1088 | țîkă | ţâcă | сорта | țîkă (mn. țîś) [akc. țîkă] (i. ž.) — 1. sorta, vrsta (za ljude) ◊ așa țîkă đi lume rîa, n-a măĭ vaḑut ńima — takvu sortu loših ljudi, još nije video niko 2. poreklo; loza; rod, svojta; familija ◊ draku va șći đi unđe sa traźe țîka luor — đavo će ga znati odakle se vuče njihova loza ◊ nu sînt iĭ đin țîka nuastră — nisu oni iz naše loze 3. (psih) narav (obično se odnosi na decu) ◊ kopiļe, trasńirĭa-n țîka-tĭa, draśaskă — dete, grom ti spalio đavolsku narav [Por.] | | [Vidi] |
600 | pĭaļe | piele | кожа | pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nag ◊ ud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |