîńiĭu la kuadă, kare ușurĭaḑă învîrćitu — ražanj je motka od tvrdog drveta, očišćena od kore i zašiljena na vrhu, sa drškom na kraju, koja olakšava okretanje ◊ pi frigare s-a fript purśelu, mńelu șî ĭedu; aĭa karńe a fuost măĭ dulśe — na ražnju se peklo prase, jagnje ili jare; takvo meso je najslađe ◊ astîḑ ĭe frigarĭa fakută đi fĭer, șî o-nvîrćiașće motoru la struĭe — danas je ražanj napravljen od metala, a okreće ga motor na struju ♦ var. frigarĭe [Por.] ∞ friźe  [Vidi]

2379  frigurĭ  friguri  грозница  frigurĭ (mn.) [akc. frigurĭ] (i. ž.) — (med.) groznica ◊ a raśit rău, șî sa pus frigur-ļi pi ĭel: numa sa vaĭtă k-ăĭ frig, iĭ trămură đințî-n gură, ăl trîaśe apa, are fuok mare — jako se prehgladio, dobio je groznicu: samo kuka da mu je hladno, cvokoće, znoji se i ima visoku temperaturu [Por.] ∞ frig   [Vidi]

2375  friptură  friptură  печење  friptură (mn. fripturĭ) [akc. friptură] (i. ž.) — (nutr.) pečenje; pečenica ◊ đimult la nuntă guoșći a dus friptură đi la kasă — nekada su na svadbu gosti donosili pečenje od kuće ◊ mis satul đi ḑămuriĭ, visăḑ kî manînk friptură đi pi frigare — sit sam čorbuljaga, sanjam da jedem pečenje sa ražnja [Por.] ∞ friźe  [Vidi]

2373  friźe  frige  пећи  friźe (ĭuo frig, ĭel friźe) [akc. friźe] (gl. p. ref.) — peći, izlagati jelo ili što drugo vatri, odnosno visokoj temperaturi ◊ mńelu pi frigare măĭ bun ăl frig pi karbuń đi prun — jagnje na ražnju najbolje pečem na žaru od šljive ◊ ćińerișu sa friźe la suare kînd sa duśe la rîu sî sa skalđe, da kînd lukră, fuźe đi suare ka đi draku — mladež se peče na suncu, kad odlazi na reku da se kupa, a kad radi, beži od sunca kao od đavola ◊ uoțî a fript lumĭa la fuok, numa să skuată đi la iĭ unđe a pitulat puoļi — hajduci su ljude pekli na vatri, samo da im odaju gde su sakrili zlatnike [Por.]  [Vidi]

2269  frîmbĭe  frâmbie  упртач  frîmbĭe (mn. frîmbĭ) [akc. frîmbĭe] (i. ž.) — 1. uprtač na seljačkoj torbi; uzica ◊ frîmbĭe ĭе ļegatura la trastă, ku kare sa duśe trasta prăsta umăr — uprtač je uzica na torbi, kojom se torba nosi preko ramena ◊ mi s-a rupt frîmbĭa la trastă, șî trasta mĭ-a pikat dă pră umăr — pokidala se uzica na torbi, i torba mi je spala sa ramena [Mlava] 2. mera u tkanju za dužinu osnutka ◊ frîmbĭa ĭe masura đi țasut, sa ĭa dupa lunźimĭa lu rîșkituorĭ — „frmbja” je mera za tkanje, uzima se prema dužini motovila (Rudna Glava) [Por.] 3. konopac ◊ mi sa-m pare kî ĭe frîmbĭa la nuoĭ vro sfuară — čini mi se da je kod nas "frmbja" neki konopac (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

1973  frîmîntat  frământat  мешен  frîmîntat (frîmîntată) (mn. frîmîntaț, frîmîntaće) [akc. frîmîntat] (prid.) — 1. mešen, izmešen, mleven, samleven, gnječen, izgnječen, sitnjen, usitnjen, drobljen, izdrobljen ◊ pîńa ĭe bună kînd ĭe aluvatu frîmîntat bińe — hleb je dobar kada je testo dobro izmešeno 2. (fig.) zlostavljen, mučen, slomljen (batinama), umoran, fizički smoren teškim radom ◊ am lukrat tuata nuapća, ș-akuma mis atita đi frîmîntat đi nu puot sta în piśuare — radio sam celu noć, i sada sam tako slomljen da ne mogu stajati na nogama ◊ sînt frîmîntat parke ma mîśinat muaraslomljen sam kao da me je mlela vodenica ♦ var. frămîntat ♦ sin. plumađit, đimikat, zdrobit [Por.] ∞ frîmînta   [Vidi]

3081  frînt  frânt  поломљен  frînt (frîntă) (mn. frînț, frînće) (prid.) — 1. polomljen, prelomljen, izlomljen, slomljen ◊ la mînat gazda să lukrĭe ku mîna frîntă — terao ga je gazda da radi sa slomljenom rukom ◊ a kaḑut đin ļiemn, șî a ramas uloźit ku osu spinărĭ frînt — pao je sa drveta, i ostao je šlogiran sa polomljenom kičmom 2. (fig.) umoran; slomljen; smlaćen ◊ slabuț ĭe, saraku, vińe đi la lukru tuot frînt — slabašan je, jadničak, dolazi sa posla sav slomljen ♦ sin. obosît, ustańit 3. (psih.) utučen, zabrinut ◊ la lasat fata, șî ĭel pațîașće ku ińima frîntă — ostavila ga je devojka, i on pati slomljenog srca ♦ akcenti: frîntă, frînće [Por.] ∞ frînźe   [Vidi]

3080  frîntură  frântură  прелом  frîntură (mn. frînturĭ) [akc. frîntură] (i. ž.) — 1. (med.) prelom, fraktura ◊ a frînt mîna șî ku frîntura-ĭa nu s-a dus la dupturĭ, șî ĭ-a ramas mîna sakă — polomio je ruku i sa tim prelomom nije otišao lekaru, pa mu je ruka ostala kljasta ◊ are frîntură đeșkisă la piśuor — ima otvoreni prelom noge 2. (tehn.) odlomak; ulomak; starudija; krnjak ◊ sa vaĭtă kă n-are kuasă bună, śkă, are numa o frîntură — žali se da nema dobru kosu, veli, ima samo neki krnjak [Por.] ∞ frînźe  [Vidi]

1818  frînțuańe  frontoane  забат  frînțuańe (mn. frînțuoń) [akc. frînțuańe] (i. ž.) — zabat, kalkan, trouglasti deo čeone ili zadnje strane kuće, čiji je krov na dve vode ◊ la frunțuańa kîășî sa lasă duauă gîăurĭ în patru kuolțurĭ, or una înkruśată, pi kare sa rasuflă puodu — na zabatu se ostavljaju dve četvrtaste rupe, ili jedna u obliku krsta, kroz koje se tavan provetrava [Por.] ♦ dij. var. franțîaļe (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. frunțuańe (Topla) [Crn.] ♦ / < frunćekasă  [Vidi]

2202  Frĭakă  Freacă  Трљач  Frĭakă (mn. Frĭekuoń) [akc. Frĭakă] (i. m.) — (antr.) Trljač, nadimak nekogа čoveka sa Šopota u Rudnoj Glavi ◊ Frĭakă la poļikrit Golubuońi đi la Șuopît pi vrun komșîĭe đin Șćefańeșći, pi kare la gasît kă lukră lukru muĭerĭesk: frĭakă, saraku, rufiļi la albĭe, da muĭarĭa iĭ ođińiașće la umbră — „Trljač” je nadimak koji su Golubovići sa Šopota dali nekom komšiji od Stefanovića, koga su zatekli da radi ženski posao: trlja, siroma, rublje u koritu, a žena mu se odmara u hladu [Por.] ∞ freka  [Vidi]

2000  frumoșață  frumuseţe  лепота  frumoșață (mn. frumoșîățurĭ) [akc. frumoșață] (i. ž.) (pril.) — lepota, krasota, divota I. (i. ž.) a. (za ljude) fizička lepota ◊ đi frumoșața iĭ mi sa-nvîrćiașće-n kap — od njene lepote vrti mi se u glavi b. (za predmete) ukras ◊ kînd faś zakuańe đi pomană, puń pi ĭaļe frumoșîățurĭ kum am învațat đi la babiļi-nuaștre — kada mesiš „zakončiće” za daću, stavljaš na njih ukrase kakve smo naučili od naših baba c. (za društvo) mir, napredak, sreća ◊ paśe-n țară, traĭ fara raturĭ: frumoșața lumi — mir u zemlji, život bez ratova: divota jedna d. (psih.) divljenje, ushićenje ◊ mare frumoșață ĭe kă vorbarĭu nuostru ažuns la doa miĭe đi vuorbe numa la ḑîaśe-unsprîaśe sluove — velika je divota da je naš rečnik stigao do dvehiljade reči, i to na svega deset-jedanaest slova II. (pril.) (uzv.) ironično, za nešto što je ispalo naopako ◊ Frumoșață! — (iron.) Lepota! ♦ sin. mîndrĭață [Por.] ∞ frumuos  [Vidi]

1999  frumuos  frumos  леп  frumuos (frumuasă) (mn. frumuoș, frumuasă) [akc. frumuos] (prid.) — lep a. (za čoveka) osoba lepog izgleda ◊ fata mare ĭe frumuasă, a mîžlośină ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭa, da a mikă șî măĭ frumuasă, kî ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭaļe amîndoă, da asta śe are numa șapće ań, mi sa-m pare k-o sî fiĭe măĭ frumuasă pista tuoț — starija ćerka je lepa, srednja lepša od nje, najmlađa je najlepša, jer je lepša od obe, ali ova koja ima samo sedam godina, čini mi se biće najlepša od svih b. (za predmete) lep, ukrašen, skladnog oblika, koji pored funkcije ima i lep izgled ◊ am avut un kuțît ku plasîaļe frumuasă, adîns înfrumoșaće pi plaku mĭeu, ama mi l-a furat — imao sam jedan nož sa lepim kanijama, posebno ukrašenim po mom ukusu, ali su mi ga ukrali c. (za posao) dobro, kvalitetno i stručno urađen posao ◊ ma duk la un barbarĭ sî ma ratungă, k-am uḑît kă tunźe frumuos — idem kod jednog brice da me podšiša, jer sam čuo da lepo šiša d. (za vreme) lepo, vedro vreme ◊ sa razbună, o sî fiĭe ḑîua frumuasă — razvedrilo se, biće lep dan ◊ mi sa-m pare kî ĭerńiļi a fuost măĭ frumuasă în kopilariĭa-mĭa, đi kît śe sînt akuma — čini mi se da su zime bile lepše u mom detinjstvu, nego što su sada e. (za osećanja) lepo, prijatno, milo, drago, slatko ◊ mult mi frumuos kînd ma ginđiesk la ĭa, kînd îm dîă-n gînd kît ĭe đi dulśe șî frumuos țukatu ku ĭa, ma topĭesk tuot — mnogo mi je lepo kad mislim na nju, kad se setim koliko je slatko i lepo ljubljenje sa njom, sav se istopim ◊ (komp.) tare frumuos — jako lepo ◊ mult frumuos — mnogo lepo ♦ sin. mîndru [Por.] ♦ dij. var. frumos [Buf.]  [Vidi]

2252  Fufuļieșći  Fufulești  Фуфуловић  Fufuļieșći [akc. Fufuļieșći] (i. m.) — (antr.) Fufulović, Fufuljević, porodični nadimak familija u Gornjani i Rudnoj Glavi, nastao od nadimka Fufu ◊ Fufuļieșći traĭesk în Saļișće; sa puvestîașće kî akolo sînt iĭ ku Pipiĭuońi măĭ batrîń — Fufulovići žive u Selištu; priča se da su oni tamo sa Pipićima najstariji ◊ Fufuļieșći puvestîăsk k-a luor aĭ batrîń în Gorńana a veńit đin Buśa — Fufulovići pričaju da su njihovi stari u Gornjane došli iz Bučja ◊ Fufuļieșći în Arnaglaua sînt veńiț đi la Gorńana; a luor rudă sa stîns, a ramas numa poļikra la o krĭangă đi Bîlańeșći, kare sînt mutaț đi la Kîrșe la śuaka Rnaglîăvi, ș-a nîsļeđit moșîĭa lu Fufuļieșći — Fufulovići u Rudnoj Glavi su došli iz Gornjana; njihova se loza ugasila, ostao je samo nadimak u jednoj grani Balanovića, koji su se sa Krša preselili na Rudnoglavsko brdo, i nasledili imanje Fufulovića [Por.] ∞ Fufu   [Vidi]

3375  fufuļikă  cipcină  типац  fufuļikă (mn. fufuļiśe) [akc. fufuļikă] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ ĭarba fufuļikă a dat pin padurĭ șî pi kîrșuaće, șî uoĭļi a paskuto numa pănă a fost vĭarđe, kă dupa śe s-a uskat n-a măĭ fost đi ńimika — tipac je rastao po šumama ili ostenjacima, i ovce su ga pasle samo dok je bio zelen, jer kad bi se osušio, nije više bio ni za šta [Por.] ♦ dij. var. fufuļiśe [Crn.] ∞ ćipșînă   [Vidi]

2046  fugariĭe  fugarire  бежанија  fugariĭe (mn. fugariĭ) [akc. fugariĭe] (i. ž.) — (augm.) bežanija ◊ đi vrĭamĭa đi rat a fuost fugariĭe mare în tuaće părțîļi — za vreme rata bilo je bežanije na sve strane [Por.] ∞ fuźi  [Vidi]

2458  fulgui  fulgui  провејавати  fulgui (ĭuo fulguĭ, ĭel fulguĭe) [akc. fulgui] (gl. p.) — provejavati (o snegu) ◊ fulguie flotaśi, ńinźe rar — provejava susnežica, pada redak sneg [Por.] ∞ fulg  [Vidi]

2475  fum  fum  дим  fum (mn. fumurĭ) [akc. mn. fumurĭ] (i. ž.) — 1. dim ◊ fumu sa faśe đin vro arsură — dim nastaje iz nekog sagorevanja ◊ ĭastă la kasă śińiva, kă mĭarźe fumu pi kuoș — ima nekog kod kuće, jer izlazi dim kroz odžak ◊ dăm șî miĭe, să trag un fum đin lulă — daj i meni da povučem jedan dim iz lule ◊ fum alb, fum ńiegru — beli dim, crni dim 2. prašina koja se diže ◊ mînă karuța ku kaĭ, đi fumu sa rađikă dupa iĭ — tera čeze sa konjima da se prašina diže za njima [Por.]  [Vidi]

2209  fuńiźină  funingine  чађ  fuńiźină (mn. fuńiźiń) [akc. fuńiźină] (i. ž.) — čađ, ugljenik u obliku lakog praha koji se taloži iz dima i plamena; gar ◊ fuńiźina sa faśe pi kuoș or pi ćunk — čađ se hvata na dimnjaku, ili čunku ◊ fuńiźină muĭeriļi a pus în śară topită, șă đin mistakatura-ĭa a luvat ku konđeĭu ș-ankonđeĭat uauļi đi pașć — čađ su žene stavljale u rastopljeni vosak, i iz te mešavine uizimale kondeljom i šarale uskršnja jaja ♦ var. fuńinźină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2328  fuok  foc  ватра  fuok (mn. fuokurĭ) [akc. fuok] (i. s.) — I. vatra 1. (za materiju) sagorevanje praćeno plamenom i toplotom ◊ sa aprins fuoku — vatra se upalila ◊ fuoku arđe ku bîlbataĭe — vatra gori plamenom ◊ fuok tare — jaka vatra ◊ ațîțîĭatu fuokuluĭ — džaranje vatre ◊ fuok stîns — ugašena vatra ◊ fuok putoļit — potuljena vatra ◊ vatra fuokuluĭ — ognjište, ložište; kamin 2. (med.) temperatura ◊ kopilu a raśit, ș-a kîpatat fuok — dete se prehladilo, i dobilo temperaturu II. toplota, vrelina, sparina ◊ arđe suariļi đi friźe, atîta ĭe fuok đi tare afară đi puoț sî friź pîńa pi pĭatră — gori sunce pa prži, tolika je sparina napilju da možeš hleba da ispečeš na kamenu III. paljba, plotun ◊ a tras fuok đin tun — opalili plotun iz topa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2456  fuolśa  foltea  трбоња  fuolśa (mn. fuolś) [akc. fuolśa] (i. m.) — (anat.) trbonja, škembonja ◊ đemult rar a fuost fuolśe pin sat, kă s-a lukrat mult, da mînkarĭa a fuost slabă — nekada je bilo malo trbonja po selu, jer se radilo mnogo, a hrana je bila slaba ♦ sin. burća ♦ / (augm.) < fuaļemeh, mešina [Por.] ∞ fuaļe  [Vidi]

2145  fuonf  fonf  безуб  fuonf (fuonfă) (mn. fuonfi, fuanfe) [akc. fuonf] (prid.) — (anat.) bezub, koji nema nijedan zub u glavi ◊ dĭeda a trait o sută đi ań, ș-a murit ku tuoț đințî-n kap, d-akuma lumĭa ćinără ramîńe fuanfă — deda je živeo sto godina, i umro je sa svim zubima u glavi, a danas mladi ljudi ostaju bezubi ♦ up. șćirb ◊ șćirb măĭ are vrun đinće, da fuonfu n-are ńiś unu — krezub i ima neki zub, a bezub nema nijedan ♦ var. fuanful (Rudna Glava) ♦ up. fîrnau, îrnau [Por.] ∞ fonfăi  [Vidi]

4068  furkat  furcat  рачваст  furkat (furkată) (mn. furkaț, furkaće) [akc. furkat] (prid.) — račvast, rakljast ◊ la spinćikat șî ĭ-a fakut vîru furkat — rascepao ga je i napravio mu je račvast vrh ◊ rîndurika are kuadă furkată — lastavica ima račvast rep [Por.] ∞ furkă  [Vidi]

74  furkă  furcă  рачва  furkă (mn. furś) [akc. furkă] (i. ž.) — 1. raklja, račva; račvast predmet ◊ furkă ĭe fiĭe śe śe are kuadă șî ĭe raklat la vîr — račva je bilo šta što ima dršku i rakljast vrh 2. vile, rašljasto oruđe sa dva, tri ili četiri roglja od drveta ili metala, za nabadanje sena, slame, trave i dr. ◊ furkă đi ļiemn — drvene vile ◊ furkă đi fĭer — gvozdene vile ◊ furkă ku triĭ kuarńe đi adunat la fîn — troroge vile za sakupljanje sena ◊ furkă đi tuors — preslica ♦ (augm.) furkuoń ♦ (demin.) furkuļiță   [Vidi]

2454  furkă đi tuors  Furcă de tors  преслица  furkă đi tuors (mn. furś đi tuors) [akc. furkă đi tuors] (i. ž.) — (tehn.) preslica ◊ furkă đi tuors — (dosl.) račka za predenje”, preslica ◊ furka đi tuors akuma sa faśe đin blană, da đimult a fuost fakută đintr-o krĭangă înfurkată — preslica se danas izrađuje od daske, a ranije je bila napravljena od račvaste grane [Por.] ∞ furkă  [Vidi]

75  furśiļi pomîntuluĭ  furcile pământului  сохе земаљске  furśiļi-pomîntuluĭ [akc. furśiļi-pomîntuluĭ] (i. ž.) — (mitol.) furśiļi pomîntuluĭ sînt ńiskar ļamńe marĭ, raklaće la vîr, kare țîn Pomîntu să nu sa suduamă. Pi ĭaļe s-a pus Draku să ļi ruadă, mîńiuos pi Dumńeḑîu, ku kare a fuost fîrtat pănă s-a fakut Pomîntu. Ļ-ar vi dorođa ĭel, șî pomîntu ar kađa, șî lumĭa s-ar zatri tuată, numa kînd vińe vrĭamĭa la ńikruśatu să rađiśe kapu, să vadă śe sa-ntîmplă pi pomînt, vĭađe muĭeriļi kum înkonđeĭe uauļi đi Pașć, șî pănă ĭel înbļezńașće în lukro-la muĭerĭesk - furśiļi pomîntuluĭ sa mîldarĭesk, șî lumĭa skapă đi la storăńe pănă la Pașćiļi alalalt. Furśiļe-ļa sa mîldarĭesk șî ku rugamînće. Đ-aĭa aĭ nuoștri aĭ batrîń la prazńik s-a-nkinat pintru furśiļi pomîntuluĭ, da pi la pomeń babiļi ļ-a nîmeńit șî kîći un kolak, adîns fakut đ-așa trĭabă ka o krĭanguță ku o furkiță la vîr.
Sohe zemaljske su nekakva drveta velika, sa račvama na vrhu, koja drže Zemlju da se ne prevrne; na njih se okomio Đavo da ih pregrize, ljut na Boga s kojim je bio ortak dok se stvarala Zemlja. Oglodao bi ih on, i Zemlja bi pala i ljudi bi se zatrli, da ne diže glavu da osmotri šta se zbiva na zemlji, baš u vreme kada žene šaraju uskršnja jaja. Dok on tako zblenuto gleda šta žene rade, sohe se podmlade, i ljudski rod se spasi do sledećeg Uskrsa. Sohe se obnavljaju i molitvama ljudi. Zato su naši stari metanisali na slavi za zemaljske sohe, a babe su im na daćama namenjivale poseban kolač, izrađen u obliku grančice sa račkom na vrhu.

[Por.] (Prema različitim kazivačima iz Porečke Reke, zapis: Durlić, poč. XXI veka.) up. skărîļi pomîntuluĭfurkă  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

2219  fusulan  fusulan  вретенчина  fusulan (mn. fusulań) [akc. fusulan] (i. m.) — (augm.) vretenčina, veliko vreteno, ili loše urađen predmet vretenastog oblika ◊ mĭ-adus đin padurĭe un fusulan nudoruos, nu șću śe sî fak ku ĭel — doneo mi je iz šume jednu čvornovatu vretenčinu, neznam šta da radim s njom [Por.] ∞ fus  [Vidi]

1952  fut  fut  јебига  fut (uzv.) — (vulg.) jebiga! ’bemga! ◊ e, fut, nuĭe aĭa așa kum ginđeșć tu — e, jebiga, nije to tako kako ti misliš ◊ futol-fut — jebemga, da ga jebem ◊ fut-marunt — (dosl.) „jebem sitno” (kad je tema rasprave neka sitnica, kad se nešto negira, odbacuje jer se diskusija smatra suvišnom) [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1951  futașîuluĭ  futașiului  јебено  futașîuluĭ [akc. futașîuluĭ] (pril.) — (vulg.) jebeno, raditi što na jebački način, bez razmišljanja, ofrlje ◊ zîdarĭo-la lukră đ-a futașîuluĭ: numa-ț mînžîașće uoki ku vuorbe dulśe, da zîdu sa duśe drakuluĭ — onaj zidar radi jebeno: samo ti maže oči slatkim rečima, a zid ode dođavola ♦ var. futașîuļa [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

2044  fuźi  fugi  бежати  fuźi (ĭuo fug, ĭel fuźe) [akc. fuźi] (gl. n.) — bežati ◊ tot nat fuźe đi nakazu luĭ — svako beži od svoje muke (na svoj način, iz svog razloga) ◊ fuź înkoluo! — (uzv.) beži tamo! (skloni se) ◊ fuźe ka mîța udă — beži kao pokisla mačka (kukavički) ◊ fuźe ku kuada-n șîaļe — beži dignuta repa (poređenje sa govedom koje beži od obada) ◊ fuźe đi krapă — beži pa cepa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3276  gaćit  gătit  завршен  gaćit (gaćită) (mn. gaćiț, gaćiće) [akc. gaćit] (prid.) — 1. (o poslu) završen, svršen; gotov ◊ ăl așćată lukru gaćit — čeka ga svršen posao 2. (o jelu) zgotovljeno, skuvano, zaprženo ◊ mînkarĭa a fuost đemult gaćită, ama ĭel n-a veńit la vrĭame, șî mînkarĭa s-a raśit — jelo je odavno bilo zgotovljeno, ali on nije došao na vreme, pa se jelo ohladilo [Por.] ♦ dij. var. gatat (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ sup. ńigaćit, ńidogaćit [Por.] ∞ gata  [Vidi]

3012  garđin  gardin  жљеб  garđin (mn. garđin) [akc. garđin] (i. m.) — 1. (tehn.) žljeb, utor ◊ garđin la butuoń ĭe žgĭab, însamnat ku garđinarĭu, șî skobit ku rĭenda adînsă — utor na bureti je žljeb obeležen podutorom, i iskopan specijalnom rendom 2. ograda; pregrada; ograđeni prostor ◊ garđin la źuban ĭe luoko-l guol đi la fundo-l đisupra pănă la vîru daoźilor — garđin na žbanu je prazan prostor od gornjeg danca do vrhova doga 3. mera za kvaliet komine i količinu rakije ◊ kînd ĭe komina bună, sa faśe rakiĭe multă đi trĭaśe pista źuban șă umpļe garđinu, atunśa sa ḑîśe kă s-a fript doă or kă triĭ garđińe đi rakiĭe — kad je komina dobra, peče se dosta rakije koja prelije žban, pa se kaže da je ispečeno dva ili tri „garđina” rakije 4. (fig.) mera, obzir ◊ vorbĭașće fara garđin la gură — govori bez mere (bez „ograde” na ustima) [Por.] ∞ gard  [Vidi]

2350  gargazală  gălăgie  галама  gargazală (mn. gargazălurĭ) [akc. gargazală] (i. ž.) — 1. (za zvuk) galama, larma; halabuka ◊ sa adunară tuoț, șă înśepură ku gargazală: vorbăsk șî sa zbĭară într-un glas, nu-ĭ înțaļaźe ńiś draku — skupiše se svi, i počeše sa galamom: pričaju i viču svi u jedan glas, ne može ni đavo da ih razume ♦ var. gărgazală, gîrgozală ♦ sin. larmă, zguomît [Por.] 2. (za skup) mnoštvo ljudi, masa, vreva, stiska ◊ ažuns marfă ĭepćină la dućan, șî s-a fakut o gargazală đă uamiń — sigla je jeftina roba u prodavnicu, i skupila se masa ljudi [Mlava]  [Vidi]

2624  garînă  gărînă  чистина  garînă (mn. garîń) [akc. garînă] (i. ž.) — (geogr.) čistina, zemljište sa proređenim rastinjem; trebežina ◊ garînă sa ḑîśe đi luok în padure unđe sînt ļiamńe rare — „garina” se kaže za mesto u šumi gde je drveće retko ◊ garîna, or pogara, ĭe luok unđe lumĭa a taĭat padurĭa tuată, sî sa fakă ĭarbă đi viće — „garina”, ili „pogara”, je mesto gde su ljudi posekli svu šumu da bi iznikla trava za stoku ♦ sin. pogară, pîrluagă [Por.]   [Vidi]

3208  gasî  găsi  наћи  gasî (ĭuo gasăsk, ĭel gasîașće) [akc. gasî] (gl. p. ref.) — naći, pronaći, otkriti ◊ așa uom nu sa puaće gasî în țara întrĭagă — takav se čovek ne može naći u celoj zemlji ◊ la gasît muort — našli ga mrtvog ◊ uom vikļan, a gasît kum să lukre aĭa măĭ ușuor, fara nakaz — mudar čovek, otkrio je kako to da radi lakše, bez muke ◊ a sapat, ș-a gasît bańi îngropaț înka-n ćimpu turśiluor — kopali, i našli pare zakopane još u tursko vreme ◊ gasăo kînd ĭe sîngură — nađi je kad je sama ♦ dij. var. găsî (Manastirica, Ključ) [Pad.] ♦ sin. afla, zafla [Por.]  [Vidi]

1970  gavană  găvan  гаванка  gavană (mn. gavień) [akc. gavană] (i. ž.) — gavanka, velika drvena kašika sa dugačkom drškom; kutljača ◊ gavana a fuost ļingură mare đi ļiemn, đi mistakat mînkarĭa kînd s-a sprimit pi la nunț, la prazńiśe or pi la pomeń — gavanka je bila velika drvena kašika za mešanje jela kada se spremalo za svadbe, slave ili daće ◊ gavana a fuost fakută đin ļiemn adîns, kum ĭe palćinu, or źugastru, măĭ rar đin alće ļiamńe — gavanka je bila izrađena od posebnog drveta, kao što je javor ili klen, ređe od druge vrste drveta ◊ pi gavana a duso pîkurari ļegată la brîu, atunśa ĭa ḑîs „śobană” — gavanku su čobani nosili okačenu o pojas, tada su je zvali „čobanka” ♦ var. gavan (Tanda) ♦ sin. śobană [Por.]  [Vidi]

3448  german  german  Герман  german (mn. germîń) [akc. german] (i. m.) — (zast.) German, Nemac ◊ puvesta paradĭeda kă aĭa a fuost în vrĭamĭa đi razbălu ku germîńi — pričaše pradeda da je to bilo u vreme rata sa Germanima ♦ sin. ńamț, mńamț [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

2505  gibură  ghibur  гребенац  gibură (mn. giburĭ) [akc. gibură] (i. ž.) — grebenac, ogreb; paškulj, otpadak vune ◊ gibura ĭe zmuaćiku dă lînă kare a ramas pră darak dupa dîraśit — grebenac je pramen vune koji je ostao na grebenu posle grebenanja ♦ up. zgribĭenț [Mlava] ◊ gibura nu sa labdă: sa pastrĭaḑă, șî sa puńe în kîpatîń, ĭarna întra źeĭśće în opinś să nu źeźire, or în papușă kopilarĭeșć đi trĭanță — grebenac se ne baca: čuva se i stavlja u jastuke, zimi u opanke između prstiju da ne zebu, ili u dečje lutke od krpa (Tanda) ♦ up. zgrĭabîn [Por.]   [Vidi]

5102  Giță Kîtańiță  Ghiță Cătănuță  Гица Катаница  Giță Kîtańiță [akc. Giță Kîtańiță] (sint.) — (mitol.) Gica Katanica ◊ Giță Kîtańiță ĭe insă đin kînćik bătrîńesk alu rumîń, kare s-a luptat ku Florĭa Florirol, arambașa uoțîlor — Gica Katanica je lik iz stare vlaške balade, koji se rvao sa Florom Florićem, hajdučkim harambašom ◊ Giță Kîtańîța a fuost uom viu, naskut în sat Kurĭače, în komuna lu Građișće — Gice Katanica je bio isrtorijska ličnost, rođen je u selu Kurjači, u opštini Veliko Gradište ◊ Giță a fuost katană la Milenko Stojković, în razbălu ku turśi kare a rîđikatu Karađorđe — Gice je bio vojnik kod Milenka Stojkovića, u ustanku protiv Turaka koji je podigao Karađorđe [Por.] ∞ katană  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3360  gigiļik  gîgîlice  мали  gigiļik (gigiļikă) (mn. gigiļiś, gigiļiśe) [akc. gigiļik] (prid.) — (za živo, što raste) mali, sitan, zakržljao, koji je po razmerama ispod prosečnog ◊ a-nparțît krumpiĭi: aĭ marĭ într-o parće, aĭ gigiļiś în alaltă — podelio je krompir: veliki na jednu stranu, a sitan na drugu ◊ are o gramadă đi kopiĭ, ama tuoț sînt ńișći gigiļiś, parke sînt pituļiś, da nus — ima gomilu dece, ali su svi malecki, kao da su patuljci, a nisu ♦ var. mik, marunt; pituļik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2211  gin  ghin  длето  gin (mn. ginurĭ) (i. s.) — (tehn.) dleto ◊ ginu ĭe o skuabă đi fĭer, ku taișu înkîrśurat ka luna ćinără — „gin” je metalna dubilica, sa polumesečastim sečivom ◊ ku ginu s-a lukrat la gaļiată đi lapće, șî la gaļețuaĭka đi muară — „ginom” se radilo na vedrici za mleko, na cipunu za vodenicu ♦ sin. skuabă [Pom.]  [Vidi]

2651  ginđi  gândi  мислити  ginđi (ĭuo ginđesk, ĭel ginđașće) [akc. ginđi] (gl. p. ref.) — (psih.) 1. misliti, razmišljati ◊ nu ginđi kî ĭe lukru-șală — nemoj misliti da je šala ◊ ma ginđesk ĭo đemult să-ț spun — mislim se ja odavno da ti kažem ◊ a ginđit bun, numa a fakut opaśit — mislio je dobro, ali je uradio naopako 2. premišljati, dvoumiti se ◊ nu ći măĭ ginđi, kă ḑîļiļi trĭek șî mîńe o sî fiĭe amînat — nemoj se više premišljati, jer dani prolazi pa će sutra biti kasno [Por.] ∞ gînd  [Vidi]

2653  ginđit  gândit  промишљен  ginđit (ginđită) (mn. ginđiț, ginđiće) [akc. ginđit] (prid.) — (psih.) (ret.) 1. promišljen, sračunat; ozbiljan; mudar ◊ śe guod lukră, lukră ginđit — što god radi, radi promišljeno ◊ uom ginđit — mudar, razuman i promišljen čovek 2. zabrinut, zanet mislima; preokupiran problemom; zamišljen ◊ śe staĭ așa ginđit, aĭ vrun nakaz? — što si tako zamišljen, imaš neki problem? ♦ supr. ńiginđit [Por.] ∞ gînd  [Vidi]

2716  gîlśauă  gâlceavă  свађа  gîlśauă (mn. gîlśevĭ) [akc. gîlśauă] (i. ž.) — svađa ◊ gîlśaua ĭe kînd duoĭ or măĭ mulț uamiń, zbĭară mîńiuos uńi pi alțî — svađa je kad dvoje ili više ljudi, viču ljutito jedni na druge ◊ gîlśauă ĭe kînd sînt uamińi mîńiuoș șî vorbĭesk intro vrĭame; atunśa zbĭară unu pi altu kă ńima pi ńima nu askultă — svađa je kad su ljudi ljuti i govore u isto vreme, tada viču jedan na drugog, jer niko nikog ne sluša ◊ đi mulće uorĭ, đin gîlśauă uomu ĭasă ku kapu spart, kî dupa ĭa vińe bataĭa — više puta, čovek iz svađe izađe sa razbijenom glavom, jer iza nje dolazi tuča ♦ var. gîlśavă ♦ sin. zgomît, sfadă, śartă, śarkă [Por.]  [Vidi]

2717  gîlśavi  gâlcevi  свађати  gîlśavi (ĭuo gîlśavîesk, ĭel gîlśavĭașće) [akc. gîlśavi] (gl. p. ref.) — svađati (se), posvađati, zavaditi ◊ iĭ drag să baźe bruś în uamiń, șî să-ĭ gîlśavĭaskă — voli da podbada ljude, i da ih posvađarar sa gasîașće uom sumĭarńik, kare nu sa gîlśavĭașće ku ńima — retko se nađe smiren čovek, koji se ni s kim ne svađa [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2719  gîlśavituorĭ  gâlcevitor  свађалица  gîlśavituorĭ (mn. gîlśavituorĭ) [akc. gîlśavituorĭ] (i. m.) — svađalica, prznica ◊ fuź đi uom gîlśavituorĭ, kî luĭ ļi măĭ drag đi gîlśauă đi kît đi pîńe — beži od čoveka svađalice, jer on više voli svađu nego hleba ◊ n-a putut să traĭaskă mult: ĭel gîlśavituorĭ, ĭa gîlśavituare, pî s-a đisparțît ĭut dupa kunuńiĭe — nisu mogli da žive dugo: on svađalica, ona svađalica, pa su se razveli ubrzo posle venčanja [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

826  gîltînă  gâldău  вир  gîltînă (mn. gîltîń) [akc. gîltînă] (i. ž.) — vir, duboko mesto u reci ◊ gîltînă la rîu ĭe măĭ bun luok đi skaldat, dakă șćiĭ să nuoț — vir na reci je najbolje mesto za kupanje, ako znaš da plivaš ◊ în gîltînă adînkă ĭastă pĭeșć marĭ — u dubokom viru ima velikih riba ♦ (augm.) gîltuoń, gîltuop ◊ s-a-ńekat într-un gîltuop — udavio se u jednoj viretini ♦ (demin.) gîltînuță ◊ a sakat rîu, a ramas numa ńișći gîltînuță koļa-koļa, ńiś piśuariļi nu puoț sî spĭeļ în ĭaļe — presušila je reka, ostali su samo neki virići ovde-onde, ni noge ne možeš da opereš u njima ♦ sin. baltă, ćișnă [Por.]   [Vidi]

2650  gînd  gând  мисао  gînd (mn. gîndurĭ) [akc. gînd] (i. s.) — (psih.) 1. misao ◊ ĭut ka gîndu — brz kao misao ◊ ăĭ vińe la uom gînd urît, șî faśe aĭa śe n-ar trăbui — dođe čoveku ružna misao, i čini ono što ne bi trebalo 2. zamisao, ideja; namera; plan ◊ ĭ-a dat în gînd — setio se; dobio je ideju ◊ înga đi la ćińerĭață avut đi gînd sî fakă kasă, ama ńiśkînd n-a putut să aduńe bań đestuĭ — još od mladosti je imao nameru da napravi kuću, ali nikad nije mogao da sakupi dovoljno para ◊ are đi gînd sî sa însuare — ima nameru da se ženi 3. um; pamet ◊ nu puaće uomu să tuńe în gîndu lu muĭare — ne može čovek da uđe u ženski um ◊ nu ći purta dupa gîndu lu tuoĭa — ne povedi se za tuđom pameću 4. sećanje, pamćenje ◊ kînd îĭ dă-n gînd kum a trait la ćińerĭață, îĭ vińe sî sa plîngă — kad se seti kako je živeo u mladosti, dođe mu da plače ◊ batrîn, ama țîńe bińe-n gînd tuot ś-a-nvațat đi la parinț — mator, ali pamti dobro sve što je naučio od roditelja 5. zaboravaljanje ◊ ĭ-a luvat vuorba, ama ĭel n-a pĭerdut đin gînd ś-a vrut să spună — oduzeo mu je reč (prekinuo ga u govoru), ali on nije zaboravio šta je imao na umu da kaže ◊ ĭartă ma, tu mĭ-aĭ spus frumuos, ama m-am bulnavit, șî mĭ-a ĭeșît đin gînd — oprosti mi, ti si mi lepo rekao, ali ja sam se razboileo, pa sam zaboravio ♦ sin. minće [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4998  gĭață  ghiață  лед  gĭață (mn. gĭețurĭ) [akc. gĭață] (i. ž.) — led ◊ gĭața sa faśe đin apă kînd ĭe źer, șă kînd apa mult sa raśiașće — led se pravi od vode kad je mraz, i kad se voda mnogo ohladi ◊ gĭața ĭe rîaśe șî aluńikuasă — led je hladan i klizav ◊ kopiĭi ĭarna sa kară pi gĭață — deca se zimi klizaju na ledu [Por.]  [Vidi]

3723  Gĭorge  Gheorghe  Ђорђе  Gĭorge [akc. Gĭorge] (i. m.) — (antr.) Đorđe, muško lično ime ◊ pi źińir-mĭu al đintîń l-a kĭemat Gĭorge, s-a rapus, saraku, ćinîr — prvi zet mi se zvao Đorđe, umro je, siroma, mlad ♦ var. Gĭorgi ♦ (augm.) Gĭorgan ♦ (demin.) Gĭorgiță [Por.]  [Vidi]

6258  glasańe  glasare  гласање  glasańe (mn. =) [akc. glasańe] (i. ž.) — glasanje, izbor ◊ la glasańe dupa rat a fuost mult furaluk — na glasanju posle rata bilo je mnogo krađe [Por.] ∞ glas  [Vidi]

6257  glăsui  glăsui  гласати  glăsui (ĭuo glăsuĭ, ĭel glăsuĭe) [akc. glăsui] (gl. p. ref.) — glasati, birati ◊ dupa rat tuoț nuoĭ am glăsuit đi Tita, kî ĭel nu ń-a mînat la kazan ka Staļin pi Rușî — posle rata svi smo glasali za Tita, jer nas nije terao na kazan kao Staljin Ruse [Por.] ∞ glas  [Vidi]

3402  gluată  gloată  дете  gluată (mn. gluaće) [akc. gluată] (i. ž.) — dete; glota, čeljade ◊ ku muĭarĭa đi-ntîń n-avut gluaće, da ku adăurată are patru — sa prvom ženom nije imao decu, a sa drugom ima četvoro ◊ sa miră kum gluaćiļi nu ĭ-a murit đi fuame đi vrĭamĭa đi rat — čudi se kako joj deca nisu pomrla od gladi za vreme rata ♦ sin. kopil [Por.] ◊ muoșu în Țîrna Gora a omorît pră vrun turk, îș a luvat gluaćiļi șă prăsta Muraua a fuźit în Mlaua — čiča je u Crnoj Gori ubio nekog Turčina, pokupio čeljad i reko Morave pobegao u Mlavu (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2301  glugă  glugă  копа  glugă (mn. gluź) [akc. glugă] (i. ž.) — 1. kopa, stog šaše ◊ glugă ĭe gramada dă tuļeĭ, kare sa faśe dupa kuļiesu kukuruḑuluĭ — kopa je gomila tuluzine, koja se pravi posle berbe kukuruza [Mlava] ◊ kînd kuļieź kukuruḑu, taĭ tuleńi șî faś măldarĭ; măldari ļeź ku nuĭaļe, șî-ĭ aduń ăn glugă — kad obereš kukuruz, posečeš stabljike i napraviš snop; snopove vežeš vrbljikom, i sakupiš ih u kopu (Topla) [Crn.] ◊ gluźiļi đi pi luok, traź la kasă șă ļi grămađieșć — kope sa njive dovezeš kući, i sadeneš (Tanda) ◊ kîć-o dată, gluźiļi ramîn pi luok, șă kînd înśiape să ńingă — ponekad, kope ostanu na njivi i kad počne da pada sneg (Crnajka) ♦ dij. sin. stup (Rudna Glava), țuță (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. țoță (Malajnica), țuță (Plavna) [Pad.] 2. smotuljak, umršena gužva nečega ◊ vĭek nu măĭ đizvîrḑășć gĭemo-sta, kî l-a-nvîrḑît mîțu tuot, l-a fakut glugă — nećeš nikad rasplesti ovo klube, jer ga je mačka svog umrsila (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

4990  glumi  glumi  шалити се  glumi (ĭuo ma glumĭesk, ĭel sa glumĭașće) [akc. glumi] (gl. ref.) — šaliti se ◊ n-are śe să lukre pă numa faśe la glume — nema šta da radi pa samo zbija šale ◊ spuńe kî numa s-a glumit, n-a ginđit așa kum a ḑîs — kaže da se samo šalio, nije mislio tako kako je rekao [Por.]  [Vidi]

3061  gļuonț  glonţ  куршум  gļuonț (mn. gļuanță) [akc. gļuonț] (i. s.) — (zast.) 1. a. kuršum, metak ◊ a luvat lupu la uokĭ, a pokńit, șî gļuonțu a putrîvit lupu đirĭept în kap — nanišanio je vuka, opalio, i metak je pogodio životinju pravo u glavu b. vrh metka ◊ gļuonțu ĭe vîru plumbuluĭ, bagat în țaurikă — gljonc je vrh metka, nabijen u čauru ♦ sin. plumb 2. (zast) municija ◊ în mižluoku batăĭ a ramas făra gļuonț — usred bitke ostali su bez municije (ranovac) [Mlava] 3. a. šiljak, oštar vrh predmeta ◊ a sarit pista gard, șî s-a înbrukat în gļuonțu lu un par frînt — preskakao je ogradu, i nabio se na šiljak jednog polomljenog koca b. oštre izbočine na zemljištu ◊ a-ngețat pomîntu șî građina ĭe pļină đi gļuonțurĭ askuțîće — smrzla je zemlja, i bašta je puna oštrih šiljaka [Por.]   [Vidi]

2258  gogonat  gogonat  јајолик  gogonat (gogonată) (mn. gogonaț, gogonaće) [akc. gogonat] (prid.) — jajolik, ovalan; sferičan; ispupčen ◊ kapu uomuluĭ nuĭe totîrlat, numa gogonat — ljudska glava nije okrugla, nego jajolika ◊ fundu kaldîări ĭe gogonat, nuĭe ńiaćid, numa are kîta burtă — dno bakrača je sferično, nije ravno, nego ima mali trbuh ♦ var. gogońieț ♦ sin. bobonat [Por.] ♦ up. guguńeț [GPek] ∞ guagă  [Vidi]

5395  golaș  golaș  голаћ  golaș (golașă) (mn. golaș, golașă) [akc. golaș] (prid.) — (folk.) golać, golišav; žgoljav ◊ golaș ĭe kîńe fara păr ș-atît đi uskat đi-ĭ sa văd uasîļi — golać je pseto bez dlaka i toliko mršavo da mu se vide rebra ◊ s-a luvat la ramaș pi un kîńe golaș — uzeli se u opkladu u žgoljavo pseto [Por.] ∞ guol  [Vidi]

1533  golîmb  hulub  голуб  golîmb (mn. golîmbĭ) [akc. golîmb] (i. m.) — (ornit.) golub (Columba palumbus) ◊ golîmb sîrbaćik — divlji golub ◊ đemult a fuost pļină padurĭa đi golîmbĭ, akuma s-a rarit, sa vîăd numa pi la munće — nekada je šuma bila pun golubova, sada su se proredili, vide se samo u planini ◊ golîmbu ku golîmbița fak kuĭb în butuarkă — golub i golubica prave gnezdo u duplji [Por.] ◊ a fuost la nuoĭ golîmbĭ lupĭeșć, kĭemaț așa kî a kîntat „un-lup! un-lup!", șî golîmbĭ popĭeșć, guļeraț — kod nas je bilo „vučjih” golubova, tako nazvani jer su se oglašavali sa „un-lup” (dosl.) „jedan-vuk”, i golubova gušana (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

3884  goļi  goli  празнити  goļi (ĭuo goļesk, ĭel goļașće) [akc. goļi] (gl. p. ref.) — prazniti, izbacivati sadržaj ◊ a baut rakiu tuata ĭarna, șî butuońu s-a goļit — pili su rakiju cele zime, i bure se ispraznilo ◊ saku nu sa goļașće sîngur — džak se ne prazni sam [Por.] ∞ guol  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4406  gostî  ospăta ?  гостити  gostî (ĭuo gostăsk, ĭel gostîașće) [akc. gostî] (gl. p. ref.) — gostiti, ugostiti ◊ sa gostîașće uomu kănd stapînu kășî ăl kĭamă la vro gostîĭe, șî-ĭ dă bĭare șî mînkare — ugosti se čovek kad ga domaćin kuće pozove na neku svetkovinu, pa ga poji i hrani ◊ munćeńi ku drag a gostît drumașî ńikunoskuț, kă s-a kreḑut kă iĭ puot să fiĭe dumńeḑîu profakut să vadă kum ĭe omeńiĭa-n lumĭe — planinci su rado gostili nepoznate putnike, jer se verovali da oni mogu biti bog koji se maskirao da vidi kakvo je poštenje među ljudima [Por.] ∞ guost  [Vidi]

3462  grab  grabă  журба  grab ([akc. grab] (i. m.) — žurba, jurnjava ◊ l-aĭ găzdoćiń tuot s-a lukrat ku grab — kod bogataša sve se radilo u žurbi ◊ kînd lukri đin grab îț ĭasă pi nas, kî śuava-ț skapă, șă ći mînă să-l faś pĭadauară — kad brzaš u poslu izađe ti na nos, jer nešto ispustiš, pa te tera da ga radiš nanovo ◊ (u izr.) nu mi đi grab — nije mi hitno; ne žuri mi se ♦ sin. zort, vuraĭală [Por.] ∞ grabi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

15  graĭ  grai  наречје  graĭ (mn. graĭurĭ) (i. s.) — 1. narečje, dijalekat ◊ nuoĭ ku vuoĭ nu vorbim tuot un graĭ — mi i vi ne govorimo istim narečjem 2. (ret.) razgovor, govor ◊ mi sa-mparu kă sa uḑî un graĭ pi kulmĭe — učinilo mi se da sam čuo neki razgovor na brdu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2675  grapiță  grapiţă  крпељ ларва  grapiță (mn. grapiț) [akc. grapiță] (i. ž.) — (ent.) larva krpelja ◊ grapița ĭe fluturu lu kapușă, dupa śe sa satură đi sînźe, krĭașće șî sa profaśe kîrśuabă, or kapușă — grapica je larva krpelja; kada se nasiti krvlju, naraste i pretvara se u mužjaka ili ženku krpelja ◊ grapița sa aļiaźe đin kîrśuabă șî kapușă kă are triĭ parĭake đi piśuare — larva se razlikuje od mužjaka i ženke krpelja po tome što ima tri para nogu ♦ / (demin.) < gra ♦ up. kîrśuabă, kapușă [Por.] ∞ gra  [Vidi]

3223  greuańe  greoaie  трудна  greuańe1 [akc. greuańe] (pril.)(prid.) — (med.) trudna ◊ șî kînd a fuost greuańe, muĭeriļi đemult a lukrat tuot, pănă la nașćire — i kad su bile trudne, žene su nekad radile sve poslove, sve do porođaja ◊ (u izr.) a pļeka greuańe — zatrudneti ◊ nu sa șćiĭe ku kare a pļekat greuańe — ne zna se s kim je zatrudnela ◊ muĭare greuańe — trudna žena ♦ sin. înkarkată [Por.] ∞ grĭeu   [Vidi]

2392  grindă  grindă  греда  grindă (mn. grinḑ) [akc. grindă] (i. ž.) — (tehn.) 1. greda ◊ grindă ĭe o bîrnă lungă đi ļiemn, śopļită-n patru mukĭe la masură — greda je dugačko drveno stablo, otesano ravnomerno sa četiri strane 2. plafon ◊ grinda la koļibĭ a fost fakută đin grinḑ, pusă bîrabar una ku alta, da întra ĭaļe a fuost pusă valurĭ — plafon na kolibama bio je iuzgrađen od paralelnih greda, između koji su bili podvaljci ◊ la grindă a fuost mulće kare-śe: kîrļiźe slobîđe, đ-atîrnat trășćiļi or kutarițîļi, pražîń đ-atîrnat skimburļi — na plafonu je bilo mnogo koje-čega: kuka slobodnih za kaćenje torbi ili korpi, motki za vešanje svečanog odela ◊ kopilu a krĭeskut pănă-n grindă — dete je izraslo do plafona [Por.]   [Vidi]

6234  grinđiĭ  masa moaşei ?  гринђиј  grinđiĭ2 (mn. grinđiĭe) (i. s.) — (ver.) grinđij ◊ pănă kopilu n-a-npļińit triĭ ań, rumîńi la Sînvasîĭ ĭ-a țînut ađet kare la kĭemat grinđiĭ — dok dete nije navršilo tri godine, Vlasi su mu priređivali običaj koji se zvao ’grinđij’ ◊ la grinđiĭ a veńit muașa ku trasta în kare a dus un puĭ fript, kolaś șî alće dulśețurĭ — na grinđij je dolazila babica sa torbom u koju je donosila pečeno pile, kolače i druge poslastice ◊ mižluoku ađetuluĭ a fuost kînd muașa a pus kopilașu pi trastă șă đi triĭ uorĭ la rîđikat pănă la grinda puoduluĭ, rugîndu-sa să krĭaskă șî să traĭaskă în sînataće pănă nu-nkarunțașće — središte običaja bio je kad je babica stavljala detence na torbu i dizala ga do tavanske grede, moleći se da raste i živi u zdravlju dok ne osedi [Por.]  [Vidi]

6143  grižî  griji  бринути  grižî (ĭuo grižăsk, ĭel grižîașće) [akc. grižî] (gl. p. ref.) — brinuti, starati se ◊ mult ma grižăsk đi śe n-a veńit pănă akuma — mnogo brinem zašto nije došao do sada ◊ muoșî a ramas sîngurĭ, n-are kare să grižîaskă đi iĭ — starci su ostali sami, nema ko da se stara o njima [Por.] ∞ grižă  [Vidi]

2669  grîu  grâu  жито  grîu (mn. grîurĭ) [akc. grîu] (i. s.) — (bot.) žito, pšenica (Triticum aestivum) ◊ đin grîu sa faśe pîńe — od žita se pravi hleb ◊ buob đi grîu — zrno žita ◊ spik đi grîu — klas žita ◊ fańină đi grîu — pšenično brašno ◊ samînță đi grîu — seme žita ◊ grîu s-a sîmanat numa pintru pîńe đi prazńik — žito se gajilo samo za slavske hlebove ◊ suarta batrînă đi grîu la Tanda s-a kemat rumînka — stara sorta žita u Tandi se zvala rumunka [Por.] ◊ grîu ĭe la nuoĭ ćinîr marunțîș, în Isîkuava ažuns tuma dupa rato-l đintîń — žito je kod nas mlada žitarica, u Jasikovo je stiglo tek posle Prvog svetskog rata (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

4993  grĭață  greață  мучнина  grĭață (mn. grĭețurĭ) [akc. grĭață] (i. ž.) — (med.) mučnina ◊ grĭața țîńe o vrĭame, da kînd ma razbĭașće, sa puńe vîrsatura pi mińe — mučnina me drži neko vreme, a kad me savlada, spopadne me povraćanje [Por.] ∞ grĭeu  [Vidi]

3222  grĭeu  greu  тежак  grĭeu1 (grĭă) (mn. grĭeĭ, grĭeaļe) [akc. grĭeu] (prid.) — težak 1. (za materiju) koji ima težinu ◊ fĭeru ĭe grĭeu, ama plumbu ĭe șî măĭ grĭeu — gvožđe je teško, ali je olovo još teže ◊ pĭatră grĭa n-o rađiś ļesńe — težak kamen ne podižeš lako 2. (psih.) koji ima tešku narav ◊ n-a putut să traĭaskă ku ĭel, kă avut narau grĭeu — nije mogla da živi sa njim, jer je imao tešku narav 3. (za atmosferu) teško vreme ◊ duraĭala a dus nuvirĭ grĭeĭ, ku pĭatră — grmljavina je donela teške oblake, sa gradom 4. (za sudbinu) težak, tegoban život ◊ pomînćanu are traĭ măĭ grĭeu đikît oĭarĭu — zemljoradnik ima teži život od stočara ♦ supr. ușuor [Por.]  [Vidi]

3184  grunđin  grunz  грумен  grunđin (mn. grunđiń) [akc. grunđin] (i. m.) — grumen, grudva ◊ uoĭļi a ļins krușîțu đi sare, a ramas numa ńiśći grunđiń đin ĭel — ovce su olizale kamen soli, ostalo je samo neko grumenje od njega ◊ ĭ-a kumparat la bîlś baĭatu un grunđin đi miriśikă, șî ĭa, saraka, đi drag ĭ-a-nbunat sî sa mariće dupa ĭel — kupio joj je momak na vašaru kocku šećera, i ona je, sirota, sva srećna pristala da se uda za njega [Por.] ♦ dij. var. grăun, grăunťe (Prahovo) [Kmp.]  [Vidi]

2661  gruos  gros  дебео  gruos1 (gruasă) (mn. gruoș, gruașă) [akc. gruos] (prid.) — 1. (za meru) debeo ◊ ļiemn gruos — debelo drvo ◊ blană gruasă — debela daska ◊ ață gruasă — debeo konac 2. (za tečnost) gust ◊ lapće gruos — gusto mleko 3. (za zvuk) dubok ◊ glas gruos șî spîrćiguos — dubok i rapav glas 4. (psih.) a. tvrdokoran, neosetljiv ◊ gruos đi kap — tvrdoglav; tup b. bezosećajan ◊ gruos đi obraz — tvrd na obrazu 5. (za bogatstvo) (pej.) bogat ◊ gruos la pungă — ima debeo novčanik ♦ supr. supțîre [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

889  guagă  gogă ?  лобања   guagă (mn. guaźe) [akc. guagă] (i. ž.) — (anat.) lobanja ◊ a gasît în padurĭe o guagă đi žuavină ńikunoskută — našao je u šumi lobanju nepoznate životinje ♦ (augm.) gogolaĭelobanjište ◊ la morminț-aĭ batrîń s-a gasît ńiskar gogolaĭe boznakîće, s-a puvestît kî sînt kîpațîń đi žîdań — kod starog groblja nađene su neke ogromne lobanje, pričalo se da su to lobanje džinova ♦ (demin.) gogiță — „glavica” ◊ aldrakuluĭ ĭe koplio-sta, trasńirĭar dumńeḑîu gogița naruadă! — đavolastog li deteta, bog mu zgromio ludu glavicu! [Por.] ♦ dij. var. gоgоļаĭе (mn. gоgоļеĭ) [akc. gоgоļаĭе] (i. ž.) ◊ ĭa pikat pîăru șî ĭa ramas gogoļaĭa guală — otpala mu kosa, i ostala mu je gola lobanja ◊ a fuost kulkat ku gogoļaĭa spartă — ležao je sa razbijenom lobanjom [Crn.]   [Vidi]

4334  guană  goană  гоњење  guană (mn. guańe) [akc. guană] (i. ž.) — gonjenje, ganjanje, teranje; ubrzanje ◊ ńiś o guană ku lukratuori n-a fuost, da iĭ sa vaĭtă kă sînt mînaț ka lupi — nikakvo ganjanje radnika nije bilo, a oni se žale da su terani kao kurjaci ◊ (vet.) s-a pus guana pi vakă — kod krave se javilo gonjenje ◊ (u izr.) dăĭ guană! — daj gas, poteraj, ubrzaj! [Por.] ∞ gońi  [Vidi]

2676  guļir  guler  колир  guļir (mn. guļire) [akc. guļir] (i. s.) — kolir, uzan okovratnik na košulji ◊ kimĭașă ku guļir pistriț — košulja sa ukrašenim kolirom ◊ s-a rupt guļiru la kimĭașă — pocepao se kolir na košulji (Rudna Glava) ◊ kamașa muĭerĭaskă n-avut guļir, numa avit gură đi kap ka la sak, șî s-a-nkiptorat pi umăr — ženska košulja nije imala kolir, već otvor za glavu kao na džaku, i zakopčavala se na ramenu (Tanda) [Por.] ∞ kimĭașă  [Vidi]

3879  guol  gol  празан  guol (guală) (mn. guoĭ, guaļe) [akc. guol] (prid.) — 1. prazan ◊ vas guol — prazan sud ◊ kapu guol — gologlav, bez kape ili marame ◊ burta guală — prazan stomak; glad ◊ luok guol — prazno ili slobodno mesto ◊ ḑamă guală — čorba bez ičega 2. go, nag ◊ în pĭaļa guală — nag, bez odeće ◊ ku kuru guol — gologuz 3. (fig.) praznoslovlje; laž ◊ a gaćit șkuala, ama tuot ĭ-a ramas kapu guol — završio je školu, ali je mu je glava ostala prazna; praznoglav ◊ vuorbă guală — praznoslovlje, laž ◊ minśună guală — gola laž ♦ supr. pļin [Por.]  [Vidi]

3257  guove  govie  млада  guove (mn. guovĭ) [akc. guove] (i. ž.) — mlada ◊ vuorba guove ĭe nuauă, a tunat în ļimba nuastră pi dupa ratu ku mńamțî — reč „gove” je nova, ušla je u naš govor negde posle rata s Nemcima ◊ guovĭa đi bătrîńață s-a kĭemat mirĭasă — mlada se nekad zvala „mirjasa” ♦ var. govĭe, gove, guovĭe ♦ sin. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2184  gura lupuluĭ  gura-lupului  бесниче  gura lupuluĭ [akc. gura lupuluĭ] (sint.) — (bot.) besniče, škripavac (Digitalis lanata) ◊ gura lupuluĭ ĭe buĭađe ku fluarĭe kare la lume iĭ sa-m pare kî samînă la gura lupuluĭ kaskată — besniče je biljka sa cvetom koji se ljudima čini da liči na razjapljena vučja usta [Por.] ∞ gură  [Vidi]

3353  guridă  aguridă  дивље грожђе  guridă (mn. guriḑ) [akc. guridă] (i. ž.) — (bot.) divlje grožđe (Vitis sylvestris) ◊ gurida ĭe un fĭeļ đi viĭe sîrbaćikă, kare dă pi duos, are buobe miś vînîće, kare kînd sa kuok sînt atîta akre đi gura sa strînźe đi tuot đi akrĭală — gurida je vrsta divljeg grožđa, koja raste po šumi, ima mala plava zrnca, koja su toliko kisela kad sazru da ti se usta sva stegnu od kiselosti ♦ up. strugur [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

3014  gușă  gușă ?  водени црв ?  gușă (mn. guș) [akc. gușă] (i. ž.) — (zool.) vodeni crv (Paragordius tricuspidatus) ◊ gușă ĭe vĭarme đin apă, alb, lung șî supțîre ka păru đin kap — vodeni crv je beo, dugačak i tanak kao vlat kose ◊ unđe traĭașće gușă, apa ĭe kurată — gde živi vodeni crv, voda je čista ◊ dakă uomu nu bagă sama șă bĭa vro gușă, puaće sî sa bulnavĭaskă, pă șî sî muară — ako čovek ne pazi i popije vodenog crva, može da se razboli, pa i da umre(ver.) kare nu bagă sam kînd bĭa apă đin vrun ogaš đin padure, șî bĭa gușă, iĭ sa faśe nuod pi gît, kare sa kĭamă gușă — ko ne vodi računa kad pije vodu sa šumskog potoka, i popije vodenog crva, napravi mu se čvor na vratu, koji se zove guša [Por.] ♦ dij. var. gușăĭ ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ (Kobilje) [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

3033  gușăĭ  gușei ?  очни црв  gușăĭ (mn. gușăĭi) [akc. gușăĭ] (i. m.) — (zool.) očni crv (Loaloa ?) (Filaria bancrofti ?) (Paragordius tricuspidatus ?) ◊ (vet.) gușăĭi sa fak la viće în uoki, măĭ mult la vaś șî la buoĭ — očni crvi se javljaju kod stoke, najčešće kod krava i volova ◊ (med.) kînd a vaḑut gușăĭu în uokĭu buoluĭ, aĭ batrîń l-a ļegat țapîn în razbuoĭu dă potkovit, șî ku ļingura ĭ-a skuos uokĭu a fară; a prins gușăĭu ku aku șî la lupadat, a uokĭu a spalat ku mĭare, șî la prontuors înapuoĭ — kada su videli očnog crva u očima vola, stari su vola vezali čvrsto u potkivačkom ramu i kašikom mu vadili oko napolje; crva su hvatali iglom i bacali, a oko bi namazali medom i vratili nazad ♦ up. gușă ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

2920  gutîn  gutui  дуња (воћка)  gutîn (mn. gutîń) [akc. gutîn] (i. m.) — (bot.) dunja, voćka (Cydonia oblonga) ◊ am un gutîn în traiușa kășî, sađit înga đi paradĭeda — imam jednu dunju u dvorištu, posađenu još od pradede ◊ gutîn oltańit rođașće gutîńe marĭ, apruape la o kilă kîć-o gutîne — kalemljenja dunja rađa velike dunje, gotovo kilo po neka dunja ♦ up. gutînă Por.]   [Vidi]

6165  gvint  ghivnet  навој  gvint (mn. gvinturĭ) [akc. gvint] (i. s.) — (tehn.) navoj, loza na zavrtnju ◊ đi vuorbă gvint aĭ nuoștri auḑît đi la Bufańi aĭ batrîń, lukrînd ku îĭ în rudńiśe — za reč gvint naši su čuli od starih Bufana, radeći sa njima u rudnicima ♦ sin. șăĭteĭe [Por.]  [Vidi]

2479  hoĭ!  hoi!  хој!  hoĭ! (uzv.) — hoj! ◊ mînă buoĭ, șî zbĭară: „Hoĭ! Hoĭ”, rasună vaļa tuată — tera volove i viče: „Hoj! Hoj!”, odjekuje cela dolina [Por.]   [Vidi]

2486    iţ  цуг   (mn. ițurĭ) (i. s.) — cug; ubrzanje, brzina; bocka, bockanje ◊ fă fuoku, dăĭ iț la kazan să fĭarbă țuĭka măĭ ĭuta — pojačaj vatru, ubrzaj kazan da se rakija brže ispeče ◊ kînd vrunu la prazńik țîńe bardaku ku rakiĭe, șî puvestîașće, aĭ-lalalț zbĭară: „Lasî-će đi povĭeșć, numa dăĭ un iț, șî mînă bardaku-nainće!” — kada neko na slavi drži bardak sa rakijom, i priča, ostali mu dobacuju: „Mani se priča, nego cugni, i teraj bardak dalje!” ◊ la buou kare sa traźe ļenuos, iĭ daĭ un iț sî trîkńaskă, șî sî sa ĭuțîaskă — volu koji se lenjo vuče, udariš jednu bocku da se trgne i ubrza ◊ șporĭetu nu kuaśe, kă n-are iț bun — šporet ne peče dobro, jer nema dobar cug ♦ akcenat množine: ițurĭ [Por.]   [Vidi]

2614    iţ  нит  1 (mn. iță, îțurĭ) (i. ž.) — (tehn.) nit, konac; žica pređe ◊ un laț, un uokĭ la iță lu razbuoĭ sa kĭamă iț — jedna omča, jedno okce na nitima razboja, zove se nit ◊ kînd sa nuvađiașća urḑala pin ițăļi lu razbuoĭ, sa ĭa kîći un iț ku źeĭśtu, ăĭ sa kaskă lațu, șî sa trĭaśe o žîță lu baćală pin ĭel — kad se navodi osnova kroz niti na razboju, uzme se prstom jedna nit, napravi se zev u omči, i kroz njega se provuče žica osnove ♦ akcenat množine: ițurĭ ♦ up. iță [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

2503  iță  iţă  нити  iță (mn. iță) [akc. iță] (i. ž.) — (tehn.) niti, deo tkačkog razboja ◊ iță sînt ață ļegaće în lață, kare sînt înșîraće pi doa bîće, bagaće pin kîpatîńiļi lu lață — niti su konci uvezani u omče, koje su nanizane na dva štapa, provučena kroz krajeve omči ◊ bîtu kare ĭe bagat đintr-o parće în lațu lu iță sa kĭamă fuśiĭu đi iță — štap koji se provlaći kroz jedan kraj omče na nitima, zove se nitnjačarazbuoĭu puaće să aĭbă đi la doă pănă la șasă iță, număru luor mĭarźe dupa fĭeļu đi țasut — razboj moža da ima od dve do šest niti, njihov broj zavisi od vrste tkanja ◊ đi la fuśiu đisupra, ițăļi sînt ļegaće đi brîglarĭu lu iță, da đi la-l đi žuos sînt ļegaće ku talpițîļi — sa gornje nitnjače, niti su vezane za prečagu, a sa donje vezane su za potplace ◊ lukru lu iță a fuost kînd țîsatuarĭa kalkă pi talpiță să sa skimbĭe, șî sî fakă ruost la urḑală, đi sî puată să trĭakă sovĭeĭka pin ĭa — posao niti bio je da se smenjuju kad tkalja nagazi potplace, i da prave zev u osnovi, da bi mogla da prođe snovaljka kroz nju [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3390    ei  они   (zam.) — oni ◊ iĭ nu-s rumîń đin parća nuastră, iĭ vorbĭesk alt graĭ, ama ĭară pućem ńi înțăļeźa — oni nisu Vlasi iz našeg kraja, oni govore drugo narečje, ali se opet možemo razumeti ◊ a mĭers ku iĭ la șkuală — išao je s njima u školu ◊ nu s-a ćemut đi iĭ ńiśkînd — nije se bojao njih nikada ◊ vĭeḑ đi iĭ, kă iĭ sînt miś — pazi na njih, jer su oni mali ◊ đi iĭ ļi drag lu toț — njih svi vole ♦ var. ĭeĭ ♦ up. ĭaļe (ž.r.) — one [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

2798  Isîkuva  Isâcova ?  Јасиково  Isîkuva [akc. Isîkuva] (i. ž.) — (ojk.) Jasikovo, vlaško selo u oštini Majdanpek ◊ Isîkuva ĭe sat răsfirat — Jasikovo je raštrkano selo ◊ la popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 582 đi inș, đin iĭ sîrbĭ 185, da rumîń 363, 34 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (2011 godine) selo je imalo 582 stanovnika, 185 Srba i 363 Vlaha; 34 lica se nije izjasnilo šta su ◊ satu ĭe raspînćiku drumuluĭ đi la Măĭdan la Vlauļa, șî đi Lazńița în Omuoļ — selo je raskršće puteva od Majdanpeka za Vlaole, i Laznicu u Homolju ◊ numiļi satuluĭ ĭe srbĭesk, dat dupa ļiemn „ĭasika”, pu rumîńașće „pluop trămuratuorĭ” — ime sela je srpsko, dato prema drvetu „jasika”, na vlaškom „plop tremurator” ♦ var. inov. Ĭesîkova [GPek]  [Vidi]

1548  iskaļi  iscăli  потписати  iskaļi (ĭuo ma iskaļiesk, ĭel sa iskaļiașće) [akc. iskaļi] (gl. p. ref.) — (zast.) potpisati, pismeno potvrditi ♦ var. skr. skaļi ◊ nu șću sî skriu, șî m-am skaļit ku źeĭśtu — ne znam da pišem, pa sam se potpisao prstom ◊ nu iskaļi fiĭe-śe pănă nu śećieșć bińe śi ĭe — ne potpisuj ništa, dok dobro ne pročitaš šta je ◊ l-a prins đi martur, ama ĭel a spus kă nu iskaļiașće ńimika la fața luokuluĭ, pănă nu ažung źindari — uzeo ga je za svedoka, ali on je rekao da ne potpisuje ništa na licu mesta, dok ne stignu žandari ◊ vuorba „iskaļi” șî đe mult a fuost rară, kă aĭ batrîń ńiś n-avut multă trĭabă ku skripsuoriļi — reč „potpisati” je i ranije bila retka, jer stari nisu ni imali mnogo posla sa pisanijama [Por.]   [Vidi]

4604  iskaļit  iscălit  потписивање  iskaļit1 (mn. iskaļiturĭ) [akc. iskaļit] (i. s.) — (zast.) potpisivanje, overavanje ◊ dupa rat, adunat părtizańi găzdoćińiļi la un luok, șî ĭ-a mînat gramadă la iskaļit să tuńe-n kolkuoz — posle rata, pokupili partizani gazde na jedno mesto, pa ih terali na kolektivno potpisivanje ulaska u zadrugu ◊ moșu Pau nu s-a dus la iskaļito-la, ș-a fuost o lună đi ḑîļe la-nkisuare — čiča Pau nije otišao na to potpisivanje, pa je bio mesec dana u zatvoru [Por.] ∞ iskaļi  [Vidi]

3280  iskaļitură  iscălitură  потпис  iskaļitură (mn. iskaļiturĭ) [akc. iskaļitură] (i. ž.) — (zast.) potpis, overa ◊ ĭ-a dus o rașăńe fara iskaļitură, șî ĭel n-a vrut s-o primĭaskă — doneli mu rešenje bez potpisa, i on nije hteo da ga primi [Por.] ∞ iskaļi  [Vidi]

2758  ispravi  isprăvi  завршити  ispravi (ĭuo ispravĭesk, ĭel ispravĭașće) [akc. ispravi] (gl. p. ref.) — završiti, svršiti neku radnju ◊ vin, kum ispravĭesk ku lukru — dolazim, čim završim sa poslom ◊ am ispravit lukru, akuma uđinăm — završili smo posao, sada odmaramo ♦ sin. gaći [Por.]  [Vidi]

2768  ispravit  isprăvit  завршен  ispravit (ispravită) (mn. ispraviț, ispraviće) [akc. ispravit] (prid.) — (za posao) završen, svršen, okončan ◊ lukru înga nuĭe ispravit, da îĭ s-a dus la kasă — posao još nije završen, a oni su otišli kući ◊ kusîtura ispravită, a ramas numa bumbi sî sa prindă — šivenje je završeno, ostala su samo dugmad da se prišiju ◊ (izr.) a ispravit griža — prebrinuo brigu ♦ sin. gaćit, sfîrșît [Por.] ∞ ispravi  [Vidi]

5885  îmbata  îmbăta  опити  îmbata (ĭuo îmbăt, ĭel îmbată) [akc. îmbata] (gl. p. ref.) — opiti, napiti ◊ sa îmbată ĭuta, đestul iĭ numa doă-triĭ parușăļe — brzo se opije, dovoljno mu je samo dve-tri čašice ◊ a rașît țapîn sî sa îmbĭaće ka kurka — čvrsto je rešio da se napije kao ćurka ♦ var. înbata [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

2997  îmbătrîńi  îmbătrîni  остарити  îmbătrîńi (ĭuo îmbătrîńiesk, ĭel îmbătrîńiașće) [akc. înbătrîńi] (gl. p. ref.) — ostariti, postati star ◊ parințî mĭ-a îmbătrîńit, nu măĭ puot să lukrĭe, da ĭuo nu puot sî vîăd đi iĭ — roditelji su mi ostarili, ne mogu više da rade, a ja ne mogu da brinem o njima ♦ var. înbătrîńi [Por.] ∞ batrîn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5881  îmbraka  îmbrăca  облачити  îmbraka (ĭuo îmbrak, ĭel îmbra) [akc. îmbraka] (gl. p. ref.) — oblačiti, odevati ◊ ĭarnă kînd pļakă la drum, uomu trăbe sî sa îmbraśe bińe — zimi kad polazi na put, čovek treba da se obuče dobro ◊ đi lukru uomu îmbrakă țuaļe purtarĭață — za posao čovek oblači radno odelo ♦ var. înbraka ♦ sin. aćeĭa ♦ supr. đizbraka [Por.]   [Vidi]

6124  îmburița  îmburința  нагнути се  îmburița (ĭuo ma îmburiț, ĭel sa îmburiță) [akc. îmburița] (gl. p. ref.) — (o položaju) nagnuti se, sagnuti se ◊ sa ḑîśe đi vrunu kă sa îmburiță kînd lukră śuava ku kapu apļekat — kaže se za nekog da se naginje kad nešto radi pognute glave ◊ dodăm kila-ĭa, s-o măĭ îmburiț odată — dodaj mi tu flašu, da je još jednom nagnem ♦ var. înburița [Por.]  [Vidi]

5514  împarțîtuorĭ  împărțitor  делилац  împarțîtuorĭ (mn. împarțîtuorĭ) [akc. împarțîtuorĭ] (i. m.) — 1. delilac ◊ împarțîtuorĭ ĭe aăla kare împarće śuava — delilac je onaj koji nešto deli 2. (mitol.) usud ◊ sa krĭađe kî tuot uomu are vro insă kare la nașćire iĭ împarće śe ursă o să aĭbă în traĭu luĭ — veruje se da svaki čovek ima neko biće koje mu na rođenju deli sudbinu kakvu će imatu kroz život 3. (rel.) delilac pomane ◊ în raĭ ĭastă împarțîtuorĭ kare primĭașće pomĭeńiļi, șî ļe-nparće lu kuĭ sînt nîmeńiće — u raju postoji delilac koji prima pomane, i deli ih kome su namenjene ♦ var. înparțîtuorĭ [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

5154  împețî  împeți  запросити  împețî (ĭuo împețăsk, ĭel împețașće) [akc. împețî] (gl. p. ref.) — zaprositi, isprositi ◊ a trait mult ku un baĭat, șî kînd a trăbuit s-o-mpețaskă, vro varuĭka aiĭ ĭ-a fakut momuaće, șî ĭel s-a pișmańit,, saraku — zabavljala se dugo sa jednim momkom, i kad je trebalo da je zaprosi, neka njena prijateljica bacila je čini, i on se predomislio, siroma ◊ kînd s-a-mpețîț fata, parințî baĭatuluĭ a dăruito ku bań, kare ĭ-a-ntuors dakă împețîĭa s-a rupt — kad se prosila devojka, momkovi roditelji su je darivali novcem, koje je devojka vraćala ako se veridba raskidala [Por.]  [Vidi]

5592  împļeći  împleti  уплести  împļeći (ĭuo împļećiesk, ĭel împļećiașće) [akc. împļeći] (gl. p. ref.) — uplesti, uplitati ◊ fata are păr lung, șî frumuos iĭ sa împļećiesk bîrțîļi — devojčica ima dugu kosu, i lepo joj se upliću kike ◊ pănă sa svađesk, nuĭe bun să ći împļećieșć în trĭaba luor — dok se svađaju, nije dobro da se uplićeš u njihovu raspravu ♦ supr. đispļeći ♦ var. înpļeći [Por.]  [Vidi]

5593  împļećit  împletit  уплетен  împļećit (împļećită) (mn. împļećiț, împļećiće) [akc. împļećit] (prid.) — upleten ◊ a veńit ku o bîrță împļećită, ku una đispļećită — došla je sa jednom kikom upletenom, a sa drugom raspletenom ◊ mult a fuost împļećit în lukru lu toĭa — dugo je bio upleten u tuđ posao ♦ supr. đispļećit [Por.] ∞ împļeći  [Vidi]

5969  împrumutat  împrumutare  позајмљивање  împrumutat1 (mn. împrumutărĭ) [akc. împrumutat] (i. s.) — pozajmljivanje ◊ akuma sa șćiĭe numa đi împrumutărĭ la bań, da vrodată a fuost împrumutarĭe în tuaće fĭelurĭ — danas se zna samo za pozajmljivanje novca, a nekada je bilo pozajmljivanja raznih vrsta ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta  [Vidi]

2938  împuțînat  împuţinat  умањен  împuțînat (împuțînată) (mn. împuțînaț, împuțînaće) [akc. împuțînat] (prid.) — umanjen, smanjen ◊ apa în ogaș ĭe mult împuțînată, n-o sî avĭem unđe adapa vićiļi — voda u potoku je mnogo smanjena, nećemo imati gde da pojimo stoku ◊ lumĭa în sat ĭe atita împuțînată, đi gata a ramas satu guol — ljudstvo u selu je toliko smanjeno, da je selo ostalo gotovo pusto ♦ var. înpuțînat ♦ supr. mulțît [Por.] ∞ puțîn  [Vidi]

5973  împuĭatură  împuitură  шара  împuĭatură (mn. împuĭaturĭ) [akc. împuĭatură] (i. ž.) — 1. šara, vez; ukras ◊ kimĭeșîļi lu Rumîńśiļi đi la Kraĭna au împuĭaturĭ măĭ mulće șî măĭ frumuasă đi kît anuaștre — košulje Vlajni iz Krajine imaju više i lepše šare od naših 2. ukrašavanje ◊ fĭaćiļi marĭ đemult tare a bagat sama să-nvĭață śe guod măĭ bun împuĭatură, kă măĭ mare katare avut aļa kare a împuĭat frumuos țuaļiļi — udavače su nekad mnogo vodile računa da što bolje savladaju ukrašavanje, jer su na većoj ceni bile one koje su lepše ukrašavale odeću ♦ var. înpuĭatură [Por.] ∞ puĭ  [Vidi]

5975  împușka  împușca  упуцати  împușka (ĭuo împușk, ĭel împușkă) [akc. împușka] (gl. p. ref.) — upucati, ubiti puškom; raniti ◊ pi muoșu a împușkat veśinu luĭ kînd a fuost în urk dupa lupĭ — dedu je upucao njegov komšija kad su bili u hajci na vukove ♦ var. înpușka [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

2  înainće  înainte  напред  înainće [akc. înainće] (pril.) — 1. (za kretanje) napred ◊ ĭel luvă înainće, pin namĭeț pănă-n brîu, da alalț dupa ĭel — on je krenuo napred, kroz smetove do pojasa, a ostali za njim ◊ la prazńik stapînu kășî sa înkină sî đa tuot înainće — na slavi domaćin metaniše da krene sve napred 2. (za položaj) pred, ispred ◊ sa ćiame rău đi ĭel, nu kućaḑă sî ĭasă înainća luĭ — boji ga se strašno, ne sme da izađe pred njega 3. (za vreme) a. pre, ranije; nekad ◊ a veńit la lukru înainća lu tuoț — došao je na posao pre svih ◊ s-a luvat đi gît pintru vro luază śe s-a întîmplat înainće — uhvatili se za gušu zbog neke gluposti koja se desila ranije b. ubuduće, na tamo ◊ m-am žurat la lumanarĭe kă đi astîḑ înainće nu măĭ bĭeu — zakleo sam se na sveću da od danas na tamo više neću piti ♦ var. nainće [Por.] ♦ dij. var. înăinťe [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5978  înarma  înarma  наоружати  înarma (ĭuo înarmĭeḑ, ĭel înarmĭaḑă) [akc. înarma] (gl. p. ref.) — (zast.) naoružati ◊ țara nuastră a înarmat baĭețî șî ĭ-a trîmĭes în razbăl — naša država je naoružala mladiće i poslal ih u rat [Por.] ∞ arma  [Vidi]

2006  înțîpeńi  înțăpeni  јачати  înțîpeńi (ĭuo înțîpeńiesk, ĭel înțîpeńiașće) [akc. înțîpeńi] (gl. p. ref.) — 1. jačati, snažiti ◊ prînḑă bińe, sî puoț a-nțîpeńi đi kosît, kî ĭe kosîtu lukru grĭeu — ručaj dobro, da možeš ojačati za kosidbu, jer je košenje težak posao 2. ukrutiti se, izgubiti elastičnost; stegnuti se; smrznuti se; zalediti se ◊ a statut mult la źier, ș-a-nțîpeńit atîta đi nu puaće sufla — stajao je mnogo na mrazu, i toliko se ukrutio da ne može disati 3. učvrstiti, stabilizovati; fiksirati ◊ ĭa rangu, șî baće pomîntu pi lînga șćump sî sa înțîpeńaskă gardu, sî nu măĭ kadă kînd sa va frĭeka puorśi đi ĭel — uzmi ćuskiju i nabij zemlju oko stuba da se učvrsti ograda, da više ne pada kada se svinje budu češale o nju ♦ supr. slabi [Por.]  [Vidi]

5189  înćinźe  întinde  пружити  înćinźe (ĭuo înćing, ĭel înćinźe) [akc. înćinźe] (gl. p. ref.) — 1. pružiti se ◊ nu vrĭa ńiś mîna să înćingă, să ĭa sîngur, numa așćată altu să-ĭ đa mînkare— neće ni ruku da pruži, da se sam posluži, nego čeka drugi da ga hrani [GPek] ◊ în luok să latre kînd vińe vrunu, mîrțuaga-ĭa đi kîńe sa-nćins kît ĭe đi lungă șî ḑaśe supt ļemn la umbră gruasă — umesto da laje kad neko dođe, ona mrcina od psa se ispružila koliko je duga, i leži pod drvetom u debelom hladu ◊ kînd ĭeșîră đin padure, ĭeșîră la drum larg kare sa-nćinźe pănă la oraș — kad su izašli iz šume, izašli su na širok put koji se pružao sve do varoši 2. prostirati, postavljati ◊ muma înćinźe skimburļi pi gard — majka prostire veš na ogradi ◊ đi vrĭamĭa đi prînḑ, muĭeriļi înćing masa — za vreme ručka, žene postavjaju sofru (Rudna Glava) 3. nastaviti, produži ◊ đestul đi astîḑ, lukru ś-a ramas ănćinźem mîńe đinuapće — dosta za danas, preostali posao nastavićemo sutra rano (Tanda) 4. (nutr.) umakati, umočiti ◊ mare dulśață ĭe kînd înćinź ku koļașa în ćigańe ku pîržîtură đi karńe — velika je poslastica kad umačeš kačamak u tiganj sa močom od isprženog mesa [Por.]  [Vidi]

2432  îndată  îndată  скоро  îndată [akc. îndată] (pril.) — (za vreme) skoro ◊ ț-a kriśit mum-ta să n-o așćieț, kă nu vińe îndată — poručila ti je majka da je ne čekaš, jer neće doći skoro ◊ (pej.) numa tu așćiată-l, îndată-ț vińe — samo ga ti čekaj, skoro će ti doći (=dockan, ili nikad) ◊ (komp.) măĭ îndată — skorije ◊ uĭtî-će să viń măĭ îndată śe puoț, kă avĭem lukru mult — gledaj da dođeš što skorije možeš, jer imamo mnogo posla ◊ (u izr.) đi-ntadă — šro pre, što ranije ◊ ar fi bun să vină kît đi-ndată — bilo bi dobro da dođe što pre [Por.]  [Vidi]

6103  îndoi  îndoi  удвојити  îndoi (ĭuo îndoĭesk, ĭel îndoĭașće) [akc. îndoi] (gl. p. ref.) — 1. udvojiti, udvostručiti ◊ kînd a trîbuit ață măĭ gruasă, muĭarĭa a luvat doă gĭame ku ață supțîrĭe, șî, torkînd, ļ-a-ndoĭit în tr-o ață gruasă — kad je bio potreban deblji konac, žena je uzimala dva kalema tankog konca, i, predući, udvojila ih u jedan deblji konac 2. (psih.) premišljati se, lomiti, biti u dilemi ◊ mult s-a îndoĭit, pănă n-a rașît dupa kare baĭat sî sa mariće — mnogo se lomila dok nije odlučila za kog momka da se uda [Por.]  [Vidi]

5959  înđesa  îndesa  притискати  înđesa (ĭuo înđes, ĭel înđasă) [akc. înđesa](gl. p. ref.) — pritiskati, zbiti, nabiti; naprezati se ◊ s-a rugat đi ĭel să n-o înđasă atîta, ama ĭel n-askultato — molila ga je da je ne pritiska toliko, ali on je nije poslušao ◊ đi źaba sa înđesat atîta să rađiśe saku, n-a putut kî ĭe înga slab — badava se naprezao troliko da podigne džak, nije mogao jer je još uvek slab ◊ înđasă bińe grîu în sak, să-nkĭape măĭ mult — nabij dobro žito u džak, da stane više ♦ sin. pisa [Por.]  [Vidi]

1891  înfluri  înflori  цветати  înfluri (ĭuo înfluor, ĭel înfluare) [akc. înfluri] (gl. p. ref.) — (bot.) cvetati, procvetati, rascvetati (se) ◊ înfluriră fluoriļi, sa umplu kîmpu đi mîndriĭe — procvetalo je cveće, napunila se livada lepotom [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1892  înflurit  înflorit  расцветан  înflurit (înflurită) (mn. înfluriț, înfluriće) [akc. înflurit] (prid.) — (bot.) rascvetan, koji je procvetao, koji je pun cvetova ◊ rumîńi l-aĭ muorț dau đi pomană građină înflurită — Vlasi namenjuju pokojnicima rascvetanu baštu [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1893  înfluritu  înflorire  цветање  înfluritu (mn. înfluriturĭ) [akc. înflurit] (i. s.) — (bit.) cvetanje, rascvetavanje ◊ primovara ĭe șî kald, bună vrĭamĭa đi înfluritu fluorilor, akuș înfluor kîmpiĭiļi tuaće — proleće je i toplo, pravo je vreme za cvetanje cveća, uskoro će procvetati sva polja [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1934  înfoĭa  înfoia  накострешити се  înfoĭa (ĭuo ma înfuoĭ, ĭel sa înfuaĭe) [akc. înfoĭa] (gl. p. ref.) — nakostrešiti se, naduvati se, nadimati se, rasklopiti se ◊ bagă sama kă kurkanu-la înśepu sî sa înfuaĭe, îț sîare-n șîaļe — obrati pažnju jer se onaj ćuran nakostrešio, skočiće ti na leđa ♦ supr. đisfoĭa [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

1935  înfoĭat  înfoiat  накострешен  înfoĭat (înfoĭată) (mn. înfoĭaț, înfoĭaće) [akc. înfoĭat] (prid.) — nakostrešen 1. (za životinje) a. raširenih krila ◊ kokuoșu a sarit pi gard șă, tuot înfoĭat, s-a pus sî kînće — petao je skočio na ogradu i, raširenih krila, počeo da kukuriče b. (ret.) nakostrešene dlake ◊ kațaua-ĭa, înfoĭată, latră đi sa rupĭe — ona kučka, nakostrešena, laje pa se kida 2. (za predmete koji imaju lisnatu strukturu) rasklopljen, razlistan; naduvan; nadignut ◊ batu vîntu șî-m înfoĭe krețanu, statuĭ o vrĭame așa ku ĭel înfoĭat, parke mis ku kuru guol — dunu vetar i naduva mi krecan, stajala sam neko vreme tako sa njim nadignutim, kao da sam gologuza 3. (fig.) naljućen, naduvan od ljutnje; spreman na svađu ◊ muoșu ĭară stă-nfoĭat, or la mîńiĭat vrunu, or ĭară a tras vro țuĭkă — čiuča je opet naduvan, ili ga je neko naljutio, ili je opet trgnuo neku rakijicu ♦ supr. đisfoĭat [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

5061  îngalḑît  încălzit  загрејан  îngalḑît (îngalḑîtă) (mn. îngalḑîț, îngalḑîće) [akc. îngalḑît] (prid.) — 1. (o toploti) zagrejan, topao ◊ nuĭe bun să laș kopilu, îngalḑît lînga fuok, să ĭasă afară, kî sa bulnavĭașće — nije dobro da pustiš dete, zagrejano pored vatre, da izađe napolje, jer će se razboleti 2. (fig.) zainteresovan; zaljubljen ◊ am fuost ĭuo mult îngalḑît đi ĭa, ama m-a trekut kînd am vaḑut ku kare am trĭabă — bio sam ja jako zagrejan za nju, ali me je prošlo kad sam video s kim imam posla [Por.] ∞ kald  [Vidi]

2466  îngădui  îngădui  причекати  îngădui (ĭuo îngăduĭ, ĭel îngăduĭe) [akc. îngădui] (gl.) — pričekati, sačekati; odgađati neku radnju usled čekanja ◊ îngăduĭe kîta, nu grabi — sačekaj malo, ne žuri ◊ ĭuo îngăduĭ đi đesńiață, șî nu măĭ puot — ja čekam (=odgađam prekid čekanja) od jutros, i više ne mogu ♦ sin. așćepta [Por.]  [Vidi]

4999  îngeța  ingheța  заледити  îngeța (ĭuo îngeț, ĭel îngĭață) [akc. îngeța] (gl.) — zalediti, lediti, slediti ◊ afară a strîns źeru, la nuapće tuot are s-îngĭață — napolju je stegao mraz, noćas će se sve zalediti ◊ a ramas skimburļi uđe pi gard, a dat źeru ș-atîta skimburļi a-ngețat đi s-a fakut pĭatră — ostalo je mokro rublje na ogradi, udario je mraz i rublje se toliko sledilo da se pretvorilo u kamen ◊ kînd a vaḑut kă aļargă ku sakurĭa dupa ĭel, luĭ a-ngețat ińima đi frikă — kad je video da ga juri sekirom, njemu se srce sledilo od straha [Por.] ∞ gĭață   [Vidi]

5559  îngimpa  înghimpa  грепсти  îngimpa (ĭuo îngimp, ĭel îngimpĭe) [akc. îngimpa] (gl. p. ref.) — grepsti, bosti ◊ kopilu a raśit, sa vaĭtă kă-l îngimpă śuava în gît — dete se prehladilo, žali se da ga nešto grebe u grlu [Por.]  [Vidi]

3380  îngļimpa  înghimpa  пробадати  îngļimpa (ĭuo îngļimp, ĭel îngļimpă) [akc. îngļimpa] (gl. p. ref.) — (med.) probadati, grepsti, čupkati ◊ a baut apă rîaśe, śă-l îngļimpă-n gît, a raśit sî ĭară o sî-ĭ sa umfļe śerbiśi — pio je hladnu vodu i grebe ga u grlu, prehladio se i opet će mu nateći krajnici ◊ sa vaĭtă kă-l îngļimpă în pĭept — žali se da ga probada u grudima ♦ (skr.) gļimpa (gļimp, gļimpă) [Por.]   [Vidi]

4826  îngrașa  îngrășa  угојити  îngrașa (ĭuo îngras, ĭel îngra) [akc. îngrașa] (gl. p. ref.) — gojiti, ugojiti, udebljati ◊ ș-akuma lumĭa mînă puorśi în padure la žîr, kă akolo măĭ bun sa îngrașă — i sada ljudi teraju svinje u šumu na žir, jer se tamo najbolje ugoje ◊ kînd parințî nu bagă sama kîće dulśețurĭ dau la kopiĭ, iĭ sa îngrașă ka pĭapińi — kad roditelji ne vode računa koliko slatkiša daju deci, on se ugoje ko lubenice ♦ up. îngroșa [Por.] ∞ gras  [Vidi]

4827  îngrașat  îngrășat  угојен  îngrașat (îngrașată) (mn. îngrașaț, îngrașaće) [akc. îngrașat] (prid.) — ugojen, gojazan, debeo ◊ đemult gata n-a fuost ńima să fiĭe așa îngrașat, kum ĭastă akuma gata în tota kasa — nekada nije bilo nikog da je tako ugojen, kao što ima sada gotovo u svakoj kući ◊ đemult uom îngrașat s-a sokoćit kî ĭe gazdă, da akuma sa vĭađe kî ĭe grasîmĭa buală — nekada su se gojazni ljudi računali u bogataše, ali sada se vidi da je gojaznost bolest [Por.] ∞ gras  [Vidi]

6144  îngrižî  îngrijî  забринути  îngrižî (ĭuo ma îngrižăsk, ĭel sa îngrižașće) [akc. îngrižî] (gl. p. ref.) — zabrinuti se, nasekirati ◊ atîta s-a îngrižît pintru sînataća kopiluluĭ, đi s-a bulnavit — toliko se zabrinula za sinovljevo zdravlje, da se razbolela [Por.] ∞ grižă  [Vidi]

6145  îngrižît  îngrijit  забринут  îngrižît (îngrižîtă) (mn. îngrižîț, îngrižîće) [akc. îngrižît] (prid.) — zabrinut ◊ s-a dus ćińerișu în rat, aĭ batrîń a ramas sîngurĭ la kasă, tare îngrižîț la śe o să ĭasă beļaua-ĭa — mladići su otišli u rat, a stari su ostali sami kod kuće, jako zabrinuti na šta će izaći taj belaj [Por.] [Por.] ∞ grižă   [Vidi]

2789  îngropa  îngropa  закопати  îngropa (ĭuo îngruop, ĭel îngruapă) [akc. îngropa] (gl. p. ref.) — 1. zakopati, zakopavati ◊ kînd pi vrunu ăl lovĭașće trîasńitu, trăbe ĭuta să-l đizbraśe, șî să-l îngruape în pomînt — kad nekog udari grom, treba brzo da ga svuku i da ga zakopaju u zemlju 2. sahraniti pokojnika ◊ n-avut kînd ńiś să-ĭ îngruape pi aĭ muorț, numa așa ĭ-a lasat, pi kîmpiĭa ratuluĭ — nisu imali kad ni da zakopaju mrtve, nego su ih tako ostavili na ratnom polju ♦ supr. đizgropa [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

6147  îngroșa  îngroșa  згуснути се  îngroșa (ĭuo îngruos, ĭel îngruasă) [akc. îngroșa] (gl. p. ref.) — 1. (o tečnosti) zgusnuti se; zgrušati se ◊ lapćiļi đi uaĭe tuamna ĭe tare îngroșat, mult ĭe dulśe đi mînkare, ama nuĭe đi brînḑă — ovčije mleko s jeseni je jako zgrušeno, mnogo je slatko za jelo, ali nije za sir 2. (o materiji) udebljati, podebljati ◊ sămnu tras ku bîtu pi pomînt trăbe îngroșat, kă nu sa vĭađe kalumĭa unđe trăbe strîbatut drumu — znak povučen štapom po zemlji treba podebljati, jer se ne vidi dobro kuda treba prokopati put 3. (o šali) preterati u šegačenju na nečini račun ◊ s-a îngroșat gluma ku ĭel, s-a mîńiĭat rău, o sî sa bată pănă la urmă — preteralo se u šegačenju sa njim, jako se naljutio, na kraju će se i potući ♦ up. îngrașa [Por.] ∞ gruos   [Vidi]

5409  înkeĭa  încheia  спојити  înkeĭa (ĭuo înkĭeĭ, ĭel înkĭaĭe) [akc. înkeĭa] (gl. p. ref.) — 1. zaključati ◊ înkeĭa însamnă kă śuava sa înkiđe ku kĭaĭa — zaključati znači nešto zatvoriti ključem ♦ sin. înkuńa 2. spojiti, uklopiti ◊ dakă sa masură kalumĭa, bļăńiļi în astal sa înkĭaĭe ļesńe — ako se izmeri dobro, daske stola se lako uklope 3. sklopiti ◊ doă țărĭ a înkeĭat paśa kînd s-a vaḑut kă ratu nu duśe ńimika — dve države sklopile su mir kad se videlo da rat ne donosi ništa ♦ sin. înkuńa, înkiđa [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

2615  înkeĭat  încheiat  спајање  înkeĭat1 (mn. înkeĭaturĭ) [akc. înkeĭat] (i. s.) — (tehn.) spajanje, spoj ◊ kînd a veńit la rînd înkeĭatura grinḑîlor, lukratuori s-a dus — kad je došlo na red spajanje greda, radnici su otišli ◊ înkeĭato-sta nuĭe bun — ovaj spoj nije dobar [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

3282  înkeĭatură  incheietură  зглоб  înkeĭatură (mn. înkeĭaturĭ) [akc. înkeĭatură] (i. ž.) — 1. (anat.) zglob ◊ înkeĭatură ĭe luok unđe la žuaviń sa-nkĭaĭe uasîļi — zglob je mesto gde se kod životinja spajaju kosti ◊ înkeĭatură la mînă — ručni zglob ◊ înkeĭatură la piśuor — nožni zglob 2. (tehn.) spoj, sastav ◊ fundu la kadă s-a đizlipit la înkeĭatură blăńilor — dance na kaci razlepilo se na sastavu dasaka [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

5582  înkis  închis  затворен  înkis (înkisă) (mn. înkiș, înkișă) [akc. înkis] (prid.) — 1. zatvoren ◊ a pośit kîmpu, a înkis drumu — zapotkao polje, zatvorio put ◊ a înkis ușa ku paru, a ramas koļiba pustîńe — zatvorio vrata kocem, ostala je kuća pusta 2. (o boji) taman ◊ vînît înkis, ruoșu înkis — tamnoplav, tamnocrven 3. ćutljiv, namćorast ◊ nu șću la kare va sîmana așa înkisă șă ponćură — ne znam na koga liči tako ćutljiva i zatvorena [Por.] ∞ înkiđa   [Vidi]

1748  înkļeștat  încleștat  укљештен  înkļeștat (înkļeștată) (mn. înkļeștaț, înkļeștaće) [akc. înkļeștat] (prid.) — uklješten, ukočen, stegnut ◊ șîaļiļi mi înkļeștat, nu puot sî lukru ńimika — leđa su mi ukočena, ne mogu da radim ništa [Por.] ∞ kļeașće  [Vidi]

6044  înkolaśi  încolăci  склупчати се  înkolaśi (ĭuo înkolaśĭesk, ĭel înkolaśĭașće) [akc. înkolaśi] (gl. p. ref.) — sklupčati se; uviti u krug ◊ o nopîrkă ku obrăń sa înkolaśit supt otkuos, ș-a muśkat fata đi piśuor pănă a lukrat la fîn — jedna šarka se sklupčala pod otkos, i ujela devojčicu za nogu dok je radila na senu [Por.] ∞ kolak   [Vidi]

2777  înkoluo  înocolo  надаље  înkoluo [akc. înkoluo] (pril.) — nadalje, na tamo ◊ đ-akuma înkoluo nuoĭ o să lukrăm altfĭeļ — odsad nadalje mi ćemo raditi drugačije ◊ mutațî-va kîta măĭ înkoluo, să puată tuoț s-înkĭape — pomerite sa malo na tamo, da mogu svi da stanu ♦ supr. înkuaśa [Por.] ∞ akoluo   [Vidi]

2874  înkrețî  încreţi  наборати  înkrețî (ĭuo înkrețîăsk, ĭel înkrețîașće) [akc. înkrețî] (gl. p. ref.) — naborati, praviti bore na tkanini; nabrati ◊ kînd sa înkrețîașće krețanu, lukri pănă nu ći ĭa Ĭuda — kad se naborava krecan, radiš dok te ne odnese Juda [Por.] ∞ krieț  [Vidi]

2876  înkrețîtură  încreţitură  набор  înkrețîtură (mn. înkrețîturĭ) [akc. înkrețîtură] (i. ž.) — nabor, falta na haljini ◊ dupa rat a ĭeșît ńișće sukńe pļińe đi înkrețîturĭ, ļ-a kĭemat muĭeriļi „plisirke” — posle rata ušle su u modu neke suknje, pune nabora, zvale su se „plisirke” ♦ var. krĭețură [Por.] ∞ krieț  [Vidi]

2913  înkuaśa  încoace  овамо  înkuaśa [akc. înkuaśa] (pril.) — ovamo 1. (za pravac u prostoru) ka meni, ovamo, naovamo ◊ vinu-n kuaśa, nu ći faśa surd — dođi ovamo, nemoj da se praviš gluv ◊ fuź înkuaśa, dakă vrieĭ sî skăpĭ đi potîrńiś — beži ovamo, ako hoćeš da utekneš poteri 2. (za vreme) događaj bliži nama ◊ tomobilu a ĭeșît înkuaśa, în vrĭamĭa lu dĭeda n-a șćut đi ĭel — automobil se pojavo ovamo, u dedino vreme nisu znali za njega ◊ dupa rat, înkuaśa — posle rata, naovamo ♦ (komp.) măĭ înkuaśa — još ovamo, još bliže nama ♦ supr. înkoluo [Por.]  [Vidi]

4242  înpreuna  împreună  заједно  înpreuna [akc. înpreuna] (pril.) — zajedno ◊ frumuos ĭe kînd lumĭa lukră đi sat tuot înpreuna — lepo je kad ljudi rade za selo sve zajedno ◊ a furat înpreuna, d-akum unu labdă vina unu la altu — krali su zajedno, a sada prebacuju krivicu jedan na drugoga ♦ / înpreuna < în preuna < pre + una [Por.]  [Vidi]

4243  înpreunat  împreunat  спојен  înpreunat (înpreunată) (mn. înpreunaț, înpreunaće) [akc. înpreunat] (prid.) — (o živom biću) spojen, sastavljen, udružen; ujedinjen ◊ mĭerg înpreunaț pin sat, șî kîntă — idu udruženi kroz selo, i pevaju ◊ sîrbi ku rumîńi înpreunat a tunat în razbăl ku turśi — Srbi i Vlasu su ujedinjeno ušli u rat sa Turcima [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

3887  înpunźe  împunge  бости  înpunźe (ĭuo înpung, ĭel înpunźe) [akc. înpunźe] (gl. p. ref.) — 1. (o rogatoj stoci) bosti, napadati rogovima ◊ buou blînd, nu-npunźe, da pîrdańiku đi berbĭek înpunźe ku furișu, đi la șîaļe — vo je pitom, ne bode, a prokleti ovan bode iz potaje, s leđa ◊ đemult munćeńi a țînut buoĭ marĭ, șî mulț inș a fuost înpunș pănă la muarće — nekada su planinci imali velike bikove, i mnogo je ljudi bilo izbodeno na smrt 2. (o šiljatim predmetima) šivenje, bušenje, probijanje, probadanje materijala ◊ a kroit pĭaļa đi opinś, a ramas numa să înpungă găurļi — skrojio je kožu za opanke, ostalo je samo da izbuši rupe 3. (med.) angina ◊ sa vaĭtă kă o înpunźe śuava în pĭept, duare ka kînd vrunu înpunźe ku kuțîtu — žali se da je nešto probada u grudima, boli kao da neko probada nožem ♦ var. impunźe ♦ sin. înbrukă [Por.]   [Vidi]

4603  însamnat  însemnat  означен  însamnat (însamnată) (mn. însamnaț, însamnaće) [akc. însamnat] (prid.) — označen, obeležen ◊ ginđind kă la luok însamnat ku kruśiță ĭastă bań îngropaț, s-a frînt sapînd în pĭatră guală — misleći da na mestu označenom krstićem ima zakopanog blaga, polomili se kopajući u golom kamenu ◊ kînd a fuost fată mare s-a țînut ku uamiń însuraț, ș-a ramas în sat pănă la muarće însamnată ka kurveșćina — kad je bila devojka, išla je sa oženjenim muškarcima, pa je u selu ostala do smrti obeležena kao kurveština [Por.] ∞ sămn   [Vidi]

3936  însańina  însenina  разведрити се  însańina (ĭuo ma însańińeḑ, ĭel sa însańińaḑă) [akc. însańina] (gl. p. ref.) — (o vremenu) razvedriti se, razvedravati se, razbistriti se ◊ pi la amńaḑîț a-nśeput să bată vîntu, nuviri sa sparsîră șî śĭerĭu s-a însańinat đi la rîsarit pănă la zovîrńit — oko podneva počeo je da duva vetar, oblaci su se razišli i nebo se razvedrilo od istoka do zapada [Por.] ∞ sańin  [Vidi]

5359  însus  însus  усправан  însus [akc. însus] (pril.) — (o položaju) uspravan ◊ mulće ļamńe a kaḑut đi vižuļiĭe, numa kîća a măĭ ramas să șća însus — mnogo je drveća palo od oluje, samo je malo ostalo da stoji uspravno ♦ / în+sus = „na gore” [Por.] ∞ sus  [Vidi]

4048  înśet  încet  тихо  înśet [akc. înśet] (pril.) — (o zvuku) tiho, polako, lagano ◊ a mĭers înśet, nu ĭ-a uḑît ńima — išli su polako, nije ih čuo niko ◊ kîntă măĭ înśet, să nu pumeńeșć kopilu — pevaj malo tiše, da ne probudiš dete ◊ or stînźe radio-la, or dăĭ măĭ înśet, ma duare kapu đi ĭel — ili gasi taj radio, ili ga utišaj, boli me glava od njega ♦ (demin.) înśetuńel, înśetuļeț ♦ sin. merĭeu, bińișor [Por.]  [Vidi]

5825  întari  întări  јачати  întari (ĭuo întarĭesk, ĭel întarĭașće) [akc. întari] (gl. p. ref.) — jačati, snažiti, stvrdnuti ◊ uomu kare îmblă șî lukră, întarĭașće pućarĭa șă lunźașće traĭu — čovek koji se kreće i radi, jača snagu i produžava život ◊ pomîntu sa întarĭașće dakă nu pluaĭe — zemlja se stvrdnjava, ako ne pada kiša ◊ (izr.) întarĭașće vuorba — potvrđuje datu reč [Por.] ∞ tare  [Vidi]

5827  întărîta  întărâta  дражити  întărîta (ĭuo întarît, ĭel întarîtă) [akc. întărîta] (gl. p. ref.) — dražiti, razdražiti ◊ nu întărîta kîńiļi, kă dakă sîare la ćińe, n-o sî ći puot apîrane draži pseto, jer ako skoči na tebe, neću te moći odbraniti ◊ numa la întărîtat, șî s-a dus — samo ga je radražio, i otišao [Por.]  [Vidi]

5828  întărîtat  întărâtat  раздражен  întărîtat (întărîtată) (mn. întărîtaț, întărîtaće) [akc. întărîtat] (prid.) — razdražen ◊ kare a fi întărîtat kîńi atîta, đi sa sparg ku latratu? — ko li je toliko razdražio pse, da se razbijaju od laveža? [Por.] ∞ întărîta  [Vidi]

5618  întrista  întrista  растужити  întrista (ĭuo ma întrișćeḑ, ĭel sa întrișćaḑă [akc. întrista] (gl. p. ref.) — rastužiti se ◊ kînd a vaḑut kopilu rupt șî krunt, s-a întristat, șî s-a pus pi plîns — kad je videla pocepano i krvavo dete, rastužila se i briznula u plač ◊ mult ma întrișćaḑă kînćiśiļi nuaștre aļi batrîńe — mnogo me rastužuju naše stare pesme [Por.] ∞ trist  [Vidi]

3835  întrĭeg  întreg  цео  întrĭeg (întrĭagă) (mn. întrĭeź, întrĭaźe) [akc. întrĭeg] (prid.) — 1. ceo, sav, potpun ◊ lukru întrĭeg n-a țînut ńiś un śas — ceo posao nije trajao ni jedan sat ◊ bĭețîuosu, a vindut moșîĭa întrĭagă, ș-a ramas pi drumol mare — pijandura, prodao celo imanje i ostao na ulici ◊ pănă a fuost măĭ ćinîr, a țînut minće kînćiśiļi întrĭeg, d-akuma ļ-a zuĭtat đi tuot — dok je bio mlađi, pamtio je cele pesme, a sada ih je potpuno zaboravio 2. (fig.) normalan ◊ uom pļesńit, nuĭe întrĭeg — blesav čovek, nije normalan [Por.]  [Vidi]

3718  întruuna  întruna  једнако  întruuna [akc. întruuna] (pril.) — 1. (o vremenu) jednako, neprekidno, neprestano ◊ đi kînd iĭ s-a rapus mumî-sa, plînźe întruuna ḑîua, nuapća — od kad joj je umrla majka, jednako plače danju, noću 2. (o predmetu) ujedno, ucelo ◊ parśelo-sta ku blana-ĭa mĭerg întruuna — ovaj komad sa tom daskom idu ujedno (čine celinu) ♦ var. întruna ♦ var. ăntrăuna (Tanda) ♦ up. una-ntruuna [Por.] ∞ una  [Vidi]

2524  învăļituare  învălitoare  сноваљка  învăļituare (mn. învăļituorĭ) [akc. învăļituare] (i. ž.) — (tehn.) snovaljka ◊ învăļituarĭa ĭe sulu pus pi duauă furś la vro rîpă — snovaljka je vratilo posavljeno na dve raklje na nekoj padini ◊ ku învăļituarĭa puńe kuarda pi sulu đi țasut — sa snovaljkom se snuje pređa na vratilo razboja ◊ đi sî fiĭe pusă strîns pi sul, kuarda ĭe ku kîpatîńu đinvaļe ļegată đi vulpĭe, kare ĭe-ngreonată ku petruańe — da bi se čvrsto namotala na vratilo, osnova je na donjem kraju vezana za vlačeg, koji je opterećen kamenjem ◊ kuarda pănă sa învaļiașće, nu kućaḑă să ažungă đi pomînt, da puaće să fiĭe lungă șî o sută đi mĭetîre — osnova dok se navija na vratilo, ne sme da dodirne zemlju, a može biti duga i sto metara [Por.] ∞ învaļi  [Vidi]

4958  îrb  hârb  уломак  îrb (mn. îrburĭ) [akc. îrb] (i. s.) — ulomak, krhotina ◊ đin uala spartă a ramas numa îrburĭ — od razbijenog grneta ostali samo ulomci ♦ sin. frîntură [Por.]  [Vidi]

5879  ĭad  iad  пакао  ĭad (mn. ĭadurĭ) (i. m.) — (rel.) pakao, jad ◊ Rumîńi aĭ batrîń a kreḑut kî ĭe ĭadu o baltă vĭarđe, pļină đi aļe, kare stă supt punća raĭuluĭ — stari Vlasi su verovali da je pakao zelena bara, puna ala, koja se nalazi ispod rajskog brvna ◊ în ĭad kađe insa muarta kare nu puaće să trĭakă pi punća raĭuluĭ kî ĭe îngreonată ku pakaće grĭaļe — u jad pada pokojnik koji ne može preći preko rajskog brvna, jer je opterećen teškim gresima ◊ kińezu ĭaduluĭ ăl kĭamă Ĭadaț, șî ĭel sîare đin baltă sî spomînće pîkatuoșî sî kadă đi pi punća raĭuluĭ — knez pakla zove se Jadac, i on iskače iz bare da uplaši grešnike, da padnu sa rajskog brvna ◊ la fundu ĭaduluĭ traĭașće Satuana, muma draśiluor — na dnu pakla živi Sotona, đavolja mati ♦ supr. raĭ [Por.]  [Vidi]

2168  ĭarbă  iarbă  трава  ĭarbă (mn. ĭerburĭ) [akc. ĭarbă] (i. ž.) — (bot.) trava, travka (Herba) ◊ ĭarbă ḑîśem la buĭađe śe krĭașće pi ļivĭeḑ, śe sa kosîașće đi arańit vićiļi — travom zovemo onu biljku koja raste po livadama, i koja se kosi za ishranu stoke ◊ ĭarba kînd sa kuaśe đi kosît, or kînd sa do kosîașće, sa kĭamă fîn — kad trava sazri za kosidbu, ili kada se pokosi, zove se seno ◊ ĭarbă vĭarđe — zelena trava ◊ ĭarbă uskată — suva, osušena trava ◊ ĭarbă-n ćinsă — polegla trava ◊ fir đi ĭarbă — vlat trave, travka [Por.]  [Vidi]

3725  ĭardum  tragere  вуча  ĭardum (mn. ĭardumurĭ) [akc. ĭardum] (i. s.) — (zast.) vuča, vučenje lađe uz Dunav ◊ aĭ măĭ saraś baĭeț a lukrat la ĭardum: a tras ku sfuara la vopuară pi Dunîrĭe la đal — najsiromašniji mladići radili su na jardumu: vukli su konopcima lađe uz Dunav [Por.]   [Vidi]

2985  ĭarnă  iarnă  зима  ĭarnă (mn. ĭerń) [akc. ĭarnă] (i. ž.) — zima, godišnje doba ◊ ĭarna ĭe vrĭamĭa friguruasă, ku zapadă multă, întra tuamnă șî primovară — zima je hladno vreme, sa mnogo snega, između jeseni i proleća ◊ ĭarna ĭe vrĭamĭa ku zapadă mare, kă ńinźe gata în tuota ḑîua — zima je vreme sa velikim snegom, jer sneg pada gotovo svakog dana ◊ đi ĭarnă măĭ mult s-a ćemut oĭeri aĭ batrîń, k-a putut să ramînă fara ĭernaćik, kînd a fuost ĭarna lungă — zime su se najviše bojali stari stočari, jer su mogi da ostanu bez hrane za stoku, kad je zima trajala dugo ◊ ĭarnă lungă — duga zima ◊ ĭarnă grĭa — teška zima [Por.]   [Vidi]

4156  ĭaskă  iască  труд  ĭaskă (mn. ĭaske) [akc. ĭaskă] (i. ž.) — (mik.) trud (Fomes fomentarius) ◊ ĭaska sa faśe đin burĭaće kare krĭașće pi fag șă-l kĭamă kopitarĭ— trud se pravi od gljive koja raste na bukvi i koja se zove „kopitar” ◊ ĭaska ĭe kopitarĭ taĭat în parśaļe, șă uskat bińe la suare — trud je „kopitar” isečen na komade i dobro osušen na suncu ◊ ku ĭaskă uskată șî ku amnarĭu șî krĭamińa tutunźiĭi aprins lula ku tutun — suvim trudom, ognjilom i kremenom pušači su palili lulu sa duvanom ◊ ku ĭaskă aprinsă albinari afumă la albiń — upaljenim trudom pčelari dime kod pčela ♦ up. kopitar, ĭaskă galbină [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

4142  ĭemț  acord  јемство  ĭemț (mn. ĭemță) [akc. ĭemț] (i. s.) — jemstvo, ugovor; prinuda ◊ n-a luvat lukru la ĭemț, pă să lukre ka bou tota ḑîua — nije uzeo posao pod jemstvom, pa da radi kao vo celog dana ♦ var. emț [Por.]  [Vidi]

3561  ĭepćińiĭe  ieftinie  јефтиноћа  ĭepćińiĭe (mn. ĭepćińiĭ) [akc. ĭepćińiĭe] (i. ž.) — jeftinoća ◊ ĭepćińiĭa s-a pĭerdut đin traĭu nuostru, numa traĭu a ramas ĭepćin — jeftinoća se izgubila iz našeg života, samo je život ostao jeftin ♦ supr. skupataće [Por.] ∞ ĭepćin  [Vidi]

5338  ĭepurĭesk  iepuresc  зечији  ĭepurĭesk (ĭepurĭaskă) (mn. ĭepurĭeșć, ĭepurĭașće) [akc. ĭepurĭesk] (prid.) — zečiji, zečev, koji pripada zecu ◊ a fuost mare dragu vînatorilor kă kopuoĭi a do dat pista urmă ĭepurĭaskă — bila je velika radost lovaca što su kerovi konačno naišli na zečiji trag ◊ đi kînd nu s-a dus în ĭepuriĭe, kopuoĭi a zuĭtat miruosu ĭepurĭesk — od kad nije išao u zečarenje, kerovi su zaboravili zečji miris [Por.] ∞ ĭepur  [Vidi]

6122  ĭerbariĭe  ierbărie  травуљина  ĭerbariĭe (mn. ĭerbariĭ) [akc. ĭerbariĭe] (i. ž.) — (augm.) travuljina ◊ a ramas kasa pustîńe, ș-a krĭeskuto ĭerbariĭa — ostala je pusta kuća, i zarasla u travu [Por.] ∞ ĭarbă  [Vidi]

2698  ĭernaćik  iernatic1  зимски  ĭernaćik (ĭernaćikă) (mn. ĭernaćiś, ĭernaćiśe) [akc. ĭernaćik] (prid.) — zimski, koji pripada zimi ◊ ano-sta mult măĭ întîń s-a pus vrĭamĭa ĭernaćikă — ove godine je mnogo ranije nastupilo zimsko vreme [Por.] ∞ ĭarnă  [Vidi]

5280  ĭuda  iuda  Јуда  ĭuda [akc. ĭuda] (i. m.) — (folk.) (demon.) juda ◊ l-a mînat ĭuda să rupă zgaĭba đi pi rană la piśuor, rana s-a-ntîrîtat șî la urmă doltori ĭ-a taĭat piśuoru — terao ga je juda da skine krastu sa rane na nozi, rana se zapalila i na kraju su mu doktori isekli nogu ♦ sin. draku [Por.]  [Vidi]

5078  ĭuțală  iuțeală  брзина  ĭuțală (mn. ĭuțaļe) [akc. ĭuțală] (i. ž.) — 1. (o kretanju) (izob.) brzina; ubrzanje ◊ s-a rîpeḑît prĭamult, șî kînd a kîpatat ĭuțală mare, s-a-npiđekat ș-a kaḑut — zaleteo se previše, i kad je dostigao veliku brzinu, sapleo se i pao 2. (o ukusu hrane) ljutina ◊ la rumîń-aĭ batrîń mult ļ-a plakut să manînśe ĭuće, pućem să ḑîśem kă a kreskut ku ĭuțală — stari Vlasi su mnogo voleli da jedu ljuto, možemo da kažemo da su rasli sa ljutinom ◊ piparkă ĭuće — ljuta paprika [Por.] ∞ ĭut  [Vidi]

3439  kadă  cadă  каца  kadă (mn. kăḑ) [akc. kadă] (i. ž.) — kaca ◊ vas mare đi ļemn, înkeĭat đin duoź lunź, în kare sa țîn pruńiļi, pănă nu fĭerb đi kazan — veliki drveni sud, sklopljen od dugačkih doga, u koji se drže šljive dok ne provru za pečenje na kazanu ◊ la nuoĭ marimĭa kăḑî sa sokoćiașće ku kazanu: șkă, am o kadă đi doăsprăśe kazańe, śe vińe kă are kadă în kare înkĭapă pruńe đi doăspraśe kazańe đi rakiu — kod nas se veličina kace meri brojem kazana: veli, imam kacu od dvanaest kazana, što znači da ima kacu u koju staju šljive za dvanaest kazana rakije ♦ sin. pućină [Por.]  [Vidi]

4199  kalumĭa  ca lumea  добро  kalumĭa [akc. kalumĭa] (prid.) (pril.) — dobro, ispravno; kako treba ◊ ĭel lukră kalumĭa, n-am śe sî ḑîk — on radi dobro, nemam šta da kažem; nemam primedbe ◊ uom kalumĭa — dobar, pošten čovek ◊ n-a kîrpit kaldarĭa kalumĭa, slubuađe apă — nije zakrpio kotao dobro, propušta vodu ♦ / ka + lumĭa = kao ljudi, kao svet ♦ var. kalumńa [Por.]  [Vidi]

5062  kap  cap  глава  kap (mn. kapiće) [akc. kap] (i. s.) — 1. (anat.) glava, deo tela ◊ la prefirat bińe đi la kap pănă la piśuare, șî kînd a bagat sama kî ĭe măĭ tare, s-a-ntuors șî s-a dus — odmerio ga je pažljivo od glave do pete, i kad je shvatio da je jači, okrenuo se i otišao 2. (o položaju) početak, čelo ◊ la pomană kapu mĭesî sa lasă guol, kă a kolo șađe al muort kare vińe la pomană — na daći se čelo stola ostavlja prazno, jer tu sedi pokojnik kad dođe na pomanu 3. (ver.) zloslutnja ◊ kînd uomu kobĭașće la vrun rău, sa spuńe kî-ĭ s-a fakut đi kap — kad čovek priziva neko zlo, kaže se da radi sebo o glavi 3. (o intelektu) tvrdoglav; glup ◊ grĭeu ĭa la kap — teško pamti [Por.]  [Vidi]

6029  kapră  ?  влачег  kapră (mn. kăpri (i. ž.) [akc. kapră] — (tehn.) vlačeg, vlačuga ◊ aĭa śe sa kĭmă în saćiļi poreśańe vulpĭe, o saĭnă đi tras kuarda kînd sa învaļiașće sulu, în žumataća Tănḑî kîtra Guol sa kĭamă kapră — ono što se u porečkim selima zove lisica, saonica za izvlačenje osnove za osnivanje vratila razboja, u polovini Tande prema Golu zove se koza ♦ sin. vulpĭe [Por.] ∞ învaļi   [Vidi]

2673  kapușă  căpușă  крпељ женка  kapușă (mn. kapușurĭ) [akc. kapușă] (i. ž.) — (ent.) krpelj ženski ◊ kapușa ĭe kîrśuabă muĭerĭaskă, kare suźe sînźe, șî sa unflă boznakît — „kapuša” je ženka krpelja, koja siše krv, i naduva se bogznakoliko ◊ kapușa traĭașće pin ĭarbă, înviĭe đin uauă învăluiće în panžîn, ka omida — krpelj živi u travi, rađa se iz jajašca koja su uvijena u paučinu, kao gusenica ♦ up. grapiță, kîrśuabă [Por.]  [Vidi]

3493  karare  cărare  раздељак  karare2 (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — razdeljak, razvojak ◊ kînd sa pĭapćină, uńi nu vor karare, da uńi o fak la o parće, alțî ĭară pi la mižluok, kare kum iĭ drag — kad se češljaju, neki ne vole razdeljak, neki ga prave sa strane, neki opet po sredini, kako ko voli [Por.] ∞ kara  [Vidi]

2825  karbuńe  cărbune  угљен  karbuńe (mn. karbuń) [akc. karbuńe] (i. m.) — ugljen, ćumur ◊ s-a stîns fuoku, a ramas numa karbuń șî śanușă — vatra se ugasila, ostali su samo ugljen i pepeo ◊ dĭeda, kînd aprins lula, a luvat karbuńiļi ku mîna guală — deda, kada je palio lulu, uzimao je ugljen golom rukom ♦ sin. taśuńe [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

3727  kasatuorńik  om de casă  кућаник  kasatuorńik (mn. kasatuorńiś) [akc. kasatuorńik] (i. m.) — (zast.) kućanik, dobar domaćin; ukućanin ◊ dakă soțu nuĭe kasatuorńik, kasa sa pîrasîașće ĭuta — ako muž nije dobar domaćin, kuća se brzo rastura ♦ var. kîsatuorńik [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3680  kaśulă  căciulă  шубара  kaśulă (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. šubara ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinu ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astragana 2. kapa uopšte ◊ dupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šešir [Por.]   [Vidi]

6371  kazan  cazan  каzан  kazan (mn. kazańe) (i. s.) — kazan, kotao ◊ kazanu ĭe vas mare đi aramă, în kare sa fĭarbe rakiu, or mînkare đi mulț inș, kum ĭe nunta — kazan je veliki sud od bakra, u kome se kuva rakija, ili sprema jelo za mnogo osoba, kao što je svadba ♦ sin. kaldare [Por.]  [Vidi]

4004  kăpiĭală  căpială  брљ  kăpiĭală (mn. kăpiĭeļ) [akc. kăpiĭală] (i. ž.) — (vet.) brlj, brljavost, ovčja bolest (Cenuroza, Vertigo) ◊ uaĭa bolnauă đe kăpiĭală uđașće đe kîrd, pașće sîngură șî đes sa suśașće în luok — ovca obolela od brlja zaostaje za stadom, pase sama i često se okreće u mestu ◊ aĭ batrîń uaĭa kăpiĭată a taĭat ku briśu la kap, șî ĭ-a skuos đin kriĭir vro guangă, gaura a uns ku său ș-a-nkiso ku katran — stari su brljivim ovcama otvarali lobanju brijačem, iz mozga vadili neku bubu, ranu mazali lojem i zatvarali je katranom ♦ var. kăpiĭatură [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatură [Por.] ∞ kăpiĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3384  kăpriuor  căprior  срндач  kăpriuor (mn. kăpriuorĭ) [akc. kăpriuor] (i. m.) — (zool.) srndač (Capreolus capreolus) ◊ kăpriuoru ĭe mult măĭ mik đi kît śerbu, șî are doă korńiță raklaće la vîr — srndač je mnogo manji od jelena, i ima dva roščića račvasta pri vrhu ◊ fameĭa kăpriuoruluĭ sa kĭamă kăpriuară, da puĭu luor ĭed — ženka srndača zove se srna, a njihovo mladunče je lane ♦ up. śerb, śută, kăpriuară [Por.] ∞ kapră   [Vidi]

4341  keltui  cheltui  трошити  keltui (ĭuo keltuĭesk, ĭel keltuĭașće) [akc. keltui] — (folk.) trošiti, rasipati ◊ vuorba „keltui” la nuoĭ s-auḑît pin kînćiśe lautarĭeșć — reč „keltui” kod nas se čula kroz lautarske pesme ◊ lautari a kîntat kum vrunu Ĭanśo-l bat a keltuit bańi pin Țăļigrad — lautari su pevali o nekom Janku pijanici koji je trošio pare po Carigradu ♦ sin. motîrśi, strîvi [Por.]  [Vidi]

4342  keltuĭală  cheltuială  трошење  keltuĭală (mn. keltuĭaļe) [akc. keltuĭală] (i. ž.) — (folk.) trošenje, rasipanje ◊ ḑîua-nuapća pin kafeń, nu sa lasă đi keltuĭală pănă nu va rămîńa fara ńimik ka kuku — vazdan po kafanama, ne bataljuje rasipanje dok ne ostane bez ičega kao kukavica [Por.] ∞ keltui  [Vidi]

3571  kińez  cneaz  кнез  kińez (mn. kińež) [akc. kińez] (i. m.) — (zast.) knez, starešina sela ili opštine ◊ kińez đemult a fuost stapînu satuluĭ, da đi dupa ratu ku mńamțî, așa-ĭ ḑîk șî la fruntașu uopșîńi — knez je nekada bio starešina sela, a nakon rata sa Nemcima, tako zovu i predsednika opštine ◊ kińez đemult a putut să fiĭe numa al măĭ mare stapîn în sat — knez je nekada mogao biti samo najveći gazda u selu ◊ uom vaḑut: la ĭel șî kińezu đin oraș vińe la prazńik — ugledan čovek: kod njega i predsednik opštine dolazi na slavu [Por.]  [Vidi]

2689  kișnat  chisnovat  занет  kișnat (kișnată) (mn. kișnaț, kișnaće) [akc. kișnat] (prid.) — (psih.) zanet mislima, duhom odsutan ◊ vĭeḑ kî ĭe kișnat, đ-aĭa nu ć-auđe — vidiš da je zanet, zato te ne čuje ◊ bandașî kîntă, rasună vaļa, da ĭel źuakă kișnat, nu vĭađe pi ńima — trubači sviraju, odjekuje dolina, a on igra zanet, ne vidi nikoga ♦ sin. luvat, dus [Por.]  [Vidi]

4617  kîćikîta  câticâta ?  помало  kîćikîta [akc. kîćikîta] (pril.) — pomalo, malo-pomalo ◊ dakă a fuost lovit, s-a tras kîćikîta, kîćikîta pi kuaće, pănă n-a ĭeșît la șļau — iako je bio ranjen, vukao se malo pomalo na laktovima, dok nije izašao na put [Por.] ∞ kîta  [Vidi]

4942  kîfadarńik  cafadar  гостопримљив  kîfadarńik (kîfadarńikă) (mn. kîfadarńiś, kîfadarńiśe) [akc. kîfadarńik] (prid.) — (zast.) gostoprimljiv, ljubazan ◊ kîfadarńik a fuost uom kare a primit lumĭa-n kasă ku drag, șă pi tuot nat ambiĭat să bĭa șî să mănînśe — gostoprimljiv je bio čovek koji je rado primao goste u kuću, i svakoga je nudio da jede i pije [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2991  kîlț  câlţi  кучина  kîlț (i. m.) — kučina 1. konoplja ◊ kînd s-a lukrat ku kîńipa, la nuoĭ tuot s-a kĭemat kîlț pănă n-ažuns la drîgļiaće, la ĭel sa đisparțît fuĭuoru, da aĭa ś-aramas, s-a kĭemat ĭară kîlțî — kada se radilo sa konopljom, kod nas se sve zvalo kučina dok se nije došlo do grebena, kod njega se odvajalo povesmo, a ono što je ostajalo, zvalo se i dalje kučina 2. kučina, otpadak od konoplje ◊ đin kîlț sa fak saśi, șî s-anvăluĭe astupușur-ļi să nu slubuadă — od kučine se prave džakovi, i oblažu se zapušači, da ne propuste [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

5080  kîmp  câmp  поље  kîmp (mn. kîmpurĭ) [akc. kîmp] (i. s.) — (geog.) polje, ravnica ◊ kîmp ĭe luok putrîvit șî đeșkis, fara padure, măĭ đes ku ĭarbă đi paskut șă đi kosît — polje je ravno i otvoreno mesto, bez drveća, najčešće sa travom za pašu i košenje ◊ kîmp sa ḑîśe șî la luok lukrat ku bukaće — polje se kaže i za obrađeno mesto sa usevima ◊ (izr.) ano-sta kîmpu slab a rođit — ove godine polje je slabo rodilo [Por.]  [Vidi]

2426  kînd  când  кад  kînd (pril.) — 1. kad ◊ kînd am uḑît kum a putut să pĭară, frika ma taĭat — kad sam čuo kako su mogli da stradaju, strah me je presekao ◊ s-a dus đemult, ńima nu șćiĭe kînd va veńi — otišli su davno, niko ne zna kad li će doći ◊ ńi vorbim kînd o veńi tata — razgovaraćemo kad bude došao otac 2. (u izr.) kad-kad, ponekad ◊ sa-uđe kînd-kînd șî vîntu kînd baće pin krianźe — čuje se kad-kad i vetar kad bije kroz granje ◊ kînd șî kînd — s vremena na vreme, ponekad [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2078  kîntariuon  sunătoare  кантарион  kîntariuon (mn. kîntariuoń) [akc. kîntariuon] (i. m.) — (bot.) kantarion, gospin cvet, bljuzgavac, ivanjčica, krvavac, marina ručica, gospino zelje (Hypericum perforatum) ◊ kîntariuonu krĭașće pi față, are fluare galbină; mult sa kuļaźe șî sa uskă, ļiak đi mulće bualje — kantarion raste na prisoju, ima žuti cvet; mnogo se bere i suši, lek je za mnoge bolesti [Por.]  [Vidi]

3098  kîramidă  cărămidă  ћерамида  ramidă (mn. ramiḑ) [akc. kîramidă] (i. ž.) — ćeramida ◊ kîramida ĭe un fieļ đi țrĭep bătrîńiesk, ku kare s-a astrukat koļibiļi — ćeramida je vrsta starinskog crepa kojim su se pokrivale kolibe ◊ kîramida s-a fakut đin pomînt adîns — ćeramida se pravila od posebne zemlje ◊ luok unđe s-a fakut kîramida sa kĭamă kîrîmidariĭe, da lukratuori kîrîmidarĭ — mesto gde se pravila ćeramida zove se ćeramidarnica, a radnici ćeramidari [Por.]  [Vidi]

3494  kîrauș  carusel  рингишпил  ra (mn. raușă) [akc. kîrauș] (i. m.) — 1. (tehn.) ringišpil, vrteška, okretaljka sa korpama za zabavu mladeži ◊ dragu ćińerișuluĭ ĭerĭa kînd pi la bîlśurĭ a veńit țîgańi ku kîrauș — mladi su se mnogo radovali kada bi na vašare dolazili Cigani sa ringišpilom ◊ kîraușu đi bîtrîńață a fuost tuot đi ļemn, șî la-nvîrćit baĭețî, kare a vrut sî sa kare điźaba — starinski ringišpil je bio sav od drveta, i okretali su ga momci koji su želeli da se voze badava 2. klizalište ◊ slubaḑîndu-sa ku săĭńiļi, kopiĭi a fakut un kîrauș lung întra gardurĭ — spuštajući se sankama, deca su napravila jedno dugo klizalište između ograda ♦ up. rîkabuș [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3099  kîrîmidarĭ  cărămidari  ћерамидар  kîrîmidarĭ (mn. kîrîmidarĭ) [akc. kîrîmidarĭ] (i. m.) — ćeramidar ◊ kîrîmidarĭ ĭe lukratuorĭ kare faśe kîramidă — ćeramidar je radnik koji pravi ćeramidu ◊ luoku unđe lukră kîrîmidarĭu sa kĭamă kîrîmidariĭe — mesto gde radi ćeramidar zove se ćeramidarnica [Por.] ∞ ramidă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5191  kîrļibuonț  cârlibonț  матракука  kîrļibuonț (mn. kîrļibuanță) [akc. kîrļibuonț] (i. s.) — (izob.) matrakuka, šiba ◊ kîrļibuonț ĭe pražînă întortoĭată kare sa puńe în vîru klăńi să țînă fînu să nu sa voamîĭe klańa— matrakuka je krivak koji se stavlja na vrh plasta da drži seno o da se plast ne raspe ♦ var. kîrļibonț ♦ sin. panžîn [Por.]  [Vidi]

3729  kîsîtorit  căsătorit  ожењен  kîsîtorit (kîsîtorită) (mn. kîsîtoriț, kîsîtoriće) [akc. kîsîtorit] (prid.) — (zast.) 1. oženjen (o muškarcu), udata (o ženi) ◊ tata đintîń a fuost kîsîtorit ku o fată đin Lazńița, ama n-a trait mult șî s-a đisparțît — otac je prvo bio oženjen sa devojkom iz Laznice, ali nisu živeli dugo pa su se razveli 2. nastanjen, naseljen ◊ stramuoșî nuoștri a fuźit đin Rumîńiĭe đi rău boĭerilor, șî s-a kîsîtorit în Sîrbiĭe, în luokurĭ kare s-a pustîșît — naši precu su pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zla, i naselili su se u Srbiji, u mestima koja su bila opustela ♦ var. kăsătorit [Por.] ∞ kasă   [Vidi]

2438  kît  cât  колико  kît, kîtă (pril.) (predl.) (zam.) — 1. (pril.) koliko ◊ kît a fi măĭ ramas pănă la urmă? — koliko li je još ostalo do kraja? ◊ spuńe kît mis datuorĭ, să plaćiesk șî sî ma duk bĭestrîga? — kaži koliko sam dužan, da platim i da odem bestraga? ◊ uĭće, kîtă lume s-adunat, ka la bîlś — gle, koliko se ljudi skupilo, kao na vašaru ◊ kîtă bańamă a fi strîvit, ńiś ĭel, saraku, nu șćiĭe — koliko li je novaca spljiskao, ni on, siroma, ne zna 2. (predl.) koliko ◊ śiare kît îț trîabe, nu măĭ mult — traži koliko ti treba, ne više ◊ pătura trăbe să fiĭe kît ĭe patu đi lung — ponjava treba da bude koliko je krevet dug ◊ să kumpirĭ moșîĭe pi kulme kît vĭeḑ ku uoki — da kupiš imanje na kosi koliko vidiš očima ◊ sî aļerź atîta kîtă pućarĭe aĭ — da trčiš toliko koliku snagu imaš 3. (zam.) koliko ◊ la kît sî vină (la kîće śasurĭ, pi śe vrĭame)? — u koliko da dođe (u koliko sati, u koje vreme)? ◊ kîtă vrĭame a trekut, da ĭel tuot țîńe minće — koliko je vremena prošlo, a on sve (=i dalje, još uvek) pamti ◊ a śerkat ĭel kît șî măĭ kît, ama nu ĭ-a mĭers la mînă — pokušao je on koliko puta, ali mu nije pošlo za rukom [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2439  kîta  câta  мало  kîta [akc. kîta] (pril.) — (za količinu) malo ◊ am kîta vrĭame đi tăĭnuit — imam malo vremena za razgovor ◊ fuź kîta măĭ înkoluo, sî puot șî ĭuo sî șîăd — beži malo još na tamo, da mogu i ja da sednem ◊ (u izr.) kîta-kîta — malo-malo; makar malo, bar malo ◊ în luok să fiĭe mĭarńik, ĭel kîta-kîta pă sa uĭtă pi ferĭastă — umesto da bude miran, on malo-malo pa gleda kroz prozor ◊ makra kîta-kîta să fi bagat sama, n-a fi perit — da je barem makar malo obratio pažnju, ne bi poginuo ♦ up. kîtva [Por.] ∞ kît   [Vidi]

5628  kîtrańi  cătrăni  катранити  kîtrańi (ĭuo kîtrańesk, ĭel kîtrańiașće) [akc. kîtrańi] (gl. p. ref.) — katraniti, mazati katranom ◊ s-a kîtrańit vićiļi pi la pulpĭe, pi la burik, pi la urĭekĭ șî pi la uokĭ — stoka se mazala katranom oko vimena, oko pupka, oko ušiju i oko očiju ◊ kîtrańitu a fakut ku mustafĭeļńiku, kare l-a bagat în kîtrańiță sî sa umpļe đi katran — katranisanje su radili pomoću čapkala, koji su uvlačili u katranicu da se natopi katranom ◊ ku mustafĭeļniku kîtrańit a fakut kruśe pi la ușa kășî în kare vrunu a murit đi kurînd, să pazaskă kasatuorńiśi đi ĭel dakă sa va faśa moruoń — sa nakatranisanim čapkalom crtao se krst na vratima kuća u kojima je neko skoro umro, da zaštiti ukućane od njega ako bi se povampirio ♦ var. kătrăńi (Tanda) [Por.] ∞ katran   [Vidi]

2748  kîtva  câtva  мало  kîtva (kîtîva), (mn. kîțîva, kîćeva) [akc. kîtva] (prid.) — malo, u maloj količini; nekoliko ◊ a-nbîtrîńit, abĭa kîtva miśkă — ostareo, jedva se malo miče ◊ kîtîva vrĭame trĭeku, ĭel ažunsă – malo vremena prođe, on stiže ◊ kîtîva guoșć la mîne, kîtiva la ćińe, șî pitreśiem nunta — malo gostiju kod mene, malo kod tebe, pa ćemo pregurati svadbu ◊ đin aĭ kĭemaț, kîțîva baĭeț a veńit, kîțîva nu — od pozvanih, nekoliko momaka je došlo, nekoliko nije ◊ kîćiva muĭerĭ tumu dupa rat a gaćit șkuala — nekoliko žena je tek posle rata završilo školu [Por.] ∞ kît  [Vidi]

6372  kîzanźiu  cazangiu  каzанџија  kîzanźiu (mn. kîzanźiĭ) (i. m.) — kazandžija ◊ kîzanźiu ĭe maĭstur kare faśe la kazańe, or uom kare are kazan șî ku ĭel mĭarźe đi la kasă la kasă șă friźe rakiu la lume — kazandžija je majstro koji izrađuej kazane, ili čovek koji ima kazan i sa njim ide od kuće do kuće i peče rakiju ljudima [Por.] ∞ kazan  [Vidi]

6118  kĭemare  chemare  позивање  kĭemare (mn. kĭemărĭ) [akc. kĭemare] (i. ž.) — (ret.) pozivanje, dozivanje ◊ atîta kĭemare đi ĭel, da nu sa raspunđe ńima — toliko njegovo dozivanje, a ne odaziva se niko ♦ var. kĭemală [Por.] ∞ kĭema  [Vidi]

3335  klańe  claie  пласт  klańe (mn. klăń) [akc. klańe] (i. ž.) — plast sena ◊ klańa sa grîmađiașće đin porkuoń đi fîn, kare sînt adunaț đin kupițaļe đi pi otkuoș — plast se sadeva od stogova sena, koji su skupljeni od naviljaka sa otkosa ◊ klańa puaće să fiĭe grîmađită đi fîn or đi paĭe — plast može biti plašćen od sena ili slame ◊ klańa grîmađită în ļemn sa kĭamă patul — plast sadenut na drvetu, zove se patul ◊ klańe sa grîmađiașće pinga țapă, kare o țîńe să nu sa strîmbe đi vînt or đi pluaĭe, șî sî nu kadă — plast se dene oko stožera, koji ga drži da se ne krivi od vetra ili kiše, i da ne padne ◊ klańa đemult sa fakut în ļivađe, șî a koluo s-a dat la uoĭ đi mînkarĭe, kî đin tuoru luor sa torît ļivađa — plast se nekad pravio na samoj livadi, i stoka se tamo ranila jer se od njihovog gnojiva đubrila livada ◊ tuota klańa fakută în ļivađe, a fuost îngrađită ku țarku, să nu puată vićiļi s-o śupă đin tuaće părțîļi — svaki plast sadenut na livadi bio je ograđen senikom, da ne može stoka da ga čupka sa svih strana ◊ la vîru klăńi sa puńe panžînu, fakut đin patru tîrșurĭ ļegaće la vîr, kare țîńe fînu să no-l zbuare vîntu — na vrhu plasta meće se lemez, napravljen od četiri grane svezane vrhovima, koji drži seno da ga ne razveje vetar ♦ var. klaĭe (Crnajka, deo Tande) [Por.] ∞ fîn  [Vidi]

4297  kluoță  cloţă  квочка  kluoță (mn. kluoț) [akc. kluoță] (i. ž.) — (ornit.) kvočka ◊ kluoța ĭe gaină kare șîađe pi uauă sî sa skuată puĭi — kvočka je kokoška koja leži na jajima da se izlegnu pilići ◊ kluoța klośiașće pi uauă — kvočka leži na jajima ◊ supt kluoța sa pun trisprîăśe or śinsprîaśe uauă, dupa kît ĭe gaina đi mare — pod kvočku se stavlja trinaest ili petnaest jaja, prema tome koliko je kokoška velika ◊ kluoța a skuos numa śinś puĭ, ḑîaśe uauă a fuost klośiturĭ — kvočka je izlegla samo pet pilića, deset jaja su bila mućak ◊ kînd la gaină iĭ vińe vrĭamĭa să kadă kluoță, ĭa kļuompîńe pin traușă în tuaće părțîļi — kad kokoški dođe vreme da se nasadi, ona se raskvoca po dvorištu na sve strane [Por.]   [Vidi]

5011  kļeașće  clește  клешта  kļeașće (mn. kļeașće) [akc. kleașće] (i. s.) — (tehn.) klešta ◊ kļașćiļi ĭe o mîkarauă ku kare prinḑ șă strînź śeva śe nu puoț să prinḑ ku mîna guală — klešta su naprava kojom hvataš i stežeš nešto što ne možeš da hvataš golom rukom ◊ kļeașće đi fuok a ĭeșît la rumîń ku șporĭeturļi, pănă atunśa pi lînga kamin tuot s-a lukrat ku vatraĭu șă ku kîrļigu — mašice su se pojavile sa šporetima, do tada se oko kamina sve radilo sa vatraljem i kukom [Por.]  [Vidi]

3056  kļiĭ  clei  смола  kļiĭ (mn. kļiĭurĭ) [akc. kļiĭ] (i. m.) — smola; masnoća; gustiš 1. ušna smola ◊ kļiĭ ĭe unsura kare o are tuot uomu în urĭake — klij je masnoća koju svaki čovek ima u uvu 2. gusta i lepljiva kaša ◊ kînd uala fĭarbe prĭa mult, șă đin mînkarĭe ramîńe numa groșală, atunśa sa ḑîśe kî mînkarĭa s-a fakut kļiĭ — kad lonac vri predugo i od jela ostane samo kaša, tada se kaže da se jelo pretvorilo u klij [Por.] 3. ♦ dij. var. kļeĭ ◊ kļeĭ ĭe smuala dă pră prun, śe o manînkă păkurari — klej je smola sa šljive, koju jedu pastiri (Voluja) [Zvizd] ◊ kļeĭ dă pră prun ĭe bun dă ļipit fluĭeru — smola sa šljive je dobra za lepljenje frula [Mlava] ♦ dij. sin. mńare [Por.]  [Vidi]

6217  koćală  coteală  скретање  koćală (mn. koćaļe) [akc. koćală] (i. ž.) — skretanje, menjanje pravca ◊ kînd ažuns la raskruśe, a koćit la stînga — kad je stigo na raskrsnicu, skrenuo je levo [Pad.] ∞ koći  [Vidi]

2866  koĭuos  cios  килав  koĭuos (koĭuasă) (mn. koĭuoș, koĭuasă) [akc. koĭuos] (prid.) —1. (med.) kilav, trapav ◊ koĭuos, nu puaće kuru sî-ș rađiśe, da ar vrĭa șî ĭel sî žuaśe-n uară — kilav, ne može dupe da podigne, a hteo bi i on da igra u kolu 2. (fig.) mudonja ◊ numa vrun koĭuos puaće sî sa ĭa ku iĭ la bataĭe — samo neki mudonja može s njim da započne tuču [Por.] ∞ kuoĭ  [Vidi]

4228  kokiĭe  cochie  кокија  kokiĭe (mn. kokiĭ) [akc. kokiĭe] (i. ž.) — kokija, obredni hleb sa motivom svastike ◊ kokiĭa ĭe kolak đi pomană, fakut ka kruśa ku vîrurĭ înkîrśuraće — kokija je obredni hleba na pomanama, napravljen kao krst sa uvojitim vrhovima ◊ (ver.) sa krĭađe kă kokiĭa puartă pĭ-al muort đi pi lumĭa-sta pi lumĭa-ĭa — veruje se da kokija vodi pokojnika sa ovoga sveta na onaj svet ◊ ku kokiĭe mikă fakută đi śară în mînă, đemult s-a-ngropat tuot muortu — sa malom kokijom od voska u ruci, nekada se sahranjivao svaki pokojnik ◊ în Peko-l đe Sus la pomana đe patruḑăś sa fak patruḑăś șî patru đe kokiĭ — u Gornjem Peku na pomanama četrdesetnicama pravi se četrdeset i četiri kokija ◊ în Ļiskuauă kokiĭa la pomĭeń sa kĭamă șî patruḑăśiļi, kă atunśa ĭa petrĭaśe pĭ-al muort pista punća raĭuluĭ în raĭ — u Leskovu se kokija na pomanama zove i četrdesetnica, jer tada ona prevodi pokojnika preko rajskog brvna u raj [Por.] ∞ kukă  [Vidi]

4234  kokĭază  coacăză  боровница  kokĭază (mn. kokĭez) [akc. kokĭază] (i. ž.) — (bot.) borovnica (Vaccinium myrtillus) ◊ kokĭază la Măĭdan a dat pi o śokă aprope đi oraș — borovnice su u Majdanpeku rasle na jednom brdu u blizini naselja ◊ kokĭază ĭe pomă sîrbaćikă, o tufă ku boabe miś șî ńagre — borovnica je divlja voćka, žbun sa malim i crnim bobicama ◊ kînd s-ar kopt kokĭezîļi, kopiĭi bufańilor a ĭeșît đin kokazar ńegri ka draśi — kad se borovnice dozrele, bufanska deca su iz borovnjaka izlazila crna ko đavoli ♦ var. kokezară [Buf.]  [Vidi]

2775  koluo  colo  тамо  koluo [akc. koluo] (pril.) — tamo ◊ kasa mi koluo, nuĭe đeparće — kuća mi je tamo, nije daleko ◊ koluo învaļe — tamo (na)dole ◊ (u izr.) koluo-koluo — tamo-tamo, tamo-namo, tu i tamo ◊ grîu a dat rar, numa kîći un spik koluo-koluo — žito je slabo izniklo, samo po neki klas tu i tamo ◊ kuļiaźe kîta koluo, kîta koluo, șî adună đi un prînḑ — bere malo tamo, malo tamo, i skupi za jedan obrok ♦ up. înkoluo [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

4204  koļa-koļa  colea/colea  овде-онде   koļa-koļa [akc. koļa-koļa] (pril.) — ovde-onde, tamo-vamo ◊ puorśi sîrbaćiś a zatrit luoku întrĭeg, numa koļa-koļa s-a fi ramas vrun tuļan đi kukuruḑ în piśuare — divlje svinje su satrle celu njivu, samo ovde-onde da je ostala po neka stabljika kukuruza uspravna [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

4901  koļeră  colilie  ковиље  koļeră (mn. koļerĭ) [akc. koļeră] (i. ž.) — (bot.) kovilje (Stipa pennata) ◊ koļera ĭe o paĭugă lungă șî supțîre, kare krĭașće đin gļiĭe pi la marźina ļivĭeḑî, la luokurĭ tufișă — kovilje je tanka i dugačka slamkasta travka, koja raste iz busena u žbunjarima po ivici livade ◊ ku koļera s-a kićit fĭaćiļi pi la kap, kînd s-a dus pi la visaļiĭ — koviljem su devojke kitile oglavlje, kada su odlazile na veselja [Por.]  [Vidi]

5515  koļindrĭeț  colindreț  кољиндрец  koļindrĭeț [akc. koļindrĭeț] (i. m.) — (kal.) kolindrec, koledar; koledari ◊ koļindrĭeț ĭe kopil kare în ḑîua đi Aźun mĭarźe în gramadă ku koļindrĭețî đi la kasă la kasă — kolindrec je dete koje na Badnji dan ide sa grupom kolindreca od kuće do kuće ◊ koļindrĭeț sînt gramadă đi kopiĭ kare mĭerg în ḑîua đi Aźun đi la kasă la kasă — kolindreci su gomila dece koji na Badnji dan ide od kuće do kuće ◊ koļindrĭețî mĭerg ku trășćiļi în șîaļe șî ku koļinḑîļi în mînă — kolindreci idu sa torbama na leđima i kolindskim štapom u ruci ◊ koļindrĭețî sînt profakuț în tuaće fĭelur, kare n-are ļorfă, sa mînžașće ku karbuń pi față — kolindreci su maskirani na razne načine, a ko nema masku, garavi se ugljenom po licu [Por.] ♦ dij. sin. pițarău (Majdanpek)[Buf.] ∞ koļindă  [Vidi]

2173  komșună  căpșună  јагода, пољска  komșună (mn. komșuń) [akc. komșună] (i. ž.) — (bot.) poljska jagoda (Fragaria moschata) ◊ komșună ĭe frag kare dă pi ļivađe — „komšuna” je jagoda koja raste na livadi [Por.] ∞ fra   [Vidi]

2956  kopiļi  copili ?  копилити  kopiļi (ĭuo ma kopiļiesk, ĭa sa kopiļiașće) [akc. kopiļi] — kopiliti, okopiliti se, roditi kopile ◊ a ramas înkarkată ku vrunu, șî kînd a veńit vrĭamĭa, s-a kopiļit sîngură vrunđiva în munće — ostala je trudna s nekim, i kad je došlo vreme, okopilila se sama negde u planini ◊ măĭ urit ĭe đi fată mare kînd sa kopiļiașće — najružnije je za devojku kada rodi kopile [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

4165  kopitar  copitariţă  труд  kopitar (mn. kopitarĭ) [akc. kopitar] (i. m.) — (mik.) trud, gljiva (Fomes fomentarius) ◊ kopitar ĭe burĭaće kare krĭașće pi fag, șă đin kare sa faśe ĭaskă đi aprins fuoku — trud je gljiva koja raste na bukvi, i od koje se pravi trud za paljenje vatre ♦ var. kupitar [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

3997  korńet  cornet  остењак  korńet (mn. korńeturĭ) [akc. korńet] (i. s.) — (geogr.) ostenjak, kamena golet oštrog vrha ◊ korńet ĭe vîr askuțît pi kļanțu kîrși — ostenjak je oštri vrh na steni krša ◊ pi korńeće nu dau kuorńi, korńetu ĭe đarîndu golaĭe petruasă, fara ļiamńe, kîrșîĭe guală — na ostenjacima ne raste drenje, ostenjak je svuda goli kamenjar, bez rastinja, goli krš ♦ up. kļanț [GPek] ∞ kuorn  [Vidi]

3908  korožî  coroji  скорити  korožî (ĭuo ma korožăsk, ĭel sa korožîașće) [akc. korožî] (gl. p. ref.) — skoriti se, hvatati koru ◊ dupa śe sînźerĭaḑă, sînźiļi sa-ngroșaḑă șî buba sa korožîașće, șî sa faśe zgaĭbă, kare la urmă pikă sîngură — posle krvarenja krv se zgruša, rana se skori i napravi se krasta, koja na kraju otpada sama [Por.]  [Vidi]

4267  kotorĭanță  cotoroanţă  рага  kotorĭanță (mn. kotorĭenț) [akc. kotorĭanță] (i. ž.) — raga, stara mršava krava ◊ avut vaś buńe, akuma a skaḑut la doă kotorĭanță kare sa trag prăn obuor ka umbraimao je dobre, krave, sada je spao na dve rage koje se vuku po oboru kao senke [Mlava] ∞ vakă  [Vidi]

4236  krak  crac  нога  krak (mn. kraś) [akc. krak] (i. m.) — 1. (anat.) noga ◊ a kaḑut đin ļemn, ș-a frînt kraśi amînduoĭ — pao je sa drveta i polomio obe noge ◊ bat muort, nu stă în kraś — mrtav pijan, ne stoji na nogama ◊ stă-n kraśi uamińiluor, nu puot sî trĭakă đi ĭel — stoji ljudima na putu, ne mogu da prolaze od njega ♦ sin. piśuor 2. (geog.) ogranak, deo kose, povijarca; krak ◊ la luok đaluos rar sa gasîașće kulmĭe fara kraś — u planinskom kraju retko se nađe kosa bez ogranaka ◊ kulmĭa ĭe lungă, ku kăș șî drum đi kar, da kraku ĭe skurt, șă are numa poćeś fara kăș — kosa je duga, sa kućama i kolskim putem, a ogranak je kratak, ima samo staze bez kuća ◊ kînd ĭe śuaka naltă, are kulmĭe mulće, da tuata kulmĭa ĭe pļină đi kraśe — kad je brdo visoko, ima mnogo kosa, a svaka kosa ima mnogo ogranakarar ĭastă krak fara nume — redak je ogranak kose bez imena ◊ kraku puaće sî sa kĭame dupa aĭa kum ĭe fakut: Krako-l skurt, Krako-l lung, Krako-l lat — ogranak kose može se zvati po izgledu: Kratak krak, Dugački krak, Široki krak ◊ măĭ đes numiļi krakuluĭ ĭe dupa uom în a kuĭ ĭe moșîĭa: Kraku Dăńi, Kraku Marku, Kraku Śovrći — najčešći naziv ogranka kose je prema čoveku na čijem je imanju: Danin krak, Markov krak, Čevrtanov krak ◊ buot đi krak — vrh, kraj ogranka kose ♦ up. kulmĭe 3. (fig.) (za količinu nečega što se kreće i ostavlja trag) ni traga, bez traga ◊ a pĭerdut puorśi în munće, ĭ-a katat triĭ ḑîļe șă ńiś krak đi puork n-a gasît — izgubio je svinje u planini, tražo ih je tri dana i ni trag od svinja nije našao ♦ (demin.) krakuļeț [Por.]  [Vidi]

5455  krapa  crăpa  пукнути  krapa (ĭuo krăp, ĭel kra) [akc. krapa] (gl. p. ref.) — 1. (o materijalu) puknuti, raspuknuti se ◊ blana uskată a krapat la suare — suva daska raspukla se na suncu ◊ o sî krîape parĭeți ku așa malter — puknuće zidovi sa takvim malterom 2. (o biću) pući, presvisnuti ◊ ĭ-a krapat ińima đi duor dupa parînț — puklo mu je srce od želje za roditeljima ◊ krapă purśiĭi đi fuame — crknuće prasad od gladi ◊ (u izr.) krăpĭ! — crkni! ♦ sin. sparźa, pļusńi [Por.]  [Vidi]

2993  Kraśun  Crăciun  Божић  Kraśun (mn. Kraśuń) [akc. Kraśun] (i. m.) — (kal.) Božić ◊ Kraśunu ĭe ḑîua kînd s-a naskut Dumńeḑîu al nuostru — Božić je dan kada se rodio naš Bog ◊ la Kraśun lumĭa sa skuală pi la duauă śasurĭ nuapća, fak fuoku la kamin șî mĭastîkă koļașa, frig karńe pi frigare șî pokńesk, kare đin śe are — na Božić ljudi ustaju u dva noću, lože vatru na kaminu i mešaju kačamak, peku meso na ražnju i pucaju, svako iz čega ima ♦ up. aźun [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2873  krețan  creţan  крецан  krețan (mn. krețańe) [akc. krețan] (i. s.) — krecan, suknja sa gustim i sitnim naborima ◊ krețanu a ĭeșît înainća lu rato-l đi-ntîń — krecan se pojavio pre Prvog svetskog rata ♦ krețanu n-a putut să-l fakă fiĭekare muĭare — krecan nije mogla da izradi bilo koja žena [Por.] ◊ krețan ĭe un fĭaļ đi țuală muĭerĭaska ku krĭețurĭ marunće — krecan je vrsta ženske odeće, sa sitnim naborima [Crn.] ♦ dij. var. krățan (Prahovo) [Kmp.] ∞ krieț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6113  kređință  credință  веровање  kređință (mn. kređinț) [akc. kređință] (i. ž.) — (rel.) verovanje ◊ a fuost kređința batrînă đimult kî ĭe pomîntu ļaspiđe — bilo je nekad staro verovanje da je zemlja ravna ploča ◊ kređință în dumńeḑîu gata s-a pĭerdut în lumĭe, akuma ĭe măĭ mare kređință în bań — verovanje u boga se gotovo izgubilo u narodu, sada je najveće verovanje u novac ♦ var. kreḑut, kređare, kreḑamînt [Por.] ∞ kređa  [Vidi]

5454  krîmpoțît  crâmpoțit  искомадан  krîmpoțît (krîmpoțîtă) (mn. krîmpoțîț, krîmpoțîće) [akc. krîmpoțît] (prid.) — (zast.) iskomadan, raskomadan ◊ ažung guoșći, da śinsta nuĭe krîmpoțîtă — stižu gosti, a pečenje nije iskomadano ♦ var. krîmpoći [Por.] ∞ krîmput  [Vidi]

5250  krîmput  crâmpot  комад  krîmput (mn. krîmpuće) [akc. krîmput] (i. s.) — komad, odlomak ◊ drumu ĭe pļin đi krîmpuće đi stîklă spartă — put je pun komada razbijenog stakla ♦ var. krîmpot ♦ sin. parśel [Por.]  [Vidi]

2855  krĭangă  creangă  грана  krĭangă (mn. krĭenź) [akc. krĭangă] (i. ž.) — (bot.) grana ◊ krĭanga krĭașće đin tulpina ļiemnuluĭ — grana raste iz trupla drveta ◊ krĭangă uskată — suvarak, suva grana ◊ krĭangă supțîrĭe — tanka grana [Por.] ♦ dij. var. krĭakă (Šipikovo) [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2894  krușăț  crușeţ  крупица  krușăț (mn. krușîță) [akc. krușăț] (i. s.) — krupica, krušac, veći komad kamene soli; grumen ◊ krușîță đi sare đi viće a kumparat în Kusĭak, sat lînga Praova la Dunîrĭe — krupice kamene soli za stoku kupovali su u Kusjaku, selu pored Prahova na Dunavu ◊ krușăță đi sare la Kusĭak a dus ńigustuori đin Rumîńiĭe — krupice soli u Kusjak donosili su trgovci iz Vlaške ◊ krupițăļi s-a pus în furś ku triĭ kuarńe șî s-a înțapat pin strungă — krupice su se stavljale u troroge raklje koje su se nabijale po toru ◊ luoko-la în strungă ku krupiță unđe uoiļi a ļins sare, s-a kĭemat sanuńe — to mesto u toru sa krupicama gde su ovce lizale so, zvalo se solilo ♦ up. sanuńe, raskuoļ [Por.]  [Vidi]

2996  kuadă  coadă  реп  kuadă (mn. kuoḑ) [akc. kuadă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. rep kod životonja ◊ žuavińiļi șî pîsărļi au kuadă, da uomu nu — životinje i ptice imaju rep, a čovek ne b. delovi ljudskog tela ◊ kuada uokĭuluĭ — krajičak oka 2. (kal.) svršetak vremenskog ciklusa ◊ kuada luńi, anuluĭ — kraj meseca, godine ◊ kuada prazńikuluĭ — paterice 3. (tehn.) deo predmeta ◊ kuada karuluĭ — srčanica ◊ kuada lu topuor, sakure — držalje sekirčeta, sekire ◊ kuada ćigăńi — drška tiganja 4. (bot.) imena raznih biljaka koja imaju repast oblik ◊ kuada vaśi — (dosl.) „kravlji rep”, divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada kokuoșuluĭ — (dosl.) „petlov rep”, mirišljava pokosnica, zaliz (Polygonatum) ◊ kuada kaluluĭ — (dosl.) „konjski rep”, preslica (Equisetum) 5. (fig.) a. glasine ◊ s-a mutat, ama înga sa măĭ trag kuoḑ dupa ĭel, înga-l vorbĭașće lumĭa đi rău — iselio se, ali se još uvek vuku repovi za njim, još ga ogovaraju zli jezici b. poniznost ◊ baće đin kuadă — maše repom, umiljava se c. gordost; prepotencija ◊ prĭa mult a rîđikat kuada — previše je digao rep [Por.]  [Vidi]

1550  kuaĭļi popi  coaiele-popii  клокочика  kuaĭļi popi [akc. kuaĭļi popi] (sint.) — (bot.) klokočika, klokoč (Staphylea pinnata) (dosl.) „popova muda” ◊ țîn minće kă mama a kuļes klopațîaļe, șî ļ-a uskat la suare, ama đi śe ĭ-a trîbuit, nu șću; đimult a fuost — pamtim da je baba brala klokočiku, i da je sušila na suncu, ali za šta joj je trebalo, ne znam, davno je bilo (Blizna) ◊ kînd kosîtuori a taĭat buĭađa-sta ku kuasă, sa-ș batut žuok kă a taĭat kuaĭļi la puopa — kad bi kosci posekli ovu travku, zbijali su šalu da su posekli popu muda (Tanda) ♦ sin. klopațîaļe — (dosl.) zvončići [Por.] ◊ muĭerļi a kuļeso, a uskato șî a duso la morminț, a dato đi pomană l-aĭ muorț — žene su je brale, sušile i nosile na groblje, gde su je namenjivale pokojnicima (Jasikovo) [GPek] ◊ șî la nuoĭ ĭe kunoskută buĭađa kuaĭļi popi, dă prîn ńivă — i kod nas je poznata travka klokočika, raste po njivi (Žitkovica) [Bran.] ♦ dij. var. koaĭļi popi (Samarinovac) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2781  kuamă  coamă  грива  kuamă (mn. kuame) [akc. kuamă] (i. ž.) — 1. (anat.) griva, kosa na konjskom vratu ◊ kalu sari sî ma labiđe, da ĭuo-l prinsăĭ đi kuamă, șî rîmasăĭ în șauă — konj poskoči da me zbaci, a ja ga uhvatih za grivu, i ostadoh u sedlu 2. (geogr.) greben, hrbat, vrh; horizont ◊ ala a fuost pîržuol mare, a ĭeșît tumu la kuama Vizakuluĭ — to je bio veliki požar, izbio je čak na greben Vizaka 3. (tehn.) (zast.) sljeme kuće ◊ kînd sa gaćiașće kasa, pi kuama iĭ sa pun darurĭ — kada se kuća završi, na njeno sljeme kače se darovi 4. ostatak nepokošene trave ◊ a ramas o kuamă ńikosîtă întra kosîtuorĭ, ma duk s-o do kosîăsk — ostala je griva nepokošene trave između kosaca, idem da je pokosim ♦ var. koamă [Por.]   [Vidi]

6031  kuardă  coardă  основа ткања  kuardă2 (mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (tehn.) osnova ◊ kuarda đi țasut la razbuoĭ sa urḑîașće pi gard đi parĭ ku aļergatuarĭa đi pi kare sa đizvîrḑăsk mosuarîļi pļińe đi tuors — osnova za tkanje na razboju snuje se na ogradi od kolja pomoću motovila sa kojeg se odmotavaju kalemovi puni pređe ◊ grosîmĭa șî lunźimĭa kuorḑî ĭasă đin lukru kare trăbe fi gaćit în razbuoĭ, ăće, đi o pătură kuardă sa lasă patru mĭetîrĭe șî žumataće — debljina i dužina osnove zavisi od posla koji treba da se odradi u razboju, za jednu ponjavu, na primer, osnova se pušta do četiri i po metara ◊ đimult lunźimĭa kuorḑî s-a sokoćit la rîșkituorĭ, da akuma la mĭetîrĭe — dužina osnove se nekad određivala prema motovilu, a sada na metar ◊ kuarda sa adună đi pi gard în bîrță, pazîndu-să să nu sa învîrḑaskă, șî sa puńe bășka pănă nu vińe vrĭamĭa șî sa pună pi sul ku învaļituarĭa — osnova se skida sa ograde u pletenice, vodeći računa da se ne umrsi, i skloni se u stranu dok ne dođe vreme da se snuje na vratilo preko snovaljke [Por.] razbuoĭ  [Vidi]

3363  kuaśe  coace  пећи  kuaśe (ĭuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — peći, biti pod delovanjem visoke temperature 1. (nutr.) peći namirnice od testa ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporeta ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sača 2. (bot.) (o plodu) zreti, sazreti, dozreti ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriu — godina je bila dobra, i voće je ranije dozrelo ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșku — čobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao proliv 3. (o suncu) žariti, jako grejati ◊ uamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavi 4. (psih.) goreti od želje, tuge, bola ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — živa gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuo [Por.]   [Vidi]

3194  kufuri  cufuri  сраћкати  kufuri (ĭuo kufurĭesk, ĭel kufurĭașće) [akc. kufuri] (gl. p. ref.) — 1. (med.) sraćkati, imati sraćkavicu, proliv; seruckati ◊ dupa așa mînkare guală, lukratuori numa sa va kufuri, alta ńimika nu puot lukraposle takve slabe hrane, radnici će samo sraćkati, drugo ništa ne mogu raditi ◊ uoĭļi sînt bolnave, đi ĭerĭ numa sa kufurĭesk — ovce su bolesne, od juče samo seruckaju 2. (fig.) površno, ofrlje raditi, brljaviti; mrljati ◊ niśkînd n-o s-învĭață să skriĭe, numa điźaba kufurĭașće arćiĭa — nikad neće naučiti da piše, samo badava mrljavi hartiju [Por.]  [Vidi]

3193  kufurĭală  cufureală  сраћкавица  kufurĭală (mn. kufurĭelurĭ) [akc. kufurĭală] (i. ž.) — 1. (med.) sraćkavica, proliv ◊ dupa durĭarĭe la burtă, s-a pus șî o kufurĭală ku tuot pi ĭel — posle bolova u stomaku, spopala ga je i teška sraćkavica ♦ sin. pîșku, kîkalarĭe 2. (fig.) (o radu) brljotina, sranje, zamazotina ◊ avut bun lukru, ama ĭel numa a fakut ńiskaĭ kufurĭelurĭ, șî la urmă la do dudait — imao je dobar posao, ali je on pravio samo neka sranja, pa su ga na kraju oterali ♦ var. kufuritură ♦ sin. pîșku, pîșka, kîkalare [Por.] ∞ kufuri  [Vidi]

2963  kuĭbari  cuibări  гнездити  kuĭbari (ĭuo ma kuĭbarĭesk, ĭel sa kuĭbarĭașće) [akc. kuĭbari] (gl. p. ref.) — (ornit.) gnezditi se, izrađivati gnezdo, smestiti se u gnezdo ◊ păsîrļi sa kuĭbarĭesk primovaraptice se gnezde u proleće ◊ golîmbi sa kuĭbarĭesk în butuarkă — golubovi se gnezde u duplji ◊ kînd sa kuĭbarĭaḑă, păsîrļi lukră înparekĭaće — kada se gnezde, ptice rade upareno(u izr.) kuĭbari gaina outuare — nasaditi kvočku nosilju [Por.] ∞ kuĭb  [Vidi]

3135  kukuruḑ  cucuruz  кукуруз  kukuruḑ (mn. kukuruḑă) [akc. kukuruḑ] (i. m.) — (bot.) kukuruz ◊ înainća đi kukuruḑ, la nuoĭ s-a pus miĭu — pre kukuruza kod nas se gajio proso ◊ kînd krĭașće, kukuruḑu măĭ întîń slubuađe papușă, đin kare krĭașće druga — kad izraste, kukuruz najpre pušta lutkicu, iz iz koje se razvije klip ◊ kukuruḑ optak, kukuruḑ ku uopt rîndurĭ đi buobe — kukuruz osmak, kukuruz sa osam redova zrna ♦ dij. sin. porumb [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6036  kulkare  culcare  спавање  kulkare (mn. kulkărĭ) [akc. kulkare] (i. ž.) — spavanje, leganje ◊ a ńigurat đimult, vrĭamĭa ĭe đi kulkare, trăbe să ńi kulkăm kă mîńe ńi skulăm đinuapće — smrklo se odavno, vreme je za leganje, treba da legnemo jer sutra ustajemo rano ♦ sin. durmire [Por.] ∞ kulka  [Vidi]

3974  kuminće  cuminte  миран  kuminće (kuminće) (mn. kuminț, kuminće) [akc. kuminće] (prid.) — miran, pristojan; razuman ◊ l-a învațat parințî la șkuală să fiĭe kuminće, șî s-askulće daskîlu — učili ga roditelji da u školi bude miran, i da sluša učitelja ◊ kînd tuń în kasa domńiluor, fi kuminće — kad uđeš u gospodsku kuću, budi pristojan ◊ kopil kuminće șî-nțaļes — razumno i bistro dete ♦ sin. mĭarńik ♦ / < ku + minće„sa razumom” [Por.] ∞ minće  [Vidi]

5861  kumparat  cumpărat  купљен  kumparat2 (kumpara) (mn. kumparaț, kumparaće) [akc. kumparat] (prid.) — kupljen ◊ în koļibiļi batrîńe rar s-a putut gasî śeva kumparat, tuot a fuost fakut đi mîna luor — u starim kućama retko se moglo naći nešto kupljeno, sve je bilo urađeno njihovom rukom [Por.] ∞ kumpara  [Vidi]

6322  kundak  pat  кундак  kundak (mn. kundaś) [akc. kundak] (i. m.) — (tehn.) kundak ◊ kundaku ĭe parća pușći kare ĭe fakut đi ļiemn, șî ĭel sa raḑîmă đi umîr kînd sa nișańașće șî sa pokńașće — kundak je deo puške izrađen od drveta, i on se naslanja na rame kad se nišani i puca ◊ ku kundaku žîndari a batut lumĭa đi fiĭe śe — kundakom su žandari tukli ljude za bilo šta [Por.]  [Vidi]

3984  kunoskut  cunoscut  познат  kunoskut1 (kunoskută) (mn. kunoskuț, kunoskuće) [akc. kunoskut] (prid.) — poznat, ugledan ◊ înainća đi rat, iĭ a fuost găzdoćiń, kunoskuț în tuota Porĭeśa — pre rata oni su bili bogataši, poznati u celom Poreču ◊ kînd s-a-ntuors đin rat, nu l-a kunoskut ńiś kîńi, ńiś kopiĭi — kad se vratio iz rata, nisu ga prepoznali ni psi, ni deca [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

2599  kuń  cui  клин  kuń (mn. kuńe) (i. s.) — (tehn.) klin ◊ kuń ĭe o bukată lungă đi ļiemn, la vîr askuțîtă, la botur tîmpită, or are krļig — klin je duguljast drveni predmert, zašiljen na vrhu, a na debljem kraju je zatupast, ili ima kuku ◊ kuń đi ļiemn — drveni klin ◊ kuń đi fĭer — gvozdeni klin ◊ kuń đi ļiemn la rumîń-aĭ batrĭń avut lukru la mulće luokurĭ, măĭ mult đi-nkeĭat, đi-nțîpeńit, șî đi atîrnat — drveni klin se kod starih Vlaha koristio za mnoge stvari, najviše za spajanje, za učvršćivanje, ili za kačenje ◊ kuńu đi ļiemn a ļegat źugu đi tînžală, mulće kuńe a fuost batuće pin parĭeț, pi ĭaļe s-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi — drvenim klinom spajao se jaram sa potegljicom, mnogo klinova je bilo zabijeno po zhidovima, na njih se kačilo odelo, torbe, korpe ◊ pi kuń la kamin s-a uskat karńa, kîći vrun kuń s-a gasît la plug, la kar, la skamn, la razbuoĭ, da șî koļiba sa înkis ku kuńu — o klinu na kaminu sušilo se meso, po neki klin se nalazio na plugu, na kolima, na šamlici, na razboju, a i koliba se zatvarala klinom ◊ (fig.) kuń đi ćiĭ — vrbov klin ◊ (nutr.) ḑamă đi kuńe — klin čorba ◊ (fig.) kasa-nkuńată — zatvorena, napuštena kuća ♦ var. kuĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2406  kuodru  codru  комад  kuodru (mn. kuodri) [akc. kuodru] (i. m.) — 1. komad, deo nečega ◊ kuodru đi pîńe — komad hleba 2. (zast.) šuma ◊ vorba „kuodru” s-a pĭerdut đin ļimbă, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe; a skimbato vuorba „padure”, fînka aļa duauă vuorbe tot una a-nsamnat: padure — reč „kodru” se igubila iz jezika, ostala je samo u starim pesmama; zamenila je reč „padure”, budući da su obe reči isto označavale: šumu ♦ sin. padure [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3365  kuopt  copt  печен  kuopt (kuaptă) (mn. kuopț, kuapće) [akc. kuopt] (prid.) — pečen 1. (nutr.) (o jelu od testa) ispečen ◊ pîńa ĭe kuaptă, prînḑu ĭe gata — hleb je ispečen, ručak je gotov 2. (bot.) (o plodu) zreo, sazreo ◊ pruńiļi sînt kuapće, trăbă să ļi baćem șî să ļi adunăm sî friźem rakiu — šljive su zrele, treba da ih otresemo i sakupimo, da ispečemo rakiju 3. (fig.) (o naravi) razdražen, nervozan, netrpeljiv, preosetljiv ◊ ka o bubă kuaptă ĭe, nu kućeḑ să-l dîrășć, or să-ĭ ḑîś śuava, uodma săre la sfadă or la bataĭe — ko gnojna bubuljica je, ne smeš da ga diraš, ili da mu kažeš nešto, odmah skače da se svađa ili da se bije ◊ ńidokuopt — nedopečen, nedozreo ♦ supr. krud [Por.] ∞ kuaśe  [Vidi]

6219  kuot  cot  лакат  kuot1 (mn. kuaće) [akc. kuot] (i. s.) — (anat.) lakat ◊ kuotu ĭe înkeĭatură la mîna uomuluĭ, întra umîr șî palmă — lakat je zglob na čovekovoj ruci, između ramena i šake ◊ a kaḑut, ș-a skļinćit mîna đin kuot — pao je, i uganuo ruku u laktu ◊ a bagat mîna în rîu pănă-n kuot, șă n-ažuns la fund — nabio je ruku u reku do lakta, i nije dotakao dno [Por.]  [Vidi]

2850  kupițî  copiţi  навиљчити  kupițî (ĭuo kupițĭăsk, ĭel kupițîașće) [akc. kupițî] (gl. p. ref.) — naviljčiti, skupljati otkos sena u naviljke ◊ ļivađa ĭe mare, kînd vi kupițî fînu, o sî-ț trăbe mulț lukratuorĭ — livada je velika, kad budeš naviljao seno, biće ti potrebno dosta radnika ♦ var. kopițî (Tanda) [Por.] ∞ kupiță   [Vidi]

5923  kurața  curăța  чистити  kurața (ĭuo kurăț, ĭel kurîță) [akc. kurața] (gl. p. ref.) — čistiti, ljuštiti, komišati ◊ (med.) rana ĭe vinđikată kînd înśape sî sa kurîță zgaĭba șî să piśe sîngură — rana je zaceljena kad počne da se čisti krasta i da otpada sama ◊ sa kurîță krumpiĭi đi prinḑ — ljušte se krimpiri za ručak ◊ sa kurîță kukuruḑu đi giž — komiša sa kukuruz od komušina [Por.]  [Vidi]

2700  kurđisală  curdisală  курблање  kurđisală (mn. kurđisălurĭ) [akc. kurđisală] (i. ž.) — (tehn.) kurblanje, navijanje ◊ fara kurđisală adîns la vrĭame, śasu đin parĭaće n-a lukrat bun: or a grabit, or s-a amînatat — bez navijanja tačno na vreme, zidni sat nije radio dobro: ili je žurio, ili je kasnio ♦ var. kurđisîre [Por.] ∞ kurđisî  [Vidi]

2509  kurfutńik  homosexual  педер  kurfutńik (mn. kurfutńiś) [akc. kurfutńik] (i. m.) — (vulg.) peder, (dosl.) dupojebac ◊ kurfutńiś a fuost rar prăn saćiļi nuaștre, a kînd s-a gasît vrodată, s-a puvăstuit kă muĭeriļi ĭa omorît ka pră kîń — dupojebaca je bilo retko u našim selima, a nekada, kad bi se otkrili, pričalo se da su ih žene ubijale kao pse ♦ sin. izăm ♦ / kurdupe + futńik ( < futaș ) — jebač [Mlava] ∞ kur  [Vidi]

3907  kurimanuos  curimănos  гузат  kurimanuos (kurimanuasă) (mn. kurimanuoș, kurimanuasă) [akc. kurimanuos] (prid.) — guzat, debeloguz, koji ima veliku zadnjicu ◊ burtanuos șî kurimanuos, duamńe pazîașće śe rîtatură — trbat i guzat, bože sačuva kakva nakaza ◊ kurimanuasă ĭe kă nu lukră ńimika, numa șîađe șî manînkă — debeloguza je jer ne radi ništa, samo sedi i ždere [Por.] ∞ kur  [Vidi]

3364  kurînd  curând  скоро  kurînd [akc. kurînd] (pril.) — skoro, u bliskoj prošlosti, nedavno (uz predlog „đi”) ◊ a luvat đi kurînd bań înprumut đi la mińe, ș-akuma ĭară a veńit sî măĭ kaće — skoro je od mene uzeo novac na zajam, a sada je opet došao da traži još ◊ tuot ĭe ku rînd akuma, ama numa đi kurînd, înainće nu s-a șćut kare śe lukră — sve je u redu sada, ali samo od nedavno, ranije se nije znalo ko šta radi ♦ var. đi kurînd, îndată, đindată [Por.]  [Vidi]

5541  kurpin  curpăn  лијана  kurpin (mn. kurpiń) [akc. kurpin] (i. m.) — (bot.) lijana, pavit (Clematis vitalba) ◊ kurpinu ĭe buĭađe lungă șî țapînă ka sfuara, đ-aĭa đin ĭa sa fak ļigaturĭ đi mulće treburĭ — lijana je dugačka biljka jaka kao konopac, zato se koristi za izradu vezova za razne potrebe ◊ aĭ saraś sa-nćins ku kurpińi în luok đi kurauă — siromašni su se pasali lijanom umesto kaiša ♦ up. gužbă [Por.]  [Vidi]

2840  kutariță  cotăriţă  котарица  kutariță (mn. kutariț) [akc. kutariță] (i. ž.) — (tehn.) kotarica, korpa od pletenog pruća ◊ țîgańi a împļećit kutariță ku nuĭaļe đi salkă — Cigani su u selu pleli korpe sa vrbovim prućem ◊ a fuost kutariță în tot fĭeļu: măĭ miś, đi dus pi mînă, șî đ-aļi marĭ, đi kuļes la kukuruḑ — bilo je korpi raznih vrsta: manjih, za nošenje preko ruke, i onih velikih, za berbu kukuruza ◊ kînd am fuost kopiĭ, am prins pĭeșć la rîu ku kutarițîļi — kada smo bili mali, lovili smo ribu na reci kotaricama [Por.] ♦ dij. var. kotariță ◊ moșu mĭeu a fuost mare maĭstur dă-npļećit ku bîće dă rakită, ș-a fakut kotariță pră kare muĭeriļi a dus la morminț, kotariță dă kuļes la kukuruḑ, kotariță dă mîna, kare a fuost înpistriće, șî măĭ mulće fĭelurĭ — moj deda je bio veliki majstor za pletenje vrbovim prućem, pa je pravio korpe koje su žene nosile na groblje, korpe za berbu kukuruza, ručne korpe, koje su bile posebno ukrašene, i mnoge druge (Vrbnica) [Pom.] ♦ dij. var. kotăriță (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. sin. tîrnă [Rom.]  [Vidi]

2097  kutkurĭegĭ  cucurig  кукурек  kutkurĭegĭ (mn. kutkurĭegĭurĭ) [akc. kutkurĭegĭ] (i. m.) — (bot.) kukurek (Helleborus odorus) ◊ kutkurĭegĭu măĭ întîń înfluare primovarakukurek prvi cveta u proleće ◊ ku kutkurĭegĭu sa ĭarbĭaḑă vićiļi kînd sa bulnavĭesk — kukurekom se leči stoka kada se razboli ♦ up. ĭarbeḑa [Por.] ♦ dij. sin. spînḑ (ranovac) [Mlava], spînḑă (Krivača) [Bran.]  [Vidi]

3166  kuzńiță  fierărie  ковачница  kuzńiță (mn. kuzńiț) [akc. kuzńiță] (i. ž.) — 1. kovačnica ◊ dĭedî-mĭu a fuost kovaś, avut kuzńiță într-o kośuabă lînga kasă — deda mi je bio kovač, imao je kovačnicu u jednoj straćari pored kuće ◊ în kuzńița lu tata a fuost fuaļiļi, ńikovala șî alat în tuot fĭeļu — u kovačnici moga oca bio je meh, nakovanj i alat svake vrste ♦ sin. kovaśiĭe [Por.] 2. radionica ◊ kuzńiță sa ḑîśe la odaĭe unđe sa lukră ku alatu, măĭ mult pi la fĭer — kuznjica se zove odaja u kojoj se radi sa alatom, najviše na gvožđu (Topla) [Crn.] 3. dim; pušnica; zadimljena prostorija ◊ țîn minće, muma zbera: lălă, sa umplu kasa dă fum, sa faku kuzńiță-n kasă! — sećam se, majka je vikala: lele, napuni se kuća dima, napravila se pušnica u kući! (Voluja) [Zvizd]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3999  labdă  laudă  похвала  labdă (mn. lăbḑ) [akc. labdă] (i. ž.) — pohvala ◊ sa omuară ku lukru, fara ńiś o labdă — ubija se od posla, bez ikakve pohvale ◊ la kopiĭi miś trăbe șî žuđikă șî labdă, să învĭață śi ĭe rău, da śi ĭe bińe — maloj deci treba i kritika i pohvala, da nauče šta je zlo a šta je dobro ◊ luĭ nu-ĭ trăbe ńiś o labdă, kă lukră aĭa śe-ĭ drag — njemu ne treba nikava pohvala, jer radi ono što voli ♦ var. labdatură [Por.] ∞ labda  [Vidi]

5738  lagĭer  lagăr  логор  lagĭer (mn. lagere) [akc. lagĭer] (i. s.) — logor ◊ în ratu-ļ đintîń ĭ-a-ntăļirit bugari, șî ĭ-a mînat în lagĭer în Bugariĭe — u Prvom svetskom ratu interniralih ih Bugari i oterali u logore u Bogarskoj [Por.]  [Vidi]

5988  lakît  lacăt  катанац  lakît (mn. lakîće) [akc. lakît] (i. s.) — (tehn.) katanac ◊ lakîtu ĭe bukată đi înkeĭat kare a ĭeșît la nuoĭ dupa rat — katanac je predmet za zaključavanje koji se kod nas pojavio posle rata ◊ lakîtu sa îńkiđe ku kĭaĭa kare ĭe adîns fakută đi ĭel — katanac se zaključava ključem koji je specijalno napravljen za njega [Por.]  [Vidi]

6226  lakuț  lăcuț  барица  lakuț (mn. lakuță) [akc. lakuț] (i. s.) — (demin.) barica; jezerce ◊ a sakat rîurļi, a ramas koļa-koļa numa ńișći lakuță, n-avĭem unđe să adapăm vićiļi — presušile reke, ostale su samo tu i tamo po neke barice, nemamo gde da napojimo stoku ♦ var. lakuļeț ♦ / lak+uț [Por.] ∞ lak  [Vidi]

5740  lakuļeț  lăculeț  барица  lakuļeț (mn. lakuļeță) [akc. lakuļeț] (i. s.) — (demin.) barica; jezerce ◊ dupa pluaĭe, în urmiļi vaśiluor, pi unđ-a mĭers pin pomîntarĭ muaļe, đ-arîndu a ramas lakuļeț ku apă — posle kiše, na kravljim tragovima, kud god su išle preko mekog zemljišta, svuda su ostale barice sa vodom ♦ var. lakuț ♦ var. lakșuor [Por.] ∞ lak  [Vidi]

2085  lakustă  lăcustă  скакавац  lakustă (mn. lakusće) [akc. lakustă] (i. ž.) — (ent.) (zast.) skakavac (Pachytylus migratorius) ◊ puvesta aĭ batrîń kă vrodată a veńit đi la Kraĭna lakusta ka nuvîru, ș-a zatrit padurĭe fļeś — pričali su stari da je nekad iz Krajine dolazila najezda skakavaca poput oblaka, i da su satirali šumu sasvim ◊ kît lumĭa s-a ćemut đi lakustă, sa vĭađe pin ađet la Kraśun, kînd a lasat o bukatură đi karńe pi frigarĭe „đi merćigu kășî”, șî l-a dat đi pomană „la lakustă” — koliko su se ljudi bojali skakavaca, vidi se po običaju za Božić, kad su ostavljali jedan komad mesa na ražnjiću „za kućni izdatak” i namenjivali ga skakavcima ♦ sin. skaluș [Por.] ∞ skaluș  [Vidi]

2837  laptuos  lăptos  млечан  laptuos (laptuasă) (mn. laptuoș, laptuasă) [akc. laptuos] (prid.) — mlečan, koji ima ili daje mnogo mleka ◊ vaśiļi đemult n-a fuost nu șću kît đi laptuosă, ama a putut să fomĭaḑă mult, să duarmă afară, sî rabđe fara apă — krave nekada nisu bile ne znam koliko mlečne, ali su mogle dugo da gladuju, da spavaju napolju, da trpe žeđ [Por.] ∞ lapće  [Vidi]

2974  larźi  lărgi  ширити  larźi (ĭuo larźiesk, ĭel larźiașće) [akc. larźi] (gl. p. ref.) — širiti, raširiti, proširiti (u prostoru) ◊ gaura-sta trăbe larźi ku sakurĭ — ovu rupu treba proširi sekirom ◊ prĭamult s-a larźit — previše se raširio ◊ muma larźiașće patu — majka širi (razvlači) krevet ◊ pasîrĭa a larźit ăripiļi, ș-a zburat — ptica je raširila krila, i odletela ♦ up. răsfira [Por.] ∞ larg  [Vidi]

2975  larźit  lărgit  раширен  larźit (larźită) (mn. larźiț, larźiće) [akc. larźit] (prid.) — raširen, proširen ◊ împușkat, golîmbu kaḑu ku ăripiļi larźiće — upucan, golub pade raširenih krila ◊ patu ĭe măĭ bun đi durmit kînd ĭe larźit — krevet je bolji za spavanje, kad je raširen ◊ drumu pista munće ĭe larźit, puoț sî trĭeś șî ku karu înkarkat — put preko planine je proširen, možeš da prođeš i sa natovarenim kolima [Por.] ∞ larg   [Vidi]

6040  lăkomiță  zăgaz ?  устава  lăkomiță (mn. lăkomiț) [akc. lăkomiță] (i. ž.) — (tehn.) ustava, brana ◊ lăkomița ĭe ușă fakută pi marźîna ĭaruźi, kare sa înkiđe ku blăń, kînd trăbe sî sa oprĭaskă or sa porńaskă muaraustava je prolaz na obali jaruge, koji se zatvara daskama, kad treba da se zaustavi ili pokrene vodenica ◊ kînd lăkomița sa înkiđe, apa mĭarźe pi ĭarugă șă umpļe butuońu, șî muara lukră — kad se ustava zatvori, voda teče jarugom, puni badanj i vodenica radi ◊ kînd lăkomița sa đeșkiđe, apa nu kure kîtra butuoń, numa sa duśe ĭară în rîu, înapuoĭ, șî muara stă — kad se ustava otvori, voda ne teče ka badnju, nego se vraća nazad u reku, i vodenica stoji ♦ var. lîkovița [Por.] ♦ dij. sin. zapuor (Plavna)[Pad.] ∞ muară  [Vidi]

4632  lokșuor  locșor  постељица  lokșuor (mn. lokșuară) [akc. lokșuor] (i. s.) — (anat.)(izob.) posteljica, placenta ◊ lokșuoru sa faśe în ruodu muĭeri, kînd ĭa ramîńe greuańe — posteljica se formira u ženinoj materici, kad ona zatrudni ◊ în lokșuor în burta mumi traĭașće șî krĭașće kopilu pănă la noă luń — u posteljici u majčinoj utrobi živi i raste dete do devetog meseca ◊ (ver.) ĭastă kopiĭ kare s-a fak în lokșuor, đi iĭ sa ḑîśe kî sînt fakuț „în kimĭașă”, șă sa krĭađe kă sînt vîlvuoș — ima dece koja se rađaju u posteljici, za njih se kaže da su rođeni „u košulji”, i veruje se da imaju natprirodnu moć ◊ vita are suarće, da muĭarĭa lokșor — stoka ima „soarće” a žena „lokšor” ♦ sin. suarće, kimĭașă [Por.] ◊ (mag.) dupa nașćire, lokșuoru să-ngruapă supt vrun puom rođituorĭ, muĭarĭa sî măĭ rođaskă ka pomo-la, da kopîĭi să krĭaskă sînatuoș — posle porođaja, posteljica se zakopa pod nekom rodnom voćkom, da žena rađa i dalje, a da deca rastu zdrava (Leskovo, kaz. Milica Adamović, r. 1954) [GPek] ♦ dij. var. lokșor [Buf.]  [Vidi]

4867  lovi  lovi  ударити  lovi (ĭuo lovĭesk, ĭel lovĭașće) [akc. lovi] (gl. p. ref.) — 1. (med.) udariti, povrediti, ozlediti; zaboleti ◊ aļergat pin padure, șî l-a lovit krĭanga pista uokĭ — trčao je kroz šumu, i udarila ga je grana preko očiju ◊ s-a lovit la lukru — povredio se na poslu ◊ sa vaĭtă kă đintr-odată l-a lovit la burtă — žali se da ga je iznenada zaboleo stomak ♦ sin. fîrîma, vîtama 2. (muz.) slagati se ◊ kînd kîntă măĭ mulț fluĭeraș, ku fluirĭ măĭ miś șî măĭ marĭ, fluiriļi trăbe să fiĭe așa fakuće đi sî sa lovĭaskă kalumĭa — kad svira grupa frulaša, sa manjim i većim frulama, frule treba da budu tako izrađene da se lepo slažu ♦ sin. ogođi 3. (o gađanju) pogoditi ◊ avut mare naruok kă plumbu la lovit lînga ińimă, ș-a ramas viu — imao je veliku sreću da ga je metak pogodio blizu srca, pa je ostao živ ◊ bun vînatuorĭ đi tuot, unđe sa uĭtă ku uokĭu, akolo lovĭașće ku plumbu — odličan lovac, gde pogleda okom, tu pogodi metkom 4. (u kletvama) spopasti, stići, strefiti, umreti ◊ (klet.) lovila-r muarća, dabuogda — strefila ga smrt, dabogda ♦ sin. putrîvi 4. (u kletvama) [Por.]  [Vidi]

4869  lovit  lovit  ударен  lovit (lovită) (mn. loviț, loviće) [akc. lovit] (prid.) — (med.) udaren, povređen; pogođen ◊ a fuost lovit în kap đintîń, minće kî s-a lovit la lukru — bio je udaren u glavu od ranije, laže da se povredio na poslu ◊ puorku sîrbaćik ĭe lovit ku pușka, nu puaće sî sa dukă đeparće — divlja svinja je pogođena puškom, ne može da ode daleko ◊ (u izr.) lovit ku ļeuka, pļesńit — udaren levčom, blesav ♦ sin. fîrîmat, vîtamat, uśis [Por.] ∞ lovi  [Vidi]

4868  lovitură  lovitură  повреда  lovitură (mn. loviturĭ) [akc. lovitură] (i. ž.) — (med.) povreda, ozleda; rana ◊ lovitură ĭe fîrîmatură pi trupu uomuluĭ kare s-a fakut kînd uomu s-a lovit ku śuava — ozleda je povreda na ljudskom telu koja je nastala kada se čovek nečim udario ♦ sin. fîrîmatură, vîtamatură [Por.] ∞ lovi   [Vidi]

2812  lozî  lozi  глупавити  lozî (ĭuo lozăsk, ĭel lozîașće) [akc. lozî] (gl.) — 1. (psih.) glupaviti, gubiti razum; tupaviti; lapiti ◊ baba a-nśeput să lozîaskă, nu măĭ șćiĭe śe vorbĭașće — baba je počela da lapi, više ne zna šta govori 2. (fig.) govoriti gluposti; spletkariti; glupirati se; lupati, lupetati ◊ nu sa ćiame đi ńima, mĭarźe pin sat șî lozîașće — ne boji se nikoga, ide selom i spletkari [Por.] ∞ luază  [Vidi]

2811  luază  loază  глупост  luază (mn. luază) [akc. luază] (i. ž.) — 1. glupost, nepromišljena reč, ili postupak ◊ vorbĭașče la luază — lupa gluposti ◊ luază đi gruază — grozne gluposti ◊ atîća luază sa puvestăsk đi ĭa pin sat, da ĭa nu dă doă parîaļe — tolike glupost se pričaju o njoj po selu, a ona ne da dve pare ♦ var. lozîĭe 2. starudija, otpad ◊ podrumu s-a umplut đi luază, kînd îm vińe odată, pi tuaće ļi labîd în borugă — podrum je pun starudija, kad mi jednom dođe, sve ću ih baciti u potok 3. (tehn.) deo nekog sklopa, kome se ne zna ime ◊ muoșu Ļikă a fuost kovaś bun, dupa rat la luvat partizańi sî fakă la luază đi plug — čuča Ilija je bio dobar kovač, posle rata vlast ga je unajmila da pravi delove za plug ◊ nu s-a dus la muară, kî-ĭ s-a frînt vro luază la kar — nije otišao na vodenicu, jer mu se polomio neki deo na kolima ♦ up. lauză [Por.]  [Vidi]

5679  lukra  lucra  радити  lukra (ĭuo lukru, ĭel lukră) [akc. lukra] (gl.) — raditi, vršiti neki posao ◊ așćată să înśapă lukra aĭ măĭ batrîń îńtîń, pă dupa aĭă sî sa pună pi lukru șî aĭ măĭ ćińirĭ — čekaju da prvo počnu raditi stariji, a onda da počnu i mlađi ◊ đemult greu s-a lukrat, kă tuot s-a lukrat ku mîńiļi șî ku pućarĭa guală — nekada se teško radilo, jer se sve radilo rukama i golom snagom [Por.]  [Vidi]

5680  lukratuorĭ  muncitor  радник  lukratuorĭ (mn.) [akc. lukratuorĭ] (i. m.) — radnik ◊ mulț lukratuorĭ a pĭerdut lukru, șî katînd alt lukru, s-a dus în strinataće — mnogo je radnika izgubilo posao, i tražeći drugi posao, otišli su u tuđinu ◊ a fuost lukratuorĭ bun, ku plată bună — bio je dobar radnik, sa dobrom platom ♦ sin. munćituorĭ [Por.] ∞ lukra  [Vidi]

5681  lukru  lucru  рад  lukru (mn. lukrărurĭ) [akc. lukru] (i. s.) — rad, posao ◊ ćińerișu astîḑ n-are lukru — omladina danas nema posla ◊ lukratuori s-a dus đinuapće la lukru — radnici su otišli rano na posao ◊ đin mare ļiańe, a pĭerdut lukru — zbog velike lenjosti, izgubio je posao ◊ (u izr.) s-a prins la lukru — zaposlio se ♦ var. lukratură ♦ sin. munkă [Por.] ∞ lukra  [Vidi]

6370  lulă  lulă  лула  lu (mn. luļe) (i. ž.) — lula1. lulă sa ḑîśe la tuata țauă strîmbă — lulom se naziva svaka iskrivljena cev 2. lula la kazan — kazanska lula ◊ lula lu kazan ĭe o țauă đi aramă, lungă șî strîmbă, pin kare rakiu ĭasă đin kazan ka aburu, șă trĭaśe pin kada ku apă rîaśe, unđe đin abur sa faśe bĭeutură, śe kure pi luļiu în źuban — kazanska lula je jedna bakarna cev, duga i kriva, kroz koju rakija izlazi iz kazana kao para, i koja prolazi kroz kadu sa hladnom vodom, gde se iz pare pretvara u piće, koje kroz lulište curi u žban 3. lula đi tutuńit — pušačka lula ♦ var. luļiululište [Por.]  [Vidi]

3239  lume  lume  свет  lume (mn. =) [akc. lume] (i. ž.) — svet 1. (o prostoru) ekumena, svet nastanjen ljudima ◊ kînd guod sa ḑîśe lume, sa ginđașće la uamiń, sprînžîț în tuaće părțîļi — kad god se kaže „lume”, misli se na ljude, raširene na sve strane ◊ (u izr.) lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet 2. (o čoveku) ljudi, manja ili veća skupina ◊ a fuost uom bun, tuata lumĭa s-a plîns dupa ĭel — bio je dobar čovek, svi su ljudi plakali za njim ◊ multă lume a omorît Ńamțî fara ńiśkotrĭabă — mnogo ljudi su ubili Nemci bez ikakve potrebe 3. onaj svet ◊ (ver.) lumĭa-ĭa ĭe lumĭe unđe s-a duk aĭ muorț, șî în kare iĭ traĭesk đi veśiĭe — onaj svet je svet u koji odlaze umrli, i u kome oni žive večno ♦ var. lumĭe ♦ sin. vilaĭt [Por.]   [Vidi]

3372  lunarĭ  lunar  децембар  lunarĭ [akc. lunarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) decembar ◊ astîḑ rar đin-tra-ĭ batrîń kare măĭ țîńe minće kă luna đi la urmă pi kîļindarĭo-l babĭesk s-a kĭemat, pi lînga andrĭauă, șî lunarĭ — danas se retko ko među starijima seća da se poslednji mesec bapskog kalendara, pored „andreje”, zvao i „lunar” ◊ a tunat lunarĭu, sa-nkĭaptură anu — počeo je decembar, završava se godina ♦ / < lună — mesec [Por.] ∞ lună  [Vidi]

2319  lunguĭat  lunguieţ  издужен  lunguĭat (lunguĭată) (mn. lunguĭaț, lunguĭaće) [akc. lunguĭat] (prid.) — a. (za materiju) izdužen, koji je promenio dužinu istezanjem, rastezanjem, izrastanjem ◊ kîńiļi s-a lunguĭat la umbră — pas se izdužio u hladovini b. (za položaj) ispružen u svoj dužini ◊ śe staĭ pi pat așa lunguĭat, đi nu puaće ńima sî sa măĭ kulśe? — što ležiš u krevetu tako ispružen, da ne može više niko da legne? ♦ up. lunźit — (za vreme) produžen [Por.] ∞ lung   [Vidi]

2318  lunźi  lungi  издужити  lunźi (ĭuo lunźiesk, ĭel lunźiașće) [akc. lunźi] (gl. p. ref.) — 1. (za materiju) a. izdužiti, povećati meru rastezanjem ◊ mi sa lunźi kuraua, o să-m piśe pîntaluońi — izdužio mi se kaiš, pašće mi pantalone b. produžiti, dodavanjem nove količine ◊ dakă ĭe o sfuară skurtă, ļeź duauă, șă ļi lunźieșć sî aĭ lunźime kît îț trăbe — ako je jedan konopac kratak, vežeš dva, pa ih produžiš da imaš dužinu koliko ti treba 2. (za vreme) produžiti trajanje ◊ s-a lunźit ḑîua, akuma ĭe mult măĭ lung đi kît ĭarna — produžio se dan, sad je mnogo duži nego zimi ◊ dakă puorț griža đi mînkare, ăț lunźieșć traĭu — ako vodiš računa o ishrani, produžićeš sebi život 3. (fig.) a. potkradati ◊ i s-a lunźit mîna, pănă la gramada ku bań — produžila mu se ruka, do gomila sa novcem b. ogovarati, spletkariti ◊ nu lunźi ļimba dupa lume, kî ț-o skurtă vrunu — ne izdužuj jezik za ljudima (=ne ogovaraj), jer će neko da ti ga skrati ♦ supr. skurta [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2320  lunźit  lungit  продужен  lunźit (lunźită) (mn. lunźiț, lunźiće) [akc. lunźit] (prid.) — 1. (za materiju) produžen, povećao meru dodavanjem, istezanjem, rašćenjem ◊ a ļegat ață la ață, ș-akuma ĭe ața lunźită, ama are nuodurĭ — vezao konac na konac, i sada je konac produžen, ali ima čvorove 2. (za vreme) produžen dodavanjem vremena, trajanjem ◊ đi kînd a ĭeșît ļekurĭ đi tuata buala, traĭu lu uom ĭe lunźit — otkad su se pojavili lekovi za sve bolesti, život čoveka je produžen ♦ supr. skurtat [Por.] ∞ lung  [Vidi]

4078  luń  luni  понедељак  luń (mn. luńe) (i. ž.) — (kal.) ponedeljak ◊ au đi gînd să înśapă ku lukru luńa śe vińe — misle da počnu sa radom idućeg ponedeljka ◊ vinu într-o luńe kînd îț vińe țîĭe — dođi u neki ponedeljak, kad je tebi zgodno ◊ luńa ĭe ḑîua luńi — ponedeljak je mesečev dan ◊ luń ĭe ḑîua ku kare înśape stamîna — ponedeljak je dan kojim počinje sedmica ◊ luńa trekută — prošli ponedeljak ♦ up. Luńa śuarîlor, Luńa pi Rusaļe, lună [Por.] ∞ stamînă   [Vidi]

3855  luok  câmp  њива  luok1 (mn. luokurĭ) [akc. luok] (i. s.) — njiva, oranica ◊ ano-sta a pus un luok đi kukuruḑ, șă doă luokurĭ đi grîu — ove godine je posejao jednu njivu sa kukuruzom, i dve njive sa žitom ◊ saturļi s-a pîrasît, șî luokurļi a ramas ńilukraće — sela su opustela, i njive su ostale neobrađene [Por.] dij. var. ńivă [Zvizd][Bran.]  [Vidi]

3856  luok  loc  место  luok2 (mn. luokurĭ) [akc. luokurĭ] (i. s.) — mesto ◊ a gasît luok frumuos đi ođină supt un ļemn ku umbră gruasă — našao je lepo mesto za odmor pod jednim drvetom sa debelim hladom ◊ asta luok ĭe bun đi kasă — ovo mesto je dobro za kuću ◊ s-a dus să kuprindă un luok đi fata luĭ — otišao je da zauzme mesto za svoju devojku ◊ luok rău — loše mesto ◊ luok bun — dobro mesto, ravnica ◊ luok pitulat — skriveno mesto ◊ luok poļažńik — ravno mesto (o terenu) [Por.]   [Vidi]

4744  Luśafuru porśesk  luceafărul-porcesc  Свињаруша ?  Luśafuru porśesk [akc. Luśafuru porśesk] (sint.) — Svinjaruša, svinjska zvezda, (astr.) Aldebaran ◊ kînd rasîare Luśafuru porśesk, sa pumeńesk puorśi șî sa mînă-n duos, șî tumu dupa iĭ sa mîna alalće viće la pașuńe — kad izađe Svinjaruša, bude se svinje i teraju u šumu, a tek posle njih goni se na pašu ostala stoka [Zvizd] ♦ up. luśafur ♦ dij. sin. Porkarușă, Porkarĭață [Por.] ∞ stauă   [Vidi]

4719  Luśin  Lucin  Лучиндан  Luśin [akc. Luśin] (i. m.) — (kal.) Lučindan, Sv. Luka ◊ Luśinu a fuost sîrbatuarĭa lupilor, nu s-a lukrat ńimika să nu manînśe lupi vićiļi — Lučindan je bio vučji praznik, nije se radilo ništa da vuci ne bi klali stoku ◊ đi la Luśin s-a slubaḑît kîmpu, a putut sî sa paskă vićiļi đarîndu pin sat, fara ńiśun otar — na Lučindan su se oslobađala polja, mogla je stoka da se napasa svuda po selu, bez ikakve ograde [Por.] ∞ luśi   [Vidi]

4941  ļagîn  leagăn  колевка  ļagîn (mn. ļagîńe) [akc. ļagîn] (i. m.) — (tehn.) 1. kolevka ◊ kopiĭi rumîńeșć a kreskut în ļagîńe đi ļemn, kare mumîn-ļi ļ-a dus în șîaļe — vlaška deca rasla su u drvenim kolevkama, koje su majke nosile na leđima 2. kovčeg ◊ kînd uomu muare, ăl îngruapă în ļagîn, fakut đi blăń kare tot stapînu a pastrat numa đ-așa trĭabă — kad čovek umre, ukopaju ga u kovčegu, sklopljenog od dasaka koje svaki domaćin čuva samo za takvu priliku [Por.] ∞ ļegana  [Vidi]

4332  ļega  lega  везати  ļega (ĭuo ļeg, ĭel ļagă) [akc. ļega] (gl. p. ref.) — vezati, spojiti ◊ baba a ļegat saku ku ață slabă, șî grîu s-a varsat — baba je vezala džak slabim koncem, pa se žito prosulo ◊ aĭa trăbe ļegat strîns, țapîn — to treba vezati čvrsto, jako ◊ aĭa śe nuĭe ļegat bun, sa đizļagă ĭuta — ono što nije vezano dobro, razveže se brzo ♦ var. ļigutuĭa ♦ supr. đizļega [Por.]  [Vidi]

5743  ļegatuorĭ  legător  везивач  ļegatuorĭ (ļegatuarĭe) (mn. ļegatuorĭ, ļegatuarĭe) [akc. ļegatuorĭ] (prid.) — vezivač ◊ ļegatuorĭ măĭ đes a fuost lukratuori la săśerat, kare a ļegat la snuopĭ dupa săśeratuorĭ — vezivači su najčešće bili radnici na žetvi, koji su za žeteocima vezivali snoplje [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

4880  ļemn  lemn  дрво  ļemn1 (mn. ļamńe) [akc. ļemn] (i. s.) — (bot.) drvo ◊ ļemnu krĭașće în padure — drvo raste u šumi ◊ ļemn vĭarđe — zeleno drvo ◊ ļemn uskat — suvo drvo ◊ ļemn înalt — visoko drvo ◊ saćanu ĭarna sa-ngalḑîașće ku ļamńe — seljak se zimi greje na drva ◊ đi ļemn — od drveta, drven [Por.] ♦ dij. var. ļamn (Bukovska) [Zvizd]  [Vidi]

4881  ļemnariĭe  lemnărie  дрвенарија  ļemnariĭe (mn. ļemnariĭ) [akc. ļemnariĭe] (i. ž.) — drvenarija ◊ la firizană, ļemnariĭe sprînžîtă în tuaće părțîļi — na strugari, drvenarija razbacana na sve strane [Por.] ∞ ļemn  [Vidi]

2525  ļetkă  letcă  летка  ļetkă (mn. ļetke) [akc. ļetkă] (i. ž.) — (tehn.) letka, ručni čekrk za namotavanje pređe na kalemove ◊ ļetka ĭe o brukă đi fĭer, kare sa supțîĭaḑă kîtra vîr — letka je jedna metalna šipka koja je tanja prema vrhu ◊ ļetka ĭe pusă pi un skamn đi ļiemn, întuors ku kraśi-n sus — letka je stavljena na drvenu hoklicu, okrenutoj naopako (sa nogama na gore) ◊ ļetka đi stînga are o roćiță da dupa ĭa, đi kîtra kîpatîńo-l gruos, pi brukă ĭe înțapat un mîńiĭ đi ļiemn — letka s desna ima točkič a iza njega, sa debljeg kraja, na šipku je nabijena jedna drvena drška ◊ kînd trăbe sî sa pună mosuoru pi ļetkă, ĭa sa skuaće în sus đi pi piśuoro-l stîng alu skamn — kada treba da se stavi kalem na letku, ona se desnim krajem povuče na gore sa noge hoklice ◊ ļetkă sa skuaće șî ku vîru, șî pi ĭel sa bagă mosuoru, șî sa traźe pănă lînga roćiță — letki se izvuče i vrh, i na njega se nabije kalem, koji se navuče sve do točkića ◊ ļetka sa-nvîrćiașće ku palma, kare sa traźe pista mîńiĭ — letka se okreće šakom, koja se prevlači preko drške ◊ kare muĭare avut uom măĭ vrĭańik, ĭel ĭ-a fakut șagîrt, sî nu sa nîkažîaskă ku ļietka, kă ku ĭa lukru a fuost grĭeu — koja žena je imala vrednog muža, on joj je pravio čekrk, da se ne bi mučila letkom, jer je rad na njoj bio težak ♦ var. ļietkă ♦ up. șagîrt, sukală [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4327  ļeșîna  leșina  онесвестити  ļeșîna (ĭuo ļeșîn, ĭel ļeșînă) [akc. ļeșîna] (gl. n.) — (med.) onesvestiti se, izgubiti svest, onemoćati ◊ a ļeșînat đi rîs — onesvestio se od smeha, zacenio se ◊ đi vrĭamĭa đi rat, ńi ļeșîna kopiĭi đi fuame — za vreme rata onesvešćivala su nam se deca od gladi ◊ la batut, la batut, șî nu s-a lasat ńiś kînd l-a ļeșînat ku bataĭa — tukao ga je, tukao, i nije prekidao ni kad ga je onesvestio batinama [Por.]  [Vidi]

705  ļifuri  laf  лапрдати  ļifuri (ĭuo ļifur, ĭel ļifură) [akc. ļifuri] (gl.) — 1. laprdati, govoriti nejasno, nerazgovetno ◊ ļifură, k-așa-ĭ vuorba — brblja, jer mu je takav govor ◊ ĭuo ńimik nu înțaļeg śe ļifură uomo-sta? — ja ništa ne razumem šta ovaj čovek brblja ? 2. govoriti nepristojnosti ◊ ļifură śe nu-ĭ mĭarźe-n rînd — brblja što ne treba [Crn.] ♦ dij. var. ļafuri ♦ var. ļuafuĭi ♦ sin. latra ◊ ļuafîĭe lozaĭturĭ — lupeta koješta, baljezga; (fig.) laje [Por.]   [Vidi]

5741  ļiganat  legănat  отегнут  ļiganat (ļiganată) (mn. ļiganaț, ļiganaće) [akc. ļiganat] (prid.) — (o muziciranju) otegnut, lagan, razvučen; melodičan ◊ kînćik fećesk, batrîn, kîntat dupa viće, sa kînta ļiganat, trîganat, ku glas supțîrĭel sî sa audă la đeparće — devojačka pesma, stara, pevana za stokom, peva se otegnuto, treperavo, visokim glasom da se čuje nadaleko ◊ kînćiśe or vĭarsîśe đi duor, tuaće sa kîntă ļiganat șî trîganat — sve pesme i melodije čežnje, pevaju se otegnuto i treperavo [Por.] ∞ ļigana  [Vidi]

2150  ļimba uoi  limba-oii  боквица  ļimba uoi [akc. ļimba uoi] (i. ž.) — (bot.) bokvica (Plantago major) ◊ ļimba uoi ĭe buĭađe kare krĭașće pi pomînt petruos — bokvica je biljka koja raste po kamenjaru ◊ ļimba uoi — ovčji jezik ♦ sin. potlađină [Por.] ∞ ļimbă  [Vidi]

3000  ļimbă  limbă  језик  ļimbă (mn. ļimbĭ) [akc. ļimbă] (i. ž.) — jezik 1. (anat.) govorni organ ◊ ļimbă ĭe un parśel đi karńe, lunguĭat, kare îmblă pin gură, ș-ažută la uom să vorbĭaskă înțaļes — jezik je duguljasto parče mesa, koje se kreće po ustima, i pomaže čoveku da govori razgovetno 2. (tehn.) delovi naprava nalik na jezik, jezičak ◊ ļimbă la kîtaramă, la kĭaĭa đi bîtrîńață đi koļibă șî đi muară, la kîrļig đi lanț đi fĭer, șî alta — jezičak na kopči kaiša, na starinskim ključevima za kolibe i vodenice, na kukama metalnih lanaca, i dr. 3. (bot.) jezikolike biljke ◊ ļimba-uoi — bokvica (Plantago major) 4. (fig.) sredstvo komunikacije ◊ în strinataće, zauĭț ĭuta șî ļimba mumi — u tuđini, brzo zaboraviš i maternji jezik ◊ ļimba nuastră sa kĭamă, đi kînd ĭe vaku șî aminu, ļimba rumîńaskă — naš jezik se zove, od kad je sveta i veka, vlaški jezik ◊ ļimba ĭe viĭe numa păn’ sa vorbĭașće ku ĭa — jezik je živ samo dok se njime govori ◊ rumîńi aĭ nuoștri s-a kakat pi ļimbă, ļi rușîńe s-o vorbĭaskă, ș-a lasato s-o pisaḑă ļimba sîrbĭaskă — naši Vlasi su posrali svoj jezik, srame se da ga govore, pa su pustili da ga pregazi srpski jezik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4409  ļinźa  linge  лизати  ļinźa (ĭuo ļing, ĭel ļinźe) [akc. ļinźa] (gl. p. ref.) — 1. lizati, olizati; oblizivati se ◊ vaka dupa śe fată, ĭa măĭ întîń îș ļinźe vițălu — krava po teljenju prvo oliže svoje tele ◊ kum a vaḑut friptura pi masă, înśepu sî sa ļingă pi buḑă — čim je video pečenje na stolu, poče da oblizuje usne 2. (fig.) — slizati se, biti blizak, povezan, slagati se dobro ◊ s-a ļing uńi pi alțî, ș-akuma nu puaće ńiś draku să-ĭ đispartă — slizali se jedni s drugima, i sada ni đavo ne može da ih razdvoji [Por.]   [Vidi]

2796  Ļiskuauă  Liscoa ?  Лесково  Ļiskuauă [akc. Ļiskuauă] (i. ž.) — (ojk.) Leskovo, vlaško selo u opštini Majdanpek ◊ Ļiskuaua ĭe sat mik, răsfirat, în vaļa Pĭekuluĭ al đi Sus — Leskovo je malo, raštrkano selo, u dolini Gornjeg Peka ◊ la popiso-l đi la urmă (2011.) avut numa 348 đi inș, đin kare s-a skris kă sînt sîrbĭ 88, da rumîń 189; 22 nu s-a skris śe sînt, dakă sa șćiĭe kă ĭe satu gata tuot rumîńesk — na zadnjem popisu (2011.) imalo je samo 348 stanovnika, od kojih su se kao Srbi upisali 88, a kao Vlasi 189; 22 se nisu izjasnili šta su, iako se zna da je selo gotovo celo vlaško ◊ numiļi satuluĭ ĭe sîrbĭesk, đi la ļiemn „leska” kare ĭe pi rumîńașće „alun” — ime sela je srpsko, od drveta „leska”, koje je na vlaškom „alun” ♦ var. inov. Ļiskuavă [GPek]   [Vidi]

2031  ļordarĭ  leurdar  сремужњак  ļordarĭ (mn. ļordarĭe) [akc. ļordarĭ] (i. s.) — (bot.) sremužnjak, područje gde uspeva sremuž, divlji luk ◊ ļordarĭļi sînt loukurĭ rare, kă ļuorda kată pomînt adîns, nu krĭașće fiĭe unđe — sremužnjaci su retka mesta, jer sremuž traži posebno zemljište, ne raste bilo gde ◊ în aritu nuostru, kît ĭuo șćiu, ļordarĭ ĭastă la Dîbiļug lînga Măĭdan, la Tanda la Guol, la Miruoś șî la Țrnivîr kîtra Lazńița — u našem kraju, koliko ja znam, sremušnjaka ima samo u Debelom Lugu kod Majdanpeka, u Tandi na Deli-Jovanu, na Miroču i na Crnom Vrhu prema Laznici (Jasikovo) [GPek] ∞ ļuordă  [Vidi]

3366  ļoșćan  leoștean  селен  ļoșćan (mn. ļoșćeń) [akc. ļoșćan] (i. m.) — (bot.) selen (Levisticum officinale) ◊ ļoșćanuĭe buĭađe naltă ku fluorĭ galbińe, înkrĭengaraće, kare krĭașće numa pin bașćiaļe — selen je visoka biljka sa razgranatim žutim cvetom, koja raste samo po baštama ◊ ļoșćanu, ku alće buĭeḑ, sa puńe în uruĭala uoiluor la Sînźuorḑ, să aĭbă uoĭļi lapće măĭ mult la mîsurat — selen se, sa drugim biljkama, stavlja ju jarmu kojom se krme ovce na Đurđevdan, da imaju više mleka pri merenju ◊ kînd sa mulg uoļi la Sînźuorḑ ļoșćanu sa ļagă la gura gaļețî, ș-aśiĭa ramîńe pămă nu sa mulg uoiļi tuaće — kad se ovce muzu na Đurđevdan, selen se vezuje za obod vedra, i tu stoji dok se sve ovce ne pomuzu ♦ var. oļeșćan [Por.]  [Vidi]

2030  ļuordă  leurdă  сремуж  ļuordă (mn. ļuorḑ) [akc. ļuordă] (i. ž.) — (bot.) sremuž, cremuž; sremuš, divlji luk (Allium ursinum), samonikla šumska biljka iz porodice ljiljana ◊ ļuorda nu krĭașće fiĭe unđe, numa pi padurĭe în kîrșuaće — sremuž ne raste bilo gde, već samo u šumi po krševima ◊ ļuordă ĭe un fĭeļ đi usturuoĭ sĭrbaćik — sremuš je vrsta divljeg luka ◊ la nuoĭ ļuorda dă numa ăn Dîbiļug, la Kîlgarița — kod nas sremuš raste samo na Kaluđerici u Debeliom Lugu (Debeli Lug) [GPek] ◊ ļuorda krĭașće șî la Tanda, la munće la Golol Mik, la luok kare sa kĭamă Pađina ku ļuordă — sremuš raste i u Tandi, u planini na Malom Golu, na mestu koje se zove Padina sa sremušom ◊ ļuorda sa manînkă numa pănă-n fluarĭe — sremuš se jede samo dok ne procveta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ļordă [Buf.]  [Vidi]

6369  malauă  mahală  махала  malauă (mn. malăĭe) (i. ž.) — mahala, zaselak ◊ în malaua nuastră a măĭ ramas numa șapće kăș — u našoj mahali ostalo je još samo sedam kuća [Zvizd] ♦ sin. kotun [Por.]  [Vidi]

28  mamaļigă  mămăligă  качамак  mamaļigă (mn. mamaļiź) [akc. mamaļigă] (i. ž.) — kačamak, vrsta jela od kuvanog kukuruznog brašna ◊ la noĭ să fače mămăļigă ďe porumbĭ ď-aĭ albi — kod nas se pravi kačamak od belog kukuruza ◊ mămăļiga s-a mesťekat înainťe în kăldărușe în vatră — kačamak se ranije mešao u kotliću na ognjištu ♦ var. mămăļigă [Kmp.] ♦ dij. sin. koļașă [Por.] ∞ koļașă   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3199  mamă  bunica  баба  mamă (mn. mame) [akc. mamă] (i. ž.) — baba 1. (srod.) roditeljeva majka, baka ◊ nuoĭ ḑîśem mamă la muma lu muma șî la muma lu tata — mi kažemo baba majčinoj i očevoj majci ◊ baba ĭe tuata muĭarĭa kare are ńepuoț — baba je svaka žena koja ima unuke ◊ mama mĭa ĭe babă — moja baka je baba ◊ pi mamî-mĭa a kemato Stanka — moja baba se zvala Stanka [Por.] ◊ mamă ĭe muma mumi, ore muma lu tata — baba je majčina majka, ili očeva majka (Osnić) ◊ baba Nata ĭe mama lu Drăgomir šî mumă lu mumă-sa Kăla — baba Nata je Dragomirova baba i majka njegove majke Kele (Krivelj) [Crn.] 2. (fam.) stara žena, starica ◊ „mamă” ḑîśe, în taĭnă, al ćinîr la tuata famĭaĭa batrînă — „baka” kaže, u razgovoru, mlađi svakoj starijoj ženi [Por.] sin. babă ◊ ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4659  marfă  marfă  роба  marfă (mn. mărfi) [akc. marfă] (i. ž.) — (zast.) roba ◊ dugaĭa ĭe înkisă, dugaĭașu primĭașće marfa șă nu puaće să lukre ku lumĭa — prodavnica je zatvorena, prodavac prima robu i ne može da radi sa ljudima ◊ muma s-a dus đinuapće ku marfa la piĭaț — majka je orišla rano sa robom na pijac [Por.]  [Vidi]

3356  markuș  morcov-porcesc  чичока  markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) čičoka (Helianthus tuberosus) ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — čičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom korom ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivama ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur — krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče sama ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćku ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — čičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njim ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećer ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (rakova Bara) [Zvizd]  [Vidi]

2978  marunțî  mărunţî  ситнити  marunțî (ĭuo marunțîăsk, ĭel marunțîașće) [akc. marunțî] (gl. p.) — sitniti, rasitniti; smanjiti količinu ◊ kată vrunđeva să marunțîaskă bańi, să kumpire tutun — traže negde da rasitni novac, da kupi duvan [Por.] ∞ marunt  [Vidi]

2980  marunțîme  mărunţime  ситнина  marunțîme (mn. marunțîmĭ) [akc. marunțîme] (i. ž.) — sitnina ◊ nu șću śe sî fak ku atîta marunțîme — ne znam šta da radim sa tolikom sitninom [Por.] ∞ marunt  [Vidi]

5560  marźină  margină  обала  marźină (mn. marźiń) [akc. marźină] (i. ž.) — 1. obala ◊ rîu a sapat supt marźină șî s-a fakut mare rađină — rekao je potkopala obalu, i napravila duboku redinu 2. strana ◊ kînd s-a luvat la bataĭe, ĭel s-a tras la marźină — kad su počeli da se biju, on se povukao u stranu ♦ sin. parće 3. okrajak ◊ a fakut învățu sî taĭe kodru mare đin marźina pîńi — navikao je da odseče veliko parče od okrajka hleba 3. granica, mera ◊ atîta ĭe puork đi mare, đi puort ļuĭ n-are ńiś-o marźină kînd ĭasă-n lumĭe — toliko je velika svinja da njegovo ponašanje nema nikakvu granicu kad izađe među ljude [Por.]  [Vidi]

2017  mastak  mesteacăn  бреза  mastak (mn. mastaś) [akc. mastak] (i. m.) — (bot.) breza (Betula pendula) ◊ đin mastak aĭ batrîń a fakut faulare la žug, kî ĭe ļiemn ușuor da žîlau — od breze stari su pravili poličicu na jarmu, jer je lako a žilavo drvo (Tanda) ◊ mastaku krĭașće unđe ĭe pomîntu gras ku aramă — breza raste na zemljišu koje je bogato bakrom ♦ sin. brĭeză [Por.]  [Vidi]

4308  matană  unealtă  алат  matană (mn. matańe) [akc. matană] (i. ž.) — (tehn.) alat, pribor, oprema ◊ maĭsturu s-a dus mîńios, ș-a lasat matańiļi luĭ sprînžîće în tuaće părțîļi — majstor je otišao ljut, i ostavio svoj alat rasturen na sve strane ◊ spuńe maĭsturu kă puaće să ogođaskă, ma n-a luvat vro matană adînsă fara kare nu puaće să lukre — kaže majstor da može da popravi, ali nije poneo neku posebnu alatku bez koje ne može da radi [Por.] ∞ mîtańi  [Vidi]

5850  mașînă đi trăirat  mașină de treierat  вршалица  mașînă đi trăirat [akc. mașînă đi trăirat] (sint.) — (tehn.) vršalica ◊ mașîń đi trăirat ažuns la nuoĭ mult dupa rat — vršalice su se kod nas pojavile dugo posle rata ◊ mașîńiļi đi trăirat a fuost marĭ șî grĭaļe, da drumurļi nuaștre pi śuoś a fuost prĭa-ngușće đi ĭaļe — vršalice su bile velike i teške, a naši planinski putevi preuski za njih ◊ mașîna đi trăirat a mînato pista o kurauă lungă un motuor la naft, kare l-a kĭemat „aran” — vršalicu je terao preko dugačkog kaiša jedan motor na naftu, koji se zvao „aran” ♦ sin. drĭeș ♦ up. gĭep [Por.] ∞ mașînă  [Vidi]

2809  mărțînuos  mărţânos  ускраћен  mărțînuos (mărțînuasă) (mn. mărțînuoș, mărțînuasă) [akc. mărțînuos] (prid.) — 1. uskraćen, osujećen, ometen u zadovoljenju neke potrebe a. (o stoci) koji nema soli, kome nije data so ◊ oaĭa mărțînoasă nu puaće mult să rabđe — ovca bez soli ne može dugo da trpi (Krivelj) [Crn.] b. (o čoveku) kome je osujećena neka jaka potreba ◊ mărțînuos ĭe uomu kare n-avut multă vrĭame trĭabă ku muĭarĭa, au ku ibuomńika — osujećen je čovek koji nije imao duže vreme posla sa ženom, ili ljubavnicom (Tanda) 2. željan, koji ima jaku potrebu ◊ uoĭļi sînt mărțînuasă dupa sare — ovce su željne soli (Jasikovo) [GPek] ◊ am fuost baĭat, ńinsurat, șă am fuost rău mărțînuos dupa pîrdańika-ĭa, muĭerĭaskă — bio sam momak, neoženjen, i bio sam jako željan one proklete ženske stvari (Tanda) ♦ dij. var. mîrțanuos [Por.]  [Vidi]

2979  mărunțîș  mărunţiș  ситниш  mărunțîș (mn. mărunțîșă) [akc. mărunțîș] (i. m.) — sitniš ◊ am pļin puzanarĭu đi mărunțîș — imam pun džep sitniša ◊ sa ḑîśe mărunțîș șî la grîu, sakară, ovăsk, uorḑ, kă au buobe marunće — kaže se „sitniš” i za žito, raž, ovas, ječam, jer imaju sitno zrno [Por.] ∞ marunt   [Vidi]

5096  măsuratu uoilor  măsuratu oilor  мерење оваца  măsuratu uoilor [akc. măsuratu uoilor] (sint.) — merenje ovaca prema mlečnosti ◊ măsuratu uoilor ĭe ađet kare sa țîńe în ḑîua lu Sînźuorḑ, kînd sa mulg uoiļi sî sa masură lapćiļi sî sa vadă kît lapće au uoiļi alu un baś — merenje ovaca je običaj koji se drži na Đurđevdan, kad se muzu ovce i meri mleko da se vidi koliko mleka imaju ovce jednog bačijara ◊ ađetu măsuratu uoilor sa kĭamă șî măsuratu lapćiluĭ — običaj merenja ovaca zove se još i merenje mleka ◊ dupa kare kît lapće a muls, sa rînduĭe kîće ḑîļe un baś o să mulgă uoiļi lu tuoț kare s-a adunat la o baśîĭe — prema količini izmuženog mleka, određuje se koliko će dana jedan bačijar musti ovce svih koji su se skupili u bačiju ◊ kare kît lapće a măsurat, s-a-nsamnat pi rabuș — ko je kolio mleka izmerio, beležilo se na rabošu [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

3120  măśiĭaș  măceș  шипурак (стабло)  măśiĭaș (mn. măśiĭașî) [akc. măśiĭaș] (i. m.) — (бот.) stablo šipurka, divlje ruže ◊ măśiĭașu ĭe žuarda lu skubikur — maćijaš je stabljika šipurka ◊ ku žuarda lu măśiĭaș đe mult s-a luvat masura lu trupu muortuluĭ, đi fakut ļagînu șî gruapa — prutom šipurka nekada se uzimala mera pokojnikovog tela, za izradu sanduka i rake ◊ măśiĭașu faśe skubikurĭ, puame ruoșîĭe — šipurak pravi šipurke, plodove crvene boje [Por.] ∞ skubikur  [Vidi]

3931  mătkuit  mătcuit  чуркан  mătkuit (mătkuită) (mn. mătkuiț, mătkuiće) [akc. mătkuit] (prid.) — čurkan, mešan čurkalom ◊ koļașa nuĭe mătkuită kum trăbe, a ramas plumbĭ pin ĭa — kačamak nije čurkan kako valja, ostale su grudvice u njemu [Por.] ∞ mătkă  [Vidi]

5036  merćig  mertic  мертик  merćig (mn. merćiźe) [akc. merćig] (i. m.) — mertik, mera; komad ◊ merćigu s-a kĭemat un parśel đi bukatură đi pi frigare, kare la Kraśun s-a dat đi pomană la lakustă, să nu fakă șćetă — mertik se zvao komad mesa sa ražnjića, koji se na Božić namenjivao skakavcima, da ne prave štetu [Por.]  [Vidi]

2498  mezdri  mezdri  дељати  mezdri (ĭuo mezdrĭesk, ĭel mezdrĭașće) [akc. mezdri] (gl. p.) — (tehn.) 1. deljati, strugati ◊ moșu lukră ku mezdrĭala đi đesńață, mezdrĭașće dîržălurĭ đi sîape šă đi sakurĭ — deda od jutros radi sa makljom, delje držalja za motike i sekire 2. (za koze i dr. životinje) brstiti, glodati ◊ Tita a zatrit kaprîļi, kă a mezdrit padurĭ — Tito je uništio koze jer su brstile šumu [Por.]  [Vidi]

2099  mikșună  micșunea  шебој  mikșună (mn. mikșuń) [akc. mikșună] (i. ž.) — (bot.) šeboj, baštensko cveće zlatno-žute boje (Cheiranthus cheiri) ◊ mikșună dă numa-n građină — šeboj raste samo u bašti [Por.]   [Vidi]

3259  mirĭasă  mireasă  млада  mirĭasă (mn. mirĭasă) [akc. mirĭasă] (i. ž.) — (izob.) mlada, na svadbi ◊ vuorba „mirĭasă” s-a pĭerdut, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe, kare nu sa măĭ kîntă — reč „mirjasa” se izgubila, ostala je samo u starim pesmama, koje se više ne pevaju ◊ în vrĭamĭa-ĭa kînd rumîńi la guovĭe ĭ-a ḑîs „mirĭasă”, la mlîdožăńe ĭ-a ḑîs „mirĭe” — u ono vreme kada su Vlasi mladu zvali „mirjasa”, mladoženju su zvali „mire” ◊ măĭ întîń đin ļimbă s-a pĭerdut „mirĭe”, s-a skimbat ku vuorba sîrbĭaskă „mlîdožăńe”, da pi urmă sa do pĭerdu șî „mirĭasa”, pi ĭa a skimbato „guovĭa” — najpre se iz jezika izgubila reč „mire”, zamenila je srpska reč „mladoženja”, a posle se izgubila i „mirjasa”, nju je zamenila je „govja” ♦ sin. guove [Por.] ◊ mirĭasă ḑîśem la muĭare văḑută, la gospîđe — „mirjasa” je naziv za viđenu ženu, za gospođu (Luka) [Crn.] ∞ nuntă  [Vidi]

4916  miśka  mișca  померати се  miśka (ĭuo miśk, ĭel miśkă) [akc. miśka] (gl. p. ref.) — pomerati se, micati se, mrdati ◊ a lasat kopilu sîngur la kasă, șî ĭ-a spus kă nu kućaḑă să mișće đ-aśiĭa pănă ĭa nu sa-ntuarśe — ostavila je dete samo kod kuće, i rekla mu da ne sme da mrdne odande dok se ona ne vrati ◊ kînd ĭe ḑîua mare, da tu lukri-n kîmp pin arsura suariluĭ, suariļi parke stă ļipit đi śĭer, șă nu miśka ńiśkum đin luok — kad je dugačak dan, a ti radiš u polju po sunčevoj sparini, sunce kao da stoji zalepljeno za nebo, i ne pomera se s mesta nikako [Por.]  [Vidi]

4915  miśkatuorĭ  mișcător  покретан  miśkatuorĭ (miśkatuare) (mn. miśkatuorĭ, miśkatuare) [akc. miśkatuorĭ] (prid.) — pokretan ◊ miśkatuorĭ ĭe śuava śe ĭe fakut sî șća, ama nuĭe ļegat đi luoko-la, numa sa puaće miśka în ļăturĭ — pokretno je nešto što je napravljeno da stoji, ali nije vezano za to mesto, nego se može pomeriti u stranu ◊ mîșńiku la muară ĭe ladă miśkatuare, kă puoț s-o muț în lăturĭ kînd lukri pi lînga pĭatra muori — mučnjak na vodenici je pokretan sanduk, jer ga možeš pomeriti u stranu kad radiš oko vodeničnog kamena ♦ up. îmblatuorĭ [Por.] ∞ miśka  [Vidi]

4724  mîglă  mâglă  бусен ?  mîglă (mn. mîgļe) [akc. mîglă] (i. ž.) — (bot.) busen, žbun; gomila nečega ◊ mîglă ĭe kînd đintr-un luok rasăr măĭ mulće fire đ-o buĭađe — žbun je kad iz jednog mesta iznikne više strukova jedne biljke ♦ var. mîklă (Tanda) ♦ sin. gramadă [Por.]  [Vidi]

3074  mîkarauă  macara  направа  mîkara (mn. mîkarîaļe) [akc. mîkarauă] (i. ž.) — (tehn.) 1. naprava, skalamerija ◊ minće kî ĭe maĭstur, da a fakut, saraku, o mîkarauă, kare nuĭe đi ńimika — laže da je majstor, a skelepao je neku skalameriju koja nije ni za šta (Tanda) 2. sprava za vezivanje snopova ◊ đe mult s-a ļegat snuopi ku ćiĭu, la źanunkĭe, da dupa rat a izaflat aĭ nuoštri o mîkarauă, ļigatuare — nekada su se snopovi vezivali likom, na koleno, a posle rata naši su izmislili neku napravu, vezačicu ◊ în vrĭamĭa đi sîśarat, kum tata faśe vro mîkarauă, uodma o vinđe, șîn nuoĭ ĭară am ļegat snuopi ku mîna — u vreme žetve, čim otac izradi neku vezačicu, odmah je proda, i mi opet vezujemo snoplje rukama (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

4320  mînă  mână  рука  mînă (mn. mîń) [akc. mînă] (i. ž.) — 1. (anat.) ruka, deo tela ◊ uomu are doă mîń — čovek ima dve ruke ◊ tuota mîna are: palmă ku źeĭśće, kuot șî umîr, ku duauă drĭave întra umăr șî kuot, șă întra kuot șă palmă — svaka ruka ima šaku sa prstima, lakat i rame, sa dvema kostima između ramena i lakta, i lakta i šake 2. (mera) šaka; trunka ◊ ļ-a dat veśińi kîć-o mînă đi samînță, să aĭbă śe să pună-n kîmp — davali su ime susedi po šaku semena, da imaju šta da poseju ◊ atîta a ustańit đi nu ĭ-a ramas ńiś o mînă đi sufļit — toliko se umorio da mu nije ostala ni trunka daha [Por.]  [Vidi]

4200  mîndrĭață  mândreață  дивота  mîndrĭață (mn. mîndrĭețurĭ) [akc. mîndrĭață] (i. ž.) — 1. divota, krasota, milina ◊ mîndrĭață đi fată — lepota devojka ◊ suarļi rasîare, păsîrļi kîntă, padurĭa mirusă, mîndrĭață odată în tuaće părțîļi — sunce izlazi, ptice pevaju, šuma miriše, divota jedna na sve strane ◊ mîndrĭață ńivaḑută — neviđena lepota; prekrasno 2. (iron.) o nekom propalom poslu ◊ mîndrĭață đi lukru, ĭară a fuźit đi la șkuală — divota jedna, opet je pobegao iz škole ♦ var. mîndriĭe ♦ sin. frumoșață [Por.] ∞ mîndru  [Vidi]

2490  mîńe  mâine  сутра  mîńe [akc. mîńe] (pril.) — sutra, idući dan ◊ mîńe ĭe sîrbatuare, nu sa lukră ńimika — sutra je praznik, ne radi se ništa ◊ ĭerĭ, astîḑ șî mîńe am guoșć — juče, danas i sutra imam goste ◊ astîḑ-mîńe, nu sa șćiĭe kînd — danas-sutra, ne zna se kad ◊ traĭesk đi astîḑ pănă mîńe — živim od danas do sutra ♦ up. păĭmîńe [Por.]  [Vidi]

5640  mîńikă  mănecă  рукав  mîńikă (mn. mîńiś) [akc. mîńikă] (i. ž.) — rukav ◊ o parće đi înbrîkamînt kare kuprinđe mîna, đi la umîr pănă la palmă — deo odeće koji obuhvata ruku od ramena do šake [Por.] ∞ mînă  [Vidi]

2177  mîrļitu pomîntuluĭ  mârlitu-pământului  мркање земље  mîrļitu pomîntuluĭ [akc. mîrļitu pomîntuluĭ] (expr.) — (kal.) mrkanje zemlje ◊ mîrļitu pomîntuluĭ a fuost un ađet batrîn la Žuoĭ marĭ, kare gata s-a pĭerdut șă đin minće; akuma sa pumeńiașće unđe șî unđe numa kînd uamińi zbat žuok — mrkanje zemlje bio je stari običaj na Veliki četvrtak, koji se gotovo izgubio i iz pamćenja; danas se pominje samo ponegde kada ljudi zbijaju šalu (Tanda) ◊ am uḑît đi vrun mîrļitu-pomîntuluĭ, puvesta aĭ batrîń, ama n-am înțaļies bińe śi ĭe — čula sam za neko mrkanje zemlje, pričalu su stari, ali nisam dobro razabrala šta je ◊ ĭerburļi primovara slubuod spumă, atunśa pomîntu lukră, sa mîrļiașće đi sî puată sî rođaskă — trave u proleće puštaju penu, tada zemlja radi, mrka se da bi mogla da rodi (Rudna Glava) [Por.] ◊ ĭastă o buĭađe kare slubuađe spumă, mi sa-m pare kă ĭe pula bĭelśi or ruodu pomîntuluĭ, ș-aĭ batrîń kînd a vaḑut aĭa, a ḑîs kî s-a mîrļit pomĭntu, șî ĭe vrĭamĭa đi lukru la pomînt — ima jedna biljka koja ispušta penu, čini mi se da je kozlac, i stari kada su to videli, govorili su da se zemlja mrkala, i da je vreme za poslove u poljoprivredi (Plavna) [Pad.] ♦ up. žuoĭ, žoĭ, źuoĭ, Žuoĭ marĭmîrļi   [Vidi]

4195  mîrmońală  mormoială  мрмљање  mîrmońală (mn. mîrmońelurĭ) [akc. mîrmońală] (i. ž.) — (onom.) mrmljanje ◊ n-a înțaļes ńima mîrmońala luĭ — nije razumeo niko njegovo mrmljanje ♦ var. mormońală [Por.]  [Vidi]

4660  mîrveńak  veterinar  марвењак  mîrveńak (mn. mîrveńeś) [akc. mîrveńak] (i. m.) — (zast.) (vet.) marvenjak, veterinar ◊ mîrveńak ĭe duoltur đi viće — marvenjak je lekar za stoku ◊ mîrveńeśi în saćiļi nuaștre a veńit dupa ratu ku mńamțî — marvenjaci su u naša sela došli posle rata sa Nemcima ◊ aĭ batrîń n-a șćut đi mîrveńeś, tot nat a șćut sîngur să ļekuĭe tuaće buaļiļi în viće — stari nisu znali za marvenjaka, svako je sam znao da leči sve bolesti stoke [Por.]  [Vidi]

4017  mîrzî  urî  мрзети  mîrzî (ĭuo mîrzăsk, ĭel mîrzîașće) [akc. mîrzî] (gl. p. ref.) — mrzeti ◊ đi śe sa va mîrzî atîta, ńima nu șćiĭe — zašto li se toliko mrze, niko ne zna ◊ sa vaĭtă k-o mîrzăsk tuoț ńiś k-o trĭabă — žali se da je svi mrze bez razloga [Por.]  [Vidi]

3831  mĭelk  cornuţ  рошчић  mĭelk2 (mn. mĭelś) [akc. mĭelk] (i. m.) — (anat.) 1. rošćić ◊ mĭelku ĭe korńiț mik, kare dă la vițăl, la ĭed, or la mńel — roščić je mali rog koji niče junetu, jaretu ili jagnjetu ♦ sin. korńiț 2. rožište, koren roga ◊ vaka a frînt kuornu, la parća stîngă ĭ-a ramas numa mĭelku — krava je polomila rog, na levoj strani ostalo joj je samo rožište [Por.] ∞ kuorn  [Vidi]

5780  Mĭerkurĭa șubĭaļilor  Mercurea șubialilor  Шибљина среда  Mĭerkurĭa șubĭaļilor [akc. Mĭerkurĭa șubĭaļilor] (sint.) — (kal.) Šibljina sreda ◊ Mĭerkurĭa șubĭaļilor ĭe ḑîua înainća lu Žuoĭ marĭ, kînd muĭeriļi adună șubĭaļe đi mîńeḑî đi fuok la morminț — Šibljina sreda je dan uoči Velikog četvrtka, kada žene sakupljaju šiblje za sutrašnju vatru na groblju ◊ s-a frîng numa uskaturĭ đi buož, đ-alun or đi fag, șî s-a pun pe traĭstă kă nuĭe bun să ažungă đe pomînt — lome se samo suvarci od burjana, leske ili bukve, i stavljaju na torbu, jer nije dobro da dođu u dodir sa zemljom ◊ sarśina đe șubĭaļe s-atîrnă supt strĭešîn, șî đ-akolo muĭeriļi o ĭau pe traĭstă mîńeḑî đimińața đinuapće, ș-o duk la morminț — naramak šiblja okači se pod nadstrešnicu, i odande je žene uzimaju sutradan rano ujutru, i na torbi nose na groblje ♦ up. Žuoĭ marĭ [GPek] ∞ mĭerkurĭ  [Vidi]

3442  mńamț  neamţ  Немац  mńamț (mn. mńemț) [akc. mńamț] (i. m.) — (zast.) Nemac, pripadnik nemačkog naroda ◊ în ratu ku mńamțî, pi dĭeda la întîļerit în Rumîńiĭe, ș-akolo kînd a spus kî ĭe rumîn ș-a vaḑut kă vorbĭașće bun rumîńașće, iĭ la slubaḑît la kasă — za vreme rata sa Nemcima, dedu su internirali u Rumuniju, i tamo kad je rako da je Vlah i kad su videli da dobro govori vlaški, oni su ga pustili ♦ var. ńamț [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

4119  modîlkă  modâlcă  гука  modîlkă (mn. modîlś) [akc. modîlkă] (i. ž.) — (zast.) (med.) guka, izraslina; zadebljanje; čvorić ◊ kînd kopilu raśiașće, iĭ sa înflă lăturuońi, iĭ sa faśe o modîlkă în gît șî ĭel suflă grĭeu — kad se dete prehladi, nateknu mu krajnici, napravi mu se neka guka u grlu, i ono teško diše [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4909  morariță  morăriță  воденичарка  morariță (mn. morariț) [akc. morariță] (i. ž.) — vodeničarka ◊ morarița ĭe muĭarĭa morarĭuluĭ, kare đes lukra ku ĭel la muară, or a ramas văduva șî sîngură puartă griža đi muară — vodeničarka je žena vodeničara, koja često sa njim radi na vodenici, ili koja je ostala udovica pa sama vodi brigu o vodenici ♦ supr. mora [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4908  morarĭ  morar  воденичар  mora (mn. mora) [akc. morarĭ] (i. m.) — vodeničar ◊ morarĭu ĭe uom kare are muară, or kare lukră ku muaravodeničar je čovek koji ima vodenicu, ili koji radi na vodenici ◊ morarĭ kare are muară kunoskută, kapîtă poļikră „morarĭ” kare trĭaśe șă pi ńepoțî luĭ — vodeničar koji ima poznatu vodenicu, dobija nadimak „morar” koji prelazi i na njegovo potomstvo [Por.] ∞ muară  [Vidi]

3026  morśilarĭ  mocirlari  блатиште  morśilarĭ (mn. morśilarĭe) [akc. morśilarĭ] (i. s.) — blatište, blatno mesto ◊ s-a tras apa, ș-a ramas numa un morśilarĭ boznakît — voda se povukla, i ostalo je samo jedno ogromno blatište [Por.] ∞ morśilă  [Vidi]

3509  mortaśină  mortăcină  лешина  mortaśină (mn. mortaśiń) [akc. mortaśină] (i. ž.) — lešina, truplo umrlog bića ◊ a ramas o mortaśină kîńaskă în mižluoku drumuluĭ, nu sa puaće treśa đi putuare — ostala je pseća lešina na sred puta, ne može se proći od smrada ♦ var. mortaśuńe [Por.] ∞ muarće  [Vidi]

4339  motîrśiĭe  cheltueală  трошење  motîrśiĭe (mn. motîrśiĭ) [akc. motîrśiĭe] (i. ž.) — (zast.) trošenje, razbacivanje; luksuz ◊ la iĭ a fuost prĭa mare motîrśiĭe șî zburdațîĭe, đ-aĭa akuma n-au ńimika — kod njih je bilo previše razbacaivanja i bahatosti, zato sada nemaju ništa ♦ var. motîrśală [Por.] ∞ motîrśi  [Vidi]

4482  moșîĭe  moșie  дедовина  moșîĭe (mn. moșîĭ) [akc. moșîĭe] (i. ž.) — (zast.) dedovina; imovina, posed; nasledstvo ◊ moșîĭa ĭe averĭa uomuluĭ kare a moșćeńito đi la stramoșî luĭ — dedovina je čovekova svojina, koju je nasledio od predaka ◊ đimult s-a purtat griža să nu sa pĭardă đin moșîĭe ńiś o brĭazdă đi pomînt — nekad se vodilo računa da se od dedovine ne izgubi ni brazda zemlje ♦ sin. averĭe [Por.]  [Vidi]

4731  moțîkluoĭ  ridicătură  издигнуће  moțîkluoĭ (mn. moțîkluaĭe) [akc. moțîkluoĭ] (i. s.) — (geog.) izdignuće, ispupčenje; neravnina; budža ◊ drumu nuĭe putrîvit, nu l-a batut bun, a ramas pļin đi moțîkluaĭe — put nije ravan, nije dobro nabijen, ostalo je mnogo ispupčenja ♦ sin. skobîlț ♦ / (augm.) < muoț [Por.] ∞ muoț   [Vidi]

2215  muară  moară  воденица  muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) vodenica ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — ljudi nisu mogli da žive bez vodenice ◊ muară la apă — vodenica potočara ◊ muară la vînt — vodenica na vetar; vetrenjača ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukom ◊ morarĭ — vodeničar ◊ muară la vînt — vetrenjača ◊ rînd la muară — red, raspored korišćenja vodenice ◊ rîndaș la muară — deoničar koji ima udeo u vodenici(ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîău — kada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijom [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [Dun.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3546  muașă  moașă  бабица  muașă (mn. muașă) [akc. muașă] (i. ž.) — babica ◊ muașă ĭe muĭare kare nașće muĭerĭ greuańe — babica je žena koja porađa trudnice ◊ n-a putut să fiĭe tuata muĭare muașă, în sat đemult puaće-fi a fuost numa doă-triĭ sprimiće đ-așa lukru — nije mogla da bude svaka žena babica, u selu je nekad bilo svega dve-tri žene sposobne za takav posao ◊ tot nat a șćut kare a fuost muașa luĭ, șa poștoito păna la muarće — svako je poznavao svoju babicu, i poštovao je sve do smrti ◊ muașa a taĭat buriku la kopil pi rastău đi žug, să fiĭe kopilu sînatuos — babica je detetu sekla pupak na palici jarma, da dete bude zdravo ♦ / < muoș [Por.] ∞ muoș  [Vidi]

3972  mugunđață  mogândeață  утвара  mugunđață (mn. mugunđeț) [akc. mugunđață] (i. ž.) — (demon.) utvara, priviđenje; silueta ◊ mugunđața sa faśe în kap đe murg, kînd nu sa nazîrĭașće ńimika — utvara se javlja u sumrak, kada se ne razaznaje ništa ♦ sin. nalukă, mormodală [Por.]  [Vidi]

2637  muĭarĭe  muiere  жена  muĭarĭe (mn. muĭerĭ) [akc. muĭarĭe] (i. ž.) — žena; supruga ◊ asta ĭe muĭarĭa a mĭa, sînt însurat ku ĭa pista doaḑăś đi ań — ovo je moja žena, oženjen sam njome preko dvadeset godina ◊ nu lukră ńimika, numa aļargă dupa muĭerĭ — ne radi ništa, samo trči za ženama ♦ var. muĭare [Por.]  [Vidi]

2639  muĭerĭeļńik  muierelnic ?  женскаст  muĭerĭeļńik (muĭerĭeļńikă) (mn. muĭerĭeļńiś, muĭerĭeļńiśe) [akc. muĭerĭeļńik] (prid.) — (psih.) ženskast, koji ima ženske osobine; (fig.) „ženski Petko” ◊ muĭerĭeļńik ĭe uom kare lukră lukrurĭ muĭerĭeșć: spală vasurļi, vaśe đi mînkare, faśe la śarapĭ ... — ženskast je čovek koji radi ženske poslove: pere sudove, sprema hranu, štrika čarape ... ♦ var. muĭerńik, muĭarńik [Por.] ∞ muĭare  [Vidi]

3197  mumă  mumă  мама  mumă (mn. mume) [akc. mumă] (i. ž.) — mama, majka ◊ mumă ćinîră — mlada majka ◊ mumă vitrîgă — maćeha ◊ mumă đi sufļit — pomajka ◊ muma lu mama — babina majka, baba ◊ mumîńiļi nuaștre sînt đi o samă — naše majke su vršnjakinje ◊ a lasat uomu, șî s-a prontuors la mumî-sa — ostavila je muža i vratila se svojoj majci ◊ kopiļe, śe lukră mum-ta? — dete, šta ti radi majka? ◊ mumî-ta ĭe aldrakuluĭ muĭare — majka ti je vragolasta žena ◊ (demon.) Muma Paduri — Šumska Majka ♦ var. muĭkă, maĭkă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5252  munkă  muncă  земљорадња  munkă (mn. munke) [akc. munkă] (i. ž.) — (izob.) zemljoradnja ◊ munkă ĭe lukru la kîmp, aratu, sîmanatu, sîśaratu, șî alta — zemljoradnja je rad u polju, oranje, sejanje, žetva, i drugo [Por.]  [Vidi]

5230  muntuos  muntos  планински  muntuos (muntuasă) (mn. muntuoș, muntuasă) [akc. muntuos] (prid.) — (geog.) planinski ◊ đi la luok putrîvit s-a mîritat în sat muntuos, șî numa blastîmă ariśu đi śe a fakut atîća śuoś — udala se iz ravnice u planinsko selo, i kune ježa što je napravio tolika brda ◊ Porĭeśa ĭe țînut muntuos — Poreč je planinska oblast [Por.] ∞ munće  [Vidi]

5716  muoșî đi pipćiĭ  moși ?  пихтијне задушнице  muoșî đi pipćiĭ [akc. muoșî đi pipćiĭ] (sint.) — (kal.) pihtijne zadušnice; mesopusna subota ◊ muoșî đi pipćiĭ ĭe sîrbatuare kînd đ-aĭ muorț sa fĭerb pipćiĭļi — pihtijne zadušnice su praznik kad se za mrtve spremaju pihtije ◊ muoșî đi pipćiĭ kad întođeuna sîmbîtă înainća lu zîpostîtu đi karńe — pihtijne zadušnice padaju uvek u subotu, pre mesnih poklada ◊ pi lînga pipćiĭ, đ-aĭ muorț sa fĭarbe șî grîu ku lapće, đ-aĭa în ḑîua-sta kad șî muoșî đi grîu — pored pihtija, za pokojnike se kuva i žito sa mlekom, pa na ovaj dan padaju i žitne zadušnice ◊ la muoșî đi pipćiĭ nu sa lukră pintru viće — na pihtijne zadušnice ne radi se zbog stoke [GPek] ∞ pipćiĭ  [Vidi]

3115  mura  mura  натапати  mura (ĭuo murĭeḑ, ĭel murĭaḑă) [akc. mura] (gl. p.) — 1. natapati, potapati, kiseliti konoplju ◊ muĭeriļi s-a dus la topilă să murĭaḑă kîńipa — žene su otišle na topilo da potope konoplju ◊ kîńipa sa murĭaḑă în apă sî sa muaĭe pazdărĭu șî măĭ ușuor sî sa razńiaskă fuĭuoru — konoplja se potapa u vodi da bi smekšao pozder i lakše se odvojilo povesmo 2. natapati, „kiseliti” odeću ◊ kînd sa spală țuaļiļi imuasă, sa lasă o vrĭame topiće în apă, sî sa murĭaḑă, kî măĭ ușuor sa spală usuku — kad se pere prljava odeća, ostavlja se jedno vreme potopljena u vodi, da nakisne, kako bi se lakše sprala masnoća [Por.] 3. kiseliti kupus ◊ ĭerĭ am pus varḑa, krĭed kă sa va mura đi Kraśun — juče sam potopio kupus, verujem da će se ukiseliti do Božića [Crn.] ∞ kîńipă  [Vidi]

6182  muskuri  muscuri ?  омусавити  muskuri (ĭuo ma muskurĭesk, ĭel sa muskurĭașće) [akc. muskuri] (gl. ref.) — omusaviti ◊ muskurit ĭe uom kare a mînkat, șă nu s-a șćers bińe la gură, numa ĭ-a ramas urmă đi mînkare pi obrază — musav je čovek koji je jeo, a nije dobro obrisao usta, pa mu se vide tragovi hrane na obrazima ◊ kînd am fuost pîkurarĭ, mînkam mură ku gura pļină, și merźam, fara rușîńe, tuota ḑîua muskurit — kad sam bio čobanče, jeo sam kupine punih ustiju, i išao sam, bez stida, po ceo dan sav musav ♦ sin. imuos [Por.]   [Vidi]

6267  must  must  шира  must (mn. musturĭ) (i. s.) — šira ◊ mustu ĭe vin dulśe, kare a putut să bĭa șî kopiĭi— šira je slatko vino, koje su mogla da piju i deca ◊ Rumîńi đin Porĭeśa s-a dus la Kraĭna să lukre la kuļesu viĭi, nu pi bań, numa pi must kare ļ-a trăbuit ka vinu đi prazńik — porečki Vlasi išli su u Krajinu da rade na berbi grožđa, ne za pare, nego za širu, koja im je trebala kao vino za slavu [Por.]  [Vidi]

2450  mustafĭeļńik  mostofâlcă  чапкало  mustafĭeļńik (mn. mustafĭeļńiś) [akc. mustafĭeļńik] (i. m.) — (tehn.) čapkalo ◊ mustafĭeļńik ĭe un bît skurt, ku krîpatură la vîr, în kare ĭe înțapat un darap đi rîză — čapkalo je jedan kratak štap, sa procepom na vrhu, u koji je uvučeno parče krpe ◊ ku mustafĭeļńiku sa mînžiașće untura pi pripaș păn’ sa friźe pi frigarĭe — čapkalom se maže mast na pečenici, dok se vrti na ražnju [Por.] ♦ sin. rîzîaļńik (Leskovo) [GPek]  [Vidi]

2188  mustarĭ  muștar  слачица  mustarĭ (mn. mustarĭ) [akc. mustarĭ] (i. m.) — (bot.) slačica, gorčica, muštarda (Sinapis arvensis) ◊ mustarĭu krĭașće pin luok, are fluare galbină, faśe postaĭkă ku buobe ńiagre — slačica raste po njivi, ima žuti cvet i pravi mahune sa crnim bobicama [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4153  mușkĭ  mușchi  маховина  mușkĭ (mn. mușkĭurĭ) [akc. mușkĭ] (i. m.) — (bot.) mahovina (Bryophyta) ◊ mușkĭu ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare kată luok umbruos șî ku răveńală — mahovina je vrsta biljke koja traži hladovito i vlažno mesto ◊ mușkĭu măĭ đes sa prinđe pi ļemn, pitulat đe suare pi parća lu mńaza nuopțî — mahovina se najčešće hvata za drvo, skrivena od sunca sa severne strane ◊ ĭastă mușkĭu kare dă pi ļivađe, ăla ĭe dragu păkurarilor kă ĭe muaļe șî sa puaće ođińi pi ĭel — ima mahovina koja raste po livadi, to je radost čobana jer je meka i može se odmarati na njoj [Por.]  [Vidi]

5251  muśi  muci  обрађивати  muśi (ĭuo muśesk, ĭel muśiașće) [akc. muśi] (gl. p.) — (izob.) (o poljoprivredi) obrađivati, obdelavati ◊ lumĭa batrînă, stramuoșî noștri, s-a omorît ku lukru, muśind la kîmp — stari ljudi, naši preci, ubijali se od posla obrađujući polje ◊ lumĭa a lasat satu, kîmpiĭļi a ramas pusta, nu ļi măĭ muśașće ńima — ljudi su napustili selo, polja su opustela, ne obrađuje ih više niko ♦ sin. lukra [Por.] ∞ munkă  [Vidi]

3210  nainće  nainte  некад  nainće [akc. nainće] (pril.) — (za vreme) nekad, nekadašnje, ranije, pre; nedavno ◊ nainće vrĭame parke măĭ bun s-a trait — u nekadašnje vreme kao da se bolje živelo ◊ a veńit nainće pi la mińe, șî sa vaĭtă kă ĭe bolnau grĭeu — došao je nedavno k meni, i žalio se da je teško bolestan ♦ / (skr.) < înainće [Por.] ∞ înainće  [Vidi]

2055  naĭmit  naimit  унајмљен  naĭmit (naĭmită) (mn. naĭmiț, naĭmiće) [akc. naĭmit] (prid.) — (zast.) unajmljen, angažovan za nešto ◊ la găzdoćiń multă lume a fuost naĭmită la lukru în kîmp — kod bogataša je mnogo ljudi bilo unajmljeno za rad u polju [Por.] ∞ năĭmi  [Vidi]

5674  naklă  năclaie  масноћа, густа  naklă (mn. naklăĭ) [akc. naklă] (i. ž.) — (o materiji) gusta masnoća ◊ naklă puaće fi unsură vîrtuasă, kare grĭeu sa mînžîașće, dar șî morśilă grĭa kare sa ļipĭașće đi înkălțamînt, șî nu sa puaće kurața ļesńе — gusta masnoća može biti gusto mazivo, koje se teško razmazuje, ali i teško blato koje se lepi za obuću, i ne može se lako očistiti [Por.] ∞ nîklai  [Vidi]

4177  naluagă  năloagă  навалица  naluagă (mn. naluaźe) [akc. naluagă] (i. ž.) — navalica, gužva ◊ mare ńistoțală đi tuaće, șî kînd vińe marfa la dugaĭe, nu puoț s-ažunź ra rînd đi naluagă — velika nestašica svega, i kad dođe roba u prodavnicu, ne možeš da dođeš na red od navalice ♦ sin. gužvă, gužbă [Por.]  [Vidi]

3155  nană  nană  бата ?  nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — bata; oslovljavanje starijeg brata ◊ șî suroriļi aļi măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana” ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrti ◊ suora mĭa are duoĭ nań — moja sestra ima dva starija brata ♦ var. nano, nańi ♦ up. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu — „nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratom (Tanda) [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6221  narokuos  norocos  срећан  narokuos (narokuasă) (mn. narokuoș, narokuasă) [akc. norokuos] (prid.) — srećanrar sa gasîașće astîḑ uom kare ĭe adaverĭe narokuos — teško se danas nalazi čovek koji je odistinski srećan ♦ var. norokuos ♦ supr. ńenarokuos [Por.] ∞ naruok  [Vidi]

3428  naruod  nărod  луд  naruod (naruodă) (mn. naruoḑ, naruađe) [akc. naruod] (prid.) — (med.) (psih.) lud, blesav, umno poremećen; ludak ◊ s-a dus în rat ka uom la luoku luĭ, da s-a-ntuors naruod đi tuot — otišao u rat kao čovek na svom mestu, a vratio se potpuno lud ♦ sin. ńeșmaĭńik, lozît [Por.] ∞ noroḑî  [Vidi]

6220  naruok  noroc  срећа  naruok (mn. naruokurĭ) [akc. naruok] (i. s.) — sreća ◊ avut mare naruok sî s-antuarkă viu đin rat — imao je veliku sreću da se vrati živ iz rata ◊ naruok șî bukuriĭe sî đa dumńeḑîu la tuot nat — sreću i radost da da bog svakom [Por.]   [Vidi]

2600  natră  natră  натра  natră (mn. natre) [akc. natră] (i. ž.) — I. (tehn.) natra, tkačka osnova stavljena u razboj 1. osnova na zadnjem vratilu ◊ natra ĭe urḑala pusă pi sulo-l đi napuoĭ — natra je osnova namotana na zadnje vratilo 2. deo osnove ◊ natra ĭe urḑala în razbuoĭ, đi la brîgļe, pănă la sulu đi napuoĭ — natra je deo osnova u razboju, između brdila i zadnjeg vratila [Por.] II. površ zemljišta, sa vegetacijom različitom od okolne ◊ pră poĭană mĭ-a krîeskut o natră dă spiń, trăbe să-ĭ skuot — na livadi mi je iznikla „natra” trnja, treba da ih izvadim (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3978  nazîri  năzări  разазнати  nazîri (ĭuo nazîrĭesk, ĭel nazîrĭașće) [akc. nazîri] (gl. p. ref.) — razaznati, razlikovati, nazirati ◊ în krapat đi zuorĭ suariļi tuma sa nazîrĭașće dupa dungă — u osvit dana sunce se tek nazire iza horizonta ◊ śĭață mistakată ku zapadă, poćakă nuĭe, da nu sa nazîrĭașće ńimika în okuol — magla pomešana sa snegom, staze nema, a ne razaznaje se ništa okolo [Por.]  [Vidi]

3543  nașće  naște  родити  nașće (ĭuo nask, ĭel nașće) [akc. nașće] (gl. p. ref.) — (zast.) roditi, poroditi se ◊ bagă sama, muĭarĭa ĭe greuańe, akuș trăbe sî sa nașće — obrati pažnju, žena je trudna, uskoru treba da se porodi ◊ paramamiļi nuaștre sa nașćirit sîngure, dupa viće, pi drum la muară, pi luok în mižluoku sapatuluĭ — naše prabake su se porađale same, za stokom, na putu u vodenicu, na njivi usred kopanja ◊ muĭeriļi la nuoĭ s-a naskut stînd în piśuare pănă dupa ratu ku mńamțî — žene su se kod nas porađale stojeći na nogama sve do posle rata sa Nemcima ♦ sin. ușura ♦ sin. inov. fată [Por.]   [Vidi]

5393  nădăi  nădăi  схватити  nădăi (ĭuo ma nadăĭ, ĭel sa nadăĭe) [akc. nădăi] (gl. ref.) — shvatiti, razumeti, dosetiti se ◊ ći nadăĭ śe vreu să spun? — shvataš šta hoću da ti kažem? ♦ sin. înțăļeźa [Por.]  [Vidi]

2054  năĭmi  năimi  најмити  năimi (ĭuo năimesk, ĭel năimĭașće) [akc. năimi] (gl. p. ref.) — (zast.) najmiti (se), unajmiti (se); nadničiti ◊ uom sarak, nu puaće năimi pi ńima, lukră sîngur păn’ sa sparźe đi lukru — siromah čovek, ne može nikoga najmiti, radi sam dok se ne razbije od posla [Por.]  [Vidi]

2056  nămituorĭ  nămitor  најамник  nămituorĭ (mn. nămituorĭ) [akc. nămituorĭ] (i. m.) — (zast.) najamnik, unajmljenik, čovek angažovan za neki privremeni posao; nadničar ◊ nămituorĭu ĭe sîpatuorĭ kare sapă kukuruḑu înprumut: ĭel sapă la mińe, ĭuo sîăp la ĭel — najamnik je radnik koji okopava kukuruz u zajam: on kopa kod mene, ja kopam kod njega ♦ var. ńimituorĭ ◊ đimińață îm vin ńimituori la sapat la kukuruḑ — sutra ujutru mi dolaze nadničari na okopavanje kukurza [Por.] ♦ dij. var. nimituorĭ [akc. nimituorĭ] (Plavna) [Pad.] ∞ năĭmi  [Vidi]

3409  năpăstui  năpăstui  клеветати  năpăstui (ĭuo năpăstuĭesk, ĭel napăstuĭe) [akc. năpăstui] (gl. p. ref.) — klevetati, oklevetati, iznositi neistinu o nekome ◊ rîa ļimbă are, năpăstuĭașće pi fiĭe kare đi fiĭe śe, fara vină, fara ńimika — opak jezik ima, oklevetaće svakog za bilo šta, bez krivice, bez razloga [Por.] ∞ napastă  [Vidi]

3410  năpăstuit  năpastăuit  оклеветан  năpăstuit (năpăstuită) (mn. năpăstuiț, năpăstuiće) [akc. năpăstuit] (prid.) — oklevetan ◊ atîta đi greu a fuost năpăstuit đin parća veśińilor, đi nu ĭ-a ramas alta ńimika, numa să-ĭ tužaskă — toliko je teško bio oklevetan od strane suseda, da mu nije ostalo ništa drugo, nego da ih tuži [Por.] ∞ napastă   [Vidi]

3538  nîkažală  necăjală  мучење  nîkažală (mn. nîkažălurĭ) [akc. nîkažală] (i. ž.) — mučenje, teškoća, tegoba ◊ a sufarat mulće nîkažălurĭ đi vrĭamĭa đi rat în lageru bugarĭesk, șî abĭa a ramas viu — istrpeo mnoga mučenja za vreme rata u bugarskom logoru, i jedva ostao živ [Por.] ∞ nakaz  [Vidi]

3536  nîkažî  necăji  мучити  nîkažî (ĭuo nîkažăsk, ĭel nîkažîașće) [akc. nîkažî] (gl. p. ref.) — mučiti, kinjiti ◊ lasă-l, nu-l măĭ nîkažî, kă nuĭe ĭel đivină — pusti ga, nemoj ga više mučiti, jer nije on kriv ◊ aĭ batrîń s-a nîkažît măĭ mult đikît nuoĭ, kă tuot a lukrat la snagă — stari su se mučili više od nas, jer su sve radili na snagu [Por.] ∞ nakaz  [Vidi]

6248  nîpari  opari  ојести  nîpari (ĭuo ma nîparĭesk, ĭel sa nîparĭașće) [akc. nîpari] (gl. p. ref.) — (med.) ojesti se, dobiti upalu na pregibima gojaznog tela usled znojenja (Inflamation) ◊ uomol gras sa nîparĭașće pi la grasîmĭ, kînd lukră śuava trĭekut đi apă — debeljuškast čovek ojede se na gojaznim pregibima, kad radi nešto znojav [Por.]   [Vidi]

6038  nîvađală  năvădeală  увођење  nîvađală (mn. nîvađeļe) [akc. nîvađală] (i. ž.) — (tehn.)(o razboju) uvođenje ◊ nîvađala urḑăļi în spată șă iță ĭe lukru muĭerĭesk, ļegat đi razbuoĭ đi țasut— uvođenje osnove u brdo i nite je ženski posao, vezan za razboj za tkanje ♦ up. nîvađi [Por.] ∞ razbuoĭ   [Vidi]

6037  nîvađi  năvădi  уводити  nîvađi (ĭuo nîvađesk, ĭel nîvađașće) [akc. nîvađi] (gl. p.) — (tehn.) (o tkanju) uvoditi ◊ kînd la razbuoĭ sa nîvađesk firiļi urḑăļi pin spată șă iță, trăbă să lukre doă muĭerĭ — kad se na razboju uvodi osnova u brdo i nite, treba da rade dve žene [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3429  noroḑîĭe  nărozie  лудило  noroḑîĭe (mn. noroḑîĭ) [akc. noroḑîĭe] (i. ž.) — 1. (med.) ludilo, stanje obolelog od ludila ◊ la prins pi kopil noroḑîĭa kare șćiĭe đin śe, da lumĭa pîrîașće stramuoșî luĭ k-a fakut ńiskaĭ rîaļe, șî pi kopil akuma l-a ažuns blastămurļi — poludelo je dete ko zna zbog čega, a ljudi optužuju njegove pretke da su počinili nekakva zla, pa su dete sada stigle kletve 2. (fig.) ludost, ludorija, nestašluk; preterano radovanje ◊ kopiĭi fak la noroḑîĭe, kă n-au alt lukru — deca prave ludosti jer nemaju druga posla ◊ așa visaļiĭe n-a fuost đemult la zavĭećină-n sat, noroḑîĭe mare pănă-n zuorĭ — takvo veselje odavno nije bilo na seoskoj zavetini, veliko ludilo sve do zore [Por.] ∞ noroḑî  [Vidi]

2425  numa  numa  само  numa [akc. numa] (pril.) (vez.) — 1. (pril.) samo ◊ s-a dus tuoț, a ramas numa unu — otišli su svi, ostao je samo jedan ◊ traĭesk bun, am numa o grižă: să fak nunta la kopil — živim dobro, imam samo jednu brigu: da sinu napravim svadbu 2. (vez.) nego ◊ șćim kum ĭe ĭel, numa spuńe noa kum ĭeș tu — znamo kakav je on, nego kaži nama kakav si ti [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5789  nume  nume  име  nume [akc. nume] (i. s.) — ime, naziv ◊ nu las pi ńima să lukre fiĭe śe în numiļi mĭeu — ne dam nikom da radi bilo šta u moje ime ◊ nume bućeḑat — kršteno ime ◊ nume la karće — ime upisano u matičnu knjigu [Por.]   [Vidi]

3149  ńam  neam  род  ńam1 (mn. ńamurĭ) [akc. ńam] (i. s.) — rod, rođak; srodnik, srodstvo; familija ◊ la nuoĭ ĭastă ńam apruape, ńam đipartat șî ńam đi bătrîńață — kod nas ima blizak rod, dalek rod i rod od starina ◊ ńamu sa sokoćiașće pi brîńe, kare înśep đi la kopiĭi alu un uom ku o muĭarĭe — srodstvo se računa po pasovima, koji počinju od dece jednoga muža i žene ◊ kopiĭi kare-ĭ fak uomu ku muĭari-sa sînt fraț, or kă ńam đin brîu al đintîń — deca koju rađaju muž i žena su braća, ili rod u prvom kolenu ◊ ńepuoțî đi la kopiĭi luor sînt vĭerĭ đin fraț, or brîu adoĭļa — unuci od rođene dece su braća od stričeva, ili drugo koleno ◊ ńepuoț đi ńepuoț sînt vĭerĭ a doĭļa, or brîu a triĭļa — praunuci su srodnici u trećem kolenu ◊ pănă la vĭerĭ adoĭļa sa țîńe ńam apruape — do trećeg kolena računa se blizak rod ♦ var. (zast.) ńemeńa ♦ sin. fîmeļiĭe, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. rudă [Kmp.]  [Vidi]

3443  Ńamț  neamţ  Немац  Ńamț (mn. Ńemț) [akc. Ńamț] (i. m.) — Nemac, pripadnik nemačkog naroda ◊ đi vramĭa đi ratu-sta, nuoĭ am fuźit đi tuoț: vin Ńamțî - fuź, vin flokańi - fuź, vin partizańi - ĭară fuź — za vreme ovog rata, mi smo bežali od svih: dođu Nemci - beži, dođu četnici - beži, dođu partizani - opet beži ♦ var. Mńamț ♦ sin. Gĭermîn ♦ up. Ńemțîĭe, Ńemțuaĭkă [Por.]  [Vidi]

3105  ńavă  nea  снег  ńavă (mn. ńevĭ) [akc. ńavă] (i. ž.) — sneg ◊ ńinźe ńavă albă — pada beli sneg ◊ spulbură ku tuot, vîntu rađikă ńava șî faśe naĭmĭeț pră drum — veje uveliko, vetar podiže sneg i pravi smetove na putu ♦ up. zapadă [Zvizd] [Por.] ♦ dij. var. ńao [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6207  ńeaverĭe  neavere  немаштина  ńeaverĭe (mn. ńeaverĭ) [akc. ńeaverĭe] (i. ž.) — nemaština, siromaštvo; oskudacija ◊ dupa rat tuoț a trait în mare ńeaverĭe — posle rata svi su živeli u velikoj nemaštini ♦ sin. raśiĭe [Por.]  [Vidi]

5469  ńegină  neghin  кукољ  ńegină (mn. ńegiń) [akc. ńegină] (i. ž.) — (bot.) kukolj (Agrostema githag) ◊ ńegina ĭe buĭađe kare krĭașće pin grîu, șî dakă grîu nu sa kurîță đi ĭa numa sa maśină la un luok, fańina ĭe tare amară — kukolj je biljka koja raste u žitu, i ako se žito ne očisti od njega nego se samelje zajedno, brašno je veoma gorko ◊ buobiļi đi ńegină sa kunuosk pin buobiļi đi grîu kă sînt ńagre — seme kukolja se prepoznaje u zrnevlju žita po crnoj boji ◊ pin kînćiśiļi rumîńeșć, uoki lu fĭaće frumuasă sînt ńegri ka ńegina — u vlaškim pesmama, oči lepih devojaka su crne kao kukolj [Por.]  [Vidi]

6094  ńegri  negri  црнети  ńegri (ĭuo ńegrĭesk, ĭel ńegrĭașće) [akc. ńegri] (gl.) — (color) crneti, tamniti ◊ kînd auḑîĭ ś-a fakut kopilu, tuot îm ńegri înainća uokiluor — kad sam čuo šta je dete uradilo, sve mi je pocrnelo pred očima ◊ baĭat frumuos, ama kam ńegru la fire, puaće-fi a fi ńegrit lukrînd la suare — lep momak, al je malo tamnije puti, možda je pocrneo radeći na suncu [Por.] ∞ ńegru1  [Vidi]

6093  ńegru  negru  црн  ńegru1 (ńagră) (mn. ńegri, ńagre) [akc. ńegru] (prid.) — (color) crn ◊ a veńit o muĭare ńagră ku un om ńegru, șî ku duoĭ kopiĭ ńegri, katînd đi lukru — došla je jedna crna žena sa crnim mužem, i dvoje crne dece, tražeći posao ◊ n-a putut ńimik țasuț în razbuoĭ, sî sa fărbuĭe în ńegru, pănă n-a ĭeșît kîrabuoĭu — nije se mogli ništa tkano na razboju da se oboji u crno, dok se nije pojavila zelena galica [Por.]   [Vidi]

3447  ńemțăsk  nemţesc  немачки  ńemțăsk (ńemțăskă) (mn. ńemțăsć, ńemțășć) [akc. ńemțăsk] (prid.) — nemački ◊ lukru ńemțăsk are mare rînd — nemački posao veoma je uredan ◊ muĭarĭa ńemțaskă are pĭaće pi față — nemačka žena ima pege na licu ◊ kopiĭ ńemțășć đi miś sa-nvață să lukre — nemačka deca se od malena uče da rade ◊ ađeturļi ńemțășć nu sînt ka ’ļi nuaștre — nemački običaji nisu kao naši [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3446  ńemțîașće  nemţește  немачки  ńemțîașće [akc. ńemțîașće] (pril.) — nemački ◊ a-nvațat ńemțîașće parke l-a fakut ńemțuaĭka — naučio je nemački kao da ga je rodila Nemica ◊ dakă sînt aiśa aĭ nuoștri kam ļenuoș, în Ńemțîĭe ĭuta skimbă narau, șî tuoț lukră pi ńemțîașće đi tuot pîrîĭe — iako su ovde naši kao lenji, u Nemačkoj brzo menjaju navike, i svi rade po nemački da sve pršti [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3444  ńemțuaĭkă  nemţoaică  Немица  ńemțuaĭkă (mn. ńemțuaĭke, ńemțuoĭś) [akc. ńemțuaĭkă] (i. ž.) — Nemica ◊ ńemțuaĭka ĭe muĭarĭa ńemțaskă — Nemica je nemačka žena ◊ ĭastă astîḑ mulț rumîń đ-aĭ nuoștri kare multă vrĭame lukră în Ńemțîĭe, șî kare s-a însurat ku ńemțuoĭș — ima danas dosta naših Vlaha koji dugo rade u Nemačkoj, i koju se oženili Nemicama [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

5470  ńiarat  nearat  непооран  ńiarat (ńiara) (mn. ńiaraț, ńiaraće) [akc. ńiarat] (prid.) — nepooran ◊ s-a pîrasît saćiļi șă mulće lokurĭ a ramas ńiarače — sela su zapustela, i mnoge njive su ostale nepoorane ♦ supr. arat [Por.] ∞ ara  [Vidi]

4954  ńibaut  nebăut  непопијен  ńibaut (ńibaută) (mn. ńibauț, ńibauće) [akc. ńibaut] (prid.) — (o tečnosti) nepopijen ◊ a fuost guoșć măĭ puțîń đikîț śe s-a așćetat, ș-a ramas multă bĭare ńibaută — bilo je manje gostiju nego što se očekivalo, pa je ostalo dosta pića nepopijeno ♦ supr. baut [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

6367  ńidośopļit  nedocioplit  неотесан  ńidośopļit (ńidośopļi) (mn. ńidośopļiţ, ńidośopļiće) (prid.) — (psih.) neotesan, nevaspitan, tupav, glup ◊ uom ńidośopļit nu bagă sama śe vorbĭașće, șă nu-ĭ sa pasă dar aĭa śe faśe ĭe la luok or nu — neotesan čovek ne vodi računa šta govori, i nije ga briga da li je to što čini na mestu, ili nije [Por.] ∞ śopļi  [Vidi]

6  ńikovală  nicovală  наковањ  ńikovală (mn. ńikovaļe) [akc. ńikovală] (i. m.) — (tehn.) nakovanj, kovačka alatka ◊ đi la tata mĭ-a ramas numa ńikovala șî śokanu — od oca mi je ostao samo nakovanj i čekić [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5549  ńiļiu  nelei  велики левак ?  ńiļiu (mn. ńiļiĭ) [akc. ńiļiu] (i. m.) — veliki levak ◊ ńiļiu ĭe tolśerĭ mare đi ļemn, fakut ka postaua ku țauă la fund, șî ku ĭel sa împlă butuoĭ mare ku vin or ku rakiu — veliki levak je napravljen od drveta u obliku korita sa cevkom na dnu, i služi da se u veliko bure sipa vino ili rakija [Por.] ♦ dij. var. ńeleĭ (Korbovo) [Dun.] ∞ tolśerĭ   [Vidi]

2446  ńimik  nimic  ништа  ńimik [akc. ńimik] (zam.) — ništa, nimalo ◊ ĭuo mis mik, nu șćiu ńimik — ja sam mali, ne znam ništa ◊ ĭa zatrit đi tuot, n-a măĭ ramas ńimik đin iĭ — zatrli su ih sasvim, nije ostali ništa od njih ◊ ńimik, ńimik, vorbim đi aĭa altadată — ništa, ništa, pričaćemo o tome drugi put ♦ var. ńimika ◊ bauș tuot, ńimika nu lasaș đi mińe — sve si popio, ništa nisi ostavio za mene [Por.] ∞ mik  [Vidi]

2819  ńinvațat  neânvăţat  неук  ńinvațat (ńinvațată) (mn. ńinvațaț, ńinvațaće) [akc. ńinvațat] (prid.) — neuk, neobrazovan; neiskusan; nedoučen ◊ nu m-a dat a aĭ miĭ la șkuală, ș-am ramas ńinvațată — nisu me moji dali u školu, i ostala sam neuka [Por.] ∞ învața  [Vidi]

3103  ńinźe  ninge  снежити  ńinźe (ĭuo ńing, ĭel ńinźe) [akc. ńinźe] (gl. p.) — (o snegu) snežiti, padati ◊ kađe zapada, ńinźe, dragu kopiilor đ-al mare — pada sneg, sneži, velika dečja radost ◊ n-a ńins đemult — nije padao sneg odavno ◊ nu ńinźe zapadă, numa mĭarźe đin śierĭ o șļapiță — ne pada sneg, nego ide s neba neka bljuzgavica [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5815  ńiras  neras  необријан  ńiras (ńira) (mn. ńiraș, ńira) [akc. ńiras] (prid.) — 1. (o bradi) neobrijan ◊ baĭat ńiras ĭe urît, șî fĭaćiļi nu sa uĭta la ĭel — neobrijani momak je ružan, i devojke ga ne gledaju 2. (o životinjskoj koži) neodran ◊ đimult sa purtat opinś đi pĭaļe đi puork ńirasă — nekad su se nosile opanke od neodrane svinjske kože ♦ supr. ras [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

5471  ńisîmanat  nesemănat  непосејан  ńisîmanat (ńisîmanată) (mn. ńisîmanaț, ńisîmanaće) [akc. ńisîmanat] (prid.) — (agr.) neposejan ◊ s-a bulnavit, șî ļ-a ramas lokurļi ńisîmanaće — razboleli se, i ostale im njive neposejane ♦ supr. sîmanat [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

2443  ńiśkum  nicicum  никако  ńiśkum [akc. ńiśkum] (pril.) — nikako ◊ ńiśkum nu-nțaļieg kum a putut sî fakă așa śeva — nikako ne razumem kako je mogao tako nešto da uradi ◊ pluaĭe doă ḑîļe una-ntruuna, ńiśkum sî șća — pada kiša dva dana neprekidno, nikako da stane ♦ var. ńișkum ♦ up. ńiśđikum [Por.] ∞ kum  [Vidi]

4825  ńiśun  niciun  ниједан  ńiśun (pril.) [akc. ńiśun] — nijedan ◊ kînd a tunat Bugari, tuoț a fuźit, n-a ramas ńiśun saćan — kad su ušli Bugari, svi su pobegli, nije ostao nijedan seljak [Por.] ∞ unu   [Vidi]

2358  obrańe  obrame  упртача  obrańe (mn. obrîăń) [akc. obrańe] (i. ž.) — 1. uprtača ◊ obrańa ĭe o sfuară skurtă, kare sa înpļećiașće đin viță đi ață đi lînă fărbuită; sa uĭtă să fiĭe gruasă ka un źeĭśt, đi sî puate să țînă greotaća — uprtača je jedan kratak konopac, koji se upliće od končanih niti obojene vune; gleda se da bude debela kao prst, da bi mogla da drži težinu ◊ obrańa sa puńe la tuot śe sa duśe-n șîaļe: la trastă, la ļagîn đi kopiĭ, la kĭasă lu șkolarĭ, da șî la kĭasă kare sa duk numa pista umîr — uprtača se stavlja na sve što se nosi na leđima: na torbu, na dečju kolevku, na školske torbice, ali i na kese koje se nose samo preko ramena [Por.] ♦ sin. baĭeră (Topla) [Crn.] 2. šara, ukras ◊ un fĭeļ đi noprś au pi șîaļe pistrițură ka obrańa, șă ļi kĭemăm: nopîrś ku obrańe — jedna vrsta zmija ima na leđima šaru nalik na pletenicu-uprtaču, pa je zovemo šarka [Por.] ◊ nopîrka pistriță pi șîaļe la nuoĭ sa kĭamă nopîrka ku baĭeră — zmija sa šarenim leđima kod nas se zove zmija „bajerka” (Topla) [Crn.]  [Vidi]

4576  obrinśală  obrinteală  запаљење  obrinśală (mn. obrinśaļe) [akc. obrinśală] (i. ž.) — (med.) zapaljenje ◊ kînd sa spurkă taĭatura șî loko-la sa umflă șî roșiașće, sa spuńe kă uomu a kîpatat obrinśală — kad se zagadi rana i to mesto otekne i pocrveni, kaže se da je čovek dobio zapaljenje ♦ sin. nîparĭală [Por.] ∞ obrinśi  [Vidi]

48  oćinśi  otinci  кротити  oćinśi (ĭuo oćinśesk, ĭel oćinśiașće) [akc. oćinśi] (gl. p. ref.) — 1. krotiti, smanjiti snagu, uravnotežiti ◊ kînd trag în žug vaka ku buou, fînka ĭe buou măĭ tare, ăl oćiśașće: iĭ ļagă lanțu đi žug șî đi tînžală, șî ĭel ĭe oćiśit, traźe bîrabar ku vaka — kada su zajedno upregnuti vo i krava, vola krote tako što ga vežu lancem za jaram i rudu; on je ukroćen, vuče naporedo sa kravom 2. olakšavati ◊ kînd aĭ să rađiś śeva greu, ĭaĭ pîrgu să oćinśeșć, să rađiś măĭ ļesńe — kad treba da podigneš nešto teško, koristiš polugu da olakšaš dizanje ♦ var. oćiśi, ućiśi, ućinśi ♦ up. oćeșî ♦ sin. ușura [Por.]   [Vidi]

99  odolan  hodolan  коска  odolan (mn. odolańе) [akc. odolan] (i. m.) — 1. koska (veći komad) ◊ la morminț-ăĭ pîrasîț ș-akuma sa gasîăsk odolańe omeńieșć — na neznanom groblju i sada se nalaze ljudske kosti 2. koska sa malo mesa ◊ odolan uskat — suva koska ◊ a pus în ḑamă numa ńișći odolańe — stavila je u čorbu samo neke koščine ♦ sin. śolan [Por.] 3. (tehn.) komad, deo neke naprave ◊ mi sa-m pare kă dîn gĭebo-la dă trăirat a măĭ ramîns ńișće odolańe pră supt șupă — čini mi se da su od te vršalice ostali još neki delovi pod šupom (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

6318  ofta  ofta  уzдисати  ofta (ĭuo ofće, ĭel ofćaḑă) [akc. ofta] (gl.) — uzdisati ◊ dupa muarće fĭeći, muma atîta a oftat grĭeu đi iĭ sa-m parut kă o sî-ĭ krîape ińima — posle smrti ćerke, majka je toliko teško uzdisala da joj se činilo da će joj srce prepući ◊ kînd iĭ la uom pintru śeva grĭeu la ińimă, ĭel trabe nuapća să ĭasă afară, să rađiśe mîńiļi în sus, șî slubaḑîndu-ļi, sî ofćaḑă se guod măĭ adînk puaće — kad je čoveku zbog nečega teško na srcu, treba noću da izađe napolje, podigne ruke i spuštajući ih, uzdahne najdublje što može ♦ sin. suspina, șușńi [Por.]   [Vidi]

3829  ogașăl  ogașăl ?  поточић  ogașăl (mn. ogașîaļe) [akc. ogașăl] (i. s.) — (demin.) potočić ◊ ogașăl ĭe ogaș mik, apă kurgatuare đi pi pođiń, kare tună în vrun ogaș — potočić je mali potok, tekuća voda koja se sliva sa padina i uliva u neki potok ◊ ogașîăļiļi đes sakă pista vară — potočići često presuše preko leta ◊ în ogașîaļe nus pĭeșć, puaće sî sa gasîaskă numa bulobrĭeț — u potočićima nema ribe, mogu da se nađu samo rakušci ♦ / < ogaș + -ăl [Por.] ∞ rîu  [Vidi]

2452  ogluoń  grămadă  гомила  ogluoń (mn. ogloańe) [akc. ogluoń] (i. s.) — 1. gomila, hrpa ◊ a lasat ogluoń dă ļeamńe-n mižluoku drumuluĭ — ostavili gomilu drva na sred puta 2. (fig.) klada ◊ stă ogluoń la umbră, nu ĭasă la suare să lukrĭe — leži kao klada u hladu, ne izlazi na sunce da radi ◊ bolnăv, ḑaśe ogluoń pră pat — bolestan, leži kao klada u krevetu [Mlava]  [Vidi]

3059  okituare  ochitoare  осматрачница  okituare (mn. okituorĭ) [akc. okituare] (i. ž.) — (zast.) osmatračnica, stražara ◊ dă vreamĭa dă turś a fuost okituare la măĭ mulće luokurĭ pră lîngă Rănovăț — za vreme Turaka bilo je vriše osmatraćnica oko ranovca ◊ luoku unđ-a fuost o okituare în aritu Rănovăluĭ, a probućeḑato bugarĭi în rato-l dă-ntîń în Karaulă — mesto gde je bila jedna osmatračnica u okolini ranovca, Bugari su u Prvom svestkom ratu prekrstili u Karaulu ◊ uom kare a fuost pus dă okituorĭ, a fuost aļes adîns — čovek koji je bio postavljen za osmatrača, bio je posebno biran ◊ okituarĭa a fuost tămîńată în vîru lu vrun ļemn înalt — osmatračnica je bila uređena na vrhu nekog visokog drveta [Mlava] ∞ uokĭ  [Vidi]

5650  omorî  omorî  убити  omorî (ĭuo omuor, ĭel omuară) [akc. omorî](gl. p. ref.) — ubiti, umoriti ◊ đi vrĭamĭa đi rat s-a omorît multă lumĭe ńevinuită — za vreme rata ubijeno je mnogo nevinih ljudi ◊ uom kare puaće să omuare pi alt uom, nuĭe uom, numa žuavină — čovek koji može ubiti drugog čoveka, nije čovek, nego zver [Por.] ∞ muarće  [Vidi]

6006  opinkarĭ  opincar  опанчар  opinkarĭ (mn. opinkarĭ) [akc. opinkarĭ] (i. m.) — opančar ◊ opinkarĭu ĭe uom kare ĭe maĭstur să fakă la opinś đi gumă — opančar je čovek koji je majstor za izradu gumenih opanaka ◊ opinkari a trait ș-a lukrat pin orașă, da opinśiļi a vindut pi la bîlśurĭ pin saće — opančari su živeli i radili po varošima, a opanke su prodavali na vašarima po selima [Por.] ∞ opinkă  [Vidi]

6005  opinkă  opincă  опанак  opinkă (mn. opinś) [akc. opinkă] (i. ž.) — opanak ◊ opinka ĭe înkîlțamînt batrîńesk alu saćeń, fakută đin pĭaļe đi puork — opanak je starinska seljačka obuća, izrađen od svinjske kože ◊ opinśiļi đi puork a fakut tot nat la kasa luĭ — svinjske opanke izrađivao je svako kod svoje kuće ◊ opinśiļi đi puork s-a ļegat ku urḑîaļe îndoiće đin păr đi kapră, or ku kurauă îngustă đi pĭaļe đi puork — svinjske opanke su se vezivale uzicom upredenom od kozje dlake, ili uskim kaišem od svinjske kože ◊ dupa ratu a doĭļa, opinkari a înśeput să fakă șî opinś đi gumă — posle drugog svetskog rata opančari su počeli da prave i opanke od gume [Por.]  [Vidi]

2511  opri  opri  зауставити  opri (ĭuo oprĭesk, ĭel oprĭașće) [akc. opri] (gl. p. ref.) — 1. zaustaviti (se); stati; prestati ◊ oprĭașće karu sî ĭeșîm, k-am ažuns — zaustavi kola da izađemo, jer smo stigli ◊ kînd sa va puńa pi bĭare, triĭ ḑîļe n-o sî sa oprĭașkă — kad bude počeo da pije, tri dana neće prestajati ◊ muoșu s-a dus să oprĭaskă muara, kă apa a sakat — čiča je otišao da zaustavi vodenicu, jer je voda presušila 2. zadržati (se) ◊ s-a oprit ku ĭel în taĭnă, șî s-a amînatat đi lukru — zadržao se s njim u razgovoru, i zakasnio za posao ◊ am oprit kopilu đi la șkuală, kă n-are kare să-m pazîaskă vićiļi — zadržao sam dete od škole, jer nemo ko da mi čuva stoku ♦ sin. zăđina (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2512  oprit  oprit  заустављен  oprit (oprită) (mn. opriț, opriće) [akc. oprit] (prid.) — (za kretanje) 1. zaustavljen, prekinut u radu ◊ muara stă oprită triĭ ḑîļe, kă nuĭe apă — vodenica stoji zaustavljena tri dana, jer nema vode ◊ kopiĭi opriț đi la șkuală ramîn kĭuorĭ la uokĭ — deca prekinuta u školovanju ostaju slepa kod očiju ◊ mńiĭi sînt opriț đi supt, nu măĭ sug — jagnjići su prekinuti u sisanju, ne sišu više (odvojeni su od ovaca) 2. zadržan ◊ nu sufăr să fiu prĭa mult oprit pi drum numa la taĭnă guală — ne podnosim da budem previše zadržan na putu sami radi praznog razgovora [Por.] ∞ opri  [Vidi]

5054  oraș  oraș  варош  oraș (mn. orașă) [akc. oraș] (i. m.) — varoš, administrativni centar ◊ oraș ĭe luok unđe ĭe șađarĭa lu žîndarĭ ș-alu sud, șă unđe ĭastă dugăĭ marĭ șă unđe s-a țîńe piĭaț mare — varoš je mesto gde je sedište žandara i suda, gde ima velikih trgovina i gde se održava velika pijaca ◊ orașu a kuprins măĭ mulće saće đintr-un țînut, șî țînuto-la s-a kĭemat srez — varoš je obuhvatala više sela u jednoj oblasti, i ta oblast se zvala srez ◊ orașu lu Poreśa mult a fuost Milanovțu, ș-akuma lumĭa a batrînă îĭ ḑîśe ’oraș’ — porečka varoš dugo je bio Donji Milanovac, i sada ga stariji ljudi zovu varoš ◊ oraș sa ḑiśe șî la tot luok măĭ mare, ku kăș măĭ mulće șă adunaće la un luok, unđe lumĭa nu traĭașće đin oĭariĭe or đin munćit la pomînt, numa au vro službă — varoš se zove i svako veće mesto, sa mnogo kuća zbijenih na jednom mestu, gde ljudi ne žive od stočarstva ili zemljoradnje, nego imaju neku službu ◊ oraș ĭe sat mare, în kare traĭesk duomń marĭ alu kuĭ muĭerĭ nu lukră ńimika — varoš je veliko selo u kome živi velika gospoda čije žene ne rade ništa [Por.]   [Vidi]

2240  orbiuluĭ  orbiului  слепачки  orbiuluĭ [akc. orbiuluĭ] (pril.) — (pej.) slepački, raditi nešto kao osoba bez vida ◊ a-ļergat la ĭa orbiuluĭ, n-avut parinț să-ĭ đeșkidă uoki — trčao je kod nje slepački, nije imao roditelje da mu otvore oči ♦ var. uorbiuluĭ [Por.] ∞ uorb  [Vidi]

5660  otar  otar  међа  otar (mn. otară) [akc. otar] (i. s.) — međa, ograda ◊ otar ĭe luok kare đisparće duauă moșîĭ alu duoĭ stapîń — međa je mesto koje razdvaja dva imanja dvojice domaćina ◊ otar đe mult a fuost ļemn mare, kurațat đi kuažă la o parće— međa je nekada bilo veliko drvo oguljeno od kože na jednoj strani [Por.]  [Vidi]

5478  otrauă  otravă  отров  otra (mn. otrăvurĭ) [akc. otrauă] (i. ž.) — otrov ◊ ĭ-a dat muĭari-sa otrauă să bĭa, ama ĭel a priśeput la vrĭame, ș-a ramas viu — dala mu je žena otrov da popije, ali je on primetio na vreme, i ostao živ ♦ sin. veńin [Por.]   [Vidi]

4926  oźak  ogeac  оџак  oźak [akc. oźak] (i. s.) — (zast.) odžak, odaja kolibe sa ognjištem; iža ◊ oźak ĭe odaĭe în koļibiļi batrîńe, în kare s-a tunat đirĭept đ-afară, șî-n kare a fuost vatra fuokuluĭ ku kaminu șî gaura đi fum în puod — odžak je odaja u starim kolibama u koju se ulazilo ravno spolja, i u kojoj je bilo ognjište sa kaminom i otvorom za dim na tavanu ◊ la oźak într-un kuot a fuost kaminu đi fakut fuoku, în alalalt lavița ku vasurļi đi apă — u jednom delu odžaka bilo je ložište, u drugom polica sa sudovima za vodu ◊ la oźak s-a țînut skamńiļi đi șaḑut, ku masa șî vasurļi đi mînkare — na odžaku su se držali tronošci za sedenje, sa sofrom i priborom za jelo ◊ pi parĭețî oźakuluĭ șî la grindă a fuost kuńe đ-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi, kiț ku buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ, șî măĭ mulće lomańe — po zidovima odžaka i na gredama plafona bili su klinovi za kačenje odeće, torbi, korpi, kitica raznog bilja, i koje šta drugo ◊ rumîńi aĭ batrîń măĭ multă vrĭamĭa a pitrekut în odaĭe kare a kĭemato oźak — stari Vlasi su najveći deo svoga vremena provodili u odaji koju svu zvali odžak ♦ sin. kamin [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

2892  pabir  pobir  пабирак  pabir (mn. pabirĭ) [akc. pabir] (i. m.) — pabirak, otpadak ◊ pabir ĭe drugă starpă, or ńikuaptă, or kare a ramas ńikuļasă — pabirak je nedozreli klip kukuruza, ili klip bez zrna, ili koji je ostao neobran ◊ kînd kuļeg la kukuruḑ, druźiļi marĭ lapîd într-o parće, da pabir în alta — kad berem kukuruz, dobre klipove bacam na jednu stranu, a pabirak na drugu [Zvizd] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

4314  padukĭe  păduche  вашка  padukĭe (mn. padukĭ) [akc. padukĭe] (i. m.) — (ent.) vaška (Phthiraptera) ◊ padukiļi ĭe o gongiță kare traĭașće la uom în păr — vaška je bubica koja živi u čovekovoj kosi ◊ lumĭa đemult rău a pațît đi padukĭ — ljudi su nekad mnogo patili od vašiju ◊ padukiļi sa faśe đin ļinđină — vaška se rađa iz gnjide [Por.]  [Vidi]

5233  Padurĭan  pădurean  Падурјан  Padurĭan (mn. Padurĭeń) [akc. Padurĭan] (i. m.) — (etn.) Padurjan ◊ Padurĭan ĭe uom kăsătorit în țînut paduruos, kare traĭașće đin oĭariĭe — Padurjan je čovek naseljen u šumovitoj oblasti, koji živi od ovčarstva ◊ Padurĭan ĭe poļikră kare a dato kîmpeńi ńigoćinuluĭ la munćeń đi pi Miruoś — Padurjan je nadimak koji su negotinski ravničari dali planincima sa Miroča ◊ saće rumîńeșć ku Padurĭeń sînt Plamna, Ĭekubouț, Malaĭńița, Vratna șî Urovuță — vlaška sela sa Padurjanima su Plavna, Jabukovac, Malajnica, Vratna i Urovica ◊ Padurĭană — Padurjanka ♦ sin. Munćan [Pad.] ∞ padure  [Vidi]

4905  paĭe  paie  слама  paĭe (mn.) (i. ž.) — slama ◊ paĭiļi ramîn dupa śe sa trăiră mărunțîșu — slama ostaje posle vršidbe žitarica ◊ klańa đi paĭe — plast slame ◊ ku paiļi s-a umplut slamńaśiļi pi kare lumĭa a durmit — slamom su se punile slamarice na kojima su ljudi spavali ◊ paĭiļi s-a pus ĭarna șă-n kośina porśilor, să nu muară puorśi đi źer — slama se zimi prostirala i u svinjce, da svinje ne bi pocrkale od mraza [Por.] ∞ paĭ  [Vidi]

4876  Pakală  Păcală  Угурсуз  Pakală [akc. Pakală] (i. m.) — (folk.) Pakala, Ugursuz ◊ Pakală ĭe nume đin povĭeșć bužukuruasă, uom kare a lukrat tuot îndîrećișļa — Pakala je ime iz šaljivih priča, čovek koji sve radio naopako [Por.] ∞ pakat   [Vidi]

3007  pakută  patoca ?  патока  pakută [akc. pakută] (i. ž.) — patoka, poslednja, slaba rakija pri pečenju na kazanu ◊ pakută ĭe rakiĭa kare măĭ kure kîta dupa śe sa mută źubanu — patoka je rakija koja curi još malo posle sklanjanja džbana ◊ pakută ĭe rakiĭe slabă șî rîa, n-o bĭa ńima — patoka je slaba i loša rakije, ne pije je niko [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

4147  palćin  paltin  јавор  palćin (mn. palćiń) [akc. palćin] (i. m.) — (bot.) javor (Acer pseudoplatanus) ◊ đin palćin rumîńi a fakut sulurĭ đi razbuoĭ da pîkurari a luor ļingurĭ marĭ kare ļ-a purtat la brîu — od javora Vlasi su izrađivali vratila za razboj, a njihovi pastiri velike kašike koje su nosili o pojasu ♦ up. arțar [Por.] ◊ palćinuĭe bun dă or śe — javor je dobar za bilo šta (ranovac) [Mlava]   [Vidi]

4148  palćińiș  păltiniș  јаворик  palćińiș (mn. palćińișurĭ) [akc. palćińiș] (i. s.) — (bot.) javorik ◊ palćińiș ĭe luok unđe dau palćińi, or duos ku palćiń mulț — javorik je mesto gde rastu javori, ili šuma sa mnogo javora [Por.] ∞ palćin  [Vidi]

2131  papură  papură  рогоз  papură (mn. papurĭ) [akc. papură] (i. ž.) — (bot.) rogoz, širokolisni (Typha latifolia) ◊ papura ku fuoiļi laće krĭașće pi lînga bĭelț — širokolisni rogoz raste pored bara ◊ đin papură a fuost împlećiće rugožîńiļi, pi kare am durmit kînd am fuost kopiĭ — od rogoza su bile ispletene rogozine, na kojima smo spavali kad smo bili deca [Por.]  [Vidi]

6032  papușă  păpușă  пасмо  papușă2 (mn. papuș) [akc. papușă] (i. ž.) — (tehn.) pasmo ◊ papușă ĭe masură la țasut în razbuoĭ — pasmo je mera u tkanju na razboju ◊ kînd sa numîră larźimĭa țasutuluĭ, sa ĭau tri fire đi urḑală într-o papușă — kad se određuje širina tkanja, uzima se po tri niti osnove u jedno pasmo [Por.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5094  par  pahar  чаша  par2 (mn. pară) (i. s.) — čaša ◊ par ĭe vas mik đi bĭare, fara kuadă — čaša je mali sud za piće, bez drške ◊ a baut numa doă-triĭ pară đi rakiu, șî sa-mbatat ka kurka, kă n-a mînkat ńimika — popio je samo dve-tri čaše rakije, pa se napio ku ćurka, jer nije jeo ništa ♦ (demin.) parușăl ♦ sin. śuoĭ [Por.] ∞ vas  [Vidi]

5510  parțî  părți  делити  parțî (ĭuo parțăsk, ĭel parțașće) [akc. parțî] (gl. nesvrš.) — (ret.) delitirar kare ḑîśe parțî, măĭ đes sa ḑîśe împarțî — retko ko kaže deliti, češće se kaže podeliti [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

5953  parće  parte  страна  parće (mn. părț) [akc. parće] (i. ž.) — 1. strana ◊ ńima n-a țînut parća luĭ, a ramas sîngur, saraku — niko mu nije držao stranu, ostao je sam, siroma ◊ ĭ-a dat la o parće — sklonio ga je u stranu ◊ în patru părț — četvorostran ◊ (izr.) kare taĭe, parće-ș faśe — ko deli, sebi dodeli ◊ parća stîngă, parća đirĭaptă — leva strana, desna strana 2. napolica ◊ a luvat ļivađa să kosaskă-n parće — uzeo je livadu da je kosi u napolici [Por.]  [Vidi]

3181  parĭa  părea  чинити се  parĭa (?) [akc. parĭa] (gl.) — (zast.) 1. činiti se, pričiniti se; svideti se, dopadati se; ◊ mi sa-m pare kă nu sa ogođiașće una ku alta — čini mi se da se ne slaže jedno s drugim ◊ ĭel aĭa a fakut, ama miĭe nu mi s-a-m parut ńiśkum — on je to uradio, ali se meni nije dopalo nikako ◊ tare mi sa-m pare — jako mi se sviđa 2. radovati se, biti srećan, zadovoljan; tugovati, žaliti ◊ mult îm pare bińe pintru ĭa — mnogo se radujem zbog nje ◊ iĭ pare rău đi feĭ-sa, kă nu traĭașće bun ku uomî-su — žali ćerku, jer ne živi dobro sa mužem ◊ uom fara ińimă, nu-ĭ pare rău đi ńima — čovek bez srca, ne žali ni za kim [GPek]   [Vidi]

5207  pastrat  pastrat  уштеђен  pastrat2 (pastra) (mn. pastraț, pastraće) [akc. pastrat] (prid.) — ušteđen, pošteđen, sačuvan ◊ s-a-ntuors đin razbăl ku kapu pastrat — vratio se iz rata sa sačuvanom glavom ◊ a murit fara ńiśun ban pastrat — umro je bez ijednog ušteđenog dinara [Por.] ∞ pastra  [Vidi]

5949  pastrăv  păstrăv  шкрипавац  pastrăv (mn. păstrăvĭ) [akc. pastrăv] (i. m.) — (mik.) škripavac (Agaricus ostreatus) ◊ pastrăv ĭe un fĭeļ đi burĭaće kare dă numa pi nuk, źugastru, salkă șă palćin — škripavac je gljiva koja raste samo na orahu, klenu, vrbi i javoru ◊ (ver.) dakă vrĭeĭ să kuļeź pastrăvu, nu kućeḑ să vorbĭeșć pănă nu puń mîna pi ĭel, kă no-l măĭ sprimĭeșć đi mînkare ńiśkînd — ako hoćeš da bereš škripavac, ne smeš da progovoriš dok ne staviš ruku na njega, jer ga nikad nećeš spremiti za jelo [Por.]  [Vidi]

3215  pașće  paște  пасти  pașće1 (ĭuo pask, ĭel pașće) [akc. pașće] (gl. p.) — (o stoci) pasti, napasati, jesti travu ◊ ļivađa are ĭarbă bună șî vićiļi pask frumuos — livada ima dobru travu i stoka lepo pase ◊ pîkurarĭu đinuapće a slubaḑît vićiļi, să ļi pașće bińe șî sî sa dukă la bîlś — čobanin je rano isterao stoku, da je napase dobro i da ode na vašar [Por.]   [Vidi]

5008  pat  pat  кревет  pat (mn. paturĭ) (i. s.) — krevet, ležaj; postelja ◊ rumîńi aĭ batrîń, kare a trait pin borđeĭe, n-avut paturĭ, numa a durmit pi rugožînă, așćernută pi pomînt guol — stari Vlasi, koji su živeli u burdeljima, nisu imali krevete, nego su spavali na rogožini, prostrtoj na goloj zemlji ◊ dupa śe a-nśeput să fakă koļibĭ, rumîńi sa-nvațat să fakă șă paturĭ đi ļemn — kada su počeli da dižu kolibe, Vlasi su naučili da prave drvene krevete ◊ întra raturĭ, gîzdoćińiļi s-a momit la paturĭ đi fĭer ku madraț, kare ļ-a kumparat pin orașă — između ratova, bogataši su se namamili na gvozdene krevete sa madracima, koje su kopovali po varošima ◊ patu muorțî — samrtna postelja ◊ pat muaļe — meka postelja ♦ sin. kulkuș [Por.]   [Vidi]

2553  patruļa  patrulea  четврти  patruļa [akc. patruļa] (br.) — četvrti ◊ ț-am spus đi triĭ uorĭ, đ-a patruļa uorĭ nu măĭ spun, numa o sî bat — govorio sam ti tri puta, četvrti put više neću govoriti, nego ću da bijem ◊ triĭ lukratuorĭ trĭekură, pĭ-al a patruļa-l opriră, kă n-avut alat la ĭel — troje radnika je prošlo, četvrtog zaustaviše, jer nije imao alat kod sebe [Por.] ∞ patru   [Vidi]

3113  pazdărĭ  puzdere  поздер  pazdărĭ (mn. pazdărĭe) [akc. pazdărĭ] (i. m.) — 1. pozder a. stabljika konoplje ◊ kîńipa are bît, pazdărĭ, șî fuĭuor, ață kare sa đispart đi țasut — konoplja ima stablo, pozder, i niti, konce koji se odvaju za tkanje b. otpadak ◊ pazdărĭ ĭe aĭa śe kađe đin kîńipă or đin in, kînd sa bat ku nabuoĭńiku în proțap — pozder ĭe ono što otpada od konoplje ili lana, kada se nabojnikom mlate u trlici ◊ ku pazdărļi đe mult s-a aprins lumanarĭa, or lampa đi gas, ku fuoku đi la kamin — sa pozderom se nekada palila sveća ili petrolejka, vatrom sa kamina 2. krhotina, ulomak ◊ kînd sa sparźe vrun vas đi pomînt în parśiaļe marunće, sa ḑîśe kî s-a fakut pazdărĭ đin ĭel — kad se neki zemljani sud razbije na sitne parčiće, kaže se da se napravio pozder od njega [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

4084  pașćiță  păștiţă  жута шумарица  pașćiță (mn. pașćiț) [akc. pașćiță] (i. ž.) — (bot.) žuta šumarica (Anemone ranunculoides) ◊ la Pașći domaćinu să spală pe okĭ șî să duśe șî ĭa o floarĭe đe măr, ș-o urḑîkă, șî floarĭe đe kuorn, ș-o buruĭană, pașćiță o kĭamă — na Uskrs domaćin se umije, i ode da uzme cvet jabuke, jednu koprivu, cvet drena i jedan cvet koji se zove žuta šumarica ◊ șî ĭa un ou roșu șî puńe aśi în strakină, șî puńe kîta vin, șă mursîkă, șî tokĭaḑă tot, sî să fakă papară în strakină — i uzme jedno crveno jaje i stavi ga u panicu i sipa malo vina, i sve to zgnječi da se u panici napravi kaša ◊ dupa aĭa puńe un ou roșu în sîn, ĭa sakurĭa șî sa duśe în livađe, puńe sakurĭa žos, stă pe ĭa ku piśoarļi, sa întoarśe kătră răsărit șî faśe kruśe — posle toga stavi jedno crveno jaje u nedra, uzme sekiru i ode na livadu, stavi sekiru na zemlju, stane na nju nogama, okrene se ka istoku i prekrsti ◊ șî pļakă un paș înainće ku piśoru ăl đirept șî ĭar faśe kruśe, đe tri orĭ așa — i krene jedan korak napred desnom nogom, i opet se prekrsti, i tako tri puta [Crn.] ∞ Pașć  [Vidi]

3214  pașćuńe  păștiune  испаша  pașćuńe (mn. pașćuń) [akc. pașćuńe] (i. ž.) — ispaša ◊ pașćuńe ĭe luok unđe pask uoĭļi — ispaša je mesto gde pasu ovce ◊ pi munț, unđ-a trait rumîń-aĭ batrîń kînd s-a kăsătorit în Sîrbiĭe, rar a fuost pașćuńe, uoiļi s-a paskut pin padurĭ — u planinama, na kojima su živeli stari Vlasi po doseljavanju u Srbiju, retko je bilo pašnjaka, ovce su se napasale po šumama ◊ pașćuńe đi viće s-a fakut ku pîržuol — pašnjaci za stoku pravili su se paljevinom ◊ aĭ batrîń a vorbit kă nuĭe pașćuńe fara pîržuol — stari su govorili da nema pašnjaka bez požara ♦ var. pașuńe, pașă, izlaz [Por.] ∞ pașće1  [Vidi]

4315  pădukĭuos  păduchios  вашљив  pădukĭuos (pădukĭuasă) (mn. pădukĭuoș, pădukĭuasă) [akc. pădukĭuos] (prid.) — vašljiv, koji ima vaške ◊ đi vrĭamĭa đi rat, tuata lumĭa a fuost pădukĭuasă — za vreme rata svi su ljudi bili vašljivi ♦ var. padukĭat [Por.] ∞ padukĭe  [Vidi]

3042  păr  păr  крушка (дрво)  păr1 (mn. pĭerĭ) [akc. păr] (i. m.) — (bot.) kruška, drvo (Pirus sativa) ◊ păru ĭe puom kare rođiașće ku pĭară — kruška je voćka koja rađa kruške ◊ păr sîrbaćik — divlja kruška ◊ păr oltańit — kalemljena kruška ◊ păr rotat — razgranata kruška ◊ în frunḑa pîăruluĭ pîkurari kîntă măĭ frumuos — u kruškov list čobani najlepše sviraju ♦ var. pîăr [Por.]  [Vidi]

3044  păr  păr  коса  păr2 (mn. pĭerĭ) [akc. păr] (i. m.) — (anat.) kosa, dlaka na glavi ◊ ĭ-a albit păru đin kap, a înkarunțît — pobelela mu je kosa na glavi, osedeo je ◊ pļeșîu, fara păr pi kap — ćelav, bez kose na glavi ◊ păru puorkuluĭ — svinjska dlaka ◊ supțîrĭe ka păru đin kap — tanko kao vlat kose sa glave ◊ a fuost rușîńe suokru să vadă păru lu nuora ćinîră, șî ĭa întra ĭel ńiśkînd n-a fuost đispurpađită — bilo je sramota da svekar vidi kosu mlade snajke, i ona pred njim nikada nije išla razbrađena ♦ var. pîăr [Por.]  [Vidi]

5764  păru puorkuluĭ  părul - porcului  раставић  păru puorkuluĭ [akc. păru puorkuluĭ](sint.) — (bot.) rastavić (Equisetum telmateia) ◊ ku păru puorkuluĭ babiļi a ļikuit mulće buaļe, pintra ĭaļe șă raku — rastavićem babe su lečile mnoge bolesti, među njima i rak ♦ sin. kuada kaluluĭ [Por.] ∞ puork  [Vidi]

4476  Pătru  Pătru  Петар  Pătru1 [akc. Pătru] (i. m.) — (antr.) Petar ◊ nume Pătru s-a dat la mulț kopiĭ voĭńiśeșć kă să fiĭe tarĭ ka pĭatra, să fiĭe sînatuoș, șă să traĭaskă mult — ime Petar davalo se velikom broju muške dece da budu jaki kao kamen, da budu zdravi i da dugo žive ◊ fînka nume Pătru a fuost mulțît, să puată să-ĭ razńaskă șî sî-ĭ kunuaskă ļesńe, lumĭa a proskuos mulće fuarme đi poļikre đin nume Pătru — pošto je ime Petar bilo mnogobrojno, da bi mogli da ih razlikuju i lako prepoznaju, ljudi su iz imena Petar izveli mnoge forme ◊ đin Pătru a ĭeșît Petrikă șî Patruț, đin Petrikă Trikă, da đin Patruț Truța, đin Truță ĭară Truĭa, ș-așa-nainće — od Petra su nastala imena Petrika i Patruc, od Petrike Trika, a od Petruca Truce, od Truca opet Truja, i tako dalje ◊ parĭaka muĭerĭaskă alu nume voĭńiśesk Pătru a fuost Petriĭa, or Pĭetrapar muškom imenu Petar bilo je žensko ime Petrija, ili Petra [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

4125  peļag  peleag  ћелав  peļag (peļagă) (mn. peļaź, peļaźe) [akc. peļag] (prid.) — ćelav, bez kose ◊ peļag ĭe uom fara păr, or ku păru rar — ćelav je čovek bez kose, ili sa retkom kosom ♦ var. pipiļag (Topolnica) ♦ sin. pļeșîu [Por.]  [Vidi]

5159  peri  peri  погинути  peri (ĭuo pĭer, ĭel pĭare) [akc. peri] (gl.) — 1. poginuti, smrtno stradati ◊ triĭ kopiĭ avut, toț triĭ a perit pin raturĭ — tri sina je imala, sva trojica su poginula u ratovima ◊ aluna voĭńiśaskă a dus rumîńi pin raturĭ, să-ĭ pazaskă să nu pĭară đi plumb — vojnički lešnik nosili su Vlasi u ratovima, da ih čuva da ne poginu od metka 2. nestati, izgubiti ◊ mulće kare śe ļ-a perit đin kasă, pănă n-a prins pi sluga în furaluk — mnogo koje šta im je nestajalo iz kuće, dok nisu uhvatili slugu u krađi ◊ mĭ-a perit đin uokĭ — izgubio sam ga iz vida ♦ sin. perđa [Por.]  [Vidi]

6076  perpeļak  prepeleac  стуб  perpeļak (mn. perpeļaś) [akc. perpeļak] (i. m.) — (zast.)(folk.) stub, motka ◊ (stih) ma suiĭ în perpeļak să văd kapriļi śe fak — ja se popeh na stub, da vidim koze šta mi rade [Por.]  [Vidi]

2122  peśinźină  rostopască  руса  peśinźină (mn. peśinźiń) [akc. peśinźină] (i. ž.) — (bot.) rusa (Chelidonium majus) ◊ peśinźina rar sa gasîașće, la nuoĭ dă numa pi pĭetruańe, pi lînga rîu — rusa se retko nalazi, kod nas niče samo na kamenjaru, pored reke ◊ (med.) peśinźină are lapće galbin șî amară, kare ĭe tare bun ļiak đi ńiźiĭ: numa dupa duauă-triĭ unsurĭ, ńiźielu sa pĭarđe ka kînd ńiś n-a mîĭ fuost — rusa ima žut i gorak sok, koji je jako dobar lek za bradavice: samo posle dva-tri mazanja, bradavica nestaje kao da nije ni bilo ♦ up. kuru đi gaină [Por.]  [Vidi]

5214  petrekatură  petrecătură  испраћај  petrekatură (mn. petrekaturĭ) [akc. petrekatură] (i. ž.) — 1. ispraćaj, rastanak ◊ đi vrĭamĭa lu Tita kînd s-a dus baĭațî-n vuoĭskă, s-a fakut marĭ petrekaturĭ ku bandașî — u Titovo vreme kad su mladići odlazili u vojsku, pravljeni su veliki ispraćaji sa trubačima 2. (rel.) pesma za ispraćaj pokojnika ◊ petrekatura, kare a kîntato patru muĭerĭ kînd s-a pitrekut muortu, s-a pĭerdut gata đ-a rîndu la rumîń — pesma, koju su pevale četiri žene kad se pratio pokojnik, izgubila se kod Vlaha gotovo svuda [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

5183  pițîguĭat  pițuguiat  стањен  pițîguĭat (pițîguĭată) (mn. pițîguĭaț, pițîguĭaće) [akc. pițîguĭat] (prid.) — stanjen, usukan, razvučen ◊ pițîguĭat ĭe śuava śe sa traźe ļesńe șî ĭe supțiĭat la mižluok, da gruos la kîpatîńe — stanjeno je nešto što se lako razvlači pa je usukano na sredini, a debelo na krajevima ♦ sin. supțîĭat [Por.]  [Vidi]

5364  pićik  pitic  патуљак  pićik (mn. pićiț) [akc. pićik] (i. m.) — (anat.) patuljak ◊ a puvestît aĭ batrîń kă în vrĭamĭa đi rimļeń în rudńiśe a lukrat numa pićițî, kă uoknă rimļeńilor a fuost mikă — pričali su stari da su u vreme Rimljana u rudnicima radili samo patuljci, jer su rimska okna bila mala [Por.]   [Vidi]

4872  pintru  pentru  због  pintru [akc. pintru] (predl.) — zbog, za ◊ pintru śe or pintru kare ĭel a fakut așa noroḑîĭe, ńima astîḑ nu șćiĭe — zbog čega, ili zbog koga je on učinio takvu ludost, niko danas ne zna ◊ a-nśeput ćinîr să lukre pintru bań, a ginđit tatî-su k-o să fiĭe bun đi ĭel — počeo je mlad da radi zbog novca, mislio je otac da će to biti dobro za njega ◊ a fakut bun șî pintru mińe, șî pintru ćińe — učinio je dobro i za mene, i za tebe [Por.]  [Vidi]

5715  pipćiĭ  piftie  пихтије  pipćiĭ (mn. pipćiĭe) [akc. pipćiĭ] (i. ž.) — (nutr.) pihtije ◊ pipćiĭi sînt un fĭeļ đi mînkarĭe kare sa faśe măĭ đes ĭarna — pihtije su vrsta jela koje se najčešće spremaju zimi ◊ pipćiĭļi sa fak đin piśuariļi puorkuluĭ, kare sa fĭerb șî sa lasă sî sa raśiaskă — pihtije se spremaju od svinjskih nogica, koje se skuvaju i ostave da se ohlade ◊ ĭastă o ḑî adînsă în an kînd sa sprimĭesk pipćiĭli sî sa đa đi pomană la-ĭ muorț — ima poseban dan u godini kada se spremaju pihtije da bi se namenile mrtvima [Por.]  [Vidi]

3397  pipirćuok  pipiric  кепец  pipirćuok (mn. pipirćuoś) [akc. pipirćuok] (i. m.) — (med.) kepec, čovečuljak ◊ pipirćuok ĭe uom mik, ńikreskut, kare a ramas pituļik — pipirčok je mali čovek, nedorastao, koji je ostao kepec [Mlava]  [Vidi]

2602  pișļagă  pișleag  чеп  pișļagă (mn. pișļaźe) [akc. pișļagă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) čep; spojnica ◊ pișļagă ĭe śiep or pană đi ļiemn, đi întarit înkeĭaturiļi, or đi astupat găuriļi — „pišljaga” je drveni čep ili klin, za učvršćivanje spojeva, ili začepljivanje rupa ◊ pișļaga s-a pus ka ļigatura întra naplaț la ruata đi kar — „pišljaga” se stavljala kao spojnica između naplataka kolskog točka ◊ pișļagă a pus pinteri întra doă dauoź, la fundu vasuluĭ, să nu fugă dauoźiļi pi supt śerk — „pišljagu” su stavljali pinteri između dve doge na dnu suda, da se doge ne smiču ispod obruča (Tanda) ◊ ku pișļeź miś s-a astupat găurļi fakuće đi karĭeț în vas đi ļiemn — sa malim „pišljagama” začepljivane su rupe, napravljene od crvotoka u drvenim sudovima ♦ sin. șîp [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

5954  pîlariĭa șărpeluĭ  pălăria șarpelui  сунчаница  pîlariĭa șărpeluĭ [akc. pîlariĭa șărpeluĭ] (sint.) — (mik.) sunčanica, gljiva (Lepiota procera) ◊ pîlariĭa șărpeluĭ sa kunuașće pi un ińel kare are pi kuadă, la un źeĭśt supt pîlariĭe — sunčanica se poznaje po prstenu koji ima na dršci, na jedan prst ispod šeširića ◊ pîlariĭa șărpeluĭ ĭe śuparkă mînkatuare kare dă pin frunḑă, kaḑută pi marźińiļi lu ogașăļe munțășć, da sa puaće gasî șă pi ļivĭeḑ — sunčanica je jestiva gljiva koja raste u opalom lišću na obalama planinskih potoka, a može se naći i na livadama ◊ pîlariĭa șărpeluĭ đi pi lînga ogașă, mult ĭe măĭ dulśe đi kît a đi pi ļivĭeḑ — sunčanica sa potoka mnogo je slađa od one sa livada ◊ pîlariĭa șărpeluĭ — „zmijin šešir” [Por.]  [Vidi]

5074  pîńa uoilor  părăluță  бела рада  pîńa uoilor [akc. pîńa uoilor] (sint.) — (bot.) bela rada (Bellis perennis) ◊ pîńa uoilor ĭe buĭađe đi ļivađe, ku fluarĭa albă șî mižluoku galbin — bela rada je livadska biljka sa belim cvetom i žutim središtem ◊ đin pîńa uoilor fĭaćiļi a-mpļećit kunună ș-a duso în kap pi la Sînźorḑ — od bele rade devojčie su plele venac i nosile ga na glavi oko Đurđevdana [Por.] ∞ pîńe  [Vidi]

5073  pîńe  pâine  хлеб  pîńe (mn. pîń) [akc. pîńe] (i. ž.) — (nutr.) hleb; pogača ◊ pîńa sa faśe đin fańină đi grîu, da đimult s-a fakut șî đi sakară șî uorḑ — hleb se pravi od pšeničnog brašna, a nekad se pravio i od raži i ječma ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a mînkat đes pîńe, n-a fuost grîu șî pîńa s-a plumađit numa pi la prazńiśe șî la pomĭeń — stari Vlasi nisu često jeli hleb, žita nije bilo i hleb se mesio samo za slave i daće ◊ dupa grîu đi prazńik lumĭa đin Poreśa s-a dus pi piśuare la Kraĭna ș-a dus grîu în trășć pi șîaļe — po žito za slavu ljudi su išli peške u Krajinu, i donosili žito u torbama na leđima ◊ pîńa s-a kuopt în śirińe la kamin, da kînd a trăbuit măĭ mult, s-a kuopt la koptuorĭ — hleb se pekao u crepulji na kaminu, a kad je trebalo više, pekao se u hlebnoj peći ◊ bun ka pîńa — dobar kao hleb ◊ fańină đi pîńe — hlebno brašno [Por.] ♦ dij. var. pîĭne (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. pită [Buf.]  [Vidi]

4075  pîrdańik  pârdalnic  проклет  pîrdańik (pîrdańikă) (mn. pîrdańiś, pîrdańiśe) [akc. pîrdańik] (prid.) — (rel.) proklet; đavolast ◊ pîrdańiku đi kopil, ĭară faśe nîsarîmbe — đavolasto dete, opet pravi vragolije ◊ śe să fakă, sîrmanu, kînd pîrdańika đi ursă așa l-a ursat — šta da radi, jadnik, kad ga je prokleta sudbina tako osudila ◊ pîrdańika đi vakă, ĭară s-a bagat în dîtaļină — prokleta krava, opet je ušla u detelinu ♦ sin. blîstamat [Por.]  [Vidi]

2680  pîrpak  pălpag  полуга  pîrpak (mn. pîrpaśe) [akc. pîrpak] (i. s.) — poluga, motka, tojaga; palija ◊ pîrpak ĭe o palugă đi ļiemn skurtă șî gruasă, ku kare s-a-npiđekat karu đi vaś, kînd a mĭers înkarkat pi stîrmină — prpak je kraća i jača motka kojom su se zaprežna kola kočila na nizbrdici ◊ kînd vrĭeĭ s-înpĭađiś karu, pîrpaku ăl petrĭeś pin spiță lu ruoțîļi đi-napuoĭ, bîrabar ku uosiĭa, șă-l ļieź ku sfuara să nu piśe — kad hoćeš da zakočiš kola, prpak gurneš kroz spice zadnjih točkova, uporedo sa osovinom, i vežeš ga konopcem da ne spadne ◊ ku pîrpak ć-ažuț kînd trăbe să mișć đin luok śuava grĭeu — prpakom se pomažeš kada treba da pomeriš s mesta nešto teško ◊ đin patru krĭenź ļegaće la vîr șă pusă pista porkuoń, sa faśe pîrpak kare țîńe porkuońu să nu-l sprînžaskă vîntu — od čeiri grane vezane na vrhu i stavljene preko stoga, pravi se lemez koji drži stog da ga ne rasturi vetar[Por.] ◊ pîrpaku a fuost un fĭeļ đe pĭađikă bătrîńaskă đe karu đe viće — prpak je bila jedna vrsta starinske kočnice za zaprežna kola (Bučje) [Crn.] ◊ pîrpak ĭe śumag mare ku kare puoț să baț śe vrĭeĭ — prpak je velika motka sa kojom možeš da mlatiš šta hoćeš (Debeli Lug) [GPek] ♦ var. părtak ♦ sin. dorîngă, palugă, par, pîrg, pražînă, śumag [Por.]   [Vidi]

2221  pîrporiță  pârpăriţă  паприца  pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) paprica 1. drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretena ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatrapaprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kamen ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jače (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. korice, drveni žljeb ispod vodeničnog koša ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamena (Tanda) [Por.] ∞ muară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2380  pîrś  pârci  оплазина  pîrś1 (mn. pîrśurĭ) [akc. pîrś] (i. m.) — oplazina ◊ pîrś sa faśe la aratură kănd ĭe pomîntu tare, da plugarĭu n-are țăpeńiĭe să țînă la kuarńe kum trăabe, șî plugu sîare đin brĭazdă ka pîrśu, ș-o șļingă đin brĭazdă đi vrun paș-duoĭ ramîńe ńiarată — oplazina nastaje na oranju kada je zemlja tvrda, a orač nema snagu da vodi plug kako valja, pa plug iskače iz brazde kao jarac, i jedan deo brazde od korak-dva ostaje nepooran [Por.]  [Vidi]

3006  pîrśuakă  poșircă  брља  pîrśuakă (mn. pîrśuoś) [akc. pîrśuakă] (i. ž.) — brlja, loša rakija ◊ pîrśuakă ĭe rakiĭa kare nuĭe ńiś đe o trĭabă, măĭdo ka șî pakuta — brlja je rakija koja nije ni za šta, gotovo kao pakota ♦ var. pîśuakă [Por.] ∞ rakiu   [Vidi]

3008  pîrviță  frunte  првенац  pîrviță (mn. pîrviță) [akc. pîrviță] (i. ž.) — prvenac, prva rakija koja potekne iz kazana ◊ pîrviță ĭe rakiĭa-ĭa kare kure măĭ întîń kînd pļakă kazanu — prvenac je ona rakija koja prva potekne kada krene kazan ◊ pîrviță ĭe tare ka otraoa, nu sa bĭa numa sa lasă să kure în źuban, kă dupa kîta vrĭame înśiape să mĭargă rakiĭa măĭ muaļe, pă ĭa sa muaĭe — prvica je jaka kao otrov, ne pije se nego se pušta da curi u džban, jer iza nje počne da teče mekša rakija, pa se ona ublaži [Por.] ♦ dij. var. pîrveńak (Topla) [Crn.] ∞ rakiu  [Vidi]

5128  pîržî  prăji  пржити  pîržî (ĭuo pîržăsk, ĭel pîržașće) [akc. pîržî](gl. p. ref.) — pržiti; zapržiti ◊ vara uomu, lukrînd în kîmp, sa pîržîașće la suare tota ḑîua — leto se čovek, radeći u polju, prži na suncu po ceo dan ◊ akuma a pîržît la tuoț lukratuorĭ kîći doă uauă, da đi prînḑ o să ļi pîržaskă ḑamă đi varḑă ku karńe — sada je ispržila za svakog radnika po dva jaja, a za ručak će im zapržiti čorbu od kupusa s mesom [Por.]  [Vidi]

4319  pîsarĭesk  păsăresc  птичји  pîsarĭesk (pîsarĭaskă) (mn. pîsarĭesșć, pîsarĭașće) [akc. pîsarĭesk] (prid.) — (ornit.) ptičjirasună padurĭa đi kînćik pîsarĭesk — odjekuje šuma od ptičje pesme ◊ zburatura pîsarĭaskă — ptičji let ♦ var. păsarĭesk, păsărișć ◊ (med.) vlașî păsărișć — ptičji crvi [Por.] ∞ pasîrĭe  [Vidi]

5917  pîsaruoĭ  păsăroi  птичурина  pîsaruoĭ (mn. pîsaruaĭe) [akc. pîsaruoĭ] (i. s.) — (rel.) ptičurina, pasaroj ◊ pîsaruoĭ ĭe pasîrĭe ńagră ku ćuoku đi fĭer, kare sîare la-l muort pi drumu đi raĭ — pasaroj je crna ptica sa gvozdenim kljunom, koja napada pokojnika na putu za raj ◊ în pîsaruoĭ s-a profak aĭ muorț kare a murit ńibućeḑaț, dupa iĭ kopiĭ lupadaț, șî insă lu kare ńima nu dă đi pomană — u pasaroje se pretvaraju oni koji su umrli nekršteni, zatim pobačena deca, i osobe kojima niko ne daje pomane ◊ đi sî nu spomînće pĭ-al muort, la păsîrĭ ńagre în Porĭeśa sa dă kolak đi pomană, adîns fakut ’đi pîsaruoĭ’ — da ne bi plašili pokojnika, crnim pticama se u Poreču na pomanama namenjuje kolač, posebno napravljen ’za pasaroje’ ◊ kolaku đi pîsaruoĭ ĭe fakut đin šapće boboluașă fara ńiś un sămn pi ĭaļe — kolač za ’pasaroje’ sastoji se od sedam kuglica, bez ikakvih šara na njima ◊ kolaku ’đi pîsaruoĭ’ kînd sa dă đi pomană, nu sa dă la ńima-n mînă, numa sa lapîdă pista kap în traușă, să-l manînśe kîńi or gaińiļi — kolač ’za pasaroje’ kad se namenjuje, ne daje se nikom u ruke, nego se baca preko glave u dvorište, da ga pojedu psi ili kokoške ♦ var. păsaruoĭ [Por.] ∞ pasîre  [Vidi]

3748  pîśuakă  poșircă  брља  pîśuakă [akc. pîśuakă] (i. ž.) ● v. pîrśuakă [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

5724  pîșļaće  pâș  пух  pîșļaće (mn. pîșļeț) [akc. pîșļaće] (i. m.) — (zoo.) puh (Glis glis) ◊ pîșļaćiļi ĭe o žuavină padurĭaļńikă śe samînă la șobuol ku kuada ka vîrveriță — puh je šumska životinja koja liči na pacova sa repom veverice ◊ pîșļaćiļi faśe kuĭb în ļemn — puh se gnezdi na drvetu ◊ pîșļaćiļi ĭe žuavină nopțaskă, ka șî ćușu — puh je noćna životinja, kao i sova ◊ pîșļețî sa arańesk ku puĭ đi pasîrĭ, ku mugur, ku samînțîșu buĭeḑîlor, ku puame sîrbaćiśe — puhovi se hrane mladuncima ptica, pupoljcima, semenjem biljaka, divljim voćkama ◊ pîșļaćiļi faśe în tuot fĭeļu — puh se ogašava na razne načine ◊ fakînd kimîta ka pîșļaćiļi, Sîrbi a rîźîļit Rumîńi, zberînd dupa iĭ ’Vla-Vla-pîș-pîș!’, pintru śe Rumîńi întođeuna s-a batut ku iĭ — imitirajući puhove, Srbi su se sprdali sa Vlasima, vičući za njima ’Vla-Vla-piš-piš!’, zbog čega bi se Vlasi redovno potukli sa njima [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

600  pĭaļe  piele  кожа  pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nag ◊ ud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5259  pĭepin  pepene  диња  pĭepin (mn. pĭepiń) [akc. pĭepin] (i. m.) — (bot.) dinja (Cucumis melo) ◊ pĭepinu ĭe un duļaće ku kuaža rîpată șî ku mńeḑu galbin, dulśe ka mńarĭa — dinja je dulek sa rapavom korom i žutim mesom, slatkim kao med ♦ var. pĭapin (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

3586  plastă  plastă  склон  plastă (mn. plășć) [akc. plastă] (i. ž.) — sklon, deo tora pod kojim se sklanjaju ovce ◊ plastă ĭe luok în strungă kare ĭe austrukat ku tobļe kostîșaće, astrukaće ku paĭe, fĭarigă or pomînt șă propćiće ku źamińe măĭ gruasă — sklon je mesto u ogradi obora koje je natkriljeno iskošenim cepanicama, pokrivenim slamom, papratom ili zemljom i poduprtim podebljim račvama ◊ plasta ĭe đeșkisă kă uoĭļi au lînă șî puot durmĭa șî-n zapadă — sklon je otvoren jer ovce imaju vunu i mogu spavati i u snegu ♦ up. strungă, obuor [Por.]  [Vidi]

4151  plaśintă  plăcintă  плачинта  plaśintă (mn. plaśinț) [akc. plaśintă] (i. ž.) — (nutr.) plačinta, pita sa sirom i jajima ◊ plaśinta ĭe mare dulśață alu rumîń — plačinta je velika vlaška poslastica ◊ plaśinta sa faśe đin aluvat ku uauă șî ku brînḑă — plačinta se pravi od testa, jaja i sira ◊ aluvatu đi plaśintă sa plumađașće pi fund șî ku sulu sa înćinźe în fuaĭe — testo za plačinte se mesi na loparu i oklagijom razvlači u list ◊ într-o strakină sa sparg uauă șî sa zdrumikă brînḑă șî sa mĭastîkă ku ļingura sî sa fakă kufîrțău — u jednu panicu razbiju se jaja i zdrobi sira i pomeša se kašikom da se napravi nadev ◊ fuaĭa đi aluvat, înćinsă pi fund đi plaśintă, sa mînžîașće ku kufîrțău, șî sa-npîatură în șasă kuolțurĭ — list testa razvučenog na loparu za plačintu, premaže se nadevom, i preklopi u šestougaonik ◊ plaśinta sa friźe ĭn ćigańe — plačinta se prži u tiganju ◊ tuoț rumîńi fak plaśinț la Sîmbîta lu Lazîr, kă krĭed kă Lazîr-ăla a fuost vrun kopil kare a murit đi duoru lu plaśinț — svi Vlasi spremaju plačinte za Lazarevu subotu, jer veruju da je taj Lazar bio neko dete koje je umrlo od želje za plačintama ◊ kînd guod sa-ntîńit ibuomńiśi, ibuomńika la ubuomńiku iĭ ĭ-a fakut plaśinț șî ĭ-a fript puĭu — kad god su se sastajali ljubavnici, ljubavnica bi svom ljubavniku spremila plačinte i ispržila pile [Por.]  [Vidi]

5068  pluaĭe  ploaie  киша  pluaĭe (mn. pluoĭ) [akc. pluaĭe] (i. ž.) — kiša ◊ pluaĭa ĭe apă kare kađe đin nuvirĭ în fuarmă đi pikurĭ — kiša je voda koja pada iz oblaka u vidu kapljica ◊ pluaĭa adapă pomîntu sî krĭaskă buĭeḑîļi — kiša natapa zemlju da rastu biljke ◊ ĭastă doa fĭelurĭ đi pluaĭe: a bună, șî a rîa, a rîa vińe ku vînt șî trăsńiće, șî faśe pouađe marĭ — ima dve vrste kiše: dobra i loša, ova loša dolazi sa vetrom i gromovima, i pravi velike poplave (Tanda) [Por.]  [Vidi]

749  plug  plug  плуг  plug (mn. plugurĭ) (i. m.) — plug, oruđe za oranje zemlje ◊ plug đi fĭer — gvozdeni plug ◊ plug ku grinđeĭ đi ļiemn — plug sa drvenim gredeljem ◊ plug ku ruoț — plug sa točkovima ◊ plug đi arat pi o parće — plug sa jednim raonikom ◊ plug ku duauă pîărț, plug obrăț — plug sa dva raonika, plug obrtač ◊ plug obrăț avut numa găzdoćińi — plug obrtač imali su samo bogataši ◊ plug đi prașît — plug za preoravanje zemlje između redova posejanih biljaka; plug prašač ◊ kînd daĭ la kukuruḑ ku plugu đi prașît, nu să sapă pintra rîndurĭ — kad koristiš plug prašač, ne treba da se kopa između redova ◊ đi fakut mușuruoń la kukuruḑ, la plugu đi prașît sî pun kormańe — za ogrtanje kukuruza, na plugu prašaču postavljaju se metalna krilca ◊ plug đi zapadă — plug sa raonikom za čišćenje snega na putevima ◊ saćańi a rîńit drumu ku plugu đi zapadă — meštani su očistili put plugom za sneg [Crn.] ◊ atîta am fuost đi saraś, đi ńiś plug n-am avut, l-am luvat înprumut đi la veśiń — toliko smo bili siromašni da ni plug nismo imali, zajmili smo ga od suseda [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3302  pluop  plop  топола  pluop (mn. pluopĭ) [akc. pluop] (i. m.) — (bot.) topola (Populus) ◊ pluopu ĭe ļemn înalt, dă pi la luokurĭ ku pomînt marunt — topola je visoko drvo, koje raste na sitnom zemljištu ◊ pluopu ĭe ļemn muaļe kare sa lukră ļesńe, ș-aĭ batrîń đin ĭel a fakut skamńe, mĭasă, ușă đi kasă, șî măĭ mulće kare-śe — topola je meko drvo koje se lako obrađuje, pa su stari od nje pravili stolice, sofre, vrata za kuću, i mnogo koje šta drugo ◊ Poĭana ku pluopĭ — Livada sa topolama (top. u Rudnoj Glavai) ◊ pluop trămuratuorĭ — jasika ♦ var. plop [Por.]   [Vidi]

4968  pluoskă  ploscă  буклија  pluoskă (mn. pluoșć) [akc. pluoskă] (i. ž.) — buklija, ploska ◊ pluoska ĭe vas đi bĭare pļoskanat, đi ļemn or pomînt, ku kare s-a kĭemat guoșći la nuntă — buklija je pljosnati drveni ili zemljani sud za piće, kojim su se gosti pozivali na svadbu ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đe pļuoșć: đi ļegat pista umăr, đi dus în mînă, ĭastă șă đe stîklă — ima više vrsta ploski: za nošenje preko ramena, za nošenje u ruci, ima i staklenih ◊ pluoska guovi — mladina buklija ♦ var. pļuoskă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. fedeleș [Tim.] ∞ vas  [Vidi]

5213  pļană  pleană  грудвица  pļană (mn. pļeńe) [akc. pļană] (i. ž.) — grudvica, romuljica brašna u testu ◊ kukoluoș đi faină kare ramîńe pi mîna muĭeri śe plămăđașće, sa kĭamă pļană — grudvica brašna koja ostaje na rukama žene što mesi, zove se pljana ♦ var. pļemiță ◊ pļemiță sînt parśeluță đe plămad kare ramîn ăn postao đe faină dupa plămăđit — plemice su komadići testa koji ostaju u naćvama sa brašnom posle mešenja ♦ var. pļamiḑă (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

5963  pļińi  plini  пунити  pļińi (ĭuo pļińesk, ĭel pļińașće) [akc. pļińi] (gl. p.) — (ret.) punitirar kare ḑîśe ’pļińi’, măĭ đes s-auđe ’împļińi’ — retko ko govori ’puniti’, češće se čuje ’ispuniti’ ♦ up. împlińi [Por.] ∞ pļin  [Vidi]

5332  Pobražîmĭa  Pobreajen  Преображење  Pobražîmĭa [akc. Pobražîmĭa] (i. ž.) — (kal.) Preobraženje ◊ Pobražîmĭa ĭe în tot anu în a noăsprîaśiļa ḑî alu gustarĭ, nu sa mută đin aĭa ḑîuă ńiśkînd — Preobraženje je svake godine devetnaestog dana avgusta, ne menja taj datum nikad ◊ la Porbražîmĭa tuot ś-a kreskut or s-a kuopt stă pi stare — na Preobraženje sve što je raslo ili dozrevalo, stoji u mestu ◊ Pobražîmiļi sînt măĭ grĭa sîrbatuare đi nopîrś, ńiś ața nu sa kućaḑă ļega đi rău luor — Preobraženje je najvažniji zmijski praznik, ni konac se ne sme vezati u strahu od njih ◊ Pobražîmiļi sînt ḑîua sfîntă alu alun, kare ĭe nașu nopîrśilor — Preobraženje je sveti dan leske, koja je zmijski kum ◊ la Pobražîmĭa sa kuļaźe șî sa đeskîntă aluna voĭńiśaskă, kare apîră uamińi đi plumbĭ șî fîrîmaturĭ — na Preobraženje se bere i priprema vojnički lešnik, koji štiti muškarce od metka i povreda ♦ var. Pobražîmĭ, Pobražîmiļi [Por.]  [Vidi]

5236  pogară  arsură  пожаревина  pogară (mn. pogărĭ) [akc. pogară] (i. ž.) — (izob.) požarevina ◊ pogară ĭe padurĭe rară fakută ku pîržuol, đi sî sa fakă luok unđe să đa ĭarba đi paskut vićiļi — požarevina je šuma proređena požarom, da bi se stvorilo mesto gde će nići trava za napasanje stoke ♦ sin. arsură [Por.]  [Vidi]

6297  poĭană  poiană  пољана  poĭană (mn. poĭeń) [akc. poĭană] (i. ž.) — (geog.) poljana 1. proplanak ◊ poĭană ĭe luok kurat în padure ku ĭarbă bună đi paskut, fara ļiamńe — proplanak je čisto mesto u šumi obraslo travom, bez drveća 2. poljana, polje; livada ◊ poĭană ĭe luok đeșkis fara ļiamńe, larg șî poļažńik, lasat đi ļivađe or đi aratură — poljana je otvoreno mesto bez drveća, široko i ravno, ostavljeno za livadu ili oranicu [Por.]  [Vidi]

2526  poklad  pocladă  подседлица  poklad (mn. poklađe) [akc. poklad] (i. s.) — podsedlica, pokrovac pod konjskim sedlom ◊ pokladu sa faśe đin măĭ mulće pîăturĭ, kusuće unđe-unđe să nu sa đisfakă, șî sa puńe la kal supt șaua, sî nu-l bată șaua pi șîaļe — podsedlica se pravi od više ponjava, prišivenih ovde-onde da se ne bi rašile, i stavlja se konju pod sedlom, da ga sedlo ne žulja ♦ up. pokrouț [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2527  pokrouț  pocrovăț  покровац  pokrouț (mn. pokrouțurĭ) [akc. pokrouț] (i. s.) — pokrovac, deo konjske opreme ◊ pokrouțu ĭe un fĭeļ đi pîătură ku kare sa astrukă kalu đi la gît păn-la kuadă, să nu raśiaskă — pokrovac je vrsta ponjave kojom se pokriva konj od grla do repa, da se ne prehladi ♦ var. prokovăț (Tanda) ♦ up. poklad [Por.]  [Vidi]

5225  poļažńik  polejnic  раван  poļažńik (poļažńikă) (mn. poļažńiś, poļažńiśe) [akc. poļažńik] (prid.) — (geog.) ravan ◊ kînd a kuprins moșîĭa, stramoșî a katat să fîĭe luok poļažńik, șă apruape đi apă — kad su preci zauzimali zemljište, gledali su da bude ravno i blizu vode ♦ sin. putrîvit [Por.]  [Vidi]

76  pomînt  pământ  земља  pomînt (mn. pomînturĭ) [akc. pomînt] (i. s.) — 1. zemlja; tle, zemljište ◊ la Kraĭna ĭe pomînt bun, rođituorĭ, da la nuoĭ numa petruańe șî kîrșuaće — u Krajini je zemlja dobra i rodna, a kod nas samo kamenje i krševi 2. imovina ◊ kînd s-a-nparțît, ăl mik a kîpatat măĭ mult pomînt, kă a ramas ku parințî sî traĭaskă — kad su se odelili, mlađi je dobio više imovine, jer je ostao sa roditeljima da živi 3. svet ◊ așa furaluk ka la nuoĭ, nu m-a-ĭastă pi pomînt — takav lopovluk kao kod nas, nema nigde na svetu ♦ sin. țarînă [Por.]   [Vidi]

4118  pomńată  pomneată  крпа  pomńată (mn. pomńaće) [akc. pomńată] (i. ž.) — (rel.) krpa, komad obrednog platna ◊ pomńata ĭe pĭaćik dă pînḑă albă pră kare sa sloboađe apa dă al muort — pomnjata je bela krpa, na koju se izliva voda za pokojnika [Crn.] ◊ pomńata s-a țăsut la razboĭ și s-a atîrnat la umăru ăl stîng la tot barbatu kare a veńit la înmormîntare — pomnjata se tkala na razboju i kačila o levo rame svakom muškarcu koji je dolazio na sahranu (Šipikovo) ◊ pomńata ĭe kîrpă ku kare să dăruĭește lumńa če duče ļagînu ku al mort — pomnjata je marama kojom se daruju ljudi koji nose sanduk sa pokojnikom (Gradskovo) [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4252  popașńiță  popașniţă  пољска штета  popașńiță (mn. popașńiț) [akc. popașńiță] (i. ž.) — 1. poljska šteta koju načini stoka ◊ păkurarĭu s-a dat la źuakă, da uoĭļi s-a slubaḑît în luoku lu tuoĭa, ș-a fakut popașńiță boznakît đi mare — čobanin sa dao u igru, a ovce su se sjurile u tuđu njivu, i napravile bogzna koliku štetu ♦ sin. șćetă (Rudna Glava) 2. nestašluk ◊ ka kînd a tunat draku ăn kopiĭi đe astîḑ, nu lukră ńimika, numa fak la popașńiț — kao da je ušao đavo u današnju decu, ne rade ništa, samo prave nestašluke (Tanda) [Por.] ∞ pașće  [Vidi]

2981  popiļńik  popilnic  копитњак  popiļńik (mn. popiļńiś) [akc. popiļńik] (i. m.) — (bot.) kopitnjak (Asarum europaeum) ◊ popiļńiku ĭe buĭađe paduruańe, krĭașće în tufariș umbruos, frunḑîļi luĭ sînt tarĭ, ļikuruasă, fakuće ka rarunkĭu, da fluarĭe ĭe bilovinkă șî flokuasă — kopitnjak je šumska biljka, raste u senovitom žbunjaru, lišće mu je tvrdo, sjajno, oblika bubrega, a cvet mu je ljubičast i dlakav ◊ popiļńiku ĭe ļakuruos, dar dakă nu sa lukră kum trăbe ku ĭel, puaće fi șî veńinuos — kopitnjak je lekovit, ali ako se sa njim ne radi kako valja, može biti i otrovan ◊ popiļńiku ĭe măĭ bun đi spalat pi kap, kă ažută l-aĭ pļeșîĭ să ļi prokrĭaskă pîăru — kopitnjak je najbolji za pranje glave, jer pomaže proćelavima da obnove kosu [Por.]  [Vidi]

6301  porîngă  părângă  мотка  porîngă (mn. porî) [akc. porîngă] (i. ž.) — motka ◊ porînga ĭe pražînă lungă pi kare duoĭ duk pi umĭerĭ vrun tovar grĭeu — poringa je dugačka motka na kojoj dvojica na ramenima nose neki teži teret ◊ (izr.) duk đa porînga — nose uravnoteženo ♦ sin. pražînă [Por.]  [Vidi]

5300  postată  postată  захват  postată (mn. postăț) [akc. postată] (i. ž.) — zahvat, postata, deo zemljoradnje u jednom zahvatu ◊ kînd sa sapă pasuĭu or sa săśiră grîu, postata ĭe un kuprins đi lukru kare ăl ĭau lukratuori đintr-un mau — kad se kopa pasulj ili se žanje žito, postata je zahvat koji radnici odrađuju u jedan mah ◊ a sapat țapîn tota ḑîua, ama ĭară ļ-a ramas o postată đi luok ńigaćită — kopali su žestoko ceo dana, ali im je opet ostao jedan deo njive nedovršen ◊ kukuruḑu nu sa sapă la postată numa la rîndurĭ, da bașćaua la straturĭ — kukurudz se ne okopava na postate, nego na redove, a bašta na leje ♦ up. strat [Por.]  [Vidi]

2095  prag  prag  праг  prag (mn. pragurĭ) [akc. prag] (i. s.) — prag, izdugnuti deo ulaza u prostoriju ◊ a ramas sîngur ka kuku, stă în pragu kășî șî plînźe đi sa skutură — ostao je sam kao sinja kukavica, stoji na kućnom pragu i trese se od plača [Por.]   [Vidi]

4239  Prerast  Poarta de piatră  Прераст  Prerast [akc. Prerast] (i. m.) — (geog.) (top.) Prerast, Kamena kapija u blizini Majdanpeka ◊ Prerast ĭe numiļi lu pĭatra-npreunată în rîsarit đi la Măĭdan, în parća đirĭapta a șļauluĭ kîtra Arnaglaua — Prerast je naziv kamene kapije istočno od Majdanpeka, sa desne strane putu ka Rudnoj Glavi ◊ supt poarta Prerastuluĭ trĭaśe ogașu Vaļa prerast — ispod kamene kapije Prerasta protiče potok Valja prerast ◊ đi Prerast sînt ļegaće mulće povĭeșć, măĭ mult đi vîlve kare aśiĭa s-a bat ș-astupă poarta să ńaśe lumĭa pi vaļa Șășki — za Prerast su vezane razne priče, najviše o zduhaćima koji se tu biju i zatvaraju kapiju da podave ljude u dolini Šaške ♦ sin. Pĭatra-npreunată [Buf.]  [Vidi]

2129  pribuoĭ  priboi2  пробојац  pribuoĭ2 (mn. pribuaĭe) [akc. pribuoĭ] (i. s.) — (tehn.) probojac, metalni klin za bušenje rupa ◊ ku pribuoĭu sa îngăura fĭeru dă potkuave, îngaurĭ pļieku, șî alće ferariĭ — probojcem bušiš rupe u potkovici, u plehu, i u drugim metalima [Hom.] ◊ tata a lukrat la rudńik în Arnaglaua șî la pribuoĭ ĭa măĭ ḑîs șî duorn — otac je radnio u rudniku u Runoj Glavi, i probojac je zvao i „dorn” (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

4322  primĭeḑ  primez  преграда  primĭeḑ (mn. primĭeḑurĭ) [akc. primĭeḑ] (i. s.) — 1. (tehn.) pregrada ◊ sanduku ku fańină avut primĭeḑ đi blană, kare a đisparțît fańina đi grîu đ-a đi kukuruḑ — sanduk sa brašnom imao je pregradu od daske, koja je razdvajala pšenično od kukuruznog brašna ◊ koļiba avut un soboćeu đi žuokurĭ, tata pi urmă a dozîđit un primĭeḑ ș-a fakut doă odăĭ măĭ miś — koliba imala je jednu sobetinu za igranke, otac je posle dozidao pregradu i napravio dve manje prostorije 2. (anat.) međica kod žene (perineum) ◊ primĭeḑu la muĭare ĭe karńa întra gaura pižđi șî gaura kuruluĭ — međica kod žene je tkivo između vaginalnog zida i debelog creva ◊ a fuost uom sîrbaćik, a-npuļit vro fećiță șî ĭ-a rupt primĭeḑu — bio je divljak, silovao je neku devojčicu i pocepao joj međicu [Por.]  [Vidi]

3386  pripaș  pripas  печеница  pripaș (mn. pripașurĭ) [akc. pripaș] (i. m.) — (nutr.) obredna pečenica, obično prase pečeno na ražnju koje gost nosi na svadbeni ručak kao dar ◊ pripașu ĭe friptură đi pi frigare — „pripaš” je pečenje sa ražnja ◊ pripaș sa kĭamă șî purśelu or mńelu kare ĭe adîns lasat sî sa taĭe șî sî sa frigă pi frigare đi vro nuntă, or đi vro alta visaļiĭe — „pripaš” se zove i prase ili jagnje koje je namenski ostavljeno da se kolje i ispeče na ražnju za neku svadbu ili za neko drugo veselje [Por.]  [Vidi]

5417  pripă  pripă  журба  pripă (mn. pripe) [akc. pripă] (i. ž.) — (ret.)(o poslu) žurba, brzanje ◊ în lok să lukre înśet șî să ginđeaskă bińe, ĭel a lukrat ku pripă, șî a greșît đe tot — umesto da radi polako i da razmišlja, on je radio u žurbi, i sasvim je pogrešio ◊ ńiśun lukru nuĭe bun kînd să lukră ku pripă — nijedan posao nije dobar kad se radi u žurbi ♦ sin. grab [Pad.] ∞ pripi  [Vidi]

5416  pripi  pripi  брзати  pripi (ĭuo pripesk, ĭel pripeșće) [akc. pripi] (gl.) — (ret.) (o poslu) brzati, žuriti ◊ ńiśkînd nu pripi kînd lukri śeva măĭ întîĭ — nikad nemoj brzati kad nešto radiš prvi put ♦ sin. grăbi [Pad.]  [Vidi]

4458  priskopală  prișcopală  пуцаљка  priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — pucaljka, dečja igračka od zove ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučine ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cev ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovine ◊ un văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se moglo ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puške ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ — kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do neba ♦ up. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkală (Šipikovo) [Tim.]   [Vidi]

5448  prînḑ  prânz  ручак  prînḑ (mn. prînḑurĭ) [akc. prînḑ] (i. s.) — (nutr.) ručak ◊ l-aĭ rumîń-aĭ batrîń prînḑu a fuost pi la noă śasurĭ — kod starih Vlaha ručak je bio oko devet sati ◊ kînd s-a lukrat în kîmp, prînḑu sa dus la luok unđ-a lukrat lumĭa — kad se radilo u polju, ručak se donosio na mesto gde su ljudi radili [Por.]  [Vidi]

5450  prînḑîșuor  prânzișor  доручак  prînḑîșuor (mn. prînḑîșuare) [akc. prînḑîșuor] (i. s.) — (demin.)(nutr.) doručak ◊ prînḑîșuoru s-a mînkat đimińața đinuapće la kasă, pănă nu s-a dus tot nat dupa lukru luĭ — doručak se jeo rano ujutru kod kuće, dok nije otišao svako za svojim poslom ♦ sin. fruștuk [Por.] ∞ prînḑ  [Vidi]

5600  prîsńi  prâsni  прснути  prîsńi (ĭuo prîsńesk, ĭel prîsńiașće) [akc. prîsńi] (gl. p.) — prsnuti, napući ◊ śuaua prîsńiașće kînd numa krapă șî kînd sa văd krîpaturļi, da nu sa sparźe în parśiaļe — nešto prsne kad samo pukne i kad se vide naprsline, ali se ne razbije na komade [Por.]  [Vidi]

2762  prĭežbă  preajmă  околина  prĭežbă (mn. prĭežbe) [akc. prĭežbă] (i. ž.) — okolina, neposredno okruženje; vidokrug; nadomak nečega; u blizini nečega ◊ kînd sa întuors đin rat, ažuns în prĭežba kășî, șî aśiĭa la lasat piśuariļi — kad se vratio iz rata, došao je nadomak kuće, i tu ga izdale noge ◊ (u izr.) vuź đin prĭežba mĭa — beži mi se s očiju ♦ var. prĭažmă (Blizna), prĭežmă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1782  proțap  proţap  процеп  proțap1 (mn. proțapurĭ) [akc. proțap] (i. s.) — procep, ruda na volovskim kolima, spojena procepom za prednji trap ◊ proțapu ĭe o pražînă lungă, śopļită kalumĭa, raklată la un kîpatîń ku kare ĭe prinsă la drikol đinainće la kar, da alalalt are katușă pin kare sa bagă kuńu alu źug — procep je otesana dugačka motka, rakljasta na jednom kraju kojim je povezana za prednji trap volovskih kola, a na drugom ima okov kroz koji prolazi klin i spaja je sa jarmom ♦ up. rudă, tînžală, źug [Por.]  [Vidi]

4086  proćilă  procilă  прочило  proćilă (mn. proćiļe) [akc. proćilă] (i. ž.) — pročilo, spojene daščice u koje se umeću zupci na brdu razboja ◊ proćilă ĭe doă blanuț lunź kare țîn đințî spĭeći, ļegaće strîns ku ață dă kîńipă śeruită — pročilo čine dve daščice koje drže zupce brda, čvrsto uvezane uvoštenim koncem od težine ◊ spata are doă proćiļe, una đi žuos, una đisupra, kare sînt ļegaće la kîpatîń ku ață đ-o blanuță skurtă — brdo ima dve pročile, jednu ispod, drugu uznad, koje su povezane na krajevima koncem za jednu kratku daščicu ♦ up. spată [Mlava] ♦ dij. sin. kuardă (Jasikovo) [GPek] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3009  profakută  profăcută  препеченица  profakută (mn. profakuće) [akc. profakută] (i. ž.) — prepečenica ◊ profakuta ĭe rakiu kare sa tuarnă đin źuban în komină, șî sa profriźe — prepečenica je rakija koja se iz džbana sipa u kominu, i prepeče ◊ profakută ĭe rakiu tare — prepečenica je jaka rakija [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

3477  promă  pe urmă  после  promă [akc. promă] (predl.) — posle, ono što sledi iza tekuće radnje ◊ întîń ńe duśem la morminț, promă dăm țuaļiļi dă pomană, pă tumu promă puńem pomana — prvo idemo na groblje, posle namenjujemo odelo, pa tek posle postvaljamo daću ♦ / (skr.) < pră urmă [Res.] ♦ dij. var. pi urmă, pĭe urmă [Por.]   [Vidi]

5203  propćală  propeală  подупирање  propćală (mn. propćaļe) [akc. propćală] (i. ž.) — podupiranje ◊ a śerkat ku măĭ mulće fĭelurĭ đi propćaļe, tuot a fuost điźaba — pokušali su sa raznim načinima podupiranja, sve je bilo uzalud [Por.] ∞ propći  [Vidi]

5950  prun  prun  шљива дрво  prun (mn. pruń) [akc. prun] (i. m.) — (bot.) šljiva (Prunus domestica) ◊ prun ĭe puom pus đi mîna uomuluĭ, în kare rođesk pruńiļi đi rakiu șă đi pekmĭez — šljiva je voćka koju sadi čovek, koja daje šljive za rakiju i pekmez [Por.]  [Vidi]

5951  prună  prună  шљива, плод  prună (mn. pruńe) [akc. prună] (i. ž.) — (bot.) šljiva (plod) ◊ prună ĭe puama kare o rođașće ļemnu prunuluĭ — šljiva je plod koji rađa šljivino drvo ◊ đin prună sa kuaśe rakiĭa — od ploda šljive peče se rakija [Por.] ∞ prun  [Vidi]

5527  prund  prund  спруд  prund (mn. prundurĭ) [akc. prund] (i. s.) — (geog.) sprud ◊ prund ĭe pomînt rîđikat în apă, or pi marźina api — sprud je uzdignuto zemljište u vodi, ili na obali vode ◊ a sakat rîu, a ramas numa prundurĭ guaļe — presušila reka, ostali samo goli sprudovi ♦ sin. tapșan, grind [Por.]  [Vidi]

3960  pruost  prost  наиван  pruost (pruastă) (mn. pruoșć, pruașće) [akc. pruost] (prid.) — 1. (o čoveku) naivan, priprost; priglup ◊ nu fi pruost, nuĭe aĭa așa kum țî sa-m pare țîĭe — ne budi naivan, nije to tako kako se tebi čini ◊ nu învață bińe la șkuală kî ĭe, saraku, pruost đi kap — ne uči dobro u školi jer je, siroma, priglup 2. (o poslu) jednostavan, lak ◊ a fuost mik ș-a putut să lukre numa vrun lukru pruost — bio je mali, i mogao je da radi samo neki jednostavan posao [Por.]  [Vidi]

4172  puală  poală  крило  puală (mn. puaļe) [akc. puală] (i. ž.) — 1. (anat.) krilo ◊ țîńe kopilu în puală, șă-l ļagînă sî-l aduarmă — drži dete u krilu, i ljulja ga da ga uspava 2. (o nošnji) podsuknja ◊ muĭeriļi supt krețan a dus puaļiļi întariće — žene su pod krecanom nosile uštirkane pole 3. (geog.) podnožje ◊ ažuns la puaļiļi munțî, ș-a đižugat buoi să-ĭ uđińaskă — stigli su do podnožja planine, i raspregli volove da ih odmore ♦ up. polakă [Por.]   [Vidi]

2808  puankă  poancă  наопако  puankă [akc. puankă] (pril.) — naopako, suprotno; poprečno ◊ śe gođe lukră, lukră a puanka — sve što radi, radi naopako ◊ obrățu luokuluĭ sa ară la urmă ku brăžđiļi đ-a puanka — uzvratište na njivi se ore na kraju, poprečnim brazdama [Por.]  [Vidi]

2934  puțîn  puţin  мало  puțîn (puțînă) (mn. puțîń, puțîńe) [akc. puțîn] (prid.) — malo ◊ puțîn a sapat, măĭ mult a ḑakut la umbră — malo je kopao, više se izležavao u hladu ◊ pi mulț a kĭemat, ama puțîń a veńit — mnoge je zvao, ali ih je malo došlo ◊ puțîń bań avut, n-a putut să kumpire ļak — malo je novaca imao, nije mogao da kupi lek ◊ puțîn a măĭ ramas pănă la śină, rabdațî-va kîta — malo je još ostalo do večere, strpite se malo ◊ s-a lasat đi ńigustoriĭe, kî avut puțînă dobîndă đin ĭa — napustio je trgovinu, jer je imao malo vajde od nje ◊ (komp.) puțîn, măĭ puțîn, șî măĭ puțîn — malo, manje, najmanje ♦ supr. mult [Por.]   [Vidi]

2156  puf  puf  пухара  puf1 (mn. pufurĭ) [akc. puf] (i. m.) — (mik.) puhara, pečurka (Lycoperdon perlatum) ◊ pufu sa manînkă pănă nu roșîașće șî faśe pulbur — puhara se jede dok ne pocrveni, i ne napravi prah ◊ (med.) ku pufu đemult s-a oprit sînźiļi đin vro lovitură đeșkisă — puharom se nekada zaustavljalo krvarenje iz neke otvorene rane [Pom.]   [Vidi]

5503  puĭ  pui  пиле  puĭ (mn. puĭ) [akc. puĭ] (i. m.) — 1. (zool.) pile; mladunče ◊ puĭ măĭ đes sa ḑîśe la-ĭ śe sa klośesk đin uauă — piletom se najčešće zovu mladunci koji se legu iz jaja ◊ kluoța ku puĭi — kvočka s pilićima ◊ mîța are patru puĭ — maca ima četiri mladunca (mačića) ◊ žuavińiļi aļi sîrbaćiśe au puĭ, kare tare pazăsk pănă nu krĭesk să puată sîngurĭ sî sa arańaskă — divlje životnje imaju mladunce koje jako čuvaju dok ne odrastu, da mogu sami da se hrane 2. (folk.)(fig.) dete; devojka, draga osoba; ljubavnica ◊ vin la naĭka, puĭu mĭeu, să vĭeḑ kum naĭka țukă (folk.)— dođi bati, pile moje, da vi’š kako baja ljubi 3. (folk.) šara, ornaments-a țasut pătura au trasta ku puĭ în tuaće fĭelurĭ — tkale su se ponjave ili torbe sa šarama raznih vrsta ♦ sin. bra [Por.]  [Vidi]

2163  pula-bĭelśi  rodul-pământului  козлац  pula-bĭelśi [akc. pula-bĭelśi] (i. ž.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ pula-bĭelśi ĭe buĭađe kare krĭașće pin buźak pi lînga apă — kozlac je biljka koja raste po budžaku pored reke ◊ buĭađa l-aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost đi alta trĭabă, numa-n ĭa sî vadă kum o să fiĭe birekĭetu pi vara śe vińe — biljka našim starima nije služila za drugo, nego da po njoj gataju kakav će biti rod u toku narednog leta ♦ / pula-bĭelśi — (dosl.) (vulg.) belčin kurac ♦ sin. ruodu-pomîntuluĭrod zemlje; berićet [Por.] ◊ pula-bĭelśi or ruodu-pomîntuluĭ dă șî pi ļivĭeḑ, samînă la frunḑă ku drîgaviĭu, șî kînd ńi duśam dupa drîgaviĭ, aĭ batrîń sa rîđa đi fĭaće kare n-a șćut să ļi kunuaskă — kozlac ili zemljin rod raste i po livadama, lišćem podseća na zelje, i kada bismo išli po zelje, stari su se podsmevali devojkama koje nisu umele da ih razlikuju (Plavna) [Pad.] ∞ pulă  [Vidi]

4771  pulbur  pulbere  прашина  pulbur (mn. pulburĭ) [akc. pulbur] (i. m.) — 1. prašina ◊ kînd sa mătură koļiba, să nu sa rađiśe pulbur, întîń sa stropĭașće puodu ku apa — kad se metli koliba, da se ne digne prašina, pod se prvo poprska vodom ◊ la trăirat sa rađikă măĭ mare pulbur — na vršidbi se diže najveća prašina 2. prah ◊ fańina đi grîu ĭe pulbur alb marunt — pšenično brašno je sitan beli prah ◊ în puf kuopt ĭastă pulbur ku kare păkurari a oprit sînźiļi kînd a kurs đin lovitură — u zreloj puhari ima prah kojim su čobani zaustavljali krv kad je curila iz rane ♦ sin. puf [Por.]  [Vidi]

3815  pumeńi  pomeni  будити  pumeńi (ĭuo pumeńesk, ĭel pumeńașće) [akc. pumeńi] (gl. p. ref.) — 1. buditi ili probuditi nekoga iz sna; buditi se, probuditi se ◊ s-a dus să pumeńaskă lukratuori, kî s-a varsat zuoriļi — otišao je da probudi radnike, jer je svanulo ◊ kopilu s-a pumeńit șî plînźe — dete se probudilo i plače 2. pominjati nekoga, sećati ga se ◊ ńi luvarîm la taĭnă, șî pumeńirîm pi tuoț aĭ nuоștri aĭ batrîń — započesmu priču, i pomenusmo sve naše stare ◊ kînd uomu sugiță, vrunu ăl pumeńașće, șî dakă giśașće kare, sugițatu stă — kada čovek štuca, neko ga pominje, i ako pogodi ko je, štucanje prestaje [Por.]  [Vidi]

5277  punća raĭuluĭ  puntea raiului  рајско брвно  punća raĭuluĭ [akc. punća raĭuluĭ] (sint.) — (rel.) rajsko brvno ◊ Rumîńi krĭed kă uomu ăl muort, drumaind în raĭ, trĭaśe prăsta o punće dă pră kare puaće kađa în ĭad, dakă ĭe păkătuos — Vlasi veruju da pokojnik, putujući u raj, prelazi preko jednog brvna sa koga može pasti u pakao, ako je grešan [Por.] ∞ punće  [Vidi]

5272  puod  pod  мост  puod1 (mn. puodurĭ) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) most ◊ puodu sa rađikă la luokurĭ unđe trăbe sî sa trĭakă ku karîļi pista rîu ku apa mare, or ku vaļe adînkă — most se podiže na mestima gde treba da se prelazi kolima preko reke sa velikom vodom, ili dubokim koritom ◊ puodu s-a fakut đi ļemn șî đi pĭatră — most se gradio od drveta i kamena [Por.]  [Vidi]

4134  purśel  purcel  прасе  purśel (mn. purśiĭ) [akc. purśel] (i. m.) — prase ◊ purśelu ĭe puĭu lu puork, kare l-a fatat skruafa — prase je mladunče svinje, koje je oprasila krmača ◊ purśelu ĭe măĭ dulśe kînd sa friźe pi frigare — prase je najslađe kad se ispeče na ražnju [Por.] ∞ puork  [Vidi]

5562  purta  purta  водити  purta (ĭuo puort, ĭel puartă) [akc. purta] (gl. p. ref.) — 1. voditi ◊ nu kată lukru luĭ, numa puartă griža lu alțî — ne gleda svoja posla, nego vodi tuđu brigu ◊ puartă vaśiļi đi fuńe, sa duśe ku ĭaļe l-a paskut — vodi krave za štrangu, ide sa njima na pašu ◊ puartă griža bińe śe faś — dobro vodi računa šta radiš 2. ponašati se ◊ kînd će duś în gostîĭe la prazńik, nu ći purta fiĭe kum, numa fi kum trăbe — kad ideš u goste na slavu, ne ponašaj se bio kako, nego budi pristojan [Por.]  [Vidi]

5564  purtarĭeț  purtăreț  радна  purtarĭeț (purtarĭață) (mn.) [akc. purtarĭeț] (prid.) — (o odeći) radna odeća ◊ țuaļiļi purtarĭață sînt țuaļe kare uomu ļi duśe în tuota ḑîua — radna odeća je odelo koje čovek nosi svaki dan ◊ a fuost ađet la-ĭ nuoștri aĭ batrîń să-ngruape ku al muort șî țuaļili luĭ purtarĭață — bi je običaj kod naših starih da sa pokojnikom sahranjuju i njegovu radnu odeću [Por.] ∞ purta  [Vidi]

5447  pustîńi  pustii  запустити  pustîńi (ĭuo pustîńesk, ĭel pustîńașće) [akc. pustîńi] (gl. p. ref.) — zapustiti ◊ pustîńi sa ḑîśe dă śeva śe ramîńe pustîń, unđe nu maĭastă ńimik — zapustiti se kaže za nešto što ostaje pusto, gde više nema ničeg [Zvizd] ♦ dij. sin. ra [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

5106  putraḑî  putrezi  трулити  putraḑî (ĭuo putraḑăsk, ĭel putraḑașće) [akc. putraî] (gl.) — truliti, raspadati se ◊ ļemnu śe sa uskă-n padure șî kađe, pă đi vrĭame putraḑîașće, șî sa faśe pomîntarĭ — drvo koje se u šumi osuši, padne na zemlju pa vremenom istruli i pretvori se u zemljište ◊ tutuku putraḑîașće dakă stă mult în apă — panj istruli ako dugo stoji u vodi [Por.] ∞ putrîd  [Vidi]

5974  pușkă  pușcă  пушка  pușkă (mn. pușć) [akc. pușkă] (i. ž.) — puška ◊ pușka ĭe o bukată în kare sa puńe gļonțu șî prau, șî sa pokńașće dupa žuaviń, or dupa uamiń în razbălurĭ — puška je predmet u koji se stavlja metak i barut, i puca na životinje, ili ljude u ratovima ◊ pușkă ku krĭamińe — kremenjača ◊ pușkă ku o țauă — jednocevka ◊ pușkă pîrlomaće — puška prelamača ♦ sin. armă [Por.]  [Vidi]

4024  rabĭelă  rebel  бунџија  rabĭelă (mn. rabĭeļe) [akc. raelă] (i. ž.) — bundžija, baraba, neposlušna osoba ◊ țîn minće bińe kînd întorśam vuorba la mama, ĭa ńi žuđika: „rabĭelo tu śi ĭeș!” — pamtim dobro, kad bismo babi prigovarali, ona bi nas grdila: „Bundžijo jedna što si!” ♦ var. rabilă [Por.]  [Vidi]

4126  rață  raţă  пловка  rață (mn. răță) [akc. rață] (i. ž.) — (ornit.) plovka ◊ răță țîn aăĭa kare sînt ku kasa pi lînga vro apa — plovke drže oni kojima je kuća pored neke voderațuoń — plovan ◊ (onom.) rața măkîĭe — plovka kvačerață sîrbaćikă — divlja plovka [Por.]  [Vidi]

2478  raḑă  rază  зрак  raḑă (mn. răḑurĭ) [akc. raḑă] (i. ž.) — zrakraḑă đi suare — sunčev zrak [Por.]  [Vidi]

5812  rađe  rade  бријати  rađe (ĭuo rad, ĭel rađe) [akc. rađe] (gl. p. ref.) — 1. (o bradi) brijati ◊ barbațî đemult sa ras ku briśu, da akuma ku žîļetu — muškarci su se nekad brijali brijačem, a sada žiletom ◊ uamińi în žăļ nu s-a ras pănă la patruḑăśiļi — muškarci u žalosti nisu se brijali do četrdesetnice 2. (o koži životinje) odrati ◊ muoșu rađe pĭaļa đi puork, kă are đi gînd să ńi fakă opinś đin ĭa — čiča dere svinjsku kožu, jer namerava da nam napravi opanke od nje [Por.]  [Vidi]

2203  rađină  radină  редина  rađină (mn. rîăđiń) [akc. rađină] (i. ž.) — (geog.) redina, živa obala; potkop na obali vodotoka; čkaljarađina sa faśe la malu rîuluĭ, unđe apa sapă da pomîntu nu sa suduame kî ăl țîn rîdaśińiļi alu ļiamńe kare krĭesk pi lînga apă — redina nastaje na obali reke, gde voda podlokava, ali zemlja ne klizi jer je drži korenje drveća koje raste pored vode ◊ în rađină sa bagă pĭeșći aĭ măĭ marĭ — u redinu se uvlače najkrupnije ribe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2180  ragaz  răgaz  пауза  ragaz (mn. ragazurĭ) [akc. ragaz] (i. s.) — (ret.) a. pauza, odmor, prekid ◊ kum n-o duare gura, kînd puvestîașće atîta făra ragaz — kako je ne bole usta, kada priča toliko bez prekida (Tanda) ◊ fakuĭ kîta ragaz la lukru, să pun śuava-n gură — napravio sam malu pauzu u radu, da stavim nešto u usta (Rudna Glava) b. prilika ◊ am fuost la șîḑîtuare, tuoț puvestîră una-ntruuna, șă nu-m đațîră ragaz să ḑîk șî ĭuo śeva — bio sam na sedeljci, svi su neprekidno pričali i nisu mi dali priliku da i ja nešto kažem ◊ dăm șî miĭe kîta ragaz să ḑîk śe am, kî đ-asară numa tu puvestîășć — daj i meni malo prilike da kažem šta imam, jer od sinoć samo ti pričaš (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4010  raĭ  rai  рај  raĭ (mn. raĭurĭ) (i. s.) — (rel.) rajraĭu ĭe luok pi lumĭa-ĭa unđe sa duk aĭ muorț, șî unđe traĭesk đi veśiĭe — raj je mesto na onom svetu na koje idu mrtvi, i gde žive večno ◊ în raĭ uomu are numa aĭa ś-a dat đi viĭață sîngur luĭ đi pomană, kînd ĭ-a fuost măĭ frumuos — u raju čovek ima samo ono što je sebi namenjivao za života, kada mu je bilo najlepšeraĭu ĭe un kîmp în padure mare, ku un ļemn mare în mižluok ku umbră gruasă, supt kare izvorĭaḑă ogașăl ku apă rîaśe — raj je proplanak u velikoj šumi, usred koga raste veliko drvо sa debelim hladom, ispod koga izvore potočić sa hladnom vodom ◊ în raĭ sa duśe tot nat kare trĭaśe pista punća raĭuluĭ — u raj ide svako ko pređe preko rajskog brvna ♦ supr. ĭad [Por.]  [Vidi]

5811  rak  rac  рак  rak (mn. raś) (i. m.) — (zool.) rak (Astacus fluviatilis)raśi traĭesk în apă ku multă pĭatră đi var — rakovi žive u vodi sa dosta krečnjakaraśi mĭerg înapuoĭ — rakovi se kreću unazadraku kînd sa fĭarbe, roșașće — rak kad se skuva, pocrveni [Por.]  [Vidi]

4567  rakită  răchită  врба црвена  rakită (mn. rakiț) [akc. rakită] (i. ž.) — (bot.) crvena vrba (Salih purpurea), rakitarakita ĭe ļemn tufăruos kare krĭașće la luok uđiluos, măĭ đes pi lînga rîurĭ — crvena vrba je žbunasta biljka koja raste na vlažnom mestu, najčešće pored rekarakita are krĭenź supțîriśe, kare ļesńe sa-nkonvĭaĭe da nu sa frîng — crvena vrba ima tanke grane, koje se lako savijaju a ne lome ◊ đi nuĭaļiļi lu rakită sa-nplećesk kutarițîļî — od pruća crvene vrbe pletu se korpe ♦ sin. salkă [Por.] ∞ salkă  [Vidi]

2897  rakiu  rachiu  ракија  rakiu (mn. rakiĭe) [akc. rakiu] (i. s.) — rakijarakiu ĭe bĭare kare sa faśe măĭ mult đin pruńe, da puaće sî sa fakă șî đin alće puame — rakija je piće koje se pravi najviše od šljiva, a može da se pravi i od drugog voćarakiu sa friźe la kazan — rakije se peče na kazanurakiĭe đi prună — šljivovica ◊ Arnaglavĭańi frig rakiu la kazan, da Tanđeńi o kuok — Rudnoglavci „prže” rakiju na kazanu, a Tanđani je „peku” ♦ sin. țuĭkă [Por.]   [Vidi]

5126  rakuare  răcoare  свежина  rakuare (i. ž.) — (o klimi) svežina; hladovina ◊ țîńe ușa đeșkisă să vină rakuare đ-afară — drži vrata otvorena da uđe svežina spolja ◊ umbra supt ļemn faśe rakuare bună đi ođińit — senka pod drvetom pravi hladovinu dobru za odmor [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2167  ramńik  coada-șoricelului  хајдучка трава  ramńik (mn. ramńiś) [akc. ramńik] (i. m.) — (bot.) hajdučka trava, hajdučica, kostrijet, ravan, roman, romonika (Achillea millefolium) ◊ la ramńik sa kuļiaźe fluarĭa, șî đin ĭa sa fĭarbe ćiaĭ, kare ĭe bun đi măĭ mulće buaļe — od hajdučke trave bere se cvet, i od njega se kuva čaj, koji je dobar za razne bolesti ◊ đemult ku ramńiku a vinđikat fîrîmaturĭ: taĭatură, lovitură, frîntură, da uoțî șî înpușkatură — nekada su hadjučkom travom zaceljivane rane: posekotinu, povredu, prelom, a hajduci i puščanu ranu ♦ sin. ĭarba-uoilorovčja trava (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

5293  rană  rană  рана  ra (mn. răń, rănurĭ) [akc. rană] (i. ž.) — (med.) rana, ozleda ◊ l-a batut papuku, ĭ-a fakut rănurĭ la piśuor — stezala ga je cipela, napravila mu je rane na nozirană viĭe — živa ranarană la sufļit — rana u duširană đeșkisă — otvorena ranarană vermanuasă — zagađena rana ♦ sin. lovitură [Por.] ∞ rańi  [Vidi]

4933  rang  rangă  ћускија  rang (mn. rangurĭ) [akc. rang] (i. s.) — (tehn.) ćuskija, štangla, polugarangi ĭe o șćangă lungă șî supțîre đi oțăl, ku un kîpatîń askuțît đi sapat, șî ku unu tîmpit đi batut ku boruosu — ćuskija je poduža štanga od čelika, sa jednim oštrim krajem za kopanje i jednim tupim u koji se udara maljem ◊ ku rangu măĭ mult sa sapă găurļi adînś đi șćumpĭ điu gard — ćuskijom se najčešće kopaju duboke rupe za stubove za ogradu ♦ sin. șćangă [Por.] ♦ dij. var. arang (Leskovo) [GPek] ♦ dij. sin. surgiĭe (ranovac) [Mlava]  [Vidi]

5292  rańi  răni  ранити  rańi (ĭuo rańesk, ĭel rańiașće) [akc. rańi] (gl. p. ref.) — (med.) raniti, ozlediti ◊ s-a rańit sîngur, numa să nu sa dukă-n rat — sam se ranio, samo da ne ode u rat ♦ var. răńi ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]  [Vidi]

5294  rańit  rănit  рањен  rańit1 (rańită) (mn. rańiț, rańiće) [akc. rańit] (prid.) — (med.) ranjen, ozleđen ◊ dakă a fuost rańit la doă luokurĭ, kumva a skapat ș-a ramas viu — iako je bio ranjen na dva mesta, nekako je utekao i ostao živ [Por.] ∞ rańi  [Vidi]

5295  rańit  rănit  рањеник  rańit2 (mn. rańiț) [akc. rańit] (i. m.) — (med.) ranjenik ◊ a țînut pitulat pi puodu ștăļi duoĭ rańiț đi vrĭamĭa đi rat — skrivao je na tavanu štale dva ranjenika za vreme rata [Por.] ∞ rańi  [Vidi]

4935  rapag  răpag  нагиб  rapag (mn. rapaźe) [akc. rapag] (i. s.) — nagib, pad ◊ ĭaruga mori nu sa faśe ku rapag mare, numa ku rapag sumĭarńik — vodenična jaruga ne pravi se sa velikim padom, nego sa umerenim [Mlava] ♦ up. rîpaguș ♦ sin. skuok [Por.]  [Vidi]

5629  rariș  răriș  шумарак  rariș (mn. rarișurĭ) [akc. rariș] (i. s.) — šumarakrariș ĭe luok în padure unđe sînt ļamńiļi rare șî miś — šumarak je mesto u šumi gde je drveće retko i nisko ♦ sin. paduriśe ♦ supr. gustîș [Por.]   [Vidi]

5989  rarunkĭe  rărunche  бубрег  rarunkĭe (mn. rarunkĭ) [akc. rarunkĭe] (i. m.) — (anat.) bubreg ◊ uomu are duoĭ rarunkĭ — čovek ima dva bubregararunkĭu puorkuluĭ ĭe măĭ dulśe kînd sa friźe pi karbuń — svinjski bubreg je najslađi kad se peče na žaru [Por.]  [Vidi]

5813  ras  ras  обријан  ras2 (ra) (mn. raș, ra) (prid.) — 1. obrijan ◊ tuot barbatu kare nu duśe barbă, kînd ĭasă-n lume trăbe să fiĭe ras — svaki muškarac koji ne nosi bradu, kad izlazi u svet treba da bude obrijan 2. (o koži) odran ◊ pĭaļa rasă a fuost înćinsă pi gard sî sa ușće, ama ažunso kîńi ș-a rupto tuată — odrana kože je bila raširena na ogradi da se sušu, ali su je dohvatili psi i svu rastrgli ♦ supr. ńiras [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

5814  ras  ras  бријање  ras (mn. rasurĭ) (i. s.) — brijanje ◊ în vuoĭskă kînd vińe rîndu đi ras, ći rad fara sapun șă ku apă rîaśe — u vojsci kad dođe red na brijanje, brijaju te bez sapuna i hladnom vodom [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

6216  raskuaśe  răscoace  допећи  raskuaśe (ĭuo raskuok, ĭel raskuaśe) [akc. raskuaśe] (gl. p. ref.) — (nutr.) dopeći; prepeći ◊ pîńa nu s-a kuopt bun, șă baba a lasato supt śirińe sî sa raskuakă — hleb se nije dobro ispekao, i baba ga je ostavila pod crepuljom da se dopeče [Por.] ∞ kuaśe  [Vidi]

5019  raskuoļ  crivală  рачва ?  raskuoļ (mn. raskuaļe) [akc. raskuoļ] (i. s.) — (zast.) račva za krupicuraskuoļ ĭe o furkă đi ļemn ku tri-patru kuarńe la vîr — račva za krupicu je grana drveta sa tri-četiri roga na vrhuraskuoļu a fuost sapat în strungă, da-n furśiļi la vîr a fuost înțapat krușîțu đi sare — račva za krupicu bila jer ukopana u toru, a u raklje na vrhu bila je uglavljena krupica soli ◊ stapîn kare avut stînă măĭ mare, avut în strungă kîći doă-triĭ raskuaļe — domaćin koji je imao veliko stado, imao je u toru dve-tri račve sa krupicom ♦ sin. furkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. źamîńă (Jasikovo) [GPek] ♦ up. krușăț  [Vidi]

4910  raspînćiśe  răspintie  раскршће  raspînćiśe (mn. raspînćă) [akc. raspînćiśe] (i. ž.) — raskršćeraspînćiśe ĭe luok unđe sa đisparće drumu — raskršće je mesto gde se razdvaja put [Por.] ♦ dij. var. răskruče [Kmp.] ∞ drum  [Vidi]

6324  raspînđi  răspândi  ширити се  raspînđi (ĭuo raspînđĭesk, ĭel raspînđĭașće) [akc. raspînđi] (gl. ref.) — širiti se, raširiti se, rasprostirati se; raštrkati se ◊ kășîļi Tanđeńilor sînt raspînđiće în tuaće părțîļi pi kulmiļi lu Vizak ș-alu Guol — kuće Tanđana su raštrkane na sve strane po kulmama Vizaka i Deli Jovana [Por.]   [Vidi]

1788  rastău  răsteu  палица  rastău (mn. rastîaĭe) [akc. rastău] (i. s.) — palica, drveni ili metalni štap kojim se zatvara jaram prilikom prezanja grla ♦ var. rastîăurastău đimult a fuost fakut đin bît đi ļiemn — palica je nekada bila izrađena od drvenog štapa ◊ la źug ĭastă duauă rastîaĭe, la tuata parća kîći unu — na jarmu ima dve palice, sa svake strane po jedna [Por.] ♦ dij. var. răsťiu [Kmp.] ∞ źug  [Vidi]

6348  rastuakă  răstoacă  растока  rastua (mn. rastauăśe) (i. ž.) — (hidr.) rastoka, rastočje; rukavacrastuaka ĭe luok unđe apa kurgatuarĭe sa-nparće în doă — rastoka je mesto gde se tekuća voda račva u dva toka ◊ luok unđe ĭazu muori sa đisparće đi ogaš, sa kĭarastuakă — mesto gde se vodenični jaz odvaja od potoka, zove se rastoka ◊ (mag.) la rastuakă sa labdă momuaćiļi lu đeskînćik đi-ntorsură, kî sî sa đispartă trîmisaturļi đi uom kum sa đisparće rastuaka đi matka api, șă sî sa dukă rău pi apă — na rastoci se bacaju vradžbine protiv napratnice, da bi se bačene čini odvojile od čoveka kao što se rukavac odvaja od matice, i da zlo odu niz vodu [Por.] ∞ răstośi  [Vidi]

2369  raśi  răci  хладити  raśi (ĭuo raśiesk, ĭel raśiașće) [akc. raśi] (gl. p. ref.) — 1. (o temperaturi) hladiti, hladiti se; ohladiti, ohladiti se ◊ bĭarĭa măĭ ĭuta sa raśiașće la fîntînă ku apă rîaśe — piće se najbrže hladi na izvoru sa hladnom vodom 2. (med.) prehladiti se ◊ nu sta guol în frig, kă raśieșć — nemoj stajati go na hladnoći, jer ćeš se prehladiti 3. (fig.) lenčariti ◊ nu lukră ńimika, numa raśiașće kuru, îmblînd înđal-învaļe — ne radi ništa, samo ’ladi dupe, šetajući gore-dole [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2371  raśială  răceală  хладноћа  raśială (mn. raśielurĭ) [akc. raśială] (i. ž.) — 1. (tehn.) a. hladnoća ◊ s-a pus mare raśială, vrĭamĭe ĭe să faśem fuoku — nastupila je velika hladnoća, vreme je da naložimo vatru b. promaja ◊ înkiđeț ușa, kî traźe raśială đi afară — zatvorite vrata, jer vuče promaja spolja 2. (med.) prehlada ◊ s-a pus raśiala pi ĭa, ș-akuma numa stranută — uhvatila je prehlada, pa sada samo kija 3. (izob.) (nutr.) jelo od hladnog kačamkaraśiala ĭe un fĭeļ đi mînkare đi bătrîńață: zdrumiś koļiașa rîaśe-n apă kaldă, o sparź ș-o mĭastîś ku ļingura, puń sare șî oțăt, ș-o manînś — rašiala” je vrsta starinskog jela: zdrobiš hladan kačamak u toplu vodu, razbiješ ga i promešaš kašikom, dodaš so i sirće, i jedeš [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2529  raśiao  răcilă  рачило  raśiao (mn. raśiaļe) [akc. raśiao] (i. ž.) — račilo, mamac za rakoveraśiao ĭe momĭală đe prins raśi — račilo je mamac za hvatanje rakovaraśiao ĭe un bît lu kare-ĭ un kapatîĭ învăluit ku lîna, da-n ĭe sînt bagaće rîme; baź bîto-la în apă ku raś, ĭeĭ vin la rîme șî sa-nkîlśesk în lînă — račilo je štap čiji je jedan kraj uvijen u vunu, a u nju su stavljene gliste; nabiješ taj štap u vodu sa rakovima, oni dođu na gliste, i upetljaju se u vunu [Buf.] ∞ rak  [Vidi]

2372  raśit  răcit  хладан  raśit (raśită) (mn. raśiț, raśiće) [akc. raśit] (prid.) — 1. (tehn.) hladan; ohlađen ◊ fĭer raśit nu puoț să baț ku śokanu — hladno gvože ne možeš da kuješ ◊ ńima nu șćiĭe đi kînd muoșu ḑaśe în pat muort, raśit, înțîpeńit — niko ne zna od kada starac leži u krevetu mrtav, hladan, ukočen 2. (med.) prehlađen ◊ nu ma duk la lukru, kî mis đi ĭer tare raśit — ne idem na posao jer sam od juče jako prehlađen [Por.] ∞ rîaśe   [Vidi]

6241  ratuns  rătund  подшишан  ratuns (ratunsă) (mn. ratunș, ratunsă) [akc. ratuns] (prid.) — podšišan ◊ frumuos ĭe kînd vĭeḑ kî ĭe tuot ćińerișu ratuns șî pipćenat — lepo je kad vidiš da je sva omladina podšišana i očešljana [Por.] ∞ tunźe  [Vidi]

6240  ratunźe  rătunde  подшишати  ratunźe (ĭuo ratung, ĭel ratunźe) [akc. ratunźe] (gl. p. ref.) — podšišati ◊ umu sa ratunźe kînd numa skurtă păru, da no-l tunźe đi tuot — čovek se podšišuje samo kad skraćuje kosu, a ne šiša je sasvim [Por.] ∞ tunźe  [Vidi]

5767  ravĭež  rebej  ђокица  ravĭež (mn. ravĭežurĭ) [akc. raež] (i. s.) — (pej.) (o dečjem penisu) đokicaravĭež ĭe nume blînd đi puļița kopiluluĭ — đokica je kulturan naziv za dečji kurčić ◊ pazîțî-va fećițîlor, kî la kopilașu nuostru ĭ-a krĭeskut ravĭežu — čuvajte se devojčice, jer je našem dečkiću porastao đokica ◊ ĭ-a skapat ravĭežu đin izmĭańe — ispao mu đokica iz gaća ♦ var. răvež [Por.]  [Vidi]

6262  razbăl  răzbel  рат  razbăl (mn. razbălurĭ) [akc. razbăl] (i. s.) — (izob.) rat, ustanak ◊ ńișći Rumîń a fuźit đin Arđal đi vrun razbăl ku Unguri — neki Vlasi izbeglo su iz Erdelja zbog nekog rata sa Mađarima [Por.]  [Vidi]

4462  razbi  răzbi  савладати  razbi (ĭuo razbĭesk, ĭel razbĭașće) [akc. razbi] (gl. p. ref.) — savladati, ovladati; probiti ◊ n-a mînkat ńimika triĭ-patru ḑîļe, kînd l-a razbit fuamĭa a veńit la mumî-sa ka mîța udă — nije jeo ništa tri-četiri dana, lad ga je savladala glad došao je majci kao pokisla mačka ◊ a pļekat înbrakat ușuor, ma pi drum s-a skimbat vramĭa, șî kînd la razbit źeru, s-a-ntuors la kasă ḑînḑaind — krenuo je lagano obučen, na putu se promenilo vreme, i kad ga je mraz savladao, vratio se kući cvokoćući ◊ l-a razbit vîntu pănă la uos — probio ga je vetar do kostiju [Por.]   [Vidi]

4489  razbik  răzbici  арбија  razbik (mn. razbiś) [akc. razbik] (i. m.) — (tehn.) arbijarazbik ĭe bît đi kuorn uskat ku kare s-a fakut țăvi đi suok đi razbuoĭ, a pokńit kopiĭi ku priskopala, da đimult ku ĭa s-a unplut pușćiļi ku prau — arbija je štap od suvog drena kojim se probijala cev od zove za razboj, kojim su deca pucala iz zovine pucaljke, a nekad su se njome puške nabijale barutomrazbiku đi priskopală avut un umăruș kare nu ĭ-a dat să skîape îń țaua priskopĭeļi — pucaljkina arbija imala je jedan graničnik koji joj nije dao da upadne u cev pucaljke ♦ sin. verźauă [Por.] ∞ razbi  [Vidi]

4463  razbiśi  răzbici  пробушити  razbiśi (ĭuo razbiśesk, ĭel razbiśașće) [akc. razbiśi] — 1. probušiti, prosvrdlati ◊ kînd îngăurĭ blana șă trĭeś ku sfrĭađiru pin ĭa, ḑîś k-aĭ razbiśito — kad bušiš dasku i prođeš svrdlom kroz nju, kažeš da si je probušio ◊ s-a rîs lumĭa đemult đi ńișći fĭaće marĭ kă tuaće a fuost razbiśiće în vramĭa đi mîritat — smejali se ljudi nekada nekim devojkama da su sve bile „probušene” u vreme udaje 2. nabijati, puniti pušku ◊ la pușkă ku krĭamińe, țaua pușći s-a razbiśit ku razbiku — kod puške kremenjače puščana cev nabijala se arbijom [Por.] ∞ razbi  [Vidi]

3934  razbuna  răzbuna  разведрити се  razbuna1 (ĭuo ma razbun, ĭel sa razbună) [akc. razbuna] (gl. p. ref.) — (o vremenu) razvedriti se ◊ trĭek nuviri, đi la apus sa razbună vrĭamĭa — prolaze oblaci, sa zapada se razvedrava vreme ◊ la nuoĭ s-a razbunat đemult — kod nas se razvedrilo odavno ♦ sin. sańin [Por.]  [Vidi]

6334  razbuna  răzbuna  осветити се  razbuna2 (ĭuo razbun, ĭel razbu) (gl. p. ref.) — (ret.) osvetiti se ◊ pe ađeturĭ đe bătrîńață, uomu are đirĭept sî sa razbună lu ăla kare ĭ-a fakut vrun rău mare, da la aĭ marĭ nu ļi sa pasă, or țîn parća ku ăla ś-a fakut rău — prema starim običajima, čovek ima pravo da se osveti onom ko mu je naneo neko veliko zlo, ako vlast za to ne mari, ili tome zločincu drži stranu [Por.]   [Vidi]

2424  razbuoĭ  război  разбој  razbuoĭ (mn. razbuaĭe) [akc. razbuoĭ] (i. s.) — (tehn.) razboj 1. sprava za tkanje ◊ în razbuoĭ muĭerļi vrodată a țasut gata tuot śe-n kasă a trîbuit đi înbrîkamînt șî astrukamînt — u razboju su žene nekada tkale gotovo sve što je u kući trebalo za odevanje i pokrivanje ♦ sin. arźa [Por.] ♦ dij. sin. kaluoń (Laznica) [Hom.], (Stamnica)[Mlava] 2. ram za potkivanje govedarazbuoĭu dă potkovit vaśiļi șî buoĭi l-ar fakut kovaśi în avļiĭe prîngă kovaśiĭe — razboj za potkivanje krava i volova pravili su kovači u dvorištu pored kovačnice (Kobilje) [Stig] ♦ dij. sin. raćkă (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3594  razna  razna  обашка  razna [akc. razna] (pril.) — obaška, odelito, odvojeno ◊ a veńit ku nuoĭ la źuok, ama śuava s-a-nbufnat, șî tuata vrĭamĭa stă đi razna — došao je sa nama na igranku, ali se nešto nadurio i sve vreme stoji obaška ◊ în strungă, kapriļi trăbe să fiĭe đ-a razna, kă bat uoĭļi kînd ļi sa labîdă fîn — u toru, koze treba da budu obaška, jer biju ovce kad im se baca seno [Por.]   [Vidi]

3593  razńi  răzni  одвојити  razńi (ĭuo razńesk, ĭel razńașće) [akc. rai] (gl. p. ref.) — odvojiti (se), razdvojiti (se), odeliti (se) ◊ s-a luvat la bataĭe întra tuoț, da ńima n-a kućeḑat să-ĭ razńaskă — tukli se pred svima, a niko nije smeo da ih razdvoji ◊ a veńit vrĭamĭa sî sa spargă baśiĭa, trîabe a razńi uoiļi đi tot nat să ĭa kîrdu luĭ — došlo je vreme da se rasturi bačija, treba odvojiti ovce da svako uzme svoje stado [Por.] ∞ razna  [Vidi]

3595  razńit  răznit  одвојен  razńit (razńită) (mn. razńiț, razńiće) [akc. rait] (prid.) — odvojen, odeljen ◊ s-a dus la munće, să mîńe uoĭļi, razńiće đin stîna a baśiĭi — otišao je u planinu, da dotera ovce, odvojene iz bačijske smeše ◊ stă trist în kuot, razńit đi tuoț — stoji tužan u ćošku, odvojen od svih [Por.] ∞ razna  [Vidi]

5508  raș  aș  бих  raș (gl. pom.)bih, bi ◊ ĭuo raș vrĭa kal kuminśuor, să ma dukă miriuor — ja bih hteo mirnog konja, da me nosi polagano (iz narodne pesme) [Mlava] ♦ dij. var. [Por.] ∞   [Vidi]

6201  rămîńa  rămânea  остати  rămîńa (ĭuo ramîn, ĭel ramîńe) [akc. rămîńa] (gl.) — ostati ◊ puaće ńima nu va rămîńa în saćiļi nuaștre, dakă sa va duśa tuoț în țărîļi strińe — možda niko neće ostati u našim selima, ako budu svi otišli u strane države ◊ (izr.) a ramas sîngur ka kuku — ostao je sam samcit ♦ sin. uđi [Por.]  [Vidi]

6349  răstośi  răstoci  расточити  răstośi (ĭuo răstośiesk, ĭel răstośiașće) (gl.) — rastočiti, razdvojiti tok ◊ vuorba răstośi ĭe đispre apa kurgatuare, kînd matka iĭ sa-nparće în doă, ka kînd sa sapă ĭazu muori — reč rastočiti odnosi se na teluću vodu, kad njenu maticu razdelimo na dva dela, kao kad se kopa vodenični jaz ♦ sin. đisparțî [Por.]   [Vidi]

6355  răsufla  răsufla  испуштати  răsufla (ĭuo rasuflu, ĭel rasuflă) (gl.) — (o vazduhu) ispuštati, izduvati ◊ fuaļiļi rasuflă, sigurat are gaură vrunđiva — meh ispušta, sigurno ima rupu negde ♦ var. rîsufla [Por.] ∞ sufļit  [Vidi]

4757  răsuna  răsuna  одјекивати  răsuna (ĭuo rasun, ĭel rasună) [akc. răsuna] (gl. p.) — odjekivati, odzvanjati ◊ a tunat într-o pĭeșćiră șî sa zbĭară ka magarĭu, să audă kum rasună pĭeșćiraušao u jednu pećinu i dernja se kao magarac, da čuje kako pećina odjekuje ♦ sin. orna [Por.] ∞ suna  [Vidi]

3852  rău  rău  зло  rău2 (mn. rîaļe) [akc. rău] (i. s.) — zlo, nesreća, zverstvo ◊ mare rău a dat pista ĭel — veliko zlo mu se desilorazbălu ĭe măĭ mare rău kare puaće să fiĭe pi lume — rat je najveće zlo koje može da bude na svetu ◊ bugari la nuoĭ a fakut mare rîaļe đi vrĭamĭa đi rato-l đin tîń — Bugari su kod nas učinili velika zverstva za vreme Prvog svetskog rata ♦ var. răotaće ♦ supr. bińe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5334  rîćeḑa  reteza  пререзати  rîćeḑa (ĭuo raćeḑ, ĭel raćiaḑă) [akc. rîćeḑa] (gl. p.) — (tehn.) prerezati, obrezati, ravno iseći jednim potezom ◊ kînd sa ḑîśe kî śuava sa raćaḑă, sa ginđașće kî sa taĭe đintr-odată, ku taĭatură đirĭaptă — kad se kaže da se nešto prerezuje, misli se da se seče odjednom, ravnim rezom ◊ a trĭekut pin puomĭ, șî spuńe kă pruńi ar trabui rîćeḑat — prošao je kroz voćnjak, i kaže da bi šljive trebalo obrezati ♦ sin. taĭa, kurta [Por.]   [Vidi]

3034  rîkabuș  răcăbuș  клизалиште  rîkabuș (mn. rîkabușă) [akc. rîkabuș] (i. s.) — klizalište; brazda; trag na nizbrdici iza nečega što se vuče po zemlji ◊ rîkabușu ĭe luok unđe kopiĭi ĭarna sa kară ku saĭna — klizalište je mesto gde se deca zimi sankaju ♦ ◊ rîkabuș ĭe dîră în pomînt kare ramîńe dupa śeva śe sa traźe pi pađină-n vaļe — „rikabuš” je brazda u zemlji koja ostaje iza nečega što se vuče nizbrdo ♦ var. rîpaguș (Tanda) ♦ sin. ra [Por.]  [Vidi]

3495  rîkai  râcâi  чепркати  rîkai (ĭuo rîkîĭ, ĭel rîkîĭ) [akc. rîkai] (gl. p.) — (onom.) a. (o živini i pticama) čeprkati, kopkati, grepsti tlo da se što iskopa ◊ gaińiļi rîkîĭe ku gĭarîļi pin građină, maĭka kată rîme — kokoške čeprkaju kandžama po bašti, valjda traže gliste b. (o čoveku) površno kopati ◊ n-a putut altfĭeļ, numa s-a pus să rîkîĭe ku mîń-ļi guaļe pomîntarĭu đi pi lînga rîdaśină, șî kumva do skoasă buĭađa întrĭagă đin pomînt — nije mogao drugačije, nego je počeo da čeprka golim rukama zemljište oko korena, i nekako je uspeo da izvuče celu biljku iz zemlje ◊ nu ći plaćiașće să rîkîĭ ka pasîrĭa, numa să rađiś krampu ku tuota pućarĭa, șî să-l înțăpĭ în pomînt pănă-n dîržală — ne plaća te da čeprkaš ko ptica, nego da zamehneš krampom iz sve snage, i zabiješ ga u zemlju do držalja ♦ sin. rîmuĭa [Por.]  [Vidi]

3496  rîkait  râcâit  ишчепркан  rîkait (rîkaită) (mn. rîkaiț, rîkaiće) [akc. rîkait] (prid.) — (o zemljištu) iščeprkan, raščeprkan, razrovan čeprkanjem ◊ aratura ku samînțîșu đi tuot ĭe rîkait đi śuară — oranica sa semenjem sva mi je raščeprkana od vrana [Por.] ∞ rîkai  [Vidi]

3497  rîkîĭtură  râcâitură  чепркање  rîkîĭtură (mn. rîkîĭturĭ) [akc. rîkîĭtură] (i. ž.) — (o zemljištu) čeprkanje, radnja čeprkanja ◊ nu șćim kum să ńi aparăm đi rîkîĭturi-ļi păsîrilor, kă ano-sta kad pi sîmanatură ka nuvăru — ne znamo kako da se zaštitimo od ptičjeg čeprkanja, jer ove godine padaju na posejanu njivu kao oblak ♦ var. rîkaĭală [Por.] ∞ rîkai  [Vidi]

4044  rîndui  rândui  уређивати  rîndui (ĭuo rînduĭ, ĭel rînduĭe) [akc. rîndui] (gl. p. ref.) — uređivati, sređivati; praviti red; raspoređivati; upravljati ◊ l-a pus să fiĭe fruntaș, ama ĭel n-a șćut să rînduĭe lumĭa, șî l-a skimbat — postavili ga za čelnika, ali on nije znao da upravlja ljudima, pa su ga smenili ◊ are mare lukru, trăbuĭe să rînduĭe kasa đi nuntă — ima veliki posao, treba da sređuje kuću za svadbu [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

4541  rîńi  râni  чистити  rîńi (ĭuo rîńesk, ĭel rîńașće) [akc. rîńi] (gl. p.) — čistiti lopatom, vilom ili grabuljom ◊ kînd sa ḑîśe kî vrunu rîńașće, sa șćiĭe kî ĭel śeva lukră ku lopata or ku furka, kum ĭe kînd rîńașće kuośina, ștala or poćaka đi zapadă — kad se kaže da neko „rinjašće”, zna se da on nešto radi lopatom ili vilama, kao što je kad čisti svinjac, štalu ili sneg sa staze [Por.]   [Vidi]

4041  rîpeḑî  repezi  пожурити  rîpeḑî (ĭuo ma rapĭed, ĭel sa rapĭađe) [akc. rîpeḑî] (gl. ref.) — požuriti ◊ s-a rugat đi mińe sî ma rapĭed pănă la ĭel, șî ĭuo m-am rîpeḑît kît guod am putut — zamolio me je da požurim do njega, i ja sam požurio koliko god sam mogao ♦ sin. grabi [Por.]   [Vidi]

5494  rîpit  răpit  недозрео  rîpit (rîpită) (mn. rîpiț, rîpiće) [akc. rîpit] (prid.) — nedozreo; nedorastao; nedopečen ◊ kopilo a ramas rîpit — dete je ostalo nedoraslo ◊ pîńa rîpită — nedopečeni hleb ♦ sin. ńikreskut, ńikuopt, ńidokuopt [Por.]  [Vidi]

2995  rîskańa  răscrăcăna  раскречити  rîskańa (ĭuo rîskańeḑ, ĭel rîskańiaḑă) [akc. rîskańa] (gl. p. ref.) — raskrečiti se, raširiti noge ◊ ku drag rîskańaḑă piśuariļi la tuot nat — rado svakom širi noge ♦ var. rîskana, rîskrîkana [Por.]  [Vidi]

2201  rîskańat  răscrăcănat  раскречен  rîskańat (rîskańată) (mn. rîskańaț, rîskańaće) [akc. rîskańat] (prid.) — a. (za položaj nogu) raskrečen, raširenih nogu ◊ fată, nu șađa rîskańată, kî țî sa vĭađe rușîńa — curo, ne sedi raskrečena, jer ti se vidi sramota b. (za izgled nogu) krivonog, koji ima „o” noge ◊ kînd înbătrîńim, tuoț o sî fim rîskańaț — kad ostarimo, svi ćemo biti krivonogi ◊ var. rîskanat [Por.] ∞ rîskańa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2517  rîșkiĭa  rășchia  намотавати  rîșkiĭa (ĭuo rîșkiĭ, ĭel rîșkiĭe) [akc. rîșkiĭa] (gl. p. ref.) — 1. namotavati pređu na motovilo ◊ sa rîșkiĭe tuorsu đi pi fus or đi pi gĭem pi rîșkituorĭ, đi sî sa fakă moutke — namotava se rpeđa sa vretena ili klubeta na motovilo, da bi se napravila kanura 2. (onom.) škripati ◊ iĭ rîșkiĭe opinśiļi pănă mĭarźe pi drum, kă đi ļiańe nu rađikă piśuariļi, numa ļi traźe pi pomînt — škripe mu opanke dok hoda drumom, jer od lenjosti ne diže noge, nego ih vuče po zemlji ◊ rîșkiĭe ku ļingura pi ćipsîĭe, o kurîță đi kańală kare sa prins pi fund — škripi kašikom po tepsiji, čisti je od masnoće koja se uhvatila na dnu (Tanda) ♦ var. rășkiĭa [Por.]  [Vidi]

6376  rîtosî  scăpa  отарасити се  rîtosî (ĭuo ma rîtosăsk, ĭel sa rîtosașće) (gl. ref.) — otarasiti se, ratosiljati se ◊ dakă-l laş sî ţî sa suĭe-n kap, nu ći măĭ rîtosăşć đi ĭel ńiśkînd — ako ga pustiš da ti se popne na glavu, nećeš ga se otarasiti nikad [Por.]  [Vidi]

6161  rîză  râză  крпче  rîză (mn. rîz) [akc. rîză] (i. ž.) — (o tkanini) krpče, dronjak; rita ◊ rîză ĭe un parśel đi kîrpă, tuot rupt — krpče je parče tkanine, sav pocepan ◊ śe guod sî sa lukre ku rîza, dupa śe ĭe lukru gata, ĭa măĭ đes sa labîdă — šta god da se radi sa krpčetom, kad se posao svrši, krpče se baca [Por.]  [Vidi]

2518  rîșkituorĭ  rășchitor  рашак  rîșkituorĭ (mn. rîșkituare) [akc. rîșkituorĭ] (i. s.) — (tehn.) rašak, motovilo ◊ rîșkituorĭu ĭe un bît lungaćik, ku źamînă la un kîpatîń, da ku o blanuța kare o kĭamă „kuarńiļi”, la alalt — rašak je jedan poduži štap, sa rakljom na jednom kraju, i daščicom koja se zove „rogovi”, na drugom ◊ la rîșkituorĭol mare s-a șćut masura: a fuost ḑîaśe pălmĭ đi lung — za veliki rašak znala se mera: bio je deset dlanova dugačak ◊ pi rîșkituorĭ sa rîșkiĭe muotkiļi đi țasut la razbuoĭ — na rašku se namotavaju kanure za tkanje na razboju ♦ var. rășkituorĭ ♦ up. frîmbĭe, muotkă [Por.] ∞ rîșkiĭa  [Vidi]

2092  ropan  ropan  подбел велики  ropan (mn. ropań) [akc. ropan] (i. m.) — (bot.) podbel veliki, repuh, repuv (Tussilago farfara) ◊ ropanu krĭașće pi lînga apă; are frunḑă kare sîpatuori đemult a pus în kap în luok đi pîlariĭe, kînd a fuost žîăgĭ mare — podbel raste pored vode; ima veliki list koji su kopači nekada stavljali na glavu umesto šešira, kada je bila velika žega ◊ đin duda ropanuluĭ kopiĭi vrodată a fakut fluir — od podbelove cevke deca su nekada pravila frulu [Por.]  [Vidi]

3485  ruabă  roabă  колица  ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.]   [Vidi]

6008  ruată  bicicletă  бицикл  ruată2 (mn. ruоț) [akc. ruată] (i. ž.) — (tehn.) bicikl ◊ ruată la nuoĭ în sat măĭ întîń s-a vaḑut đi vrĭamĭa đi rat, a karato voĭńiśi ńemțășć — bicikl se kod nas u selu prvi put video za vreme rata, vozili su ga nemački vojniți ◊ đin aĭnuoștri, ruoț a kumparat măĭ întîń lukratuori kare a drumait la Măĭdan la lukru — od naših, prve bicikle su kupovali radnici koji su putovali u Majdanpek na posao [Por.]   [Vidi]

5197  rugoșî  răguși  промукнути  rugoșî (ĭuo rugoșăsk, ĭel rugoșașće) [akc. rugoșî] (gl.) — (med.) promuknuti ◊ uomu rugoșașće kînd raśașće gîtu șă-ĭ sa skimbă glasu — čovek promukne kad prehladi grlo pa mu se promeni glas [Por.] ♦ dij. var. răgușî (Valakonje) [Crn.]  [Vidi]

3488  ruob  rob  роб  ruob (mn. ruobĭ) [akc. ruob] (i. m.) — rob, muškarac lišen slobode ◊ ń-a mînat să lukrăm ka pi ruobĭ — terali su nas da radimo kao robovi ♦ up. ruabă2, robiĭe [Por.]  [Vidi]

4626  ruod  rod  род  ruod1 (mn. ruodurĭ) [akc. ruod] (i. s.) — rod, plod, prihod; berićet ◊ ano-sta ruodu a fuost mare — ove godine rod je bio veliki ◊ măru ĭe înkarkat ku ruod, a pus pruopće la krĭanźe să nu sa frîngă — jabuka je puna roda, postavili su raklje pod grane da se ne bi slomile [Por.]  [Vidi]

4630  ruod  uter  материца  ruod2 (mn. ruađe) [akc. ruod] (i. s.) — (anat.) materica (lat. uterus) ◊ ruodu ĭe luoku în burta muĭeri unđe sa poļimĭesk kopiĭi — materica je mesto u ženinom stomaku, gde nastaju deca ◊ în ruodu muĭeri ĭastă un kĭes panușîuluĭ, pļin đi apuriĭe, kare-l kĭamă apșuor — u ženinoj materici nalazi se opnasta kesa, puna tečnosti, koji se zove vodenjak ◊ ruodu uomuluĭ krĭașće-n apșuor, șî dupa noă luń, apșuoru pokńașće, pi śe sa kunuașće k-a-nśeput nașćirĭa — ljudski plod raste u vodenjaku, i posle deved meseci vodenjak pukne, po čemu se prepoznaje da je počeo porođaj [Por.]   [Vidi]

4350  ruost  rost  ред  ruost (mn. ruosturĭ) [akc. ruost] (i. s.) — 1. (o organizaciji) red, uređenost; sistem; organizacija ◊ muĭare batrînă, ama n-are ńiś un ruost în kasă, la ĭa tuot nat traźe în parća luĭ — matora žena, ali nema nikakav red u kući, kod nje svako vuče na svoju stranu 2. (o razboju) zev ◊ ruost la razbuoĭ ĭe kaskatura la urḑală kare o fak ițîļi kînd sa skimbă — zev kod razboja je razmak koji u osnovi prave nite kad se menjaju 3. (med.) menstruacija ◊ sa ḑîśe đi muĭare kî ĭe ĭertată kînd pĭarđe ruostu muĭerĭesk — kaže se za ženu da je čista kad izgubi menstruaciju ♦ sin. rînd [Por.] ♦ dij. var. rost [Buf.]  [Vidi]

5776  ruptură  ruptură  исцепотина  ruptură (mn. rupturĭ) [akc. ruptură] (i. ž.) — 1. iscepotina, prekid; rupa ◊ ruptura ĭe luok unđe śuava s-a rupt, ș-a ramas gaură, luok guol — iscepotina je mesto gde se nešto prekinulo, pa je ostala rupa, praznina ◊ drumu dupa pluaĭe ĭe pļin đi rupturĭ — put je posle kiše pun rupa 2. dronjak ◊ mĭarźe, saraku, tota vara rupt, numa într-o ruptură đi țuală — ide celo leto, siroma, pocepan, samo u nekom dronjku od odeće [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

5869  rusaļe  rusalie  русаље  rusaļe [akc. Rusaļe] (i. ž.) — (demon.) rusalje ◊ sa krĭađe în Porĭeśa kî rusaļiļi sînt șapće însă vîlvuasă kare în sîptamîna luor ĭasă đin vilaĭtu luor șî mĭerg pin lumĭa nuastră — veruje se u Poreču da su rusalje sedam natprirodnih bića koja u njihovoj sedmici izlaze iz svoga sveta i kreću se među ljudima ◊ rusaļiļi kînd dau pista uom kare duarme în drumu luor, or la raspînćiśe pi unđe trĭek, or supt vrun ļemn, ĭaļe ăl ĭau șî ĭel nu sa măĭ pumeńașće ńiśkînd — kad rusalje naiđi na čoveka koji im spava na putu, ili na raskrsnici kroz koju prolaze, ili pod nekim drvetom, one ga uzmu i on se više nikad ne probudi ◊ rusaļiļi sînt la nuoĭ în Porĭeśa mult măĭ puțîn kunoskuće đikît șoĭmańiļi, șă mulće povĭeșć đi ĭaļe sînt luvaće đin povĭeșćiļi lu șoĭmańe — rusalje su kod nas u Poreču mnogo manje poznate nego šojmanke, i mnoge priče o njima su uzete iz priča o šojmankama [Por.]  [Vidi]

4214  rușć  rușchiu  голет  rușć (mn. rușćuri) (i. m.) — (geogr.) golet ◊ rușć ĭe pomînt stîrminuos fara verđață — golet je padina bez rastinja ♦ sin. șkarpă, golaĭe [Por.]  [Vidi]

4000  rușîńe  rușine  срамота  rușîńe (mn. rușîń) [akc. rușîńe] (i. ž.) — 1. sramota, bruka; skandal ◊ asta śe fak iĭ ku nuoĭ ĭe numa o rușîńe mare — to što oni čine sa nama je samo jedna velika sramota ◊ đi śe va fi rușîńe la rumîń să spună kă sînt rumîń, rar kare șćiĭe să spună — zašto je Vlahe sramota da kažu da su Vlasi, malo ko zna da objasni ◊ a da đi rușîńe — obrukati se 2. stid ◊ la rumîńi aĭ ćińirĭ s-a bagat rușîńa în uasă kă sînt rumîń, đ-așa buală nuĭe ļak — mladim Vlasima stid što su Vlasi ušla je u kosti, i od te boljke leka nema ◊ iĭ rușîńe la oraș să spună kă ĭe rumînă, kî tuoț o sî sa rîdă đi ĭa, ș-o sî zbată žuok — stidi se u gradu da kaže da je Vlajna, jer će joj se svi smejati i rugati ◊ șćiĭe rumîńașće, ama iĭ rușîńe sî vorbĭaskă — zna vlaški, ali se stidi da priča ◊ puțîń rumĭń a măĭ ramas lu kare nuĭe rușîńe kă sînt rumîń — malo je Vlaha ostalo koji se ne stide što su Vlasi ◊ n-are đi śe să ńi fiĭe rușîńe, sa vĭađe frumuos kă ļimba rumăńaskă are pista patru miĭe đi vuorbe, da ĭe rînduită numa o śinśimĭa vorbarĭuluĭ — nema zašto da nas bude stid, lepo se vidi da vlaški jezik ima preko četiri hiljade reči, a obrađena je tek jedna petina rečnika ♦ sin. rîs [Por.]  [Vidi]

4672  sađi  sădi  садити  sađi (ĭuo sađesk, ĭel sađașće) [akc. sađi] (gl. p.) — (agr.) saditi ◊ muma sađiașće rasad în bașćauă — majka sadi rasad u bašti ◊ dupa dĭeda a ramas mulće puame sađiće đi mîna luĭ — iza dede su ostale mnoge voćke zasađene njegovom rukom ♦ up. sîmana [Por.]  [Vidi]

6065  saiz  seiz  коњушар  saiz (mn. saiž) [akc. saiz] (i. m.) — konjušar, konjovodac ◊ muoșu mĭeu a fuost în armata lu kraļu saiz, a lukrat ku kai — moj deda je u kraljevoj vojsci bio konjušar, radio je sa konjima [Por.]  [Vidi]

2510  saĭnă  sanie  санке  saĭnă (mn. săĭń) [akc. saĭnă] (i. ž.) — (tehn.) sanke 1. saonice, prevozno sredstvo ◊ saĭnă ĭe fakută đi karat pi zapadă — sanke su napravljene za prevoz po snegu ◊ saĭnă đi viće — sanke za stočnu vuču ◊ saĭnă kopilarĭaskă, saĭnă đi kopiĭ miś — dečje sanke, sanke za malu decu 2. sanac na razboju ◊ saĭna lu razbuoĭ sînt doă o bîrń đi un lat đi mînă, śopļiće-n patru mukĭe, lunź đi vro doă pașurĭ — sanac na razboju jesu dve grede široke jedan pedalj, otesane sa četiri strane, duge oko dva koraka ◊ saĭna lu razbuoĭ are duoĭ saĭńieț, đi stînga, șă đi đirĭapta — sanac razboja ima dva saonika, levi i desni [Por.] ♦ dij. var. saniĭe (Šipikovo) [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4427  sakară  secară  раж  sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.]   [Vidi]

4565  salkă  salcă  бела врба  salkă (mn. sălś) [akc. salkă] (i. ž.) — (bot.) bela vrba (Salix alba) ◊ salka krĭașće pi lînga rîu — bela vrba raste pored vode ◊ salka are ļemn mare, gruos, înkrengarat, ku rîdaśiń țapîńe — bela vrba ima veliko, debelo i razgranato stablo, sa jakim korenjem ◊ ļemnu sălśi ĭe muaļe, șă đin ĭel s-a fakut postăvi, gaļeț, bļidurĭ — vrbovo drvo je meko, i od njega su se pravila korita, vedrice, tanjiri ◊ (ver.) salka ĭe ļemnu drakuluĭ, supt ĭa, în apă, traĭesk draśi — vrba je đavoļe drvo, pod njom u vodi žive đavoli ♦ up. rakită [Por.]  [Vidi]

3530  saļișće  săliște  селиште  saļișće (mn. saļișć) [akc. saļișće] (i. ž.) — selište ◊ saļișće ĭe luok unđe a fuost satu vrodată, pă đ-akolo sa mutat la loko-l đ-akuma, or unđe a ramas urma kă a fuost vrun sat kare s-a pîrasît — selište je mesto gde je nekada bilo selo, pa se preselilo na današnje mesto, ili gde je ostao trag da je bilo neko selo koje se zatrlo [Por.] ∞ sat   [Vidi]

58  sapa  săpa  копати  sapa (ĭuo sîăp, ĭel sapă) [akc. sapa] (gl. n.) — 1. kopati, iskopavati sa puaće sapa ku măĭ mulće alaturĭ: ku sapa, ku tîrnakuopu, ku kilavița, ku krampu, pă șî ku bîtu — može se kopati raznim alatkama: motikom, trnokopom, kilavicom, krampom, pa i štapom 2. (o kukuruzu) okopavati ◊ kînd sa sapă kukuruḑu, sa taĭe ĭarba pintra rîndurĭ, șî sa astrukă kuĭbu bukățî ku pomînt — kad se okopava kukuruz, trsi se korov između redova, i korenje biljke zagrće zemljom ♦ up. tîrsî [Por.]   [Vidi]

60  sapat  săpat  копање  sapat [akc. sapat] (i. ž.) — 1. kopanje, iskopavanje ◊ are triĭ lukratuorĭ la sapat — ima tri radnika na kopanju 2. (zast.)(kal.) doba godine kada se okopavao kukuruz ◊ đi vrĭamĭa đi sapat, veśińi s-a ažutat uńi la alțî — u vreme okopavanja, komšije su pomagale jedni drugima [Por.] ♦ dij. var. săpat [Kmp.] ∞ sapa   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4519  sapun  săpun  сапун  sapun (mn. sapunurĭ) [akc. sapun] (i. s.) — sapun ◊ sapunu s-a fĭert đin rîsatură śe s-adună pi kuțît kînd s-a župuit puorku, șî ku alće lupadaturĭ đin karńe, kare n-a fuost đi mînkare — sapun se kuvao od oderotine koja se skupljala na nožu prilikom dranja svinje, i od drugih otpadaka od mesa, koji nisu bili za jelo ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śiru kare l-a kĭemat stragĭață — kada se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša koja se zvala stragjaca [Por.]  [Vidi]

4808  sapuńiță  săpunițâ  сапуњача  sapuńiță (mn. sapuńiț) [akc. sapuńiță] (i. ž.) — (bot.) sapunjača (Saponaria officinalis) ◊ sapuńiță ĭe buĭađe kare krĭașće pi lînga rîu, șă kînd ći skalḑ ș-o frĭeś đi pĭaļe udă, ĭa faśe spumă măĭ mult đikît sapunu — sapunjača je biljka koja raste pored reke, i kad se kupaš i njome trljaš mokru kožu, ona pravi penu više nego sapun [Por.] ∞ sapun  [Vidi]

3321  sarbîd  searbăd  некисело  sarbîd (sarbîdă) (mn. sarbîḑ, sarbîđe) [akc. sarbîd] (prid.) — 1. (nutr.) nekiselorasurĭ sarbîđe, nus prĭa akre, buńe đi mînkare — surutka je nekisela, nije previše kisela, dobra je za jelo (Rudna Glava) [Por.] ◊ makriș sarbîd, makriș kare nuĭe atîta đi akru șî puoț să-l manînś kîta măĭ mult — kiseljak je nekisao, kiseljak koji nije toliko kiseo pa ga možeš jesti malo više (Topla) [Crn.] 2. (za boju) bledunjavo, bez određenog tona ◊ farbă sarbîdă, ńiś galbină, ńiś vĭarđe, ńiś vînîtă — bledunjava boja, niti žuta, niti zelena, niti plava (Rudna Glava) [Por.] 3. (nutr.) prokiseo, nakiseo ◊ đi ļegumĭe kare a-nśeput sî sa strîśe șî baće-n akru, sa ḑîśe kî ĭe ļegume sarbîdă, strîkată — za jelo koje je počelo da se kvari pa kisi, kaže se da je nakiselo, pokvareno (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

4645  sari  sări  скакати  sari (ĭuo săr, ĭel sîare) [akc. sari] (gl.) — skakati, preskakati ◊ kînd a vaḑut pi mumî-sa, kopilu a sarit în sus đi drag — kad je videlo majku, dete je skočilo u vis od radosti ◊ lupi a sarit pista gardu strunźi, ș-a ńekat la uom ḑîaśe uoĭ — vukovi su preskočili ogradu tora, i udavili čoveku deset ovaca ◊ l-a mînat să sară-nlung, ama ĭel n-a putut ńiś să mișće đin luok — terali ga da skače u dalj, ali on nije mogao ni da makne s mesta ◊ (tehn.) a sarit đin luok — iskočio iz ležišta [Por.]   [Vidi]

3525  sat  sat  село  sat (mn. saće) (i. s.) — selo ◊ sat ĭe luok în kare traĭașće lumĭa kare are moșîĭa a ĭeĭ, kare ĭe kuprinsă ku muśitu-n kîmp, șî ku viće — selo je mesto u kome žive ljudi koji imaju svoje imanje, i koji se bave radom u polju i stokom [Por.]  [Vidi]

5920  satul  sătul  сит  satul (satulă) (mn. satuĭ, satuļe) [akc. satul] (prid.) — sit, nahranjen ◊ tuoț pļekară satuĭ, ńima n-a ramas flomînd — svi pođoše siti, niko nije ostao gladan ◊ lasî-ma, mis satul đi minśuńiļi tĭaļe — pusti me, sit sam tvojih laži ♦ up. săturat [Por.] ∞ sătura  [Vidi]

3357  săčerar  săcerar ?  српарник  săčerar (mn. săčera) [akc. săčerar] (i. m.) — (tehn.) srparnik, nosač srpova ◊ săčeraru ĭe fakut dim lemn ka kruča, kare pe părțili amîndoă are găurĭ să sa bađe săčerli ku vîrfurli în năuntru, să nu sa taĭe ala kare ăl duče — srparnik je izrađen od drveta kao krst, koji na oba kraka ima rupe u koje se umeću srpovi sa vrhovima unutra, da se ne bi posekao onaj koji ga nosi ◊ în săčerar s-a țînut săčerli — u srparniku su se držali srpovi ◊ kînd s-a dus la săčerat, săčeraru pănă la lok l-a dus vrun baĭat pe čumag pe umere — kad se išlo na žetvu, srpalnik je do njive nosio neki momak na štapu preko ramena ◊ kînd s-a furșit ku săčeratu, săčerli ĭară s-a-ntors în săčerar și l-a dus la kasă și l-a atîrnat în lok unde s-a țînut și alta marfă de lukrat în kîmp — kada je žetva bila gotova, srpovi su se vraćali u srparnik koga su donosili kući i kačili ga na mesto gde su se čuvale i druge poljoprivredne alatke [Tim.] ∞ sîśarat  [Vidi]

4589  săkatură  secatură  шепртља  săkatură (mn. săkaturĭ) [akc. săkatură] (i. ž.) — šeprtlja, trapavko ◊ săkatură ĭe uom ļenuos, kare n-are vuoĭe đi ńimika, kare nu șćiĭe să lukre ńimika, da ńiś nu vrĭa să-nvĭață vrun lukru — šeprtlja je lenj čovek, koji nema volje ni za šta, koji ne zna ništa da radi, niti želi da nauči neki posao [GPek] ♦ dij. var. sîkatură [Por.] ∞ săk  [Vidi]

5288  săraśi  sărăci  осиромашити  raśi (ĭuo raśesk, ĭel raśiașće) [akc. săraśi] (gl.) — osiromašiti ◊ multă lume a săraśit đi vrĭamĭa đi rat — mnogo ljudi je osiromašilo za vreme rata ♦ var. raśi [Por.] ∞ sarak  [Vidi]

2626  sărśińerĭ  sărciner  бркља  sărśińerĭ (mn. sărśińere) [akc. sărśińerĭ] (i. s.) — (tehn.) brklja, drvo sa okresanim granama koje služi za penjanje ◊ sărśińerĭu ĭe un fĭeļ đi skară, fakut đintr-un ļiemn lu kare sînt skurtaće krenźiļi, pi kare ći suĭ kînd trăbe să lukri śuava sus — brklja je vrsta merdevena, napravljena od stabla drveta kome su okraćene grane, i po kome se penješ kada treba nešto da radiš na visini ◊ pi sărśińerĭ s-a suit în frunḑarĭ, or pi klańe sî ĭa fîn đi viće, or în ļiemn unđ-a fuost kuĭbu gaińiluor ku uauă — po brklji se penjalo na lisnik, ili na plast da se uzme seno za stoku, ili na drvo na kome je bilo kokošje gnezdo sa jajima [Por.] ∞ sarśină  [Vidi]

5919  săturat  săturat  нахрањен  săturat (sătura) (mn. săturaț, săturaće) [akc. săturat] (prid.) — nahranjen, sit, koji se dobro najeo ◊ uoĭļi săturaće bińe, numa ikńesk la ḑîkatuare — ovce dobro napasane, samo dahću na plandištu ◊ lukratuori săturaț lukră măĭ bun đikît aĭ flomînḑ — nahranjeni radnici bolje rade od gladnih ♦ up. satul [Por.] ∞ sătura  [Vidi]

4554  săźetat  săgetat  устрељен  săźetat (săźetată) (mn. săźetaț, săźetaće) [akc. săźetat] (prid.) — (zast.)(folk.) ustreljen, pogođen strelom ◊ Pră-l śe kîmp marĭe rotat, Fuźe śerbu ănpușkat, Ănpușkat șă săźetat (dăn Petrekuta). — Po velikom kružnom polju, Beži jelen ranjeni, ranjeni, ustreljeni (iz Petrekature) [Bran.] ∞ saźată   [Vidi]

2608  sfîrśiel  sfîrcel  штапић  sfîrśiel (mn. sfîrśiaļe) [akc. sfîrśiel] (i. s.) — (tehn.) štapić u čunku na koji se stavlja cevka sa potkop za tkanje ◊ sfîrśielu lu sovĭaĭkă ĭe fakut đin bît đi kuorn uskat — štapić čunka napravljen je od suvog drenovog pruta ♦ up. surśiel, sovĭaĭkă [Por.] ♦ dij. var. surśiel (Osnić) [Crn.] ∞ razbuoĭ   [Vidi]

4425  sfîrșî  sfârși  свршити  sfîrșî (ĭuo sfîrșăsk, ĭel sfîrșașće) [akc. sfîrșî] (gl. p. ref.) — 1. (o radnji) sfršiti, završiti ◊ kum ii sfârșâră ku lukru, , pluaia sa pusă — čim su oni završili sa poslom, počela je kiša ◊ s-a măritat, da n-a sfîrșît șkuala — udala se, a nije završila školu 2. (psih.) stresti se usled jakog uzbuđenja, preseći se od straha ◊ kînd a ĭeșît înainća mĭa ku sakurĭa, ma sfîrșîĭ đi frikă kî ma omuară — kad je izašao pred mene sa sekirom, preseko sam se od straha da će me ubiti ♦ sin. gaći [Por.]  [Vidi]

3139  sfulđir  fulger  муња  sfulđir (mn. sfulđire) [akc. sfulđir] (i. s.) — munja ◊ sfulđir ĭe lumină tare kare luśașće pi śerĭ înainća duraituluĭ — munja je jako svetlo koje bljesne na nebu pre grmljavine ◊ dupa tuot sfulđiru dă trîasńitu în vrun ļemn mare, șă-l krapă ku saźata pănă la pomînt — iza svake munje udara grom u neko veliko drvo, i strelom ga rascepi sve do zemlje ◊ saźata sfulđiruluĭ ĭe fakută đin krîmput đi krĭamińe askuțît — munjina strela napravljena je od komada oštrog kremena ♦ var. sfulđer (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźer [Crn.]  [Vidi]

5175  sîlă  silă  принуда  sîlă (mn. sîļe) [akc. sîlă] (i. ž.) — 1. prinuda ◊ a mînat lukratuiri să lukră la sîlă — terali radnike da rade pod prinudom 2. (med.) gušenje, teško disanje ◊ sa vaĭtă kă o strînźe vro sîlă în pĭept, șă nu puaće să sufļe — žali se da je steže neko gušenje u grudima, pa ne može da diše 3. (psih.) nevoljno, na silu ◊ a śerkat parințî s-o mariće la sîla, ama ĭa nu s-a dat, ļ-a spus kă măĭ îndată sa omuară — pokušali su roditelji da je udaju na silu, ali se ona nije dala, rekla im je da će se radije ubiti [Por.]  [Vidi]

4596  sîmanat  însămînțat  засејан  sîmanat2 (sîmanată) (mn. sîmanaț, sîmanaće) [akc. sîmanat] (prid.) — zasejan, posejan ◊ are o șļingă sîmanată ku sakară, da triĭ luokurĭ marĭ sînt sîmanaće ku grîu — ima jednu parcelu posejanu ražom, a tri velike njive su posejane žitom ♦ supr. ńisîmanat [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

4105  Sîmbîta albă  Sâmbâta albă  Велика субота  Sîmbîta albă [akc. Sîmbîta albă] — (kal.) (dosl.) Bela subota, (srb.) Velika subota ◊ Sîmbîta albă la rumîń kađe în sîmbîtă înainća Pașćiluĭ, pi kîļindarĭu sîrbĭesk sa kĭamă „Velika subota” — Bela subota kod Vlaha pada u subotu pre Uskrsa, u srpskom kalendaru se zove Velika subota ◊ la Sîmbîta albă svić-Iļiĭa împarće pĭatra: faśe rînd kînd sî-ĭ bată pĭatra pi aăĭa kare iĭ vĭađe kă lukră-n ḑîua-ĭa — na Belu subotu sveti Ilija pravi plan kad da bije gradom one koje primeti da rade tog dana ◊ Sîmbîta albă ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru pĭatră, să nu bată pĭatra ćimpu — Bela subota je neradni dan, praznuje se zbog grada, da grad ne bije letinu ◊ la Sîmbîta albă muĭeriļi nu s-a spalat pi kap ńiś nu s-a pipćenat, să nu ļi înkărunțaskă șă să ļi piśe păru — na Belu subotu žene nisu prale ni češljale kosu, da im kosa ne bi osedela i opadala ◊ în Tanda Sîmbîta albă ĭe sîmbîta đe la urmă înainća lu Sînźuorḑ — u Tandi je Bele subota poslednja subota pre Đurđevdana ♦ up. Sîmbîta pașćilor [Por.] ∞ sîmbîtă  [Vidi]

4493  Sîmțî  Sâmți  Младенци  Sîmțî [akc. Sîmțî] (i. m.) — (kal.) Mladenci ◊ Sîmțî sa sîrbĭaḑă ka pomana lu patruḑăś đi kopiĭ kare ĭ-a omorît ĭemrei pintru śe s-a dus în koļindrĭeț în śinsta lu Dumńeḑîu — Mladenci se slave kao pomen na četrdesetoro dece koje su ubili Jevreji zbog učešća u kolindrecima u čast Boga (Leskovo) [GPek] ◊ la Sîmț sa întîńesk ĭarna ku vara, șî sa ĭau la bataĭe: vară dă žos ku ĭarna, ama iĭ pĭer patruḑăś șî patru đi baĭeț — na Mladence se sreću zima i leto, i započinju rat: leto pobeđuje, ali joj ginu četrdeset i četiri mladića (Rudna Glava) [Por.] ◊ la Sîmț s-a bat „babiļi”, ḑîļiļi rîaļe đi ĭarnă, ku „muoșî”, ḑîļiļi buńe đi vară; muoșî frîng babiļi șă ļi bagă-n pomînt, șă đi-ńaļe pomîntu pista vară kapîtă rîveńală — na Mladence se biju „babe”, zli zimski dani, sa „starcima”, dobrim letnjim danima; starci pobeđuju i nabiju babe u zemlju, i od njih zemlja preko leta dobije vlagu (Debeli Lug) [GPek]   [Vidi]

2237  sîmḑîĭană  sânziană  ивањски цвет  sîmḑîĭană (mn. sîmḑîĭańe) [akc. sîmḑîĭană] (i. ž.) — (bot.) ivanjski cvet (Galium verum), broćika ◊ sîmḑîĭańiļi a kuļes fĭaćiļi marĭ la Sîmḑîĭană; s-a dus în kuļes đinuapće, pi ińima guală, șă pi lînga sîmḑîĭană, a kuļes ș-alalće buĭeḑ buńe đi ļiak: romańiță, măturĭaļe, podubiță — ivanjsko cveće brale su devojke na Ivandan; u berbu su išle rano ujutru, na šte srca, i pored ivanjskog cveća brale su i drugo lekovito bilje: kamilicu, kantarion, majčinu dušicu ◊ đin sîmḑîĭańe fĭaćiļi a-nplećit kunuń, șă ļ-a pus đisupra đi ușă, să dukă sînataće șî naruok la kasă, da birekĭet la moșîĭe — od ivanjskog cveća devojke su plele vence i stavljale ih na pročelje kuće, da donesu zadrvlje i sreću ukućanima, a berićet njihovom imanju ♦ var. sînḑîĭană [Por.]  [Vidi]

4691  Sîmḑîĭańiļi  Sânziană  Ивањдан  Sîmḑîĭańiļi [akc. Sîmḑîĭańiļi] (i. ž.) — (kal.) Ivanjdan ◊ (ver.) sa krĭađe kî la Sîmḑîĭańiļi ĭarba stă, nu măĭ krĭașće, đ-aĭa lumĭa sa duśe să kuļagă buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ — veruje se da na Ivanjdan trava prestaje da raste, zato ljudi idu da beru razno bilje ◊ đin buĭeḑîļi kuļasă la Sîmḑîĭańiļi sa fak kunuńe ku kare sa kićesk vrăkńițîļi, sî fiĭe în sînataća kăsîtuorilor — od bilja ubranog na Ivanjdan prave se venci kojima se kite vratnice na ogradi dvorišta, za zdravlje ukućana [Por.] ♦ dij. var. Sînzîĭenili (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. var. Sîmḑîĭana (Kladurovo) [Mlava] ∞ sîmḑîĭană  [Vidi]

2075  sîmeńik  siminic  смиље  sîmeńik (mn. sîmeńiś) [akc. sîmeńik] (i. m.) — (bot.) smilje, trajna zeljasta biljka sivkaste boje (Helichrysum arenarium); cmilje; snjeljak ◊ sîmeńik ĭe buĭađe sură, mîțuasă, ku fluorĭ galbińe — smilje je siva biljka, dlakava, sa žutim cvetom ◊ sa uskă, sa duśe la morminț, șî sa dîă đi pomană l-aĭ muorț; ku ĭa sa kićașće lumanarĭa raĭuluĭ — suši se, nosi se na groblje i namenjuje mrtvima; njome se kiti rajska sveća [Por.]  [Vidi]

4692  Sîmpĭetru  Sâmpetru  Петровдан  Sîmpĭetru [akc. Sîmpĭetru] (i. m.) — 1. (kal.) Petrovdan ◊ Sîmpĭetru ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru trîasńiturĭ — Petrovdan je praznik koji se svetkuje zbog groma ◊ (rel.) la Sîmpĭetru măĭ întîń sa dau đi pomană la-ĭ muorț puame kare ažuns, da kare pănă atunśa aĭ viĭ n-a kućeḑat sî manînśe — na Petrovdan se prvi put pokojnicima namenjuje voće koje je dozrelo, a koje do tada živi nisu smeli da jedu 2. (mitol.) Sveti Petar, lik iz folklora ◊ în povĭeșć rumîńešć, Sîmpĭetru puartă lupi, țîńe kĭeiļi raĭuluĭ, baće kopiĭi pîkatuoș kare a mînkat mĭară pănă la ḑîua luĭ, șî alta — u vlaškim pričama, Sveti Petar vodi vukove, drži rajske ključeve, bije grešnu decu koja su jela voće pre njegovog dana, i dr. [Por.]  [Vidi]

5642  sîmt  sfânt ?  слава  sîmt (mn. sîmț) [akc. sîmt] (i. m.) — (rel.)(kal.) slava ◊ sîmt ĭe sfîntu kare poartă griža dă birekĭetu pomîntuluĭ șî sînataća kășî — slava je svetac koji vodi računa o berićetu imanja i zdravlju ukućana ◊ sîmtu ĭe prazńik kare are tota kasa rumîńaskă — slava je praznik koji ima svaka vlaška kuća ◊ la nuoĭ sîmtu sa sîrbĭaḑă dă kînd ĭe lumĭa șă pomîntu — kod nas se slava svetkuje od kad je sveta i veka ◊ sîmtu țîńe trîĭ ḑîļe — slava traje tri dana ♦ sin. prazńik [Bran.]  [Vidi]

4693  sînataće  sănătate  здравље  sînataće (mn. sînatăț) [akc. sînataće] (i. ž.) — (med.) zdravlje ◊ sînataće ĭe kînd pi uom nu-l duare ńimika — zdravlje je kad čoveka ne boli ništa ◊ sînataća s-a dorit întođeuna kînd sa đisparțît lumĭa: „Aĭ, ku sînataće!”, „ramîń ku sînataće!” — zdravlje se želelo uvek kad su se ljudi rastajali: „Ajd’, uzdravlje!”, „Ostaj mi u zdravlju!” [Por.]  [Vidi]

4522  sîngur  singur  сам  sîngur (sîngură) (mn. sîngurĭ, sîngure) [akc. sîngur] (prid.) — sam, bez društva ◊ sîngur ĭe aăla kare n-are pi ńima — sam je onaj koji nema nikoga ◊ tuoț l-a lasat ș-a ramas în munće sîngur ka kuku — svi su ga napustili, pa je ostao u planini sam kao kukavac ♦ (demin.) sîngurĭel [Por.]  [Vidi]

4583  sîngurĭel  singurel  самцит  sîngurĭel (sîngurikă) (mn. sîngureĭ, sîngurĭeļe) [akc. sîngurĭel] (prid.) — samcit, potpuno sam ◊ a ramas în munće să traĭaskă sîngur sîngurĭel ka kuku — ostao je u planini da živi sam samcit, kao kukavica [Por.] ∞ sîngur  [Vidi]

816  sîntuađir  sântoader  тодоровац  sîntuađir (mn. sîntuađirĭ) [akc. sîntuađir] (i. m.) — (mitol.) todorovac, ružno i opako mitsko biće koje ide jašući konja, i kažnjava ljude koji rade noću tokom Todorove nedelje ◊ sîntuađirĭ tuna la marța vasîlor, sara, șî țîn uopt ḑîļe, pănă la marța înkuńată, kînd sa duk — todorovci nastupaju u utorak veče, u prvoj nedelji uskršnjeg posta, i aktivni su osam dana, sve do utorka noću sledeće nedelje, kada odlaze [Por.] ∞ sînt  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4578  Sînvasîĭ  Sânvăsâi  Свети Василије  Sînvasîĭ [akc. Sînvasîĭ] (i. m.) — (kal.) Sveti Vasilije ◊ Sînvasîĭ ĭe Anol Nou pi kîļindarĭu al batrîn — Sveti Vasilije je Nova Godina po starom kalendaru ◊ Sînvasîĭu akuma kađe în a patrusprăśi-ļa ḑî în luna ĭanuaruluĭ kare rumîń-aĭ batrîń a kemato kîļindarĭ — Sveti Vasilije sada pada u četrnaesti dan meseca januara, koji su stari Vlasi zvali kalendar ◊ pănă afuost Anol Nou, la Sînvasîĭ s-a fakut ađeturĭ în mulće fĭelurĭ, ku visaļiĭ marĭ pin kafień — dok je Sveti Vasilije bio Nova Godina, priređivali su se razni običaji, sa velikim veseljima po kafanama ♦ sin. Anol Nou [Por.]  [Vidi]

62  sîpaļigă  săpăligă  мотичица  sîpaļigă (mn. sîpaļiź) [akc. sîpaļigă] (i. ž.) — 1. (pej.) loše izrađena motika, nepodesna za rad [Rudna Glava] 2. posebna vrsta motike, za rad u bašti [Crnajka] 3. (ret.) (demin.) mala motika, motičica [Por.] ♦ dij. var sapaļigă ◊ sapaļigă ĭe sapă mikă, îngustă, đi sapat la śapă — to je motičica sa uskim sečivom za okopavanje luka (Osnić) [Crn.] ∞ sapa  [Vidi]

4418  sîrbaśi  sălbătici  подивљати  sîrbaśi (ĭuo sîrbaśesk, ĭel sîrbaśașće) [akc. sîrbaśi] (gl. p. ref.) — (ret.) podivljati ◊ žuavina, să n-ar sîrbaśi đi mikă, n-ar puća rămîńa viĭe-n padure întra alće žuaviń sîrbaćiśe — životinja, da ne podivlja od rođenja, ne bi mogla opstati u šumi među ostalim divljim zverima ◊ kopilo-l mik, dakă-l krĭesk parințî răĭ șî bolnavĭ la kap, puaće să sa sîrbaśiaskă ka žuavina — malo dete, ako ga podignu loši i umno poremećeni roditelji, može da podivlja kao životinja ◊ lasă-l drakuluĭ, kă đe kînd a ramas sîngur, a sîrbaśit đe tuot — mani ga dođavola, jer od kada je ostao sam, podivljao je sasvim [Por.] ∞ sîrbaćik  [Vidi]

4061  sîrbatori  sărbători  празновати  sîrbatori (ĭuo sîrbĭeḑ, ĭel sîrbĭaḑă) [akc. sîrbatori] (gl. p.) — (kal.) praznovati, uzdržavati se od rada ◊ mulće sîrbatuorĭ babĭeșć ńima nu măĭ sîrbĭaḑă — mnoge bapske praznike niko više ne drži [Por.] ∞ sîrbatuare  [Vidi]

4059  sîrbatuare  sărbătoare  празник  sîrbatuare (mn. sîrbatuorĭ) [akc. sîrbatuare] (i. ž.) — (kal.) praznik, neradan dan ◊ sîrbatuare ĭe ḑîuă kînd nu sa lukră, kă lumĭa sa pazîașće đi vrun rău kare sa-r puńa pi iĭ kînd ar lukrapraznik je dan kad se ne radi, jer se ljudi čuvaju od nekog zla koje bi ih zadesilo kada bi radili ◊ ĭastă sîrbatuorĭ grĭaļe, kînd nu sa lukră ńimika tuota ḑîua, da ĭastă măĭ ușuare, kînd numa ńișći lukrurĭ nu sa kućaḑă lukraima teških praznika, kad se ne radi ništa po ceo dan, a ima i lakših, kad se samo neki poslovi ne smeju raditi ◊ a fuost sîrbatuorĭ babĭeșć, șî sîrbatuorĭ popĭeșć, lumĭa măĭ mult a țînut pĭ-aļi babĭeșć — bilo je bapskih praznika, i popovskih praznika, ljudi su više poštovali bapske [Por.] ∞ sîrbatori  [Vidi]

3567  sîrman  sârman  сирома  sîrman (sîrmană) (mn. sîrmań, sîrmańe) [akc. sîrman] (prid.) — siroma, sirotan, jadnik ◊ sîrmanu kopilo-la, a ramas șî fara tată, șî fara mumă — siroto ono dete, ostalo je i bez oca, i bez majke ◊ sîrmanu đi ĭel, nu măĭ are pi ńima — siroma on, nema više nikog ♦ sin. sarak [Por.]  [Vidi]

4797  sîśarat  secerat  жетва  sîśarat1 (mn. sîśaraturĭ) [akc. sîśarat] (i. s.) — (agr.) žetva ◊ sîśaratu ĭe lukru în luoku ku grîu, kînd grîu kuopt sa taĭe ku sîaśiražetva je rad na njivi sa žitom, kad se zrelo žito seče srpom ◊ ku paiļi đi grîu, taĭaće ku sîaśira, săśeratuorĭu faśe grameźuare kare sa kĭamă poluog — od žita, posečenog srpom, žetelac pravi male gomile koje se zovu polog ◊ poluaźiļi dupa săśiratuorĭ, adună ļegatuorĭu, kare iĭ ļagă în snopĭ — pologe za žeteocima sakuplja vezivač, koji ih vezuje u snopove ◊ snuopi la sîśarat sa ļagă ku ćiĭ or kurpiń, la piśuor or ku ļigatuarĭa, șî sa grîmađesk în krstină — snopovi na žetvi vezuju se likom ili lijanom, nožno ili vezačicom, i slažu se u krstine ◊ kînd snuopi sa adună în krstiń, sîśaratu ĭe gata — kad se snoplje skupi u krstine, žetva je gotova [Por.]  [Vidi]

4798  sîśarat  secerat  пожњевен  sîśarat2 (sîśara) (mn. sîśaraț, sîśaraće) [akc. sîśarat] (prid.) — (agr.) požnjeven ◊ luoku ĭe sîśarat kînd đi pi ĭel sa rađikiă grîu, și ramîn numa paĭiļi — njiva je požnjevena kada se sa nje skine žito i ostane samo slama [Por.]  [Vidi]

4704  sîta ḑîńi  sita-zinelor  вилино сито  sîta ḑîńi (mn. sîće ḑîńiluor) [akc. sîta ḑîńi] (sint.) — (bot.) vilino sito (Carlina acaulis L.), kravljak ◊ sîta ḑîńi ĭe buĭađe așaḑată șî spinuasă, kare krĭașće pi marźina ļivĭeḑî — vilino sito je niska bodljikava biljka, koja raste po obodima livada ◊ (ver.) rumîńi krĭed kî sîta ḑîńi dă la luokurĭ unđe žuakă ḑîńiļi — Vlasi veruju da vilino sito raste na mestima gde igraju vile [Por.] ◊ (ver.) greuańa kare vrĭa să sa nașće ușuor, trăbe să bĭa apă în kare s-a fĭert sîta ḑîńi — trudnica koja želi da se lako porodi, treba da pije vodu u kojoj se kuvalo vilino sito (Snegotin) [Bran.] ∞ sîtă  [Vidi]

4703  sîtă  sită  сито  sîtă (mn. sîće) [akc. sîtă] (i. ž.) — sito 1. sito za brašno ◊ sîta đi fańină ĭe o mrĭežă maruntă đi fĭer, strînsă pi o obadă supțîre đi ļemn, ku kare sa śarńe fańina — sito za brašno je jedna sitna metalna mreža, zategnuta na tanak drveni obruč, kojom se prosejava brašno 2. mreža za sejanje ◊ ĭastă șî sîtă đi śernut pĭesîku, ĭa ĭe fakută đin sîtă đi fĭer, prinsă pi un źam đi ļetve — ima i sito za sejanje peska, ono je napravjeno od metalne mreže koja je zategnuta na drveni ram ◊ pănă n-a ĭeșît sîće đi žîță, sîta s-a fakut đin pĭaļe đi śerb, da s-a îngăurit ku brukă đi ļemn — dok se nisu pojavila žičana sita, sito se pravilo od jelenske kože a bušilo drvenim šilom ♦ sin. śur ♦ up. sîta ḑîńi [Por.]  [Vidi]

2138  skaĭeće  scaiete  чичак  skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle striže ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3072  skamn  scamn  хоклица  skamn (mn. skamńe) [akc. skamn] (i. m.) — 1. (tehn.) hoklica, mala stolica bez naslona; šamlica ◊ la nuoĭ tutuku a fuost măĭ batrîn fĭeļ đi skamn — kod nas je panj bio najstarija vrsta hoklice ◊ skamn đi bătrîńață a fuost fakut đin tutuk ku triĭ krĭanźe în luok đi piśuare — starinska hoklica bila je napravljena od panja sa tri grane, umesto nogu ◊ skamn ku triĭ piśare — tronožac ◊ skamn đi șaḑut — hoklica za sedenje 2. sedište na tkačkom razboju; klupica ◊ skamnu la razbuoĭ ĭe blana pi kare șîađe țîsatuarĭa — sedište na tkačkom razboju je daska na kojoj sedi tkalja 3. (fig.) (zast.) sedište vlasti; glavni grad; prestonica ◊ Biļigradu ĭe skamnu lu Sîrbiĭe — Beograd je prestonica Srbije ◊ Țăļigradu ĭe skamno-l turśiesk — Carigrad je turska prestonica [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3521  skapa  scăpa  утећи  skapa (ĭuo skăp, ĭel skapă) [akc. skapa] (gl. p. ref.) — uteći, pobeći, izbeći, spasiti se, ispasti ◊ ĭepuru a skapat đi kopuoĭ — zec je utekao kerovima ◊ ńima nu puaće să skîape đi muarće — niko ne može da izbegne smrt ◊ paru ĭ-a skapat đin mînă, șî s-a spart — čaša mu je ispala iz ruku, i razbila se [Por.]  [Vidi]

3766  skară  scară  мердевине  skară (mn. skărĭ) [akc. skară] (i. ž.) — 1. merdevine, stube ◊ tuata kasa avut skară đi ļemn, pi ĭa s-a suit kînd guod s-a lukrat śuava pi sus — svaka kuća je imala merdevine, na njih se penjalo kad god se radilo nešto na visini 2. (u množini) stepenice ◊ skărîļi kășî a fuost fakuće đin doa-triĭ bolovańe marĭ đi pĭatră — kućne stepenice bile su izrađene od dva-tri poveća kamena ♦ sin. bîsamak, trĭaptă [Por.]  [Vidi]

3520  skăpatat  scăpătat  залазак  skăpatat (mn. skăpataťe) [akc. skăpatat] (i. s.) — 1. (o Suncu) zalazak; suton ◊ Soariļi ĭe la skăpatat, akușa ĭe čina — Sunce je na zalasku, skoro će večera ◊ skăpatatu soarluĭ — zalazak sunca 2. (o prostoru) zapad, strana sveta ◊ ažuns la raskruče, și s-a dus la skăpatat — stigao je na raskršće, i otišao na zapad ♦ var. skîpatat ♦ up. skăpăta [Kmp.] ∞ skapa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4769  skiĭe  schi  смучка  skiĭe (mn. skiĭ) [akc. skiĭe] (i. ž.) — smučka, skija ◊ skiĭe rar kare a karat la nuoĭ đi bătrîńață, s-a vaḑut măĭ întîń dupa rat pin vuoĭskă — skije retko je ko vozio od starina, viđene su prvi put u vojsci posle rata ◊ skiĭ-ļi a fakut ćińerișu đin blăń đi tarabă — skije je pravila omladina od dasaka za tarabu [Por.]  [Vidi]

4765  skimba  schimba  мењати  skimba (ĭuo skimb, ĭel skimbă) [akc. skimba] (gl. p. ref.) — menjati, promeniti, zameniti, razmeniti; presvući se ◊ n-a fuost aăla luoku luĭ đintîń, numa ĭel l-a skimbat măĭ amînat ku vrunu — nije to bilo njegovo mesto od početka, nego ga je on kasnije zamenio sa nekim ◊ s-a imat ka puorku, șî s-a dus la kasă sî sa skimbe — isprljao se kao svinja, i otišao je kući da se presvuče ◊ a pļekat în bankă să skimbe galbińi, ama pi drum l-a apaurît uoțî — krenuo je u banku da razmeni dukate, ali su ga usput opljačkali lopovi ♦ sin. primeńi [Por.]   [Vidi]

4766  skimbat  schimbat  промењен  skimbat (skimbată) (mn. skimbaț, skimbaće) [akc. skimbat] (prid.) — 1. promenjen, izmenjen, zamenjen ◊ kînd s-a-ntuors đin rat la kasă, n-a kunoskut ńimika: tuot a fuost skimbat — kad se vratio iz rata kući, nije prepoznao ništa, sve je bilo izmenjeno 2. svečano odeven ◊ la nuntă, ka șî la tuată visaļiĭe, uomu sa duśe skimbat în țuaļe nuoĭ — na svadbu, kao i na bilo koje veselje, čovek ide presvučen u novo odelo ♦ sin. primeńit [Por.] ∞ skimba  [Vidi]

4768  skimburĭ  schimburi ?  преобука  skimburĭ (mn.) [akc. skimburĭ] (i. ž.) — preobuka, presvlaka, čist veš ◊ skimburĭ sînt țuaļiļi spalaće, đi-nskimbat — veš je odeća oprana sa preobuku ◊ a spalat skimburļi șî ļ-a-nćins pi gard sî sa ușće la suare — oprala je veš, i raširila ga na ogradi da se suši na suncu ♦ sin. rufe [Por.] ∞ skimba  [Vidi]

4735  skimotoșî  schimonosi  унередити  skimotoșî (ĭuo skimotoșăsk, ĭel skimotoșașće) [akc. skimotoșî] (gl. p. ref.) — unerediti, ispreturiti, razbaciti, izobličiti ◊ ś-a fi katat draku va șći, mĭ-a skimotoșît țuaļiļi nuoĭ pin orman șî kînd n-a gasît ńimika, tuot mĭ-a sprînžît pin suobă — šta li je tražio đavo će znati, ispreturio mi je novu odeću po ormanu i kad nije našao ništa, sve mi je razbacio po sobi ♦ skr. skimoșî, skimosî [GPek]  [Vidi]

4736  skimotoșît  schimonosit  разбацан  skimotoșît (skimotoșîtă) (mn. skimotoșîț, skimotoșîće) [akc. skimotoșît] (prid.) — razbacan, ispreturen ◊ iĭ nu șćiu đi rînd, la iĭ ĭe tuot skimotoșît în tuaće părțîļi — oni ne znaju za red, kod njih je sve razbacano na sve strane [GPek] ♦ dij. var. skimotosît (Tanda) [Por.] ∞ skimotoșî   [Vidi]

4456  skîrțai  scârțâi  шкрипати  skîrțai (ĭuo skîrțîĭ, ĭel skîrțîĭe) [akc. skîrțai] (gl.) — škripati, strugati ◊ a skîrțait în laută tota ḑîua pănă nu sa do-nvațat să kînće kalumĭa — strugao je na violini po ceo dan, dok nije naučio da svira dobro ◊ nu kă skîrțuańe kîta vrakńița nuastră, numa rasună aritu tuot — ne da škripi naša kapija, nego odjekuje ceo kraj ♦ skr. skîrța, kîrța ♦ sin. dîrpońa, țîońa [Por.] ∞ skîrț  [Vidi]

6088  skîrmana  scărmăna  влачити  skîrmana (ĭuo skarmîn, ĭel skarmînă) [akc. skîrmana] (gl. p.) — (o vuni) vlačiti ◊ dupa śe sa spală șî sa uskă, lîna trăbe skîrmana, đin skurt ḑîs: trăbe trekută pin mîńiļi muĭerilor, kî đemult n-a fuost mașînă đi miță — posle pranja i sušenja, vunu treba vlačiti, u najkraćem rečeno: vuna treba proći koz ženske ruke, jer ranije nije bilo vunovlačara ◊ skîrmanînd lîna, muĭeriļi o kurîță đi lomańe kare s-a nîklait în lînă, pănă uoĭļi s-a tras pin buĭeḑare șî pin tufare, da apa n-a putut să ļi ļimpeḑaskă — vlačeći vunu, žene su je čistile od krhotina koje su se usukale u vuni , dok su se ovce provlačile koz bujad i šipražje, a voda nije mogla da ih spere [Por.]  [Vidi]

6089  skîrmanat  scărmănat  влачан  skîrmanat2 (skîrmana) (mn. skîrmanaț, skîrmanaće) [akc. skîrmanat] (prid.) — (o vuni) vlačan, obrađen vlačenjem ◊ lînă skîrmanată sa traźe pin darak sî sa skuată đin ĭa bițurĭ aļi tarĭ, sî ramînă numa lîna muaļe, đin kare sa faśe kairu — vlačena vuna se provlači kroz geben da bi se iz nje izvukli tvrdi pramenovi, da ostane samo meka vuna do koje se pravi kudeljka [Por.] ∞ skîrmana  [Vidi]

6090  skîrmanat  scărmănat  влачење  skîrmanat1 (mn. skîrmanaturĭ) [akc. skîrmanat] (i. s.) — (o vuni) vlačanje ◊ muĭeriļi a lasat ađetu đi skîrmanat la lînă — žene su napustle običaj vlačenja vune ◊ đemult skîrmanatu s-a fakut ku klakă — nekada se vlačenje vune radilo sa mobom [Por.] ∞ skîrmana  [Vidi]

5182  skîrmușî  răspândi ?  растрести  skîrmușî (ĭuo skîrmușăsk, ĭel skîrmușașće) [akc. skîrmușî] (gl. p. ref.) — rastresti, raširiti ◊ muma skîrmușașće slamńaku, ń-el sprimĭașće đi kulkare — majka rastresa slamaricu, rasprema nam je za spavanje ♦ var. skrîmușî [Por.]  [Vidi]

4789  skîržîĭa  scrijeli  шкрабати  skîržîĭa (ĭuo skîržîĭ, ĭel skîržîĭe) [akc. skîržîĭa] (gl. p. ref.) — škrabati ◊ a fuost rău la șkuală, n-a-nvațat să skriĭe frumuos, numa skîržîĭe pi arćiĭe śuaua śe ńiś ĭel nu-nțaļaźe — bio je loš u školi, nije naučio da piše lepo, nego sama škraba po hartiji nešto što ni sam ne razume ♦ var. skîržoĭa [Por.] ∞ skîržală  [Vidi]

4791  skîržîĭat  scrijelit  нашкрабан  skîržîĭat (skîržîĭată) (mn. skîržîĭaț, skîržîĭaće) [akc. skîržîĭat] (prid.) — naškraban ◊ tuot parĭaćiļi lu kasa nuauă a fuost skîržîĭat đi kopiĭ, șă nu ĭa ramas alta ńimika, numa să-l provăruĭe — sav zid nove kuće je bio naškraban od dece, pa mu nije ostalo ništa drugo nego da ga prekreči [Por.] ∞ skîržală  [Vidi]

4452  skobituare  scobitoare  чачкалица  skobituare (mn. skobituorĭ) [akc. skobituare] (i. ž.) — čačkalica ◊ skobituarĭa a fuost fakută đin bîćiśel supțîrĭe đi ļemn uskat, a fuost skurtă șă askuțîtă la un kap — čačkalica je bila napravljena od tankog štapića suvog drveta, bila je kratka i zašiljena na jednom kraju ◊ ku skobituarĭa s-a skobit đințî dupa mînkare — sa čačkalicom su se čačkali zubi posle jela ◊ tot nat în kasă avut skobituarĭa luĭ — svako je u kući imao svoju čačkalicu ◊ skobituariļi s-a țînut înțapaće într-un kĭes, atîrnat la kamin, lînga aragu đi mîsurat lapćiļi — čačkalice su se držale ubodene u kesu, okačenu kod kamina, pored raboša za merenje mleka ♦ var. skoabiță (Tanda)[Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4449  skobitură  scobitură  удубљење  skobitură (mn. skobiturĭ) [akc. skobitură] (i. ž.) — udubljenje, šupljina, rupa nastala dubljenjem; rezbarija ◊ skobiturĭ faśe uomu ku skuaba, faśe apa-n pomînt kînd sa-nvrćașće-n luok, faśe karĭaćiļi kînd ruađe ļemnu — udubljenja pravi čovek dubačem, voda u zemlji kad se okreće u mestu, crv kad nagriza drvo ◊ a ramas đi la mama o furkă đi tuors ku skobituriļi lu dĭeda — ostala je od babe preslica sa dedinim rezbarijama [Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4738  skobîlțî  scobîlțî  излокати  skobîlțî (ĭuo skobîlțăsk, ĭel skobîlțașće) [akc. skobîlțî] (gl.) — (zast.) izlokati, dubiti, bušiti, kopati ◊ sudomu a skobîlțît drumu, ș-a ramas numa ńișći găuruańe đi nu sa puaće treśa ku karu — provala oblaka je izlokala put, ostale su samo neke rupčage da se ne može proći kolima ♦ up. skobi [Por.]   [Vidi]

4654  skopi  scopi  штројити  skopi (ĭuo skopĭesk, ĭel skopĭașće) [akc. skopi] (gl. p. ref.) — (vet.) štrojiti, škopiti ◊ a rașît tata să skopĭaskă maskuru, ș-a kĭemat komșîĭļi să-ĭ ažuće — rešio otac da štroji vepra, i pozvao komšije da mu pomognu ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a șćut sîngurĭ să skopĭaskă maskuru, kalu șî berbĭeku — naši stari su znali sami da štroje vepra, konja i ovna [Por.]   [Vidi]

4788  skoruș  scoruș  оскоруша (дрво)  skoruș (mn. skoruș) [akc. skoruș] (i. m.) — (bot.) oskoruša drvo (Sorbus domestica) ◊ skorușu ĭe la nuoĭ ļemn rar, krĭașće sîngur în padure — oskoruša je kod nas retko drveo, raste samo u šumi [Por.] ∞ skorușă  [Vidi]

2179  skradă  scradă  длакави шаш  skra (mn. skrădurĭ) [akc. skradă] (i. ž.) — (bot.) dlakavi šaš (Carex pilosa) ◊ skradă ĭe ĭarbă kare dîă pintra pĭetre pi kîrșĭe șî pin padure la munće, ș-akolo unđe ĭastă skradă sa mînă uoĭļi la pașuńe — dlakavi šaš je trava koja raste između kamenova po kršu i po šumi u planini, i tamo gde ona raste teraju se ovce na pašu [GPek] ♦ dij. sin. ĭarbă foĭuasă (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ∞ ĭarbă  [Vidi]

3032  skrivală  scrivală  усек  skrivală (mn. skrivĭaļe) [akc. skrivală] (i. ž.) — (tehn.) usek, žljeb, utor ◊ skrivala ĭe un fĭeļ đi înkeĭatură întra doă ļiamńe, ku kare śuava faśiem — žljeb je jedan od načina spajanja dva drveta, kojima nešto gradimo ◊ skrivală ĭe žgĭab sapat întra duauă grinḑ în puodu koļibi — skrivala je utor iskopan između dve grede na tavanu kolibe ◊ skrivală ĭe înkeĭatură la razbuoĭ — skrivala je način spajanja dva dela razboja ♦ [Por.] dij. var. skripală ♦ sin. ĭapă (Kobilja) [Stig] ∞ înkeĭa  [Vidi]

4794  skrĭame  screme  стењати  skrĭame (ĭuo ma skrem, ĭel sa skrĭame) [akc. skrĭame] (gl. ref.) — stenjati, naprezati se ◊ s-a zaprit grĭeu, șî kînd sa duśe pintru ĭel, sa skrĭame, saraku, đi sa zgîndîră ișîtuarĭa întrĭagă — ima težak zatvor, i kad ide radi sebe, stenje, siroma, da se trese ceo klozet [Por.]  [Vidi]

4573  skrum  scrum  згура  skrum (mn. skrumurĭ) [akc. skrum] (i. s.) — zgura, pepeo; garež ◊ ĭară a ars pîńa, a ramas numa skrum đin ĭa — opet je izgoreo hleb, ostala je samo zgura od njega ♦ sin. śanușă, fuńiźină ♦ up. skrumă [Por.]   [Vidi]

4446  skuabă  scoabă  дубац  skuabă (mn. skuabe) [akc. skuabă] (i. ž.) — (tehn.) dubac, alatka za dubljenje i rezbarenje ◊ skuaba ĭe un fĭeļ đi kuțît đi skobit la ļemn, ku taișu înkoveĭat, ș-askuțît numa pi parća-ĭa ku kare sa taĭe — dubac je vrsta noža za dubljenje u drvetu, zakrivljenog sečiva, sa oštricom samo na strani kojom se seče ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi skuabe, fakuće ka sîaśira, fînka ĭastă mulće lukrurĭ kare sa lukră ku ĭa — ima više vrsta dubaca srpastog oblika, jer ima i različtiih poslova koji se njime rade ♦ sin. gin [Por.]  [Vidi]

4705  skuarță  scoarță  кора  skuarță (mn. skuorț) [akc. skuarță] (i. ž.) — (zast.) (bot.) kora drveta ◊ tuot ļemnu are skuarță, măĭ supțîre, măĭ gruasă, măĭ aspură or măĭ ńaćidă — svako drvo ima koru, tanju, deblju, rapaviju ili glatkiju ◊ đin skuarță đi ćiĭ pîkurari fak buśin — od lipove kore čobani prave rikalo ♦ sin. kuažă ◊ (top.) Kraku skuarță — Korina kosa, top. u Majdanpečkoj šumi [Por.] ◊ đin skuarță đi ćiĭ s-a fakut skulă adînśa đi prins pĭeșć — od lipove kore pravile se poseban pribor za hvatanje ribe (Leskovo) [GPek]  [Vidi]

3119  skubikur  scobituri  шипурак  skubikur (mn. skubikurĭ) [akc. skubikur] (i. m.) — (bot.) šipurak (Rosa canina) ◊ skubikur ĭe trîndafir sîrbaćik — šipurak je divlja ruža ◊ puama lu skubikur sa kĭamă skubikură, șî sa kuļiaźe đi ćaĭ — plod šipurka je šipak, i bere se za čaj ◊ ļiemnu lu skubikur sa kĭamă măśiĭaș, șî ku ĭel babiļi đeskîntă đi gîlbinarĭe, đi lunaćik șî đi înfrațîșat — drvo šipurka zove se maćijaš, i njime babe baju protiv žutice, za razdvajanje jednomesečnika i za bratimljenje ♦ sin. măśiĭaș [Por.]   [Vidi]

4372  skućik  scutec  пелена  skućik (mn. skućiśe) [akc. skućik] (i. s.) — pelena ◊ skućiku ĭe parśel đe pînză, țasut la razbuoĭ, kare l-a pus în ļagîn supt kurițu lu kopil mik — pelena je komad platna, tkanog na razboju, koji se stavljao u kolevku pod dupence malog deteta ◊ đi bătrîńață kopiĭi nu s-a-nfășurat în skućik, numa piśorițîļ ļ-a ļegat în fașîĭe să nu sa strîmbe — nekada se deca nisu uvijala u pelene, samo su im nogice bile uvezane trakama da se ne iskrive ♦ up. fașîĭe [Por.]   [Vidi]

4784  skula  scula  устати  skula (ĭuo ma skuol, ĭel sa skuală) [akc. skula] (gl. p. ref.) — ustati, dići se ◊ uomu sa skuală kînd sa rađikă đin starĭa șaḑută — čovek ustaje kad se diže iz sedećeg stanja [Por.]  [Vidi]

5896  skursură  scursură  остатак  skursură (mn. skursurĭ) [akc. skursură] (i. ž.) — ostatak ◊ bĭa și mînkă, kă aște sîn skursurile če a ramas de la praznik — pij i jedi, jer ovo su ostaci od slave [Tim.]  [Vidi]

2932  skurtak  scurtac  кратеж  skurtak (mn. skurtaś) [akc. skurtak] (i. m.) — (ret.) kratež, okratak, krljak, koji je kraći od uobičajene dužine ◊ rîa ĭe padurĭa pi arșîță, numa kîći un skurtak koļa-koļa — slabo je rastinje na pržolju, samo poneki krljak tu i tamo ◊ s-a dus în bataĭe ku vrun skurtak, kare a ramas pitulat đi la dĭedî-su — otišao je u borbu sa nekim kratežom, koji je ostao sakriven od njegovog dede [Por.] ∞ skurta   [Vidi]

2931  skurtatură  scurtătură  ократак  skurtatură (mn. skurtaturĭ) [akc. skurtatură] (i. ž.) — 1. (o dužini) okratak, kratež, koji je kraći od uobičajene dužine ◊ a tunat în traușă ku o skurtatură đi bît, șî kînd a sarit kînoćeĭi aĭ miĭ la ĭel, n-avut ku śe sî sa apire — ušao je u dvorište sa jednim kratežom od štapa, i kada su moje psine skočile na njega, nije imao čime da se brani ◊ fĭaćiļi puartă o skurtatură đi sukńe, n-au ku śe ńiś kuru s-astruśe — devojke nose okratak od suknje, nemaju čime ni dupe da pokriju 2. (o rastojanju) (zast.) prečica ◊ kînd lumĭa amĭers pi piśuare, s-a katat skurtaturĭ la drum, fiĭe kît đi lung să fiĭe — kad su ljudi išli pešice, tražile su se prečice na putu, ma koliko dug bio ♦ var. skurtak [Por.] ∞ skurta  [Vidi]

4347  slubaḑî  slobozî  пустити  slubaḑî (ĭuo slubuod, ĭel slubuađe) [akc. slubaḑî] (gl. p. ref.) — 1. pustiti, osloboditi ◊ daskulu a slubaḑît șkolari đi la șkuală sî sa dukă la kasă, da iĭ s-a dus đirĭept la rîu la skaldat — učitelj je pustio đake iz škole da idu kući, a oni su otišli pravo na reku na kupanje ◊ kînd trĭaśe amńaḑîțu, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă vićiļi la pașuńe — kad prođe podne, vreme je da se pusti stoka na pašu ◊ a slubaḑît radionu prĭa tare, da kopiĭi înga duorm — pustio je radio prejako, a deca još spavaju 2. sjuriti se, napasti ◊ kîńiļi n-a fuost ļegat, șî s-a slubaḑîț ku furiș la un drumaș đ-a ăla, saraku, abĭa a skapat — pas nije bio vezan, pa se krišom sjurio na putnika da je ovaj, siroma, jedva utekao ♦ var. sluboḑî [Por.]  [Vidi]

3919  slući  sluti  унаказити  slući (ĭuo slućesk, ĭel slućașće) [akc. slući] (gl. p. ref.) — unakaziti ◊ a batut muĭarĭa pănă n-a slućito — tukao je ženu dok je nije unakazio ◊ nu la ratuns, numa la slućit đi nu kućaḑă sî ĭasă-n lumĭe — nije ga podšišao, nego ga je unakazio da ne sme da izađe u svet ♦ sin. strămuta [Por.]  [Vidi]

4817  slugarńik  slugarnic  услужан  slugarńik (slugarńikă) (mn. slugarńiś, slugarńiśe) [akc. slugarńik] (prid.) — uslužan, poslušan, koristan ◊ kalu đimult a fuost žuavină tare slugarńikă — konj je nekada bio jako uslužna životinja ◊ kopil sarak, kare traĭașće đin lukru pi la găžđ, nu skapă dakă nuĭe uom slugarńik — siromašno dete, koje žive od rada kod bogataša, ne može da opstane ako nije poslušno [Por.] ∞ služî   [Vidi]

4262  slut  slut  унакажен  slut (slută) (mn. sluț, sluće) (prid.) — (o izgledu osobe) unakažen, nakazan, ružan ◊ baĭatu s-a ratuns în oraș, șă sa țîńe maruos, da nu vĭađe kî ĭe slut ka ńima pi lumĭe — momak se podšišao u gradu i pravi se važan, a ne vidi da je unakažen ko niko na svetu ♦ / < skr. slućit ♦ sin. urît, strîmoćit [Por.] ∞ slući  [Vidi]

4816  služî  sluji  служити  služî (ĭuo služăsk, ĭel služașće) [akc. služî] (gl. p. ref.) — služiti ◊ rumîńi kare a služît vuoĭska đi vrĭamĭa lu kraļu, grĭeu aļes komanda „leva-desna”, șî ļ-a ļegat la un piśuor paĭe, la alalt fîn, șî ĭ-a mînat „paĭe-fîn!”, „paĭe-fîn!” pănă nu s-a do-nvațat — Vlasi koji su služili vojsku u vreme kralja, teško su razlikovali komandu „leva-desna”, pa su im vezivali na jednu nogu slamu, na drugu seno, i terali ih „seno-slama!”, „seno-slama!”, dok se nisu naučili ◊ moșu Adam a fuost mare kređințuos, șî kînd l-a-ngropat, l-a služît duoĭ puopĭ — čiča Adam je bio veliki vernik, i kad je sahranjen, služili su ga dva popa [Por.]  [Vidi]

6134  smokină  smochină  смоква  smokină (mn. smokiń) [akc. smokină] — (bot.) smokva (Ficus carica) ◊ smokina ĭe bukată rară la nuoĭ, ama ĭe tare dulśe kînd ĭe kuaptă — smokva je kod nas retka voćka, ali je jako slatka kad je zrela ◊ (stih) uoki ńegri ka ńegina, dulśe gura ka smokina — oči crne kao gar, usta slatka kao smokva [Por.]   [Vidi]

4732  sokoată  socoată  план  sokoată (mn. sokoaće) [akc. sokoată] (i. ž.) — plan, namera; račun ◊ kînd aș avĭa vrĭame, ļesńe ĭa-ș afla aluĭ sokoată — kad bih imao vremena, lako bih otkrio njegov plan [Bran.] ∞ sokoći  [Vidi]

4700  sokoćală  socoteală  скаламерија  sokoćală (mn. sokoćaļe) [akc. sokoćală] (i. ž.) — (tehn.) (pej.) skalamerija, naprava ◊ mĭ-a dus o sokoćală în traușă ku kare nu șću śe sî ma fak — doneo mi je u dvorište neku skalameriju sa kojom ne znam šta da radim [Por.] ∞ sokoći   [Vidi]

4698  sokoći  socoti  рачунати  sokoći (ĭuo sokoćesk, ĭel sokoćașće) [akc. sokoći] (gl. p.) — (zast.) računati ◊ babiļi la źeĭśće a sokoćit kîlindarĭu pi an, întrĭeg, a kunoskut bińe tuaće luńiļi, stamîńiļi șî sîrbatuoriļi — babe su na prste računale ceo godišnji kalendar, poznavale su dobro sve mesece, nedelje i praznike ♦ sin. inov. răśuńi [Por.]  [Vidi]

4699  sokoćit  socotit  рачунање  sokoćit [akc. sokoćit] (i. m.) — (mat.)(zast.) računanje, planiranje ◊ pi mamî-mĭa n-a putut ńima să trĭakă ku sokoćitu la źeĭśće — moju babu niko nije mogao da nadmaši u računanju na prste ◊ s-a svađit, kă sokoćitu n-a ĭeșît bun — posvađali se, jer računanje nije ispalo dobro ♦ sin. inov. răśuńit [Por.] ∞ sokoći  [Vidi]

3566  solț  solz  крљушт  solț (mn. solțî) [akc. solț] (i. m.) — (iht.) krljušt ◊ solțu ĭe o ļaspiđe đi uos, mikă, luśituare, ku kare ĭe astrukat trupu pĭeșćilor — krljušt je sjajna pljosnata koščica, kojom je pokriveno riblje telo (Rudna Glava) ◊ șî trupu zmăuluĭ ĭe astrukat ku solț, șî kînd aprind butuarkă, đin zmău ăl ars ramîńe numa untura șî solțî, marunț ka șikiru — i zmajevo telo je pokriveno krljuštom, i kad zapale deblo, od izgorelog zmaja ostaje samo mast, i krljušt sitna kao šečer (Tanda) ♦ var. suolț [Por.] ∞ pĭașće  [Vidi]

4551  sorośi  soroci  предодредити  sorośi (ĭuo sorośesk, ĭel sorośașće) [akc. sorośi] (gl. p. ref.) — (mag.) predodrediti, usloviti; proreći, ureći; prokleti ◊ sa sorośașće ursa la vrunu, dupa ăĭa śe ĭel faśe kînd dă pista momuată — predodređuje se sudbina nekome prema tome šta on radi kad naiđe na vradžbinu ◊ ĭ-a sorośit vro vrîžîtuare dakă sa marită dupa baĭato-la dupa kare s-a mîritat, să nu mă-ĭ aĭbe paśe șî naruok ku ĭel — urekla je neka vračara, ako se uda za toga momka za koga se udala, da nikad nema spokoja i sreću sa njim [Por.] ∞ soruok  [Vidi]

2609  sovĭaĭkă  suveică  чунак  sovĭaĭkă (mn. sovĭeĭś) [akc. sovĭaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) čunak, deo opreme za tkanje na razboju; cevnjak ◊ sovĭaĭkă ĭe un odolan lunguĭat đi ļiemn tare, ku vîrurļi askuțîće șî ku mižluoku skobit, în kare sa puńe țaua ku baćală — čunak je duguljast predmet od čvrstog drveta, sa šiljastim vrhovima i izdubljenom sredinom, u koji se umeće cevka sa potkom ♦ up. țauă, sfîrśiel ♦ var. suvĭaĭkă ♦ (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. suvĭaĭkă (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. var. suvĭeaĭkă (Kobilje) [Stig] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3260  sovuon  sovon  вео  sovuon (mn. sovuańe) [akc. sovuon] (i. s.) — veo ◊ sovuon ĭe val alb ku kunună, kare mirĭasa la nuntă l-a pus pi kap, șî ĭel a kaḑut răsfirat pi șîaļe — sovon je beli veo sa krunom koji je mlada na svadbi stavljala na glavu, i koji je raširen padao niz leđa ♦ up. popuon [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

4686  soțîĭe  societate  друштво  soțîĭe2 (mn. soțîĭ) [akc. soțîĭe] (i. ž.) — društvo, grupa od više ljudi ◊ a mĭers ku ĭa đi soțîĭe, să nu mĭargă sîngură pin padure — išao je sa njom radi društva, da ne ide sama kroz šumu ◊ la lukru avut soțîĭe bună — na poslu je imao dobro društvo ◊ soțîĭa a strîkat kopilu — društvo je pokvarilo dete [Por.] ∞ suoț  [Vidi]

4856  spart  spart  разбијен  spart (spartă) (mn. sparț, sparće) [akc. spart] (prid.) — 1. razbijen ◊ kopilu s-a-ntuors đi la fîntînă plîngînd, ku kîrśagu spart în mînă — dete se vratilo sa izvora plačući, sa razbijenom testijom u ruci 2. nasekiran, zabrinut ◊ muma ĭe tuot ku kap spart șă ku grižă, pănă nu-ĭ do krĭesk kopiĭi — majka je stalno nasekirana i zabrinuta, dok joj deca ne odrastu [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4858  spartură  spărtură  крш  spartură (mn. sparturĭ) [akc. spartură] — krš, krhotina; olupina ◊ dupa trămurala pomîntuluĭ, đin kăș zîđiće ku tuglă, a ramas numa sparturĭ, da la bîrnarĭeț n-a fuost ńimika — posle zemljotresa, od kuća zidanih ciuglom ostao je samo krš, a brvnarama nije bilo ništa ◊ a vindut buoĭi, șă-n luok să kumpire kar nuou, ĭel a kumparat o spartură ku tuot đi la ńiska-ĭ țîgań đi la Kraĭna — prodao je volove, i umesto da kupi nova kola, on je kupio jedan potpuni krš od nekih Cigana iz Krajine [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4857  sparźare  spargere  разбијање  sparźare (mn. sparźerĭ) [akc. sparźare] (i. ž.) — razbijanje, lupanje ◊ bĭat a spart tuot śe ĭ-a fuost îndamînă, șî s-a lasat tumu kînd a ustańit đi sparźare — pijan je razbijao sve što mu je bilo pod rukom, i prestao je tek kad se umorio od razbijanja ◊ uomu puaće noroḑî dakă sparźarĭa kapuluĭ pintru nakazurĭ grĭaļe, ăl va țîńa măĭ multă vrĭame — čovek može poludeti ako ga lupanje glave zbog teških briga, bude držalo duže vremena ♦ var. spart [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4855  sparźe  sparge  разбити  sparźe (ĭuo sparg, ĭel sparźe) [akc. sparźe] (gl. p. ref.) — 1. razbiti ◊ a spart truaka ku vin đi prazńik, da baba a spus kă măĭ bun a fi fuost s-a fi spart kapu đikît truaka — razbio je tikvu sa vinom za slavu, a baba je rekla da je bolje bilo da je razbio glavu nego tikvu 2. cepati ◊ n-avut lukru grĭeu: a spart pĭatră đi drum, kînd s-a fakut drumu pi Șașka — nije imao težak posao: cepao je kamen za put, kad se gradio put dolinom Šaške 3. rasturiti skup ◊ dupa amńaḑîț s-a pus pluaĭa, șî bîlśu ĭuta s-a spart — popodne je udarila kiša, i vašar se brzo rasturio 4. glasno vikati, drati se iz sveg glasa ◊ a kîpatat o palmă đi la uom, kî s-a spart la kapu-luĭ pănă ĭel a durmit — dobio je šamar od čoveka, jer se drao nad njegovom glavom dok je on spavao 5. lupati glavu zbog nekog problema ◊ n-a putut să țînă să spargă kapu în tuota ḑîua ku învățamîntu, șî s-a lasat đi șkuală — nije mogao da izdrži da svaki dan lupa glavu sa učenjem, pa je napustio školu ◊ a fuźit, da miĭe mĭ-a lasat să sparg kapu ku nakazu a ĭiĭ, parke n-am đestul nakazurĭ đ-a mĭaļe — pobegla je, a meni je ostavila da lupam glavu sa njenim problemom, kao da nemam dosta svojih muka [Por.]   [Vidi]

2596  spatar  spătar  брдар  spatar (mn. spatarĭ) [akc. spatar] (i. m.) — (tehn.) (izob.) brdar, izrađivač brda za tkački razboj ◊ spata n-a șćut fiĭe kare să fakă, a fuost uamîń kare adîns a fakut numa la spĭaće; s-a kĭemat spatarĭ, șî a vindut spĭaćiļi mĭergînd ku ĭaļe đi la kasă la kasă — brdo nije mogao da napravi bilo ko, bilo je ljudi koji se bavili samo time; zvali su se brdari, i prodavali su brda idući od kuće do kuće [Por.] ∞ spată  [Vidi]

2594  spată  spată  брдо  spată (mn. spĭaće) [akc. spată] (i. ž.) — (tehn.) brdo, deo tkačkog razboja ◊ spată ĭe pĭapćin ku đinț đi kuorn, supțîrĭ șî đieș, pin kare trĭek źîțîļi lu urḑală, șî kare sînt strînsă-n brîgļe đi sî puată sî bată baćala în urḑală — brdo je češalj sa drenovim zupcima, tankim i gustim, kroz koji prolaze niti osnove, i koji je stegnut brdilom da bi mogao da nabija potku u osnovu [Por.] ◊ pi marźina spĭeći sînt pusă doă kuorḑ, fakuće đin krĭangă đi skubikur, șî spartă ku kuțîtu în doă — na ivicu brda stavljena su dve daščice, napravljene od polutki štapa šipurka, koji je nožem prepolovljen na dvoje [GPek] ♦ up. proćilă, masauă, vĭerbă, papușă, đinćerazbuoĭ  [Vidi]

2595  spaț  spaţ  одељак  spaț (mn. spațurĭ) [akc. spaț] (i. s.) — (tehn.) (za površinu) deo, odeljak ◊ spațu ĭe urḑala ńițasută, întra pĭaćik șî spată — „spac” je neotkani deo osnove između izatkanog platna i brda ◊ la spațu sa faśe ruostu, kînd sa skimbă ițăļi — u delu „spaca” pravi se zev kada se menjaju niti [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

2597  spećaḑă  speteaze  лопатица  spećaḑă (mn. spećaḑe) [akc. spećaḑă] (i. ž.) — (tehn.) 1. lopatica, lepezasta daščica za pravljenje niti za razboj ◊ pi spećaḑă sa fak ițăļi đi razbuoĭ — na daščici se prave niti za razboj 2. (izob.) sekira za cepanje šindre ◊ țîn minće kă tata-ĭ ḑîśa spećaḑă la sakurĭa đi spart la șîdîre ku kare s-a astrukat kășîļi đemult — sećam se da je otac nazivao spećadzom sekuru za cepanje šindre, kojom su se nekada pokrivale kuće [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

4435  spikoșa  spicoșa  класати  spikoșa (ĭuo spikoșăḑ, ĭel spikoșaḑă:spikoșașće) [akc. spikoșa] (gl. p. ref.) — (bot.) klasati, razviti klasove ◊ sakara a spikoșat frumous, da șî grîu are spikurĭ marĭ — raž je lepo klasala, a i žito ima veliko klasje [Por.] ∞ spik   [Vidi]

4434  spikuos  spicos  класат  spikuos (spikuasă) (mn. spikuoș, spikuosă) [akc. spikuos] (prid.) — (bot.) klasat, koji ima razvijen klas ◊ sakara ĭe un fĭeļ đi marunțîș spikuos: are spiśe lunź ku țăpe askuțîće — raž je vrsta klasate žitarice: ima dugačko klasje sa oštrim osjem ♦ var. spikoșat [Por.] ∞ spik   [Vidi]

2751  spinćika  spinteca  располутити  spinćika (ĭuo spinćik, ĭel spinćikă) [akc. spinćika] (gl. p. ref.) — raspolutiti, iseći nešto uzduž na dva dela; raseći, cepati; parati, rasporiti ◊ sa spinćikă śeva śe ĭe lunguĭat șî înblanat — raspolućuje se nešto što je duguljasto i pljosnato ◊ nu spinćika pînḑa, pănă nu masurĭ kalumĭa — nemoj parati platno, dok dobro ne izmeriš ◊ blana ku nuodurĭ nu sa spinćikă ļesńe — daska sa čvorovima ne cepa se lako ◊ îm pļak pĭeșći, ama kînd trăbe să-ĭ spinćik, îm kađe grĭață — volim ribu, ali kad treba je rasporim, padne mi muka ♦ var. spinćeka ♦ var. spinđeka (Tanda) ♦ up. đispinćika [Por.]  [Vidi]

2752  spinćikat  spintecat  располућен  spinćikat (spinćikată) (mn. spinćikaț, spinćikaće) [akc. spinćikat] (prid.) — raspolućen; rasečen, rascepan, rasparan, rasporen ◊ mĭ-a dus pĭeșći spinćikaț, n-am avut mare lukru pi lînga iĭ — doneo mi je rasporenu ribu, nisam imao mnogo posla oko nje ◊ tutuśi spinćikaț ĭ-a lasat în padure, n-are ku śe să-ĭ tragă — raspolućene panjeve ostavio je u šumi, nema čime da ih izvuče ♦ var. spinćekat ♦ up. đispinćikat [Por.] ∞ spinćika   [Vidi]

4770  spļină  splină  слезина  spļină (mn. spļińe) [akc. spļină] (i. ž.) — (anat.) slezina ◊ spļina la uom ĭe mare kît pumnu, aduśe ku rarunkĭu șî ĭe pusă supt kuașće la țîța stîngă — slezina je kod čoveka veličine pesnice, slična je bubregu i nalazi se ispod rebara kod leve sise [Por.]  [Vidi]

6277  spoi  spoi  спљескати  spoi (ĭuo spoĭesk, ĭel spoĭașće) [akc. spoi] (gl. p. ref.) — spljeskati, razmackati ◊ trĭekură puorśi pista pruńiļi ńiadunaće, șî tuaće ļi spoiră — pređoše svinje preko nepokupljenih šljiva, i sve ih spljeskaše ◊ kînd a dat ku ĭel đi pomînt, s-a spoit ka baļiga — kad ga je bacio na zemlju, spljeskao se kao balega [Por.]  [Vidi]

2154  sporiș  sporiș  љутовница  sporiș (mn. sporișă) [akc. sporiș] (i. s.) — (bot.) ljutovnica, verbena (Verbena officinalis), sporiš ◊ sporișu krĭașće pi lînga marźina duosuluĭ, pin puomĭ, pin buśińiș pi lînga kasă — ljutovnica raste na ivici šume, po voćnjacima, po budžacima oko kuće [Por.] ∞ spuorĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3969  spoveđit  spovedit  исповеђен  spoveđit (spoveđită) (mn. spoveđiț, spoveđiće) [akc. spoveđit] (prid.) — ispoveđen, oslobođen grehova; bezgrešan ◊ a veńit puopa la vrĭame, șî muoșu a murit spoveđit — došao je pop na vreme, i starac je umro ispoveđen ◊ kare muare spoveđit, ĭel sa duśe-n raĭ kî ĭe ușurat đi pakaće — ko umre ispoveđen, ide u raj jer je oslobođen grehova ♦ supr. ńispoveđit [Por.] ∞ spoveđi  [Vidi]

4748  sprižońi  sprijăni  придржати  sprižońi (ĭuo sprižuon, ĭel sprižuańe) [akc. sprižońi] (gl. p. ref.) — pridržati, prihvatiti ◊ baĭatu a sprižońit fata pănă a trekut pista punće — momak je pridržao devojku dok je prešla preko brvna ◊ muoșu điskarkă saśi ku grîu đin kar, da ńepuotu îĭ sprižuańe, șî-ĭ duśe-n muară — deda istovaruje đakove sa žitom iz kola, a unuk ih prihvata, i nosi u vodenicu ◊ a vrut s-o sprižuană, ama slabuț, n-a putut, șă stîkla ĭ-a kaḑut đin mîń, șî s-a spart đi pomînt — hteo je da ga pridrži, ali slabašan, nije uspeo, pa mu je staklo ispalo iz ruku, i razbilo se o zemlju ♦ var. sprižońa [Por.]   [Vidi]

4846  sprînžî  sprânji  разбацити  sprînžî (ĭuo sprînžăsk, ĭel sprînžașće) [akc. sprînžî] (gl. p. ref.) — razbaciti, rasturiti ◊ vîntu a sprînžît paiļi în tuaće părțîļi — vetar je razbacio slamu na sve strane ◊ lumĭa la zavĭećină fu adunată în mižluoku satuluĭ, ama kînd đață un ploĭuoń, îĭ sa sprîńžîră ka skalușî kare unđe putu — ljudi na zavetini behu okupljeni u centru sela, ali kad udari pļusak, oni se rasturiše ko skakavci kud koji [Por.]  [Vidi]

4847  sprînžît  sprânjit  разбацан  sprînžît (sprînžîtă) (mn. sprînžîț, sprînžîće) [akc. sprînžît] (prid.) — razbacan, raštrkan ◊ kopiĭi n-au ađet să aduńe žukariĭļi, numa ļi lasă sprînžîće đarîndu pin kasă — deca nemaju običaj da skupe igračke, nego ih ostavljaju razbacane svud po kući ◊ satu nuostru ĭe sat sprînžît, koļibiļi sînt tare đipartaće una đi alta — naše selo je raštrkano, kolibe su jako udaljene jedna od druge [Por.] ∞ sprînžî  [Vidi]

4774  spulburat  spulberat  развејан  spulburat (spulbura) (mn. spulburaț, spulburaće) [akc. spulburat] (prid.) — razvejan, oduvan ◊ paĭiļi trăbe adunaće măĭ đi kurînd, kă dakă ramîn spulburaće pi kîmp, are să putraḑaskă — slamu treba što skorije sakupiti, jer ako ostane razvajana po polju, ima da istruli ◊ poćaka pista śuakă ĭe strîbatută, kă zapada ĭe đ-arîndu spulburată đi vînto-sta đ-astanuapće — staza preko brda je prohodna, jer je sneg svuda oduvan od ovog noćašnjeg vetra [Por.] ∞ spulbura   [Vidi]

2155  spuorĭ  spor  напредак  spuorĭ (mn. spuorurĭ) [akc. spuorĭ] (i. m.) — (erg.) napredak u poslu, učinak, uspeh, korist, dobit ◊ rudńiku mulț ań n-avut ńiś un spuorĭ, șî la urmă l-a-nkis, da lukratuori a ramas pi drumo-l mare — rudnik je mnogo godina radio bez ikakve dobiti, i na kraju su ga zatvorili, a radnici su ostali na ulici [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4507  sta  sta  стати  sta (ĭuo stau, ĭel stă) [akc. sta] (gl.) — stati, stajati, prekinuti neku radnju ◊ ma-npinsă în lăturĭ, să nu stau lînga ĭel, kî-ĭ rușîńe — gurnuo me je u stranu, da ne stojim pored njega, jer ga je sramota ◊ nu sta aśiĭa ka țapuońu, duće, lukră śeva — nemoj tu stajati kao stožerčina, idi, radi nešto ◊ la-ntrabat kum stă ku bańi, ama ĭel n-a vrut să-ĭ spună — pitao ga je kako stoji sa parama, ali ovaj nije hteo da mu kaže ◊ (u izr.) nu stau đi aĭa șî aĭa — nisam za to i to, neću da gubim vreme na to i to [Por.]  [Vidi]

4751  stagar  stegar  барјактар  stagar (mn. stagarĭ) [akc. stagar] (i. m.) — barjaktar, stegonoša ◊ în vrĭamĭa lu armată ku kaĭ, al măĭ înalt, al măĭ frumos ș-al măĭ țapîn soldat întra kîlarĭeț s-a aļes să fîĭe stagar — u vreme vojske sa konjicom, najviši, najlepši i najjači vojnik među konjanicima birao se za barjaktara ◊ mare mîndrîĭe a fuost đi kutare să fiĭe stagarĭ în armată — velika čast je bila za nekoga da bude barjaktar u vojsci ◊ stagarĭu đin armată a ramas ku așa poļikră șî kînd a veńit la kasă — barjaktar iz vojske nosio je taj nadimak i kad je došao kući [Por.] ∞ stag   [Vidi]

4849  stalpĭaće  stâlp ?  стубац камина  stalpĭaće (mn. stalpĭeț) [akc. stalpĭaće] (i. m.) — stubac kamina ◊ stalpĭaće ĭe un stîlp đi ļemn, pus la o parća kaminuluĭ zîđit đi pĭatră, să țînă pĭatră să nu sa rîsîpĭaskă — stubac kamina je drveni stub, postavljen sa strane kamina zidanog od kamena, da drži kamen da se ne raspe ◊ tuot kaminu în bîrnarĭață avut doĭ stalpĭeț, k-a fuost zîđit đi pĭatră să nu sa aprindă koļiba — svaki kamin u brvnari je imao dva stupca, jer je bio sazidan od kamena da se koliba ne bi upalila [Por.] ∞ stîlp  [Vidi]

6013  stankuță  pară  крушка станкуца  stankuță (mn. stankuț) [akc. stankuță] (i. ž.) — (bot.) kruška ◊ stankuța ĭe fĭeļ đi pĭară oltańiće pi ļemn đi păr sîrbaćik — stankuca je vrsta kruške, kalemljena na drvetu divlje kruške ◊ puama stankuțî ĭe kîta măĭ mare đikît para sîrbaćikă, șă mult măĭ dulśe — plod stankuce je malo veći od divlje kruške, i mnogo je slađi ◊ stankuțîļi ažung pi la kuada agustuluĭ — stankuce stižu krajem avgusta ◊ stankuțîļi sînt buńe đi rakiu, mult ļi manînkă șî vićiļi tuamna kînd, ńikuļasă, kad pi pomînt — stankuce su dobre za rakiju, a mnogo ih jede i stoka ujesen kad, neobrane, padnu na zemlju [Por.] ♦ up. ćipsînă [Hom.],[Crn.] ∞ păr1  [Vidi]

4379  stapîn  stăpîn  домаћин  stapîn (mn. stapîń) [akc. stapîn] (i. m.) — (zast.) domaćin, gazda ◊ tatî-su a fuost stapîn kunoskut, da ĭel ĭe bĭețîuos șî strîvĭeļńik — otac mu je bio ugledni domaćin, a on je pijandura i raspikuća [Por.]  [Vidi]

4509  stare  stare  стајање  stare (mn. stărĭ) [akc. stare] (i. ž.) — 1. stajanje, prestanak, odmor; mirovanje ◊ vrĭańika muĭare, lukră ḑîua-nuapća fara stare — vredna žena, radi dan-noć bez prestanka ◊ kopilo-sta nu m-a-ĭare stare, numa sa-nvîrćașće ka puriku — ovo dete nema mira, samo se vrti kao čigra 2. stanje, situacijarar kare la nuoĭ a fuost găzdoćin, în stare bună — retko ko je kod nas bio bogataš, u dobrim stanjem ◊ s-a rugat đi ĭel đi măĭ mulće uorĭ, ama ĭel n-a fuost în stare sî-ĭ đa atîta bańamă înprumut — molio ga je više puta, ali on nije bio u stanju da mu da tolike novce na zajam [Por.] ∞ sta   [Vidi]

4366  starpi  stârpi  јаловити  starpi (ĭuo starpĭeḑ, ĭel starpĭaḑă) [akc. starpi] (gl. p. ref.) — 1. (vet.) jaloviti, izjaloviti, postati neplodan ◊ ĭastă un fĭeļ đi ĭarbă, krĭașće pi kîrșuaće, kare uoĭļu nu kućaḑă s-o manînśe, kî starpĭaḑă tuaće — ima jedna vrsta trave, raste po krševima, koju ovce ne smeju da jedu, jer će se sve izjaloviti 2. (med.) pobaciti, abortirati ◊ ĭastă muĭerĭ kare starpĭaḑă đi la dumńeḑîu, da ĭastă kare sa starpĭaḑă sîngure, đi vuoĭa luor — ima žena koje pobacuju od boga, a ima koje pobacuju same, od svoje volje [Por.] ∞ stărp  [Vidi]

4745  stauă ku kuadă  cometă  звезда репатица  stauă ku kuadă [akc. stauă ku kuadă] (sint.) — (astr.) zvezda repatica, kometa ◊ (ver.) kînd pi śerĭ să ivĭașće staua ku kuadă, o să fiĭe rat îndată, ș-aĭa rat mare ku mare storăńe — kad se na nebu javi zvezda repatica, biće rata skoro, i to veliki rat sa sa velikim stradanjem [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

5647  stîklă  sticlă  стакло  stîklă (mn. stîkļe) [akc. stîklă] (i. ž.) — 1. staklo ◊ pănă n-ažuns stîkla în dugăĭ, ferĭeșćiļi s-astupat ku vrun fĭeļ đi arćiĭe śețuasă șă unsuruasă — dok nije stiglo staklo u prodavnicama, prozori su se zatvarali nekom mutnom i masnom hartijom ◊ în luok đi stiklă la ferĭeșć alu koļibĭ pi śuoś s-a pus șă pĭaļe đi bĭeșîkă porśaskă — umesto stakla na prozore koliba po brdima stavljala se i koža od svinjske bešike ◊ stîkla ferĭeșći — prozorsko staklo [Por.] ♦ var. șćiklă (Brodica)[Rom.], țaklă [Res.] ♦ sin. oĭagă [Bran.] 2. flaša, stakleni sud ◊ a veńit k-o stîklă đi rakiĭe să ńi kĭame la nuntă — došao je sa flašom rakije da nas pozove na svadbu [Por.]  [Vidi]

4558  Stîlp  stâlp  Стилп  Stîlp [akc. Stîlp] (i. m.) — (top.) Stilp, mesto u blizini Majdanpeka ◊ Stîlp ĭe luok đi la Măĭdan kîtra rîsarit, la Apa Albă, unđe lukratuori a taĭat la stîlpi đi uokńe la rudńik — Stilp se zove mesto istočno od Majdanpeka, kod Belih Voda, gde su radnici sekli trupce za rudarska okna ◊ șćumpi kare s-a taĭat la Stîlp nu s-a mîsurat ku mĭetru, numa ku držala — trupci koji su se sekli na Stiplu nisu se merili metrom, nego držaljem ◊ la Stîlp a fuost un fag atîta đi mare đi s-a puvestît kă ĭe măĭ mare ļemn în munțîļi măĭdanuluĭ — kod Stilpa je bila jedna bukva toliko velika da se pričalo kako je to najveće drvo u majdanpečkim šumama ◊ la Stîlp s-a vaḑut ńiskar zîdoviń batrîńe, șă lumĭa đes a sapat, ginđind kă ĭastă bań îngropaț — na Stilpu su se videle neke stare zidine, i ljudi su često kopali, misleći da ima zakopanog blaga ◊ đin Stîlp nu ma-ĭastă ńimka, ku tuot l-a kutrupit kopu alu rudńiku đi astîḑ — od Stilpa nema više ničeg, celog ga je zatrpao kop današnjeg rudnika [Por.] ∞ stîlp  [Vidi]

2631  stînă  stână  стадо  stînă (mn. stîń) [akc. stînă] (i. ž.) — stado ovaca, nastalo udruživanjem krda više vlasnika, radi muže; smeša ◊ stînă sa faśe kînd sa înpreună kîrdurļi đi uoĭ alu măĭ mulț inș — smeša nastaje kada se sastavljaju krda ovaca od više vlasnika ♦ up. kîrd, baśiĭe [Por.]  [Vidi]

2108  stînžîn  stânjen  перуника  stînžîn (mn. stînžîń) [akc. stînžîn] (i. m.) — (bot.) perunika (Iris germanica) ◊ am građină pļină đi stînžîń, da đemult stînžîńi a dat șî pi ļivĭeḑ — imam baštu punu perunike, a nekad su perunike rasle i po livadama ◊ ĭastă stînžîń vioriĭ, ĭastă albĭ, bilovinś, vînîț, ĭastă în tuaće fĭelurĭ — ima perunika ljubičastih, ima belih, ružičastih, plavih, ima ih svake vrste [Por.]   [Vidi]

4581  storî  storî  уништити  storî (ĭuo storăsk, ĭel storașće) [akc. storî] (gl. p. ref.) — uništiti, ubiti, istrebiti ◊ ńamțu a vrut să storaskă Sîrbu, kă, śika, Sîrbu a fuost đevină đi tuot — Nemci su hteli da istrebe Srbe, jer su, kažu, Srbi bili krivi za sve ◊ lumĭa astîḑ sa storașće ku buaļe, ku mînkarĭa înveńinată, ku frikă kă o să fiĭe razbăl — ljudi se danas uništavaju bolestima, zatrovanom hranom, strahom da će izbiti rat [Por.]   [Vidi]

1837  stragĭață  străgheaţă  подливено млеко  stragĭață (mn. stragĭeț) [akc. straață] (i. ž.) — 1. (nutr.) podliveno, podsireno mleko ◊ stragĭața ĭe lapćiļi în kare ĭe pus kĭagu, șî trîabe sî sa strîngă sî sa fakă kaș — „stragjaca” je mleko u koje je stavljena maja, i koje treba da se stegne da bi se dobila kaša [GPek] ◊ stragĭața ĭe lapćiļi kînd s-apukă sî să-nkĭaźe — „stragjaca” je mleko kad počne da se siri (Luka) ◊ șî la nuoĭ ĭe stragĭață tot aĭa, lapćiļi-nkĭegat — i kod nas je „stragjaca” isto, podliveno mleko (Krivelj) [Crn.] 2. (med.) lek za oči ◊ stragĭața a fuost ļak đi uokĭ — podliveno mleko korisitlo se kao lek za oči (Blizna) 3. kaša sapuna ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śir, la kĭmat stragĭață, ku ĭel s-a spalat pănă nu sa do slait sapunu tuot — kad se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša, zvala se stragjaca, njome se pralo dok se ne bi stego sav sapun (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4947  strakină  străchină  здела  strakină (mn. străkiń) [akc. strakină] (i. ž.) — zdela, panica; činija ◊ strakina a fuost vas đi mînkare đi pomînt, da đi dupa rat înkoaśa a ĭeșît șă străkiń đi pļek — panica je bila posuda za jelo od zemlje, a posle rata naovamo pojavile se i panice od pleka ◊ înainća lu străkiń, kare ļ-a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ, rumîńi a mînkat numa đin bļidurĭ đi ļemn, kare ĭ-a fakut sîngurĭ — pre panica, koje su izrađivali grnčari i prodavali po vašarima, Vlasi su jeli isključivo iz drvenih bljuda, koje su izrađivali sami [Por.] ∞ vas  [Vidi]

4709  stražăr  străjer  стражар  stražăr (mn. stražărĭ) [akc. stražăr] (i. m.) — stražar, čuvar ◊ stražărĭ ĭe uom înarmat kare pazîașće śuava đi uoț — stražar je naoružan čovek koji čuva nešto od lopova ◊ (ver.) raĭu are stražărĭ kare pazîașće să nu tuńe fiĭe kare, șă-l kĭamă Pîndarĭu raĭuluĭ — raj ima stražara koji pazi da ne uđe bilo ko, i koji se zove rajski Stražar ♦ sin. pîndar [Por.] ∞ stražă  [Vidi]

4741  strin  străin  стран  strin (strină) (mn. striń, strińe) [akc. strin] (prid.) — stran, tuđ ◊ dupa rato-l đintîń, s-a kîsîtorit la noĭ ńișći țîgań, bandaș, ń-a dus kînćiśe strińe ș-a strîkat pĭ-aļi nuaștre aļi batrîńe — posle prvog rata naselili su se kod nas neki Cigani, trubači, doneli su strane pesme i pokvarili naše stare ◊ a ramas satu pustîń, s-a dus ćińerișu în țară strină — ostalo je selo pusto, mladost je otišla u tuđu zemlju [Por.]  [Vidi]

4439  strîka  strica  кварити  strîka (ĭuo strîk, ĭel strîkă) [akc. strîka] (gl. p. ref.) — kvariti, pokvariti ◊ sa strîkă mașîna, sa strîkă lumĭa, sa strîkă vrĭamĭa — kvari se mašina, kvare se ljudi, kvari se vreme ◊ muĭarĭa strîkă śarapu, kî nu l-a-npļećit bun — žena kvari čarapu, jer je nije dobro isplela ◊ păkurari aĭ măĭ marĭ strîka pĭ-aĭ miś ku mulće povĭeșć minśinuasă — stariji čobani kvare mlade čobane raznim izmišljenim pričama [Por.]  [Vidi]

4837  strîkat  stricat  покварен  strîkat (strîkată) (mn. strîkaț, strîkaće) [akc. strîkat] (prid.) — pokvaren 1. (tehn.) neispravan, koji ne radi ◊ muara nu lukră, a triĭļa ḑî ĭe đi kînd ĭe strîkată, da ńima nu puńe mîna s-ogođaskă — vodenica ne radi, već treći dan je pokvarena, a niko ne miče prstom da je popravi 2. (fig.) nemoralan čovek ◊ nu sa șćiĭe đin iĭ duoĭ kare ĭe măĭ strîkat: ĭel, or muĭari-sa — ne zna se ko je od njih dvoje pokvareniji: on, ili njegova žena ◊ (izr.) strîkat ka putragańu — pokvaren kao mućak [Por.] ∞ strîka   [Vidi]

3599  strîkatuare  strecurătoare  цедиљка  strîkatuare (mn. strîkatuorĭ) [akc. strîkatuare] (i. ž.) — cediljka ◊ strîkatuare ĭe un parśel đi pînḑă supțîre, pin kare sa străkură kașu đi lapće, sî sa đispartă șî sî ramînă brînḑa — cediljka je parče tankog platna, kroz koje se cedi mlečna kaša, da bi se odvojila surutka i ostao sir ♦ var. străkatuare, străkuratuare [Por.] ∞ străkura   [Vidi]

4677  strîmba  strâmba  кривити  strîmba (ĭuo strîmb, ĭel strîmbă) [akc. strîmba] (gl. p. ref.) — 1. (o materiji) kriviti, iskrivitirangu s-a strîmbat, da kovaśu l-a-ngalḑît la fuaļe, șî l-a-nđireptat — ćuskija se iskrivila, a kovač je zagrejao na mehu, i ispravio 2. (o istini) lagati, krivo govoriti, izvrtati istinu ◊ kînd vaḑu k-o să fiĭe prinsă la minśună, ĭa îńśepu a strîmba povasta đin tîn — kad vide da će biti uhvaćena u laži, ona poče izvrtati prvobitnu priču 3. (o izrazu) kreveljiti se ◊ đi triĭ uorĭ ĭ-a spus mumî-sa să nu sa strîmbe așa kînd vorbĭașće, da ĭel ńimika, ka kînd ĭe kopilu drakuluĭ — tri puta mu je majka govorila da se ne krevelji tako kad govori, a on ništa, kao da je đavolje dete ♦ supr. đirepta [Por.] ∞ strîmb  [Vidi]

4675  strîmbataće  strâmbătate  кривда  strîmbataće (mn. strîmbatăț) [akc. strîmbataće] (i. ž.) — krivda, nepravda ◊ mulće strîmbatăț a pitrekut pista kapu luĭ, șî ĭară a ramas în piśuare — mnoge je nepravde preturio preko glave, i opet je ostao na nogama ◊ (folk.) mulće poveșć arată kă ĭe strîmbataća măĭ țapînă đikît đireptaća — mnoge priče pokazuju da je krivda jača od pravde ♦ supr. đireptaća [Por.] ∞ strîmb  [Vidi]

4392  strîns  strâns  стегнут  strîns (strînsă) (mn. strînș, strînsă) [akc. strîns] (prid.) — 1. (tehn.) stegnut, pritegnut, zategnut ◊ ļigatura la sak n-a fuost strînsă bińe, șî saku s-a đizļegat șî s-a varsat — povez na džaku nije bio dobro zategnut, pa se džak odvezao i rasuo ◊ a mînat ruata ku lanțu strîns, șî lanțu a pokńit — vozio je bicikl sa stegnutim lancem, i lanac je pukao 2. (fig.) cicija, tvrdica ◊ au bań kî sînt strînș, zgîrśiț — imaju pare jer su tvrdice, cicije [Por.] ∞ strinźa  [Vidi]

5927  strîvi  strivi  расипати  strîvi (ĭuo strîvĭesk, ĭel strîvĭașće) [akc. strîvi] (gl. p.) — rasipati, bacati; arčiti ◊ bańi trăbe sî sa pastrĭaḑă, da nu să sa strîvĭaskă pi fiĭe śe — novac treba da se čuva, a ne da se rasipa na bilo šta ♦ sin. lupada [Por.]  [Vidi]

5928  strîvĭală  strievală  расипање  strîvĭală (mn. strîvĭaļe) [akc. strîvĭală] (i. ž.) — rasipanje, rasipništvo ◊ ku atîta strîvĭală, amunka o sî sa đa înainće — sa takvim rasipništvom teško će se ići u napredak [Por.] ∞ strîvi  [Vidi]

3575  strungă  strungă  тор  strungă (mn. strunź) [akc. strungă] (i. ž.) — tor, obor za stoku; struga ◊ strungă ĭe gard đi vurgiń, în kare sa-nkid uoiļi — tor je ograda od greda, u koju se zatvaraju ovce ◊ strunga are kapută, unđe s-adună uoiļi pănă nu tună-n strungă, ușă kare sa măĭ kĭamă șî mulgatuare, gard ku źamińe đi krușăță đi sare, șî plastă, supt kare uoiļi ḑak — tor ima oborče, gde se skupljaju ovce pre ulaska u tor, vratnice koje se zovu još i muznica, ogradu sa račkama za krupice soli, i sklon pod kojim ovce planduju [GPek]   [Vidi]

4370  stuog  stog  стог  stuog (mn. stuogurĭ) [akc. stuog] (i. s.) — stog ◊ stuog ĭe gramadă đi snuopĭ la are, sprimită đi trăirat — stog je gomila snopova žita na gumnu, sadenuta radi vršidbe [Por.]   [Vidi]

3405  stupină  stupină  пчелињак  stupină (mn. stupiń) [akc. stupină] (i. ž.) — (zast.) pčelinjak ◊ luoku unđe s-a țînut stupi ku albiń đemult s-a kĭemat stupină — mesto gde su se držale košnice sa pčelama, zvalo se nekad „stupina” ◊ vuorba stupină s-a pĭerdut đin taĭnă, a ramas numa pin ńișći đeskînćiśe đi dragusta, unđe sa ḑîśe „kum traźe albina la stupină, așa să tragă kutare șă kutare la famĭaĭa-ĭa la kare sa đeskîntă” — reč „stupina” se izgubila iz govora, ostala je samo u nekim ljubavnim bajalicama, gde se kaže „kako pčela vuče svome pčelinjaku, tako nek tom i tom bude privlačna osoba kojoj se baje” [Por.] ∞ stup  [Vidi]

4623  suarće  soarte  постељица  suarće (mn. suorț) [akc. suarće] (i. ž.) — (anat.) posteljica (lat. placenta) ◊ suarće ĭe o bĭeșîkă muaļe în burta muĭeri, în kare krĭașće kopilu pănă nu sa nașće — posteljica je meka opna u ženinom stomaku, u kojoj raste dete dok se ne rodi ◊ suarće are-n burtă muĭarĭa greuańe, vaka, uaĭă, ĭapa șă ńișći žuaviń alće — posteljicu ima u stomaku trudna žena, krava, ovca, kobila i druge neke životinje ◊ kopilu krĭașće în apșuară, apșuara stă în suarće, da suarća ĭe în ruod — plod raste u vodenjaku, vodenjak je u posteljici, a posteljica je u materici ♦ sin. lokșuor [Por.]  [Vidi]

4423  suare  soare  сунце  suare (mn. suorĭ) [akc. suare] (i. m.) — sunce ◊ suariļi ĭe stauă kare mĭarźe pi śerĭ, șî viđerĭaḑă pomîntu — sunce je zvezda koja se kreće nebom, i osvetljava zemlju ◊ suariļi rasîare đimińața la rîsarit — sunce se rađa ujutru na ustoku ◊ suariļi ĭe măĭ sus pi śerĭ la amńaḑîț — sunce je najviše na nebu u podne ◊ suariļi sara zavîrńe la apus — sunce uveče zalazi na zapadu ◊ (mag.) rumîń-aĭ batrîń tare a bagat sama să nu-nžure suariļi, pomîntu șî pîńa — stari Vlasi su jako vodili računa da ne psuju sunce, zemlju i hleb [Por.]  [Vidi]

4530  sudumitură  sodomitură ?  рушевина  sudumitură (mn. sudumiturĭ) [akc. sudumitură] (i. ž.) — ruševina ◊ đin kasa batrînă a ramas numa sudumitură — od stare kuće ostala je samo ruševina ♦ sin. șîfîr [Por.] ∞ suduom  [Vidi]

3946  sufļikat  suflecat  замазан  sufļikat (sufļikată) (mn. sufļikaț, sufļikaće) [akc. sufļikat] (prid.) — (fig.) (o poslu) zamazan, ofrlje urađen, površan ◊ a gasît kă ĭe lukru luĭ sufļikat, șî nu ĭ-a plaćit ńimika — našli su da mu je rad površan, i nisu mu platili ništa ♦ sin. afumat [Por.] ∞ sufļika  [Vidi]

5747  sugituare  plămânăriță  плућњак  sugituare (mn. sugituorĭ) [akc. sugituare] (i. ž.) — (bot.) plućnjak (Pulmonaria officinalis) ◊ sugituarĭa dă pinga ape la boruź, șî-nfluare primovara în vrĭame — plućnjak raste pored vode potoka i cveta rano u proleće ◊ kopiĭi kînd află sugituarĭa, iĭ rup floarĭa ș-o sug kî are tare dulśață — deca kad nađu plućnjak, kidaju mu cvet i sišu ga, jer je jako sladak ◊ sugituarĭa la nuoĭ sa fĭarbe kî ĭe bun sî sa bĭa ka ļak pintru tușît — plućnjak se kod nas kuva i pije jer je dobar lek za kašalj [GPek]  [Vidi]

4679  sui  sui  пењати се  sui (ĭuo ma suĭ, ĭel sa suĭe) [akc. sui] (gl. p. ref.) — penjati se ◊ nu sa suĭe în ļemn pă să-l omuorĭ, da trăbe sî să darîme la frunḑa — ne penje se na drvo pa da ga ubiješ, a treba da se kreše lisnik ◊ kare s-a suit în kar, s-a suit, kare nu, ramîńe aiśa s-așćaće — ko se popeo na kola, popeo se, ko nije, ostaje ovde da čeka [Por.]  [Vidi]

2743  sukală  sucală  цевљаник   sukală (mn. sukaļe) [akc. sukală] (i. ž.) — cevljanik, sprava kojom žene suču cevi za tkanje; sukalo ◊ ku sukala sa umplă țaua đi pus în sovĭaĭkă la razbuoĭ — cevljanikom se puni cevka za čunak na razboju ♦ var. sokală [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3361  sukuļaće  sucăleață  оклагија  sukuļaće (mn. sukuļeț) [akc. sukuļaće] (i. m.) — (izob.) oklagija ◊ sukuļaće ĭe un parśel đi ļemn ńaćid șî susulat, ku kare sa înćinźe plamadu — oklagija je komad glatkog valjkastog drveta, kojim se razvija testo ◊ sukuļaćiļi akuma sa kumpîră-n dugaĭe șî are mîńiĭe đ-amîndoă părț, da đemult a fuost supțîre ka kuada đi mătură — oklagija se danas kupuje u prodavnici i ima rukohvate sa obe strane, a nekada je bila tanka kao drška od metle ♦ sin. toldău (Tanda) [Por.]   [Vidi]

2612  sul  sul  вратило  sul (mn. sulurĭ) (i. s.) — (tehn.) 1. vratilo razboja ◊ sulurļi la razbuoĭ sa fak đi ļiemn ușuor șî tare, kum ĭe ćiĭu or palćinu — vratila razboja prave su od lakog i čvrstog drveta, kao što su lipa ili javor 2. truba, rolna ◊ dupa ratu ku ńamțî, s-a lasat đi țasut, kă dugaĭașî a-nśeput să dukă sulurĭ đi pînḑă — posle rata sa Nemcima, napuštalo se tkanje, jer su trgovci po prodavnicama počeli da donose rolne sa platnom 3. oklagija ◊ plaśințîļi sa-nćing pi fund ku sulu đi ļiemn — plačinte se razvlače na loparu, sa drvenom oklagijom [Por.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2957  sumĭarńik  sumernic  смеран  sumĭarńik (sumĭarńikă) (mn. sumĭarńiś, sumĭarńiśe) [akc. sumĭarńik] (prid.) — smeran, s merom, po meri 1. (za ljude) a. (za narav) smeran, odmeren, uljudan, vaspitan, negovan ◊ famĭaĭe sumĭarńikă, muĭare kare lukră tuot la masură — smerna ženska, žena koja sve radi s merom b. (za fizički izgled) zgodan, vitak ◊ baĭat sumĭarńik nuĭe ńiś gras, ńiś uskat — zgodan momak nije ni debeo, ni mršav ♦ sin. mustat 2. (za rad i proizvod rada) fin, doteran, precizan; skladan ◊ tuarśe sumĭarńik, tuortu ĭe supțîre șî ńaćid, fara nuоdurĭ — prede fino, pređa joj je tanana, glatka i bez čvorova 3. (za moral i narav) smeran, skroman, čestit, pošten ◊ așa muĭare sumĭarńikă nu gasășć în triĭ saće — tako čestitu ženu nećeš naći u tri sela [Por.]  [Vidi]

4756  suna  suna  јечати  suna (ĭuo sun, ĭel sună) [akc. suna] (gl. p.) — ječati, odzvanjati ◊ kîntă bandașî la nuntă, sună tuota vaļa — sviraju trubači na svadbi, ječi cela dolina ◊ sa-ngînă klopîțîļi la stînă, sună śuośiļi da miĭe ińima žuakă đi drag — odzvanjaju zvona na stadima, ječe brda a meni srce igra od radosti ♦ up. rasună [Por.]  [Vidi]

4697  suok  soc  зова  suok (mn. suoś) [akc. suok] (i. m.) — zova (Sambucus nigra, S. racemosa) ◊ đin suok sa faśe suok tare dulśe — od zove se pravi jako sladak sok ◊ krĭanga đi suok are moduvă muaļe kare sa skuaće ļesńe, șî đ-aĭa kopiĭi fak đin suok mulće žukariĭ : fluir, priskopală, țîșńituare — grana zove ima meku srž koja se lako vadi, pa zato deca od zove prave razne igračke: frulice, pucaljke, štrcaljke [Por.]  [Vidi]

6275  suomină  sabină  сомина  suomină [akc. suomină] (i. ž.) — (bot.) somina (Juniperus sabina) ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușkă — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške [Por.]   [Vidi]

3941  supțîĭat  subţiat  истањен  supțîĭat (supțîĭată) (mn. supțîĭaț, supțîĭaće) [akc. supțîĭat] (prid.) — istanjen, izoštren; razređen ◊ șîna la ruată đin urmă ĭe supțîĭată, numa śe nu pikă — šina na zadnjem točku je istanjena, samo što spadne ◊ a pus apă-n lapće șî atîta la supțîĭat đi nuĭe đi mînkare — sipala vodu u mleko i toliko ga razredila da nije za jelo [Por.] ∞ supțîre  [Vidi]

3937  supțîre  subţire  танак  supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. supțîre] (prid.) — 1. (o materiji) a. tanak ◊ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — tanko platno krpi se tankim koncem ◊ tuort supțîre — tanko predivo ◊ ak supțîre — tanka igla b. vitak ◊ baĭatu ĭe supțîre la stat — momak je vitak u stasu c. oštar, šiljat ◊ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih 2. (o zvuku) visok, tanak; piskutav ◊ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažu 3. (o tečnosti) a. redak ◊ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — retka čorba, gola voda bez komada mesa ◊ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — letnje ovčje mleko je ređe od jesenjeg b. mek, slab ◊ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekao ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭeltanano, tanušno ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.]  [Vidi]

4515  surḑală  surzeală  глувило  surḑală (mn. surḑăļe) [akc. surḑală] (i. ž.) — (med.) gluvilo, gluvoća ◊ baba s-a bulnavit đi surḑală ku duoĭ ań măĭ întîń đikît muoșu, ama surḑala luĭ a fuost măĭ grĭa — baba se razbolela od gluvila dve godine pre čiče, ali je negovo gluvilo bilo mnogo teže ♦ var. surḑîĭe[Por.] ∞ surd  [Vidi]

2805  surśiel  surcea  шибљика  surśiel (mn. surśieļe) [akc. surśel] (i. s.) — (bot.) šibljika, grančica ◊ ku drag ńe duśam să kuļeźem la surśieļe đi fuok la Žoĭ Marĭ — sa radošću smo odlazili da beremo šibljike za vatru na Veliki Četvrtak ♦ sin. șîbĭao, șîbiĭaļe (Rudna Glava) ◊ țîn minće kă kînta muĭeriļi un kînćik „Să kuļeźem la surśeaļe” — sećam se da su žene pevale pesmu: „Da beremo šibljike” (Tanda) ♦ var. surśel ♦ up. sfîrśiel [Por.]  [Vidi]

3163  șćiră  știr  неплодна  șćiră (mn. șćirĭe) [akc. șćiră] (prid.) (samo u ž.r.) — (o rađanju) neplodna, sterilna ◊ șćiră ĭe śeva muĭerĭesk śe nu fată: muĭerĭa, vaka, skruafa au uaĭa — neplodna je neka ženka koja ne rađa: žena, krava, krmača ili ovca ◊ uaĭe șćiră — jalovica, neplodna ovca ♦ sin. stărp, starpă ♦ up. șćir [Por.] ♦ dij. var. șćirńikă (Ševica) [Zvizd]  [Vidi]

4222  șîfîr  vărsătură  сипар  șîfîr (mn. șîfîrî) [akc. șîfîr] (i. m.) — (geog.) sipar ◊ șîfîr ĭe vîrsatura đi pĭatră maruntă pi pođină supt vro kîrșe, or la luok tîvaļiș — sipar je rasuto sitno kamenje na padini ispod neke stene, ili na nagnutom terenu ◊ vaka aluńikat pi șîfîr pănă la fundu ogașuluĭ, ama nu s-a fîrîmat — krava se klizala niz sipar sve do dna potoka, ali se nije povredila ♦ sin. vîrsatură [Por.]  [Vidi]

4305  șkolai  școlari  школовати  șkolai (ĭuo șkuălîĭ, ĭel șkualîĭe) [akc. șkolai] (gl. p. ref.) — školovati nekoga ili sebe, obučavati, učiti ◊ parințî n-a șkolaito k-a fuost fată, da ĭaļe rar kînd s-a dat la șkuală — roditelji je nisu školovali jer je bila devojčica, a one su se retko kad slale u školu ◊ traĭu ĭe măĭ mare șkuala uomuluĭ — život je najveća čovekova škola [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4306  șkolarĭașće  școlărește  школски  șkolarĭașće [akc. șkolarĭașće] (pril.) — školski, zanatskirar skriĭe, ș-aĭa kînd skriĭe, șkriĭe șkolarĭașće, ka kînd înga sa uĭta daskîlu la ĭel kum skriĭe — retko piše, i to kad piše, piše školski, kao da ga učitelj još uvek gleda kako piše ♦ var. șkolariuluĭ, șkolarĭesk [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4301  șkuală  școală  школа  șkuală (mn. șkuoļ) [akc. șkuală] (i. ž.) — škola ◊ mulće rumînś đemult n-a mĭers la șkuală — mnoge Vlajne nekada nisu išle u školu ◊ mama a mĭers la șkuala mare triĭ ḑĭļe în stamînă — baba je išla u više razrede osnovne škole tri dana u nedelji ◊ đemult parințî n-a dat kopiĭi la șkuală să aĭbă kare să ļi pazîaskă vićiļi — nekada roditelji nisu davali decu u školu da bi imali nekog da im čuva stoku ◊ s-a spus: kare nu gaćiașće șkuala, ramîńe kĭuor la uokĭ — govorilo se: ko ne završi školu, ostaje slep kod očiju [Por.]  [Vidi]

4300  șovîrnuog  șovârnog  богаљ  șovîrnuog (șovîrnuagă) (mn. șovîrnuoź, șovîrnuaźe) [akc. șovîrnuog] (prid.) — bogalj ◊ s-a žukat ku buamba ś-a ramas dupa rat, buamba a pokńit, ĭ-a rupt piśuoru șî ĭel pănă la muarće a fuost șovîrnuog — igrao se bombom koja je ostala iza rata, bomba je pukla, pokidala mu je nogu i on je sve do smrti bio bogalj ♦ var. șovîrnog ♦ sin. șkĭuop, oluog [Por.]   [Vidi]

3322  șuop  nătang ?  глуп  șuop (șuapă) (mn. șuopĭ, șuape) [akc. șuop] (prid.) — (o razumu) glup, priglup; tup, koji teško shvata; tvrdoglav; šašav ◊ sa faśe șuop, sî ginđaskă lumĭa kî n-a șćut śe faśe — pravi se glup, da misle ljudi da nije znao šta radi (Rudna Glava) ◊ nu ći faśa șuop, kă će șćiu bińe — ne pravi se glup, jer te dobro znam ◊ o muĭare șuapă, đe o sută đi uorĭ să-ĭ spuń, nu măĭ ĭa la kap — glupa žena, sto puta da joj kažeš, neće shvatiti (Crnajka) ◊ șuop ĭe uom tare đe kap kare n-askultă đe ńima — „šop” je tvrdoglav čovek koji ne sluša nikoga (Tanda) [Por.] ◊ șuop ĭe uom tare đe kap — „šop” je tvrdoglav čovek (Krivelj) ◊ șuop ĭe uom pruost la kap — „šop” je priglup čovek (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. șop ◊ șop la noĭ pe sîrbĭeșťe ar fi „șașăv” — „šop” bi kod nas na srpskom značilo „šašav” (radujevac) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3581  śață  ceaţă  магла  śață (mn. śețurĭ) [akc. śață] (i. ž.) — magla ◊ śața sa faśe kînd aburĭaḑă apa đen pomînt uđiluos — magla se stvara kad voda isparava iz vlažne zemlje [GPek] ♦ dij. var. śĭață ◊ atîta s-a mîńiĭat đi ĭ-a kaḑut śĭața pi uokĭ — toliko se naljutio, da mu je magla pala na oči ◊ fînka śața merĭeu sa rađikă, đi lumĭe kare mĭerg mirekuț kînd trăbe sî grabĭaskă, sa ḑîśe kî sa trag ka śața — pošto se magla sporo diže, za ljude koji idu polako kada treba da žure, kaže se da se vuku kao magla (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

5067  śapa śuarilor  ceapa-ciorii  врањи лук  śapa śuarilor [akc. śapa śuarilor] (sint.) — (bot.) vranji luk, ptičje mleko (Ornithogalum umbellatum) ◊ śapa śuarilor ĭe fluare đi primovară kare krĭașće pi ļivĭeḑ, are buată șî fuoĭ ka śapa đin građină — vranji luk je prolećno cveće koje raste po livadama, ima glavicu i perje kao baštenski crni luk ◊ aĭ batrîń a spumîntat kopiĭi să nu manînśe śapa śuarilor kă ļi sa faśe ļimba buată — stari su plašili decu da ne jedu vranji luk jer će im se udebljati jezik ♦ dij. var. śapa śori (Tanda) ◊ śapa śori dă odată ku ĭarba — vranji luk niče u isto vreme kad i trava [Por.] ∞ śapă  [Vidi]

5066  śapă  ceapă  црни лук  śapă (mn. śeape) [akc. śapă] (i. ž.) — (bot.) crni luk (Allium cepa) ◊ śapa ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare uomu o sađașće în građină, kî fara ĭa nuĭe ńiś o mînkare — crni luk je vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, jer bez njega nema ni jednog jela ◊ śapa are kîpațînă, kare krĭașće-n pomînt, șî fuoĭ kare krĭesk đin pomînt în sus — crni luk ima glavicu, koja raste u zemlji, i perje koje raste iz zenlje u vis ◊ đin śapă sa făse pîržîtură ku kare sa gaćașće ļegumĭa — od crnog luka se pravi zaprška, kojom se gotovi jelo [Por.]  [Vidi]

4  śas  ceas  сат, час  śas (mn. śasurĭ) (i. m.) — 1. čas, vremenska jedinica od šezdeset minuta ◊ đimult lumĭa n-avut śasurĭ, s-a purtat dupa Suare — nekad ljudi nisu imali satove, upravljali se prema Suncu ◊ a fuost đeparće, ń-a trăbuit un śas șî măĭ tare — bilo je daleko, trebalo nam je sat i nešto jače ◊ un śas șî žumataće — sat ipo 2. sat, naprava za merenje vremena ◊ śasol đi la mînă — ručni sat ◊ śasol muĭerĭesk — ženski sat ◊ śasol đin parĭaće — zidni sat ♦ var. (augm.) śastuorńik [akc. śastuorńik] ◊ đi kînd ńi s-a strîkat pîrdańiku đi śastuorńik, parke sînćem pĭerduț, kă ń-am învațat ku ĭel pi parĭaće — od kada nam se pokvario prokleti sat, kao da smo izgubljeni, jer smo se navikli sa njim na zidu 3. vreme, doba ◊ śasol rău — zao čas ◊ śasu muorțî — smrtni čas 3. (zast.) pozdravna fraza na rastankuramîń ku śasol bun — ostaj mi u dobri čas [Por.] ♦ dij. var. čas [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3582  śețuos  ceţos  магловит  śețuos (śețuosă) (mn. śețuoș, śețuasă) [akc. śețuos] (prid.) — maglovit, zamagljen ◊ śața ku ḑîļiļi nu sa rađikă đe pe vaļe, așa vrĭame śețuasă n-a fuost đemult — magla se danima ne diže iz doline, takvo maglovito vreme nije bilo odavno [Por.] ∞ śață  [Vidi]

2484  śeći  citi  читати  śeći (ĭuo śećiesk, ĭel śećiașće) [akc. śeći] (gl. p.) — čitati ◊ mis kĭuară la uokĭ, nu șću ńiś să skriu, ńiś sî śećiesk — slepa sam kod očiju, ne znam ni da pišem, ni da čitam ◊ am învațat să śećiesk la șkuală, pi sîrbĭașće: mulț ań am śećit, ama n-am înțaļies gata ńimika, kî sîrbĭașće ń-a fuost ļimbă strină — naučio sam da čitam u školi, na srpskom: dosta godina sam čitala, ali nisam razumela gotovo ništa, jer nam je srpski bio strani jezik ◊ nu puaće s-o mintă, k-ăl śećiașće ka pi karće — ne može da je laže, jer ga čita kao knjigu ♦ var. inov. ćitui, ćităi [Por.]   [Vidi]

3382  śerb  cerb  јелен  śerb (mn. śerbĭ) [akc. śerb] (i. m.) — (zool.) jelen (Cervus elaphus) ◊ śerb ĭe žuavină sîrbaćikă ku kuarńe marĭ șî krengaraće — jelen je divlja životinja sa velikim i razgranatim rogovima ◊ śerbu ĭe žuavină țapînă șî frumuasă, șî rumîńi đemult đes a dat nume pi ĭel la kopiĭi luor: Śerban — jelen je jaka i lepa životinja, i Vlasi su nekada često davali njegovo ime svojoj deci: Šerban (=Jelenko) ◊ fameĭa śerbuluĭ sa kĭamă śută — ženka jelena zove se košuta [Por.]  [Vidi]

3484  śerka  încerka  покушати  śerka (ĭuo śerk, ĭel śarkă) [akc. śerka] (gl.) — pokušati, probati ◊ a śerkat sî rađiśe sîngur, ș-a vaḑut kă nu puaće — pokušao je da podigne sam, i video je da ne može ◊ ĭuo śerk ku mare kin să ma las đi bĭare, da ĭel ma mînă ku sîla sî bĭeu — ja pokušavam s velikom mukom da ostavim piće, a on me tera na silu da pijem ◊ numa śarkă să daĭ în mińe, dakă kućeḑ — samo probaj da me udariš, ako smeš ◊ đi o sută đi uorĭ să śarkă, nu skapă đi mińe — sto puta da pokuša, neće uteći od mene ◊ śarkî-ma, pî vĭeḑ sîngur o sînt bună — probaj me, pa vidi sam da li sam dobra ◊ am śerkat, șî m-am lasat, nu mis kadîr đ-ala lukru — probao sam i batalio, nisam sposoban za taj posao ♦ var. înśerka [Por.]   [Vidi]

3486  śerkatură  încercare  покушавање  śerkatură (mn. śerkaturĭ) [akc. śerkatură] (i. ž.) — (zast.) pokušavanje, isprobavanje; pokušaj, proba ◊ śarkă măĭ odată, dakă vĭeḑ kă nu-ț mĭarźe, rađikă mîńiļi đi altă śerkatură — pokušaj još jednom, ako vidiš da ti ne ide, digni ruke od daljeg pokušavanja ◊ (u izr.) śerkatură guală — uzaludan pokušaj ♦ sin. (inov.) probă, probĭală [Por.] ∞ śerka  [Vidi]

4101  śerui  cerui  увоштити  śerui (ĭuo śeruĭ, ĭel śeruĭașće) [akc. śerui] (gl. p.) — (tehn.) uvoštiti ◊ sa śeruĭașće śeva kînd sa traźe pin śară topită — uvoštava se nešto kad se provlači kroz istopljeni vosak ◊ spatarĭu ku ață śeruită a ļegat đințî la spată đi razbuoĭ — brdar je uvoštenim koncem vezivao zupce na brdu razboja [GPek] ◊ Mila Pļeșî dîn Lazńița ĭe rumîna dăntîń kare a-nśeput să fakă lumanărļi raĭuluĭ ku ață śeruită — Mila Pavlović iz Laznice je prva Vlajna koja je počela da radi rajske sveće od uvoštenog konca (Laznica) [Hom.] ∞ śară  [Vidi]

2603  śeva  ceva  нешто  śeva [akc. śeva] (zam.) — nešto ◊ a măĭ ramas śeva puțîn pănă la urmă — ostalo je još nešto malo do kraja ◊ așa śeva — tako nešto ◊ așćată să-ĭ kadă śeva đin śierĭ — čeka da mu nešto padne s neba ♦ var. śuava [Por.] ♦ dij. var. śevra (Kobilje) [Stig]  [Vidi]

6091  śikuarĭe  cicoare  цикорија  śikuarĭe1 (mn. śikuorĭ) [akc. śikuarĭe](i. ž.) — (bot.) cikorija, vodopija (Cichorium Intubus) ◊ śikuarĭe ĭe buĭađe ku dudă lungă șî tare, đin kare sa faśe țauă đi skuos rakiĭe — cikorija je biljka sa dugom i jakom stabljikom, od koje se prave cevke za vađenje rakije ◊ (med.) rîdaśină śikuori ĭe bună đi kopiĭ kînd au kufurĭală — koren cikorije je dobar za decu kad imaju proliv [Por.]  [Vidi]

2067  śin-suće  cinci sute  петсто  śin-suće [akc. śin-suće] (br.) — petsto, petstotina ◊ îț sînt datuorĭ śin-suće đi dinarĭ, ț-am dat patru suće, a măĭ ramas sî-ț dau măĭ o sută — dužan sam ti petsto dinara, dao sam ti četristo, ostalo je da ti dam još sto ◊ śin-suće đi miĭ — petsto hiljada ◊ skriĭem: 5555, śećim: śinś miĭ śin-suće śinḑăś șî śinś — pišemo: 5555, čitamo: pet hiljade petsto pedeset i pet [Por.] ∞ śinś  [Vidi]

2066  śinsprîaśe  cincisprezece  петнаест  śinsprîaśe [akc. śinsprîaśe] (br.) — petnaest ◊ ĭepćin, kuaștîĭe numa śinsprîaśe dinarĭ — jeftino, košta samo petnaest dinara ◊ am fuźit đi la kasă kînd am înpļińit śinsprîaśe ań — pobegao sam od kuće kad sam napunio petnaest godina ◊ ńiś śinsprîaśe la sută n-a glăsuit đi ĭel — ni petnaest odsto nije glasalo za njega ◊ śinsprîaśe miĭ — petnaest hiljada ◊ a măĭ ramas śinsprîaśe ḑîļe, pă sa-nkĭaĭe anu — ostalo je još petnaest dana do isteka godine ♦ / < śin(ś) — „pet” + spră„prema” + (ḑ)îaśe„deset” [Por.] ∞ śinś  [Vidi]

2065  śinś  cinci  пет  śinś (br.) — pet ◊ śinś kîăș are kotunu nuostru — pet kuća ima naš zaselak ◊ đi śinś uorĭ ț-am vorbit, ama tu nu-nțaļeź ńimika — pet puta sam ti govorio, ali ti ništa ne razumeš ◊ ćinîră, are numa śinsprîaśe ań — mlada je, ima samo petnaest godina ◊ număru kîășî ĭe śinḑăś șî śinś — kućni broj je pedeset i pet ◊ turśi ń-a țînut śinsuće đi ań — Turci su nas držali petsto godina [Por.] ♦ dij. var. činč (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

2333  śir  cir  каша  śir (prid.) (i. m.) — I. (prid.) (nepr.) 1. (za materiju) kašast, židak; gnjecav; glibav ◊ a dat suariļi, zapada s-a moĭat șî poćaka ĭe tuată śir, nu măĭ mĭerź — udarilo sunce, sneg se smekšao i staza je sva kašasta, ne možeš da ideš II. (i. m.) 2. blato ◊ nu ći baga-n śiro-la, dăĭ pi đinkuaśa — ne ulazi u to blato, prođi s ove strane 3. (nutr.) kaša, hrana za ovčarske pse ◊ śiru đi kîń s-a fakut đin fańină đi kukuruḑ: fĭerbĭ apa, puń kîta fańină, mĭastîś, mĭastîś, ăl laș sî sa raśiaskă șă-l daĭ la kîń — kaša za ovčarske pse pravila se od kukuruznog brašna: skuvaš vodu, staviš malo brašna i mešaš, mešaš, pustiš je da se ohladi i daješ psima ◊ păkurari aĭ batrîń a vorbit kă kîńi măĭ adînk latră kînd manînkă śir — stari čobani su govorili da psi dublje laju kada jedu kašu ♦ sin. morśilă, groșală [Por.]   [Vidi]

6003  śiviĭe  civie  чивија  śiviĭe (mn. śiviĭ) [akc. śiviĭe] (i. ž.) — (tehn.) čivija, zavrtanj ◊ śiviĭa ĭe fiĭe śe đi fĭer or đi ļemn ku śe s-a strîns tare doă parśaļe — čivija je bilo šta gvozdeno ili drveno čime se čvrsto spajaju dva dela nečega ◊ kînd vro nuoră a fuost kam zburdată, parințî a spus la kopil să-ĭ strîngă kîta śiviĭa, s-o dukă în rînd — kad je neka snajka bila malo razuzdanija, roditelji su govorili sinu da joj malo pritegne čivije, da je dovede u red [Por.]   [Vidi]

3229  śobană  ciobană ?  чобанка  śobană (mn. śobańe) [akc. śobană] (i. ž.) — čobanka, velika čobanska kašika ◊ śobană a fuost o ļingură mare đi ļiemn, ku kuada lungă, kare a purtato śobańi dupa viće, ļegată la kurauă — čobanka je bila velika drvena kašika, sa dugom drškom, koju su čobani nosili za stokom, obešenu o kaiš ◊ śobana a fuost atîta đi mare đi ĭo ma mir kum ļ-a înkepat în gură — čobanka je bila toliko velika da se ja čudim kako su je trpali u usta ◊ śobana pîkurari a purtato întođeuna dupa viće, da ś-a fi fakut ku ĭa, nu șću — čobanku su pastiri stalno nosili za stokom, a šta li su radili sa njom, ne znam ♦ sin. gavană [Por.]   [Vidi]

3773  śokiță  ciochiţă ?  брдашце  śokiță (mn. śokiț) [akc. śokiță] (i. ž.) — (demin.) (geog.) brdašce ◊ đarîndu luok poļažńik kît vĭeḑ ku uoki, niś unđe ńiś o śokiță sî sa vadă — svud ravnica dokle pogled seže, nigde ni brdašce da se vidi ♦ var. śokaļeće [Por.] ∞ śuakă   [Vidi]

4957  śonćit  ciuntit  окрњен  śonćit (śonćită) (mn. śonćiț, śonćiće) [akc. śonćit] (prid.) — okrnjen, osakaćen; očukan ◊ s-a dus în rat întrĭeg, da s-a-ntuor tuot śonćit — otišao je u rat čitav, a vratio se sav osakaćen ◊ đin uala śonćită a ramas numa îrburĭ — od očukanog lonca ostali samo ulomci [Por.] ∞ śonći  [Vidi]

6364  śopļi  ciopli  тесати  śopļi (ĭuo śopļĭesk, ĭel śopļĭașće) (gl.) — tesati ◊ sa śopļiaşće gruosu ļemnuluĭ ku sakurĭa pi aţă, pănă nu sa kapîtă grindă ńićeḑată în patru muke — teše se deblo drveta sekirom po koncu, dok se ne dobija ravna četvostrana greda ◊ śopļitu a-nśeput sî sa pĭardă, kînd s-a skuos firizańiļi — tesanje je počelo da se gubi, kad su se pojavile strugare [Por.]   [Vidi]

4034  śuarik  cioarec  сукно  śuarik (mn. śuariś) [akc. śuarik] (i. m.) — 1. sukno, tkanina ◊ śuarik ĭe pînḑă kare sa țîasă în razbuoĭ — sukno je tkanina koja se tka u razboju 2. ženska dokolenica ◊ śuarik ĭe un fĭeļ đi śarap đin śuarik, kare astrukat piśuoru muĭeri pănă la źanunkĭ — dokolenica je vrsta čarape od sukna, koja je pokrivala žensku nogu do kolena ◊ śuariśi muĭeriļi a purtat pănă n-a ĭeșît śarapĭ fakuț ku aśe — dokolenice su žene nosile dok se nisu pojavile pletene ćarape ◊ pista śuariś muĭeriļi a-nkalțat kalțuoń — preko dokolenica žene su obuvale kalčine 3. nogavica pantalona ◊ śuarik ĭe o parća lu pîntaluoń, în kare sa bagă piśuoru — nogavica je deo pantalona u koji se uvlači noga [Por.]   [Vidi]

4035  śuariś  cioareci  чакшире  śuariś (mn.) [akc. śuariś] (i. m.) — čakšire, pantalone ◊ śuariś a purtat uamińi, da kîć-odată ĭarna șî muĭeriļi — čakšire su nosili muškarci, a ponekad zimi i žene ◊ śuariśi s-a fakut đin śuarik alb — čakšire su se pravile od belog sukna ◊ lumĭa kare a șćut să koasă śuariś, s-a kĭemat kroituorĭ — ljudi koji su znali da šiju čakšire, zvali su se krojači ◊ rumîńi nuoștri munćeńi a purtat śuariś ku pećeĭś pănă dupa ratu-l đintîń — naši Vlasi planinci nosili su čakšire sa šlicevima sve do posle Prvog svetskog rata ♦ / mn. < śuariksukno ♦ sin. nadraź, pîntaluoń [Por.] ∞ śuarik  [Vidi]

3480  śukîrćit  ciocîrtit  исецкан  śukîrćit (śukîrćită) (mn. śukîrćiț, śukîrćiće) [akc. śukîrćit] (prid.) — iseckan, izreckan, loše sečivom obrađen; isfronclan ◊ ĭ-am plaćit să-m raćaḑă puomi frumos, da ĭel numa î-a śukîrćit, șî đ-aĭa nu îa-m plaćit ńimika — platio sam mu da mi voćke lepo obreže, a on ih je samo isfronclao, i zato mu nisam platio ništa ♦ var. śokîrćit [Por.] ∞ śukîrći   [Vidi]

4223  śulpan  ciolpan  пањ  śulpan (mn. śulpań) [akc. śulpan] (i. m.) — (bot.) panj, krnjak ◊ śulpanuĭe bușćan kare a ramas în pomînt kînd s-a taĭat or a kaḑut ļemnu — panj je deo drveta koji je ostao u zemlji kad je stablo oboreno ili posečeno ♦ sin. bușćan ♦ up. śuplańeț [Por.]  [Vidi]

3735  śuļi  ciuli  чуљити  śuļi (ĭuo śuļesk, ĭel śuļașće) [akc. śuļi] (gl. p.) — čuljiti, dizati uši da bi se bolje čulo ◊ mîțu rađikă kapu șî śuļașće urĭekiļi, puaće-fi auđe șobuoļu kum urdukîĭe pin puod — mačka diže glavu i čulji uši, možda čuje pacove kako jure po tavanu [Por.]   [Vidi]

3853  śuob  ciob  саксија  śuob (mn. śoburĭ) (i. s.) — 1. saksija, zemljani sud ◊ śuob ĭe vas đe pomînt đe florĭ — saksija je zemljani sud za cveće ♦ var. śob [Crn.] ◊ are pļin đi śuoburĭ ku fluorĭ — ima puno saksija sa cvećem (Rudna Glava) [Por.] 2. kadionica ◊ kînd să pļakă đi la morminț după śe să-ngruapă uomu, śuobu să sparźe đi kruśe — kad se polazi sa groblja posle ukopa pokojnika, kadionica se razbije o krst (Osnić) [Crn.]   [Vidi]

3740  śuont  ciont  крњ  śuont (śuantă) (mn. śuonț, śuanće) [akc. śuont] (prid.) — krnj, oštećen, kome je otkinut deo; kus ◊ s-a-ńekat kîńi laltîĭerĭ, șî đ-atunśa kațauă a ramas śuantă — davili se psi prekjuče, i otada je kučka ostala kusa ♦ up. śonćit [Por.] ∞ śonći  [Vidi]

3383  śută  ciută  кошута  śută (mn. śuț) [akc. śută] (i. ž.) — (zool.) (zast.) košuta, ženka jelena ◊ akuma rar kare măĭ țîńe minće kă famiĭa śerbuluĭ vînatuori aĭ batrîń vrodată a kemato śută, tuoț astîḑ iĭ ḑîk śerbuaĭkă, dupa śerb — danas još retko ko pamti da su ženku jelena stari lovci nekada zvali košutom, svi je danas zovu „jelenkom”, prema jelenu ◊ puĭu lu śerb șî alu śută sa kĭamă vițăl — mladunče jelena i košute zove se tele ♦ up. śerb [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4906  śutură  ciutură  каблина  śutură (mn. śuture) [akc. śutură] (i. ž.) — (tehn.) kablina ◊ śutură ĭe tolśerĭ skobit în ļemn, kare sa bagă-n gura butuońuluĭ la muară, șî sa prinđe đi ĭel ku piruańe — kablina je izdubljeni drveni levak, koji se nabija u vodenični badanj, i za njega se pričvršćuje ekserima ◊ în śutură la gura butuońuluĭ sa-nțapă gaļețuĭka, pin kare baće vîžuoĭu api în ruata muori — u kablinu na vrhu badnja nabija se cipun, kroz koji mlaz vode pada na vodenički točak ◊ śutura nu sa skimbă, da gaļețuĭś ĭastă în măĭ mulće fĭelurĭ, șî sa skimbă pi kum ĭe tarimĭa api — kablina se ne menja, a cipuna ima raznih vrsta i menjaju se prema jačini vode ♦ sin. gaļiată [Por.] ∞ muară  [Vidi]

3228  tagîrță  tăgîrţă  пртљаг  tagîrță (mn. tagîrț) [akc. tagîrță] (i. ž.) — 1. prtljag, stvar, prnja, bošča ◊ tagîrță ĭe avĭerĭa saraśilor, kum ĭe o țuală ruptă, vrun vas mik śonćit, o ogļindă, un pĭapćin, or аșa śeva, śe sa puaće duśa în ļigatură pi un bît pi umîr — prtljag je sirotinjska imovina, kao što je neko odelce pocepano, neki mali ulupani sud, ogledalo, češalj ili tako nešto što se može nositi u bošči na jednom štapu, preko ramena ◊ a mĭers ku tagîrțîļi în trastă đin sat în sat — išao je sa prtljagom u torbi od sela do sela ◊ ĭaț tagîrțîļi tĭaļe pi bît, șî fuź să nu ći văd — kupi svoje stvari na štap, i briši da te ne vidim 2. (zast.) torba, kufer ◊ mi sa-m pare ka pin vis kă aĭ batrîń a ḑîs tagîrță la vrun fĭeļ đi trastă, or sanduk — čini mi se kao kroz san, da su stari „tagrcom” nazivali neku vrstu torbe, ili kufera ♦ up. trastă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4192  taĭnă  taină  разговор  taĭnă (mn. taĭńe) [akc. taĭnă] (i. ž.) — razgovor, pričanje ◊ taĭna ĭe un fĭeļ đi vorbit ĭntra duoĭ inș kare nu sa gaćașće ku vro vuorbă — pričanje je vrsta razgovora između dve osobe, koji se ne završava nekim dogovorom ◊ a șaḑut ku muoșu la taĭnă, kî muoșu a șćut mulće povĭeșć đi bîtrîńață — zaseo je sa čičom u razgovoru, jer je čiča znao mnoge starinske priče ◊ n-avut vrĭame đi taĭnă multă, kî s-a grabit să nu ńigurĭaḑă — nije imao vremena za dug razgovor, jer se žurio da ne omrkne ♦ sin. vuorbă [Por.]  [Vidi]

3281  talpa gîșći  talpa gâștii  тушањ  talpa gîșći [akc. talpa gîșći] (sint.) — (bot.) tušanj (Portulaca oleracea) ◊ talpa gîșći ĭe buĭađe kare dă đarîndu pi lînga kasă, șî nuoĭ o kuļeźim ka mînkarĭe đi puorś — tušanj je biljka koja raste svuda oko kuće, i mi je beremo kao hranu za svinje [Por.] ♦ dij. sin. ĭarbă gra (Prahovo) [Kmp.]∞ talpă  [Vidi]

3278  talpă  talpă  табан  talpă (mn. tălpĭ) [akc. talpă] (i. ž.) — (anat.) taban, donji deo stopala ◊ kînd am fuost kopil, vara am mĭers tuot đeskulț, șî mĭ-a fuost pĭaļa pi tălpĭ gruasă șî rîpată ka kuaža đi śaruoń — kad sam bio dete, leti sam stalno išao bos, i bila mi je koža na tabanima debela i rapava kao cerova kora ◊ kopilu fuźe đi frikă đi bataĭe, đi tălpiļi iĭ sfulđiră — dete beži u strahu od batina, da mu tabani sevaju ♦ (augm.) talpuoń ♦ (demin.) talpuță, talpiță ♦ up. talpa gîșći [Por.]   [Vidi]

2515  talpiță  tălpiţă  подношка  talpiță (mn. talpiț) [akc. talpiță] (i. ž.) — 1. (tehn.) podnoška, papučica na razboju kojom se podižu niti ◊ talpița ĭe o blanuță supt razbuoĭ, ļegată đi fuśel la iță, pi kare țîsatuarĭa kalkă kînd skimbă ițîļi — podnoška je daščica ispod razboja, vezana za nitnjaču, na koju tkalja nagazi kada menja niti 2. (anat.) (demin.) tabančić ◊ talpiță ĭe talpă mikă, ka la kopil — tabančić je mali taban, kao kod deteta ♦ var. talpuță ♦ / (demin.) < talpă ♦ up. razbuoĭ [Por.] ∞ talpă  [Vidi]

6243  tamîńerĭ  tămâier  кадионица  tîmîńerĭ (mn. tîmîńere) [akc. tîmîńerĭ] (i. s.) — kadionica ◊ ku tîmîńerĭu muĭeriļi tîmîńesk tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadionicom žene kade sve što je vezano za mrtve ◊ tamîńerĭu đi bîtrîńață a fuost în krîmput đi kîramidă spartă — starinska kadionica bila je komad razbijene ćeramide ◊ în tamîńerĭ sa pun duoĭ-triĭ karbuń aprinș, da pi iĭ un buob đi tamîńe — u kadionicu se stave dva-tri upaljena ugarka, a na njih jedno zrno tamjana ♦ var. tîmîĭerĭ [Por.] ∞ tamîńe  [Vidi]

5567  taśa  tăcea  ћутати  taśa (ĭuo tak, ĭel taśe) [akc. taśa] (gl. n.) — ćutati ◊ sa ḑîśe đi vrunu kă tăśe kînd nu vorbĭașće — kaže se za nekog da ćuti kad ne govori ◊ taśe ka pĭașćiļi — ćuti kao riba ◊ taśe șî faśe — ćuti i radi [Por.]  [Vidi]

4835  tată vitrîg   tată vitreg  очух  tată vitrîg [akc. tată vitrîg] (sint.) — (srod.) očuh ◊ tată vitrîg ĭe uomu mumi a doĭļa, ku kare traĭașće ĭa ku kopiĭî, đin kîsîtoriĭa a đintîń — očuh je drugi majčin muž, sa kojim živi ona sa svojom decom iz prvog braka ◊ tată vitrîg rar kînd a fuost parinće bun — očuh je retko kad bio dobar roditelj [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4193  tăĭnui  tăinui  разговарати  tăĭnui (ĭuo tăĭnuĭ, ĭel tăĭnuĭe) [akc. tăĭnui] (gl.) — razgovarati, pričati ◊ a tăĭnuit đi trĭaba luor, ĭuo nu ĭam askultat — pričali su o svojim stvarima, ja ih nisam slušao ◊ kînd am pazît uoĭļi, ș-am avut ku kare să tăĭnuĭ, ḑîua a trĭekut ĭuta — kad sam čuvao ovce, i imao sa kim da pričam, dan je brzo prolazio ◊ nu puaće tăĭnui un uom sîngur, đi taĭnă trăbe duoĭ — ne može pričati jedan čovek sam, za razgovor je potrebno dvoje [Por.] ∞ taĭnă  [Vidi]

4194  tăĭnuĭală  tăinuire  разговарање  tăĭnuĭală (mn. tăĭnuĭelurĭ) [akc. tăĭnuĭală] (i. ž.) — razgovaranje, pričanje ◊ numa ś-a înśeput tăĭnuĭala ku fată, ažuns tatî-su șî l-a dudait — samo što je započeo razgovaranje sa devojkom, stigao je njen otac i oterao ga ◊ kînd sa duśe la dĭedî-su, sa satură đi tăĭnuĭală — kad ode kod dede, nasiti se pričanja [Por.] ∞ taĭnă  [Vidi]

2112  tămîńuară  tămâioară  виола  tămîńuară (mn. tămîńuare) [akc. tămîńuară] (i. ž.) — (bot.) viola, vrsta ljubičice (Viola) ◊ tămîńuară dă pi ļivađe, pi padure nu sa află; are numa o fluare albă, or ka iļiļaku, întuarsă ka kîrļigu ku vîru-n žuos — viola raste na livadi, u šumi je nema; ima samo jedan cvet bele boje, ili boje jorgovana, iskrivljen sa vrhom na dole ◊ tămîńuară măĭ frumuos mirusă đin tuaće fluoriļi în priomovaraviola najlepše miriše od svih prolećnih cvetova ◊ tămîńuară babiļi ku drag o dau đi pomană, șî kĭamă pi aĭ muorț „să vină la primovară, pi miruos đi tămîńuară” — babe je rado namenjuju pokojnicima, pozivajući ih „da dođu u proleće, po mirisu violinom” ♦ var. tîmîńuară, tămîĭuară [Por.] ∞ viorĭauă  [Vidi]

3377  tîrsaĭkă  târsoacă  вијук  tîrsaĭkă (mn. tîrsăĭś) [akc. tîrsaĭkă] (i. ž.) — (bot.) vijuk, ovčji vijuk (Festuca ovina) ◊ tîrsaĭkă ĭe ĭarbă kare dă măĭ mult pi kîrșuaće, șă pi supt ļamńe pin padure rară — vijuk je trava koja najviše raste po kamenjaru, i u šumama sa retkim drvećem ◊ tîrsaĭka nu kućaḑă să paskă uoiļi mulgatuare pănă nu fată, kă sa starpĭaḑă — vijuk ne smeju da pasu muzlice do jagnjenja, jer ostaju jalove ♦ sin. paĭuș [Por.]  [Vidi]

6193  tîrsî  târsî  прашити  tîrsî2 (ĭuo tîrsăsk, ĭel tîrsașće) [akc. tîrsî] (gl. p.) — (o kukuruzu) prašiti ◊ kukuruḑu sa tîrsașće pănă ĭe mik: ku sapa sa kurîță pomîntu întra rîndurĭ đi ĭarbă, să nu-l îńașe dudău — kukuruz se praši dok je mali: motikom se čisti zemljište između redova od trave, da ga ne udavi korov ◊ unđe kukuruḑu a fuost sîmanat la luok putrîvit, s-a tîrsît ku raļiță — gde je kukuruz bi posejan u ravnici, prašenje se obavljalo ralicom ♦ v. raļiță [Por.] ∞ tîrsî  [Vidi]

5768  tîvaļi  tăvăli  ваљати  tîvaļi (ĭuo tîvaļesk, ĭel tîvaļașće) [akc. tîvaļi] (gl. p. ref.) — valjati, prevrtati, tumbati ◊ pîkurari s-a tivaļit pi ĭarbă, n-a ramas ńimik đi kosît — čobani su se valjali po travi, nije ostalo ništa da se pokosi [Por.]  [Vidi]

5698  tofloguos  toflogos  шљампав  tofloguos (tofloguosă) (mn. tofloguoș, tofloguasă) [akc. tofloguos] (prid.) — šljampav ◊ tofloguasă ĭe insă kare are vro zmintă ku piśuariļi: or ĭe flokuasă, or puartă înkîlțamînt ku vrun număr-doă măĭ mare, or mĭarźe ka rața — šljampava je osoba koja ima neke smetnje sa nogama: ili je dlakava, ili nosi obuću za broj-dva veću, ili se gega kao plovka ♦ var. toflogan [Por.] ∞ tuofļa  [Vidi]

6129  tontoakă  tontălău  глуперда  tontoakă (mn. tontoače) [akc. tontoakă] (i. ž.) —(augm.) gluperda ◊ numa să fače o tontoakă grea, kare nu înțeleğe nimik — samo se pravi da je teška gluperda, koja ne razume ništa [Tim.] ∞ tuont   [Vidi]

3083  toporaș  topraș  дрвосеча  toporaș (mn. toporaș) [akc. toporaș] (i. m.) — (zast.) drvoseča ◊ toporaș ĭe uom kare a lukrat ku toporu, ku sakurĭa — toporaš je čovek koji je radio sa sekirčetom, sa sekirom ◊ s-a pĭerdut vuorba đin taĭnă, a ramas numa pin đeskînćiśe, șî aĭa rar — reč se izgubila iz govora, ostala je jedino u bajalicama, i to retko [Por.] ∞ topuor  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3547  tot  tot  све  tot1 (pril.) — I. sve 1. za vreme: stalno, neprestano ◊ đi vrĭamĭa đi rat nu s-a dus ńiś unđe, a fuost tot în sat — za vreme rata nije otišao nikuda, bio je sve u selu 2. za način a. ispred brojeva, pokazuje ponavljanje stalnog brojnog odnosa ◊ ușa strîmtă, da iĭ sa-mping tot duoĭ ku duoĭ — prolaz uzan, a oni se guraju sve dva po dva b. za isticanje istovetnosti ◊ a lor țîkă tot ńișći oțomań đi kînd lumĭa țîńe minće — njihov rod sve sami lopovi od kad svet pamti c. za isticanje brojnosti ◊ śe tot nu la fi întrabat, ama ĭel taśe, kă frika ĭ-a luvat ļimba — šta ga sve nisu pitali, ali on ćuti, jer mu je strah oduzeo jezik 3. za pojačavanje stupnja poređenja ◊ iĭ tuarnă apa să stîngă, da fuoku arđe tot măĭ tare șî măĭ tare, pănă nu do arsă koļiba đi tot — oni sipaju vodu da ugase, ali vatra gori sve jače i jače, dok koliba nije izgorela sasvim 4. uz neke glagole (misliti, govoriti), za dopuštanje mogućnosti kojoj se u sumnji daje prednost ◊ uńi s-a dus la stînga, da alalț tot ginđesk k-a fi fuost măĭ bun sa fi pļekat la đirĭapta — jedni su otišli na levo, a drugi sve misle da je bolje bilo da su pošli na desno 5. za isticanje prostornosti ◊ đ-aiśa pî pănă unđe vĭeḑ ku uoki, tot anuastră moșîĭe a fuost — odavde, pa sve dokle vidiš očima, sve je naše imanje bilo II. (u izr.) 1. svega, sasvim, potpuno, skroz ◊ kînd s-aduna tri, ku șapće șî ku ḑîaśe, ku tot ĭe doaḑăś — kad se sabere tri, sa sedam i deset, svega je dvadeset ◊ a veńit apa ku tot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda potpuno, i odnela im kuće ◊ la batut fara milă, șî l-a frînt đi tot — tukao ga je bez milosti, i skroz ga je polomio ◊ muĭarĭa a trekut pista tot, șî sa-ntuors la kasă — žena je prešla preko svega, i vratila se kući 2. svako ◊ tot nat vĭađe kă nuĭe bun — svako vidi da to nije dobro ♦ var. tuot [Por.]  [Vidi]

2534  trai  trăi  живети  trai (ĭuo traĭesk, ĭel traĭașće) [akc. trai] (gl. p. ref.) — 1. živeti, biti živ ◊ nu sa șćiĭe kît v-om măĭ trai — ne zna se koliko ćemo još živeti ◊ ĭa fuost șă luĭ drag đi traĭ, ama s-a bulnavit șă n-a trait mult — voleo je i on život, ali se razboleo i nije živeo dugo 2. biti u pritaljeskoj ili ljubavnoj vezi ◊ s-a luvat ku muĭari-sa, ș-a trait vro triĭ ań pitulaț, pănă nu ĭ-a prins la gramadă — spanđao se sa njegovom ženom, i bili su tajno u vezi jedno tri godine, dok ih nisu uhvatili na gomili 3. naseliti se negde, boraviti ◊ śinsprîaśe ań a trait în sat, da pĭe urmă pănă la muarće a trait la munće, ku vićiļi — petnaest godina živeo je u selu, a posle je sve do smrti živeo na planini, sa stokom [Por.]  [Vidi]

2535  Trailă  Trailă  Траило  Trailă (mn. Tra) [akc. Trailă] (i. m.) — (antr.) Trailo, vlaško l.i. veoma rasprostranjeno u XIX veku ◊ kînd nu s-a țînut kopiĭ, kînd a murit đi buaļe, ļ-a dat nume Trailă, s-ă traĭaskă — kada deca nisu preživljavla, kada su umirala od bolesti, davana su im imena Trailo, da traju [Por.] ∞ trai  [Vidi]

1554  traĭan  troian  траг  traĭan (mn. traĭań) [akc. traĭan] (i. m.) — trag ◊ traĭanu ĭe urma kare ramîńe dupa śeva śe trĭaśe pin fîn ńikosît, or pin grîu — trajan je trag koji ostaje iza nečega što prođe kroz nekošenu travu, ili žito ◊ traĭan ĭe urma dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — trajan je trag u mekoj zemlji iza kolskih točkova ♦ sin. povuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. troĭan (Osnić) [Crn.] ◊ în Porĭeśa asta vuorbă nuĭe kunoskută; aiśa urma pin fîn or pin grîu sa kĭamă povuoĭ — u Poreču ova reč nije poznata; ovde se trag u travi ili žitu zove povoj (Rudna Glava, Tanda) [Por.]  [Vidi]

3878  trăbui  trebuie  требати  trăbui (ĭuo trĭabe, ĭel trĭabe) [akc. trăbui] (gl.) — trebati ◊ n-ar trăbui așa să lukre — ne bi trebalo tako da radi ◊ are sînataće, nu-ĭ trĭabe alta ńimika — ima zdravlje, ne treba mi drugo ništa ◊ nu ĭ-a trăbuit aĭa — nije mu to trebalo ◊ n-are bań đ-ažuns, o sî-ĭ măĭ trăbuĭe șîmăĭ — nema dovoljno para, trebaće mu još ♦ var. trebuĭa ♦ up. trĭabă [Por.]  [Vidi]

2146  trikeļiś  sărăcica  котрљан  trikeļiś (mn. trikeļiś) [akc. trikeļiś] (i. m.) — kotrljan (Eryngium campestre) ◊ trikeļiśu ĭe un fĭeļ đi skaĭaće, krĭașće pin ļivĭeḑ, șî dakă kuprinđe ļivađa, fînu nu puaće să sa kosîaskă đi ĭel, șă đin ļivađa-ĭa nuĭe ńiś o dobîndă — kotrljan je vrsta čkalja, raste po livadama, i ako osvoji livadu, seno ne može da se kosi, i od te livade nema nikakve vajde ♦ var. trîkeļiś, tîrkeļiś ♦ up. skaĭ, skaĭeće [Por.]   [Vidi]

5396  trîmeća  trimete  слати  trîmeća (ĭuo trîmĭet, ĭel trîmĭaće) [akc. trîmeća] (gl. p.) — slati, poslati ◊ a trîmĭes la kraļu rugamînt adîns să-l ĭarće đi rău śe l-a fakut, ama điźaba — poslao je kralju posebnu molbu da mu oproste zločin koji je učinio, ali uzalud ◊ ma ruog đi ćińe, nu-m trîmeća atîța bań, kă n-am śe sî fak ku iĭ — molim te, nemoj mi slati toliki novac, jer nemam šta da radim sa njima [Por.]  [Vidi]

5400  trîmisatură  trimisatură ?  напратница  trîmisatură (mn. trîmisaturĭ) [akc. trîmisatură] (i. ž.) — (mag.) napratnica, čin ◊ mumî-sa a katat đi la vrăžîtuare să ļi fakă fîkaturĭ șî trîmisaturĭ, numa să-ĭ đispartă — majka je tražila od vračare da im napravi čini i napratnice, samo da ih razdvoji ♦ up. fîkatură, nîpraćitură [Por.] ∞ trîmeća  [Vidi]

3534  trîntur  trântor  трут  trîntur (mn. trînturĭ) [akc. trîntur] (i. m.) — trut 1. (ent.) mužjak pčele ◊ trîntur ĭe albuna voĭńiśaskă — trut je mužjak pčele ◊ trînturu n-are ak — trut nema žaoku 2. (fig.) lenčuga, gotovan ◊ traĭașće ka trînturu, nu lukră ńimika, iĭ vińe tuot pi đi gata — živi kao trut, ne radi ništa, sve mu dolazi na gotovo [Por.] ∞ albină  [Vidi]

3875  trĭabă  treabă  посао  trĭabă (mn. trĭeburĭ) [akc. trĭabă] (i. ž.) — 1. posao ◊ măĭ bun să n-aĭ ńiś o trĭabă ku așa uom — najbolje je da nemaš nikakva posla s takvim čovekom 2. valjanost, vrednost ◊ nuĭe ńiś đ-o trĭabă — ni za šta nije (ništa ne valja) ◊ uom đi trĭabă — valjan čovek; čovek od reči, čovek od poverenja 3. razlog; potreba ◊ (u izr.) ńiś k-o trĭabă — bez potrebe ◊ s-a dus fara ńiś k-o trĭabă — otišao je bez ikakvog razloga 4. (fig.) o ponašanju: dovesti nekoga u red ◊ l-a trĭekut pin palme, șî l-a dus la trĭabă — propustio ga je kroz šake, i doveo ga u red ♦ sin. lukru ♦ up. trăbuĭală [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4587  trĭam  tream  стаја  trĭam (mn. trĭamurĭ) [akc. trĭam](i. s.) — staja, zimovnik ◊ trĭamu ĭe o bîrnarĭață mikă astrukată ku paĭe, rîđikată la koļibă đi ĭernat vićiļi — staja je jedna mala brvnara pokrivena slamom, podigunta na salašu radi zimovanja stoke (Leskovo) ◊ trĭamu s-a fakut la munće, unđe lumĭa a ĭernat ku vićiļi — staja se dizala u planini, gde se zimovalo sa stokom (Jasikovov) [GPek] ♦ dij. sin. toblarĭ [Por.]  [Vidi]

4922  trĭaśire  trecere  пролазност  trĭaśire (mn. trĭaśirĭ) [akc. trĭaśire] (i. ž.) — (ret.) prolaznost ◊ dupa traĭu uomuluĭ ramîńe numa o pustîńe đi trĭaśire guală — iza čovekovog života ostaje samo pusta, gola prolaznost [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

6332  trĭen  tren  воз  trĭen (mn. trĭenurĭ) (i. s.) — voz ◊ vorba trĭen ka numiļi lu vuoz, s-a pastrat numa pin kînśiśe kare a kîntat lîutari — reč tren kao naziv za voz sačuvala se samo u pesmama koje su pevali violinisti ∎ (folk.) „trĭenuļe, pokńița-r ruata, śe maĭ đisparțît đi tata” s-a kîntat într-un kînćik đi ćińerișu kare ku vuozu s-a dus în rat — „vozu, nek ti pukne točak što si me odvojio od oca” pevalo se u jednoj pesmi o mladima koji su vozom otišli u rat [Por.] ♦ sin. vuoz  [Vidi]

1555  troĭańit  troienit  улегнут  troĭańit (troĭańită) (mn. troĭańiț, troĭańiće) [akc. troĭańit] (prid.) — ulegnut, udubljen (u zemlju) ◊ drumu ĭe tuot troĭańit đi ruoț đi kar — put je sav udubljen od kolskih točkova ◊ troĭanu karuluĭ: urma kare ramîńe dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — kolski „trojan”: trag koji ostaje iza kolskih točkova kada je zemlja meka [Crn.] ♦ dij. var. traĭańit [GPek]  [Vidi]

2744  truakă  troacă  тиква  truakă (mn. truoś) [akc. truakă] (i. ž.) — I (bot.) tikva (Lagenaria vulgaris) 1. prirodni sud za tečnost ◊ đemult n-a fuost alt vas đi apă, or đi bĭare, numa truaka, kare s-a purtat ļegată la brîu — nekad nije bilo drugog suda za vodu, ili za piće, nego se nosila tikva, vezana o pojas 2. (anat.) glava čoveka; tintara; lobanja ◊ a dat ku kapu-n parĭaće, ș-a spart truaka — udario glavom u zid, i razbio tikvu 3. (fig.) tupavko; tikvan ◊ truakă đi uom, nu-nțaļiaźe ńimika — tikvan od čoveka, ne razume ništa ♦ (demin.) trokiță II (tehn.) svetiljka, lampa ◊ truaka đi viđerat a fuost fakută đin truakă ku gît lung, unplută đi său, ku valuș đi kîńipă ka fitiļu — tikva za osvetljenje bila je napravljena od tikve sa dugim vratom, napunjena lojem i sa valjutkom od konoplje kao fitiljem ♦ up. truok [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2745  truok  troc  врг  truok (mn. truoś) [akc. truok] (i. m.) — vrg, sud za tečnost od tikvice ◊ babiļi măĭ mult đeskîntă-n truok — babe najviše baju u vrgu ◊ la tuota fîntîna în munće a fuost atîrnat kîći un truok, să aĭbe drumașî ku śe sî bĭa apă — kraj svakog izvora u planini bio je okačen po jedan vrg, da imaju putnici čime da piju vodu ◊ dakă îm sparź truoku, ĭuo țîĭe-ț sparg truaka — ako mi razbiješ vrg, ja ću tebi razbiti tikvu (glavu) ♦ (augm.) trokan ♦ up. truakă [Por.]  [Vidi]

2895  truș  ciot  пањ  truș (mn. trușă) [akc. truș] (i. s.) — 1. panj, kratko isečen trupac, pogodan za sedenje ◊ kînd a trait lumĭa-n borđiĭe, a șaḑut pi trușă, kă skamńe rar kare avut, da stoļiță gata ńima — kad su ljudi živeli u burdeljima, sedeli su na panjevima, jer je retko ko imao hoklice, a stolice gotovo niko ◊ pi truș s-a spart șî ļamńiļi đi fuok — na panjevima se cepala i drva za vatru 2. (fig.) (pej.) tup, težak, tvrdoglav čovek ◊ nu ći puoț vorbi ku ĭel, kî ĭe grĭeu ka trușu — ne možeš se dogovoriti s njim, jer težak je kao panj (Tanda) ♦ sin. skamn, tutuk [Por.]  [Vidi]

5441  tufă  tufă  жбун  tufă (mn. tufe) [akc. tufă] (i. ž.) — (bot.) žbun ◊ tufă ĭe buĭeḑarĭ đes, krĭeskut la un luok — žbun je gusto rastinje, izraslo na jednom mestu ◊ tufă ĭe măĭ đes buĭeḑarĭ đi un fĭeļ đi buĭađe — žbun je najčešće rastinje od iste vrste biljaka [Por.]  [Vidi]

5042  tuglă  teglă  цигла  tuglă (mn. tugļe) [akc. tuglă] (i. ž.) — cigla ◊ parśel đi pomînt plumađit în patru muke, ku kare sa zîđăsk kășîļi — četvrtast komad presovane zemlje, kojim se zidaju kuće ◊ kăș đi tugļe a-nśeput la noĭ sî sa zîđaskă tumu dupa ratu ku mńamțî — kuće od cigala počele su kod nas da se zidaju tek posle rata sa Nemcima ◊ tuglă kuaptă — pečena cigla ♦ var. țîglă [Por.]  [Vidi]

5457  tulpină  tulpină  стабло  tulpină (mn. tulpiń) [akc. tulpină] (i. ž.) — (bot.) stabljika ◊ tulpină ĭe vorba rară, însamnă numa bușćanu đi viĭe — tulpina je retka reč, označava samo stablo vinove loze ♦ sin. bușćan [Por.]  [Vidi]

2701  tuļan  tulean  кочањ  tuļan (mn. tuļeń) [akc. tuļan] (i. m.) — 1. kočanj, okomak; tuluska; oklasak ◊ tuļan sa kĭamă aĭa śe ramîńe kînd kuriț kukuruḑu đi buobe — kočanj se zove ono što ostane kad okruniš klip kukuruza [Por.] ♦ dij. sin. gluod (Urovica) 2. tuluzovina ◊ a kuļes kukuruḑu, ș-a ramas numa tuļeńi pi luok — obrali su kukuruz, i ostala je samo tuluzovina na njivi [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

5085  tuor  îngrășământ  ђубриво  tuor [akc. tuor] (i. zb.) — đubrivo, obično stajsko ◊ tuoru sa faśe unđe duorm vićiļi — stajsko đubrovo se pravi u staji gde spava stoka ◊ tuoru s-adună la un luok în traușa kășî, șî sa traźe ku karu pi luok kînd vińe vrĭamĭa đi arat — đubrivo se skuplja na jedno mesto u dvorištu kuće, i raznosi se kolima po njivi kad dođe vreme oranja ♦ up. gunuoĭ [Por.]   [Vidi]

6172  tuortu păsîrilor  torțel  вилина косица  tuortu păsîrilor [akc. tuortu păsîrilor](sint.) — (bot.) vilina kosica (Cuscuta epithymum) ◊ tuortu păsîrilor ĭe o buĭađe fara rîdaśină, kare sa suśașće pi bîtu dîtaļińi, șî traĭașće đi raśunu iĭ — vilina kosica je biljka bez korena, koja se uvija oko stabla deteline, i živi na njen računtuortu păsîrilor(dosl.) „ptičja pređa” [Por.] ∞ buĭađe  [Vidi]

5845  tuot  tot  целина  tuot3 [akc. tuot] (i. s.) — celina; celo ◊ kînd đin tuot ĭaĭ o patrime, ăț ramîn triĭ patrime — kad od celine oduzmeš jednu četvrtinu, ostaju ti tri četvrtine [Por.] ∞ tuot  [Vidi]

5491  turćit  turtit  спљескан  turćit (turćită) (mn. turćiț, turćiće) [akc. turćit] (prid.) — (o formi) spljeskan, spljoskan, pljosnat ◊ a trekut ku karu pista baļigă, șî ĭa a ramas turćită-n mižloku drumuluĭ — prešao je kolima preko balege, i ona je ostala spljeskana nasred puta ◊ pîńa ĭe turćită — hleb je pljosnat [Por.] ∞ turtă  [Vidi]

2076  turiță  turiţă  броћ  turiță (mn. turiț) [akc. turiță] (i. ž.) — (bot.) broć, broćika, prilepača, torica (Galium aparine) ◊ turița dă pin grîu, are skaĭeț marunț ku kare sa prinđe đi țuaļe kînd trĭeś pin ĭa — broćika raste po žitu, ima sitne čičkove kojima se kači za odeću kad prođeš kroz nju ♦ sin. porkiță (Tanda) [Por.]   [Vidi]

4459  turuĭag  torofină  шаровина  turuĭag (mn. turuĭaźe) [akc. turuĭag] (i. s.) — (bot.) šarovina, kukuruzovina ◊ turuĭag ĭe tuļan đi kukuruḑ guol, făr đi fuoĭ șă druź — šarovina je ogoljeno stablo kukuruza, bez lišća i klipova ◊ a batut pĭatra, ș-a ramas pi luok numa turuĭaźe guaļe — tukao je grad, i na njivi su ostale samo gole šarovine ♦ up. tuļan [Por.] ♦ dij. var. tululoĭ (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

4712  tusă  tusă  кијавица  tusă [akc. tusă] (i. ž.) — (med.) kijavica ◊ kînd uomu stă vrunđeva la frig, raśiașće, șă-l prinđe tusa — kad čovek stoji negde na promaji, prehladi se, i uhvati ga kijavica ◊ uoum prins đi tusă, sa aburĭaḑă ku busuĭuok — čovek kog je uhvatila kijavica, pari se bosiljkom ♦ up. tusa mîgarĭaskă ♦ up. tușît [Por.] ♦ dij. sin. străfigatură (Šipikovo) [Tim.] ∞ tușî  [Vidi]

5403  tutur  tutor  тутор  tutur (mn. tuturĭ) [akc. tutur] (i. m.) — tutor, staratelj ◊ a ramas sarak fara parinț, șî la pis sudu pi uĭkî-su să-ĭ fiĭe tutur — ostao je siroče bez roditelja, pa mu je sud postavio strica za staratelja [Por.]  [Vidi]

4714  tușî  tuși  кашљати  tușî (ĭuo tușăsk, ĭel tușașće) [akc. tușî] (gl. n.) — (med.) kašljati ◊ kare tutuńașće prĭa mult, kînd raśașće, tușașće atîta đi tare đi ăl trĭek pișățî tuot — ko puši previše, kad se prehladi, kašlje toliko jako da se sav upiša ♦ up. tusă [Por.]  [Vidi]

6347  tușît  tușit  кашаљ  tușît (mn. tușîturĭ) (i. s.) — (med.) kašaljaĭa śe s-auđe kînd uomu tușîașće, sa kĭamă tușît — ono što se čuje kad čovek kašlje, zove se kašalj ◊ tușîtu ĭe buală, măĭ đes đin raśială da la tutunźiĭ đin tutun — kašalj je bolest, najčešće od prehlade, a kod pušača i od duvana [Por.] ∞ tușî  [Vidi]

3580  uaĭe  oaie  овца  uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakom ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soli ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2435  uară  oară  пута  uară2 (mn. uorĭ) [akc. uară] (i. ž.) — put, puta 1. (u jednini u izrazima, za broj veći od jedan) drugi put, drugom prilikom; ponovo ◊ îz ḑîk odată ka la uom, đ-aduoĭļa uară dau ku pumnu — kažem ti jednom kao čoveku, a za drugi put (=ako treba da ti ponovim), udaram pesnicom ◊ vin adauară — dolazim idući (sledeći, drugi) put ◊ aț spun a trîĭ-ļa uară — kažem ti po treći put ◊ aĭde akuma să lukrăm, đ-adauară nu puot să vin — hajde sada da radimo, drugi put ne mogu doći 2. (u mn.) više puta, veći broj puta ◊ ĭ-am spus đi duaă uorĭ, da iĭ spun șî ḑîaśe uorĭ dakă trăbuĭe — rekao sam mu dva puta, a kazaću mu i deset puta ako treba [Por.]  [Vidi]

6157  uda  uda  наквасити  uda (ĭuo ud, ĭel udă) [akc. uda] (gl. p. ref.) — nakvasiti; zaliti; pokisnuti ◊ mĭergînd pin rîu, katînd rađină ku pĭeșć marĭ, m-am udat pănă la brîu, da pĭeșć n-am gasît — idući rekom, tražeći radine sa velikom ribom, nakvasio sam se do pojasa, a ribu nisam našao ◊ a-nțapat tata o pumpă ku țauă lungă în mižluoku bașćeļi, să pućem uda piparka șî krîstavĭețî kind ĭe sîaśită — zabio je otac mumpu sa dugačkom cevi na sred bašte, da možemo zalivati papriku i krastavce kad je suša ◊ trĭeku o furtună đi pluaĭe, ama numa kîta stropi, n-a udat pomîntu ńiśkît — prođe jedan talas kiše, ali samo je malo poprskao, nije nakvasio zemlju nimalo [Por.]  [Vidi]

3177  uđi  udi  остати  uđi (ĭuo uđesk, ĭel uđașće) [akc. uđi] (gl.) — ostati, zaostati ◊ la nuoĭ rar sa gasăsk ćińiri kare uđesk prîn saće, tuoț sa duk în oraș — kod nas se teško nalaze mladi koji ostaju u selima, svi odlaze u grad [Stig] ◊ dakă va țîńa tuot așa, kum ĭe akuma traĭu-n Sîrbiĭe, n-o sî măĭ uđaskă ńiś krak đi uom pin saćiļu nuaștre — ako se nastavi ovako, kako se sada živi u Srbiji, neće ostati ni trag od ljudi u našim selima (Rudna Glava) ♦ sin. rămîńa, rîmîńa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6158  uđiluos  udilos  влажан  uđiluos (uđiluasă) (mn. uđiluoș, uđiluasă) [akc. uđiluos] (prid.) — vlažan ◊ pomîntu dupa pluaĭe ĭe uđiluos — zemlja posle kiše je vlažna ◊ ĭarbă ku ruauă ĭe uđiluasă, șă nuĭe bun șađa pi ĭa kă-ț raśesk rarunki — rosna trava je vlažna, i nije dobro sedeti na njoj jer ti se prehlade bubrezi [Por.] ∞ uda  [Vidi]

3263  ulm  ulm  брест  ulm (mn. ulmĭ) [akc. ulm] (i. m.) — (bot.) brest (Ulmus) ◊ ulmu ĭe ļemn înalt, ku kuaža rîpuasă, đes sa gasîașće kum krĭașće sîngur în kîmpiĭe, măĭ mult pin văĭ pinga rîurĭ — brest je visoko drvo sa rapavom korovom, često se nalaze kako usamljen raste po livadama, najviše po dolimama reka [Por.]  [Vidi]

6330  umbră  umbră  сенка  umbră (mn. umbrĭe) [akc. umbră] (i. ž.) — 1. senka ◊ umbra sa faśe kînd śeva stă în drum la răḑîļi suariluĭ, șă viđarĭa no-l puaće strîbaća — senka se pravi kad nešto stoji na putu sunčevim zracima, i svetlost ne može da ga probije 2. hladovina ◊ fînka a koluo unđe nu kad đirĭept răḑîļi suariluĭ nu ĭe kald ka în uokol, la umbră întođeuna ĭe șî rakuare — pošto tamo gde sunčevi zraci ne padaju direktno nije toplo kao okolo, u senkci je uvek i hladovina [Por.]  [Vidi]

6331  umbriș  umbriș  хлад  umbriș (mn. umbrișurĭ) [akc. umbriș] (i. s.) — hlad, hladovina ◊ umbriș ĭe luok unđe răḑîļi suariluĭ nu kad đirĭept, unđe śuava faśe umbră, șî đ-aĭa ĭe luok unđe ĭe măĭ rakuare đikît în luokurĭ la suare — hlad je mesto gde sunčevi zraci ne padaju direktno, gde nešto pravi senku, i zato je to mesto hladnije od onog na suncu [Por.] ∞ umbră  [Vidi]

5704  umîr  umăr  раме  umîr (mn. umirĭ) [akc. umîr] (i. m.) — (anat.) rame ◊ umîru ĭe parća alu trupu uomuluĭ a đisupra, đi la înkeĭatura mîńi pănă la gît — rame je gornji deo čovekovog tela, od ramenog zgloba do vrata ◊ mult tovar saćańi duk pi umîr — mnogo tereta sečljaci nose na ramenu [Por.] ∞ șîaļe  [Vidi]

5990  unsură  unsură  масноћа  unsură (mn. unsurĭ) [akc. unsură] (i. ž.) — masnoća; mazivo ◊ a župuit puorku, șă pi kuțît a ramas unsuradrao je svinju, i na nožu je ostala masnoća ◊ unsura sa spală numa ku apă kaldă — masnoća se pere samo toplom vodom [Por.]  [Vidi]

5818  Uolt  Olt  Олт  Uolt [akc. Uolt] (i. m.) — (hidr.) Olt, reka u Rumujiji ◊ Uoltu ĭe rîu mare în Țara rumîńaskă kare înparće Olćeńiĭa đi Munćeńiĭa — Olt je velika reka u Vlaškoj koja deli Olteniju od Muntenije ◊ la Rumîń în Sîrbiĭe a ramas în minće la oĭarĭ kînd înžură uoiļi „Duśa-ća-ĭ la Uolt!”, ka kînd vrĭa sî ḑîkă „Duśa-ća-ĭ bĭestrîga!” or „La draku!”— kod Vlaha u Srbiji ostala je u sećanju stočara kada psuju ovce „Idi u Olt!”, kao da žele reći „Idi bestraga!” ili „Dođavola!” [Por.]  [Vidi]

2233  uorb  orb  слеп  uorb (uarbă) (mn. uorbĭ, uarbĭe) [akc. uorb] (prid.) — 1. (med.) slep, koji ne vidi ◊ uom uorb puaće să fiĭe aăla kare a vaḑut da a pĭerdut uoki, da șî aăla kare s-a fakut fara viđiarĭe or fara uokĭ — slep može biti onaj koji je video pa je izgubio vid, a i onaj koji se rodio bez vida ili bez očiju 2. (geog.) kosa sa slepim završetkom; zatvorena dolina ◊ Kulmĭa uarbă — (top.) Slepa kulma (Majdanpek) 3. (fig.) slepac, naivan, glup čovek ◊ uorb ĭe aăla kare are uokĭ, da nu vĭađe or nu-nțaļiaźe śe sa lukră pi lînga ĭel — slepac je onaj koji ima oči, ali ne vidi ili ne razume šta se radi oko njega ♦ sin. kĭuor [Por.]   [Vidi]

3914  ura-vura  tura-vura  наврат-нанос  ura-vura [akc. ura-vura] (izr.) — navrat-nanos, stani-pani, drž’ ne daj ◊ „ura-vura” sa ḑîśe kînd sa lukră śuava ku vuraĭală mare, fara ńiś un rînd — „navrat-nanos” se kaže kad se nešto radi u velikoj jurnjavi, bez ikakvog reda ◊ nu sa lukră ńimika ku stamîńiļi, da pi urmă ura-vura sî sa lukre pista nuapće — ne radi se ništa nedeljama, a onda stani-pani da se uradi preko noći [Por.] ∞ vurai  [Vidi]

2520  urḑală  urzeală  основа  urḑală (mn. urḑîaļe) [akc. urḑală] (i. ž.) — 1. (na razboju) osnova, uzdužne niti tkanja na razboju ◊ urḑală la razbuoĭ sînt firiļi tuortuluĭ, kare đi pi sulu đinapuoĭ mĭerg pin iță șă pin brîgļe, pănă la sulu đinainće — osnova na razboju jesu žice pređe, koje sa zadnjeg vratila idu kroz niti i brdilo, do prednjeg vratila ◊ pi urḑală sa țîasă baćala — na osnovu se protkiva potka ◊ urḑala pi razbuoĭo-l đinurmă, șî đi la ĭel pănă la brîgļe, sa kĭamă natră — osnova na zadnjem vratilu, kao i od njega do brdila, zove se natra ◊ urḑala țasută, đi la sulo-l đinainće pănă la ruostu spĭeći, sa kĭamă pĭaćik — otkana osnova, od prednjeg vratila do zeva ispred brda, zove se „pjaćik” ♦ up. baćială, urḑî 2. (na opanku) povez ◊ urḑală la opinkă a fuost vrîșćină đi pĭaļe-ngustă, or ață gruasă îndoită đin păr đi kapră, ku kare s-a ļegat opinśiļi đi puork kînd uomu s-a-nkalțat — povez na opanku pravio se od uske kožne trake, ili od konca upredenog od kozje dlake, i njime se vezivao opanak kad se čovek obuvao [Por.] ∞ razbuoĭ   [Vidi]

3191  urđina  urdina  одлазити  urđina (ĭuo urđin, ĭel urđină) [akc. urđina] (gl.) — odlaziti negde, naročito više puta uzastopno; šetkatki ◊ baba s-a bulnavit, șî triĭ ḑîļe în stamînă urđină la o vrîžîtuare minśinuasă, kî sa ćiame sî sa dukă la duoltur — baba se razbolela, i tri dana u nedelji odlazi kod neke lažljive vračare, jer se boji da ode lekaru ♦ sin. trîpada [Por.]  [Vidi]

2158  urĭake  ureche  уво  urĭake (mn. urĭekĭ) [akc. urĭake] (i. ž.) — 1. (anat.) uvo, organ čula sluha kod čoveka i životinja ◊ uomu are duauă urĭekĭ — čovek ima dva uva ◊ baba ĭe surdă, n-auđe la o urĭake — baba je gluva, ne čuje na jedno uvo ◊ kînd n-am șćut sîrbĭașće la șkuală, daskîlu m-a batut șî m-a tras đi urĭekĭ — kad nisam znao srpski u školi, uičitelj me je tukao i vukao za uši ◊ gaura urĭeki — ušni kanal ◊ muoișća urĭeki, în ĭa sa puńe śerśelu — ušna resa, u nju se stavlja minđuša 2. ušice, delovi predmeta ◊ urĭakĭa akuluĭ — iglene uši ◊ vasurļi kare sînt fakuće să ļi ĭa uomu-n mină, or să ļi dukă, au urĭake: uala, șărpĭa, kuafa, kaldarĭa, kazanu — sudovi koji su pravljeni da ih čovek uzima u ruke, ili da ih nosi, imaju ušice: lonac, šerpa, kofa, bakrač, kazan 3. (bot.) predmetak u složenim imenima raznih biljaka ◊ urĭakĭa-babi, urĭakĭa-lupuluĭ, urĭakĭa-uoĭi ... — babino uvo, vučje uvo, ovčje uvo ... ♦ var. urĭakĭe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3915  urmă  urmă  траг  urmă (mn. urmĭe) [akc. urmă] (i. ž.) — trag ◊ urmă ĭe sămn kare ramîńe dupa śuava śe îmblă — trag je znak koji ostaje iza nečega što se kreće ◊ la urmă — na kraju ◊ la urmă nu ļ-a ramas alta ńimika numa sî sa-ntuarkă la kasă — na kraju im nije ostalo ništa drugo nego da se vrate kući ◊ măĭ la urmă — poslednji, zadnji ◊ a ramas fara pućare, șă ažuns măĭ la urmă — ostao je bez snage, pa je stigao poslednji ◊ piurmă — kasnije, docnije ◊ nu puot akuma, vin măĭ piurmă — ne mogu sada, doći ću malo kasnije ◊ în urmă — unazad; naopako ◊ sa uĭtă în urmă, ama nu vĭađe ńimik — gleda unazad, ali ne vidi ništa ◊ tot a dat în urmă — sve je krenulo naopako ◊ đin urmă — otpozadi, odostrag ◊ kîńiļi vińe đin urmă șî će muśkă ku furiș — pas dolazi od pozadi, i ujede te kradom [Por.]  [Vidi]

5996  ursat  ursit  предодређен  ursat (ursată) (mn. ursaț, ursaće) [akc. ursat] (prid.) — (rel.) predodređen, suđen, izabran ◊ a fuost ursată đi șoĭmań să fiĭe vrăžîtuare — predodređena je od šojmana da bude vračara ◊ luĭ ĭ-a fuost ursat să nu lukre alta ńimika, numa să aduńe la povĭeșć rumîńeșć — njemu je bilo suđeno da ne radi ništa drugo, nego samo da sakuplja vlaške priče [Por.] ∞ ursa  [Vidi]

2999  uskat  uscat  сув  uskat (uskată) (mn. uskaț, uskaće) [akc. uskat] (prid.) — suv 1. osušen, sasušen, bez vlage ◊ nuĭe pluaĭe ku luńiļi, șî pi lînga rîu pomîntu ĭe uskat đi tuot — mesecima ne pada kiša, i pored reke zemlja je sasvim suva 2. obala, kopno ◊ a notat pi Dunîre, a notat, șî kînd a ĭeșît la uskat, ĭel a kaḑut în źanunkĭ, șî a mulțamit la svići Ńikola kă la skuos la marźină — plivao je Dunavom, plivao, i kada je izašao na suvo, pao je na kolena, i zahvalio se svetom Nikoli što ga je izvukao na obalu 3. (med.) mršav, ispijen od bolesti ◊ la supt buala đi tuot, ḑaśe uskat, numa uosu șî pĭaļa a ramas đin ĭel — ispila ga bolest, leži mršav, samo su kost i koža ostali od njega [Por.] ∞ uska  [Vidi]

3294  ustura  ustura  пецкати  ustura (ma ustură, ăl ustură) [akc. ustura] (gl. p. ref.) — (oset na koži ili jeziku) peckati, žariti ◊ ći ustură kînd iș fîrîmat, da aźunź ku śeva sarat or akru đi fîrîmatură — pecka te kad si ozleđen, a dodirneš ranu nečim slanim ili kiselim ◊ unđe će prinđe urḑîka nu će ustură, numa će manînkă șî će arđe — gde te dodirne kopriva, ne pecka te, nego te svrbi i žari (Tanda) ◊ ku usturuoĭu ći ĭuțășć șă ći ustură pin gură — belim lukom se zaljutiš, i peče te u ustima (Rudna Glava) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3035  ușńer  ușernic  просјак  ușńer (mn. ușńerĭ) [akc. ușńer] (i. m.) — prosjak, skitnica, uličar ◊ ușńer ĭe uom kare nu lukră ńimika, numa mĭarźe dă la ușă la ușă — prosjak je čovek koji ne radi ništa, samo ide od vrata do vrata ♦ up. ușńerkă [Mlava]  [Vidi]

3107  vaļe  vale  долина  vaļe (mn. văĭ) [akc. vaļe] (i. ž.) — (oron.) dolina; dolja ◊ vaļa ĭe adînśimĭa întra doa śuoś — dolina je udubljenje između dva brda ◊ vaļa adînkă — dubodolina ◊ vaļa mikă — mala dolina ◊ vaļa mare: vaļa ku rîu kare trĭaśe pin sat (nume đies) — velika dolina: dolina sa rekom koja protiče kroz selo (čest toponim) ◊ vaļa sakă, vaļa pin kare vrodată a mĭers apa — suvodolina, dolina kojom je nekada tekla voda ◊ (u izr.) đi vaļe — dolinski ◊ (u izr.) pi vaļe — po dolini; dolinom; u dolinu/dolini ◊ a rașît sî dubuară đi la śuakă, să traĭaskă pi vaļe — rešio je da siđe sa brda, da živi u dolini ◊ (u izr.) la vaļe — nizvodno ◊ kînd rî-o-l mare mĭarźe pin saće kîtra rîsarit, atunśa aĭ nuoștri ku vuorba „la vaļe” însamnă șî rîsaritu — kad glavna reka teče kroz sela ka istoku, onda naši rečima „la valje” označavaju i istok ◊ (u izr.) în vaļe — nizbrdo; na dole [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3088  varḑă  varză  купус  varḑă (mn. vĭerḑ) [akc. varḑă] (i. ž.) — (bot.) kupus (Brassica oleracea) ◊ varḑa ĭe un fĭeļ đi buĭađe, kare uomu o puńe-n građină, ș-o sapă, ș-o udă, pănă nu sa kuaśe đi mînkare — kupus je jedna vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, i okopava je i zaliva dok ne sazri za jelo ◊ varḑa are o kîpațînă mare, totîrlată, krĭeskută đin śokan, kare ĭe rîdaśina vĭerḑî, krĭașće đin pomînt șî tună adînk în îńima lu kîpațînă — kupus ima veliku okruglu glavicu, izraslu iz korena koji zalazi duboko u središte glavice ◊ luoku unđe sa puńe varḑă măĭ multă sa kĭamă vîrḑariĭe — mesto gde se sadi kupus zove se kupusište ◊ varḑa kată multă apă — kupus traži mnogo vode ◊ varḑă akră — kiseli kupus ◊ varḑă dulśe — slatki kupusrasad đi varḑă — rasad za kupus [Por.]  [Vidi]

3948  varsa  vărsa  просипати  varsa (ĭuo vărs, ĭel varsă) [akc. varsa] (gl. p. ref.) — 1. prosipati ◊ kîrśagu s-a spart șî apa s-a varsat — krčag se razbio, i voda se prosula ◊ saku ku grîu n-a fuost ļegat bun, șî grîu tuot s-a varsat pi pomînt guol — džak nije bio dobro vezan, i žito se svo prosulo na golu zemlju 2. (med.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa varsă — napio se ko ćurka, i sada samo povraća ♦ sin. rîsîpi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3950  varsat  vărsat  просут  varsat (varsată) (mn. varsaț, varsaće) [akc. varsat] (prid.) — prosut, rasut ◊ s-a mîńiĭat ș-a luvat saśi luĭ, da kukuruḑu a ramas varsat pi pomînt, să-l manînśe puorśi — naljutio se i odneo svoje džakove, a kukuruz je ostao rasut po zemlji, da ga pojedu svinje ◊ śe va fi varsat pi masă nu șćiĭe ńima, da nu sa puaće ńiś spala — šta li je prosuto po sofri ne zna niko, a ne može se ni oprati ◊ (u izr.) varsat đi zuorĭ — svanuće ♦ sin. rîsîpit [Por.] ∞ varsa  [Vidi]

5945  varuĭkă  văruică  пријатељица  varuĭkă (mn. varuĭś) [akc. varuĭkă] (i. ž.) — prijateljica ◊ nuoĭ doă sînćem đ-o samă, am krĭeskut amîndoă, ș-am ramas varuĭke buńe pănă-n ḑî đi astîḑ— nas dve smo vršnjakinje, odrasle smo zajedno i ostale smo dobre prijateljica do današnjeg dana [Por.] ∞ văr  [Vidi]

5419  veđa  vedea  видети  veđa (ĭuo văd, ĭel vĭađe) [akc. veđa] (gl. p. ref.) — 1. (o čulu) videti ◊ baba a pĭerdut uoki, nu măĭ vĭađe bun ka-ntîń — baba je izgubila oči, ne vidi više dobro kao ranije ◊ dakă va da buog, ńi veđem mîńe — ako da bog, vidimo se sutra ◊ uomu kare nu vĭađe, ĭe kĭuor — čovek koji ne vidi je slep 2. (o pažnji) gledati, paziti, brinuti ◊ n-avut kare să vadă đi kopi-ĭa, șî iĭ s-a dus în lumĭa albă — nije imao ko da gleda tu decu, pa su oni otišli u beli svet [Por.]  [Vidi]

3152  veńi  veni  доћи  veńi (ĭuo vin, ĭel vińe) [akc. veńi] (gl.) — doći 1. (za kretanje) doći, dolaziti, pristizati, ići ka govorniku ◊ akuș ńi vińe muma, ńi duśe mĭnkare — uskoro će nam doći majka, donosi nam hranu ◊ tata đemult a veńit, numa s-a kulkat kî ĭe ustańit — otac je odavno došao, ali je legao jer je umoran 2. (za odnose slaganja) slagati se, uklapati se ◊ asta nu vińe la luok, măĭ trăbe lukrat —ovo ne dolazi na mesto (=ne uklapa se), treba još da se obrađuje ◊ nu vin unu ku altu, nu sînt parĭake — ne idu jedno s drugim, nisu par 3. (fig.) a. ponašati se moralno ili nemoralno, pristojno ili nepristojno ◊ aĭa ś-a fakut iĭ duoĭ bĭeț, întra lume, nu vińe ńiśkum să fakă lumĭa krĭeskută — ono što su njih dvojica uradili pijani, pred svetom, ne ide nikako da rade odrasli ljudi b. značiti ◊ ĭ-a spus drumașu śeva, ama ĭel n-a-nțaļes kum vińe aĭa — rekao mu je putnik nešto, ali on nije razumeo šta to znači [Por.] ♦ dij. var. vińi (Majdanpek) [Buf.] (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

6039  verźauă  vergea  узлењача  verźauă1 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (tehn.) uzlenjača, uzlenak, privržanj ◊ verźaua ĭe bît đi ļemn bagat în žgĭabu sululuĭ đinapuoĭ a razbuoĭuluĭ, đi kare ĭe ku ață gruasă ļegată urḑala ku kîpatîńiļi al đinapuoĭ — uzlenjača je drveni štap umetnut u žljeb zadnjega vratila razboja, za koji je debelim koncima vezana osnova svojim zadnjim krajem ◊ kînd sa gaćașće țasutu, verźaua pikă șî fĭaćiļi marĭ o prind ku đințî șî ĭasă a fară, să audă śe nume măĭ întîń o sî sa pumeńaskă, kă dupa așa baĭat o sî sa mariće — kad se tkanje svrši, uzlenjača ispadne, i devojke je hvataju zubima i izlaze napolje da čuju koje će se prvo muško ime pomenuti, jer će se za takvoga momka udati [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

6000  veśiĭe  vecie  вечно  veśiĭe [akc. veśiĭe] (pril.) — večno ◊ kare lasă dupa ĭel lukru ku mare dobîndă đi lume, o să traĭaskă đi veśiĭe în minća lor — ko iza sebe ostavi delo od velike koristi za ljude, živeće večno u njihovom sećanju ◊ (ver.) sa krĭađe kă uomu kînd muare nu sa pĭarđe, numa sa duśe pi alta lume unđe traĭașće đi veśiĭe în raĭ — veruje se da čovek kad umre ne nestaje, nego prelazi u drugi svet gde večno živi u raju [Por.] ∞ vak  [Vidi]

2166  vetriśe  vetrice  вратич  vetriśe (mn. vetriśe) [akc. vetriśe] (i. ž.) — (bot.) vratič (Chrysanthemum vulgare) ◊ vetriśu ĭe buĭađe rară, kată pomînt sarak, în Tanda krĭașće numa la doa-triĭ luokurĭ; muĭerļi vetriśa pun ăn kiț kînd sa duk la morminț — vratič je retka biljka, traži siromašnu zemlju, u Tandi raste samo na dva-tri mesta; žena ga stavljaju u kitice kada idu na groblje ♦ sin. ramńik đ-al galbin [Por.]  [Vidi]

6266  viță  viță  нит  viță (mn. vițurĭ) [akc. viță] (i. ž.) — 1. loza, lastar ◊ viță đi viĭe — vinova loza 2. pramen kose ◊ viță đi păru iĭ đin kap a purtat în rat în pungă đi tuota vrĭamĭa — pramen njene kose nosio je u novčaniku sve vreme rata 3. potomak, rodbina; loza ◊ a murit muoșu făra kopiĭ, șî ku ĭel s-a stîns vița luor a batrînă — umro je čiča bez dece, i sa njim se ugasila njihova stara loza [Por.]   [Vidi]

5389  vină  vină  кривица  vină (mn. viń) [akc. vină] (i. ž.) — krivica ◊ n-a fuost vina luĭ, điźaba ĭ-a bagat napastă — nije bila njegova krivica, bez razloga su ga oklevetali [Por.]   [Vidi]

3154  vinoćik  persoană care vine  дођош  vinoćik (mn. vinoćiś) [akc. vinoćik] (i. m.) — (zast.) (pej.) dođoš, došljak; naknadno doseljenrar kare sînt đin babaluk, tuoț sînt vinoćiś đin tuaće părțîļi — malo je starinaca, svi su došljaci sa raznih strana ◊ spuńa aĭ batrîń kî la vinoćiśi ļ-a ḑîs șî vinćilă, vinćiluońi — kazivahu stari da su došljake zvali i vinčilo, vinčilovići ♦ var. vinośik, veńit [Por.] ∞ veńi  [Vidi]

2111  viorĭauă  viorea  љубичица  viorĭauă (mn. viorĭaļe) [akc. viorĭauă] (i. ž.) — (bot.) ljubičica (Viola adorata) ◊ viorĭaua dă pin padure, primovaraljubičica raste po šimi, u proloće ♦ sin. kîrļeźiel ♦ sin. tîmîĭuară (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. tămîĭară (Topla) [Crn.]  [Vidi]

5430  viorńiță  vîrtej  вртлог  viorńiță (mn. viorńiț) [akc. viorńiță] (i. ž.) — vrtlog vetra, viornica ◊ viorńiță ĭe un fĭeļ đi vîrćež kare faśe vîntu la luok đeškis — viornica je vrsta vrtloga koji pravi vetar na otvorenom prostoru ◊ viorńiță rađikă đi pi pomînt tuot śe ĭe ușuor șî-nvîrćašće ka pi fus înkuaś șă-nkolo — viornica diže sa zemlje sve što je lako, i okreće ga kao vreteno tamo-amo ◊ viorńiță sa faśe înainća pluoĭi — viornica nastaje pred kišu ◊ aĭ batrîń a kreḑut kă viorńița fak šoĭmańiļi — stari su verovali da viornicu prave šojmane ◊ aĭ batrîń sa aparat đi viorńița șkipînd șă suduind: „pu-pu, kakaćar mîțî” — stari su se štitili od viornice pljuvanjem i psovkom: „pu-pu, usrale te mačke” [Por.] ∞ vîrći  [Vidi]

4830  visaļiĭe  veselie  весеље  visaļiĭe (mn. visaļiĭ) [akc. visaļiĭe] (i. ž.) — veselje, svetkovina ◊ visaļiĭe ĭe kînd s-adună lumĭe multă, șî vruńi kîntă da lumĭa žuakă — veselje je kad se skupi mnogo ljudi, i neko svira a ljudi igraju ◊ fara žuok nuĭe visaļiĭe — bez igranke nema veselja ◊ s-a duk la visaļiĭe — idu na igranku ◊ la visaļiĭe tuoț sînt în vuoĭa bună — na veselju su svi dobro raspoloženi ♦ sin. žuok [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

6208  vižuļiĭe  vijălie  олуја  vižuļiĭe (mn. vižuļiĭ) [akc. vižuļiĭe] (i. ž.) — oluja ◊ vižuļiĭa ĭe vînt tare, kare puaće să rađiśe astrukamîntu đi pi kăș, or să skuată ļiamńiļi đin rîdaśină — oluja je jak vetar, koji može da digne krovove sa kuća, ili da čupa drveće iz korena [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

4752  vîrkolak  vârcolac  вукодлак  vîrkolak (mn. vîrkolaś) [akc. vîrkolak] (i. m.) — (dem.) vukodlak, (astr.) pomračenje Sunca ◊ vîrkolak ĭe ală đintra-ĭ viĭ tare ruoș la fire, kare kad đes, ș-atunśa manînkă Luna or Suariļi — vukodlak je demon u koji se pretvaraju živi ljudi jako crveni u licu, koji često padaju u zanos, i tada jedu Mesec ili Sunce ◊ în saćiļi rumîńeșć đemult s-a șćut kare ĭe vîrkolak, śe manînkă Luna or Suariļi, șî faśe ńigurĭață — u vlaškim selima nekada se znalo ko je vukodlak što jede Mesec ili Sunce, i pravi pomračenje ◊ în Arnaglaua măĭ kunoskut vîrkolak a fuost vrunu Trailă Dogarĭu, gras ka puorku șî ruoșu ka raku, kare s-a labdat kî ĭe așa đin karńa Luńi ș-a Suariluĭ — u Rudnoj Glavi najpoznatiji vukodlak je bio neki Trailo Dogar, debeo ko svinja i crven ko rak, koji se hvalio da je takav od Sunčevog i Mesečevog mesa [Por.]  [Vidi]

4431  vîtama  vătăma  озледити  vîtama (ĭuo vatîm, ĭel vatîmă:vîtamĭaḑă) [akc. vîtama] (gl. p. ref.) — (med.) ozlediti, povrediti, raniti ◊ lupu s-a bagat în strungă, ama kîńi s-a slubaḑît la ĭel, șî ĭel numa a vîtamat o uaĭe, alta șćetă n-ažuns sî fakă — vuk je upao u tor, ali su psi skočili na njega i on je samo povredio jednu ovcu, drugu štetu nije stigao da uradi ◊ s-a pus sî taĭe ļamńe, ĭ-a skapat kumva sakurĭa đin mîń, șî rău ĭ-a vîtamat piśuoru — počeo je da cepa drva, sekira mu se nekako izmakla iz ruku, i teško mu povredila nogu ♦ sin. fîrîma, lovi [Por.]  [Vidi]

4432  vîtamat  vătămat  озлеђен  vîtamat (vîtamată) (mn. vîtamaț, vîtamaće) [akc. vîtamat] (prid.) — (med.) ozleđen, povređen, ranjen ◊ s-a-nbrukat în spińe, ama ku piśuoru vîtamat a kosît tota ḑîua — nabo se na trn, ali je sa povređenom nogom kosio ceo dan ♦ sin. lovit, fîrîmat [Por.] ∞ vîtama  [Vidi]

4433  vîtamatură  vătămătură  озледа  vîtamatură (mn. vîtamaturĭ) [akc. vîtamatură] (i. ž.) — (med.) ozleda, povreda, rana ◊ avut vîtamatură grĭa la mîna stîngă — imao je tešku ozledu na levoj ruci ♦ sin. lovitură, fîrîmatruă [Por.] ∞ vîtama   [Vidi]

5634  vĭerminuos  vermănos  црвљив  vĭerminuos (vĭerminuasă) (mn. vĭerminuoș, vĭerminuasă) [akc. vĭerminuos] (prid.) — (helm.) crvljiv ◊ mĭ-a dus karńe vĭerminuasă, ș-a fuost muara s-o labîd tuată — doneo mi je crvljivo meso, pa sam morao svo da ga bacim ◊ lovitură vermanuasă, puamă vermanuasă — crvljiva rana, crvljiva voćka ♦ var. vĭermanuos [Por.] ∞ vĭerme  [Vidi]

759  vlaś  vierme  власи  vlaś (mn.) [akc. vlaś] (i. m.) — (zool.) vlasi, crvi u zagađenoj rani ◊ în žđerîtură a înpuĭat vlaś — na oderotini su se pojavili crvi ◊ la taĭatura-ĭa la piśuoru vaśi ĭastă vlaś — u rani na kravljoj nozi ima crva [Crn.] ♦ dij. var. vlaș [Por.] ♦ dij. var. stradomaș [Mlava] ∞ vlaș  [Vidi]

3417  voma  voma  повраћати  voma (ĭuo voamîĭ, ĭel voamîĭe) [akc. voma] (gl. p.) — 1. (med.) (zast.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa vuamîĭe — napio se kao ćurka, i sada samo povraća ♦ inov. sin. varsa 2. (tehn.) parati, rasparati; rasuti; odmotati; razmotati ◊ kînd a gemuit, n-a strîns ața pi gĭem bińe, șî gĭemu akuma tuot s-a vomait — kad je motala klube, nije konac namotala čvrsto, pa se klube sada svo razmotalo [Por.] ∞ varsa   [Vidi]

3418  vomatură  vomătură  повраћање  vomatură (mn. vomaturĭ) [akc. vomatură] (i. ž.) — 1. (med.) (zast.) povraćanje, povraćka ◊ puaće-fi înkarkată, kînd a prinso atîta vomatură — možda je trudna, kad je spopalo toliko povraćanje ♦ sin. inov. vîrsatură 2. (tehn.) isipavanje, rasipanje, paranje, rasturanje ◊ klańa stă strîmbă, șî kînd va baća vrun vînt tare, o să fiĭe așa vomatură đi fîn đi n-o sî-l măĭ adunăm vĭek — plast stoji nakrivo, i kad bude dunuo neki jak vetar, ima da bude takvo rasipanje sena, da ga nećemo sakupiti nikad [Por.] ∞ voma   [Vidi]

2013  vorbituorĭ  vorbitor  говорник  vorbituorĭ2 (mn. vorbituorĭ) [akc. vorbituorĭ] (i. m.) — govornik ◊ s-a adunat o granadă đi vorbituorĭ, șî tuoț vorbĭesk într-un glas, ńiś draku nu-ĭ înțaļiaźe — skupila se gomila govornika i svi pričaju u jedan glas, ni đavo ih ne razume ◊ vorbituorĭ kîț vrĭeĭ, da lukratuorĭ nuĭe ńiś unu — govornika koliko hoćeš, a radnika nema ni jednog [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

4877  vrau  vraf ?  време  vrau [akc. vrau] (pril.) — vreme, trenutak; jedanput, jednom ◊ l-a așćetat un vrau, ama kînd a vaḑut kă nuĭe, ș-adunat partaļiļi șî s-a dus — čekao ga je jedno vreme, ali kad je video da ga nema, pokupio je svoje stvari i otišao ◊ a uđińit un vrau bun, șî s-a pus pi lukru — odmorili se neko dobro vreme, i nastavili sa poslom ◊ n-a ramas mult đi lukru, măĭ un vrau, șî gata — nije ostalo mnogo posla, još jednom, i gotovo [Por.]  [Vidi]

5688  vreńiśiĭe  vrednicie  вредноћа  vreńiśiĭe (mn. vreńiśiĭ) [akc. vreńiśiĭe] (i. ž.) — vrednoća, radinost ◊ vreńiśiĭa nori n-a luvat ńima în samă, da a lukrat saraka đi s-a rupt tuată — snajkinu vrednoću niko nije zapazio, a radila je sirota da se sva kidala [Por.] ∞ vrĭańik   [Vidi]

5687  vrĭańik  vrednic  вредан  vrĭańik (vrĭańikă) (mn. vrĭańiś, vrĭańiśe) [akc. vrĭańik] (prid.) — vredan, radan ◊ lumĭa đemult a fuost măĭ vrĭańikă đikît śe ĭe astîḑ, kî tuot a lukrat ku mîńiļi luor — ljudi su nekad bili vredniji nego što su danas, jer su sve radili svojim rukama ♦ supr. ļenuos [Por.]  [Vidi]

6027  vulpĭe  ?  влачег  vulpĭe2 (mn. vulpĭ) [akc. vulpĭe] (i. ž.) — (tehn.) vlačeg, vlačuga ◊ vulpĭa ĭe o saĭnă raklată đi kare sa atîrnă kuardă kînd sa traźe la învaļituare, sî sa pună strîns pi sulu đinapuoĭ — vlačeg je rakljasta sanka o koju se kači osnova i vuče da se što čvršće snuje na zadnje vratilo razboja ◊ đi sî sa strîngă kuarda śe puaće măĭ tare, pi vulpĭe sa pun petruańe grĭaļe, or kă șăd kopiĭi măĭ maruț — da bi se osnova što čvršće stegla na vratilo, na vlačeg se stavlja teško kamenje, ili sede odrasla deca ◊ în Tanda nu sa lasă kopiĭi să șadă pi vulpĭe kă nu sa măĭ însuară — u Tandi se ne puštaju deca da sede na vlačegu jer se neće nikad oženiti ♦ sin. kapră (Tanda) [Por.] ∞ învaļi  [Vidi]

999  vuorbă  vorbă  реч  vuorbă (mn. vuorbĭе) [akc. vuorbă] (i. ž.) — 1. reč, govor, razgovor ◊ vuorba nuastră — naša reč ◊ uom đi vuorbă — čovek od reči ◊ lasă vuorba — ostavlja poruku, poručuje ◊ trîmĭaće vuorbă — šalje poruku, poručuje ◊ ăl țîńe đi vuorbă — drži ga za /datu/ reč ◊ vuorbă ușuară — /o/laka reč, laž ◊ vuorbĭe mulće — brbljarije, koještarije, tračevi; uvrede; klevete ◊ altă vuorbă — druga priča ◊ vuorbă grĭa — teška reč, uvreda 2. sporazum, dogovor ◊ tăĭnuĭ ku ĭel đi lukru, ș-a ramas vuorbă sî ńi măĭ gasîm odată la mińe — pričao sam s njim o poslu, i ostao je dogovor da se nađemo još jednom kod mene ♦ sin. taĭnă 3. jezik, narečje ◊ altă vuorbă ĭe la mńamț, altfĭeļ vorbĭesk, nu-ĭ înțaļeź fara învațat — drugi je jezik kod Nemaca, drugačije govore, ne možeš da ih razumeš bez učenja [Por.] ♦ dij. var. vorbă [Kmp.] ∞ vorbi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3913  vurai  alunga ?  терати  vurai (ĭuo vurîĭ, ĭel vurîĭe) [akc. vurai] (gl. p. ref.) — terati, goniti, požurivati ◊ la vurait ku bataĭa să lukre — terao ga je batinama da radi ◊ đi źaba ăl vurîĭe să gaćaskă lukru pănă nu însarĭaḑă — uzalud ga goni da završi posao dok se ne smrkne ◊ la vurait gazda ka pi lup đi fiĭe śe lukru — gonio ga je gazda ko kurjaka za bilo koji posao ♦ sin. mîna [Por.]   [Vidi]

3912  vuraĭală  alungare ?  јурњава  vuraĭală (mn. vuraĭelurĭ) [akc. vuraĭală] (i. ž.) — jurnjava, žurba, stiska, frka ◊ la gîzdoćiń tuot lukru s-a lukrat ku vuraĭală, nu s-a șaḑut ńiś un pik — kod bogataša se svaki posao radio u jurnjavi, nije se sedelo ni tren ◊ trăiratu ĭe mare vuraĭală — vršidba je velika jurnjava ♦ sin. grab, zuort, dura [Por.] ∞ vurai  [Vidi]

4486  vuv  vuv  бруј  vuv! (uzv.) — (onom.) bruj; huj ◊ s-auđe „vuv-vuv!” or „vu-vu!” kînd lukră vrun motuor măĭ đeparće, or kînd kopiĭi învîrćesk vuva — čuje se „brmb-brmb!” ili „bru-bru!” kad podalje radi neki motor, ili kad deca okreću brujalicu [Por.]  [Vidi]

2488  zađină  zadină  сметња  zađină (mn. zađiń) [akc. zađină] (i. ž.) — smetnja, ometanje, zadržavanje ◊ numa ńi faśe la zađiń, nu pućem să lukrăm đi ĭel — samo nam pravi smetnje, ne možemo da radimo od njega [Por.]   [Vidi]

3381  zaĭkă  zaică  сојка  zaĭkă (mn. zăĭś) [akc. zaĭkă] (i. ž.) — (ornit.) sojka, kreja (Garrulus glandarius) ◊ zaĭka ĭe pasîrĭe kare șî ĭarnă ramîńe în padure, đes zbuară pi-nga kasîļi nuaștre katînd mînkare, ș-atunśa ļesńe o prind kopiĭi în laț — sojka je ptica koja i zimi ostaje u šumi, često leti oko naših kuća tražeći hranu, i tada je deca lako hvataju u zamku ◊ într-o vrĭame zaĭka gata s-a pĭerdut, rar s-a putut veđa ĭarnă, ama akuma ĭară s-a mulțît — jedno vreme sojka se gotovo bila izgubila, retko se mogla videti zimi, ali sada se ponovo namnožila [Por.]   [Vidi]

6212  zaprĭală  zăpreală  затвор  zaprĭală (mn. zaprĭaļe) [akc. zaprĭală] (i. ž.) — (med.) zatvor (opstirpacija) ◊ zaprĭală ĭe buală kînd uomu nu puaće sî sa dukă pintru ĭel — zatvor je bolest kad čovek ne može da vrši nuždu ◊ đi zaprĭală nu sa bulnavĭesk numa uamińi, numa șă vićiļi — od zatvora ne oboljevaju samo ljudi, nego i stoka ◊ zaprĭala s-a ļikuit ku ḑamă đi varḑă, or ku spumă đi sapun — zatvor se lečio rasolom, ili sapunicom [Por.] ∞ zapri  [Vidi]

2598  zatkă  zatcă  повраћача  zatkă (mn. zătke) [akc. zatkă] (i. ž.) — (tehn.) povraćača, povratač, zatezaljča, zatezaljka, motka kojom se otpušta osnova sa zadnjeg vratila razboja ◊ zatka ĭe un bît lung, învîrat în kapu sululuĭ al đinapuoĭ, ku kare țîsatuarĭa slubuađe urḑala kînd sa umpļe spațu — povraćača je dugačak štap, uvučen u glavu zadnjeg vratila, kojim tkalja otpušta osnovu, kada se napuni „spac” [Por.] ∞ razbuoĭ   [Vidi]

5586  zavuoĭ  zăvoi  завој  zavuoĭ (mn. zavuaĭe) [akc. zavuoĭ] (i. s.) — (geog.) zavoj, zemljište pored reke ◊ zavuoĭ ĭe luok poļažńik în kare rîu faśe koveĭ, șî unđe ĭastă kîća ļamńe — zavoj je ravnica u kojoj reka pravi okuku, i gde ima malo drveća ◊ măĭ drag mĭ-a fuost vara să pazăsk faśiļi pi zavuoĭ, pănă vaśiļi pask, ĭo ma skald or prind la pĭeșć — najviše sam voleo leti da čuvam krave u zavoju, dok krave pasu, ja se kupam ili lovim ribu [Por.]  [Vidi]

3833  zbăg  refugiu  збег  zbăg (mn. zbăgurĭ) [akc. zbăg] (i. s.) — zbeg ◊ zbăgu ĭe gramada đi lumĭe kare đi vrĭamĭa đi raturĭ fuźe-n padure, sî sa pituļe đi rău dușmańilor — zbeg je grupa ljudi koja za vreme ratova beži u šumu, da se sakrije od neprijateljskog zla ◊ zbăg sa kĭamă șî luok pitulat unđe lumĭa sa pitulă đi vrĭamĭa đi rat — zbeg se zove i skrovito mesto, gde se ljudi kriju za vreme rata [Por.]  [Vidi]

35  zbura  zbura  летети  zbura (ĭuo zbuor, ĭel zbuară) [akc. zbura] (gl. p.) — 1. leteti, kretati se po vazduhu, (ptica, avion) ◊ zbuară ka pasîrĭa — leti kao ptica ◊ zbuară pi sus — leti na visini 2. hitati, žuriti, kretati se brzo ◊ la prispit nakazu, șă nu aļargă, numa zbuară — pritisla ga muka, pa ne trči, nego leti 3. raditi nešto velikom brzinom ◊ trasă sabĭa, iĭ zbură kapu — manu sabljom, odseče mu glavu [Por.]   [Vidi]

2141  zburda  zburda  лудирати се  zburda (ĭuo ma zburđieḑ, ĭel sa zburđiaḑă) [akc. zburda] (gl. p. ref.) — (za decu) ludirati se, ponašati se razuzdano; preterano skakati u igri ◊ kopiĭi đemult nu sa zburda la źuakă așa ka akuma — deca nekad nisu tako ludovala u igri kao sada ◊ nu zburda kopiĭi — ne podstiči decu na ludorije ♦ sin. đizmĭerda ♦ up. đizburda [Por.]  [Vidi]

2143  zburdațîĭe  zburdatură  лудирање  zburdațîĭe (mn. zburdațîĭ) [akc. zburdațîĭe] (i. ž.) — ludiranje, raskalašno ponašanje, razbacivanje imetkom ◊ la ńima n-a fuost așa zburdațîĭe ku bańi ka la iĭ, đ-aĭa a ramas guoĭ ka žîpu, fara ńimika — ni kod koga nije bilo takvog ludiranja sa parama kao kod njih, zato su ostali goli k’o pištolj, bez ičega [Por.] ∞ zburda  [Vidi]

2144  zburdaļńik  zburdalnic  разметљивац  zburdaļńik (zburdaļńikă) (mn. zburdaļńiś, zburdaļńiśe) [akc. zburdaļńik] (prid.) — razmetljivac, raspikuća ◊ nu sa șćiĭe kare ĭe măĭ rău đin iĭ duoĭ: ĭel ĭe zburdaļńik la mĭană, ĭa nare marźină ku labdaturĭ, șî đin iĭ pănă la urmă n-o să fiĭe ńimika — ne zna se ko je gori od njih dvoje: on je razmetljivac u kafani, ona nema granicu u hvalisanju, i od njih do kraja neće biti ništa [Por.] ∞ zburda   [Vidi]

2142  zburdat  zburdat  разуздан  zburdat (zburdată) (mn. zburdaț, zburdaće) [akc. zburdat] (prid.) — (za decu) razuzdan, raskalašan, obesan; nemiran; nevaspitan ◊ kopiĭi-luor sînt zburdaț, kî au đi tuaće — njihova deca su razuzdana, jer imaju svega ♦ var. đizburdat [Por.] ∞ zburda   [Vidi]

3327  zdumpańală  zdupăială  трескање  zdumpańală (mn. zdumpańaļe) [akc. zdumpańală] (i. ž.) — treskanje, udaranje predmeta o predmet uz tresak ◊ nu puaće să duarmă đi frikă kă đi kînd s-a rapus muoșu, s-auđe kînd șî kînd o zdumpańală pin kasă, đi la podrum pănă-n puod — ne može da spava od straha jer od kad je umro starac, čuje se kadkad neko treskanje po kući, od podruma do tavana [Por.] ∞ zdump  [Vidi]

3897  zgaĭbă  zgaibă  краста  zgaĭbă (mn. zgaĭbe) [akc. zgaĭbă] (i. ž.) — (med.) krasta ◊ zgaĭbă ĭe kuažă śe sa prinđe pi bubă kînd sa vinđikă — krasta je pokorica koja se hvata na rani, kada zarasta [Por.]  [Vidi]

3896  zgîĭe  zgâie  зијавко  zgîĭe (mn. zgîĭ) [akc. zgîĭe] (i. ž.) — (pej.) zijavko, kezavko; blenta ◊ zgîĭe ĭe uom kam pruost kare askultă ku gura kaskată, kă nu înțaļaźe ńimika — zijavko je priprost čovek koji sluša otvorenih usta, jer ne razume ništa ♦ var. zgîĭtură [Por.] ∞ zgîi  [Vidi]

5604  zgîrîĭtură  sgârietură  огреботина  zgîrîĭtură (mn. zgîrîĭturĭ) [akc. zgîrîĭtură] (i. ž.) — (med.) ogrebotina, rana ◊ a trekut pin ruź, șî ĭ-a ramas zgîrîĭturĭ adînś pi mîń șî pi piśuare — prošao je kroz trnje, i ostale mu doboke ogrebotine po rukama i nogama [Por.] ∞ zgîrîĭa  [Vidi]

2506  zgribĭenț  zgrebenţ  загребенци  zgribĭenț (mn. zgribĭențurĭ) [akc. zgribĭenț] (i. m.) — zagrebenci, zagrebenće; grebenac, ostaci kučine ◊ zgribĭențu ĭe otpadu dî la kîlț śe uđașće-n darak, bun dă străkurat rakiĭa kînd sa friźe la kazan — zagrebenac je otpad sa kučine koji ostaje na grebenu, dobar je za proceđivanje rakije kad se peče na kazanu ◊ dăn ĭel sa fakut șă baćală dă kuśimă — od njega se pravila i osnova za ponjavu [Mlava] ♦ dij. var. zgrĭebiń (Tanda) [Por.] ♦ up. gibură [Por.]  [Vidi]

4219  zîdańiță  baniţă  зиданица ?  zîdańiță (mn. zîdańiț) [akc. zîdańiță] (i. ž.) — (zast.) zidanica, sud za semenje ◊ zîdańiță a fuost vas đin obadă đi butuarkă, fakut đi pazît marunțîșu — zidanica je bila drveni sud od šupljike drveta, napravljen da se u njemu čuva zrnevlje ◊ zîdańița avut fund đi blană rotată, prins đi ĭa ku kuńe đe ļemn — zidanica je imala dno od okrugle daske, pričvršćene za nju drvenim čavlima ◊ fundu zîdańițî a fuost îngăurit la mižluok — dance zidanice bilo je probušeno na sredini ◊ î-n gaură la fundu zîdańițî a fuost înțapată đinuntru o furkă ku triĭ kuarńe, fakută đin kuorn uskat — u rupu na dnu zidanice bila je iznutra ubodena račka sa tri roga, izrađena od suvog drena ◊ furka ku tri kuarńe înțapată đinuntru în zîdańiță a rarit buobiļi să nu sa izgorĭaskă đi vlagă — troroga račka umetnuta u zidanicu iznutra razređivala je zrnevlje da se ne upali od vlage ♦ sin. butuarkă [Por.] ◊ zîdańiță la nuoĭ s-a kĭemat vas đi ļemn în kare s-a țînut oțătu, fakut ka źubanu, ku gaură largă đ-aputut oțătu sî sa ĭa ku śuoĭu — zidanica je kod nas bio sud u kome se držalo sirće, sličan žbanu, sa velikim otvorom da je sirće moglo da se zahvati čašom (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. baniță (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

3015  zîmbră  zâmbre  зазубица  zîmbră (mn. zîmbre) [akc. zîmbră] (i. ž.) — (vet.) zazubica, upala desni kod konja (Gingivitis), ili bolne izraslice na usnama goveda ◊ zîmbră ĭe buala vićilor, kînd la vită krĭesk ńișći rînḑă miś pi buḑa, șî ĭa nu puaće sî paskă ńiś sî bĭa apă — izraslica je goveđa bolest, kad govedu izrastu neke male rese na usnama, pa govedo ne može ni da pase, ni da pije vodu ◊ (med.) zîmbrîļi la vită sa ļekuĭe ku fuarfiśiļi: kum ĭaļe krĭesk, așa uomu ļi taĭe — izraslice se kod goveda leče makazama: kako one rastu, tako ih čovek seče [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4042  zîrță  zarțale  наочаре  zîrță [akc. zîrță] (i. ž.) — (med.) naočare ◊ mama a purtat zîrță đi mikă — majka je nosila naočare od malena ◊ am numa o parĭake đi zîrță, ļi duk kînd lukru ku aku — imam samo par naočara, nosim ih kad radim sa iglom ◊ sa vaĭtă kă ńiś ku zîrțîļi nu măĭ vĭađe — žali se da ni sa naočarima više ne vidi [Por.] ♦ dij. sin. okĭeț [Buf.] ♦ dij. sin. oćilă, naośiri (Urovica) [Pad.]  [Vidi]

4144  zmuaćik  smoatic  смотуљак  zmuaćik (mn. zmuaćiśe) [akc. zmuaćik] (i. s.) — smotuljak; pramen ◊ a tuors kairu gata tuot, ĭ-a ramas numa un zmuaćik đi lînă — isprela je gotovo celu kudelju, ostajo joj je samo jedan smotuljak vune ♦ sin. biț [Por.]  [Vidi]

2338  znobiuluĭ  zlobiu  злобнички  znobiuluĭ [akc. znobiuluĭ] (pril.) — zlobnički ◊ nu ĭ-anvaț ńima, iĭ lukre tuot znobiuluĭ kî așa sînt fakuț — niko ih nije učio, oni sve rade zlobnički jer su tako rođeni ♦ var. (skr.) znobiu [Mlava] ∞ znuabă  [Vidi]

2336  znuabă  zloabă  злоба  znuabă (mn. znuabe) [akc. znuabă] (i. ž.) — 1. zloba, nedelo, zločin; spletka, intriga; smicalica ◊ bugari a fakut mare znuabe dă vrĭamĭa dă rat, da ńima nu ĭ-a suđit prăntu aĭa — Bugari su činili velika zla za vreme rata, a niko im nije sudio zbog toga ◊ nuĭe uom kum trăbe, numa faśe la znuabe, alta nu șćiĭe — nije čovek kako treba, samo pravi smicalice, drugo ne zna [Mlava] 2. (o deci) nestašluk ◊ aldrakuluĭ kopilo-sta, a krĭeskut, da nu sa măĭ lasă đi znuabe — đavolasto dete, odraslo je, a nije se manulo nestašluka (Tanda) [Por.]  [Vidi]

6276  zubun  zăbun  зубун  zubun (mn. zubuńe) [akc. zubun] (i. s.) — zubun ◊ zubun a fuost țuală śe s-a purtat đisupra, pista alalće țuaļe, fakut đi śuarik gruos, ku mîńiś skurće, or fara mîńiś — zubun je gornji haljetak koji se nosio preko druge odeće, skrojen od debljeg sukna, sa kratkim rukavima, ili bez rukava ◊ zubunu a purtat șî muĭeriļi, șî uamińi — zubun su nosili i muškarci i žene ◊ zubunu s-a pĭerdut întra raturĭ, kînd l-a skimbat burka — zubun se izobičajio izmedju dva rata, kada ga je zamenio kaput [Por.]   [Vidi]

2389  žagă  joagăr  жага  žagă (mn. žage) [akc. žagă] (i. ž.) — (tehn.) žaga, dugačka dvoručna testera ◊ žagă ĭe firiz mare đi doă mîń, ku doă parĭekĭ đi đinț: o parĭake taĭe, da una skuaće rugumaturažaga je velika dvoručna testera, sa dva para zubaca: jedan par seče, a drugi vadi strugotinu ◊ ku žagă lukră duoĭ inș, ku ĭa sa taĭe ļiamńe gruasă — žagom testerišu dve osobe, njome se seku debeli trupci ◊ žagă la nuoĭ a ĭeșît dupa ratu-sta ku mńamț, măĭ întîń la rudńik în Măĭdan, unđe ku ĭa am sprimit građe đi uokńe — žaga se kod nas pojavila posle rata sa Nemcima, najpre u rudniku u Majdanpeku, gde smo sa njom spremali podgrađu za okna ◊ pănă am lukrat la rudńik, la žagă ĭ-am ḑîs „amerikaner” — dok smo radili u rudniku, žagu smo zvali „amerikaner” [Por.] ∞ firiz  [Vidi]

3933  žapină  japină  удубљење  žapină (mn. žapiń) [akc. žapină] (i. ž.) — udubljenje, vododerina ◊ s-a surupat pomîntu pi pođină dupa pluaĭe, ș-a ramas numa žapiń guaļe — odronila se zemlja posle kiše na padini, pa su ostale samo gole vododerine ♦ sin. gaură, borugă, žoampă [Por.]  [Vidi]

5803  žăgĭ  jeghi  жеравица  žăgĭ (mn. žăgurĭ) [akc. žăgĭ] (i. s.) — žeravica ◊ nu s-a stîns fuoku đi tuot, a măĭ ramas žăgĭ pin śanușă — nije se vatra ugasila sasvim, ostale su žeravice po pepelu ♦ up. žîgaraĭ [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

6095  žăļ  panglică neagră  флор  žăļ2 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — (ver.) flor, znak žalost ◊ pănă nu s-a dus ńegru dupa-ĭ muorț, sămnu kî ĭe uomu žăļńik a fuost o șļîngă îngustă ńagră kare s-a kĭemat žăļ — dok se nije nosila crnina za pokojnicima, znak žalost je bila crna uska traka koju su zvali flor ◊ barbațî a dus žăļu ļegat đirĭept pista kaśulă albă, da muĭeriļi atirnat la kîrpă în vîru kapuluĭ — muškarci su flor nosili vezanog rano preko bele šubare, a žene prikačenog na marami povrh glave ◊ dakă a žaļit voĭńik, muĭeriļi a prins žăļu pi kîrpă la vîru kapuluĭ đi parća đirĭaptă, slubaḑît înapuoĭ, da dupa muĭare, la prins đi parća stîngă — ako su žalile muškarca, žene su flor nosile prikačenog na marami povrh glave sa desne strane, a za ženom, kačile su ga sa leve strane ◊ pănă a žaļit ku kapu guol, barbațî a duś žăļu ļegat la gît — dok su žalili gologlavi, muškarci su flor nosili oko vrata [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

6244  žîgaraĭ  jegăráĭ  жар  žîgaraĭ (mn. ≈) [akc. žîgaraĭ] (i. zb.) — žar ◊ dupa śe trĭek ļamńiļi, în kamin ramîńe numa žîgaraĭu — kad izgore drva, na kaminu ostaje samo žar ♦ up. žăgĭ [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

3441  žîr  jâr  жир  žîr (mn. žîrurĭ ?) (i. s.) — (bot.) žir, plod hrasta ili bukve ◊ đemult a fuost duos kît vrĭeĭ, șî tuot pļin đi žîr — nekad je bilo šume koliko hoćeš, i sva je bila puna žira ◊ ku žîru s-a arańit puorśi, da șî lumĭa la mînkat kînd ĭ-a razbit fuamića — žirom su se hranile svinje, a i ljudi su ga jeli kad bi ih savladala glad ♦ sin. gindă [Por.]  [Vidi]

5770  žîvînă  rană  рана  žîvînă (mn. žîvîń) [akc. žîvînă] (i. ž.) — (med.) rana, ozleda ◊ la luok unđe sa lovĭașće uomu, sa faśe žîvînă — na mestu gde se čovek povredi, napravi se rana ◊ žîvînă viĭe — živa rana [Por.]  [Vidi]

2327  Žoĭeń  Joieni  Четврткари  Žoĭeń (jed. Žoĭan) [akc. Žoĭeń] (i. m.) — (antr.) Četvrtkari, nadimak koji su Vlasi Carani dali zapadnim Vlasima, Munćanima, zato što nisu radili četvrkom ◊ rumîń țarańi đi la Kraĭna a ḑîs l-aĭ nuoștri „žoĭeń”, kă aĭ nuoștri n-a lukrat žuoĭa, đi la Žuoĭ-Marĭ pănă la Ispas, karĭe kađe tuot žuoĭa — Vlasi Carani iz Krajine, zvali su naše „četvrtkari”, jer naši nisu radili četvrtkom od Velikog Četvrtka do Spasovdana, koji uvek pada u četvrtak ♦ var. Žoĭańi [Por.] ∞ žuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3295  žordaļiu  zărzălui  кајсија (дрво)  žordaļiu (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiu] (i. m.) — (bot.) kajsija (drvo), (Prunus armeniaca) ◊ žordaļiu ĭe puom mik, ku fluorĭ albe șî puamă galbină — kajsija je niska voćka sa belim cvetom i žutim plodom ◊ žordaļiu ĭe puom kare la nuoĭ sa pĭarđe mirekuț, sa măĭ gasîașće unđe-unđe, al tuot măĭ rar — kajsija je voćka koja se kod nas polako gubi, još se može naći tu i tamo, ali sve ređe ♦ var. zorzoļiu (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. zărzaļiu (Novi Sip) [Dun.] ♦ dij. var. zărzăļiu (Topla) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2367  žordar  jordar  прутар  žordar (mn. žordarĭ) [akc. žordar] (i. m.) — (izob.) prutar, gonič ◊ žordar a fuost uom sarak kare n-avut plugu luĭ, șî s-a dus în prumut la ăla kare l-a avut, să-ĭ mîńe ku žuarda buoĭi la arat, da pĭe urmă ĭel iĭ întuarśe înprumutu kînd vińe ku plugu șî-ĭ are luoku lu sarak — prutar je bio siromašan čovek koji nije imao svoj plug, pa je odlazio u zajam kod onoga ko ga je imao, da mu prutom goni volove na oranju, a posle mu ovaj vraća zajam kad dođe sa plugom i siromahu izore njivu ◊ đemult s-a arat ku triĭ parĭekĭ đi buoĭ, șî žordarĭu a purtat griža đi tuaće parĭeki-ļa sî tragă plugu kum trîabe — nekada se oralo sa tri para volova, i gonič je vodio računa o njima da vuku plug kako treba [Por.] ∞ žuardă   [Vidi]

3932  žuampă  joampă  рупа  žuampă (mn. žuampe) [akc. žuampă] (i. ž.) — rupa, udubljenje ◊ n-a bagat sama, a dat ku ruata în vro žuampă, ș-a kaḑut înkurișkapiće — nije pazio, udario je biciklom u neku rupu, i pao naglavačke ◊ a luvat pluaĭa drumu, a ramas numa žuampă lînga žuampă — odnela kiša put, ostala je samo rupa do rupe ♦ sin. gaură, žapină [Por.]  [Vidi]

5805  žuđekat  judecat  критикован  žuđekat (žuđekată) (mn. žuđekaț, žuđekaće) [akc. žuđekat] (prid.) — kritikovan ◊ n-a trekut ḑîua să n-a fi fuost žuđekată đi la suakra fara ńiśkotrĭabă — nije prošao dan da nije bila kritikovana od strane svekrve bez ikakvog razloga [Por.] ∞ žuđeka  [Vidi]

2947  žumuļit  jumulit  очерупан  žumuļit (žumuļită) (mn. žumuļiț, žumuļiće) [akc. žumuļit] (prid.) — očerupan, raščupan ◊ gaina a skapat đin gĭarîļu uļuluĭ, ama a fuost tuată žumuļită — kokoška je utekla iz orlovih kandži, ali je bila sva očerupana ◊ fata nu s-a pipćenat, numa s-a dus dupa viće imuasă șî žumuļită — devojka se nije očešljala, nego je otišla za stokom prljava i raščupana ◊ ń-a furat uoțî tuot, șî ń-a lasat žumuļiț păn-la pĭaļa guală — ukrali nam lopovi sve, i ostavili nas očerupane do gole kože [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

5748  žuos  jos  доле  žuos [akc. žuos] (pril.) — dole, na zemlji ◊ nuĭe bun tuamna sî sa șadă žuos, pi pomînt guol, kî ĭe pomîntu uđiluos șă uomu raśeșćă ļesńe — nije dobro u jesen da se sedi dole, na goloj zemlji, jer je zemlja vlažna pa se čovek lako prehladi ◊ ļemnu taĭat a kaḑut žuos — posečeno drvo palo je na zemlju ♦ supr. sus [Por.]  [Vidi]

5799  župui  jupui  драти  župui (ĭuo župuoĭ, ĭel župuaĭe) [akc. župui] (gl. p. ref.) — 1. (o koži) drati, odrati, skinuti kožu ◊ kînd sa taĭe vro žuavină pintru karńe, ĭa măĭ întîń sa župuaĭe, îĭ sa dubuare pĭaļa — kad se kolje neka životinja radi mesa, ona se prvo odere, skine joj se koža 2. (o kori) guliti ◊ čiĭu or salka sa župuaĭe đi kuažă, să ramînă numa albățu đi lukru — lipa ili vrba se gule od kore, da ostane samo beljika za obradu [Por.]   [Vidi]

5802  župuitură  jupuitură  одеротина  župuitură (mn. župuiturĭ) [akc. župuitură] (i. ž.) — 1. (med.) oderotina ◊ župuitură ĭe rană pi trupu uomuluĭ or a žuavińi unđe ļi sa dubuare un parśel đi pĭaļa — oderotina je rana na telu čoveka ili životinje gde im se skine deo kože 2. (o kori) oguljotina ◊ župuitură pi ļemn ĭe luok unđe iĭ s-a dubarît kuaža — oguljotina na drvetu je mesto gde mu je skinuta kora [Por.] ∞ župui   [Vidi]

5801  župuĭală  jupuială  драње  župuĭală (mn. župuĭelurĭ) [akc. župuĭală] (i. ž.) — 1. (o koži) dranje ◊ n-o sî gaćaska župuĭala îndată, kă a taĭat mulće viće — neće završiti dranje skoro, jer ima mnogo zaklane stoke 2. (o kori) guljenje ◊ kînd s-a tîvaļit bikuań-aĭ marĭ pin puomĭ, unđe guod atîrnat puomi, a ramas urmă đi župuĭală — kad su se valjale kamenčine po voćnjaku [Por.] ∞ župui  [Vidi]

2464  źam  geam  рам  źam (mn. źamurĭ) [akc. źam] (i. m.) — (tehn,) ram, okvir a. prozorski ram ◊ źamu đi la ferĭasta ĭe fakut đi blanuță îngușće đi ļiemn, ĭnkeĭaće în patru kuolțurĭ, șă au un žgĭab skobit în kare sa puńe uokna lu stîklă — prozorski ram napravljen je od uzanih drvenih daščica, spojene na četiri ćoška, koje imaju jedan udubljeni žljeb u koji se umeće stakleno okno ◊ źamu ferĭeșći ĭe prins đi darak ku țîțîńe, đi sî puată sî sa đeșkiđa șî în kiđă — prozorski ram spojen je sa okvirom prozora pomoću šarki, da može da se otvara i zatvara b. (ret.) ram za slike ◊ tuaće sļikurĭ batrîńe, kare mĭ-a ramas đi la tata, ļ-am pus într-un źam, șî ļ-am atîrnat în parĭaće — sve stare slike, koje su mi ostale od oca, stavio sam u ram, i okači na zid ♦ var. źiam [Por.] ♦ dij. var. ğam [Kmp.]  [Vidi]

4986  źamînă  geamănă  ракља  źamînă2 (mn. źamîńe) [akc. źamînă] (i. ž.) — raklja, račva ◊ kînd taĭ o krĭangă, șî la vîr iĭ laș doă krenguță kare ļi skurț, poț să spuń kă aĭ fakut źamînă — kad isečeš granu i na vrhu joj ostaviš dve grane koje skratiš, možeš da kažeš da si napravio raklju ◊ fiĭe śe śe ĭe lunguĭat da la vîr krapat în doă șî larźit, puaće sa kĭema źamînă — što god je duguljasto a na vrhu raspolućeno i rašireno, može se zvati raklja [Por.] ∞ źamîn  [Vidi]

5851  źamînă  geamănă ?  клечка  źamînă3 (mn. źamîń) [akc. źamînă] (i. ž.) — klečka, roga ◊ źamînă ĭe o krĭangă źemnarată, kare sa puńe la vită la gît, să nu puată să trĭakă pin gardurĭ — klečka je račvasta grana koja se meće stoci oko vrata, da ne može da prođe kroz ograde [Por.]  [Vidi]

3010  źuban  butoi  жбан  źuban (mn. źubańe) [akc. źuban] (i. s.) — žban, džban ◊ źubanuĭe vas đi ļiemn, fakut đin dauoź, în kare kure rakiu la kazan — žban je drveni sud od doga, u koji teče rakija na kazanu ♦ var. źiban (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. buriu (Debeli Lug) [GPek]  [Vidi]

4278  źuok  joc  игра  źuok (mn. źuokurĭ) [akc. źuok] (i. s.) —1. igra; igranka; zabava ◊ ḑîua la pîkurarĭ trĭaśe ĭuta, dakă au fîrtaț đi źuok — pastirima dan brzo prođe, ako imaju društvo za igru ◊ pi fata mare n-o trĭek źuokurļi, kă trăbe sî gasaskă soț đi mîritat — odrasla devojka ne propušta igranke, jer treba da nađe muža za udaju ◊ pușka nuĭe đi źuok, kă puaće să pokńaskă sîngură — puška nije za igru, jer može da opali sama ◊ źuok kopilarĭesk — dečja igra 2. kolo ◊ đi patru ĭe măĭ đes źuok kare sa źuakă pi la visaļiĭ — četvorka je najčešće kolo koje se igra na veseljima ◊ źuok đi bîtrĭńață — starinsko kolo ◊ źuok rumîńesk — vlaško kolo 3. (fig.) šala, sprdnja, spletka ◊ mînă źuok, faśe źuokurĭ ku veśińi — tera šegu, pravi šale na račun komšija ◊ nu sa batut źuok đi ńima, k-a fuost rușîńe — nije se ismevao nikog, jer je ružno ♦ var. žuok [Por.]  [Vidi]

5676  șađa  ședea  седети  șađa (ĭuo șăđ, ĭel șîađe) [akc. șađa] (gl. n.) — 1. (o položaju) sedeti ◊ tuota ḑîua numa șîađe, nu lukră ńimika — ceo dan samo sedi, ne radi ništa ◊ nu șađa pi pomînt, kî ĭe uđiluos — nemoj sedeti na zemlji, jer je vlažna 2. (fig.) (o skladu) uskladiti, pristajati ◊ frumuos iĭ șîađe pipćenatu đ-akuma — sadašnja frizura joj lepo stoji ◊ barba nu-ĭ șîađe ńiśkum — brada mu nimalo ne stoji ◊ ĭel ĭe mik da ĭa mare, nu ļi șîađe unu ku altu — on mali a ona visoka, ne pristaju jedno uz drugo [Por.]  [Vidi]

5678  șăḑîtuare  șezătoare  седељка  șăḑîtuare (mn. șăḑîtuorĭ) [akc. șăḑîtuare] (i. ž.) — sedeljka ◊ șăḑîtuarĭa a fuost ađet sî sa aduńe lumĭa într-o kasă, măĭ đes veśinată, la taĭnă șî la bĭare — sedeljka je bio običaj da se okupe ljudi u jednoj kući, najčešće komšijskoj, na razgovor i piće ◊ șăḑîtuoriļi măĭ mult s-a țînut ĭarna, kă a fuost nuapća lungă da lukru pinga kasă puțîn — sedeljke su se najviše održavale zimi, jer je noć bila duga a posla oko kuće malo ◊ la șăḑîtuare muĭeriļi a tuors or a-npļećit la śarapĭ, da uamińi a žukat la kărț ș-a baut rakiĭe fĭartă — na sedeljkama žene su prele ili plele čarape, a muškarci su igrali karte i pili kuvanu rakiju ♦ up. klakă [Por.] ∞ șađa  [Vidi]

5648  șćeraĭ  ?  срча  șćeraĭ (mn. șćeraĭe) [akc. șćeraĭ] — srča ◊ șćeraĭ ĭe gramadă dă șćiklă spartă — srča je gomila razbijenog stakla [Rom.]  [Vidi]

5649  șćiklă  sticlă  стакло  șćiklă [akc. șćiklă] (i. ž.) — staklo ◊ a spart ś-a spart, ș-a lasat gramadă dă șćeraĭ dă șćiklă-n drum — razbio je šta je razbio, i ostavio je gomilu srče na putu [Rom.] ♦ v. stîklă [Por.] ∞ stîklă  [Vidi]

2164  șćir  știr  штир  șćir (mn. șćirĭ) [akc. șćir] (i. m.) — (bot.) štir (Amaranthus angustifolius) ◊ șćiru ĭe dulśața puorśilor, da șî babiļi nuaștre a fakut ḑamă ku rasurĭ đin ĭel — štir je svinjska poslastica, ali su i naše bake kuvale od njega čorbu sa surutkom [Por.]  [Vidi]

6305  șćirb  știrb  креzуб  șćirb (mn. șćirbĭ) (i. m.) — (med.) krezub ◊ insă șćirbă ĭe aĭa kare n-are đinc, or lu kare ĭe vrun đinće đinaine frînt — krezuba osoba je ona koja nema zube, ili kojoj je neki prednji zub polomljen ◊ (izr.) kînd la kopil pikă vrun đinće, aĭlalț iĭ kîntă „șćirbu-birbu: đinće ś-a pikat să manînśe kakat, da tu să ramîń viu șă sănatuos” — kad nekom detetu ispadne zub, ostala deca mu pevaju „kreza-krezuba: zub što je ispao da jede govna, a ti da si nam živ i zdrav” [Por.]  [Vidi]

5905  șćire  știre  вест  șćire (mn. șćirĭ) [akc. șćire] (i. ž.) — vest, saznanje; znanje ◊ (folk.) să șćiĭ đi șćirĭa luĭ — da znaš vesti o njemu ◊ n-a lukrat ńimika fara șćirĭa parințîlor — nije radio ništa bez znanja roditelja [Por.] ∞ șći  [Vidi]

6016  șî  și  и  șî (vez.) — i ◊ șî nuoĭ, șî vuoĭ sînćem saćań, pomînćeń — i mi i vi smo seljaci, zemljoradnici ◊ ĭ-a spus sî sa lasă đi noroḑîĭ, șî aĭa ĭ-a spus đi o sută đi uorĭ — rekao mu je da prestane sa ludostima, i to mu je rako sto puta [Por.]   [Vidi]

5778  șuk  șuc  ред  șuk (mn. șukurĭ) (i. s.) — red, grupa ◊ a trĭekut un șuk đi kopiĭ, a mĭers aļergînd să nu sa amînaćaḑă đi șkuală — prošla je grupa učenika, išla ĭe trčeći da ne zakasni za školu ◊ dupa rat ĭerĭa mare ńistoțală, a statut șukurĭ șî șukurĭ đi lumĭe, așćetînd să ļi sa-npartă sarĭa șă gasu — posle rata bila je velika nestašica, redovi i redovi ljudi su čekali da im se dodeli so i gas ♦ sin. rînd, șîrag [Por.]  [Vidi]

1024  țapîn  ţeapăn  снажан  țapîn (țapînă) (mn. țapiń, țapińe) [akc. țapîn] (prid.) — 1. snažan, jak ◊ uom țapîn, la trînćală ku tuoț a dat đi pomînt — jak čovek, na rvanju je svakoga tresnuo o zemlju 2. izdržljiv ◊ saśi aĭ țasuț în razbuoĭ sînt mult mîĭ țapiń đi kît aĭ kumparaț — džakovi koji su izrađeni od domaće tkanine, izdržljiviji su od kupovnih [Crn.] 3. dobar (po kvalitetu); dovoljan (po količini) ◊ mînkarăm țapîn, șă ńi pusărăm pi lukru — najedosmo se dobro, i legosmo na posao ◊ đi kosîtuorĭ trîăbe mînkare țapînă — za kosače treba jaka hrana [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

4508  țapuoń  țăpoi  стожерчина  țapuoń (mn. țapuańe) [akc. țapuoń] (i. s.) — (augm.) stožerčina, grub, kriv ili neotesan stožer ◊ a taĭat un țapuoń, parke faśem klańe pănă-n śĭerĭ — isekao je jednu stožerčinu, kao da ćemo denuti stog do neba ◊ (u izr.) stă ka țapuońu sa ḑîśe đi vrunu kare stă-n piśuare, da trăbe sî sa apļiaśe să lukre śuava — stoji kao stožerčina kaže se za nekog koji stoji, a treba da se sagne da nešto radi [Por.] ∞ țapă  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

71534 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź