Reč u nije obrađena kao osnovna reč!

Reč u u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
419  a  a  а  aup>2up> (uzv.) — 1. označava iznenađenje, radost, čuđenje: a! molim! šta? ◊ a?! śe ḑîś?! — a?! šta kažeš? 2. zavisnosti od načina razgovora, naročito kada mlađa osoba razgovara sa starijom, „a” se kao odziv smatra neuljudnim ◊ raspunsu ku „a” nuĭe omeńiesk — odazivanje sa „a” nije uljudno [Por.]  [Vidi]

81  aăla  ăla  онај  aăla (аĭа) (mn. aăĭa, аăļа) [akc. aăla] (zam.) — onaj, ono; taj ◊ aăla uom — onaj čovek ◊ aăla kopil — ono dete ◊ aĭa muĭarĭe — ona žena ◊ aăļa muĭerĭ — one žene [Por.] ♦ dij. var. ăla (aĭa) (mn. ăĭa, ăļa) [Kmp.]   [Vidi]

80  aăsta  ăsta  овај  aăsta (asta) (mn. aășća) [akc. aăsta] (zam.) — ovaj ◊ aăsta uom — ovaj čovek ◊ astanuapće (=asta + nuapće) — ove noći, noćas [Por.] ♦ dij. var. ăsta (mn. ășťa) [Kmp.]   [Vidi]

222  abaćarĭe  abаtere  скретање  abaćarĭe (mn. abaćerĭ) [akc. abaćarĭe] (i. ž.) — skretanje, promena pravca kretanja ◊ dakă nu baź sama unđe ĭe abaćarĭa, aĭ sî rataśeșć — ako ne paziš gde je skretanje, ima da zalutaš ♦ var. abatutu [Crn.] ∞ abaće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

82  abaće  abate  скретати  abaćeuo abat, ĭel abaće) [akc. abaće] (gl. p. ref.) — 1. skretati sa pravca, sklanjati se u stranu ◊ sa abaće đin drum în lăturĭ — sklanja se s puta u stranuunđe să va abaća lumĭa-ĭa, kînd sa va puńa pluaĭa? — gde li će se skloniti ti ljudi, kada bude udarila kiša? 2. (izob.) navraćati, svraćati ◊ sa abaće pi la nuoĭ — navraća kod nas [Por.] ♦ dij. var abaťe [Kmp.]   [Vidi]

227  abatut  abătut  скренут  abatut (abatu) (mn. abatuț, abatuće) [akc. abatut] (prid.) — 1. skrenut, koji je promenio pravac kretanja ◊ sîngur ĭe đivină śe ĭe abatut đi pi drum — sam je kriv što je skrenut sa puta 2. (fig.) poremećen u duševnom ili društvenom smislu ◊ lasă-l, vĭeḑ kî ĭe zminćit șî abatut la kap — pusti ga, vidiš da je poremećen i skrenut [Crn.] ◊ abatut đin minće — umno poremećen, blesav, ćaknut [Por.] ∞ abaće  [Vidi]

473  Abraș  Abraș  Абраш  Abraș [akc. Abraș] (i. m.) (antr.) — lično ime rodonačelnika familije Abrašešti u Prahovu ◊ Abraș a fost kińez la Praova doĭspreče ań — Abraš je bio knez u Prahovu dvanaest godina [Kmp.]   [Vidi]

86  aburi  aburi  испаравати  aburiuo aburĭesk, ĭel aburĭașće) [akc. aburi] (gl. p. ref.) — 1. isparavati se, puštati paru ◊ apa fĭarbe șî aburĭașće — voda ključa i isparava 2. duvati (za vetar), zapahnuti (za miris) ◊ batu un vîntuț, șî ńe aburi un miruos frumuos đi la fluorĭ đin građină — pirnuo je neki vetrić, i zapahnuo nas je pijatan miris cveća iz bašteup. nîpari [Por.] ∞ abur  [Vidi]

89  aburiĭe  aburire  испарина  aburiĭe (mn. aburiĭ) [akc. aburiĭe] (i. ž.) — a. isparina, para ◊ dupa pluaĭe kaldă vara, đin pomînt ĭasă multă aburiĭe — posle tople letnje kiše, iz zemlje izlazi mnogo pare b. magla na glatkim i providnim površinama, nastala hvatanjem pare na njimaunđe sa fĭerb uaļiļi, dakă nu sa đeșkid ferĭeșćiļi, sa faśe mare aburirĭe, șî pi stîklă sa prinđe śĭață — gde se kuva jelo, nastaje velika isparina, i na staklo se hvata magla [Por.] ∞ abur  [Vidi]

88  aburit  aburit  замагљен  aburit (aburită) (mn. aburiț, aburiće) [akc. aburit] (prid.) — a. zamagljen ◊ stîkla la ferĭastă ĭe aburită, nu sa vĭađe pin ĭa ńimika — staklo na prozoru je zamagljeno, ne vidi se kroz njega ništa b. oparen, koji je bio izložen pari; navlažen parom ◊ n-a uskat rufiļi, numa ļ-a lasat aburiće în kutariță — nije osušila rublje, nego ga je ostavila vlažnog u korpi [Por.] ∞ abur  [Vidi]

90  aburĭel  aburel  поватарац  aburĭel (mn. aburĭeļ, aburĭaļe) [akc. abuel] (i. s.) — povetarac, tih vetrić, lahor ◊ a batut pin krĭanźe un aburĭel kald — dunuo je kroz granje topao lahor ♦ var. aburĭeluț ♦ / dem. < abu + -ĭel [Por.] ∞ abur  [Vidi]

87  aburuos  aburos  напарен  aburuos (aburuosă) (mn. aburu, aburuasă) [akc. aburuos] (prid.) — naparen, pokriven parom; koji isparava; koji u sebi ima paru; isparljiv ◊ dupa pluaĭe, a veńit pista nuun danf aburuos, kald — posle kiše, zapahnula nas je topla para [Por.] ∞ abur  [Vidi]

281  ață  aţă  конац  ață (mn. ață) [akc. ață] (i. ž.) — konac, nit, vlakno ◊ ață đi kusut — šivaći konac ◊ ka pi ață — kao pod konac (za nešto što je dobro poređano) ◊ ļagă ața, faśe nuod — vezuje konac u čvor ♦ (augm.) ațuoń — končina [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

457  ațui  aţui ?  обележити концем  uiuo uĭesk, ĭel uĭașće) [akc. ațui] (gl.) — obeležiti obojenim i zategnutim koncem pravu liniju na gredi ◊ ața sa mînžîașće ku karbuńe, sa-nćinźe țapîn pi grîndă, șî sa traźe la mižluok ka la ark, șî sa slubuađe să đa-n grindă — konac se namaže ugljenom, jako se zategne na gredi, povuče se na sredini kao kad se napinje luk, i naglo pusti da udari u gredu ◊ maĭsturuuĭașće grinda đi śopļit — majstor „okončava” gredu za tesanje [Crn.] ∞ ață  [Vidi]

456  ațuit  aţuit  окончавање  uit (mn. uitu) [akc. ațuit] (i. m., prid.) — 1. (i. m.) okončavanje, ravnanje po koncu, postupak u zidarstvu i tesarstvu ◊ kînd sa apukă đi śopļit, maĭsturuuĭașće ļiemnukad započne tesanje, majstor okončava drvo 2. (prid.) — okončan, obeležen koncem ◊ ļiemnu ĭe ațuit, ńi apukîăm sî śopļim — drvo je okončano, počinjemo sa tesanjem [Crn.] ∞ ață  (Ima umotvorina!)[Vidi]

289  ațuoń  aţoni  кончина  u (mn. uańe) [akc. ațuoń] (i. m.) — (augm.) končina, veliki ili debeli konac; končetina ◊ a tuors o ață gruoasă ka źeĭśtu, un ațuoń ku tuot — isprela je konac debljine prsta, jednu pravu končinuup. ukanap, uže [Por.] ∞ ață  [Vidi]

1008  aćeĭa  atea  облачити (се)  aćeĭauo ma aćeĭ, ĭel sa aćeĭe) [akc. aćeĭa] (gl. p. ref.) — oblačiti (se) ◊ nu aćeĭa kopilu în țoļiță supțîre, kî ĭe afară tare frig — nemoj oblačiti dete u tanko odelce, jer je napolju jako hladno ♦ sin. înbraka [GPek] ♦ dij. var. aćiĭa [Por.]   [Vidi]

269  aćins  atins  додирнут  aćins (aćinsă) (mn. aćinș, aćinsă) [akc. aćins] (prid.) — dodirnut, taknut ◊ ariśu aćins sî faśe gĭem — dodirnuti jež skupi se u klupko ♦ (emot.) dirnut, ganut ◊ kînćiko-sta ińima mĭ-aćins — ova pesma u srce me dirnula [Crn.] ∞ aćinźa   [Vidi]

1455  Adam  Adam  Адам  Adam [akc. Adam] (i. m.) — (antr.) Adam, često muško ime kod starih Vlaha u istočnoj Srbiji ◊ mĭ-a dat nume Adam dupa numiļi lu paradĭeda — dali su ime ime Adam po imenu pradede ♦ (demin.) Adamuță ♦ var. Adamiță ♦ (augm.) Adamițan ♦ / < heb. adamčovek, muškarac [Por.]   [Vidi]

2344  Adamuțu  Adamuţu  Адамица  Adamuțu (mn. Adamuți) [akc. Adamuțu] (i. m.) — (antr.) (hip.) (rel.) Adamica, ime od milja za pobačenu decu muškog pola ◊ muĭarĭa kare sa starpĭaḑă, iĭ dă la kopil dă pomană pră nume Adamuțu, dupa numiļi alu muu Adam dîn raĭ — žena koja pobaci, namenjuje tom detetu na daći nazivajući ga Adamica, prema imenu starca Adama koji je prvi živeo u raju ◊ dakă sa kunuașće lupadatu kî ĭe kopil muĭerĭesk, iĭ să ḑîśe „ĭevuțu”, dupa baba Ĭeva lu muu Adam — ako se pobačeno dete prepozna da je žensko, onda se naziva „jevičac”, prema Adamovoj baba Evi [Mlava] ∞ Adam  [Vidi]

430  Adamuońi  Adamoiu  Адамовићи  Adamuońi [akc. Adamuońi] (i. m.) — (antr.) Adamovići, Adamovi potomci, prezime familija u Šarbanovcu, Bačevici i Bogovini čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Adam ◊ tuoț Adamuońi đin Șarbanuț a lukrat la pomînt șî-n maĭdan — svi Adamovići iz Šarbanovca obrađivali su zemlju i radili u rudniku [Crn.] ◊ poļikră Adamuońi însamnată ĭe șî-n Porĭeśa — vlaško prezime Adamonji zabeleženo je i u Poreču [Por.] ♦ / Adam + suf. (augm. plur.) -u „mulț Adamĭ, marimĭe Adamilor” — „mnogo Adama, mnoštvo Adama”; + suf. -u u krajevima gde je došlo do supstitucije ĭ/ń > Adamu (exp. Durlić ) ∞ Adam  [Vidi]

334  adapa  adăpa  појити  adapauo adăp, ĭel adapă) [akc. adapa] (gl. p. ref.) — 1. (za stoku) pojiti, davati vodu ◊ trîabe adapa vićiļi la borugă — treba napojiti stoku na potoku 2. (za zemlju) upijati vodu, postati vlažan ◊ pluaĭe, adapă pomîntupada kiša, napaja zemlju [Por.]   [Vidi]

129  adapat  adăpat  појење  adapat (mn. adapatu) [akc. adapat] (i. s.) — 1. pojenje vodom, napajanje, naročito pojenje stoke ◊ vrĭamĭa ĭe đi adapat vićiļi — vreme je za pojenje stoke [Crn.] 2. natapanje zemlje ◊ fusă sîaśita mare, șî pluaĭa đi astîḑ điață un adapat bun la pomînto-sta uskat — bila je velika suša, i današnja kiša donela je jedno obilno napajanje ovoj suvoj zemlji [Por.] ∞ adapa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

126  adapatuare  adăpătoare  појило  adapatuare (mn. adapatuorĭ) [akc. adapatuare] (i. ž.) — 1. pojilo, mesto gde se napaja stoka ◊ adapatuarĭa a sakat, unđe am adapa vićiļi, nu șćupojilo je presušilo, gde li ćemo pojiti stoku, ne znam [Crn.] ♦ dij. sin. baltă, lak ◊ vićiļi, kînd sînt satuasă, sîngure trag la vro baltă or vrun lak unđe puot sî gasaskă adapatuare — stoka, kada je žedna, sama ide na neku baru ili jezerce gde može da nađe pojilo 2. valov za napajanje stoke od izdubljenog stabla, kamena ili betona ◊ adapatuarĭa ĭe pļină đi frunḑă — valov je pun lišća ◊ a fakut adapatuare đin butuarkă — napravio je valov od debla ♦ var. adîpatuare ♦ sin. žgĭab, valîău, albĭe [Por.] ∞ adapa  [Vidi]

472  adauară  adăoară  поново  adauară [akc. adauară] (pril.) — ponovo, po drugi put ◊ grabĭesk, adauară dau la ćińe — žurim, drugi put ću da navratim kod tebe ◊ đ-adauară îț spun kî aĭa nuĭe bun śe lukri — po drugi put ti govorim da ne valja to što radiš ♦ var. adauorļa ♦ / a + duauă + uară [Por.]   [Vidi]

122  adavĭeră  adevăr  истина  adavĭeră (mn. adavĭeru) [akc. adavĭeră] (i. ž.) — (izob.) 1. istinauom đi adavĭeră — čovek od reči, istinoljubiv, kome se može verovati 2. ugađanje, podilaženje ◊ făĭ đi adavĭeră, să nu sa mîńiĭe — učini mu po volji, da se ne naljuti ♦ var. adaverĭe, daverĭe [Por.]   [Vidi]

471  adăurat  adăurat  други  adăurat [akc. adăurat] (pril.) — drugi po redu ◊ ku uomo-l adăurat am trait bun — sa drugim mužem živela sam dobro ♦ var. adaorat, adăorat ♦ var. skr. dăorat (Tanda) ◊ fraće, sora dăorată — polubrat, polusestra [Por.] ∞ adauară  [Vidi]

124  adăvarat  adevărat  истинит  adăvarat (adăvarată) (mn. adăvaraț) [akc. adăvarat] (prid.) — (izob.) 1. istinit, tačan ◊ ma žuor k-am vorbit adăvarat — kunem se da sam govorio istinito 2. (fig.) iskren, otvoren ◊ aĭde akuma sî povestîm adăvarat, sî nu ńi mințîm — hajde sada da popričamo otvoreno, da se ne lažemo [Crn.] ♦ var. adăvărat, adîvarat 3. okolišan, taktičan; diskretan ◊ vreu să-ț spun śeva adăvărat — želim da ti kažem nešto u poverenju (Tanda) [Por.] ∞ adavĭeră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

167  adîngat  jeguit  жигосан  adîngat (adîngată) (mn. adîngaț, adîngaće) [akc. adîngat] (prid.) — 1. žigosan, kome je udarena danga 2. obeležen, koji ima kakav beleg ili ožiljak 3. (med.) koga su vračare lečile od oteklina lapisom, crtanjem magijskog kruga oko otečenog mesta [Por.] ∞ adînźi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

168  adînk  adânc  дубок  adînk (adînkă) (mn. adînś, adînśе) [akc. adînk] (prid.) — dubok, udubljen ◊ apă adînkă — duboka voda ◊ padurĭe adînkă — gusta i velika šuma ◊ vaļe adînkă — duboka dolina ◊ suomn adînk — dubok san ♦ supr. skund [Por.] ♦ dij. supr. spint (Kobilje) [Stig] ∞ adînśi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

170  adînkat  adâncit  продубљен  adînkat (adînkată) (mn. adînkaț, adînkaće) [akc. adînkat] (prid.) — produbljen, udubljen, dubok ◊ ogașu ĭe adînkat dupa pluaĭa-sta — potok je produbljen posle ove kiše [Por.] ∞ adînśi  [Vidi]

188  adîns  adins  посебан  adîns [akc. adîns] (pril.) — 1. poseban, osobit, specijalan ◊ alat adîns đi un lukruspecijalan alat 2. sa određenom namerom ili namenom, sa posebnim planom, idejom ili potrebom ◊ s-a dus adîns la ĭel — otišao je namerno kod njega [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

363  adînśime  adâncime  дубина  adînśime (mn. adînśimĭ) [akc. adînśime] (i. ž.) — dubina; udubljenje ◊ adînśimĭa rîuluĭ — dubina reke [Por.] ∞ adînk  [Vidi]

171  adînśitură  adâncitură  удубљење  adînśitu (mn. adînśiturĭ) [akc. adînśitură] (i. ž.) — udubljenje, ulegnuće, što je nastalo dubljenjem ili sleganjem ♦ var. adînkatu [Por.] ∞ adînśi  [Vidi]

166  adînźi  jegui  жигосати  adînźiuo adîngĭеḑ, ĭel adîngĭaḑă) [akc. adînźi] (gl.) — 1. žigosati, udarati dangu, žig (u tursko vreme uisijanim gvožđem) ◊ nu adînźi, pănă nuung ĭo — nemoj udarati žig dok ja ne stignem 2. (mag.) lečiti zauške crtanjem magijskog kruga lapisom oko natečenog mesta [Por.] ∞ dangă  [Vidi]

125  adîvereḑală  adaverezeală ?  сервилност  adîvereḑală (mn. adîvereḑîaļе, adîvereḑălu) [akc. adîvereḑală] (i. ž.) — (izob.) servilnost, ugađanje, podilaženje; poniznost ◊ l-aĭ marĭ, numa ku adîvereḑală sa trĭaśe — kod vlasti, samo se uz poniznost prolazi ♦ var. adaverĭe, adăverĭe, adîverĭe, adavĭeră [Por.]   [Vidi]

184  aduna  aduna  скупљати  adunauo adun, ĭel adu) [akc. aduna] (gl. p. ref.) — 1. skupljati, sakupljati, stavljati na gomilu nešto što je rasuto ◊ trăbe aduna pĭatra đi pi luok, kî sa apruapiĭe vrĭamĭa đi arat — treba sakupiti kamen sa njive, jer se bliži vreme oranja ◊ lumĭa adună bereketuljudi sakupljaju letinu ◊ kińezu adună lumĭa în sat — knez sakuplja ljude u selu (saziva zbor) [Crn.] 2. sabirati ◊ a aduna unu ku duoĭ — sabirati jedan i dva ♦ sin. astrînźa [Por.]   [Vidi]

186  adunat  adunat  сакупљен  adunat (adunată) (mn. adunaț, adunaće) [akc. adunat] (prid.) — skupljen, sakupljen, pokupljen, okupljen, sabran (na jedno mesto, u jednu gomilu) ◊ pruńiļi sînt adunaće, măĭ vro stamînă ș-o sî fiĭe rakiĭe — šljive su skupljene, još koja nedelja i biće rakije [Por.] ∞ aduna  [Vidi]

187  adunatură  adunătură  скуп  adunatu, (mn. adunatu) [akc. adunatură] (i. ž.) — skup, gomila; rezultat skupljanja, sakupljanja, okupljanja, zbiranja, sabiranja ◊ drumaind, đață într-o munće pista o adunatură đi inș ńikunoskuț, șî trĭeku pi lînga ĭa takînd — putujući, naiđe u planini na skup nepoznatih ljudi, i prođe pored njega ćuteći ♦ var. adunarĭe [Por.] ∞ aduna  [Vidi]

351  adurmi  adormi  заспати  adurmiuo aduorm, ĭel aduarme) [akc. adurmi] (gl. p. ref.) — zaspati, uspavati se uomu aduarmĭe askultînd la ćińe — čovek se uspava slušajući tebe ◊ muma aduarme kopilumajka uspavljuje dete [Crn.] ◊ nu-m adurmi înbrakat, kă ći pumeńesk ku bataĭe — nemoj mi zaspati odeven, jer ću te probuditi batinama [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

350  adurmit  adormit  успаван  adurmit (adurmită) (mn. adurmiț, adurmiće) [akc. adurmit] (prid.) — 1. uspavan ◊ adurmită, pi mîna luĭ, am visat kum zbuor pi śĭerĭ — uspavana, na njegovoj ruci, sanjala sam da letim po nebu [Crn.] 2. pospan ◊ duarme bińe, să nu viń adurmit la lukruspavaj dobro, da ne dođeš pospan na posao 3. (i. m.) dremež, pospanost ◊ s-a pus un adurmit pi mińe — uhvatio me neki dremež [Por.] ∞ adurmi  [Vidi]

265  adusatură  adusatură ?  нанос  adusatu (mn. adusatu) [akc. adusatură] (i. ž.) — nanos, ostatak mulja, šljunka i kamenja posle bujičnog izliva potoka ili reke ◊ drumu s-a umplut đi adusatură dupa pluaĭa-sta — put je pun nanosa posle ove kiše [Crn.] ∞ aduśa  [Vidi]

264  aduśa  aduce  доносити  aduśauo aduk, ĭel aduśe) [akc. aduśa] (gl.) — 1. donositi, prinositi, nanositi ◊ aduk kĭaĭa đin luok — donosim ključ s mesta ◊ aduśe minća — (fig.) prisećati se; dolaziti k pameti [Crn.] ◊ kopiļe, sî-ț aduś minća la luok, kî n-o sî će petrĭeś bun — dete, prizovi se k pameti, jer nećeš dobro proći 2. ličiti, sličiti (za poređenje); slagati se (za boje) ◊ aduśe unu ku altuliči jedno na drugo; slaže se jedno s drugim ◊ în kînćik trîabe sî sa adukă vuorbiļi ku vĭarsîkuu pesmi treba da se slažu reči i melodija [Por.] ♦ dij. var. aduča [Kmp.]   [Vidi]

466  ađir  ager  спреман  ađir (ađiră) (mn. ađirĭ, ađirĭe) [akc. ađir] (prid.) — spreman, zapet ◊ arma ađiră — zapeta puška [Zvizd] ♦ up. agîr, aśir  [Vidi]

278  afară  afară  напољу  afară [akc. afară] (pril.) — napolju, van, izvan zatvorenog prostora ◊ afară bańi đin pungă — van s novcem, izvadi ih iz novčanika ◊ skuaće uoĭiļi afară — isteraj ovce napolje (iz tora) ◊ ĭeș afară — izađi napolje [Crn.] (uzv.) afară! — van! izađi! ♦ skr. afar’ ♦ supr. înuntru [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

283  afla  afla  налазити  aflauo aflu, ĭel află) [akc. afla] (gl.) — 1. nalaziti, otkrivati ◊ sĭ află unđe nu-ĭ luokunalazi se gde mu nije mesto [Crn.] 2. pronalaziti, izumljivati, inovirati ◊ dakă asta nuĭe bun, află śuava măĭ bun — ako ovo ne valja, nađi (izmisli) nešto bolje ♦ var. izafla, zafla ♦ sin. gasî [Por.]   [Vidi]

284  aflat  aflat  нађен  aflat (aflată) (mn. aflaț, aflaće) [akc. aflat] (prid.) — nađen, pronađen, otkriven (kao inovacija), izumljen, zaključen (kao rezultat razmišljanja) ◊ s-a ginđit, șî la urmă aflat kă așa feļ đi lukru nuĭe bun — razmišljao je, i na kraju zaključio da takav način rada nije dobar ◊ adunat doĭ ku doĭ șă aflat kî ĭe patrusabrao je dva i dva i otrkrio da je (rezultat) četiriup. izaflat [Por.] ∞ afla  [Vidi]

277  afumat  afumat  димљен  afumat (afumată) (mn. afumaț, afumaće) [akc. afumat] (prid.) — 1. dimljen, koji je izložen dimu ◊ karńe afumată — dimljeno meso 2. pun dima ◊ suobă ĭe pļină đi fum — soba je puna dima [Crn.] 3. (fig.) aljkavo urađen zanatski posao, u kome se koristi zagrevanje materijala; zamazan, zamaskiran, sklepan; smuvan ◊ nu l-a kîrpit kalumĭa, numa l-a afumat ku kalaĭunije ga zakrpio dobro, samo ga je zamazao kalajem [Por.] ∞ afuma  [Vidi]

286  afumatură  afumătură  задимљеност  afumatu (mn. afumatu) [akc. afumatură] (i. ž.) — 1. zadimljenost, stanje onoga što je zadimljeno 2. (fig.) površno i aljkavo urađen zanatski posao [Por.] ∞ afuma  [Vidi]

1502  afurisî  afurisi  проклињати  afurisîuo afurisîăsk, ĭel afurisîașće) [akc. afurisî] (gl. p.) — (mag.) proklinjati, baciti kletvu na nekog ◊ nu ma afurisî ńiśkotrĭabă, kă nu ț-am fakut ńiś un răunemoj me proklinjati bez potrebe, jer ti nisam učinio nikakvo zlo [Por.]  [Vidi]

275  afurisît  afurisit  лукав  afurisît (afurisîtă) (mn. afurisîț, afurisîće) [akc. afurisît] (prid.) — 1. lukav, prepreden ◊ ĭel ĭe uom afurisît — on je lukav čovek 2. pustahija ◊ marĭe afurisît a fuost, traĭu ĭ-a trekut đi la batăĭ pîn la fur — velika je pustahija bio, život mu je protekao od tuča do lopovluka 3. opak, zao, rđav ◊ buală afurisîtă — opaka bolest [Crn.] 4. uklet, proklet ◊ firĭaĭ afurisît — proklet bio [Por.] ∞ afurisî  [Vidi]

295  agarat  agarat ?  вребање  agarat (mn. agaratu) [akc. agarat] (i. m.) — vrebanje, čekanje ◊ luok bun đi agarat puorś-aĭ sîrbaćiś, kare fak șćetă în luok — pogodno mesto za vrebanje divljih svinja, koje prave štetu u njivi [Por.] ∞ agîra   [Vidi]

119  agĭet  aghet  агет  agĭet [akc. agĭet] (uzv.) — (zast.) turska reč nepoznatog značenja; imitacija turskog govora ◊ śe va fi agĭet, nu șću, așa-m-uḑît đĭ l-aĭ batrîń — šta li je „agjet” ne znam, tako sam čuo od starih [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

121  agustă  agust  август  agustă [akc. agustă] (i. ž.) — (kal.) (izob.) avgust, mesec u godini ♦ var. gustarĭ ◊ ano-sta, în agustă, a fuost sîăśită mare, a sakat șî rîu în Vaļa mare — ove godine je u avgustu bila velika suša, presušila je i reka u Velikoj dolini [Por.] ∞ lu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

452    ai  ај  up>1up> (uzv.) — aj! avaj ! ◊ aĭ șî vaĭ — kuku-lele! [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3290    ai  бели лук  up>2up> (mn. ) (i. m.) — (bot.) beli luk ◊ a sămanat aĭ bașća pļină — posadio je punu baštu belog luka ◊ dakă puće, miĭe aĭu mult îm plaśe — ako smrdi, meni se beli luk mnogo sviđa [Stig] ♦ dij. sin. usturu [Por.] ∞ usturu  [Vidi]

450  aĭa  aia  та  aĭa [akc. aĭa] (zam.) — 1. ta, ona ◊ aĭa mînkarĭe nuĭe bună — ta hrana nije dobra ◊ aĭa pućină kurĭe — ta kaca curi ◊ aĭa vrĭamĭe a trekut đimult — to vreme je prošlo davno [Crn.] ◊ aĭa fată ĭe tare frumuasă — ta devojka je jako lepa 2. (fig.) označava nešto što bi direktnim imenovanjem bilo nepristojno ◊ nu stau đi „aĭa” akuma — nisam za „ono” sadaup. ăĭa, aļa, ăļa [Por.]  [Vidi]

1082  aĭdană  holdană  шашавко  aĭdană (mn. aĭdań) [akc. aĭdană] (i. s.) — (zast.) šašavko, blesavko; ćaknuta osoba ◊ aĭdană ĭe uom kîta ćokńit la kap — „ajdana” je čovek malo udaren u glavu [Por.]   [Vidi]

1079  aĭdańit  nătărău  шашав  aĭdańit (aĭdańită) (mn. aĭdańiț, aĭdańiće) [akc. aĭdańit] (prid.) — (zast.) šašav, ćaknut, blesav; poremećen ◊ aĭdańit sa ḑîśe đ-aăla kare ĭe kîta ćokńit la kap — „ajdanjit” se kaže za onoga koji je malo udaren u glavu [Por.] ∞ aĭdană  [Vidi]

453  aĭde  haide  хајде  aĭde [akc. aĭde] (uzv.) — hajde 1. za podsticanje ◊ aĭde, pļekaț ku lukruhajde, krenite sa poslom 2. za dopuštanje ◊ bun, aĭde, lasaț aĭa aiśa — u redu, hajde, ostavite to ovde 3. za nevericu ◊ ma, aĭde, unđe puaće aĭa să fiĭe așa? — ma, hajde, gde to može da bude tako? 4. za pretnju ◊ aĭde, aĭde, śarkă dakă kućeḑ! — hajde, hajde, probaj ako smeš! [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

978  aĭduk  haiduc  хајдук  aĭduk (mn. aĭduś) [akc. aĭduk] (i. m.) — (ret.) hajduk, odmetnik; lopov ◊ aĭduk ĭe uom vićaz kare a fuźit în duos đi rău turśilor, șî đi akolo iĭ baće șî omuară — hajduk je hrabar čovek koji se zbog turskog zuluma odmetnuo u šumu, i odande ih bije i ubija ♦ sin. u [Por.]  [Vidi]

979  aĭduśiĭe  haiducie  хајдучија  aĭduśiĭe (mn. aĭduśiĭ) [akc. aĭduśiĭe] (i. ž.) — hajdučija, hajdukovanje; odmetanje od vlasti; odmetništvo; razbojništvo ◊ n-a putut în alt fĭeļ: turśi fak rîaļe, iĭ - aĭt - în aĭduśiĭe — nije se moglo drugačije: Turci čine zla, oni - hajd - u hajdučiju ♦ sin. oțîĭe [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

980  aĭduśĭesk  haiducesc  хајдучки  aĭduśĭesk (aĭduśĭaskă) (mn. aĭduśĭeșć) [akc. aĭduśĭesk] (prid.) — hajdučki, koji pripada hajducima ◊ muara aĭduśĭaskă la Strńak, în Arnaglaua, a fakuto Ļikă Golub, kînd a fuźit în duos đi bugarĭ — hajdučku vodenicu na Strnjaku, u Rudnoj Glavi, izradio je Ilija Golub kad se odmetnuo u šumu zbog Bugara (II sv. rat) [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

389  aĭman  haimana  ајман  aĭman (aĭmană) (mn. aĭmań, aĭmańе) [akc. aĭman] (i. m.) — 1. skitnica, neradnik, gotovan; barabaun aĭman đi uom, sî n-aĭ trĭabă ku ĭel — baraba od čoveka, da nemaš posla sa njim 2. seiledžija, napasnik, nasilnik ◊ aĭman đi kopil, đi tuoț sa atîrnă șî ku tuoț sa baće — napasnik od deteta, sa svima se kači i sa svima se bije 3. (fig.) priglup, tup, blesav ◊ aĭman ńidoturnat, n-a putut să gaćaskă ńiś șkuala mikă — neotesani glupan, nije mogao da završio ni četiri razreda škole ♦ sin. apaș [Por.]   [Vidi]

388  aĭmintrĭa  altmintrelea  другачије  aĭmintrĭa [akc. aĭmintrĭa] (pril.) — drugačije, na drugi način (da se nešto uradi) ◊ nu samînă ku asta, aĭmintrĭa ĭe fakut — ne liči na ovo, drugačije je napravljen ♦ var. aĭmintriļa, amintrĭa [Por.] ♦ dij. var. imitra (Jasikovo) [GPek] ∞ amintrîļa   [Vidi]

294  aĭtukă  aitucă  скитница  aĭtu (mn. aĭtuśe) [akc. aĭtukă] (i. ž.) — skitnica, propalica, neradnik, besposličar ◊ o aĭtukă đi uom, tuoț fug đi ĭel — propalica od čoveka, svi beže od njega [Por.]   [Vidi]

373  aĭuș  aiuș  дивљи лук  uș (mn. ușă) [akc. aĭuș] (i. m.) — (bot.) divlji luk, samonikla jestiva zeljasta biljka sa ukusom crnog luka (Alium silvestre) ◊ aĭușu krĭașće în viĭ, șî pi luokuuđiluasă — divlji luk raste u vinogradima, i na vlažnim mestima [Crn.] ♦ sin. usturuu śuarilor [akc. usturuoĭu śuarilor] — vranin luk (nazvan tako zbog kandži između listova) [Por.] ∞ up>2up>  [Vidi]

292  ak  ac  игла  ak (mn. aśе) (i. m.) — igla ◊ ak đi kusut — igla za šivenje ◊ ak đi mașînă — igla za šivaću mašinu ◊ ak đi kusut la saś — igla za zašivanje džakova ◊ ak đi ștroit — štrojačka igla ◊ ak đi înpuns vićiļi kînd sî unflă — veterinarska igla za lečenje goveda od nadutosti, trokar ◊ ak la pușkă — puščana igla ◊ ak đi gĭață — ledena igla, ledenica [Crn.] ◊ ak đi pîăr — ukosnicaup. andrĭeauă [Por.] ◊ ak înkeptorat — zihernadla (Ševica) [Zvizd]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2773  akoluo  acolo  тамо  akoluo [akc. akoluo] (pril.) — tamo, onamo ◊ ăće, akoluo s-a întîńit, șî s-a luvat la bataĭe — evo, tamo su se sreli, i započeli tuču ◊ (u izr.) đ-akoluo — odande, iz tog pravca, s te strane ◊ đ-akuluo baće vîntuodande vetar duva ♦ var. akoloup. akoļaup. skr. kolo, koluo [Por.]  [Vidi]

2774  akoļa  acolea  онде  аkоļа [akc. аkоļа] (pril.) — onde ◊ акоļа ḑîśem kînd ĭe śeva măĭ apruape đi nuoĭ, đi kît śi ĭe aĭa đi kare ḑîśem kî ĭe akoluo — onde kažemo kad je nešto bliže nama, nego što je ono za što kažemo da je tamo ◊ akoluo ĭe đepartat, șî nu sa vĭađe, da akoļa ĭe măĭ apruape, șî sa vĭađe ku uoki — tamo je udaljeno, i ne vidi se, a onde je bliže, i vidi se očimaup. skr. koļa [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

347  akri  acri  киселити (се)  akriuo akrĭesk, ĭel akrĭașće) [akc. akri] (gl. p. ref.) — kiseliti (se), zakiseliti (se), ukiseliti (se) ◊ ḑama-sta la kaldură înśape akri — ova čorba na suncu počinje da se kiseli [Por.]   [Vidi]

345  akrit  acrit  прокисао  akrit (akrită) (mn. akriț, akriće) [akc. akrit] (prid.) — prokisao (za jelo), ukiseljen ◊ ḑama s-a akrit, nuĭe đi mînkare — čorba je prokisla, nije za jelo [Por.] ∞ akri  [Vidi]

346  akritură  acritură  кисело јело  akritu (mn. akritu) [akc. akritură] (i. ž.) — 1. kiselo jelo ◊ la kosît măĭ dulśe sînt akriturļi — na kosidbi su najslađa kisela jela 2. supstanca koja ima kiselo svojstvo, sirće ◊ muĭarĭa a pus prĭa multă akritură în ḑamă đi pĭeșć — žena je stavila previše sirćeta u riblju čorbu ♦ var. akriśuńe [Por.] ∞ akri  [Vidi]

4122  akșiță  pregătitoare  спремачица  akșiță (mn. akșiț) [akc. akșiță] (i. ž.) — spremačica ◊ akșiță ĭe muĭarĭa kare ažută sî sa gaćaskă pomana — akšica je žena koja pomaže da se sprema pomana (Dvirište) ◊ akșiu ĭe uom kare ažută la nuntă — akšija je čovek koji pomaže na svadbi (Žitkovica) ♦ sin. kolokoșîță (Topolovnik) [Bran.] ♦ dij. sin. găćituare [Por.]   [Vidi]

308  aku  acu  сада  aku [akc. aku] (pril.) — sada, sad, ovog časa; u ovom momentu ◊ aku vińiĭ đe la lukru, numa ś-ažunsăĭ — sad dođoh s posla, samo što stigoh ♦ skr. < akuma [Buf.] ◊ aku tunaĭ în avļiĭe — sada uđoh avliju (Turija) [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

298  akuma  acum  сада  akuma [akc. akuma] (pril.) — sada, ovog časa, u ovom momentu ◊ akuma ažuns, a veńit — sada je stigao, došao ◊ đi akuma înainće — od sada na dalje ◊ đi akuma-n kolo — od sada na tamo ◊ pănă akuma — do sada ◊ akuma ĭe akuma! — sad je sad! ◊ akuma duoĭ ań — pre dve godine [Por.] ♦ dij. var. aku [Buf.][Zvizd]   [Vidi]

299  akuș  acuși  ускоро  akuș [akc. akuș] (pril.) — uskoro, skoro, u bliskoj budućnosti, ubrzo ◊ nu ći plînźa, akuș vińe mum-ta — ne plači, uskoro će ti doći majka ◊ akuș-akuș! — pretnja, upozorenje osobi u ekspresivnom govoru (obično nestašnoj deci), ako ne prestane da radi to što radi, sledi kazna uobičajena za takvu priliku ♦ var. akușa [Por.] ♦ up. aku [Buf.]   [Vidi]

300  al  al  грам. члан  al (mn. , aļe/aļi) (part.) — 1. stoji ispred imenica ◊ al ńegrucrni, onaj koji je crn 2. stoji ispred zamenica ◊ al mĭeumoj, moje, koje pripada meni ◊ aĭ nuoștri — naši, koji pripadaju nama 3. stoji ispred rednih brojeva ◊ al triĭļa — treći, onaj koji je treći po redu ♦ var. a - stoji samo ispred zamenica i brojeva ◊ a nuostrunaš, naše ◊ a doĭļa — drugi (po redu) ◊ a triĭļa uorĭ va spun — po treći put vam kažem [Por.]   [Vidi]

469  al zburatuorĭ  zburător  змај  al zburatuorĭ [akc. al zburatuorĭ] (sint.) — (euf.) „onaj koji leti”, letač, zmaj, (astr.) kometa, bolid ◊ am vaḑut ku uoki miĭ: asară, pin kapu murguluĭ, trĭeku pista śerĭ o viđiarĭe lunguĭată, șî-m đață-n gînd kum mama mĭ-a puvestît kî așa zbuară al zburatuorĭ — video sam svojim očima, sinoć, u sumrak, prođe nebom duguljasta svetlost, i setih se kako mi je baba pričala da tako leti zmaj ♦ sin. zmău, zmîău [Por.] ∞ zbura  [Vidi]

2715  alalalt  alălalt  друго  alalalt (alalaltă) (mn. alalalț/aĭlalalț, alalalće/aĭlalalće) [akc. alalalt] (prid.) — drugo, ostalo ◊ s-a đisparțît șî s-a promîritrat, șî ku alalalt uom a trait bińe — razvela se i preudala, i sa drugim čovekom je živela dobro ◊ a omorît lumĭa, șî a fakut mulće đ-alalalće rîaļe — ubijao je ljude, i činio mnogo kojih drugih zala ♦ var. alalt, aĭlalt [Por.] ∞ alt  [Vidi]

427  alaltăsară  alaltăseară  прексиноћ  alaltăsară [akc. alaltăsară] (pril.) — preksinoć, uoči jučerašnjeg dana ◊ alaltăsară am fuost la uoră — preksinoć sam bio na igranci ♦ / alaltă „drugo”+ sară „veče” [Crn.] ♦ var. alaltîsară [Por.] ∞ alt  [Vidi]

1775  alaltîsară  alaltăseară  прексиноћ  alaltîsară [akc. alaltîsară] (pril.) — preksinoć, uoči jučerašnjeg dana ◊ đ-alaltîsară pluaĭa țîńe una într-una — od preksinoć kiša neprestano padaup. sară [Por.] ♦ dij. var. alaltăsară [Crn.] ∞ alt  [Vidi]

302  alaman  alaman  алаветина  alaman (alamană) (mn. alamań) [akc. alaman] (i. m.) — (augm.) alavetina, velika ala 1. (pej.) alavac, proždrljivac, koji mnogo i halapljivo jede ◊ alaman, ńiśkînd nu sa măĭ satură — alavac, nikad se ne nasiti 2. (fig.) pustahija, neobuzdan čovek ◊ mńamțî a fuost uamiń răĭ, ama ku rînd, da rușî ńișći aļimań bĭețîĭuoș, măĭ mult s-a omorît iĭ đi iĭ — Nemci su bili zli ljudi, ali su imali neki red, a Rusi su bile pijane pustahije, koje su se najviše ubijale međusobno ♦ var. aļiman [Por.] ∞ ală  [Vidi]

301  alat  halat  алат  alat (mn. alaće, alatu) [akc. alat] (i. s.) — 1. (tehn.) alat, pribor, oruđe, sve što se koristi za ručni rad, naročito u zanatstvu ◊ tuata kasa trăbe să aĭbă alaturĭ đi-ndamînă — svaka kuća treba da ima priručne alatke 2. (fig.) muške genitalije ◊ kopiļe, pazîăț „alatu”, kă o sî-ț trăbe kînd krĭeșć — dete, čuvaj „alat” jer će ti trebati kad odrasteš [Por.]   [Vidi]

266  ală  hală  ала  ală (mn. aļе) [akc. ală] (i. ž.) — (demon.) 1. ala, proždrljivo mitsko biće, neman ◊ lumĭa vrodată tare a krĭeḑut kă pi pomînt traĭesk aļe, ńiska-ĭ insă marĭ, urîće șî rîaļe — ljudi su nekad jako verovali da na zemlji žive ale, neka velika, zla i ružna bića 2. biće velike snage ◊ s-a puvestît k-a veńit vro ală đi uom, atîta đi tare đi ńima n-a putu să-ĭ șća-n drum — pričalo se da je došla neka ala od čoveka, toliko jak da mu niko nije mogao stati na put 3. (fig.) čovek koji je neumeren u jelu, proždrljivac ◊ nu lukră ńimika, da manînkă ka ala — ne radi ništa, a jede ko ala ♦ var. hală [Por.] 4. nemoralna žena [Crn.]   [Vidi]

194  alb  alb  бело  alb (albă) (mn. albĭ, albĭе) (i. s.) (prid.) — (color) belo, beo ◊ farbă albă — bela boja ◊ lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet, ne zna se gde je ◊ kimĭașa albă — bela košulja ◊ stamîna albă — bela nedelja, sedmica u narodnom kalendaru, pre početka uskršnjeg posta ◊ pomana albă — bela pomana, daća koja se pokojnicima priređuije tokom bele nedelje, i na kojoj svi prilozi moraju biti beli (sir, jaja, pirinač, bele sveće) ◊ lupi aĭ albĭ — beli vukovi, mitske životinje koje su živele u neko pradavno vreme; u izrazu: „kînd a trait lupi aĭ albĭ” označava vremenski period pre početka računanja vremena [Por.]  [Vidi]

195  albastru  albastru  плав  albastru (albastră) (mn. albastri, albastre) [akc. albastru] (prid.) (i. s.) — (color) plav, plavo, plavičast(o), plave boje; svetlo plav ◊ albastru înkis — tamno plav, teget ♦ var. balastru (Tanda) ♦ up. vînît [Por.] ∞ alb  [Vidi]

197  albi  albi  белити  albiuo albĭesk, ĭel albĭașće) [akc. albi] (gl. p. ref.) — 1. (color) beliti, bojiti u belo, izbeljivati, osvetljavati boju dodavanjem bele 2. (za tkaninu) (zast.) prati (odeća je bila od belog materijala) ◊ muĭarĭa albĭașće pînḑa — žena beli platno (tehnikom trljanja i mlaćenja, ili na vljavici) ◊ rufiļi sa albĭesk ĭarna la źer, kînd îngĭață dupa spalat — odeća se zimi beli na mrazu, kada se zaledi posle pranja 3. (za konoplju) beljenje, mlaćenje, da dobije belu boju ◊ kîńipa sa albĭașće ku śanușă — konoplja se beli pomoću pepela 4. (za dan) sviće, razdanjuje se ◊ sa albĭașće ḑîua — dan se beli, sviće 5. (za oči) oslepljuje, gubi vid ◊ albĭesk uoki, viđeriļi — postaje slabovid, slep [Por.] ∞ alb  [Vidi]

205  albinarĭ  albinari  пчелар  albinarĭ (mn. albinarĭ) [akc. albinarĭ] (i. m.) — (zast.) pčelar ◊ tata a fuost mare albinarĭ — otac je bio veliki pčelarup. stuparĭ [Por.] ∞ albină  [Vidi]

127  albină  albină  пчела  albină (mn. albiń) [akc. albină] (i. ž.) — (ent.) pčela ◊ albina ĭe o guangă mikă kare dă mńare dulśe — pčela je mala buba koja daje sladak med ◊ aĭ batrîń a țînut albińiļi în kuoșńiță, tumu înkuaśa a ĭeșît sanduśiļi — stari su držali pčele u košnicama, tek kasnije ovamo pojavili su se sanduci uom kare avut albiń mulće, ș-a lukrat ku mńarĭa, s-a kĭemat stuparĭ — čovek koji je imao mnogo pčela, i bavio se medom, zvao se stuparup. albină ursaskă [Por.]   [Vidi]

3504  albină ursaskă  bondar  бумбар  albină ursaskă [akc. albiursaskă] (sint.) — (ent.) bumbar (Bombus terrestois) ◊ albină ursaskă ĭe guangă sîrbaćikă, ńagră, flokuasă, șî măĭ mare đi kît albina domńaskă — bumbar je divlja buba, crna, dlakava, i veća od domaće pčele ◊ albină ursaskă faśe kuĭb pi supt pomînt — bumbar pravi gnezdo pod zemljom ◊ albină ursaskă faśe fagurĭ ku mńare dulśe, ka șî albina domńaskă — bumbar pravi saće sa slatkim medom, kao i domaća pčela ◊ mńarĭa lu albina ursaskă a fuost mare dulśață a păkurarilor — med bumbara bio je velika čobanska poslastica ◊ albina ursaskă are ak ku kare muśkă ka vĭaspĭa, đi măĭ mulće uorĭ, da durĭarĭa ĭe măĭ tare đi kît alu albińiļi domńeșć — bumbar ima žaoku kojom ujeda kao osa, više puta, a bol je jači od ujeda domaćih pčela ◊ aku lu albină ursaskă nu ramîńe în muśkatură, șî ĭa dupa śe muśkă nu muare ka albina domńaskă — žaoka bumbara ne ostaje u ujedu, i on posle ujeda ne umire kao domaća pčela ◊ o kĭamă albină ursaskă kă mńarĭa iĭ măĭ đes a mînkat urșî, fînkă kuĭbu ļ-a fuost skund sapat supt pomînt — zove se medveđa pčela jer su njen med najčešće jeli medveti, pošto im je gnezdo bilo plitko ukopano pod zemljom ♦ sin. bumbarĭ [GPek] ◊ albina ursaskă are kuru galbin — bumbar ima žutu zadnjicu (Tanda) [Por.] ∞ albină   [Vidi]

200  albiśuos  albicios  беличаст  albiśuos (albiśuаsă) (mn. albiśu, albiśuаsă) [akc. albiśuos] (prid.) — (color) beličast ◊ albiśuasă ĭe tuata farba kare mult baće-n alb: vînît albiśuos, vĭarđe albiśuos ... — beličasta je svaka jako svetla boja: svetlo plava, svetlo zelena ... ♦ up. alburiu [Por.] ∞ alb  [Vidi]

203  albitură  albitură  белина  albitu (mn. albitu) [akc. albitură] (i. ž.) — (color) 1. belina, beo izgled; 2. mesto obojeno u belo 3. (zast.) beli veš ♦ sin. albĭaļe [Por.] ∞ alb  [Vidi]

210  albîăț  albul ochiului  беоњача  albîăț (mn. albîățî) [akc. albîăț] (i. m) — (anat.) beonjača ◊ țĭ s-a sînźarat albîățu uokĭuluĭ — zakrvavila ti se beonjača [Crn.] ♦ dij. var. albăț [Por.] ∞ uokĭ  [Vidi]

198  albĭață  albeaţă  белина  albĭață (mn. albĭețu) [akc. albĭață] (i. ž.) — (color) 1. belina, belilo, svojstvo onoga što je belo 2. bela skrama pred očima ◊ iĭ s-a fakut albĭață în nainća uoki — obnevideo je, zamutio mu se vid 3. bela svetlost ◊ străluśi o albĭață — sevnulo je nešto belo, bljesnulo je 4. bela pena ◊ faku albĭață-n gură — izbila mu je pena na usta, zapenio je 5. sumaglica, izmaglica ◊ în tuota đimińața, pănă-n ĭeșît đi suare, sa traźe o albĭață pi vaļe — svakoga jutra, sve do izlaska sunca, dolinom se vuče neka sumaglica [Por.] ∞ alb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

201  albĭală  albeală  белило  albĭală (mn. albĭeļ) [akc. albĭală] (i. ž.) — belilo, puder za lice (šminka) ◊ muĭarimĭa ńiśkînd nu puńe albĭală pi uokĭ — žena mi nikad ne stavlja puder na lice [Por.]   [Vidi]

196  albĭe  albie  корито  albĭe (mn. albĭe) [akc. albĭe] (i. ž.) — 1. belilo, korito za beljenje rublja ◊ albĭe sa kĭamă o karļiță lungă șî largă, skobită în tutuk đi ļiemn, în kare muĭeriļi spală, or albĭesk rufiļi — belilo se zove jedno dugačko i široko korito, izdubljeno u trupcu drveta, u kome žene peru, ili bele rublje 2. valov za pojenje stoke ◊ albĭe đi adapat vićiļi a fuost fakută ka șî albĭa muĭeriluor, numa măĭ lungă șî prinsă ku parĭ đi pomînt sî nu puată vićiļi s-o rastuarńe; în ĭa nu s-a spalat țuaļiļi — valov za pojenje stoke bio je napravljen isto kao i žensko belilo, samo je bio duži i bio je pričvršćen kočevima za zemlju da ne može stoka da ga prevrne; u njemu se nije prala odeća ◊ ĭ-a ḑîs șî adîpatuare đi viće, da șî valăuzvali su ga i pojilo za stoku, a i valov ♦ var. adîpatuarĭe ♦ sin. valîău, žgĭab [GPek] ♦ dij. sin. žgĭab [Kmp.] ∞ alb  [Vidi]

204  albuț  albuţ  беличасто  albuț (albuță) (mn. albuț, albuće) [akc. albuț] (prid.) — (demin.) (color) beličasto, izbledelo belo ◊ măĭ puńe kîta albuță în kanta-ĭa ku farbă vînîtă, sî sa đeșkidă kîta, kî ĭe vînîta-ĭa prĭa tare — stavi malo beličaste u kantu sa plavom bojom, da se malo prosvetli, jer je ta plava prejaka [Por.] ∞ alb  [Vidi]

432  Albuļeșći  Albulești  Албуљешти  Albuļeșći [akc. Albuļeșći] (i. m.) — (antr.) Albulješti, vlaško prezime familije u Podgorcu, nastalo prema pretku sa nadimkom Albu (l) „Belko, Belja”, posrb. Albuljesković ◊ Albuļeșći au imańe la munće — Albulešti imaju imovinu u planini [Crn.] ∞ alb  [Vidi]

193  albuș  albuș  беланце  albuș (mn. albușu) [akc. albuș] (i. m.) — belance, sastojak jajeta ◊ în uou ĭastă albuș șă galbinuș — u jajeti ima belance i žumanceup. uou [Crn.] ∞ alb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

207  aldamaș  aldămaș  халвалук  aldamaș (mn. aldamașu) [akc. aldamaș] (i. s.) — halvaluk, čast u piću koje se plaća po svršenoj nagodbi u nekom poslu ◊ ń-am tokmit ĭuta pi vîțăĭ, ș-am baut aldamașu kum ĭe ađetupogodili smo se brzo za teliće, i popili smo halvaluk kao što je običaj [Por.]   [Vidi]

307  aldan  aldan  летња конопља  aldan (mn. aldań) [akc. aldan] (i. m.) — (bot.) letnja konoplja, oprašivač; muška biljka konoplje koja nema seme (Cannabis sativa) ◊ aldanu sî kunuașće pi nalțîmĭe, mîĭ nalt ĭe đi kĭt kîńipa — letnja konoplja se poznaje po visini, viša je od jesenje ◊ aldanu ĭe omeńesk, da kîńipa muĭerĭaskă — letnja konoplja je muška, a jesenja ženska ◊ aldańi sî kuļeg dupa śe ļagă kîńipa — muška konoplja se bere posle oprašivanja ◊ vuorba aldan ĭe kunoskută în Osńiśa, Vaļakuańa, Savinîț, Șarbanuț, Podguorț, Izvuoru al mik, Dobropuoļa, ka kîńipa đi vară — reč „aldan” je poznata u selima Osnić, Valakonje, Savinac, Šarbanovac, Podgorac, Mali Izvor, Dobro Polje kao letnja konoplja [Crn.] ♦ dij. var. aldań ◊ aldań ĭe kîńipa ku samînță — aldanj je konoplja sa semenom (Rudna Glava) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

114  alîăturĭ  alături  уз  alîătu [akc. alîăturĭ] (pril.) — uz, kraj, pored ◊ stîăĭ alîăturĭ ku mińe — stani uz mene ◊ am fuost alîăturĭ ku ĭel kînd la lovit saźata în pĭept — bio sam uz njega kad ga je metak pogodio u grudi [Crn.] ♦ dij. var. alătu [Kmp.]   [Vidi]

1911  alkauă  halcaua  алка  alkauă (mn. alkău) [akc. alkauă] (i. ž.) — alka, beočug, karika ◊ ku alkaua đi ļiemn a ļegat la pĭept kîpatîńiļi lu sfuară, kînd în șîaļe s-a dus sarśină mare đi fîn, đi paĭe, đi frunḑă or đi vrĭež — drvenom alkom se na grudima uvezivali krajevi konopca, kada se na leđima nosio veliki naramak sena, slame, lisnika ili vreže ♦ var. skr. alkă [Por.] ∞ alkă  [Vidi]

1032  Almăș  Almăj  Алмаш  Almăș [akc. Almăș] (i. m.) — (top.) Almaš, dolina u gornjem toku reke Nere u rumunskom Banatu, odakle se u severoistočnu Srbiju doselio veliki broj Vlaha, najviše u drugoj i trećoj deceniji XVIII veka kada su severna Srbija, Banat i Oltenija bile pod vlašću Austrije, koja je ove krajeve dobila posle mira u Požarevcu 1718. godine ◊ la nuoĭ aĭ batrîń a puvăstuit k-a veńit dîn Almăș, prîntu viće, k-aiśa a fuost mult luok guol — kod nas su stari pričali da su došli iz Almaša, zbog stoke, jer je ovde bilo dosta praznog mesta [Zvizd]   [Vidi]

528  almiș-balmiș  ţalmeș-balmeș  бућкуриш  almiș-balmiș [akc. almiș-balmiș] (i. m.) — bućkuriš, jelo koje se u oskudici sprema dugim mešanjem, mlaćenjem ili bućkanjem svega i svačega ♦ var. almeș-balmeș, almuș-balmuș ◊ mistakaș, mistakaș șî ńi fakuș almiș-balmiș đi mînkarĭe — mešao si, mešao i napravio si nam bućkuriš za jelo [Por.] ∞ balmuș  (Ima umotvorina!)[Vidi]

649  Alova  Alova  Халово  Alova [akc. Alova] (i. ž.) — (ojk.) Halovo, selo u opštini Zaječar, naseljeno Vlasima Caranima ◊ Alova ĭe sat mare — Halovo je veliko selo ◊ Alova ĭe sat aproape de otar ku Bugariĭa — Halovo je selo u blizini bugarske granice [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

650  Alovĭan  Alovean  Халовљанин  Alovĭan (Alovĭană) (mn. Aloveń, Aloveńе) [akc. Alovĭan] (i. m.) — Halovljanin, stanovnik sela Halova u opštini Zaječar ◊ Aloveńiļi sînt muĭerĭ frumoasă — Halovljanke su lepe žene ◊ Aloveńi ĭarna fak foku-n ornă — Halovljani zimi lože vatru u furuni [Tim.] ∞ Alova   [Vidi]

324  alt  alt  други  alt (altă) (mn. alț, alće) [akc. alt] (prid.) — drugi ◊ alt uom — drugi čovek, drugačiji, nije isti kao što je bio ranije ◊ (vulg.) alće puļe — druge stvari, druge spletkeuna-alta — ovo-ono ◊ șî una șî alta — i jedno i drugo, i ovo i ono [Por.]   [Vidi]

325  altadată  altădată  други пут  altadată [akc. altadată] (pril.) — drugi put, drugom prilikom, u (neko) drugo vreme, koje nije određeno u odnosu na sadašnji trenutak ♦ / alta  + dată  ◊ lasă, gaćim lukru altadată  — pusti, završićemo posao drugi put [Por.] ∞ alt  [Vidi]

331  altauară  altăoară  други пут  altauară [akc. altauară] (pril.) — (po) drugi put, u drugom momentu, u drugo vreme ◊ vińe đi altauară să gaćaskă lukrudoći će drugi put da završi posao ◊ îț spun đi altauară kî nuĭe bun aĭa śe faś — govorim ti po drugi put da nije dobro to što radiš ♦ var. altuorĭ [Por.] ∞ alt  [Vidi]

332  altfĭeļ  altfel  другачије  altfĭeļ [akc. altfĭeļ] (pril.) — drugačije, na drugi način, u drugoj formi; različito ♦ / alt — drugo + feļ — fela, vrsta, forma, način ◊ fakut altfĭeļ — drugačiji (po izgledu ili načinu nastanka) ◊ în altfĭeļ — na drugi način, drugačije [Por.] ♦ var. altfĭaļdruga vrsta ◊ ĭeĭ sînt altfĭaļ đi lume — oni su druga vrsta ljudi ◊ altfĭaļ đi strugurĭ — druga vrsta grožđa [Crn.] ∞ alt  [Vidi]

327  altkînd  altcândva  другом приликом  altkînd [akc. altkînd] (pril.) — drugom prilikom, drugi put, u (neko) drugo vreme u odnosu na sadašnje ♦ / alt — drugo + kînd — kada ◊ gaćim lukru akuma, kî altkînd nu sa șćiĭe śe o să fiĭe — završimo posao sada, u drugoj prilici ne zna se šta će biti ♦ var. altkîndva [Por.] ∞ alt  [Vidi]

320  altkum  altkum  другачије  altkum (mn. altkum) [akc. altkum] (pril.) — drugačije, na drugi način ◊ altkum a fuost vrodată — drugačije je nekada bilo [Crn.] ◊ dakă șćiĭ altkum, fă, dakă nu: taś — ako znaš drugačije, uradi, ako ne: ćuti ♦ var. altkumva [Por.] ∞ alt  [Vidi]

330  altunđe  altundeva  другде  altunđe [akc. altunđe] (pril.) — drugde, na drugom mestu ♦ var. altunđeva ◊ aiśa nuĭe ka altunđe — ovde nije kao drugde ♦ / alt — drugo + unđe — gde [Por.] ∞ alt  [Vidi]

3196  altunđeva  altundeva  другде  altunđeva [akc. altunđeva] (pril.) — drugde negde, neodređeno gde, na nekom drugom mestu ◊ turśi la katat la koļibă, dar ĭel a fuost pitualat altunđeva, ș-a skapat viuTurci su ga tražili na pojati, ali on je bio skriven negde drugde, pa se izvukao živ ♦ var. altunđiva ♦ / altdrugi, -a, -o + unđegde + va ♦ skr. var. altunđe [Por.] ∞ unđe   [Vidi]

319  alun  alun  леска  alun (mn. aluń) [akc. alun] (i. m.) — (bot.) leska (drvo) (Corylus avellana) ◊ alunu ĭe ļiemn ușuor, șî đin ĭel sa fak bîće đi rîḑîmat, koļinḑ đi koļindrĭeț la Aźun, șî bîće đi dat đi pomană l-aĭ muorț — leska je lagano drvo, i od nje se prave štapovi za poštapanje, kolinde za kolindrece na Badnji dan, i štapovi koji se na daćama namenjuju mrtvima [Por.]  [Vidi]

1081  aluna voĭńiśaskă  ?  војнички лешник  aluna voĭńiśaskă (mn. aluńе voĭńiśĭeșć) [akc. aluna voĭńiśaskă] — (ver.) vojnički lešnik, lešnik uzbran u ponoć na Preobraženje i pripremljen kroz poseban magijski postupak, koji muškarci nose sa sobom kada polaze u rat, jer se veruje da ima moć da zaštiti ljudsko telo od metka ♦ sin. aluna đeskîntatăprebajani lešnik ♦ var. izg. vuoĭńiśaskă, voĭńiśĭaskă [Por.] ∞ alun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

398  aluńeka  aluneca  клизати (се)  aluńeka (ĭo aluńek, ĭel aluńekă) [akc. aluńeka] (gl. p.) — klizati (se), okliznuti (se); skliznuti ◊ s-a aluńekat pe gĭață — okliznuo se na ledu [Kmp.] ♦ var. aluńikauo aluńik, ĭel aluńikă) ◊ đeșkiđe uoki bińe, nu će aluńika kînd vi trĭeśa pi punće — otvori oči dobro, nemoj se okliznuti kada budeš prelazio preko brvna [Por.]   [Vidi]

397  aluńekuș  alunecuș  клизалиште  aluńekuș (mn. aluńekușu) [akc. aluńekuș] (i. s.) — klizalište, klizavo mesto, naročito usled poledice ◊ s-a fakut mare aluńekuș pe gĭață în bătătură — napravilo se veliko klizalište na ledu u dvorištu [Kmp.] ♦ var. aluńikuș [Por.] ∞ aluńeka  [Vidi]

323  aluńiș  aluniș  лескар  aluńiș (mn. aluńișu) [akc. aluńiș] (i. m.) — leskar, leskova šuma, zasad leske ◊ în aluńișu ĭe mîĭ mîndru kînd ĭastă aluńe — u leskaru je najlepše kada ima lešnika [Crn.] ∞ alun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

154  aluvat  aluat  тесто  aluvat (mn. aluvatu) [akc. aluvat] (i. m.) — testo, mešavina pšeničnog, kukuruznog, raženog ili ječmenog brašna sa vodom i drugim dodacima, od koje se peče hleb ili druge vrste testenina za ljudsku ishranu ◊ aluvat kreskut — naraslo testo ◊ aluvat aḑîm — presno testo ◊ aluvat đi malaĭ — testo za proju ◊ aluvat đi puĭ — testo za pilad [Crn.] ◊ aluvatu sa plumađiașće-n karļiță — testo se meša u naćvama ◊ în aluvat sa puńe olațăl să krĭaskă — u testo se stavlja kvasac, da naraste [Por.] ♦ dij. sin. plomad (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. var. aloat [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5682  aļergat  alergat  трчање  aļergat (mn. aļergărĭ) [akc. aļergat] (i. s.) — trčanje ◊ śe aļergat sa pus pi ćińe, vĭeḑ kî țî sufļitu în vîru nasuluĭ? — kakvo te je trčanje spopalo, vidiš da ti je duša u nosu? ♦ var. aļergatu [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

315  aļergatuare  alergătoare  мотовило  aļergatuare (mn. aļergatuorĭ) [akc. aļergatuare] (i. ž.) — motovilo, vitao, naprava za namotavanje prediva ◊ pi aļergatuare sa pun mosuarîļi pļińe đi tuors, șî sa duśe pi lînga gard đi parĭ, or đi tarabă, kînd pi ĭel sa urḑîașće kuardă đi țasut în razbuoĭ — na motovilo se stavljaju kalemovi puni pređe, i nosi se pored ograde od kolja ili tarabe, kada se na nju snuje osnova za tkanje na razboju [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

316  aļergatură  alergătură  трчање  aļergatu (mn. aļergatu) [akc. aļergatură] (i. ž.) — 1. trčanje, jurnjava, obavljanje posla u trku 2. (fig.) težački život, koji se odvija u neprestanom pokretu za poslovima ◊ aļergatură în tuaće părțîļi — jurnjava na sve strane ◊ traĭ ku aļergatură — život u trku ♦ var. aļergat [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

189  aļes  ales  изабран  aļesup>2up> (mn. aļeș, aļasă) [akc. aļes] (prid.) — 1. izabran, izdvojen iz grupe izborom ◊ śe aț vrut, aĭa aț aļes — što ste hteli, to ste izabrali [Crn.] ◊ fruntașî śe-s aļeș akuma sî ńi puarće satu, nus đi ńimika — čelnici koji su sada izabrani da nam vode selo, nisu ni za šta [Por.] 2. poseban, vrstan, odabran, istaknut ◊ đi kap marĭe, kaśulă aļasă — za veliku glavu, posebna kapa [Crn.] ◊ uom aļes — poseban, vrstan, istaknut čovek ◊ măĭ aļes đin tuoț — najbolji od svih [Por.] 3. (za govor) jasan, razgovetan; otvoren ◊ spuńe-m aļes śe vrĭeĭ — kaži mi jasno šta hoćeš [Crn.] ◊ nu vorbĭeșć aļes, nu ć-am înțaļes ńimika — ne govoriš razgovetno, nisam te razumeo ništa [Por.] ∞ aļeźa  [Vidi]

190  aļeźa  alega  бирати  aļeźauo aļeg, ĭel aļiaźe) [akc. aļeźa] (gl.) — birati, prebirati, odvajati, izdvajati ◊ nu pućem aļeźa aĭa śe ńi plaśe, numa luvăm aĭa śe ńi daune možemo birati ono što nam se sviđa, već uzimamo ono što nam daju [Crn.] ◊ nu aļeg, numa kuļeg — ne biram, već berem [Por.]  [Vidi]

470  aļi lunź  alea lungi  оне дуге (змије)  aļi lu [akc. aļi lunź] (i. ž.) — (euf.) „one duge”, eufemistički naziv za zmije, koji se koristi u martu, kada je izgovaranje imena zmija zabranjeno ◊ în marta ńima nu kućaḑă să ḑîkă „nopîrkă” or „balaur”, kî aļiļi atunśa ĭasă đin pomînt, sînt flomînđe, șî kînd aud numiļi-luor, vin șî ći muśkă, numa ḑîś „aļi-lunź” — u martu niko ne sme da kaže „zmija” ili „smuk”, jer ale tada izlaze iz zemlje, gladne su, i kada čuju njihovo ime, dolaze i ujedaju te, nego kažeš „one duge” [Por.] ∞ lung  [Vidi]

1824  aļiaźire  alegere  избор  aļiaźire (mn. aļiaźirĭ) [akc. aļiaźirĭe] (i. ž.) — 1. izbor, selekcija ◊ nu kapiț ńimika dakă-n traĭ așćeț vro aļaźire mare, aĭa śe-ț dă dumńiḑîu, aĭa țî — ne dobijaš ništa ako u životu očekuješ neki veliki izbor, to što ti da bog, to ti je 2. (polit.) (ret.) izbori ◊ đemult am ĭeșît la glasańe, d-akumă ažuns ńiskaĭ aļiaźirĭ, śkă „demokratija”, aļieź pi kare vrĭeĭ, da kînd kaț, vĭeḑ kî puoț numa pi draku să-l aļeź — nekada smo izlazili na glasanje, a sada su stigli nekakvi izbori, vele „demokrațîĭa”, biraš koga hoćeš, a kod pogledaš, vidiš da možeš samo đavola da izabereš [Por.] ♦ dij. var. aļeźarĭe [Crn.] ∞ aļeźa  [Vidi]

704  Aļifuońi  Alifoni  Алифони  Aļifuońi [akc. Aļifuońi] (i. m.) — (antr.) Alifoni, vlaško prezime familije Jovanović u Valakonju, po pretku koji je imao nadimak Ljifu, od reči „lifură” - brblja, laprda ♦ / < a lu Ļifu„lifovi, koji pripadaju Lifu ◊ Aļifuońi au pomînt șî kasă în Bukuva Vaļakuańi — Alifoni imaju zemlju i kuću u valakonjskom Bukovu [Crn.] ∞ ļifuri  [Vidi]

413  aļin  roșu  црвен  aļinup>2up> (aļină) (mn. aļiń, aļińe) [akc. aļin] (prid.) — (color) alev, crven, crvenkast; narandžast ◊ am farbuit kîta tuort đi śiștuorĭ ku aļin — obojila sam malo pređe za tkanice u crvenkasto [Crn.] ◊ piparkă aļină, piparkă roșîĭe, mîśinată — aleva paprika, mlevena crvena paprika ♦ sin. ruu [Por.]   [Vidi]

601  aļina  alina  смирити (се)  aļinaup>1up> (ĭo ma aļin, ĭel sa aļină) [akc. aļina] (gl. p. ref.) — smiriti (se), usporavati (se); olakšavati (se) ◊ sa aļină durerĭa — smiruje se bol [Kmp.] ♦ dij. sin. uśuĭa [Por.]   [Vidi]

875  ama  ama  ама  ama [akc. ama] (vez.) — ama, veznik a. za isticanje suprotnosti; ali ◊ du-će la lukru, ama ogođașći-će frumuos — idi na posao, ali se lepo doteraj ◊ vîăd ĭuo śe aĭ đi gînd, fîă așa, ama nu faśa pakaće niś kuĭ — vidim ja šta si naumio, uradi tako, ali nemoj nauditi nikom [Crn.] b. za pojačanje tvrđenja, pitanja, čuđenja ◊ ama, kînd îț spun ĭuo, așa ĭe — ama kad ti ja kažem, tako jemama, skraćeni oblik ◊ ma nu puaće așa să fiĭe, șî gata — ma ne može tako da bude, i gotovo [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

787  aman  aman  аман  aman [akc. aman] 1. (uzv.) — aman, uzvik prekljinjanja: pobogu! zaboga! milost! ◊ aman, brĭe, lasî-će đi mińe, nu ma nîkažî — aman, bre, mani me se, nemoj me mučiti 2. (pril.) (fig.) šipak; nikad, nikako ◊ aman îț măĭ întuarśe ĭel bańi — šipak će ti on vratiti pare ◊ ĭa pļekat muĭarĭa, aman măĭ vińe la ĭel — napustila ga je žena, nikad mu se neće vratiti [Por.]   [Vidi]

321  amar  amar  горчина  amar (mn. amaru) [akc. amar] (i. m.) — 1. gorčina, gorak ukus (obično za namirnice) ◊ amaru-n lapće ĭe đin ĭarbă, kare a paskuto uoiļi — gorčina u mleku je iz trave koju su pasle ovce 2. (fig.) gorak i čemeran život ◊ am pļakat ku amaru-n mińe — otišao sam pun gorčine [Crn.] ♦ dij. var. amară ◊ an traĭit numa ku durĭerĭ șî amară — živeo sam samo s bolom i gorčinom [Por.] ∞ amarî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

322  amarî  amărî  загорчати  amarîuo amarîăsk, ĭel amarîașće) [akc. amarî] (gl. p. ref.) — 1. zagorčati, učiniti gorkim (za namirnice) ◊ a pus kare a pus în ḑamă ńișći buĭeḑ, șî ĭa sa amarî — neko je stavio u čorbu nekakve travke, i ona je zagorčala 2. (fig.) učiniti život čemernim, gorkim ◊ traĭu mĭ-a amarît ku bĭețîĭa a luĭ — život mi je zagorčao svojim pijanstvom [Por.]   [Vidi]

455  amarît  amărât  горак  amarît (amarîtă) (mn. amarîț, amarîće) [akc. amarît] (prid.) — gorak 1. ukus pića ili hrane ◊ rakiu amarît ku peļin — rakija sa ukusom pelina 2. (fig.) čemeran, tegoban, mučan ◊ viîața mi amarîtă — život mi je mučan [Crn.] ♦ dij. var. amară [Por.] ∞ amarî  [Vidi]

352  amarĭală  amăreală  горчина  amarĭală (mn. amarĭaļe, amarĭelu) [akc. amarĭală] (i. ž.) — gorčina, gorak ukus ◊ traĭu mĭeu ĭe amarĭală guală — moj život je sama gorčina [Por.] ∞ amarî   [Vidi]

467  ambarĭ  hambar  амбар  ambarĭ (mn. ambarĭe) [akc. ambarĭ] (i. s.) — ambar, drvena zgrada za zrnastu hranu ◊ în ambarĭ s-a țînut marunțîș: grîu, ovîăsk, sakară, da kukuruu s-a țînut în kuoș — u ambaru se držalo zrnevlje: žito, ovas, ječam, a kukuruz se držao u košu [Por.]   [Vidi]

361  amețală  ameţeală  вртоглавица  amețală (mn. amețîălu) [akc. amețală] (i. ž.) — vrtoglavica, ošamućenost, nesvestica ◊ ma prins amețala kînd am vaḑuto — zavrtelo mi se u glavi kad sam je video [Crn.] ◊ nu-m plaśe mînkarĭa kam lungă vrĭame, șă đi fuame ma prinđe kînd șî kînd amețala — ne prija mi hrana već duže vreme, i od gladi me katkad hvata vrtoglavica [Por.] ∞ amețî  [Vidi]

362  amețî  ameţi  онесвестити (се)  amețîuo amețîăsk, ĭel amețîașće) [akc. amețî] (gl. p. ref.) — onesvestiti (se), (iz) gubiti svest, dobiti vrtloglavicu ◊ đintr-odată amețîĭ, șî kaḑuĭ pi pomînt — odjednom mi se zavrtelo u glavi, i padoh na zemlju [Por.] ♦ dij. var. amețășťe, amețăsc [Kmp.]   [Vidi]

359  amețît  ameţit  ошамућен  amețît (mn. amețîț) [akc. amețît] (prid.) — ošamućen; opijen; polusvestan ◊ amețît đi lovitură — ošamućen od udarca ◊ amețît đi durĭare — ošamućen od bolova [Crn.] ◊ stă amețît șî puzumeńit — stoji ošamućen i izbezumljen ♦ sin. bĭat, turbat, luvat, dus, kîpiĭat, șukĭat [Por.] ∞ amețî  [Vidi]

499  amin  amin  амин  amin (mn. amińе, aminu) [akc. amin]   — 1. (uzv.) amin! amen! neka tako bude! - uzvik kojim počinju ili se završavaju mnoge religijske molitve ili magijske formul e 2. (pril.) svršeno, gotovo   [Por.]   [Vidi]

415  amînat  amânat  касно  amînat (amînată) (mn. amînaț, amînaće) [akc. amînat] (pril.) — kasno, pozno, dockan ◊ ažuns amînat — stigao je kasno, odocnio ◊ amînat ĭe đi ĭel, nu-l măĭ skuaće ńimika — kasno je za njega, ne može ništa da ga izvuče (spasi) ◊ vinu măĭ amînat — (komp.) dođi kasnijeup. mîńe [Por.] ∞ amînata  [Vidi]

418  amînata  amânăta  каснити  amînatauo ma amînaćeḑ, ĭel sa amînaćaḑă) [akc. amînata] (gl. p. ref.) — kasniti, zakašnjavati ◊ nu ći amînata, ma ruog đi ćińe — nemoj kasniti, molim te ◊ grabĭesk, nu kućeḑ să ma amînaćeḑ — žurim, ne smem da zakasnimuom ļenuos, sa amînaćaḑă in tuota ḑîua la lukrulenj čovek, svakog dana kasni na posao [Por.]   [Vidi]

358  amnarĭ  amnar  оцило  amnarĭ (mn. amnarĭе) [akc. amnarĭ] (i. s.) — 1. ocilo, ognjilo, kresivo; čelični predmet u obliku potkovice kojim se udara o kremen da bi se izazvale varnice; varnicama se palio trud, a ovim se palila vatra; (izob.) obavezni deo pušačkog pribora ◊ fîră amnarĭ nu faś fuokubez ocila nema vatre [Crn.] 2. kovački izrađena metalna šipka čiji se jedan kraj zanituje na platnu kose, a drugi, zakrivljeni, uvlači pod grivnu u koju je kosa usađena ♦ (demin.) amnaruț, amnaruș, amnarĭel ◊ am avut un amnaruț, șî l-am pĭerdut — imao sam jedno ocilče, i izgubio ga [Por.] ♦ / a + mînarĭ  [Vidi]

429  amńaḑîț  amiază  подне  amńaḑîț (mn. amńaḑîță) [akc. amńaḑîț] (i. s.) — 1. podne kao doba dana ◊ măĭ un śas pănă la amńaḑîț — još jedan sat do podne ◊ înainće đi amńaḑîț — pre podne ◊ pînă-n amńaḑîț — do podne ◊ dupa amńaḑîț — posle podne 2. ručak, obed u podne ◊ duśe amńaḑîțu la sîpatuorĭ — nosi ručak kopačima ◊ vrĭamĭa đi amńaḑîț — vreme je za ručak 3. a. zenit ◊ suarļi la amńaḑîț — sunce je u zenuitu b. jug, strana sveta ◊ a zburat kîtra amńaḑîț — odleteo ka jugu ♦ supr. mńaḑa nuopțîsever ♦ skr. var. (ret.) amńaḑ ◊ amńaḑîța nuopțî — (demon.) ponoćnica, šumska majka (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. amńaz [Kmp.] ♦ dij. var. nămļaḑîț (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

1577  amńaḑîța  prînzi  ручати  amńaḑîțauo amńaḑîț, ĭel amńaḑîță) [akc. amńaḑîța] (gl.) — ručati ◊ nuoĭ vom amńaḑîța fara ćińe — mi ćemo ručati bez tebeup. amńaḑĭț [Por.]  [Vidi]

437  amuțî  amuţi  занемети  amuțîuo amuțîăsk, ĭel amuțîașće, ) [akc. amuțî] (gl. p.) — zanemeti, omutaviti, izgubiti glas ili sposobnost govora ◊ kînd s-a-ntîńit ku lupi-n munće, uomu đi frikă amuțît, ș-a ramas înkrîmeńit în luok — kad se sretao s vukovima u planini, čovek je od straha zanemeo, o ostajao skanjemen u mestu [Por.]   [Vidi]

411  amurțală  amorţire  утрнуће  amurțală (mn. amurțîălu) [akc. amuală] (i. ž.) — utrnuće; osećaj slabosti u mišićima, praćeno trnjenjem i drhtavicom, malaksalost; obamrlost ◊ ma prinsă o amurțală — uhvatila me je neka malaksalost ◊ sîmt amurțală în piśuarĭe — osećam trnjenje u nogama [Crn.] ∞ amurțî  [Vidi]

409  amurțî  amorţi  утрнути  amurțîuo amurt, ĭel amurće) [akc. amuî] (gl.) — 1. utrnuti, postati neosetljiv na dodir, obamreti ◊ mi amurće mîna stîngă — trne mi leva ruka ◊ amurće gura, kît ĭe đi akruusta trnu, koliko je kiselo [Crn.] 2. (fig.) skameniti (se) ◊ kînd ĭarna-n munće auḑî lupi kă urlă đi fuame, amurț tuot, șă înkrîmeńeșć đi frikă — kad zimi u planini čuješ vukove kako zavijaju od gladi, utrneš sav, i skameniš se od straha [Por.]   [Vidi]

410  amurțît  amorţit  утрнут  amurțît, amurțîtă (mn. amurțîț, amurțîće) [akc. amuît] (prid.) — utrnut, ukočen ◊ pișuoru al đirĭept mi amurțît — desna noga mi je utrnuta ◊ am amurțît đi șađarĭe — ukočio sam se od sedenja ♦ (fig.) ne razmišlja ◊ amurțît ĭeș tu în kap đi kînd iș fakut — ukočen” si ti u glavu od rođenja [Crn.] ∞ amurțî  [Vidi]

356  an  an  година  an (mn. ) — 1. (i. ž.) — (kal.) godina ◊ ano-sta — ova godina ◊ anu đi ḑîļe — godina dana ◊ anu trĭekut — protekla godina ◊ la anuna godinu, za godinu (dana) ◊ măĭ are ań — ima godine, poživeće još ◊ s-a înpuțînat ańi — smanjio se preostali broj godina, približila se smrt ◊ an tîrḑîugodina u kojoj kasni zrenje poljoprivrednih kultura ◊ a trĭekut ań șî ań — protekle su godine i godine, prošlo je mnogo vremena ◊ pomana la anugodišnji pomen, daća na godišnjici smrti ◊ žumataće đi an — pola godine ◊ a ĭeșît anuistekla je godina, navršila se ◊ la svîrșîtu anuluĭ — na kraju godine ♦ (la) ań đi bîtrîńață — (u) stara vremena, davnina ◊ anol nou — nova godina 2. (pril.) lane, prošle godine ◊ aĭa a fuost an — to je bilo prošle godine ◊ (u izr.) pănă măĭ đ-a-l an fusă lu tuoț bińe — do pre neku godinu beše svima dobro [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1511  Ana  Ana  Ана  Ana [akc. Ana] (i. ž.) — (antr.) Ana, l.i. biblijskog porekla, ušlo u narod preko hrišćanske crkve ◊ Ana a fost nume đes dat la fĭaće — Ana je bilo ime koje se često davalo devojčicama ◊ đin nume Ana a ĭeșît poļikre Ańița șî Anuța — iz imena Ana nastali su nadimci Anica i Anuca [Por.]   [Vidi]

357  anțărț  anţărţ  преклане  anțărț [akc. anțărț] (pril.) — (kal.) preklane, pretprošle godine, pre dve godine ♦ var. alan [akc. alan] ♦ (augm.) anțarțupre mnogo godina, pre neodređenog broja godina, ali ne u tako dalekoj prošlosti [Por.] ∞ an  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2607  andarmală  andarmale  андрамоља  andarmală (mn. andarmaļe) [akc. andarmală] (i. ž.) — (tehn.) andramolja, dronjak; starudija ◊ șupa pļină đi andarmaļe, ńimik nuĭe đi vro trĭabă — šupa je puna andramolja, ništa nije za neku upotrebu [Por.] ♦ dij. sin. andîrmuańe [Mlava]  [Vidi]

964  Andriĭ  Andrea  Андрија  Andriĭ [akc. Andriĭ] (i. m.) — (antr.) Andrija, muško lično ime ♦ var. Andreĭ, (skr.) Andra, (augm.) Anrdiĭan, (demin.) Andriĭuță, Andruță, Andreĭkă ♦ potomci: alu Andriĭ, Andriĭuońi, posrb. prezime: Andrijević, Andrejević [Por.] ♦ / < Andreibibl. ime, koje je u rumunsku kulturu ušlo posredstvom slovenskog crkvenog uticaja (Iordan1983, s.v) (exp. Durlić )   [Vidi]

442  Andriĭuońi  Andreianu  Андрејевци  Andriĭuońi [akc. Andriĭuońi] (i. m.) — (antr.) Andrejevci, Andrejevići, vlaško prezime familija u Osniću, Šarbanovcu, Podgorcu i Valakonju, čiji se predak zvao Andrej ili Andrij ◊ Andriĭuońi đin saćiļi nuaștrĭe, nu sînt tot o rudă — Andrejevci iz naših sela nisu jedan rod [Crn.] up. Andrĭeĭ, Andra Andriĭ  [Vidi]

365  andrĭauă  andrea  децембар  andrĭauă (mn. andrĭaļe) [akc. andrĭauă] (i. s.) — (kal.) (zast.) 1. decembar ◊ andrĭaua ĭe luna đi la urmă în an, ku ĭa s-a-nkĭeptorat anu pi kîļindarĭu ăl babĭesk — „andreja” je poslednji mesec u godini, njime se završavala godina u bapskom kalendaru 2. „andreja”, deo decembra (po sadašnjem kalendaru između 5. i 25.), vreme kada su se parili vukovi ◊ andrĭaua đe mult s-a kĭemat șă doă stamîń pi luna đi la urmă în an kînd s-a vișńit lupi — „andrejom” su se nazivale i dve nedelje u poslednjem mesecu u godini, kada su se parili vukovi [Por.] ∞ lu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

134  andrĭeauă  andrea  велика игла  andrĭeauă (mn. andrĭeaļе) [akc. andrĭeauă] (i. ž.) — velika drvena igla, duguljastog oblika sa šiljatim krajevima i rupom na sredini, kojom su muškarci pleli debele čarape ili rukavice ◊ andrĭeauă ĭe ak mare ku kare s-a fakut la śarapĭ șî manușă gruasă — „andreja” je velika igla sa kojom su se plele debele čarape i rukavice (Krivelj) [Crn.] ♦ var. andrĭauă [Por.] ◊ ĭuo ku andrĭaua kuos la măturĭ — ja sa velikom iglom opšivam metle (Laznica) [Hom.] ♦ up. ak  [Vidi]

433  Androbĭeșći  Androbești  Андробићи  Androbĭeșći [akc. Androbĭeșći] (i. m.) — (аntr.) Androbići, vlaško prezime jedne familije u Podgorcu, potomstvo Vlaha po imenu ili nadimku Andruaba, nejasnog porekla i značenja ◊ Androbĭeșći sînt vrĭańiś uamiń, șî traĭesk bińe ku tuoț — Androbići su vredni ljudi, i žive u slozi sa svima [Crn.]  [Vidi]

435  Anđeluońi  Angelovici  Анђеловићи  Anđeluońi [akc. Anđeluońi] (i. m.) — (antr.) Anđelovići, vlaško prezime familije u Valakonju, čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Anđel ◊ Anđeluońi a fuost triĭ fraț, șî tuoț a lukrat în maĭdan — bilo je tri brata Anđelovića, i svi su radili u rudniku [Crn.] ∞ Angel  [Vidi]

1856  Anđeļiĭa  Angelia  Анђелија  Anđeļiĭa [akc. Anđeļiĭa] (i. ž.) — (antr.) žensko l.i. Anđelija, pandan muškom imenu Anđel ◊ Anđeļiĭa a fuost muĭare ćinîră kînd a ramas văduvă — Anđelija je bila mlada žena kada je ostala udovica [Por.] ∞ Angel  [Vidi]

1854  Anđeļiĭuońi  Angelioni  Анђелијини  Anđeļiĭuońi [akc. Anđeļiĭuońi] (prid.) — (antr.) Anđelijini, vlaško prezime familije Anđelići u Osniću, doseljene u drugoj polivini XIX veka iz susednog područja u Bugarskoj, nastalo po imenu žene koja se zvala Anđelija (vl. Anđeļiĭa) ◊ kînd a veńit, Anđeļiĭuońi đi la sat a kapatat imańe în utrina Babi-Ĭuańi — kad su se doselili, Anđelijini su od sela dobili zemlju u Baba-Joninoj utrini [Crn.] ∞ Anđeļiĭa  [Vidi]

916  Angel  Anghel  Анђел  Angel [akc. Angel] (i. m.) — (antr.) Anđel, lično ime koje je u narod ušlo pod uticajem hrišćanske crkve ◊ moșu Angel a trait mult — čiča Angel je dugo živeo ♦ / < grč. angelos — „vesnik” ♦ var. Anđel [Por.]   [Vidi]

431  Angeluońi  Angheloiu  Ангеловци  Angeluońi [akc. Angeluońi] (i. m.) — (antr.) Angelovci, Angelovići, Angelovi potomci; vlaško prezime jedne familija u Osniću, čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Angel koji se, u XIX veku, sa užom porodicom doselio iz vlaškog područja severozapadne Bugarske ◊ Angeluońi au kîăș lîngă drumu Babi-Ĭuańi — Angelovci imaju kuće pored Babajonskog puta [Crn.] ◊ Angeluońi, famiļa lu Angel Țîganu, kovaśu đi vrodată în Arnaglaua — Angeloni, familija Angela Ciganina, nekadašnjeg kovača u Rudnoj Glavi [Por.] ∞ Angel  [Vidi]

3542  Anol nou  Anul Nou  Нова година  Anol nou [akc. Anol nou] (sint.) — (kal.) Nova godina ◊ Anol nou ĭe ḑîua đintîń pi kîļindarĭ ku kare înśape sî sa sokoćiaskă anuNova godina je prvi dan u kalendaru kojim počinje da se računa godina ◊ đemult ḑîua kare a sîrbatorito aĭ nuoștri ka anol nou, a kaḑut la Sînvasîĭ — nekada dan koji su naši slavili kao novu godinu, padao je na Svetog Vasilija [Por.] ∞ an   [Vidi]

1509  Anta  Antonie  Анта  Anta [akc. Anta] (i. m.) — (antr.) Anta ◊ Anta ĭe poļikra lu uom kare ĭe la karće skris ka Antoniĭe, dar aăla nume la rumîń a veńit pista bisîarikă — Anta je nadimak čoveka koji je kršten kao Antonije, a to ime je kod Vlaha došlo posredstvom crkve ◊ muĭarĭa lu Anta sa kĭamă Antońasa — Antonova žena zove se Antonica [Por.]  [Vidi]

1504  antaļira  interna  интернирати  antaļirauo antaļirĭeḑ, ĭel antaļirĭaḑă) [akc. antaļira] (gl. p.) — internirati, odvoditi u logor (za vreme rata); zarobiti; zatvoriti ◊ Ńamțî antaļirat lumĭa far đi vină, numa pintru partizań — Nemci su internirali nevine ljude, samo zbog partizana ♦ var. ăntaļira, întaļira, întăļiri [Por.]  [Vidi]

631  antaļirit  internat  интерниран  antaļirit (antaļirită) (mn. antaļiriț, antaļiriće) [akc. antaļirit] (prid.) — interniran, zarobljen u ratu i odveden u logor ◊ la antaļirit Bugari, ș-a murit în lager — internirali su ga Bugari, i umro je u logoru ♦ var. întaļirit, întîļirit [Por.] ∞ antaļira  [Vidi]

443  Antońeșći  Antonești  Антонијевци  Antońeșći [akc. Antońeșći] (i. m.) — (antr.) Antonijevci, Antonijevići, vlaško prezime familija u Podgorcu i Brestovcu, čiji se predak zvao Anta, hip. od Antonije ◊ alu Anta — Antini [Crn.] ∞ Anta  [Vidi]

818  Anuțoĭ  Anuţei  Ануцој  Anuțoĭ (mn. Anuțoĭi) [akc. Anuțoĭ] (i. m.) — Anucoj, vlaško prezime prahovskih familija Anucojević i Anucojić, koje se u novije vreme proširilo i na porodice Strečanović i Brzulović; prezime je nastalo po l. i. Anuca (demin. od Ana), kako se, po predanju, zvala neka žena koja se iz Vlaške doselila u Prahovo ◊ ĭel ĭestă ńepotu lu Pătru Anuțoĭuon je unuk Petra Anucoja [Kmp.] ∞ Ana  [Vidi]

2627  ańi  inele anuale  годови  ańi (mn.) (i. ž.) [akc. ańi] — (bot.) godovi; god, znak godišnjeg rasta debla drveta u širinu, godišnji prsten ◊ numarăm ańi lu ļiemn đi pi bușćanu luĭ — brojimo godine drveta sa njegovog panja [Por.] ∞ an  [Vidi]

366  ańin  anin  јова  ańin (mn. ańiń) [akc. ańin] (i. m.) — (bot.) jova, joha (Alnus incana, Alnus glutinosa) ◊ țîn minće đin kopilariĭe un ańin mare, ĭerĭa sîngur în mižluoku ļivĭeḑî, nalt șî krĭengarat, ku puaļiļi rîđikaće đi la pomînt, supt kare a fuost umbra gruasă — pamtim iz detinjstva jednu veliku jovu, beše usamljena sred livade, visoka i razgranata, sa krošnjom odignutom od zemlje, pod kojom je bila debela hladovina [Por.] ◊ Vaļa ku ańinuizvorno vlaško ime crnorečkog sela Valakonje: „Dolina jove” [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

367  ańińiș  aniniș  јововина  ańińiș (mn. ańińișu) [akc. ańińiș] (i. s.) — (bot.) jovovina, deo šume u kome preteže jova ◊ ańińiș ĭe luok unđe ĭastă mulț ańiń — jovovina je mesto gde ima dosta jove [Por.] ∞ ańin  [Vidi]

2902  Apa albă  Apa albă  Бела вода  Apa albă [akc. Apa albă] (i. ž.) — (hidr.) Bela voda, potok u ataru Majdanpeka ◊ Apa albă a fuost ogaș kare avut izvuor la Kulmeźiĭ, ș-a tunat în Șașka đi đirĭapta, la Stîlp — Bela voda je bio potok, koji je izvirao na Kulma Hadžiji, a ulivao se sa desne strane u Šašku kod Stlpaunđe a mĭers vrodată Apa albă, akuma ĭe kuopu lu Rudńik, ogașu s-a pĭerdut — gde je nekada tekao potok Bela voda, sada je kop Rudnika, potok se izgubio ◊ nume „apa albă” rumîńi dau la tuot ogașu kare la fund are pĭetre albe — ime „bela voda” Vlasi daju svakom potoku koji na dnu ima belo kamenjeup. apă albă [Por.] ∞ apă  [Vidi]

750  apastuol  apostol  апостол  apastuol (mn. apastu) [akc. apastuol] (i. m.) — apostol, Hrostov učenik ◊ doĭsprîaśe apastuoļ — dvanaest apostola [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

754  apatĭekă  apotecă  апотека  apatĭekă (mn. apatĭeś) [akc. apatĭekă] (i. ž.) — apoteka, prodavnica lekova ◊ ma duk în apatĭekă, să kumpîr ļakurĭ — idem u apoteku da kupim lekove [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

192  apatuos  apătos  водњикав  apatuos (apatuasă) (mn. apatu, apatuasă) [akc. apatuos] (prid.) — vodnjikav, koji sadrži mnogo vode ◊ pĭapino-sta ĭe apatuos, șî nuĭe dulśe — ova dinja je vodnjikava, i nije slatka [Crn.] ◊ mĭ-a dat tata un luok apatuos, numa puot bruoșćiļi să krĭesk în ĭel — dao mi je otac jednu vodnjikavu njivu, mogu samo žabe da gajim u njoj ♦ var. apuos [Por.] ∞ apă   [Vidi]

116  apă  apă  вода  apă (mn. apе) [akc. apă] (i. ž.) — voda ◊ apă adînkă — duboka voda ◊ apă mare — velika (nadošla) voda ◊ apă ļină — tiha, mirna voda ◊ apă skundă — plitka voda, plićak ◊ apă kaldă — topla voda ◊ apă fĭartă — prokuvana voda ◊ apă fĭerbinće — vrela voda ◊ apă molkuță — mlaka voda ◊ apă klośită, klośitură — ustajala, bljutava voda ◊ apă dulśe — slatka, zašećerena voda ◊ apă sarată — slana voda ◊ apă akră — kisela voda ◊ apă ļimpiđe — bistra voda ◊ apă kurată — čista voda ◊ apă tulburĭe — mutna voda ◊ apă albă — bela voda (čest toponim) ◊ apă ńagră — crna voda (zbog crnog kamenja u koritu vodotoka) ◊ apă rîstośită — rastoka, vododelnica ◊ apă înfundată — zajažena, zaustavljena voda; ponornica ◊ apă skumpă — skupa voda, voda iz apoteke ◊ apă întîńită — voda sa sastava dvaju potoka (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă ńinśepută — nenačeta voda, voda na izvoru, voda koju pre tog mesta nije zahvatio i nije pio niko (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă întuarsă — voda koja se u vodotoku okreće u mestu; pridaje joj se magijsku moć, i koristi se u bajanju za vraćanje čini ◊ apă morțuagă (morțîșuagă) — mrtvačka voda, voda koja se zatekla u sudovima pri prolasku pogrebne povorke pored kuće (obavezno se baca) ◊ apă slubaḑîtă — „oslobođena” voda, voda koja se u posebnom obredu izlivanja (libacije) namenjuje pokojnicima ◊ apa stuarsă — oceđena voda ◊ apa đi pi strĭeș — kišnica ◊ gura api — ušće ◊ pi apă la valje — nizvodno ◊ pi apă la đal — uzvodno ◊ a luvat apa — odnela voda ◊ îńekat în apă — udavljen u vodi ◊ sa dus pi apă — otišlo niz vodu ◊ a veńit apa — nadošla voda ◊ matka api — vodena matica; matica reke ◊ fara apă — bezvodan [Por.] ◊ apă mută — voda koja se uzima sa tri izvora i daje samrtniku koji teško umire ◊ apă boćeḑată — krštena voda, uzima se na Bogojavljenje i čuva za lečenje ◊ apă skumpă — skupa voda, unosi se u domaćinstvo pokojnika tokom petrovdanskog posta [Crn.] ◊ apă spintă — plitka voda (Kobilje) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

372  apă înpușkată  apă-înpușcată  упуцана вода  apă înpușkată [akc. apă înpușkată] (sint.) — upucana, ubijena voda ◊ apă kurgatuare în kare vrîžîtuorĭu pokńașće ku puška, s-o „omuară” đi sî fakă ku ĭa đeskînćiśiļi aļi măĭ tarĭ — tekuća voda u koju vrač puca puškom, da je „ubije” da bi njome spremao najjače vradžbine ♦ (skr.) apă-npușkată [Por.] ∞ apă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2904  apă întuarsă  apă întoarsă  повраћена вода  apă întuarsă [akc. apă întuarsă] (i. ž.) — (mag.) povraćena voda, voda koja se okreće u krug ◊ apa întuarsă ĭe apă kare-n matkă sa-nvîrćașće în luok, kare sa-ntuarśe napuoĭ — povraćena voda je voda koja se u matici okreće u mestu, koja se kreće unazad ◊ apa întuarsă sa duśe la vrîžîtuare, șî ĭa ku ĭa faśe đeskînćik kare sa kĭamă „întorsură” — povraćena voda nosi se vračari, koja u njoj izvodi bajalicu koja se zove „vraćanje čini” [Por.] ∞ apă  [Vidi]

2903  apă ńinśepută  apă neincepută  неначета вода  apă ńinśepu [akc. apă ńinśepută] (i. ž.) — (mag.) nenačeta voda ◊ apă ńinśepută ĭe apă kurată, kare n-a bauto ńima, luvată đi la luok đi unđe apa izvorĭaḑă đin pomînt — nenačeta voda je čista voda, koju nije pio niko, zahvaćena sa mesta gde voda izvire iz zemlje ◊ ku apă ńinśepută vražîtuoriļi fak tuaće đeskînćiśe — sa nenačetom vodom vračare rade sva bajanja [Por.] ∞ apă   [Vidi]

751  apipai  a pipăi  пипати  apipaiuo apipiĭ, ĭel apipiĭe) [akc. apipai] (gl. p. ref.) — pipati, opipavati; nežno ili pažljivo dodirivati rukom; ispitivati dodirom ◊ ńagura bîznă ĭe, șî ĭel apipiĭe în okuol să priśĭapă unđe ĭe — mrkli je mrak, i on pipa okolo da oseti gde je ◊ ĭe apipiĭe aiśa, vĭeḑ śi ĭe — pipni ovde, vidi šta je [Por.]   [Vidi]

150  apļekat  aplecat  погнут  apļekat (apļekată) (mn. apļekaț, apļekaće) [akc. apļekat] (prid.) — 1. pognut, sagnut, nagnut ◊ đi kînd uaĭa-ĭa stă ku kapu apļekat, puaće-fi đi śieva ĭ-a kaḑut grĭeuotkad ona ovca stoji pognute glave, možda joj je od nečega pripala muka 2. (fig.) pokoran, poslušan, snishodljiv, servilan [Por.] ∞ apļeka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

152  apļekatuarĭe  aplecătoare  недоиља  apļekatuarĭe (mn. apļekatuorĭ) [akc. apļekatuarĭe] (i. ž.) — nedoilja, ovca koja odbija da doji svoje jagnje ◊ apļekatuarĭe ĭe uaĭa kare nu lasă mńelu iĭ s-o sugă, numa pîkurari o apļeakă la sîlă — nedoilja je ovca koja je ne pušta svoje jagnje da je siše, već čobani moraju na silu da ga podoje [Por.] ∞ apļeka  [Vidi]

135  aprinđe  aprinde  палити  aprinđeuo aprind, ĭel aprinđe) [akc. aprinđe] (gl. p. ref.) — 1. (za materijale koji sagorevaju) paliti, zapaljivati, pripaljivati ◊ aprinđe-m bîtu đi mașînă — zapali mi palidrvce ◊ du-će, aprinđe gunuu-la să ardă — idi, zapali ono đubre da izgori 2. (za oružje) opaliti ◊ ăl luvă la uokĭ, șă aprinsă pușkă — uze ga na nišan, i opali iz puške 3. (za čoveka) padati u vatru, postati jarostan; razjariti se ◊ ńiś nu gaćiĭ vuorba da ĭel sa aprinsă, ńi svađirăm ka țîgańi — nisam ni završio reč a on se upalio, svađali smo se kao Cigani [Por.] ♦ dij. var. aprinďe [Kmp.]   [Vidi]

136  aprins  aprins  упаљен  aprins (mn. aprinș) [akc. aprins] (prid.) — 1. (za materije koje sagorevaju) upaljen, zapaljen 2. (za mašine) uključen, pokrenut, startovan 3. (za čoveka) razjaren   [Por.] ∞ aprinđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

137  aprinsură  aprinsură  паљевина  aprinsu (mn. aprinsu) [akc. aprinsură] (i. ž.) — (zast.) 1. paljevina; požar ◊ prĭa mare aprinsură a fuost, șă n-a putut ńima s-o stîngă ļesńe — prevelika je pljevina bila, i nije mogao niko da je ugasi lako 2. zgarište ◊ kînd sa-ntuors đin rat, a gasît numa aprinsura kășî — kad se vratio iz rata, našao je samo zgarište kuće [Por.] ∞ aprinđe  [Vidi]

139  apropiĭa  apropia  приближити  apropiĭauo ma apruapiĭ, ĭel sa aproapiĭе) [akc. apropiĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za odnose u prostoru) približiti se, smanjiti rastojanje 2. (za odnose među ljudima) sprijateljiti se; zbližiti se ◊ sa apruapiĭe đi nuoĭ — prbližava nam se ◊ vreu kumva sî ma apruopiĭ đi ćińe — želim nekako da ti se približim ♦ supr. đeparta [Por.]   [Vidi]

140  apropiĭat  apropiat  близак  apropiĭat (apropiĭată) (mn. apropiĭaț, apropiĭaće) [akc. apropiĭat] (prid.) — 1. (za prostor) blizak, u blizini ◊ karu a fuost apropiĭat đi borugă, ș-aluńikat șî s-a răsturnat — kola su bila ostavljena blizu uvale, pa su skliznula i preturila se 2. (za količinu) približno, otprilike ◊ ăn sak a fuost apropiĭat śinḑăś đi kiļe — u džaku je bilo približno petedest kila [Por.] ∞ apropiĭa  [Vidi]

138  apruape  aproape  близу  apruape [akc. apruape] (pril.) — blizu, u blizini; oko, otprilike, približno ◊ apruape la o sută — blizu sto, oko stotinu ♦ (komp.) ĭel mi ĭe măĭ apruapiĭe fîmeļiĭe — on mi je najbliži rod ◊ șî măĭ apruapiĭe — još bliži; najbliži [Por.] ∞ apropiĭa   [Vidi]

939  apruor  amproor  испаша  apruor (mn. apruourĭе) [akc. apruor] (i. s.) — (zast.) ispaša ovaca uoči đurđevdanske bačije ◊ s-a dus ku uoĭļi la apruor, să ļi paskă bińe đi măsurat lapćiļi la baśiĭe — otišao je sa ovcama na ispašu, da ih dobro napase za merenje mleka na bačiji ♦ var. napruor [Por.]   [Vidi]

141  apsană  pușcărie  апсана  apsană (mn. apsăń) [akc. apsană] (i. ž.) — apsana, robijašnica, zatvor ◊ la înkis o țîră în apsană, să-ĭ vină minća — zatvorili ga malo u apsanu, da dođe pameti [Por.] ∞ apsă  [Vidi]

142  apsanźiu  apsangiu  апсанџија  apsanźiu (mn. apsanźiĭ) [akc. apsanźiu] (i. m.) — 1. apsandžija, čuvar zatvora i zatvorenika ◊ a dat mită la apsanźiu, să-l kaće kîta măĭ bun — podmitio je apsandžiju da ga pazi malo bolje 2. hapsitelj ◊ l-a prins apsanźiu, șî l-a mînat la-nkisuare — uhvatio ga apsandžija, i oterao ga u zatvor [Por.] ∞ apsă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1456  apt  apt  насилан  apt (aptă) (mn. apț, аpće) (prid.) — nasilan; jak, snažan; sposoban, spreman; lukav ◊ mĭ-a luvat un darap đi pomînt la aptă — uzeo mi je komad zemlje nasilno (Tanda) [Por.] ∞ apta  [Vidi]

1459  aptaș  aptaș ?  насилник  aptaș (mn. aptaș) [akc. aptaș] (i. m.) — nasilnik, koji vrši nasilje, otima, grabi, naročito tuđu imovinu ◊ aptaș ĭe aăla kare ĭa ku aptă — aptaš je onaj koji uzima na silu ◊ komuńișći dupa rat a fuost marĭ aptaș, a luvat moșîĭa đi l-aĭ vrĭańiś, ș-a dato la puturuoșî luor — komunisti su posle rata bili veliki nasilnici, otimali su imanje od vrednih i davali je njihovim lenčugama (Tanda) [Por.] ∞ apta  [Vidi]

1457  aptă  apt  насиље  aptă (mn. îăpț) [akc. aptă] (i. ž.) — nasilje; otimačina, grabež; prevarauom sprimit numa đi aptă — čovek spreman samo na naseilje ◊ đi vrĭamĭa đi rat, ńamțî a fakut mulće îăpț — za vreme rata, Nemci su činili mnoga nasilja (Tanda) [Por.] ∞ apta  [Vidi]

238  apuka  apuca  почињати  apukauo apuk, ĭel apu) [akc. apuka] (gl. p.) — 1. (za radnju) počinjatu, započinjati ◊ apukă lukrupočinje posao ◊ apukă đin skurt — hvata se (nečega) na prečac 2. (za pravac kretanja) hvata se puta, kreće na put ◊ apukă pi drum în đal — uhvatio se puta uzbrdo, krenuo je uzbrdo ◊ apukă-ț drumu! — hvataj se puta! odlazi odavde! skloni se! (fig.) gledaj svoja polsa, ne mešaj se 3. (psih.) obuzimati, opsedati ◊ ma apukă frika — hvata me strah ◊ ăl apukă śe-l apukă — nešto ga hvata, obuzima, opseda [Por.]   [Vidi]

240  apukatură  apucătură  грип  apukatuup>1up> (mn. apukatu) [akc. apukatură] (i. ž.) — (med.) 1. prehlada, grip (lat. influentia) ◊ am raśit șî ma trĭaśe apa, ka kînd o sî sa pună apukatu pi mińe — prehladio sam se i probija me znoj, kao da će me uhvatiti grip 2. razne bolesti stomaka, glave i sl. ◊ apukatu sa ḑîs la măĭ mulće buaļe, nu numa la buaļe dusă đin raśală — pod gripom su se podrazumevale razne bolesti, ne samo one nastale od prehlada ♦ var. apukatu ◊ l-a prins apukatu, s-a pus apukatura pi ĭel — uhvatio ga je grip (ili neka druga bolest, koja je propraćena drhtavicom i temperaturom) ◊ đeskînćik đi apukatu, đi apukatură — bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka  [Vidi]

370  apuos  apos  воден  apuos (apuosă) (mn. apu, apuosă) [akc. apuos] (prid.) — voden, vodnjikav, podvodan (za zemljište ◊ am un luok lînga rîu, apuos ku tuot, bun ĭe numa đi vîrḑariĭe — imam njivu pored reke, potpuno je vodnjikav, dobar je samo sa kupusište ♦ var. apatuos [Por.] ∞ apă  [Vidi]

493  apus  apus  запад  apus [akc. apus] (i. m.) — 1. (zast.) zapad, strana sveta ◊ suarili ĭe la apus — sunce je na zapadu ◊ a veńit un uom ďi la apus — došao je čovek sa zapada [Dun.] 2. (zast.) zalasak sunca; sumrak ◊ am grabit s-ažung la koļibă pănă la apus đe suare — žurio sam da stignem kući do zalaska sunca (Tanda) ♦ dij. sin. zavrńit, zovîrńit [Por.]   [Vidi]

181  ara  ara  орати  arauo ar, ĭel ară) [akc. ara] (gl. p.) — orati, izoravati; raditi pomoću pluga ◊ vrodată lumĭa tuată ara ku plugurļi đi ļiemn — nekada su svi ljudi orali drvenim plugom [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

147  arag  hărag  рабош  arag (mn. araź) [akc. arag] (i. s.) — raboš ◊ aragu ĭe un bît, śopļit în patru mukĭe, pi kare ku kuțîtu sa skobĭesk sămńiļi kînd sa masură lapćiļi la baśiĭe — raboš je komad drveta, izdeljan četvrtasto, na kome se nožem urezuju znaci kad se meri mleko na bačiji [GPek] ♦ sin. rabuș [Por.]  [Vidi]

243  arambaș  harambașă  харамбаша  arambaș (mn. arambașă) [akc. arambaș] (i. m.) — 1. harambaša, vođa hajdučke družine ◊ arambașa puartă uoțî — harambaša predvodi hajduke 2. (fig.) silnik; drzak i bezobziran čovek ◊ arambaș mare, aramiu, ńima n-are paśe đi ĭel — veliki harambaša, aramija, niko nema mira od njega [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

176  arami  arămi  лемити бакром  aramiuo aramĭesk, ĭel aramĭașće) [akc. arami] (gl.) — 1. lemiti, letovati, spajati dva metalna predmeta pomoću bakra ◊ numa țîgańi aramit bun kaldîărîļi — samo su Cigani dobro lemili bakrače 2. ukrašavati bakrom [Por.] ∞ aramă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

177  aramit  arămit  побакрен  aramit (aramită) (mn. aramiț, aramiće) [akc. aramit] (prid.) — pobakren, pokriven bakrom, zalemljen pomoću bakra, ukrašen bakrom [Por.] ∞ aramă  [Vidi]

178  aramitură  strat de aramă  бакарни лем  aramitu (mn. aramitu) [akc. aramitură] (i. ž.) — 1. bakarni lem 2. mesto na nekom metalnom predmetu pokrpljeno bakrom 3. lem uopšte [Por.] ∞ aramă  [Vidi]

1296  aranga  aranga  поребарке  aranga [akc. aranga] (pril.) — (za položaj tela) porebarke, na bok, bočno ◊ a ustańit, s-a dat đi aranga la umbră, a pus mîna kîpatîń, śkă, să uđińaskă o țîră — umorio se, legao porebarke u hlad, stavio ruku pod glavu, veli, da malo predahne (Krivelj) [Crn.] ◊ đi aranga nu puoț mult sî ḑaś, kî ći duor uasîļi, da ńiś n-aĭ kînd kî ĭe aranga ođină skurtă — porebarke ne možeš dugo da ležiš, jer te zabole koske, a nemaš ni vremena jer je „aranga” kratak predah (Tanda) ◊ kînd ći daĭ đi aranga, n-aĭ unđe, numa puń mîna supt kap, kî aĭa ĭe ođină în padure, la luok, dupa viće, unđe nuĭe ńiś pat, ńiś kîpatîń — kad se prućiš porebarke, nemaš kud, nego staviš ruku pod glavu, jer je to predah u šumi, na njivi, za stokom, gde nema ni kreveta, ni jastuka (Rudna Glava) [Por.] ◊ đi aranga sa ḑîśe kînd staĭ pi o parće, rîḑîmat în kuot; așa nu puoț sî duormĭ, numa kukîĭ kîćikîta — „aranga” se kaže kad ležiš na jednoj strani, oslonjen na lakat; tako ne možeš da spavaš, nego samo kunjaš pomalo (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

2331  Aranźel  arhanghel  Аранђел  Aranźel (mn. aranźeļ) [akc. Aranźel] (i. m.) — I. (rel.) 1. (demon.) Aranđel, mitološko biće koje ljudima uzima dušu ◊ la uom kare ḑaśe pi muarće, Aranźelu vińe ku triĭ kuțîće, șă-ĭ skuaće sufļitučoveku koji leži na samrti, Aranđel dolazi sa tri noža, i vadi mu dušu 2. (kal.) slava, krsno ime ◊ Svići Aranźelu ĭe prazńiku alu mulț rumîń; ĭastă Aranźel đi vară, șî Aranźel đi tuamnă — Sveti Aranđeo je slava mnogih Vlaha; postoji letni i jesenji Aranđel II. (antr.) l.i. Aranđel ◊ ĭastă kopiĭ la rumîń, lu kare nașu la boćeḑ ļ-a dat nume Aranźel, kî sî-ĭ pazaskă Aranźelu, să nu-ĭ ĭa ćińirĭ — ima vlaške dece kojima je kum na krštenju dao ime Aranđel, da ih Aranđel čuva, da ih ne uzme mlade [Por.]  [Vidi]

145  arat  аrаt  изоран  aratup>2up> (arată) (mn. araț, araće) [akc. arat] (prid.) — izoran, pooran ◊ luoku ĭe abĭa arat ku duauă parĭekĭ đi buoĭ — njiva je jedva izorana sa dva para volova [Crn.] ♦ dij. var. arat<u>uu>răara  (Ima umotvorina!)[Vidi]

232  arata  arăta  показивати  aratauo arăt, ĭel arată) [akc. arata] (gl. p.) — 1. pokazivati, prikazivati, ukazivati ◊ puvesta, ama nu arata ku mîna kîtra mińe — pričaj, ali nemoj pokazivati rukom na mene 2. otkrivati, obelodanjivati ◊ spuńeț lukru, să nu ći arăt ĭo — priznaj delo, da te ne otkrijem ja 3. dokazivati ◊ tare đi kap, amunka uomu puaće-ĭ arata kă nu vorbĭașće đirĭept — tvrdoglav, teško mu čovek može dokazati da nije u pravu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

233  aratarĭe  arătare  привиђење  aratarĭe (mn. aratărĭ) [akc. aratarĭe] (i. ž.) — 1. priviđenje, prikaza, utvara 2. predskazanje, slutnja; znak ili predznak sudbine 3. (psih.) predosećaj 3. radnja pokazivanja, ukazivanja, prikazivanja ◊ măĭ đes aratarĭa sa faśe-n vis — predskazanje se najčešće javlja u snu ◊ đeskînćik đi aratarĭe — bajalica protiv priviđenja ♦ sin. nalu [Por.] ∞ arata  [Vidi]

182  aratuorĭ  arător  орач  aratuorĭ (aratuorĭе) (mn. aratuorĭ, aratuorĭе) [akc. aratuorĭ] (i. m.) — orač, osoba koji radi sa plugom ◊ kopiĭi đi miś s-a învațat să mîńe plugu, đi să fiĭe aratuorĭ buń — deca su se od malih nogu učila da teraju plug, da bi bili dobri orači ♦ (prid.) — 1. (za zemlju) oraća zemlja ◊ luok aratuorĭ — oranica 2. (za stoku) grlo koje se koristi pri oranju ◊ buou aratuorĭ — oraći vo [Por.] ∞ ara  [Vidi]

374  arbiu  arbiu  набијач  arbiu (mn. arbiĭe) [akc. arbiu] (i. m.) — (zast.) nabijač, drvena šipka kojom je vršeno sabijanje krpa prilikom punjenja kubura, drveni klip za sabijanje eksplozivnih punjenja u kamenolomima ◊ arbiu s-a fakut đi-n ļiemn tarĭe — nabijač je pravljen od tvrdog drveta [Crn.]   [Vidi]

412  arț  arţ  мрс  arț (mn. arțu) (i. m.) — (kal.) mrs, mrsni dani, trapava nedelja, period kada sredom i petkom sme da se jede mrsna hrana ◊ kînd ĭe arț, nu sî postîașće — kad je trapava nedelja, ne posti se [Crn.] ◊ arț sa kĭamă ḑîļiļi dupa puosturĭ marĭ, în kare nu sa postîașće mĭerkurĭa șî vińirĭa — „arc” je naziv za dane posle velikih postova, kada se mrsi sredom i petkom [Por.] ◊ arțurĭ măĭ întîń kad dupa Kraśun, șî țîn pănă la Boćaḑă, pĭe urmă ĭastă dupa Pașć, kînd ĭasă puostu parĭasîmiluor — „arci” prvo padaju posle Božića i drže do Bogojavljanja, posle ih ima posle uskrsa, kad istekne četrdesetodnevni post [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

244  arțag  arţag  зловољност  arțag (mn. arțagu) [akc. arțag] (i. s.) — (zast.) prgavost, zlovoljnost, ljutitost, spremnost na kavgu ◊ așa arțag n-a fuost în lumĭe đi dupa ratu ku mńamțî — takva zlovoljnost u ljudima nije bila još od rata sa Nemcima [Por.]   [Vidi]

245  arțaguos  arţăgos  зловољан  arțaguos (arțaguasă) (mn. arțagu, arțaguașă) [akc. arțaguos] (prid.) — zlovoljan, razdražljiv, spreman na svađu i kavguuom arțaguos — kavgadžija, napasnik; svađalica [Por.] ♦ dij. var. rțaguos [Crn.] ∞ arțag  [Vidi]

246  arțarĭ  arţar  црни јавор  arțarĭ (mn. arțarĭ) [akc. arțarĭ] (i. m.) — (bot.) crni javor (Acer platanoides, Acer tartaricum) ◊ arțarĭu ĭe bun đi fakut fluĭere șî dĭelurĭ đi laută — crni javor je dobar za izradu frula i delova za violinu ◊ arțarĭ ĭe un fĭeļ đi palćin — arcar je vrsta javora [Por.] ♦ dij. var. îrțarĭ (Ranovac) [Mlava] ∞ palćin  [Vidi]

247  arțuagă  arţăgos  бабускера  arțuagă (mn. arțuaźe) [akc. arțuagă] (i. ž.) — (zast.) (pej.) 1. babuskera, stara žena ◊ ĭastă muĭerĭ batrîńe kare sînt urîće ka muarća, da au șî narauu, đi ĭaļe sa ḑîśe kă sînt arțuaźe — ima starih žena koje su ružne ko smrt, a imaju i ružnu narav, za njih se kaže da su babuskere 2. prgava osoba, svađalica; prznica ◊ o arțuagă đi uom, la tuot nat îĭ sĭare-n kap — prznica od čoveka, sa svakim se kači 3. (fig.) mrcina ◊ o îrțuagă đi uom, abĭa-ș traźe kuru dupa ĭel — mrcina od čoveka, jedva vuče dupe za sobom ♦ var. îrțuagă ♦ var. mîrțuagă [Por.] ∞ arțag  [Vidi]

336  ardou  hârdău  ардов  ardou (mn. arduave) [akc. ardou] (i. m.) — ardov, bačva, veliko bure, veliki drveni sud za kominu, sa vratancima sa strane ◊ am kîpatat bataĭe odată kînd am fuost mik, pintru śe m-am bagat în ardou sî ma źuok — dobio sam batine jednom, kad sam bio mali, zatošto sam ušao u ardov da se igram [Por.] ◊ în ardou s-a țînut komina, în vrĭamĭa kînd kazańiļi a fuost rare — u ardovu se čuvala komina, u vreme kada je kazana za pečenje bilo malo ♦ dij. sin. baśivă [Crn.]  [Vidi]

160  Arđal  Ardeal  Ердељ  Arđal (mn. Arđaļе) [akc. Arđal] (i. m.) — Erdelj, pokrajina u Rumuniji; Transilvanija ◊ poļikra ńi Arđelańi, kă aĭnuoștri aĭ batrîń, a veńit đin Arđal — nadimak nam je „Arđelani” jer su naši stari došli iz Arđala (=Erdelja) [Por.]   [Vidi]

223  arđală  ardere  згариште  arđa (mn. arđaļе) [akc. arđală] (i. ž.) — 1. zgarište, sagorelo mesto, sagoretina, izgoretina ◊ ĭastă o arđală în poĭană, sigurat vrunu a fakut fuokuima neko zgarište u polju, sigurno je neko ložio vatru 2. vrelina, toplina, toplota ◊ pripĭașće suariļi, șî đi arđală nu puoț să sufļi — pripeklo sunce, i od vreline ne možeš da dišeš ♦ var. arsu ♦ var. (ret.) arđarĭe (mn. arđeru, arđelu) ♦ sin. kaldu [Por.] ∞ arđe  [Vidi]

764  arđauă  argeao ?  камен  arđauăup>1up> (mn. arđiaļe) [akc. arđauă] (i. ž.) — pljosnati kamen koji se grejao na žaru i na njemu pekao hleb ◊ pi arđauă măĭ mult păkurari a kuopt ļipiĭe, da șî lumĭa kînd a trait pin zbăgurĭ — na kamenu su najčešće čobani pekli lepinje, a i ljudi kada su živeli u zbegovima [Por.] ∞ arđe  [Vidi]

112  arđe  arde  горети  arđeuo ard, ĭel arđe) [akc. arđe] (gl.) — goreti ◊ kînd ińima înśĭape a arđe, nu sa stîmpără ku apă — kad srce počne goreti, ne gasi se vodom ◊ arđeĭ palmă! — ošamari ga! (ošamariti ) ◊ arđe suariļi — sunce peče, žeže ◊ arđe fuoku ku stînsuvatra gori bez plamena, tinja [Por.] ♦ dij. var. arďe [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

491  arđimĭe  arzime ?  врелина  arđimĭe (mn. arđimĭ) [akc. arđimĭe] (i. ž.) — vrelina, zapara, sparina ◊ arđimĭe mare, sa uskă tuot — velika sparina, sve se suši ♦ var. arḑîmĭe [Por.] ∞ arđe  [Vidi]

492  arďi  ardei  паприка  arďi (mn. arďiĭe) [akc. arďi] (i. m.) — (bot.) paprika ◊ arďiu ĭuťe — ljuta paprika ◊ arďiĭe umpluťe — punjene paprike ◊ arďiu dulče — slatka paprika ◊ pačebuĭa — aleva paprika ♦ var. arďiu [Kmp.] ♦ dij. sin. piparkă [Por.]   [Vidi]

229  argasî  argăsi  штавити  argasîuo argasîăsk, ĭel argasîașće) [akc. argasî] (gl. p.) — (zast.) (erg.) štaviti, obrađivati kožu ◊ đemult la nuoĭ în sat nu sa măĭ argasîăsk pĭeiļi — odavno se kod nas u selu više ne štave kože [Por.]   [Vidi]

228  argat  argat  надничар  argat (argată) (mn. argaț, argaće) [akc. argat] (i. m.) — (zast.) 1. nadničar, najamnik; sluga ◊ tata ku muma a fuost argaț pin sat, ama ĭară ń-a krĭeskut, să fim uamiń — otac i majka su bili seoskui nadničari, ali su nas podigli, da budemo ljudi na svom mestu 2. (fig.) čovek izmučen teškim poslovima ili tegobnim životom; mučenik ◊ ku lukru tuot argat am fuost — sa poslom sam sve mučenik bio [Por.] ∞ argasî  [Vidi]

423  arič  arici  јеж  arič (mn. arič) [akc. arič] (i. m.) — (zool.) jež ◊ kînd kopii bat ďin palme, ariču sa fače gem — kad deca pljeskaju rukama, jež se skupi u klube [Kmp.] ♦ dij. var. ariś [Por.] ∞ ariś  [Vidi]

128  ariś  aric  јеж  ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) jež (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — jež i ježica spavaju u lišću [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

165  arit  ariet  околина  arit (mn. ariće) [akc. arit] (i. ž.) — 1. okolina, okoliš ◊ aritu kăśî — okućnica ◊ fuź đin aritu mĭeu! — beži mi s očiju! 2. vidik, vidokrug ◊ kît sa vĭađe ku uoki arito-sta, tuot ĭe moșîĭa mĭa — koliko se očima vidi okolo, sve je moje imanje [Por.]   [Vidi]

162  ariuș  coricov  киселица  ariuș (mn. ariușă) [akc. ariuș] (i. s.) — (bot.) (zast.) kiselica, vrsta jako kisele divlje jabuke (Malus sylvestris) ◊ ariuș ĭe puom sîrbaćik ku puama akră — kiselica je divlja voćka sa kiselim plodom ♦ var. ariĭuș, iriuș, iriĭuș ♦ sin. korikivă [Por.] ♦ dij. sin. koriku [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

130  arîăț  erete  кобац  arîăț (mn. arîățî) [akc. arîăț] (i. m.) — (ornit.) kobac kokošar (Falco subbuteo) ◊ kluoța apîră pîlgu ĭeĭ đi arîăț — kvočka brani svoje jato od kopca [Crn.] ♦ sin. uļ gainarĭ [Por.] ♦ dij. var. arăț [Kmp.] ♦ dij. sin. irikob (Sige) [Hom.] ∞ uļ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

464  arîng  harang  црквено звоно  arîng (mn. arînźe) [akc. arîng] (i. s.) — crkveno zvono ◊ baće arîngu, a murit vrunulupa crkveno zvono, umro je neko ♦ sin. kluopît [Por.] ◊ la Praova kînd baťe arîngu ďe doo ori a murit om, da dakă baťe arîngu ďe tri ori, a murit famiĭe — u Prahovu ako crkveno zvono bije dva puta, umro je muškarac, a ako bije tri puta, umrla je žena [Kmp.] ∞ kluopît  [Vidi]

172  arĭaće  arete  приплодно грло  arĭaće (mn. arĭеț) [akc. arĭaće] (i. m.) — (zool.) priplodno grlo ◊ đin duoĭ omeńeșć, un mńel las đi arĭaće — od dva muška, jedno jagnje ću ostaviti za priplod [Crn.] ◊ arĭaće ĭe berbĭek, ažuns đi mîrļit uoiļi — „arjaće” je ovan, dospeo za mrkanje ovaca [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

111  arĭe  arie  гумно  arĭe (mn. ărĭ) [akc. arĭe] (i. ž.) — gumno, guvno ◊ arĭe ĭe luok unđe sa trăirat șî s-a vînturat grîu ku kalu șî ku vîntu — gumno je mesto gde se pomoću konja i vetra vršilo i vejalo žito ♦ var. areup. gĭep [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

212  arkaș  arcaș  стрелац  arkaș (mn. arkașî) [akc. arkaș] (i. m.) — (zast.) 1. strelac ◊ arkaș a fuost uom înarmat ku ark șî saźată — strelac je bio čovek naoružan lukom i strelom ◊ bun arkaș ĭe uom kare puaće să putrîvĭaskă ku pușka tuot śe ĭa la nișan — dobar strelac je čovek koji može puškom da pogodi sve što uzme na nišan 2. gudalar, majstor za gudala ◊ rar a fuost arkaș buń pin saćiļi nuaștre, șî lîutari măĭ mult sîngurĭ a ogođit arkurļi kare ļi s-a frînt — retki su bili dobri gudalari po našim selima, pa su violinisti sami popravljali gudala koja su im se lomila [Por.] ∞ ark  [Vidi]

1508  arma  arma  оружати  armauo armĭeḑ, ĭel armĭaḑă) [akc. arma] (gl. nesvrš.) — oružati, snabdevati nekoga oružjem; naoružavati ◊ a-nśeput să armĭaḑă ćińerișu, să fiĭe sprimiț đi rat — počeli su da naoružavaju omladinu, da bude spremna za ratup. înarma [Por.]  [Vidi]

221  armat  armat  наоружан  armat (armată) (mn. armaț, armaće) [akc. armat] (prid.) — naoružan, pod oružjem, sa oružjemuamiń armaț — naoružani ljudi ♦ var. înarmat [Por.] ∞ arma  [Vidi]

220  armată  armată  армија  armată (mn. armaće) [akc. armată] (i. ž.) — 1. armija, vojska, 2. naoružana sila 3. grupa ljudi pod oružjem ◊ s-a dus în armată — otišao u armiju, regrutovan [Por.]   [Vidi]

219  armă  armă  оружје  armă (mn. arme) [akc. armă] (i. ž.) — (zast.) puška; oružje ◊ armă înćinsă — uperena puška ◊ armă trasă — zapeta puška ◊ ku arma-n mînă — s puškom u ruci ♦ sin. pușkă [Por.] ∞ arma  [Vidi]

812  armurikă  armonică  хармоника  armurikă (mn. armurič) [akc. armurika] (i. ž.) — (muz.) harmonika, muzički insturment ◊ armurikă ďe gură — usna harmonika [Kmp.] ♦ dij. var. armuńikă ◊ a-nvațat la șkuală sî kînće đin armuńikă — učio je u školi da svira harmoniku [Por.]   [Vidi]

485  Arnaglaua  Arnaglaua  Рудна Глава  Arnaglaua [akc. Arnaglaua] (i. ž.) — (ojk.) Rudna Glava, vlaško selo u Gornjem Poreču, naseljeno je Vlasima Munćanima i pripada opštini Majdanpek ◊ pin Arnaglaua trĭaśe rîu Șașka — kroz Rudnu Glavu protiče reka Šaška ◊ Arnaglaua ĭe sat đaluruos, are mulće kulmĭe șî ogașă — Rudna Glava je brdsko selo, ima mnogo kosa i potoka ◊ ogașîļi tună în rîu Șașka, đi parća đirĭaptă: Biļizvuorța, Ostrovița șî Lozovița, da đi parća stîngă Bļizńa, Bistovița Mikă șî Bristovița Mare — potoci se ulivaju u reku Šašku, s desna: Beli Izvor, Ostrovica i Lozovica, a s leve strane Blizna, Mala i Velika Brestovica ◊ Arnaglaua are patru kotunurĭ marĭ, kare sa kĭamă: Bļizńa, Krșĭe, Șopît șî Bugoglaua — Rudna Glava ima četiri velika zaseoka, koji se zovu: Blizna, Krš, Šopot i Bukova Glava ♦ var. Îrnaglaua [Por.]   [Vidi]

486  arnaglavĭan  arnaglăvean ?  Рудноглавац  arnaglavĭan (mn. arnaglavĭeń) [akc. arnaglavĭan] (i. m.) — Rudnoglavac, stanovnik Rudne Glave, vlaškog sela u opštini Majdanpek ◊ arnaglavĭanuĭe uom đi Arnaglaua, sat rumîńesk în Porĭeśa đi Sus — Rudnoglavac je čovek iz Rudne Glave, vlaškog sela u Gornjem Porečuup. arnaglavĭană ♦ var. îrnaglavĭan, îrnaglavĭeń [Por.] ∞ Arnaglaua  [Vidi]

3470  arnaglavĭană  arnaglăveană ?  Рудноглавка  arnaglavĭană (mn. arnaglavĭańe) [akc. arnaglavĭană] (i. ž.) — Rudnoglavka, stanovnica sela Rudna Glava u opštini Majdanpek ◊ arnaglavĭană ĭe famĭaĭe muĭerĭaskă, kare ĭe naskută or traĭașće în sat rumîńesk Arnaglaua, în Porĭeśa đi Sus — Rudnoglavka je ženska osoba, koja je rođena ili živi u vlaškom selu Rudna Glava, u Gornjem Poreču ♦ var. îrnaglavĭanăup. arnaglavĭan [Por.] ∞ Arnaglaua   [Vidi]

1868  Arnaut  Arnăut  Арнаут  Arnaut (mn. Arnauț) [akc. Arnaut] (i.m.) — (etn.) Arnaut, Arnautin; Albanac ◊ kînd am trekut pistă Albaniĭa, ń-a batut fuamĭa, źeru șî arnauțî — kad smo prelazili preko Albanije, tukli su nas glad, mraz i Arnauti [Crn.] ◊ kînd armata sîrbĭaskă s-a tras pista Albańiĭa, ńima n-a drîzńit sî fure śeva đi mînkare đi la arnauț, kî arnauțî nu ļ-a dat ńimika ńiś pi bań, numa rumîńi aĭ nuoștri a kućeḑat aĭa să fakă — kada se srpska vojska povlačila preko Albanije, niko nije smeo od Arnauta da ukrade nešto za jelo, jer Arnauti nisu davali ništa ni za pare, samo su naši Vlasi to smeli da urade ♦ sin. Șiptarĭ [Por.]  [Vidi]

3992  arnaut  arnaut ?  арнаут  arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) arnaut, vrsta kukuruza ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipu ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratu ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustili [Por.] ∞ Arnaut   [Vidi]

425  Arnauta  Arnăută  Арнаута  Arnauta [akc. Arnauta] (i. ž.) — (hidr.) Arnauta, reka, izvire u ataru sela Dobro Polje, protiče kroz Dobrujevac, Boljevac, Mali Izvor i Valakonje, i uliva se u Crni Timok, i potok koji izvire u Savincu, i koji se takođe uliva u Crni Timok ◊ Arnauta buļuuluĭ pimovara ĭe turburĭe, da vară arĭe apă puțînă — boljevačka Arnauta je s proleća mutna, a leti ima malo vode [Crn.] ∞ Arnaut   [Vidi]

1251  arnă  arnă  арна (?)  arnă [akc. arnă] (i. ž.) — (zast.) arna, predmetak nejasnog porekla u složenici arnă-barnă: „haos, nered, ršum, pustoš” ◊ a fakut la uom în kuzńiță arnă-barnă, ș-a skapat ńibatut — napravio je čoveku haos u kovačnici, i utekao bez batinaup. urdu-vurdu, urdu-burdu [Por.]   [Vidi]

156  arńik  harnic  вредан  arńik (arńikă) (mn. arńiś, arńiśе) [akc. arńik] (prid.) — vredan, hitaruom arńik, are spuorĭ la lukruvredan čovek, ima napredak u poslu ♦ sin. sîrńik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

157  arpaźik  arpagic  арпаџик  arpaźik (mn. arpaźik) [akc. arpaźik] (i. m.) — (bot.) arpadžik, sitan crni luk za sađenje (Allium schoenoprasum) ◊ arpaźiku ĭe măĭ bun sĭ sa pună tuamna, kă śĭapa, kînd krĭașće n-o prinđe sîaśita — arpadžik je najbolje da se sadi ujesen, jer luk, kada bude nicao, neće zahvatiti suša ♦ var. rîpaźik [Por.] ♦ dij. var. arbăğik [Kmp.]   [Vidi]

1507  arpiĭa  arpiia  окрилатити  arpiĭauo ma ărpiĭ, ĭel sa ărpiĭe) [akc. arpiĭa] (gl.) — (ornit.) okrilatiti, dobiti krila ◊ puĭi în kuĭb înśep arpiĭa ĭuta, dakă-ĭ pasîrĭa arańiașće bun — ptići u gnezdu počinju da krilate brzo, ako ih majka dobro hrani ♦ var. ărpiĭa (Tanda, Crnajka) [Por.]  [Vidi]

785  arpiuară  aripioară  крилашце  arpiuară (mn. arpiuorĭ) [akc. arpiuară] (i. ž.) — 1. (demin.) krilašce, krilce 2. naziv obrednog hleba, registrovanog na pomani u selu Slatina, opština Bor ♦ / arpĭekrilo [Crn.] ♦ dij. var. aripĭuară [Por.] ∞ aripă  [Vidi]

441  Arsenuońi  Arsenovici  Арсенијевци  Arsenuońi [akc. Arsenuońi] (i. m.) — (antr.) Arsenijevci, Arsenijevići, vlaški porodični nadimak jedne familije srpskog porekla u Podgorcu ◊ Arsenuońi sînt una đin śinś fameļiĭ sîrbĭeșć, karĭe a trait în Podguorț — Arsenijevići su jedna od pet srpskih familija, koje su živele u Podgorcu [Crn.] ∞ Arseńiĭe  [Vidi]

1513  Arseńiĭe  Arsenie  Арсеније  Arseńiĭe [akc. Arseńiĭe] (i. m.) — (antr.) Arsenije, l.i. kalendarskog porekla ◊ ńepuoțî alu vrun Arseńiĭe a trait în Podguorț — potomci nekoga Arsenija živeli su u Podgorcu [Crn.]  [Vidi]

159  arsură  arsură  изгорелина  arsu (mn. arsu) [akc. arsură] (i. ž.) — 1. izgorelina, ono što je oštećeno delovanjem vatre ili sunca; izgoretina, opekotina ◊ arsura ĭe luok unđe a ars fuokuizgorelina je mesto gde je gorela vatra 2. pripeka, žega ◊ nu măĭ puot să suflu đi arsura suariluĭ a tare — ne mogu više da dišem od jake sunčeve žege [Por.] ∞ arđe  [Vidi]

155  arșîță  arșiță  пржина  arșîță (mn. arșîț) [akc. arșîță] (i. ž.) — pržina, pržolj 1. neplodna zemlja, zemljište sa veoma tankim slojem plodne zemlje prekriveno sitnom travom pogodno za ispašu stoke, neziratno zemljište ◊ în arșîță ńimik nu rođașće — na pržini ništa ne rađa [Crn.] 2. pržina, pržolj, zemlja spaljena od sunca; peskar, kamenjar; neplodno tle na prisojnoj strani brda ◊ arșîță ĭe pomînt ars, ńirođituorĭ, fara ĭarbă șî ļamńe, numa kîć-o tufă koļa-koļa — pržina je sagorelo zemljšte, neplodno, bez trave i drveća, samo po neki žub ovde-onde ♦ / < ars „izgorelo, spaljeno, sprženo” + suf. - iță [Por.] ♦ up. arșiță (Lješnica) [Zvizd] ∞ arđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

235  Artan  Artan  Ртањ  Artan [akc. Artan] (i. m.) — (top.) Rtanj, planina u istočnoj Srbiji ◊ baće un vînt friguruos đi pi Artan — duva neki hladan vetar sa Rtnja ◊ Artanu la fakut žîduvi vrodată kî să puarće vînțî đi pi ĭel — Rtanj su nekada napravili divovi da bi sa njega upravljali vetrovima ◊ (ver.) кînd ĭe vîru Artanuluĭ kutrupit ku nuvirĭ, vrĭamĭa sî strîkă — kad je vrh Rtnja u oblacima, vreme se kvari. ◊ (izr.) Pînă sî vĭađe zapada pi Artan, kožuoku nu să lasă — dok se na Rtnju vidi sneg, kožuh se ne skida [Crn.]   [Vidi]

260  arunka  arunca  избацити  arunkauo arunk, ĭel arunkă) [akc. arunka] (gl. p.) — 1. izbaciti, dobaciti ili baciti neki predmet sa nešto većom snagom na veću daljinu; hitnuti ◊ arunkă țuaļiļi la Suare — dobacuju odelo Suncu (u vlaškom obredu marturija, v. marturiĭe) ♦ sin. lîpada, lupada; azvîrļi 2. napregnuti se, napeti se ◊ nu țîńa lukru-șală, uomuļe, numa arunkî-će kît guođe puoț să țîń ļiemnu-la, să nu kadă pi nuoĭ — ne šali se, čoveče, nego se napni koliko god možeš da držiš to drvo, da ne padne na nas (Tanda) [Por.] 3. veranje, pentranje; puzanje ◊ sa arunkă pră ļeamn kamguđe șîarpiļi — vere se uz drvo kao zmija (Žitkovica) [Bran.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

261  arunkat  aruncat  бачен  arunkat (arunkată) (mn. arunkaț, arunkaće) [akc. arunkat] (prid.) — bačen, izbačen, hitnut (u vis ili u dalj) [Por.] ∞ arunka  [Vidi]

263  arunkatură  aruncătură  бацање  arunkatu (mn. arunkatu) [akc. arunkatură] (i. ž.) — bacanje, izbacivanje, dobacivanje nekog predmeta sa većom snagom i na veću daljinuup. lîpadatură, lupadatu [Por.] ∞ arunka  [Vidi]

1710  arźa  argea  разбој  arźa (mn. arźaļe) [akc. arźa] (i. ž.) — (zast.) razboj za tkanje ◊ arźa ĭe vuorbă zuĭtată, rar sa gasîașće vrunđiva vro babă sî măĭ țînă minće kî așa vrodată s-a kĭemat razbuu đi țasut — „arđa” je zaboravljena reč, retko se nađe neka baba koja još uvek pamti da se tako nekada zvao razboj za tkanjeup. arźauă [Por.] ∞ razbu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

115  arźauă  argea  ложиште  arźauă (mn. arźaļе) [akc. arźauă] (i. ž.) — 1. (zast.) ložište ◊ arźauă s-a ḑîs đivrodată la luok unđe s-a fakut fuok — „arđaua” se nekada nazivalo mesto gde se ložila vatra 2. (zast.) žarište ispod razboja za tkanje ◊ arźauă a fuost adînkatură đi žîgaraĭ supt razbuoĭ đi țasut — „arđaua” je bilo udubljenje za žar ispod razboja za tkanje [Por.] 3. (zast.) zemunica u kojoj se tkalo leti ◊ arźaua a fuost borđeĭ fakut adîns đi țasut vara la tuortu đi kîńipă șî đi in, kî atunśa tuortu a prins măĭ multă uđală — „arđaua” je zemunica posebno napravljena da se u njoj leti tka pređa od konoplje i lana, jer je pređa tada primala najviše vlage [Crn.] ∞ arđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

224  arźint  argint  сребро  arźint (mn. arźinț) [akc. arźint] (i. s.) — srebro ◊ đi arźint — od srebra, srebrn [Por.] ♦ dij. var. arğint [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

248  asară  aseară  синоћ  asară [akc. asară] (pril.) — sinoć ◊ đi asară — od sinoć, sinoćnjiup. însaratokasnio, uhvataio ga mrak ◊ asară ĭe tuout una ku ĭerĭ sara — sinoć je isto što i juče uveče ♦ / a + sară [Por.] ∞ sară   (Ima umotvorina!)[Vidi]

256  askuțîș  ascuţiș  оштрица  askuțîș (mn. askuțîșă) [akc. askuțîș] (i. m.) — 1. oštrica sečiva; vrh, šiljak ◊ înbrukă ku askuțîșubode vrhom, šiljkom 2. (prid.) šiljatost, zašiljenostup. taișsečivo [Por.] ∞ askuțî  [Vidi]

259  askuțîtură  ascuţitură  оштрица  askuțîtu (mn. askuțîtu) [akc. askuțîtură] (i. ž.) — 1. oštrica, sečivo ◊ a-ntuors kuțîtu ku askuțîtura kîtra mińe, ama ĭuo-l prinsăĭ đi mînă — okrenuo je nož sa oštricom prema meni, ali ja sam ga uhvatio za ruku 2. (geog.) šiljak, vrh; oštar prevoj ◊ kînd m-am dus la baśiĭe, măĭ grĭeu mĭ-a fuost la Pĭatra galbină să trĭek pista askuțîtura kîrși — kad sam išao na bačiju, najteže mi je bilo da kod Žutog kamena pređem preko oštrice krša [Por.] ∞ askuțî  [Vidi]

253  askultamînt  ascultământ  послушност  askultamînt (mn. askultamînće) [akc. askultamînt] (i. m.) — poslušnost, slušanje, služenje ◊ stapînu a fuost rău, șî đin askultamîntu a mĭeu la urmă n-a fuost ńimika — gazda je bio loš, i na kraju od mog služenje nije bilo ništaup. askultatu [Por.] ∞ askulta  [Vidi]

252  askultatură  ascultătură  слушање  askultatu (mn. askultatu) [akc. askultatură] (i. ž.) — 1. slušanje 2. služenje, slugarenje 3. poslušnost, odanost ◊ atîta askultatură đi ĭel, șî la urmă ńimika — toliko njegovo služenje (odanost, poslušnost) i na kraju ništa [Por.] ∞ askulta  [Vidi]

271  aspri  aspri  храпавити  aspriuo asprĭesk, ĭel asprĭașće) [akc. aspri] (gl. p. ref.) — 1. hrapaviti, postati hrapav, dobiti ispupčenja i udubljenja 2. (fig.) oštriti se, narogušiti se; postati strog [Por.]   [Vidi]

270  aspru  aspru  храпав  aspru (aspră) (mn. aspri, aspre) [akc. aspru] (prid.) — 1. hrapav, ima neravnu, oštru površinu ◊ đi kaśulă ĭe bună pĭaļa đi uaĭe ku lîna aspră — za šubaru je dobra ovčja koža sa oštrom vunom 2. (za vreme) oštar vetar, oštra zima ◊ baće un vînt aspruduva neki oštar vetar ◊ ĭarna-sta ĭe koźa aspră — ova zima je veoma oštra 3. (za emocije) ljut, narogušen ◊ sa-ntuarsă aspru kîtră mińe, kî fuu mîńiĭuos — okrenuo se oštro prema meni, jer beše jako ljut [Crn.] ♦ dij. var. aspur [Por.] ∞ aspri  (Ima umotvorina!)[Vidi]

449  asta  asta  овај  asta (mn. așća) [akc. asta] (zam.) — ovaj, ova, ovo a. ova ◊ asta muĭarĭa ĭe vrĭańikă — ova žena je vredna ◊ asta kasă ĭe marĭe — ova kuća je velika [Crn.] b. ovaj ◊ asta uom ĭe ńikunoskut — ovaj čovek je nepoznat [Pom.] ◊ asta daskîl đies ńi baće — ovaj učitelj nas često bije [Por.] c. ovo ◊ asta kopil are tată vitrîg — ovo dete ima očuha [Pom.] ◊ asta-vară — proletos, prošlog leta ◊ asta-ĭarnă — zimus ♦ skr. stauomu-sta, fata-sta, lukro-sta — ovaj čovek, ova devojka, ovaj posao ♦ dij. var. ăsta [Por.]  [Vidi]

4533  asta-nuapće  astă-noapte  ноћас  asta-nuapće [akc. asta-nuapće] (pril.) — noćas, ove noće ◊ asta-nuapće uoki n-a-nkis đi durĭarĭa đințîlor — noćas oko nije sklopio od zubobolje [Por.] ♦ dij. var. az-noapťe [Kmp.] ∞ asta  [Vidi]

4531  asta-vară  astă-vară  летос  asta-vară [akc. asta-vară] (pril.) — letos ◊ a mințît lumĭa kă do fak drumu înga asta-vară, vuorbe guaļe, tunarăm în ĭarnă da đin drum ńimik — lagali su narod da će dovršiti pu još letos, prazne priče, uđosmo u zimu a od puta ništa [Por.] ∞ asta  [Vidi]

770  astal  astal  астал  astal (mn. astaļe) [akc. astal] (i. m.) — astal, sto ◊ șeḑ la astal să śinăm — sedi za sto da večeramo ◊ puńe koļașa pe astal — stavi kačamak na sto ♦ sin. masă [Crn.] ♦ (demin.) astaluțstočić ♦ (augm.) astalu ◊ mĭ-a fakut tișleru un astaluoń boznakît, în trîabe đi prazńik — napravio mi je stolar jedan ogroman sto, treba mi za slavu ◊ astal đi ļiemn — drveni sto ◊ astal đi kuĭnă — kuhinjski sto ◊ astal đi kopiĭ — dečji sto ◊ astalu đi sufļit — sto koji se kao deo zagrobne opreme, namenjuje pokojnicima [Por.]   [Vidi]

841  astaluoń  astaloni  столац  astalu [akc. astaluoń] (augm.) — (augm.) stolac, veliki sto ◊ a tras dupa ĭel, đin kasa batrînă, un astaluoń ku tuot, șî n-a putut să-l baźe-n kasa nuauă numa la lasat supt șupă — vukao je za sobom, iz stare kuće, jedan ogroman sto, i nije mogao da ga unese u novu kuću nego ga je ostavio ispod šupe [Por.] ∞ astal  [Vidi]

428  astară  astară  вечерас  astară [akc. astară] (pril.) — večeras, doveče, veče ovog dana ♦ / asta „ovo” + sară „veče” ◊ astară ńi duśem la șîḑîtuarĭe — večeras idemo na sedeljku [Crn.] ◊ ńi veđem astară, pănă nu ńigurĭaḑă — vidimo se večeras, dok se ne smrkneup. đisară [Por.] ∞ sară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1012  astatuamnă  astă-toamnă  јесенас  astatuamnă [akc. astatuamnă] (pril.) — jesenas, prošle jeseni ◊ astatuamnă mi s-a mîritat fata, șî am fakut nuntă mare — jesenas mi se udala kćerka, i napravio sam veliku svadbu ♦ / < astaova + tuamnă jesen [Por.]   [Vidi]

4395  astrîns  astrâns  скупљен  astrînsup>1up> (astrînsă) (mn. astrînș, astrînsă) [akc. astrîns] (prid.) — skupljen, sakupljen ◊ pruńiļi astrînsă đi pi źuos, du-ļe-n kîzańiĭe, șă tuarńi-ļe-n kada mikă — šljive skupljene sa zemlje odnesi u kazanicu i sipaj u malu kacu ◊ muĭarĭa ku samă șăđe pi skamn ku krețanu astrîns pinga piśuare — pažljiva žena sedi na stolici sa krecanom skupljenim oko nogu [Por.] ∞ strînźa   [Vidi]

375  astruka  astruca  покривати  astrukauo astruk, ĭel astru) [akc. astruka] (gl. p. ref.) — 1. pokrivati, stavljati pokrivač, ogrtati ◊ astrukă kopilu đi frig — pokriva dete zbog hladnoće (da mu ne bude hladno) ◊ astruka samînța ku pomînt marunt — ogrće seme sitnom zemljom (pri okopavanju) ◊ astrukă kasa — pokriva kuću (stavlja krov ili crep na krovu) ◊ astrukă-ț uoki — pokrij oči [Crn.] 2. (fig.) skrivati od javnosti neku nepovoljnu osobinu ili događaj ◊ astrukă rușîńa — skriva sramotu, skandal ◊ taś, astrukî-će, să nu ći măĭ audă ńima — ćuti, pokrij se, da te više niko ne čuje ♦ supr. đestruka [Por.]   [Vidi]

376  astrukamînt  astrucământ  покривач  astrukamînt (mn. astrukamîntu) [akc. astrukamînt] (i. m.) — 1. pokrivač, materijal ili predmet koji služi za pokrivanje ◊ astrukamînt đi konaśe — pokrivač za zgrade ◊ astrukamînt đi paĭe — slamni pokrivač ◊ astrukamînt đi lînă — vuneni pokrivač [Crn.] ♦ dij. sin. pîătură, ćebĭe 2. krov; krovni pokrivač (u arhitekturi) ◊ n-avut bań, șî ĭa ramas kasa fara astrukamînt — nije imao para, pa mu je kuća ostala nepokrivena ♦ sin. akuperiș, puodtavan, krovup. țrĭep, kîramidă [Por.] ∞ astruka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1425  astuora  ăstora  ових  astora [akc. astuora] (zam.) — ovih, što pripada ovima ◊ aĭa ĭe moșîĭa astuora veśiń, lu kare nu ļi ḑîk pi nume, kî ńis în sfadă ku iĭ — to je imanje ovih komšija, koje ne pominjem po imenu, jer smo u svađi sa njima [Por.] ∞ asta  [Vidi]

379  astupa  astupa  зачепити  astupauo astup, ĭel astu) [akc. astupa] (gl. p. ref.) — 1. začepiti, zatvoriti čepom, zapušiti rupu, otvor [Kmp.] 2. (fig.) zatvoriti usta, prestati sa pričanjem ◊ astupîće, uomuļe, kî kapiț pista fļit — začepi, čoveče, jer ćeš dobiti preko njuške [Por.]   [Vidi]

458  astupat  astupat  зачепљен  astupat (astupată) (mn. astupaț, astupaće) [akc. astupat] (prid.) — 1. začepljen, zatvoren čepom, zapušen nekom materijom ◊ kuu astupat đi fuńiźină — dimnjak pun čađi ◊ ogașu astupat đi namuol — potok zatrpan muljem 2. (med.) asmatičan, koga steže u grudima, koji teško diše ◊ astupat ĭn pĭept, grĭeu suflă — steže ga u grudima, teško diše 3. (fig.) nem, bez reči, ućutkan ◊ muĭarĭa astupată, blîndă ka mńeluućutkana žena, pitoma ko jagnje ♦ supr. đistupat [Por.] ∞ astupa  [Vidi]

407  așaḑat  așezat  притиснут  așaḑat (mn. așaḑaț, așaḑaće) [akc. așaḑat] (prid.) — 1. pritisnut, koji trpi pritisak ◊ žuok așaḑat — igranje u kolu sa osloncem na celo stopalo ♦ var. așăzat (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. sagnit, pognut; nizakun śas stă așaḑat, muara să-l duara tare la burtă — ceo sat stoji pognut, mora da ga mnogo boli stomak ♦ sin. pisat [Por.] ∞ așaḑa  [Vidi]

349  așćarnut  аșternut  простирка  așćаrnutup>1up> (mn. așćаrnutu) [akc. așćarnut] (i. s.) — prostirka ◊ așćаrnut đi masă — stolnjak ◊ așćarnut đi pat — posteljina ◊ așćarnut đi viće — prostirka za stoku ◊ așćarnut đi opinkă — uložak u opanak [Crn.] ∞ așćarńe  [Vidi]

1826  așćarnut  așternut  темељит  așćarnutup>2up> (așćarnu) (mn. așćarnuț, așćarnuće) [akc. așćarnut] (prid.) — temeljit, vredan, prilježan, sistematičanuom așćernut — temeljit čovek ◊ lukră așćernut — radi temeljito [Crn.] ∞ așćarńe  [Vidi]

1827  așćernut  așternut  лежај  așćernutup>1up> (mn. așćernutu) [akc. așćernut] (i. s.) — (zast.) ležaj, prostirka na kojoj se spavalo na zemlji; krevetuń-će prinđe nuapća, îț faś așćernut pi pomîntol guol, șî duormĭ fara grižă — gde te zatekne noć, napraviš ležaj na goloj zemlji, i spavaš bez brige ◊ așćernutu nu mi bun, ma baće la șîaļe — ležaj mi nije dobar, bije me u leđa (žulja me) ♦ sin. kulkuș [Por.] ♦ dij. var. așćarnut [Crn.] ∞ așćarńe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

406  așeza  așeză  намештати (се)  așeza (ĭo așez, ĭel așază) [akc. așeza] (gl. p. ref.) — nameštati (se), smeštati (se) ◊ sa așază la masă — seda (smešta se) za sto ◊ sa așază în pat — seda na krevet, smešta se u krevet ◊ fata așază țoaļiļi pe pat — devojka namešta odeću na krevet [Kmp.] ♦ dij. var. așaḑa [Por.]  [Vidi]

391  așkie  așchie  ивер  așkie (mn. așkiĭ) [akc. așkie] (i. ž.) — iver, treska ◊ moșu a čoplit, și ĭ-a dat așkia în okĭ — čiča je tesao, i udario ga iver u oko [Kmp.] ♦ dij. var. ĭașkĭe [Por.] ♦ dij. var. ășke [Tim.]  [Vidi]

305  aśi  aci  ту  aśi [akc. aśi] (pril.) — tu, na to mesto (za prostor u blizini sagovornika) ◊ lasă aśi — ostavi tu ◊ aśi am fuost — tu sam bio [Crn.] ♦ var. aśiĭa ◊ kînd ḑîk „lasă aśi (aśiĭa)”, tu laș śeva lînga ćińe, da kînd ḑîk „lasă aiś”, laș lînga mińe — kad kažem „aśi”, ostavljaš nešto pored sebe, (u tvojoj blizini), a kada kažem „aiś”, ostavljaš nešto pored mene (u mojoj blizini) [Por.]   [Vidi]

91  aśira  acira  вребати  aśirauo aśir, ĭel aśiră) [akc. aśira] (gl. n.) — vrebati, čekati u zasedi, pratiti nešto krišom ◊ aśiră ka mîțu șokîćiļi — vreba kao mačka miša [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

92  aśirat  acerat  вребање  aśirat (mn. aśiraće, aśiratu) [akc. aśirat] (i. s.) — vrebanje, čekanje u zasedi ◊ muu a fuost maĭstur đi aśirat la puorś sîrbaćiś — čiča je bio majstor za vrebanje divljih svinja ♦ var. aśirĭală ◊ atîta aśirĭală, șî la urmă ńimika — toliko vrebanje, i na kraju ništa [Por.] ∞ aśira  [Vidi]

310  atîrna  atârna  качити  atîrnauo atîrn, ĭel atîrnă) [akc. atîrna] (gl. p. ref.) — 1. kačiti, zakačinjati, prikačinjati, priključivatii ◊ atîrnă prikoļița đi traktur — kači prikolicu za traktor 2. okačinjati, besiti, stavljati nešto u viseći položaj ◊ atîrnă trasta-n kuń — okačinje torbu na klin 3. (fig.) dirati, zadirkivati, provocirati ◊ sa atîrnă đ-aĭ măĭ țapiń, șî kapîtă bataĭe întođeuna — kači se sa jačima, i uvek dobija batineup. ańina ♦ supr. đistîrna [Por.]   [Vidi]

311  atîrnat  atârnat  окачен  atîrnat (atîrnată) (mn. atîrnaț, atîrnaće) [akc. atîrnat] (prid.) — okačen, zakačen, prikačen, obešen o nešto da visi; priključen, pridodat ◊ atîrnat la grindă — okačen o tavansku gredu ◊ plugu atîrnat la traktur — plug priključen na traktor ♦ up. ańinat ♦ supr. đistîrnat [Por.] ∞ atîrna  [Vidi]

1401  atît  atât  толик  atîtup>2up> (atîta) (mn. atîț, atîća) [akc. atît] (prid.) — tolik, toliki; ovolik, ovoliki 1. u značenju mere ◊ atîta ĭe tuot đi skump, da plățîļi sînt miś — toliko je sve skupo, a plate su male 2. u značenju gradacije ◊ ku atîta măĭ bińe, dakă va fi așa kum tu ḑîś — utoliko bolje, ako će biti tako kako ti kažeš 3. granica u nekom postupku, poslu, odnosu ◊ numa atît ć-aĭ învîrḑît în lukru mĭeu, măĭ mult nusamo si se toliko upleo u moj posao, više (od toga) ne ♦ (demin.) atîtuśka, atîtușka [Por.]   [Vidi]

381  atîta  atâta  толикo  atîta [akc. atîta] (pril.) — toliko, ovoliko ◊ atîta ĭ-a fuost drag đi ĭa, đi la urmă s-a do luvat — toliko ju je voleo, da su se na kraju uzeli [Por.]   [Vidi]

2278  atîtuśka  atâtușca  толицно  atîtuśka [akc. atîtuśka] (pril.) — (demin.) tolicno, ovolicno ◊ nu mĭ-a dat đin moșîĭe ńiś atîtuśka, kît ĭe ńiegru đisupt ungĭe — nije mi dao ni ovolicno od imovine, ni koliko je crno ispod nokta ◊ a ļins uala, ńiś atîtuśka n-a lasat đi nuoĭ — olizao je lonac, ni ovolicno nije ostavio za nas ♦ var. atîtușka (Tanda) [Por.] ∞ atît  [Vidi]

2436  au  au  или  auup>1up> (vez.) — ili ◊ așa au așa — ovako ili onako ◊ viń, au nu viń, tot una mi — dolaziš, ili ne dolaziš, svejedno mi je [Buf.] ♦ sin. or ◊ nu șću dar va fi surd, au n-auđe, or ĭe altśeva — ne znam da le je gluv, ili ne čuje, ili je nešto drugo (Tanda) ♦ var. ao [Por.]  [Vidi]

1503  auḑî  auzi  чути  auḑîuo aud, ĭel auđe) [akc. auî] (gl. p.) — čuti, opažati zvukove pomoću čula sluha ◊ auđe bińe la o urĭake, la alalaltă ĭe surd đi tuot — čuje dobro na jedno uvo, na drugo je potpuno gluv ◊ s-auđe śe s-auđe — (dosl.) „čuje se šta se čuje”, čuje se nešto, ali nerazgovetno [Por.] ♦ dij. var. auzi [Kmp.]  [Vidi]

417  auḑît  auzit  чувен  auḑît (auḑîtă) (mn. auḑîț, auḑîće) [akc. auît] (prid.) — (zast.) čuven, poznat, o kome ili o čemu se čulo ◊ ĭel ĭe uom auḑît șî kunoskut — on je čovek čuven i poznat [Por.] ∞ auḑî  [Vidi]

656  Aurel  Aurel  Златко  Aurel (i. m.) [akc. Aurel] (antr.) — Zlatko, lično ime kod Bufana, rudarskog stanovništva u Majdanpeku [Buf.]   [Vidi]

102  avĭa  avea  имати  avĭauo am, ĭel are) [akc. avĭa] (gl.) — imati, posedovati ◊ avĭa - nu avĭa, tuot una ĭe — imati ili nemati, sve jedno je ◊ n-are (=nu are) ku kare — nema s kim ◊ kîț ań va puća avĭa babuța-ĭa, baș ĭe batrînă — koliko godina može imati ta bakica, baš je stara [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

108  avļiĭe  avlie  авлија  avļiĭe (mn. avļiĭ) [akc. avļiĭe] (i. ž.) — avlija, dvorište ◊ la loko-l batrîn, unđe ń-a fuost kasa, am avut măĭ mare avļiĭe — na starom mestu, gde nam je bila kuća, imali smo veće dvorište ♦ sin. traușă, pîrvaļiĭe, prîvaļiĭe, obuor ◊ avļiĭa îngrađită s-a kĭemat șî la nuoĭ đemult obuor, ș-a fuost obuoru kășî, oboru puorśilor, obuoru vićilor — ograđeno dvorište se i kod nas nekada zvalo obor, pa je bio kućni obor, obor svinjca, stočni obor [Por.] ♦ dij. sin. bătătu (Samarinovac, Prahovo) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

439  Avram  Avram  Аврам  Avram [akc. Avram] (i. m.) — (antr.) (zast.) muško lično ime ♦ (demin.) Avramuță, (augm.) Avraman ◊ alu Avram, alu Avramuță, alu Avraman — Avramovi, koji pripadaju Avramu, deca ili potomci Avrama ◊ Avramuońi, Avramĭeșći, Avramițuońi, Avramițańi, Avramĭeluońi — Avramovići, porodični nadimci (poļikre) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1857  Avraman  Avraman  Авраман  Avraman [akc. Avraman] (i. m.) — l.i. (hip.) (augm.) Avraman < Avram ◊ Avraman ĭ-a ḑîs la-l mîĭ batrîń đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or la uom kare ĭe đin fîmeļiĭa lu Avram, kare ĭe đi Avramuońi — Avraman su zvali starije dete od dvojice sa imenom Avram, ili čoveka koji je bio iz roda Avramovića [Por.] ∞ Avram   [Vidi]

440  Avrameluońi  Avrameloni  Аврамеловци  Avrameluońi [akc. Avrameluońi] (i. m.) — (antr.) Avramići, Avramelovići, vlaško prezime familije u Podgorcu, čiji se predak zvao Avramjel, imenom od milja izvedenog kao deminutiv od l.i. Avram ♦ / Avram + -el — (demin.) mali Avram, Avramić ◊ đin Avrameluoń în Podguorț a ramas numa o kasă — od Avramelovića u Podgorcu ostala je samo jedna kuća [Crn.] ∞ Avram  [Vidi]

109  avramĭasă  avrămeasă  пролевак  avramĭasă [akc. avramĭasă] (i. ž.) — (bot.) prolevak, lekovita biljka iz porodice zevalica (Gratiola officinalis) [GPek]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

434  Avramuońi  Avramoaie  Аврамовци  Avramuońi [akc. Avramuońi] (i. m.) — (antr.) Avramovci, Avramovi potomci; vlaško prezime nekih familija u Osniću i Podgorcu, čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Avram ◊ Avramuońi s-a mutat đin Kurduman, ș-akuma traĭesk lîngă drumu satuluĭ — Avramovci su se iselili iz Kurdumana, i sada žive pored seoskog puta [Crn.] ∞ Avram  [Vidi]

118  avut  avut  богат  avut (avu) (mn. avuț, avuće) [akc. avut] (prid.) — (izob.) bogat, imućan ◊ avut ĭe uom kare are moșîĭe mare — bogat je čovek koji ima veliko imanje ♦ var. avutuorńik [Por.] ∞ avĭa  [Vidi]

385  azmă  azimă  бесквасни хлеб  azmă (mn. azme) [akc. azmă] (i. ž.) — beskvasni hleb [Kmp.] ♦ up. aḑîmă [Por.]   [Vidi]

635  azvîrļeća  de-a azvârlitul  фрљански  azvîrļeća [akc. azvîrļeća] (pril.) — bacati nešto frljanjem, na „frljanski” način ◊ lapîdă đ-azvîrļeća — baca „frljanski” ◊ nu lupada đ-azvîrļeća, numa dăm frumuos în mînă! — ne bacaj to „frljanski”,nego mi lepo daj u ruku! ♦ var. azvîrļiuluĭ [Por.] ♦ dij. var. azvrļića [Crn.] ∞ azvîrļi   [Vidi]

104  azvîrļi  azvârli  заврљати  azvîrļi (azvîrļiașće, azvîrl) [akc. azvîrļi] (gl.) — zavrljačiti, naglo baciti; zavitlati ◊ azvîrļașće aĭa în borugă — zavrljači to u potok ◊ ĭuo puot đeparće să azvîrļesk pĭatra — ja mogu daleko da zavrljam kamen ♦ sin. lupada, arunka [Por.]   [Vidi]

634  azvîrļitură  azvârlitură  фрљање  azvîrļituup>2up> (mn. azvîrļitu) [akc. azvîrļitură] (prid.) — frljanje, bacanje zamahom ruke ◊ la pîkurarĭ s-a katat să fiĭe buń la azvîrļitură — od čobana se tražilo da budu dobri u frljanju [Por.] ∞ azvîrļi  [Vidi]

214  ažuta  ajuta  помагати  utauo ut, ĭel u) [akc. ažuta] (gl.) — pomagati, podržavati, pružati podršku ◊ ažută la uom kînd ĭe sîngur — pomogni čoveku kad je sam [Crn.] ♦ dij. var. uta [Por]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

216  ažutuorĭ  ajutor  помоћник  utuorĭ (mn. utuorĭ) [akc. ažutuorĭ] (i. m.) — pomoćnik, pomagač, onaj koji pomaže drugome u nekom poslu ◊ ĭer am avut numa un ažutuorĭ, da akuma duoĭ — juče sam imao samo jednog pomoćnika, a sada dva [Crn.] ♦ dij. var. utuorĭ [Por.] ∞ uta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

217  ažuturat  ajutora  испомагање  uturat (mn. uturatu) [akc. ažuturat] (i. m.) — ispomoć, ispomaganje, uzajamno pomaganje, povremeno udruživanje ljudi radi lakšeg i bržeg obavljanju nekog posla ◊ ažuturatu nuĭe lukru ĭnprumut — ispomaganje nije pozajmica u poslu [Crn.] ∞ uta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

215  ažutură  ajutora  помоћ  utu (mn. utu) [akc. ažutură] (i. ž) — pomoć ◊ ažutura ușurĭaḑă lukrupomoć olakšava rad [Crn.] ∞uta  [Vidi]

338  aźun  ajun  пост  un (mn. unu) [akc. aźun] (i. s.) — (rel.) post, gladovanje, uzdržavanje od hrane iz verskih razloga ◊ aźun ĭe ađet să nu sa manînśe înainća lu vro ḑî mare — „ažun” je običaj da se ne jede dan u oči nekog velikog verskog praznika ◊ đi uom kare țîńe aźun sa ḑîśe kă aźuńaḑă — za čoveka koji gladuje, kaže se da posti ♦ var. inov. un [Por.] ∞ una  [Vidi]

339  Aźun  ajun  Бадњи дан  un [akc. Aźun] (sint.) — (kal.) Badnji dan, dan uoči Božića ◊ Aźun ĭe ḑîua înainća lu Kraśun — Badnji dan je dan u oči Božića ◊ sara la Aźun kopiĭ sa duk în koļindrĭeț — uveče na Badnji dan deca idu u koljindrece ♦ var. inov. un [Por.] ∞ una  [Vidi]

337  aźuna  ajuna  постити  unauo uńеḑ, ĭel u) [akc. aźuna] (gl. p.) — postiti, gladovati, uzdržavati se od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. una ◊ trîabe aźuna la Aźun — treba postiti na Badnji dan [Por.]   [Vidi]

340  aźunat  ajunat  пост  unat (mn. unatu, unaće) [akc. aźunat] (i. s.) — post, uzdržavanje od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. unat ◊ dakă vrĭeĭ sî ći skuoț đi la aăla pakat grĭeu, îț trîabe un aźunat țapîn — ako hoćeš da se iskupiš od tog teškog greha, treba di jedan jak post [Por.] ∞ una  [Vidi]

342  aźuns  ajuns  достигнут  uns (unsă) (mn. u, unsă) [akc. aźuns] (prid.) — 1. dostignut, sustignut, postignut ◊ ĭa aźuns uoțî pi drum, șî ĭa omorît — sustigli su ih razbojnici na putu, i ubili ◊ a fuost vrĭańik, șî aźuns să fiĭe la luok mare — bio je vredan, i dostigao je da bude na visokom položaju 2. dovoljno, u dovoljnoj količini ◊ am bań đi aźuns să kumpîr aĭa — imam dovoljno para da to kupim 3. dospeo (za, do), odrastao, dozreo, sazreo ◊ fata aźuns đi mîritat — devojka je zrela za udaju ◊ kukuruuuns đi kuļes — kukuruz je zreo za berbu ◊ aluvatuuns đi plumađit — testo je stiglo za mešenje 4. došao, stigao ◊ aźuns kopilu đi la șkuală — dete je stiglo iz škole 5. (psih.) zahvaćen duševnom bolešću, opsednut nekim demonom, nekom tajanstvenom silom ◊ la aźuns buala rîa — oboleo je od padavice ◊ la aźuns śe l-aźuns — nešto ga je spopalo ♦ var. inov. uns [Por.] ∞ unźa  [Vidi]

341  aźunźa  ajunge  стићи  unźauo ung, ĭel unźe) [akc. aźunźe] (gl.) — 1. stići, sustići, dostići, dohvatati ◊ mĭergînd ĭuta, iĭ đi mulće uorĭ ń-aźunźa pi drum — idući brzo, oni su nas često sustizali na putu ◊ nu sa puaće aźunźa în tuaće părțîļi — ne može se stići na sve strane 2. (psih.) biti opsednut nekom bolešću ili stanjem ◊ o aźunźe ś-o aźunźe — stiže je neka (nepoznata) bolest, obizima je neka (tajanstvena) sila ♦ var. inov. unźa [Por.] ♦ dij. var. unğa (ung, unğe) [Kmp.]   [Vidi]

1770  aźuta  ajuta  помагати  utauo ut, ĭel u) [akc. aźuta] (gl.) — pomagati, pružati pomoć ◊ lasî-ma, nu-m aźuta atîta — pusti me, nemoj mi pomagati toliko ◊ duamńe aźută — pomozi bože ◊ nuută la ńima — ne pomaže nikome ◊ aźutaț, uamiń — pomagajte, ljudi; upomoć ◊ nu-ĭ aźută ńimika, gata ĭe — nema mu pomoći, gotov je ♦ var. (inov.) uta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. uta [Crn.]  [Vidi]

1772  aźutarĭe  ajutare  помоћ  utarĭe (mn. utîărĭ) [akc. aźutarĭe] (i. ž.) — pomoć, pomaganje ◊ îm trîabe un uom tare să-m fiĭe đi aźutarĭe — treba mi jedan jak čovek, da mi bude od pomoći ♦ var. utare (Tanda) [Por.] ∞ uta  [Vidi]

1771  aźutuorĭ  ajutor  помагач  utuorĭ (mn. utuorĭ) [akc. aźutuorĭ] (i. m.) — pomagač, pomoćnik; podstrekač ◊ ĭ-a fuost aźutuorĭ în furaluk — bio mu je pomagač u krađi [Por.] ♦ dij. var. utuorĭ [Crn.] ∞ uta  [Vidi]

290  așa  așa  тако  așa [akc. așa] (prid.) — tako, takvo, takva ◊ așa śeva/śuava — tako nešto, tako nekako ◊ în așa fĭeļ — na takav/taj način ◊ așa muĭarĭe nu ma-ĭastă-n lume — takve žene više nema na svetu ♦ (pril.) — tako, onako, (na) prosto, možda; sigurno, da, svakako ◊ ș-așa, š-așa — i ovako i onako ◊ fi-va așa, or nu va fi, dumńeḑîu va șći — da li je tako, ili nije tako, bog će znati ◊ (u izr.) tot așa — samo tako! (uzvik u kolu) [Por.]   [Vidi]

405  așaḑa  așeza  притискати  așaḑauo аșîăḑ, ĭel așaḑă) [akc. așaḑa] (gl. p. ref.) — 1. pritiskati, vršiti pritisak ◊ așaḑă kîta mîĭ bińe — pritisni malo bolje ◊ n-am pućarĭe sî așîăḑ mîĭ tare — nemam snage da pritisnem jače ♦ var. așaza (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. sagibati (se), saginjati (se), savijati (se) ◊ sa așaḑă — saginje se, naginje se ◊ așaḑă krĭanga să ažungă kopiĭi la śerĭașă — savija granu da mogu deca da dohvate trešnje ◊ nu așaḑă kapu ńiś lu kare — ne saginje glavu ni pred kim 3. (fig.) zapinje, radi sa većom snagom ◊ kînd a vaḑut kă o să-ĭ prindă murgu, sa așaḑat pi lukru ku tuota pućerĭa — kad su videli da će ih uhvatiti mrak, nalegli su na posao svom snagom [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2042  așćamîta  așteamăt  узастопце  așćamîta [akc. așćamîta] (pril.) — uzastopce, kriomice, postrance, obaška (za način kretanja) a. uzastopce ◊ sa ḑîśe mĭerź đ-așćamîta kînd mĭerź dupa śińeva, kînd mĭerź pi urma luĭ — kaže se ideš „ašćamata” kad pratiš nekoga u stopu (Osnić) [Crn.] ◊ tuoț mĭerg ku vrun rînd, la gramadă, da ĭel sa traźe pi urma luor, ńiś nu sa lasă đi iĭ, ńiś nu sa-npreună ku iĭ — svi idu po nekom redu u grupi, a on se vucara za njima, niti ih ostavlja, niti im se priključuje (Rudna Glava) b. kriomice, u potaji ◊ nu mĭerź bîrabar ku uomu, numa furiș în urma luĭ — ne ideš naporedo s čovekom, nego kriomice iza njega (Tanda) [Por.] c. obaška, izdvojeno ◊ mĭarźe sîngur ka pļesńitu, nu mĭarźe ku lumĭa-n rînd — ide sam obaška, kao blesav, ne ide s ljudima zajedno (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

56  ăće  iată  ево  ăće [akc. ăće] (part.) — evo, eno, eto ◊ ăće-ma, vin — evo me, dolazim ◊ ăće, aĭa kolo trăbe mutat în alt luok — eno, ono tamo treba pomeriti na drugo mesto ♦ var. ăći, îće, ĭeće ◊ ăći, vaḑuș akuma ku uoki tiĭ — eto, video si sada svojim oćima [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1163  ăĭs  hăis  ојс  ăĭs (var. îăĭs, akc. îăĭs) (uzv.) — ojs, uzvik kojim se zaprega u kojoj vuku krave ili volovi, skreće na levo ◊ ku „ăĭs” întuorś buoĭi-n źug la stînga, da ku „ća” la đirĭapta — sa „ojs” okrećeš volove u jarmu na levo, a sa „ća” na desno [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1452  ăla  ăla  онај  ăla (mn. ăĭa) [akc. ăla] (zam.) — onaj ◊ ăće, ăla uom vrĭa să vină la nuoĭ — eno, onaj čovek hoće da dođe kod nas [GPek] ∞ aăla   [Vidi]

2420  ăn  în  у  ăn (predl.) — u, na ◊ „în” șî „ăn” ĭe tuot una, ama ĭastă lume pin saće kare măĭ đies vorbĭașće ku „ăn” đikît ku „în” — „în” i „ăn” je isto, ali ima ljudi po selima koji češće govore „ăn” umesto „în”uńi ḑîk „înkauśa”, alțî „ănkuaśa”, uńi ḑîk „s-a dus înđial”, alțî: „s-a dus ănđial” — jedni kažu „înkauśa” („ovamo”), drugi „ănkuaśa”, jednu kažu „s-a dus înđial” („otišao na gore”), drugi „s-a dus ănđial” ♦ var. ăm ◊ întrîabe / îmtrîabe : ăntrîabe / ămtrîabe — treba mi [Por.] ∞ în  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3720  ăntrăuna  întruna  једнако  ăntrăuna [akc. ăntrăuna] (pril.) ● v. întruuna [Por.] ∞ una  [Vidi]

2611  ăntulćișat  curmeziș ?  унакрст  ăntulćișat (ăntulćișată) (mn. ăntulćișaț, ăntulćișaće) [akc. ăntulćișat] (prid.) — unakrst, poprečno ◊ a dîrîmat frunḑă, șă nu faśe brațu botur la botur, numa krĭanźiļi brățuĭe ăntulćișat — kresao je lisnik i ne slaže naramak peteljku na peteljku, nego granje slaže unakrst [Stig] ♦ dij. var. ăntolćișat (Tanda), întulćișat (Rudna Glava) ♦ dij. sin. ănkruśișat [Por.]   [Vidi]

1542  ăńi  unu  један  ăńiup>2up> [akc. ăńi] (br.) — jedan (u dečjoj brojalici) ◊ ăńi, unu în o žukariĭe kopilarĭaskă — jedan, u jednoj dečjoj igri ♦ var. uńi < unujedan [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3343  ășke  așchie  ивер  ășke (mn. ășki) [akc. ășke] (i. ž.) — iver, treska ◊ kînd s-a ćopļit la muort stingiĭi đe s-a pus la groapă, atunća a dat fok la ășki și ļ-a dat đe pomană — kad su se tesale grede koje su se stavljale u raku, tada se iverje palilo i namenjivalo pokojniku [Tim.] ♦ dij. var. așkie [Kmp.] ♦ dij. var. ĭașkĭe [Por.]  [Vidi]

3003  ătă  iată  ево  ătă [akc. ătă] (part.) — evo, eno ◊ ătă-l uomu, vińe la ușă — evo ga čovek, dolazi na vrata ♦ sin. ăće [Mlava] ∞ ăće  [Vidi]

459  ba  ba  не  ba (part.) — ba, ne, jok; đa 1. označava negaciju ◊ Aĭ fuost la lukru? - Ba! — Da li si bio na poslu? - Ne! ◊ (u izr.) ba, ĭuo — jok, ja (ne ja, nisam ja) 2. označava neodlučnost, ili dilemu ◊ ba vrĭeĭ, ba nu vrĭeĭ — čas hoćeš, čas nećeš ◊ ba-n kuaś, ba-n koluo — čas ovamo, čas onamo; đa tamo, đa vamo [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

518  baba-uarbă  baba-oarba  ћорава бака  baba-uarbă [akc. baba-uarbă] (i. ž.) — ćorava baka, dečja igra ◊ ļagăm uoki ku propuada, șî sî žukîăm baba-uarba — veži mi oči maramom, i da igramo ćorave bake [Crn.] ◊ baba-uarbă ń-a fuost žuok plakuț, kopilarĭesk — ćorava baka nam je bila omiljena dečja igra (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

829  babaluk  băbăluc  бабалук  babaluk (mn. babaluś) [akc. babaluk] (i. m.) — babaluk 1. starina, davnina, prošlost ◊ mama mĭ-a puvestît kî sînćem nuoĭ, Trifuļeșći, aiśa đin babaluk — baba mi je pričala da smo mi, Trifunovići, ovde od starine ◊ aĭa așa a ramas la nuoĭ đin babaluk — to je tako ostalo kod nas od davnina 2. (ret.) imovina, posed, (fig.) dedovina ◊ nu dau să sa strîvĭaskă babaluku mĭeune dam da se upropasti moja dedovina [Por.]   [Vidi]

515  babă  babă  баба  babă (mn. babĭe) [akc. babă] (i. ž.) — 1. a. baba, baka, stara žena, starica ◊ mulće kare-śe aĭ s-auḑ đi la o babă — mnogo toga ima da čuješ od jedne babe [Crn.] b. (srod.) majčina ili očeva majka ◊ kînd kapiț ńepuoț, đin muĭare ći faś babă — kad dobiješ unuke, od žene postaješ baba ♦ sin. mamă [Por.] 2. deo kopče u koji ulazi kuka, tj. muški deo kopče na kaišu ◊ la kataramă ĭastă muoș șî babă — kopča kaiša ima „babu” i „dedu” (muški i ženski deo) [Crn.] ◊ babă batrînă — stara baba, starica [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

517  Babiļi  babele  Бабе  Babiļi [akc. Babiļi] (i. ž.) — (kal.) Babe, Bapski dani ◊ Babiļi sînt aļi doasprăśe ḑîļe întra Dragobĭaće șî Sîmț, kînd tota ḑîua însamnă kîć-o lună pi an — Babe su dvanaest dana između Dragobana i Mladenaca, kada svaki dan označava po jedan mesec u godini ◊ Dragoban ĭe baba đintîń, ș-a-nsamnat pi marta, în vrĭamĭa kînd anu a-nśeput ku aĭa lună — Dragoban je prva baba, i označavao je mart, u vreme kada je godina počinjala sa tim mesecom ◊ (ver.) pi lînga „babe”, kare sînt ḑîļe rîaļe, pi anu đi ḑîļe ĭastă șî „muoș”, kare sînt ḑîļe buńe — pored „baba”, koje predstavljaju loše dane, u toku godine ima i „staraca”, koji predstavljaju dobre dane [Por.] ∞ babă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

975  Babĭeĭ  Babei  Бабејић  Babĭeĭ [akc. Babĭeĭ] (i. m.) — Babejić Ivan, popularni odmetnik od zakona, u periodu između dva rata, poreklom iz Laznica, opevan u mnogim vlaškim pesmama ◊ kînćiku lu Babĭeĭ a skuos lăutari pi porînka aluĭ; ala ĭe kînćik numa vĭarsîk, fara vuorbe — Babejićeva pesma, spevali su je lautari na njegov zahtev; to je samo arija, bez reči [Por.] ♦ dij. var. Babau [Hom.]   [Vidi]

3306  babĭesk  babesc  бапски  babĭesk (babĭaskă) (mn. babĭeșć) [akc. babĭesk] (prid.) — bapski, starinski, drevni ◊ babĭesk s-a ḑîs vrodată la tuot aĭa ś-a șćut numa babiļi batrîńe vikļańe, kî șćirĭa luor a țînut șî śĭerĭu șî pomîntubapski se nazivalo nekad sve ono što su znale samo mudre starice, jer je njihovo znanje držalo i nebo i zemlju ◊ kîļindarĭ babĭesk — bapski kalendar, starinski način računanja vremena, posebno u odnosu na sistem praznika koji se razlikuje od onog u kalendaru srpske pravoslavne crkve ◊ pi al babĭesk, akuma ar fi prirupo baskom (kalendaru), sada bi bio april [Por.] ∞ babă  [Vidi]

768  Babuońi  Băbeni  Бабини  Babuońi [akc. Babuońi] (antr.) — Babini, vlaški nadimak familije Marković iz Malog Izvora kod Boljevca, koje nastaje u prilikama kada maloletna deca odrastaju samo sa babom; posrbljeni oblik nadimka je Babić ◊ Gițe ăl Babi — Gice Babin [Crn.] ∞ babă  [Vidi]

761  babușńiță  babușniţă  бабушница  babușńiță (mn. babușńiț) [akc. babușńiță] — (mag.) magijska reč iz bajalice za lečenje krajnika ◊ vuorba dăn dăskînćik, ku însamnatu ńekunoskut, dăn dăskînćik dă lăturuoń — reč iz bajalice, nepoznatog značenja, za lečenje krajnika [Zvizd] ∞ babă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

552  baća  bate  бити (се)  baćauo bat, ĭel baće) [akc. baća] (gl. p. ref.) — 1. a. biti (se), tući (se), mlatiti (se); zabijati, sabijati; gađati; kovati; udarati ◊ baće kopilu luĭ — tuče svoje dete ◊ baće vaka — bije kravu ◊ baće pîăsîrĭ ku prașća — gađa ptice praćkom ◊ baće țapă đi klańe — zabija stožer za plast ◊ baće pruńiļi — mlati šljive ◊ baće pasuĭu s-îl skuată đin postaĭka — mlati pasulj da ga odvoji od mahune ◊ baće fĭeru înśintat — kuje vrelo gvožđe b. aplaudirati ◊ baće đin palmĭe — pljeska rukama, aplaudira 2. igra ◊ baće puarka — igra svinjicu ◊ baće luopta — igra fudbal ◊ baće ruopîta — igra ropotu (vrsta orske igre) 3. duvati, padati (za prirodne pojave) ◊ baće vîntuduva vetar ◊ baće bruma — pada slana ◊ baće pĭatra — pada grad 4. (fig.) ◊ baće drumu đi źaba — (dosl.) „bije” put za badava: uzalud putuje; putuje samo da mu dupe vidi put ◊ baće ļimba đi đinț, da ńima nu askultă — mlati zube jezikom, a niko ga ne sluša ◊ baće žuok — zbija šale, ismejava [Crn.] ◊ bată-l śĭerĭu — (klet.) ubilo ga nebo ◊ bată-l dumńeḑîu — (klet.) ubio ga gospod bog [Por.] ♦ dij. var. baťa [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

555  baćală  băteală  потка  baćală (mn. baćelu) [akc. baćală] (i. ž.) — potka, konac koji se pomoću snoveljke umeće u zev osnove tokom tkanja ◊ baćala sî puńe pi țauă đi suok karĭe sî bagă în suvĭaĭkă — potka se namotava na cev od zove koja se umeće u snoveljku [Crn.] ♦ dij. var. baćială ◊ baćiala la razbuoĭ sa țîasă pin urḑală — potka na razboju protkiva se kroz osnovu ♦ / baća + suf. -ală [Por.] ∞ razbu  [Vidi]

461  badîń  budăi  бућка  badîń (mn. badîńе) [akc. badîń] (i. m.) — bućka, drveni sud koji za bućkanje mleka; badanj ◊ badîńu ĭe vas strîmt șî lung, fakut numa đi skuos untubućka je uzan i dugačak sud, napravljen samo za vađenje maslaca ♦ var. badîĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Mali Izvor) [Crn.] ◊ în badîń s-a batut untuu badnju se vadio maslac ♦ dij. var. badîĭ (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pućińiu (Šipikovo) [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1514  Badîrkă  Bădîrcea  Бадрка  Badîrkă [akc. Badîrkă] (i. s.) — (antr.) Badrka, nadimak iz koga se razvilo prezime Badrkić, zabeleženo u Rudnoj Glavi i Mosni, [Por.] i u Gamzigradu [Crn.] ◊ Marćin Badîrkă a fuost gazdă mare, avut uoĭ mulće — Martin Badrka je bio veliki gazda, imao je mnogo ovaca [Por.]  [Vidi]

483  Badîrkuońi  Badircea  Бадркићи  Badîrkuońi [akc. Badîrkuońi] (i. m.) — (antr.) Badrkići, vlaško prezime familije u Gamzigradu, sada Paunović, čiji je predak bio Vlah sa nadimkom Badrka ◊ numa Badîrkuońi a avut mașînă đi traĭrat — samo su Badrkići imali vršalicu [Crn.] ∞ Badîrkă  [Vidi]

796  bađe  bade  бата  bađe [akc. bađe] (i. m.) — (zast.) (hip.) a. bata, baća, me od milja za ljubavnika, dragan, dragi; b. u narodnoj književnosti: ime kojim devojka oslovljava svoga momka u ljubavnim pesmama ♦ (demin.) bađiță, bađișor [Por.]   [Vidi]

702  Bađikuońi  Bădiceanu  Баџикони  Bađikuońi [akc. Bađikuońi] (i. m.) — (antr.) Badžikoni, vlaško prezime familije Bađikić u Valakonju, koje je nastalo prema pretku po nadimku Bađikă, demin. od Bađe ◊ Bađikuońi đin Vaļakuańa s-a mutat în Buļuoț — Bađikići iz Valakonja su se preselili u Boljevac [Crn.] ♦ dij. var. Bađuońi [Por.] ∞ bađe  [Vidi]

475  baga  băga  увлачити  bagauo bag, ĭel bagă) [akc. baga] (gl. p. ref.) — 1. uvlačiti, navlačiti, zavlačiti, stavljati; umetati ◊ bagă ața-n ak — uvlači konac u iglu ◊ bagă kîlțanu-n śuariś — uvlači košulju u pantalone ◊ bagă kolaś în trastă — stavlja kolače u torbu ◊ bagă mîna-n sîn — stavlja ruku u njedra ◊ bagă bań în pozanarĭ — stavlja novac u džep (krade) 2. (fig.) a. obraćati pažnju, primećivati, zapažati ◊ bagă sama — pazi dobro, obrati pažnju ◊ bagă sama sî nu luńiś — pazi da se ne oklizneš b. okrivljivati, prebacivati, kritikovati, zamerati ◊ îm bagă vina śe n-am ažuns la vrĭamĭe — zamera mi što nisam stigao na vreme ◊ bagă kapu în ńivuoĭe — navlači sebi nevolju na glavu [Crn.] 3. a. ulazitiuomu sa bagă-n kasă — čovek ulazi u kuću ◊ apa sa bagă-n pomînt — voda ulazi u zemlju b. zalaziti ◊ suarļi sa bagă dupa nuvirĭ — sunce zalazi za oblake c. uterivati ◊ bagă uoĭļi-n strungă — uteruje ovce u tor 4. (fig.) kusati, jesti, uzimati hranu ◊ đi đesńață n-am bagat ńimik în gură — od jutros nisam ništa okusio ◊ vrĭamĭa ĭe să bagăm śuava-n gură — vreme je da nešto prezalogajimo [Por.]   [Vidi]

1895  bagabuont  bagabont  протува  bagabuont (mn. bagabuonḑ) [akc. bagabuont] (i. m.) — protuva, skitnica, vagabund ◊ bagabuont ĭe ka o mară strîkată-n podrum, kare strîkă mĭarîļi tuaće — protuva je kao pokvarena jabuka u podrumu, koja ukvari sve ostale jabuke (Tanda) ◊ bagabuont ĭe o bișćală, o uļimișńiță, uom fara rînd — vagabund je protuva, skitnica, čovek bez reda (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

479  Bagaĭuovîț  Bagaiovâţ  Багајовац  Bagaĭuovîț [akc. Bagaĭuovîț] (i. m.) — (top.) Bagajovac, potes u ataru sela Savinac, opština Boljevac ◊ Bagaĭuovîțu ĭe pi puaļiļi lu Tîlva Ruoșîĭe — Bagajovac se nalazi u podnožju Crvenog brda [Crn.]   [Vidi]

476  bagat  băgat  увучен  bagat (bagată) (mn. bagaț, bagaće) [akc. bagat] (prid.) — 1. uvučen, stavljen, metnut ◊ kuțîtu, bagat în ćakă, stă sprimit dupa kurauă — nož, stavljen u korice, stoji spreman iza pasa ◊ putraḑîașće, bagat în apsă — truli, zatvoren na robiji 2. (fig.) zabrinut; zadužen: opevan ◊ bagat în grižă — zabrinut ◊ bagat în ńivuoĭe — uvučen u nevolju ◊ bagat în povastă — stavljen u priču [Crn.] ◊ bagat în kînćik — opevan [Por.] ∞ baga  (Ima umotvorina!)[Vidi]

477  bagatuorĭ  băgător  хранилац  bagatuorĭ (mn. bagatuori) [akc.bagatuorĭ] (i. m.) — hranilac, onaj koji umeće razvezane snopove žita u tulumbu vršalice ◊ la traĭrat, bagatuorĭu stîă pi mașînă, șî bagă snuopi în ĭa — na vršidbi, hranilac stoji na vršalici, i umeće snopove u nju [Crn.] ♦ up. drĭeș [Por.] ∞ baga  [Vidi]

478  baglamă  balama  шарка  baglamă (mn. baglamĭe) [akc. baglamă] (i. ž.) — (zast.) šarka na vratima i prozorima ◊ baglamă đi ușă — šarka za vrata ◊ baglamĭe đi vrakńiță — šarke za kapiju ◊ baglamĭe la uoknă — šarke na prozoru [Crn.] ♦ dij. sin. țîțînă [Por.]   [Vidi]

927  bagramĭarĭ  ?  багремар  bagramĭarĭ (mn. bagramĭarĭe) [akc. bagramĭarĭ] (i. m.) — bagremar, bagremova šuma ◊ ńi duśem dupa ļamńe în bagramĭarĭ — idemo za drva u bagremar ♦ var. bagremĭerĭ [Crn.] ♦dij. var. bîgremarĭ [Por.] ∞ bagram  [Vidi]

462  Baińeșći  Bainești  Баиновци  Baińeșći [akc. Baińeșći] (i. m.) — (antr.) Bainovci, vlaško prezime familija Bainović u Šarbanovcu i Golubović u Osniću, čiji je predak bio Vlah po imenu ili nadimku Bain ◊ Baińeșći đin Șarbanuț au kîăș apruapĭe đi Ćimuok — Bainovci iz Šarbanovca imaju kuće blizu Timoka [Crn.]  [Vidi]

506  baĭațîăl  băițel  момчић  baĭațîăl (mn. baĭațîăĭ) [akc. baĭațîăl] (i. m.) — (demin.) momčić ◊ ńiś kopil, ńiś baĭat — ni dete, ni momak [Crn.] ◊ are șî ĭa un baĭațîăl, đi la munće — ima i ona jednog momčića, sa planine ♦ var. baĭețîăl [Por.] ♦ dij. var. băĭețăl [Kmp.] ∞ baĭat   [Vidi]

614  baĭbuok  ?  бајбок  baĭbuok (mn. baĭbuoku) [akc. baĭbuok] (i. m.) — 1. bajbok, ćumez, tesna prostorija ◊ în baĭbuoko-sta nuĭe luok mîĭ mult đi tri inș — u ovom ćumezu nema mesta ni za tri osobe 2. zatvor, buvara ◊ l-a bagat în baĭbuok — nabili ga u zatvor [Crn.]   [Vidi]

994  baĭe  baie  бања  baĭeup>1up> (mn. bîăĭ) [akc. baĭe] (i. ž.) — banja, mineralno kupalište i lečilište ◊ ma duk în baĭe sî ma ļekuĭ đi durĭerĭ în înkeĭaturĭ — idem u banju da se lečim od bolova u zglobovima ♦ var. bańe (mn. bîăń) [Crn.] ◊ kum să nu fiĭe ruoșîĭe la firĭe, kînd tota vara petrĭaśe pin bîăĭ — kako da ne bude rumena u licu, kada celo leto provodi po banjama [Por.] ◊ Bańiĭa sńigoćinuluĭ, la Golumbăț — (top.) Snegotinska banja kod Golupca [Bran.]   [Vidi]

6261  baĭe  baie  рудник  baĭeup>2up>(mn. băĭ) [akc. baĭe] (i. ž.) — (izob.) rudnik ◊ pănă n- vińit în Măĭdan, aĭ miĭ ar fost munćitorĭ la baĭe, au făkut la karbińi — dok nisu došli u Majdanpek, moji su bili radnici u rudniku, pravili su ćumur [Buf.]  [Vidi]

974  baĭețîme  bâieţime  момчадија  baĭețîme (mn. baĭețîmĭ) [akc. baĭețîme] (i. ž.) — momčadija, grupa momaka, generacija momaka ◊ pļină uara đi baĭețîme, fĭaće nus pusta — puno kolo momčadija, devojaka nema nigde [Por.] ∞ baĭat  [Vidi]

482  baĭer  baieră  ручица  baĭer (mn. bairĭe) [akc. baĭer] (i. m.) — 1. ručica, pokretni dodatak na sudovima koji služi za prenošenje, hvataljka ◊ baĭer la kaldarĭe — ručica na bakraču ◊ baĭer la vadră — ručica na vedru [Crn.] ♦ dij. var. bair ◊ s-a rupt bairu la kuafă, șî barbatî-mĭu a pus o žîță kare ma taĭe la mînă kînd duk apa — pokidala se ručica na kofi, i moj muž je stavio jednu žicu koja mi seče ruku kad nosim vodu [Por.] 2. uprtača ◊ baĭer đi kĭes — uprtača za torbicu (Osnić) ◊ trasta ku baĭer — torba sa uprtačem (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. obrańe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2726  baĭluog  bailag  бајлак  baĭluog (mn. baĭluaźe) [akc. baĭluog] (i. s.) — (tehn.) bajlak, zakrpa za gumu na točku bicikla ◊ baĭluogu ĭe un pĭaćik đi gumă kare sa puńe la ruată kînd iĭ sa rupe guma đin afară — bajlak je parče gume koje se stavlja na točak bicikla, kada mu se pocepa spoljašnja guma ◊ baĭluogu sa faśe đin gumă batrînă alu ruată — bajlak se pravi od stare gume za bicikl [Por.]   [Vidi]

3309  bak  bac  скела  bak (mn. baku) (i. s.) — (tehn.) skela ◊ dăn Ram baku kară prăsta Dunăre dă mulće uorĭ prăsta ḑî — iz Rama skela preko Dunava vozi više puta na dan [Bran.]  [Vidi]

1566  baklă  găleată  канта  baklă (mn. bakļe) [akc. baklă] (i. ž.) — kanta, limena posuda za tečnost ◊ dăm o baklă đi olaĭ — daj mi kantu ulja [Por.]  [Vidi]

378  bakuĭ  băcui  Бакуј  Bakuĭ (Bakuĭe, Bakuaĭkă) [akc. Bakuĭ] (i. s.) — (etn.) (pej.) Bakuj, naziv za stanovnike Pemske ulice u Majdanpeku ◊ bakuĭ ar fost poļikră đe bažokură la bufań đen Pemska — Bakuj je bio pogrdni nadimak za Bufane iz Pemske ◊ bakuĭ ĭ-ar ḑîs kă ĭ-a țînut kă-s omiń proșć — nazivali su ih bakui jer su ih držali za proste ljude [Buf.]   [Vidi]

1883  Bala  Bala  Балић  Bala (mn. Balu) [akc. Bala] (i. m.) — (antr.) Bala, Balić, por. nadimak u Rudnoj Glavi ◊ am pazît uoĭļ ku Milan Bala pi śuaka Îrnaglîăvi — čuvao sam ovce sa Milanom Balom na Rudnoglavskom brdu [Por.] ∞ bîăl  [Vidi]

696  Balańeșći  Bălănești  Баланешти  Balańeșći [akc. Balańeșći] (i. m.) — (antr.) Balanešti, vlaško prezime familija u Šarbanovcu i Osniću, potomci Vlaha po imanu Balan [Crn.] ♦ var. (mn. Bîlańeșći), (jed.) Bîlańesku, poļikra alu o fîmeļiĭe mare în Arnaglaua — mn. Balanešti - Balanovići, jed. Balanesko - Balanović, prezime jedne velike familije u Rudnoj Glavi ◊ Truță Balan, a fuost birou satuluĭ — Petar Balan (ović) je bio seoski birov (pozivar, kurir) ◊ poļikră „balan” ĭ-a pus la uom kare a fuost bîăl la fire — nadimak „balan” dobijao je čovek koji je bio plavokos [Por.] ∞ bîăl  [Vidi]

573  balaur  balaur  смук  balaur (mn. balau) [akc. balaur] (i. m.) — smuk, neotrovna zmija (Zamenis longissima); blavor ◊ am vaḑut un balaur đi duauă mĭetîrĭe — video sam smuka od dva metra [Crn.] ♦ dij. sin. șîarpe [Por.] ♦ dij. var. palaur ♦ (demin.) palaurel — (demon.) zmaj, blavor (Prahovo) [Kmp.]   [Vidi]

675  balbańi  vâlvâi  батргати се  balbańiuo balbańesk, ĭel balbańașće) [akc. balbańi] (gl.) — batrgati se, boriti se, koprcati se, otimati se, rvati se (sa nekim problemom, nekom nedaćom, mukom) ◊ sî balbańașće ku lukru, sî skîape đi la bĭață — batrga se, radeći, da se spasi bede ◊ sî balbańeașće buou, nu sa dîă s-îl înžug — otima se vo, ne da da ga upregnem ◊ sî balbańașće ku buala — bori se sa bolešću [Crn.] ♦ var. bîlbańi ◊ ăl trasă, sa bîlbańi kîta, șî sa dusă la fund — povuče ga voda, on se batrgao malo, i ode na dno [Por.]   [Vidi]

522  balbataĭe  bâlbătaie  пламен  balbataĭe (mn. balbatîăĭ) [akc. balbataĭe] (i. ž.) — 1. plamen ◊ arđe fuoku fîră balbataĭe — gori vatra bez plamena ◊ balbataĭe mikă, balbataĭe marĭe — mali plamen, veliki plamen [Crn.] ♦ var. bîlbataĭe, bîlbaĭalăveliki, jak, lelujavi plamen vatre ♦ sin. vapaĭț, pară ◊ para fuokuluĭ — plamen vatreup. pară [Por.] ♦ dij. var. bălbătaĭe [Kmp.] ♦ / ? < bîlb (pîlp) + bataĭe (exp. Durlić ) ∞ bîlbîi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

960  balkău  balcău  мочвара  balkău (mn. balkuaĭe) [akc. balkău] (i. s.) — (zast.) (augm.) močvara, močvarište ◊ vuorba balkău astîḑ s-a pastrat numa pin kînćiśe batrîńe, kare sînt șî ĭaļe gata tuaće zuĭtaće — reč „balkeu” je danas sačuvana samo u starim pesmama, koje su i one gotovo sve zaboravljene ♦ ? var. baltău (augm.) baltă„bara, močvara” [Por.] ∞ baltă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

521  balmiș  balmoș  белмуж  balmiș (mn. balmișu) [akc. balmiș] (i. m.) — belmuž, jelo koje se priprema od oceđene kaše, prženjem u tiganju, uz dodavanje kukuruznog brašna i soli ◊ balmișu sî manînkă pîn ĭe ferbinće — belmuž se jede dok je vruć [Crn.] ♦ dij. var. balmuș [Por.] ∞ balmuș  [Vidi]

534  baltă  baltă  бара  baltă (mn. bĭelț) [akc. baltă] (i. ž.) — a. bara, plitka stajaća voda sa specifičnim biljnim i životinjskim svetom ◊ baltă vĭarđe — zelena bara ◊ în baltă traĭașće drakuu bari živi đavo b. voda koja se zadržava u udubljenjima posle kiše ◊ baltă đin pluaĭe — kišna bara [Crn.] ♦ (demin.) baltuțăbarica ♦ (augm.) baltubaretina [Por.]  [Vidi]

843  baltuță  băltuţă  барица  baltuță (mn. baltuț) [akc. baltuță] (i. ž.) — barica ♦ / (demin.) < baltă ♦ var. balćiță, balśuară ◊ dupa pluaĭe a ramas mulće baltuță pi luokurĭ poļiažńiśe — posle kiše ostale su mnoge barice po njivama u ravnici [Por.] ∞ baltă  [Vidi]

842  baltuoń  băltoi  баретина  baltu (mn. baltuańe) [akc. baltuoń] (i. s.) — (augm.) baretina, baruština ◊ după sat esťe un baltuoń, bun numa ďe broșťi — iza sela ima jedna baruština, dobra je samo za žabe [Por.] ∞ baltă  [Vidi]

645  Baluță  Băluţă  Белкица  Baluță [akc. Baluță] (i. ž.) — Belkica, često ime za ovcu bele boje ◊ Baluță, uaĭe blîndă ku lapće dulśe — Belkica, umiljata ovca sa slatkim mlekom [Hom.] ♦ var. Baluuoiță Balură, ku korńițu-n gură — Ovčica Belkica s rokcem u zubima, (vlaška varijanta rumunske pesme „Miorița”) [Zvizd] ∞ uaĭe  [Vidi]

691  Baluțuońi  Băluţeanu  Балуцани  Baluțuońi [akc. Baluțuońi] (i. m.) — (antr.) Balucani, vlaško prezime familije u Podgorcu, čiji je predak bio Vlah po nadimku Baluca ♦ / Baluță < (demin.) Bîălu < bîăl — plave kose, plavušan ◊ Baluțuońi au kîrd marĭe đi uoĭ la baśiĭe — Balucani imaju veliko stado ovaca na bačiji [Crn.] ∞ bîăl  [Vidi]

577  baluos  bălos  балав  baluos, baluasă (mn. baluoș, baluasă) [akc. baluos] (prid.) — 1. balav, kome idu bale iz usta ◊ baluos ka kîńiļi al turbat — balav kao besan pas 2. odvratno ◊ baluos ka slańina viĭe — odvratno kao živa slanina [Crn.] ♦ dij. var. bălos [Kmp.] ∞ înbaloșa   [Vidi]

538  baļaguos  băligos  убалеган  baļaguos (baļaguasă) (mn. baļagu, baļaguasă) [akc. baļaguos] (prid.) — 1. ubalegan, umazan balegom 2. (fig.) pokvarenjakuom baļaguos — čovek bez morala [Crn.] ♦ var. baļeguos (baļeguasă) (mn. baļegu) [Por.] ∞ bîļega  [Vidi]

1884  Baļan  Balian  Баљан  Baļan (mn. Baļań) [akc. Baļan] (i. m.) — (antr.) Baljan, prezime u Majdanpeku ◊ Baļańi a vińit în Măĭdan đin Banatul rumîńesk, da în Banat s-a mutat đin Kraĭova — Baljani su u Majdanpek došli iz rumunskog Banata, a u Banat su se preselili iz Krajove [Buf.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

575  baļe  bale  бале  baļe [akc. baļe] (i. ž.) — 1. bale, sline koje izlaze iz usta, gubice ◊ la uaĭe pļakară baļe đin gură, o să muară — ovci krenule bale iz gubice, uginuće ◊ baļe đi kulkumĭek — puževe bale [Crn.] 2. sluzava i lepljiva materija ◊ vinu kînd sa strîkă, or prazu kînd putraḑîșaće în pomînt, fak baļe — vino kad se ukvari, ili praziluk kada istruli u zemlji, prave bale [Por.] ∞ înbaloșa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2121  baļigarĭ  băligar  балегар  baļigarĭ (mn. baļigarĭ) [akc. baļigarĭ] (i. m.) — (ent.) balegar, insekt (Geotrupes stercorarius) ◊ baļagarĭu ĭe guangă mikă, ńagră, kunoskută kă adună skrume đi baļigă, șî mĭergînd înapuoĭ, ļi faśe buboloș ka kikirĭaḑa đi ĭepur — balegar je mala, crna buba, poznata po tome što skuplja mrvice balege, i idući unazad, pravi od njih grudvice veličine zečjeg brabonka ♦ var. băļigarĭ, bîļegarĭ [Por.] ∞ baļigă  [Vidi]

537  baļigă  baligă  балега  baļigă (mn. bîăļiź) [akc. baļigă] (i. ž.) — 1. balega, izmet krupnih životinja ◊ baļigă đi vakă — goveđa balega ◊ baļigă đi kal — konjska balega 2. (fig.) a. za lice bez morala ◊ baļigă đi uom — govno od čoveka b. za popustljivog ◊ muaļe ka baļiga — mekan kao balega [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

460  ban  ban  новац  ban (mn. bań) (i. m.) — 1. (mon.) novac, metalna ili papirna moneta u opticaju, ekvivalent za robu ◊ zdrîănkîńe đi bań — zvecka, pun novaca ◊ a gasît bań — našao je (zakopano) blago 2. (fig.) poređenje za blagostanje, tvrdičluk, rasipništvo i sl. ◊ pazîăsk muu ka pi ban — čuvaju starca kao paru ◊ traĭașće ka banu-n pungă — živi kao novac u kesi ◊ banu luĭ ĭe grĭeu ka Artanunjegov dinar je težak kao Rtanj ◊ strîvĭașće banu pi fiĭe śe — rasipa novac na bilo šta ◊ arĭe źaĭśće rarĭ — ima retke prste (rasipnik je) ◊ askultă ka bańișuoruvredan je kao novčić (za poslušno dete) ◊ faśe ban bun — dobro zarađuje ◊ nu vrĭeduĭe ńiś kît un ban îngaurit — ne vredi ni koliko probušeni novčić 3. čest ukras na nošnji ◊ salbă đi bań — đerdan [Crn.] ♦ dem. banuț (akc. banuț), banușăl (akc. banușăl) ♦ augm. bańamă (akc. bańamă) ◊ unđ-a fi strîvit atîta bańamă? — gde li je potrošio tolike novce ? [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

579  bandaș  trompetist  трубач  bandașup>1up> (mn. bandașî) [akc. bandaș] (i. m.) — 1. trubač, svirač na trubi ◊ fraćiļi mĭeu ĭe bandaș — moj brat je trubač [Crn.] 2. bandaž, obruč na točku bicikla ◊ mĭ-a pikat guma đi pi bandaș — smakla mi se guma sa bandaža ◊ s-a rupt guma, ș-a mînat ruata pi bandaș — pukla je guma, pa je vozio bicikl na bandažu [Por.] ∞ bandă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1178  banḑari  banzari ?  басирати  banḑariuo banḑarĭesk, ĭel banḑarĭașće) [akc. banḑari] (gl.) — (muz.) basirati, svirati na pratećem instrumentu ◊ kînd ĭastă duoĭ lautarĭ, unu ḑîśe đi žuok, da al alalt banḑarĭașće — kad sviraju dvojica violinista, jedan svira kolo, a drugi basira [Crn.] ♦ dij. var. băsăriuo băsărĭesk, ĭel băsărĭașće) [akc. băsări] ◊ Ĭanku ku Dinu a fuost lăutarĭ kunoskuț, parĭake bună: Ĭanku ĭe primaș, da Dinu băsărĭașće dupa ĭel — Janko i Dinu su bili lautari, dobar par: Janko je bio primaš, a Dinu je basirao za njim (Leskovo) [GPek] ♦ dij. var. băsuiuo băsuĭesk, ĭel băsuĭașće) [akc. băsui] ◊ ń-am spart taĭfa, kî ĭel n-a putut să băsuĭaskă kum trîabe — rasturili smo grupu, jer on nije mogao dobro da basira (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

1179  banḑarit  ?  басирање  banḑarit (banḑaritu) [akc. banḑarit] (i. m.) — (muz.) 1. basiranje, ritmovanje ◊ ku banḑarit, mîĭ bińe žuoś — uz basiranje, bolje igraš 2. (fig.) mlaćenje, pričanje gluposti ◊ lasîće đi banḑarit, vĭeḑ kî sî rîd đi ćińe — nemoj da mlatiš, vidiš da ti se smeju [Crn.] ∞ banḑari  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3468  bankă  bancă  банка (монета)  bankă (mn. bănś) [akc. bankă] (i. ž.) — (zast.) (mon.) banka, metalna moneta ◊ bankă ĭ-a ḑîs aĭ batrîń la un fĭeļ đi bań kare avut vrĭad ḑîaśe, doaḑăś șî triḑăś đi dinarĭ — bankom su stari zvali jednu vrstu novca koji je imao vrednost deset, dvadeset i trideset dinara ◊ la banu đi ḑaśe dinarĭ ĭ-a ḑîs o bankă, la-l đi doaḑăś ĭ-a ḑîs doă bănś, da la-l đi triḑăś ĭ-a ḑîs triĭ bănś — novčić od deset dinara zvali se jednom bankom, od dvadeset su zvali dve banke, a onog od trideset dinara, tri banke [GPek] ◊ o bankă a fuost ban tare, kî ĭa avut ḑăśe dinarĭ, da ḑîua đi sapat a fuost triĭ dinarĭ — jedna banka je bila jak novac, jer je vredela deset dinara, a dan kopanja bio je tri dinara (Rudna Glava) [Por.] ∞ ban  [Vidi]

1443  bankĭet  ?  камара  bankĭet (mn. bankĭeț) [akc. bankĭet] (i. m.) — kamara složene cigle ◊ am un bankĭet đi țîglă, măĭ întrîabe triĭ đi kasă — imam jedan „banket” cigala, treba mi još tri za kuću (Leskovo) [GPek]   [Vidi]

481  banu mîțî  mică  мачји новчић, лискун  banu mîțî [akc. banu mîțî] (i. m.) — (min.) mačji novčić, žućkasti kamen koji se presijava; liskun ◊ kînd am fuost pîkurarĭ, am gin] i kî ĭe banu mîțî aur — kad sam bio čobanin, mislio sam da je liskun zlato ♦ sin. șîfîrup. ban, mîț [Por.]   [Vidi]

3455  banuț  bănuţ  новчић  banuț (mn. banuș) [akc. banuț] (i. m.) — (mon.) novčić ◊ avut num un banuț atîrnat la gît, kă a fuost fată sarakă — imala je samo jedan novčić okačen oko vrata, jer je bila siromašna devojka ◊ a gasît o gramadă đi banuș, kare a pitulat vrunu đa-ĭ luĭ đa-ĭ batrîń, ama s-a aratat kă nau ńiś un vrĭad — našao je gomilu novčića, koju je sakrio neko od njegovih predaka, ali se pokazalo da nemaju nikakvu vrednost ♦ var. banușăl [Por.] ∞ ban   [Vidi]

1135  bańeće  bănet  парајлија  bańeće [akc. bańeće] (i. m.) — parajlija, bogataš ◊ bańeće ĭe uom pļin dă bań — parajlija je čovek pun para [Zvizd] ∞ ban  (Ima umotvorina!)[Vidi]

576  bańiuluĭ  pe bani  готовински  bańiuluĭ [akc. bańiuluĭ] (pril.) — gotovinski, vid trgovine dobrima ◊ pi marfă, ore bańiuluĭ — za robu, ili gotovinsk i ◊ bańiuluĭ, ore-n skimb — gotovinski, ili u razmenu (razmenom, trampom) [Crn.]   [Vidi]

830  barabă  ?  бараба  barabă (mn. barăbĭ) [akc. barabă] (i. s.) — baraba 1. ološ, propalica, skitnica, besposličar ◊ o barabă đi uom, a dat tuot pi bĭare, ș-akuma a ramas pi drumo-l mare — baraba od čoveka, sve je propio i sada je ostao na ulici 2. došljak, neznanac; čovek bez imovine ◊ s-a mîritat dupa o barabă la Măĭdan, a veńit đin lumĭa albă, fara moșîĭe, fara ńimika — udala se za neku barabu u Majdanpeku, koji je došao iz belog sveta, bez imovine, bez ičega [Por.]   [Vidi]

512  barbațîașće  bărbătește  мушкарачки  barbațîașće [akc. barbațîașće] (pril.) — muškarački, na muški način; muški; snažno ◊ puńe umîru barbațîașće — podmetni rame muški [Crn.] ∞ barbat  (Ima umotvorina!)[Vidi]

524  barbarĭ  bărbie  подбрадак  barbarĭ (mn. barbarĭe) [akc. barbarĭ] (i. m.) — (fig.) podbradak, dodatak na violini koji služi da se instrument drži na ramenu pomoću brade ◊ kînd lauta arĭe barbarĭ, mîĭ bińe șîađe pi umîru lu lautarĭ — kad violina ima podbradak, bolje leži na ramenu violiniste [Crn.] ∞ barbă  [Vidi]

511  barbat  bărbat  муж  barbat (mn. barbaț) [akc. barbat] (i. m.) — muž, suprug ◊ ĭuo-s barbatu ĭeĭ — ja sam njen muž ◊ am avut duoĭ barbaț — imala sam dva muža [Crn.] ◊ fi kuminće, kă vińe barbatî-mĭu, șî će frînźe — budi pristojan, jer će mi doći muž, pa će te polomiti ♦ sin. uom [Por.] ♦ dij. var. bărbat [Kmp.] ∞ barbă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

523  barbă  barbă  брада  barbă (mn. barbĭe) [akc. barbă] (i. ž.) — 1. a. (anat.) brada, deo lica ispod usta ◊ barbă askuțîtă — šiljata brada ◊ barba ku kroviț — brada sa rupicom ♦ (demin.) barbuță — bradica b. dlaka koja odraslim muškarcima raste na licu ◊ barbă rasă — obrijana brada ◊ barbă lungă — duga brada ◊ barbă rară — retka brada ◊ barbă albă — seda brada ◊ barbă rasuśită — uvijena brada 2. (tehn.) delovi nekih alata ◊ barba la sakurĭe — brada sekire, zadnji deo sečiva sekire [Crn.] ♦ var. barbura la sakurĭe [Por.] ◊ barba la firiz — brada testere, deo testere sa ramom koji je bliži ruci 3. (iron.) barbă pîrśaskă — jareća brada [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

526  barbiĭe  bărbie  подвољак  barbiĭe (mn. barbiĭ) [akc. barbiĭe] (i. ž.) — a. podvoljak, debeli, često dvostruko ispupčeni kožni nabor ispod podbratka kod gojaznih osobauom gras, barbiĭa marĭe — gojazan čovek, velika guša b. spuštena i nabrana koža ispod vrata kod nekih životinja [Crn.] ◊ barbiĭe ĭe grasîmĭa supt barbă, la uom, or la vro vită — barbija je debelina pod gušom, kod čoveka, ili neke životinje [Por.] ∞ barbă  [Vidi]

693  Barbuļeșći  Bărbulești  Барбулешти  Barbuļeșći [akc. Barbuļeșći] (i. m.) — (antr.) Barbulešti, Barbulovići, vlaško prezime familija u Malom Izvoru i Osniću, čiji se predak rodonačelnik zvao Barbu ◊ Barbuļeșći đin Izvuoru al mik sînt uamiń đi vuorbă — Barbulešti iz Malog Izvora su ljudi od reči [Crn.] ♦ dij. var. Bîrbuļeșći, Bărbuļeșći [Por.] ∞ barbă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

741  Barbură  Barbură  Варвара  Barbu [akc. Barbură] (i. ž.) — (kal.) Varvara, kokošiji praznik; neradan dan, posvećen živini; Barbura ◊ Barbură ĭe prazńiku alu gaiń — Varvara je kokošinji praznik [Hom.] ◊ Barbura ĭe muĭare sfînțîtă, kare dă birekĭetu pomîntuluĭ — Barbura je sveta žena koja zemlji daje berićet ◊ Barbura are doă suruorĭ, kare sa kĭamă Vîrvare; ĭastă doă Vîrvare: a đin tîń ĭe k-o ḑî nainća Barburi, a Vîrvarĭa a doĭļa ĭe k-o ḑî dupa ĭa — Barbura ima dve sestre, koje se zovu Varvare; prva pada dan pre Barbure, a druga je dan posle nje (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. Barbora (Malajnica) [Pad.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

867  bardak  bardac  бардак  bardak (mn. bardaśе) [akc. bardak] (i. s.) — bardak, zemljani sud za piće; krčag; vrč ◊ đin bardak măĭ đes s-a baut rakiĭe pi la prazńiśe, pi la nunț, or pi la pomeń — iz bardaka se najčešće pila rakija na slavama, svadbama ili daćama ◊ bardaku a mĭers đin mînă-n mînă, pi lînga masă, șî tot nat a tras đin ĭel kît ĭ-a plakut, kă pară n-a fuost, or n-a fuost đi ažuns — bardak je išao iz ruke u ruku oko stola, i svako je pio koliko je hteo, jer čaša nije bilo, ili ih nije bilo dovoljno ♦ var. bîrdak (Tanda) [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

527  bardă  bardă  брадва  bardă (mn. bărḑ) [akc. bardă] (i. ž.) — bradva, tesarska sekira sa kratkom i krivom drškom ◊ barda ĭe sakurĭe đ-o mînă, adîns fakută đi śopļit la ļiamńe — bradva je jednoručna sekira, posebno izrađena za tesanje drvetaup. sakurĭe [Por.] ◊ ku barda sa fača daoge la butoĭ — sa bradvom su se izrađivale doge za bure (Korbovo) [Dun.]  [Vidi]

1250  barnă  barnă ?  неред  barnă (mn. bîărń) [akc. barnă] (i. ž.) — nered, haos, pustoš; ršum ◊ l-am lasat în kasă ka pi uom, da ĭel mĭ-a fakut arnă-barnă pin suobă, șî sa dus drakuluĭ — ostavio sam ga u kući kao čoveka, a on mi je napravio ršum po sobi, i otišao do đavola [Por.]   [Vidi]

697  Basarabuońi  Basarabeanu  Басарабони  Basarabuońi [akc. Basarabuońi] (i. m.) — (antr.) Basaraboni, vlaško prezime familije Basarabić iz Podgorca, potomaka Vlaha sa nadimkom Basarab [Crn.] ♦ var. Bîsarabańi, Bîsîrabuońi (jed. Bîsaraban, Bîsîraban) — vlaško prezime („poļikra”) familije Jovanović iz Gornjana u Gornjem Poreču, koje su dobili po pretku, doseljenom iz Besarabije polovinom XVIII veka ◊ Vană Bîsarab (var. Bîsaraban), un uom đin famiļiĭa lu Bîsîrabuońi — Jovan, čovek iz familije Basarab (ović) [Por.]   [Vidi]

582  baskiĭe  ulucă  баскија  baskiĭe (mn. baskiĭ) [akc. baskiĭe] (i. ž.) — baskija, žioka 1. pojanta, horizontalna prečka u vidu tesane letve koja se zakucava na vertikalnu konstrukciju tokom gradnje objekata od slabog materijala ◊ kasă đi baskiĭ — kuća od pojanti ◊ baskiĭ đi svińak — pojante od crnog graba ◊ baskiĭ đi śaruoń — pojante od cerovine [Crn.] 2. horizontalna greda o koju se prikivaju tarabe ◊ đi gard ăț trîabe kîći duauă baskiĭ întra șćiumpĭ; sa pun poļiažńik, șî đi șćiump sa prind ku klanfe — za ogradu ti trebaju po dve baskije između stubova; postavljaju se vodoravno, i za stub se vezuju klanfama ♦ dij. sin. kuardă (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

854  Bastuońi  Basta  Бастони  Bastuońi [akc. Bastuońi] (antr.) — vlaško prezime porodice u Gamzigradu, čiji je predak imao nadimak Baston, verovatno od l.i. Basta ◊ Brańe Bastuon ĭe rîău bolnauBrane Baston je jako bolestan [Crn.]   [Vidi]

797  baș  baș  баш  baș (part.) — rečca 1. za isticanje neke reči ili izraza ◊ a trĭekut baș pi lînga nuoĭ — prošao je baš pored nas 2. za pokazivanje istovremenosti: upravo, taman ◊ kînd ĭel baș să skîape pi ușă, uoțî tună, șă-l prind — baš kad on da utekne na vrata, lopovi upadnu, i uhvate ga 3. za ublažavanje ◊ n-a fuost baș așa — nije bilo baš tako [Por.]  [Vidi]

3671  bașćauă  grădină  башта  bașćauă (mn. bașćiaļe) [akc. bașćauă] (i. ž.) — bašta ◊ a fakut bașćauă lînga rîu, ku mare drag kă n-o să fiĭe nakaz ku udatu, ama a veńit pouodu ș-a luvat tuot — napravio je baštu pored reke, uz veliku radost da neće biti muke sa zalivanjem, ali je izbila poplava i odnela sve ♦ [Por.] ♦ dij. var. baśauă [Crn.] ♦ dij. var. bașťa [Kmp.]  [Vidi]

3672  bașťa  grădină  башта  bașťa (mn. bașťeļe) [akc. bașťa] (i. ž.) — bašta ◊ ma duk în bașťa să skot ťapă — idem u baštu da izvadim luk [Kmp.] ♦ dij. var. baśauă [Crn.] ♦ dij. var. bașćauă [Por.]  [Vidi]

963  baś  baci  бач  baś (mn. baś) (i. m.) — bač, učesnik bačije, bačijar ◊ șî muu Pau Blîgoĭan ĭe baś ku stîna-luĭ, în baśiĭa nuastră la Rîmnarĭeka — i čiča Pavle Blagojev je bač sa svojim stadom u našoj bačiji na Ravnoj reci ◊ baśo-l mare, stapînu baśiĭi, oĭarĭ alu kare uoĭ a dat măĭ mult lapće — glavni bač na bačiji, starešina bačije, stočar čije je stado dalo najviše mleka [Por.] ∞ baśiĭe  [Vidi]

570  baśelarĭ  grădinar  баштован  baśelarĭ (mn. baśelarĭ) [akc. baśelarĭ] (i. m.) — baštovan, lice koje se bavi uzgojem i prodajom povrća ◊ kumparaĭ rasad đi la baśelarĭ — kupih rasad od baštovana ◊ la baśelarĭ sînt bukaćili mîĭ skumpĭe — kod baštovana je povrće skuplje [Crn.] ♦ dij. var. bîșćelarĭ [Por.] ∞ bașćauă  [Vidi]

484  Baśevița  Baceviţa  Бачевица  Baśevița [akc. Baśevița] (i. ž.) — (ojk.) Bačevica, vlaško selo u opštini Boljevac ◊ Baśevița ĭe sat kare vrodată a fuost bun luok đi baśiĭe — Bačevica je selo koje je nekada bilo dobro mesto za bačije ♦ / < baś — „bač, bačijar” [Crn.] ∞ baśiĭe  [Vidi]

487  Baśevĭan  Bacevean  Бачевичанин  Baśevĭan (Baśevĭană) (mn. Baśevĭeń, Baśevĭeńе) [akc. Baśevĭan] (i. m.) — Bačevičanin, stanovnik vlaškog sela Bačevica u opštini Boljevac ◊ ĭuo mis Baśevĭan, uom dîn Baśevița — ja sam Bačevičanin, čovek iz Bačevice [Crn.] ∞ Baśevița  [Vidi]

644  baśiĭe  băcie  бачија  baśiĭe (mn. baśiĭ) [akc. baśĭie] (i. ž.) — 1. bačija, sezonsko udruživanje stoke radi zajedničke ispaše i muže ◊ vara-sta s-a fakut numa o baśiĭe, șî aĭa dîn triĭ kîăș — ovog leta sastavljena je samo jedna bačija, i to od tri kuće 2. mesto u planini gde je organizovana bačija, sa objektima za čuvanje stoke, mužu i obradu mleka ◊ baśiĭa-mĭa în Sîga ĭe la śuaka lu Truĭkă — moja bačija u Sigama nalazi se na Trujkinom brdu [Hom.] ◊ kînd am fuost mik, m-a dat tata să fiu slugă la baśiĭe — kada sam bio mali, otac me je dao da budem sluga na bačiji ◊ la baśiĭe sa masură lapćiļi — na bačiji se meri mleko ♦ sin. stînăup. kîrd [Por.] ∞ baś  [Vidi]

962  Baśilă  Băcilo  Бачило  Baśilă (mn. Baśilu, Bîśilu) [akc. Baśilă] (i. m.) — (antr.) Bačilo, porodični nadimak jedne familije u Rudnoj Glavi, čije je posrb. prezime Bačilović ◊ Baśilă ĭe poļikra đi bîtrîńață alu vrun Arnaglavĭan, kare a trait tot la baśiĭe, dupa ĭel ruda аluĭ s-a poļikrit Bîśiluońi — Bačilo je nadimak nekog starog Rudnoglavca, koji je stalno živeo na bačiji; po njemu su njegovi potomci nazvani Bačiloni (Bačilovići) [Por.] ∞ baśiĭe  [Vidi]

549  bataĭe  bătaie  туча  bataĭe (mn. batîăĭ) [akc. bataĭe] (i. ž.) — 1. tuča, tučnjava, batinanje ◊ s-a glśavit șî s-a luvat la bataĭe — posvađali se i započeli tuču ◊ bataĭe la muarće — tuča na smrt 2. bitka, borba, boj, oružani sukob ◊ bataĭa la Kumanuva — Kumanovska bitka ◊ bataĭa la Kîmpu Ĭedrĭenuluĭ — bitka na Jedrenskom polju ◊ bataĭa ku ńamțî la Drina — borba sa Nemcima na Drini [Crn.] ♦ dij. var. bătaĭe [Kmp.] 3. (izr.) (fig.) bataĭe đi žuok — sprdnja, šega, izvrgavanje ruglu nekoga ili nečega ◊ nu mînarăț ku ĭel bataĭe đi žuok, kî va omuară — ne terajte sprdnju sa njim, jer će vas ubiti [Por.] ∞ baća  (Ima umotvorina!)[Vidi]

553  bataĭuos  bătăios  насилан  bataĭuos, bataĭuasă (mn. bataĭuoș, bataĭuasă) [akc. bataĭuos] (prid.) — nasilan, sklon tuči; tabadžija; siledžija ◊ are narau bataĭuos, sa baće ku tuoț, ama șî pi ĭel ăl bat alțî — ima preku narav, bije se sa svima, ali i njega biju drugi [Crn.] ♦ var. bîtaĭuos (bîtaĭuasă) (mn. bîtaĭu, bîtaĭuasă) [akc. bîtaĭuos] ◊ mîritată dupa un uom, tare ĭe bîtaĭuos: o baće đi fiĭe śe — udata je za nekog čoveka, jako je nasilan: bije je za svaku sitnicu [Por.] ∞ baća  [Vidi]

554  batatarńik  abătător  вредан  batatarńik, batatarńikă (mn. batatarńiś, batatarńiśe) [akc. batatarńik] (prid.) — 1. vredan, radan, marljivuomu al batatarńik ńiśkînd n-arĭe ođină — vredan čovek nikad nema odmora ♦ sin. vrĭańik [Crn.] 2. bistar, snalažljiv ◊ al batatarńik sa skuaće dă tuot luoku, fi ĭe kum dă grĭe să fiĭe — batatarnik će se snaći u svakoj situaciji, ma koliko teške da budu (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

743  bată  bată  трака  bată (mn. biaće) [akc. bată] (i. ž.) — uska vodoravna traka drugačije boje u odnosu na boju tkanine ◊ ćurk ku biaće — prsluk sa vodoravnim šarama ◊ kimĭașă ku biaće — košulja sa vodoravnim šarama ◊ krețan ku bĭaće — krecan sa vodoravnim šarama [Hom.]   [Vidi]

54  batrîn  bătrân  стар  batrîn (batrînă) (mn. batrîń, batrîńe) [akc. batrîn] (prid.) — star, mator, koji ima mnogo godinauomu al batrîn nuĭe batrîn dakă puaće sî lukrĭe — star čovek nije star ako može da radi [Crn.] ◊ ńiś dumńeḑîu nu șćiĭe kît ĭe pomîntu đi batrîn — ni bog ne zna koliko je zemlja stara ◊ s-a înbrakat în țuaļe batrîńe, șî sa dus la lukruobukao je staro odelo, i otišao na posao ◊ kînćiśiļi aluuatari aĭ batrîń, sînt măĭ batrîńe đi kît așća, śe ļi skuot armuńikașî — pesme starih violinista, starije su od ovih koje izvode harmonikaši ◊ kînd a veńit đin vuoĭskă, s-a întuors la lukru-luĭ, al batrîn — kad je došao iz vojske, vratio se svom starom poslu ◊ kal batrîn, nuĭe ńiś đi kîrnaț — mator konj, nije ni za kobasice [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1255  batrîna  bătrâna ?  батрна  batrîna (mn. batrîna) [akc. batrîna] (i. ž.) — batrna, staro vlaškо kolo ◊ tuot învațatu la žuok, porńașće ku batrîna — svako učenje orskih igara, počinje sa kolom „batrna ” [Crn.]batrîn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

551  batut  bătut  истучен  batut (batu) (mn. batuț, batuće) [akc. batut] (prid.) — 1. istučen, izbijen ◊ nu șću pănă kînd să sufîr să-m vină kopiĭi batuț đi la șkuală — ne znam dokle da podnesem da mi deca dolaze tučena iz škole 2. (i. m.) nabijen, sabijen ◊ parĭ la viĭe sînt batuț bińe — kočevi u vinogradu su dobro nabijeni [Crn.] 3. a. stucan, usitnjen tucanjem ◊ sarĭa batută-n pivă — so stucana u avanu b. (za tkanje) tvrd, gust, krut ◊ țasuto-sta ĭe prĭa batut — ovo tkanje je prekruto [Por.] ♦ dij. var. bătut [Kmp.] ∞ baća  [Vidi]

1256  batuta  bătută  батута  batuta (mn. batuće) [akc. batuta] (i. ž.) — batuta, staro vlaško kolo, poznato pod ovim nazivom u selima između Timoka i bugarske granice ◊ kînd sî žuakă batuta, sa baće țapîn în pomînt ku tîalpiļi întrĭeź — kad se igra „batuta”, udara se snažno celim stopalima o tle [Tim.] ♦ dij. sin. ruopîta [Crn.] ♦ / < batutudarenbaća  [Vidi]

2571  bau  bau  бау  bau [akc. bau] (uzv.) — (onom.) bau, uzvik kojim se plaše mala deca ◊ nu ći uĭta la babă supt krețan, kă akolo ĭe baunemoj da viriš babi pod krecan, tamo je bau ♦ var. bau-bau ◊ dakă n-adurmiț điluok, vińe bau-bau la ferĭastă, șî va manînkă — ako ne zaspite odmah, doći će bau-bau na prozor da vas pojede [Por.]  [Vidi]

4953  baut  băut  пијење  bautup>1up> (mn. bautu) [akc. baut] (i. s.) — pijenje; pijanka ◊ tare slab ĭe la baut, ăl prinđe bĭarĭa ĭuta — jako je slab na pijenju, piće ga brzo hvataup. ńibaut [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

563  bautuorĭ  băutor  пијанац  bautuorĭ (bautuarĭe) (mn. bautuorĭ, bautuarĭe) [akc. bautuorĭ] (prid.) — 1. pijanac, osoba koja pije alkohol ◊ bautuorĭ, da nu faśe rîaļe — pijanac, ali ne pravi nered [Crn.] 2. pijandura, ispičutura, alkoholičar ◊ bautuorĭ đi kînd l-a turnat mumî-sa — pijandura od kad ga majka rodila ◊ fuź đi ĭel, kî ĭe un bautuorĭ grĭeubeži od njega, jer je jedna teška pijanica [Por.] ∞ bautu  [Vidi]

562  bautură  băutură  пиће  bautu (mn. bautu) [akc. bautură] (i. ž.) — piće, sve vrste koje se koriste iz zadovoljstva ◊ đi nuntă trîabĭe bautură multă — za svadbu je potrebno mnogo pića [Crn.] ♦ dij. var. bĭeotu, beotu, bĭare ◊ s-a dus la o bĭeotură în kafană, da a ramas ḑîua tuată — otišli su na jedno piće u kafanu, a ostali su ceo dan [Por.] ♦ dij. var. biutu [Buf.] ∞ bĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

583  bauță  beuţă  белутак  bauță (mn. bauț) [akc. bauță] (i. ž.) — (geol.) 1. belutak, jajoliki kamen bele boje; oblutak ◊ apa a sakat, da-n ogaș a ramas numa bauț — voda je presušila, a u potoku su ostali samo obluci [Crn.] 2. kvarc ◊ pĭatră bauțî kovaśi a batut marunt șă prașo-la la prăsarat pi fĭer înśintat kînd a trăbuit să-l aduńe ku oțălukvarc su kovači tucali sitno i tu prašinu posipali po usijanom gvožđu kad ga je trebalo spojiti sa čelikom (Tanda) [Por.]  [Vidi]

392  bazakuană  prostie ?  бесмислица  bazakuană (mn. bazakuańe) ) [akc. bazakuană] (i. ž.) — besmislica, glupost ◊ mult m-am mirat kînd am auḑît bazakuana-ĭa — mnogo sam se začudio kad sam čuo tu besmislicu ◊ đi la ĭel am auḑît mulće bazakuańe — od njega sam čuo mnoge glupostiumblă pin lume, șî faśe bazakuańe — luta po svetu, i pravi gluposti [Crn.]  [Vidi]

1526  bažukuri  batjocori  исмејавати  bažukuri uo bažukurĭesk, ĭel bažukurĭașće) [akc. bažukuri] (gl.) — ismejavati nešto ili nekoga, zbijati šalu sa nekim ili nečim ◊ kopiĭi îl bažukurĭesk la șkuală kî arĭe padukĭ — deca ga ismejavaju u školi, jer ima vaške [Crn.] ♦ dij. var. bîžîkuri (Rudna Glava), băžîkuri (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. baźikuri (Duboka) [Zvizd] (Medveđica) [Hom.] ♦ dij. var. batžokuri [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

561  bažukuruos  batjocoros  шаљив  bažukuruos, (bažukuruasă) (mn. bažukuru, bažukuruasă) [akc. bažukuruos] (prid.) — šaljiv, koji pravi šale; duhovit ◊ ĭel ĭe uom mult bažukuruos — on je mnogo šaljiv čovek [Crn.] ♦ dij. var. bîžîkuros, băžîkuruos [Por.] ∞ bažukuri  [Vidi]

1565    bă  бре   (uzv.) — bre ◊ pă unđe să trĭek az, bă? — kuda da prođem danas, bre? [Rom.]  [Vidi]

769  Băĭkon  băicon  Бајкон  Băĭkon (mn. Băĭkońi) [akc. Băĭkon] — 1. (antr.) Bajkon, vlaški nadimak familije Čukić u Prahovu (ranije Čuk), koji se u novije vreme proširio i na familiju Isaković ◊ Băĭkońi sîn o fămeļiĭe în Praova — Bajkoni su jedan rod u Prahovu 2. (geol.) (augm.) kamenčina ◊ băĭkon ĭe pĭatră mare — bajkon je veliki kamen ◊ (u izr.) greu ka băĭkonutežak kao kamen [Kmp.] ♦ dij. var. biku [Por.]   [Vidi]

4885  băļegarĭ  bălegar  ђубриво  băļegarĭ (mn. băļegar) [akc. băļegarĭ] (i. m.) — stajsko đubrivo ◊ a tras să fiĭe stîna la ĭeĭ, în tîrla lor, đin kauza băļegarĭuluĭ — nastojali su da stado bude kod njih, u njihovoj staji, zbog stajskog đubriva [Dun.] ∞ baļigă  [Vidi]

849  Băstă  Basta  Баста  Băstă [akc. Băstă] (antr.) — Basta, vlaško prezime familije Pajkić iz Malog Izvora u Crnoj Reci ◊ Ĭovan Băstă și Milan Băstă sint fraț buń — Jovan Basta i Milan Basta su braća rođena [Crn.]   [Vidi]

955  băstrui  ?  изгорети (од пламењач  băstruiuo ma bastruĭesk, ĭel sa bastruĭașće) [akc. băstrui] (gl.) — izgoreti od plamenjače (za biljke) ◊ frunḑa pră firĭ de potlaźĭań s-a bastruit — lišće na stabljikama paradajza izgorelo je od plamenjače [Hom.] up. bastră  [Vidi]

874  bășka  bașca  обашка  bășka [akc. bășka] (pril.) — obaška, posebno, odvojeno ◊ dîăĭ la vaś sî manîśe, da la vițîăl puńe bășka — nahrani krave, a teletu daj obaška ◊ tuoț sî va-nskimbaț, ama kopiĭi bășka, fĭaćiļi bășka — svi da se presvučete, ali dečaci posebno, devojčice posebno ♦ var. bîășka [Crn.] ◊ śe șađeț bășka, veńiț înkuaśa, să fim tuoț la un luok — što sedite odvojeno, dođite ovamo da budemo svi na jednom mestu [Por.] ∞ bășkașî  [Vidi]

878  bășkașală  despărţire  одвајање  bășkașală (mn. bășkașîălu) [akc. bășkașală] (i. m.) — odvajanje, odeljivanje; podvajanje ◊ nu-nțaļeg pintru śe sînt atîća bășkașălurĭ întra uamiń la nuoĭ în sat — ne razumem zbog čega su tolika podvajanja među ljudima kod nas u selu ◊ lasațî-vă đi bășkașîărurĭ — batalite podvajanja [Crn.] ◊ pănă am fuost baĭeț am trait ku frațî într-o kasă, kînd m-am însurat, șî kînd a veńit vrĭamĭa đi bășkașală, nuoĭ frumuos am înparțît imańa, șî ĭuo ku muĭarĭa m-am dat bîășka — dok smo bili momci, živeo sam sa braćom u jednoj kući, kad sam se ožeinio i kad je došlo vreme odeljivanja, mi smo lepo podelili imanje, i ja sam se sa ženom odelio ♦ sin. đisparțîre, đisparțîtu [Por.] ∞ bășkașî  [Vidi]

877  bășkașî  despărţi  одвојити  bășkașîuo ma bășkașîăsk, ĭel sa bășkașîașće) [akc. bășkașî] (gl. p. ref.) — odvojiti, odvajati, podvajati, odeljivati ◊ bașkașîașće mńeĭi đin kîrd sî ļi đa uruĭală — odvaja jagnjad iz stada da ih mahrani jarmom ◊ bășkașîăsk saśi aĭ rupț đ-aĭ întrĭeź — odvajam iscepane džakove od celih [Crn.] ◊ nu vrĭeu sî ma bășkașîăsk đ-aĭ miĭ parinț — neću da se odeljujem od svojih roditelja ♦ dij. sin. đisparțî [Por.] ♦ dij. var. bășkui (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

789  Bătăĭoși  bătăĭos  батинаши  Bătăĭoși [akc. Bătăĭoși] (antr.) — stari porodični nadimak familije Dragušinović iz Prahova, koja je, prema predanju, doseljena iz sela Balta Verde u susednoj Rumuniji [Kmp.] ∞ baća  (Ima umotvorina!)[Vidi]

17  bătîrn  bătrân  стар  bătîrn (bătîrnă) [akc. bătîrn] (prid.) — 1. (za čoveka) star, ostariouom bătîrn — star čovek ◊ muoș bătîrn — starac 2. (za vreme) staro, zastarelo; davno prošlo ♦ var. bătrîn [Kmp.] ♦ dij. var. batrîn [Por.] ∞ bîtrîńi  [Vidi]

815  bećag  beteag  болестан  bećag (bećagă) (mn. bećaź, bećaźe) [akc. bećag] (prid.) — bolestan, fizički slab, nesposoban za rad ◊ mĭarźe în bît kî ĭe bećag đi un piśuor — poštapa se jer ga boli nogauomu mi bećag, nu puaće sî lukrĭe — muž mi je bolestan, ne može da radi [Crn.] ♦ sin. bolnau [Por.] ∞ bećažî  [Vidi]

823  bećažî  beteji  разболети се  bećažîuo bećažîăsk, ĭel bećažîașće) [akc. bećažî] (gl. p. ref.) — 1. razboleti se, oboleti ◊ bećažîașće, da nu sî ļekuĭe — oboljeva, a ne leči se ◊ să bećažîașće kî nu lukră ńimika — poboljeva, jer ništa ne radi 2. povrediti (se), ozlediti (se) ◊ bećažîașće kopilu ku bataĭa — povređuje dete batinama 3. oštetiti (se) ◊ bećažîașće puomu, kî nuĭe stropit la vrĭamĭe — oboljeva voćka, jer nije prskana na vreme ◊ mana bećažîașće viĭa — plamenjača oštećuje vinograd [Crn.] ♦ dij. var. bićažî, bićežî 3. (fig.) osećati bol u duši, patiti, tugovati ◊ ma bićažîașće duoru tĭeupatim do tvoje ljubavi / tvoja ljubav mi nanosi bol ♦ sin. îmbolnavi [Por.]   [Vidi]

817  bećažîĭe  betegie  болест  bećažîĭe (mn. bećažîĭ) [akc. bećažîĭe] (i. ž.) — (zast.) bolest, fizička slabost, nesposobnost ◊ sîmće bećažîĭe în piśuarĭe — oseća bolest u nogama ◊ bećažîĭe đi la lukru în maĭdan — bolest sa posla u rudniku [Crn.] ♦ sin. buală ♦ dij. var bićežîĭe, bićeșug, bićeșag [Por.] ∞ bećažî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

934  Begluk  Begluc  Беглук  Begluk (mn. begluś) [akc. Begluk] (i. m.) — (top.) Begluk, ravničarsko zemljište u dolini Šaške, u blizini Miloševe Kule, na međi Rudne Glave i Crnajke ◊ đi vrĭamĭ đi turś, moșîĭa la Begluk a fuost alu vrun turk Budimalaĭ — za vreme Turaka, Begluk je bio imovina nekoga Turčina, Budimalaja ♦ / < tur. beylik (bey-lik) — „begov posed” (Škaljić1979) [Por.]   [Vidi]

933  bekĭar  becher  бећар  bekĭar (mn. bekĭerĭ) [akc. bekĭar] (i. m.) — 1. bećar, neoženjen čovek, stari momak ◊ a fuost bulnaviśuos, șî n-a putut sî sa însuare, a ramas, saraku, bekĭar, baĭat batrîn, ș-așa șî a do murit, ńinsurat — bio je bolešljiv, i nije mogao da se oženi, ostao je, siroma, bećar, stari momak, i tako je i umro, neoženjen 2. bekrija, veseljak ◊ n-a lukrat ńimika, a traĭit ka bekĭarĭunije radio ništa, živeo je kao bekrija [Por.]   [Vidi]

937  Bekĭeră  becher  Бекера  Bekĭeră [akc. Bekĭeră] (i. m.) — (antr.) Bekera, porodični nadimak u Rudnoj Glavi, posrb. prezime Bekerević ◊ măĭ batrîn Bekĭerĭ đi kare sa șćiĭe ĭe vrunu Pătru Bekĭerĭu; uńi spun k-a veńit đi pi la țînțarĭ, alțî kî ĭe đi pi la Kosova, atriĭļa, ĭară, kî ĭe fugarĭ đi pin Rumîńiĭe, draku va șći, șă ĭel n-a putut la vrĭame sî sa însuare, s-a nsurat amînat, a fuost mult bekĭar, baĭat batrîn — najstariji Bekera za koga se zna je neki Petar Bekera; jedni kažu da je došao od Cincara, drugi da je sa Kosova, a treći da je izbeglica odnekud iz Rumunije, đavo će ga znati, on nije mogao na vreme da se oženi, oženio se kasno, ostao je dugo bećar, star momak (terenski zapis, Durlić ) [Por.] ∞ bekĭar  [Vidi]

651  belśim  poate  ваљда  belśim [akc. belśim] (pril.) — valjda, možda, verovatno; belćim ◊ s-a mîritat dupa un sarak, belśim așa ĭ-a fuost ursat — udala se za siromaha, valjda joj je tako bilo suđenoup. sanćim [Por.] ♦ dij. var. bîlćim ◊ ma duk la luok, bîlćim nu va ploĭa — idem na njivu, valjda neće padati kiša (Sige) [Hom.]   [Vidi]

658  belśug  belciug  алка  belśug (mn. belśuźe) [akc. belśug] (i. m.) — alka, beočug, brnjica ◊ belśug đi fĭer — gvozdena alka ◊ sanźiru mĭeu al đi kar, n-arĭe belśug la kapatîń — moj lanac za kola nema alku na kraju ◊ ĭerĭ am pus belśug la puorś în nas, sî nu rîmuĭe — juče sam svinjama stavio brnjicu, da ne riju ◊ belśug đi purtat biśi — alka za vođenje bikova [Crn.] ◊ puorko-la a-nvîrat buotu-n gard, șî a rupt belśuguona svinja je nabila njušku u ogradu, i pokidala brnjicu [Por.]   [Vidi]

828  beļet  bilet  билет  beļet (mn. beļetu) [akc. beļet] (i. m.) — bilet, stočni pasoš, dokument koji se dobija u mesnoj kancelariji sela, radi slobodne prodaje stoke na pijaci ◊ ma duk să skuot beļetu la kînțalare, kă mîńe mîn vaka la pĭaț — idem u mesnu kancelariju da izvadim pasoš za kravu, jer je sutra teram na pijacu ◊ dăkă n-aĭ beļeturĭ, nu puoț sî-ț vinḑ vićiļi — ako nemaš stočni pasoš, ne možeš da prodaš stoku [Hom.] ♦ dij. var. biļet [Por.]   [Vidi]

664  beļi  beli  белити  beļiuo beļiesk, ĭel beļiașće) [akc. beļi] (gl. p.) — 1. beliti, činiti belim; bojiti u belo ◊ ĭa ĭe la rîu đi đesńață, beļiașće pînḑa — ona je na reci od jutros, beli platno 2. guliti, drati, skidati koru ili kožu; čistiti od kore ◊ beļiașće bîtu đi alun, să-l đa đi pomană la-l muort — guli leskov štap (čisti ga od kore), da bi ga na daći nemenio pokojniku ◊ beļiașće ćiĭu, să fakă buśin — guli lipu da napravi rikalo 3. označavati, obeležavati ◊ beļiașće ļiamńiļi-n padure, însamnă otaruobeljuje stabla u šumi, označava među 4. (fig.) stradati, doživljavati neprijatnost, nadrljati; ◊ beļiașće pula — „guli” kurac 5. (fig.) buljiti, napadno gledati ◊ đi źaba atîta beļieșć uoki-n muĭarĭa-ĭa, nuĭe ĭa đi ćińe — džaba buljiš u tu ženu, nije ona za tebe 5. (fig.) slepiti, gubiti vid ◊ numa beļieșć uoki ku atîta śećit la viđiarĭe slabă — samo slabiš vid sa tolikim čitanjem uz slabo svetlo [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

661  beļit  belit  огуљен  beļit (beļită) (mn. beļiț, beļiće) [akc. beļit] (prid.) — 1. oguljen ◊ a kaḑut, ș-akuma mĭarźe ku nasu beļit — pao je, i sada ide sa oguljenim nosom ◊ ļemno-sta la beļit trîasńitu pi o parće — ovo drvo ogulio je grom sa jedne strane [Crn.] 2. obeljen, označen ◊ a beļit lubari ku sakurĭa, ĭ-a însamnat đi taĭat — obeleo je stabla sekirom, označio ih je za seču 3. oslepljen, sa slabim vidom ◊ ĭa beļit uoki, đi śećit la lumanarĭe — „obelele” mu oči od čitanja uz sveću 4. buljavuom ku uoki beļit — buljavko 5. (fig.) nadrljao, doživeo neku neprijatnost, nastradao ◊ a beļit pula — (vulg.) „zagulio” kurac, nastradao, nadrljao; umro ◊ a beļit pĭaļa — „obeleo” kožu (odrali ga) [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

660  beļitură  belitură  огуљетина  beļitu (mn. beļitu) [akc. beļitură] (i. ž.) — 1. oguljetina, brazgotina; ogrebotina; oderotina ◊ kaḑuĭ, șî fakuĭ beļitură mare în źanunkĭe — padoh, i napravih veliku oguljetinu na kolenu 2. (fig.) beļitură đi uom — nezgodan čovek, zaguljenko [Crn.] 3. (dosl.) „obeljenost, belina”, obeljeno, odnosno oguljeno ili odrano mesto, sa koga je skinuta kora ili koža, pa se vidi donji sloj, koji je svetliji ◊ păkurari n-avut alt lukru, numa a fakut beļiturĭ pi faź, nu șćiu kă așa ļiamńe puot sî sa ușće đin piśuare — čobani nisu imali druga posla, nego su pravili oguljetine na bukvama, ne znaju da se takvo drveće može osušiti iz korena [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

546  berbek  berbec  ован  berbek (mn. berbeč) [akc. berbek] (i. m.) — 1. ovan (Aries) ◊ am doĭ berbeč în kîrd — imam dva ovna u stadu [Kmp.] ♦ dij. var. berbĭek (mn. berbĭeś) ◊ berbĭeku tîău ĭe kornut — tvoj ovan je rogat ◊ berbĭeku ĭe ćinîr, sîarĭe pi uoĭ — ovan je mlad, zaskače ovce ◊ aĭ grižă, berbĭeku nuostru înpunźe — vodi računa, naš ovan bode ◊ berbĭek rînkaś — ovan bez testisa 2. (fig.) rogonja, muškarac koga žena vara ◊ ĭa ku altu, da berbĭeku ĭeĭ nu vĭađe ńimika — ona sa drugim, a njen ovan ništa ne primećuje [Crn.] 3. (fig.) tupavko, glupson ◊ tare đi kap ka berbĭeku, ńiś șkuala mikă n-a gaćit — tupav kao ovan, ni osnovnu školu nije završio [Por.]   [Vidi]

618  berekĭet  berechet  берићет  berekĭet (mn. berekĭetu) [akc. berekĭet] (i. m.) — berićet, godišnji rod useva u domaćinstvu ◊ ćimpo-sta a fuost berekĭetu bun — ove godine je rod bio dobar ◊ nu ńi ćamĭem đi fuamiće, berekĭet ĭastă — ne plašimo se gladi, berićeta ima [Crn.] ♦ dij. var. birekĭet [Por.] ♦ dij. sin. ponou (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

637  bežînarĭ  băjenar  пребег  bežînarĭ (mn. bežînari) [akc. bežînarĭ] (i. m.) — 1. prebeg, begunac, izbeglica, lice koje je napustilo dom ili državu zbog ekonomske eksploatacije ili torture ◊ đi vrĭamĭa ratuluĭ satu nuostru a fuost pļin đi bežînarĭ — za vreme rata naše slo je bilo puno izbeglica [Crn.] 2. (antr.) Bežînarĭčest porodični nadimak grupe ljudi koji su se kao izbeglice nastanile u nekom vlaškom selu, i od koga u pojedinim slučajevima nastaje posrbljeno prezime Bežinarević ♦ sin. fugarĭ [Por.]   [Vidi]

628  bežuĭkă  sulă  шило  bežuĭkă (mn. bežuĭś) [akc. bežuĭkă] (i. ž.) — (zast.) šilo, polomljena šivaća igla ◊ am avut o bežuĭkă đi fakut opinś — imao sam jedno šilo za rad na opancima [Crn.] ◊ ak făr đi urĭekĭ — igla bez ušica (Crnajka) [Por.]   [Vidi]

1235  bibăi  dârdâi  бибати се  bibăiuo bibăĭ, ĭel bibăĭe) [akc. bibăi] (gl. p. ref.) — bibati se, gibati se, tresti (se) ; drhturati, podrhtavati ◊ kată kum iĭ bibăĭe slańină pră burtă — pogledaj kako mu se trese salo na stomaku [Hom.] ♦ dij. var. bibîĭe ◊ pipćiĭļi sînt buńe kînd sa bibîĭe în ćipsîĭe — pihtije su dobre kada drhture u tepsiji [Por.]   [Vidi]

707  biț  biţ  прамен  biț (mn. biță, bițu) (i. s.) — 1. pramen ◊ biț đi pîăr, or đi lînă — pramen kose, ili vune ◊ sî pĭapćină la bițurĭ — češlja kosu na pramenove [Crn.] 2. kita, kitka, kitica, izrađena od obojene vune, kojom se ukrašava šljiva u pogrebnom običaju ◊ prunu-lu al muort ĭe kićit ku bițurĭ đi lînă, fîrbuită în ruupokojnikova šljiva okićena je kiticama vune, obojene u crveno ♦ sin. strîmatu 3. ♦ dij. var. viț, (viță) (mn. vițu) — nit, konac, dlaka; pramen ◊ o viță đi pîăr đi pi kap, a kaḑut în strakina ku ļegumĭe — dlaka s glave upala je u tanjir sa jelom ♦ sin. zmuaćik [Por.] ∞ bițui  [Vidi]

721  bițuos  biţos  чупав  bițuos (bițuasă) (mn. bițu, bițuosă) [akc. bițuos] (prid.) — č upav, dlakav, resav; kudrav; vunastuaĭa bițuosă are lînă multă — dlakava ovca ima dosta vune ♦ sin. flokuos [Por.] ∞ bițui  [Vidi]

3251  bićeșug  beteșug  болештина  bićeșug (mn. bićeșugu) [akc. bićeșug] (i. s.) — (med.) (augm.) boleština, raširena bolest; epidemija ◊ đi vrĭamĭa đi rat, pi lînga alće nakazurĭ, đes s-a pus pi lumĭe șî mulće bićeșugurĭ grĭaļe — za vreme rata, pored drugih muka, često su narod zahvatale i mnoge teške boleštine ◊ đin bićeșug în bićeșug — iz bolesti u bolest ♦ var. bićeșag ♦ sin. bićežîĭe [Por.] ∞ bećažî  [Vidi]

669  Bigăr  Bigăr  Бигар  Bigăr [akc. Bigăr] (i. m.) — 1. (top.) Bigar, brdo u selu Sige, opština Žagubica ◊ ma duk la Bigăr dupa apă — idem na Bigar po vodu [Hom.] la Arnaglaua Bigăru ĭe un izvuor țapîn în kotunu lu Kîrșîĭanțî; đ-akolo satu kapîtă apă — u Rudnoj Glavi Bigar je jak izvor u zaseoku Kršijanaca; odande selo dobija vodu [Por.] 2. (mn. bigără) — izvor, izvorište, kladanac ◊ în Izvor-lu Mik ĭastă tri bigără: bigăr-lu Borđan, bigăr-lu Mrļiś, bigăr-lu Dragoĭ — u Malom Izvoru ima tri izvorišta: Borđanov izvor, Mrljišev izvor, Dragojev izvor ◊ tuaće tri bigără izvuară đen kļanț, șî au maĭ bună, șî maĭ rîaśe apă în sat — sva tri izvora izbijaju iz stene, i imaju najbolju i najhladniju vodu u selu [Crn.]   [Vidi]

3407  biglă  baltă ?  локва  biglă (mn. bigļe) [akc. biglă] (i. ž.) — lokva, barica ◊ akoluo unđe s-a luvat la kuțîće uńi ku alțî, a ramas numa biglă đi sînźe uskat — tamo gde su potegli noževe jedni na druge, ostala je samo lokva sasirene krvi [GPek]  [Vidi]

2148  bik  bic  бик  bik (mn. biś) [akc. bik] (i. m.) — (zool.) bik, neuškopljen vo (Taurus) ◊ biku ĭe vită lasată đi pripluod, să gońaskă vaśiļi, da buou ĭe skopit șî lasat đi tras în žug — bik je grlo ostavljeno za priplod, a vo je uštrojen i ostavljen za vučuup. buou ◊ (orn.) biku bĭelțî — vodeni bik, bukavac [Por.]  [Vidi]

2149  biku-bĭelțî  bou-de-baltă  букавац  biku-bĭelțî [akc. biku-bĭelțî] (i. m.) — (ornit.) (ret.) bukavac, vodeni bik (Botaurus stellaris) ◊ biku-bĭelțî a fuost o ală, kare a trait în Balta ńigoćinuluĭ, ș-aĭ nuoștri tare s-a ćemut đi ĭa, kî ĭa rău urît a zbĭerat în ćikarișu bĭelțî — bukavac je bila neka ala koja je živela u Negotinskoj bari, i naši su se jako bojal, jer je ona veoma ružno rikala u barskom čestaru ◊ biku-bĭelțî s-a pĭerdut kînd ńigoćințî a uskat balta — bukavac je nestao kada su Negotinci osušili baru [Por.] ∞ bik  [Vidi]

2470  bilă  bilă  пламен  bilă (mn. biļe) [akc. bilă] (i. ž.) — (ret.) plamen vatre, jezgro plamena ◊ fuoku are bilă; bila ĭe para śe sa rađikă în sus kînd fuoku arđe — vatra ima „bilo”; „bilo” je plamen koji suklja uvis kad vatra gori ♦ sin. bîlbataĭe [Por.] ∞ fuok  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2110  bilovink  bilovinc  ружичаст  bilovink (bilovinkă) (mn. bilovinś, bilovinśe) [akc. bilovink] (prid.) — (color) ružičast, roze ◊ dakă vrĭeĭ sî faś farbă bilovinkă, mĭastîś ruu ku vînît, șă-ĭ dodaĭ koźa albă sî sa đeškidă mistakatura-ĭa — ako hoćeš da dobiješ ružičastu boju, mešaš crvenu i plavu, i dodaješ dosta bele, da se ta mešavina prosvetli [Por.] ◊ bilovinkă ĭe fluarĭa đi bužuor, đi śerĭeș, đi pĭarsîkă ... — ružičasti su cvetovi božura, trešnje, breskve ... [Pad.] ♦ var. bilovin, bilovină (Tanda) [Por.] ◊ n-am uḑît đi bilovink, nu șću śi ĭe, da đi fluarĭa lu bužuor ḑîśem kî ĭe rozăvă — nisam čuo za „bilovink”, ne znam šta je, a za božurev cvet kažemo da je rozav ♦ dij. sin. rozăvă (Debeli Lug), rîgobană (Leskovo) ♦ dij. var. belovink (Jasikovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5795  biļeuz  beleuz  простак  biļeuz (biļeu) (mn. biļeuž, biļeu) [akc. biļeuz] (prid.) — prostak, tupavkouom biļeuz stă đ-oparće ku gura kaskată șî nu vorbĭașće ńimika, numa sa uĭtă șî taśe — tupav čovek stoji postrani otvorenih usta i ne govori ništa, samo gleda i ćuti ♦ sin. prostovan [Por.]  [Vidi]

13  Biļigrad  Belgrad  Београд  Biļigrad [akc. Biļigrad] (i. m.) — (ojk.) Beograd, glavni grad Republike Srbije ◊ am fuost în Biļigrad numă odată — bio sam u Beogradu samo jednom ◊ Biļigradu ĭe oraș mare — Beograd je velika varoš [Por.]   [Vidi]

424  Biļizvuorța  Bilizvorţa  Билизворца  Biļizvuorța [akc. Biļizvuorța] (i. ž.) — (top.) Bilizvorca, zvano mesto u Blizni, na putu Majdanpek - Rudna Glava, prema istoimenom potoku koji je desna pritoka reke Šaške ◊ la Biļizvuorța traĭesk Durluońi, Kraśuńeșći șî Krișańi — u Bilizvorci žive Durlići, Kračunovići i Krišanovići ◊ în Biļizvuorța ĭastă raś — u Bilizvorci ima rakova ♦ / biļizvuorța < (srb.) „beli izvor” (exp. Durlić) [Por.]   [Vidi]

1885  Binđesku  Bingescu  Бинђеско  Binđesku (mn. Binđeșći) [akc. Binđesku] (i. m.) — (antr.) Binđesko, bufanska familija u Majdanpeku, čiji su se preci u drugoj polovini XIX veka doselili iz Bošnjaka u rumunskom Banatu (danas Moldova Noua) ◊ al măĭ batrîn Binđesku đi kare sa șćiĭe kî ar vińit đin Bușńag, ĭe Kosta Binđeskunajstariji Binđesko o kome se zna da je došao iz Bošnjaka, je Kosta Binđesko [Buf.]  [Vidi]

3303  bińeveńit  binevenit  добродошао  bińeveńit (bińeveńită) (mn. bińeveńiț, bińeveńiće) [akc. bińeveńit] (prid.) — (ret.) dobrodošao ◊ ț-a kriśit tatî-mĭu kă nu iș măĭ bińeveńit în kasa nuastră — poručio ti je moj otac da više nisi dobrodošao u našu kuću [Por.] ∞ bińe  [Vidi]

591  birigĭată  beregată  душник  birigĭată (mn. birigĭеț) [akc. birigĭată] (i. ž.) — dušnik; grkljan ◊ ĭ-a skuos birigĭata — iščupao mu grkljan ◊ ĭ-a skapat skruma pi birigĭată, đin kît sî sa îńaśe — upala mu mrvica u dušnik, zamalo da se zadaviup. gîrkaļuod, gîrkaluod, îngițîtuare [Por.] ♦ var. beregĭată (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

814  Biriș  biriș  бирош  Biriș (mn. Birișu) [akc. Biriș] (i. m.) — (antr.) vlaško prezime familije Birišić u Rudnoj Glavi ◊ alu Biriș — Birišov ◊ Kuola lu Biriș — Nikola Birišov ♦ / biriș — (mađ.) „biroš, poljoprivredni najamni radnik” (Речник МС) ♦ var. Bireș > Birešić [Por.]   [Vidi]

951  birou  birău  биров  birou (mn. biruoi) (i. m.) [akc. birou] — (zast.) birov, opštinski pozivar, vikač, kurir ◊ pănă dupa oslobođeńe, a fuost birou satuluĭ, kînd a trăbuit pintru śuava lumĭa sî sî aduńe-n sat, ĭel a ĭeșît în vîru śuośi, șî đ-akolo a zberat ka buou în tuaće patru părțîļi — sve do posle oslobođenja (II sv. rat), postojao je seoski birov, kad je trebalo zbog nečega da se ljudi okupe u selu, on se penjao na vrh brda, i odande rikao kao bik na sve četiri strane ◊ pi birou la-nțaļes numa aăĭa kare a fuost apruape, da-ĭ-lalalț aĭa ś-a mĭers đi la gură la gură, đin śuakă-n śuakă — birova su razumeli samo oni najbliži, a ostali ono što je išlo od usta do usta, s brda na brdo [Por.]   [Vidi]

952  bisag  bisagă  бисага  bisag (mn. bisaź) [akc. bisag] (i. m.) — bisaga, bisage, dvostruka torba koja se nosi prebačena preko konjskog sedla ili samara ◊ ku bisaźi a dus fiĭekare marfă, đi la înbrîkamînt, pănă la mînkare; ĭaļe avut kapak, ku kare s-a-nkis đisupra, sî nu sa vĭarsă tovaruu bisagama su nosili svakakvu robu, od odeće do hrane; one su imale preklopac, kojim su se zatvarale, da se tovar ne bi prosuo ◊ bisaźiļi a fuost fakuće đi pîăr đi kapră — bisage su bile izrađene od kozje dlake ♦ var. (češća u upotrebi) đisak (mn. đisaź) [Por.] ♦ var. đisag (mn. đisaź) ◊ pakurari a dus în đisaź krușîțîļi đi sarĭe kînd s-a dus ku ouĭiļi la munće — čobani su u bisagama nosili krupice soli kada su ovce napasali u planini [Crn.] ∞ sak  [Vidi]

448  bisăriśiesk  bisericesc  црквено  bisăriśiesk (bisăriśiaskă) (mn. bisăriśieșć) [akc. bisăriśiesk] (prid.) — crkveno, u duhu ili svojini crkve ◊ lukru bisăriśiesk — crkveni posao ◊ daćină bisăriśiaskă — crkveni običaj ♦ sin. popĭeskpopovski [Por.] up. bisărikă, bisîarikă  [Vidi]

936  bișćală  căţea  кучка (пеј.)  bișćală (mn. bișćaļe) [akc. bișćală] (i. ž.) — (pej.) kučka, kurva, osoba lakog morala; uličarka; protuva: promiskuitetna osoba uopšte; pokvarenština ◊ s-a-nsurat ku o bișćală, kurveșćină kare nare parĭake — oženio je jednu kučku, kurveštinu bez premca ◊ o bișćală đi uom, ńiś ĭeļ nu șćiĭe ku kîće muĭerĭ a traĭit — pokvarenština od čoveka, ni sam ne zna sa koliko je žena živeo ♦ / < vișńalăpolni nagon kučke, teranje, parenje [Por.] ♦ dij. var. vișćală (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

710  biul  bivol  биво  biul (mn. biuļ) [akc. biul] (i. m.) — 1. bivo, vrsta govečeta (Bos bubalus) ◊ biulu puțîn manînkă, ama ĭe muaļe la tras — bivo malo jede, ali je slab za vuču 2. (anat.) (iron.) za nekoga ko ima kratak vrat ◊ arĭe gît ka biuluima vrat kao bivo 3. (fig.) za tvrdoglavost i nepopustljivostunđe traź ka biulugde si zapeo kao bivo [Crn.]   [Vidi]

2001  bizărĭ  bizer  крпара  bizărĭ (mn. bizăre) [akc. bizărĭ] (i. s.) — krpara, prljava krpa ◊ bizărĭu a fuost o rîză imuasă, atîrnată-n kuń la stalpĭaće, ku kare s-a dubarît feruaĭka đi pi ḑalarĭ, ku kare s-a șćers uaļiļi đi śanușă, or alta imală đi pi vasurĭ — „bizer” je bila jedna prljava i pocepana krpa, okačena o stubac kamina, kojom se skidao kotao sa veriga, kojom se brisao pepeo sa lonaca, i druga prljavština sa sudova [Por.]   [Vidi]

722  bițui  ?  рашчупати  bițuiuo bițuĭ, ĭel bițuĭe) [akc. bițui] (gl. p. ref.) — raščupaiti (se), raščešljati (se), napraviti pramenove ili rese ◊ lîna-sta tuată mi s-a bițuit — ova mi se vuna sva raščešljalauoĭļi a trĭekut pin spiń, șî tuaće s-a bițuit — ovce su prošle kroz trnje, i sve su se raščupale [Por.]   [Vidi]

699  bîăl  băl  бео  bîăl (bîălă) (mn. bîăļ, bîăļе) [akc. bîăl] (prid.) — 1. (color) svetlina boje, valer; svetloplav, svetlosmeđ ◊ vînît bîăl — svetlo plav ◊ galbin bîăl — svetlo žut ♦ sin. alburiu, albaćik, albastru 2. (za čoveka) plav, plavog tena, plave ili bele kose, uopšte: svetle puti; po toj osobini davali su se nadimci koji su često, vremenom, postajali porodična prezimena ◊ Baba Bîăla a fuost vrîžîtuare kunoskută — Baba Bela je bila poznata vračara ◊ Boža Beļa a țînut kafană în Arnaglaua — Boža Beli držao je kafanu u Rudnoj Glavi ♦ sin. (pej.) biļeuzbelko, belja 3. var. bala, nadimak Bala, (mn. Baluońi — Balići ), familija u Rudnoj Glavi ◊ Truță Bala — Petar Balić 4. (augm.) (m. r.) balan, (ž. r.) balană (mn. balańi, baluońi), (antr.) Balan, Balańi, BalańeșćiBalan, Balani, Balanešti (Balanovići) 5. (za životinje, ovce i goveda) belog runa, bele njuške, bele kože ♦ var. bîălă, baluță, balușă, balu [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

1737  bîĭbarak  baibarac  прслук  bîĭbarak (mn. bîĭbaraśe) [akc. bîĭbarak] (i. s.) — prsluk, gornju deo odeće bez okovratnika i rukava; jelek ◊ bîĭbaraku puartă șî muĭeriļi, șî uamińi — prsluk nose i žene i muškarci ◊ bîĭbaraku măĭ đies sa faśe đi śuarik, da șî sa împļećiașće đi lină — prsluk se najčešće izrađuje od sukna, ali se i plete od vune ♦ var. bibarak (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. bibarak (Krivelj) [Crn.] ∞ țuală  [Vidi]

898  Bîkă  bîcă  Бкић  Bîkă (mn. Bîku) [akc. Bîkă] (i. m.) — (antr.) Bkić, vlaško prezime jedne familije u Rudnoj Glavi ◊ Bîkuońi sînt fir đin vrun Marku Suruoń, alu kare ńepuot, śkă, ĭa ḑîs „bîkă” la mumî-sa kînd a fuost mik — Bkići su potomci nekog Marka Suronja, čiji je unuk, priča se, majci tepao \"bka\" kad je bio mali ◊ ĭară alțî puvestîăsk kî vrunu đin Bîkuońi aĭ batrîń a kîpatat așa poļikră kî a zbĭerat „brk! brk!” pănă a muls uoĭļi, da kum a fi fuost adaverĭe, draku va șći — opet drugi pričaju da je neki od starih Bkića vikao \"brk! brk!\" dok je muzeo ovce, a kako je stvarno bilo, đavo bi ga znaoBîkuońi — (antr.) Bkići ◊ Ĭanku Bîkă a fuost însurat ku baba Visaļina Bîkuańe, kare a fuost tare vrîžîtuare — Janko Bkić je bio oženjen sa Veselenkom Bkić, koja je bila jaka vračara [Por.]   [Vidi]

824  Bîlaban  balaban  Балабан  Bîlaban (mn. Bîlabań) [akc. Bîlaban] (i. m.) — (antr.) Balaban, vlaško prezime mngobrojne i stare famiije u Rudnoj Glavi, čiji se predak, Balaban alu Adam, doselio iz Bošnjaka u rumunskom Banatu (danas Nova Moldova), u prvoj polovini XVIII veka ◊ đin Bîlaban alu Adam, astîḑ în sat sînt Bîlabańi, Popĭeșći, Katuońi, Trifuļeșći, Bugarĭeșći, Dobrițańi, șî alțî — od Balabana Adamovog danas su u selu Balabanovići, Popovići, Katići, Trifunovići, Bugarinovići, Dobricanovići i drugi ◊ a ramas povasta kă poļikra „bîlaban” a kîpatat kă a fuost uom mare, țapîn șî nu s-a dat la ńima — ostala je priča da je nadimak „balaban” dobio po tome što je bio krupan i jak, i što nije popuštao nikom [Por.]   [Vidi]

672  bîlbîi  bâlbâi  буктети  bîlbîiuo bîlbîĭ, ĭel bîlbîĭe) [akc. bîlbîi] (gl. n.) — bukteti, plamteti (za vatru) ◊ arđe fuoku șî bîlbîĭe — vatra gori i bukti ◊ bîlbîĭe kîmpu, bîlbîĭe padurĭa, șî ńima n-o sî puată sî stîngă atîta fuok — plamti polje, plamti šuma, i niko neće moći da ugasi toliki požar ♦ var. bîlbai [Crn.] ◊ bîlbîĭe în tuaće părțîļi — bukti na sve strane [Por.] ♦ up. pîlpîi  [Vidi]

2225  bîlgui  bâigui  трабуњати  bîlguiuo bîlguĭ, ĭel bîlguĭe) [akc. bîlgui] (gl.) — 1. trabunjati, buncati ◊ bîlguĭe, șî vĭađe pră mam-sa konđika — bunca, i vidi majku konđiku (=đavole) ◊ bîlguĭașće, nu-l înțaļieź ńimika — trabunja, ne razumeš ga ništa [Mlava] 2. radovati se ◊ ma bîlgui kă aĭ veńit — radujem se što si došao (Dupljana) ◊ kopilu să bîlguĭe kă i điđeĭ un kolak dulče — dete se raduje što sam mu dao sladak kolač (Prahovo) [Kmp.]  [Vidi]

2226  bîlguĭală  bâiguială  трабуњање  bîlguĭală (mn. bîlguĭaļe) [akc. bîlguĭală] (i. ž.) — trabunjanje, buncanje ◊ kînd sa-nbată, bîlguĭala-l țîńe una-ntruuna — kad se napije, trabunjanje ga drži neprekidno ♦ var. bîlguitu [Mlava] ∞ bîlgui  [Vidi]

930  bîļegarĭ  băligar  балегариште  bîļegarĭ (mn. bîļegarĭe) [akc. bîļegarĭ] (i. s.) — balegarište, gomila balege ◊ nu bagaĭ sama, kalkaĭ într-un bîļegarĭ, șî tuot ma imaĭ — nisam pazio, i nagazio sam u neko balegarište, i sav sam se umazao [Por.] ∞ bîļega  [Vidi]

997  bîr  bîr  бр!  bîr (uzv.) — br!, uzvik kojim čobani prizivaju ovce ◊ bîr-brr! na baluța, na! — br-br! dođi, belka, dođi! [Por.]  [Vidi]

620  bîrabar  bărăbar  барабар  bîrabar [akc. bîrabar] (pril.) — barabar, uporedo, naporedo, zajedno, izjednačeno, na ravnoj nozi ◊ bîrabar una ku alta — izjednačeno, jednako (po raznim osnovama) ◊ a krĭeskut bîrabar unu ku altuodrasli su zajedno ◊ a mĭers bîrabar pi drum — išli su putem zajedno, naporedo ◊ nu lukrăm tot una, numa sînćem bîrabar ku plata — ne radimo isto, samo smo jednaki sa platom [Por.] ♦ var. barabar [Crn.] ∞ bîrbari  [Vidi]

623  bîrbarit  nivelat  изједначен  bîrbarit (bîrbarită) (mn. bîrbariț, bîrbariće) [akc. bîrbarit] (prid.) — izjednačen, ujednačen, poravnat, izravnat ◊ în tuot fĭeļu ĭe bîrbarit ku mińe — na svaki način je izjednačen sa mnom ◊ a bîrbarit drumu pi kulmĭe — poravnali su put na kosi [Por.] ♦ dij. var. barbarit [Crn.] ∞ bîrbari  [Vidi]

622  bîrbarĭală  nivelare  изједначавање  bîrbarĭală (mn. bîrbarĭaļе) [akc. bîrbarĭală] (i. ž.) — izjednačavanje, ujednačavanje, ravnanje, poravnavanje ◊ drumo-sta ĭe pļin đi găurĭ, iĭ trîabe o bîrbarĭală țapînă — ovaj put je pun rupa, treba mu jedno jako poravnavanje [Por.] ∞ bîrbari  [Vidi]

608  bîrbatuș  bărbătuș  мужјак  bîrbatuș [akc. bîrbatuș] (i. m.) — mužjak ◊ am duoi golîmbĭ, un bîrbatuș șî o muĭerușkă — imam dva goluba, mužjaka i ženku (Sige) [Hom.] ∞ barbat  [Vidi]

1013  bîrbori  chinui (a)  мучити се  bîrboriuo ma bîrborĭesk, ĭel sî bîrborĭașće) [akc. bîrbori] (gl. p. ref.) — mučiti se, boriti se, opirati se ◊ ći vi bîrbori ku nakazurĭ numa pănă iș ćinîr, kînd înbătrîńeșć, pĭerḑ pućarĭa șî vuoĭa đ-așa trĭabă — boriti se možeš sa nevoljama samo dok si mlad, kad ostariš, gubiš snagu i volju za to ◊ ĭa prins ĭarna la munće, șî trîabe sî să bîrborĭaskă ku namĭeț marĭ đi sî skîape đi rîăuzatekla ih je zima u planini, i treba da se izbore sa velikim smetovima da bi se spasili zla [Crn.] ♦ dij. sin. kinui, nîkažî [Por.]  [Vidi]

1572  bîrță  bercă  плетеница  bîrță (mn. bîrț) [akc. bîrță] (i. ž.) — pletenica, kika ◊ la fată mikă frumuos iĭ șîađe ku bîrță — maloj devojčici lepo stoje kike ♦ sin. kikă [Por.] ♦ dij. sin. bĭerkă [Crn.] ♦ dij. sin. berkă (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. birkă (Sige) [Hom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

716  Bîrțuońi  Bărţan  Брцани  Brțuońi [akc. Brțuońi] (i. m.) — (antr.) Brcani, vlaško prezime porodice u Šarbanovcu, po pretku čiji je nadimak bio Brca ◊ Ĭuon, a lu Trailă Bîrță fiśuor — Jon, Traila Brcana sin [Crn.] ∞ bîrță  [Vidi]

117  bîrḑauș  bârzeuș  убрзање  bîrḑauș (mn. bîrḑaușă) [akc. bîrḑauș] (i. m.) — ubrzanje neke radnje, najčešće u vezi sa vatrom ◊ aprinđe fuoku ku bîrḑaușupotpaljuje vatru na brzinu [GPek] ♦ var. bîrzauș ◊ ațîțĭe fuoku să fĭarbă uala ku bîrzaușudžara vatru da ubrza kuvanje lonca ♦ / < ? srb. brzo, „na brzaka” [Por.]  [Vidi]

1882  Bîrlan  Bîrleanu  Брлан  Bîrlan (mn. Bîrlań) [akc. Bîrlan] (i. m.) — (antr.) porodični nadimak u Debelom Lugu i Rudnoj Glavi ◊ Blagoĭe Bîrlan a veńit źińirĭe în kasă đin Dîbiļug în Îrnaglaua — Blagoje Brlan je došao iz Debelog Luga za zeta u kuću u Rudnoj Glavi ◊ Bîrlań a kîpatat poļikra kă avut uoĭ mulće, șă mînînd turmiļi pin Dîbiļug, a zberat đin tuată gura „brr! brr!”, sî vadă lumĭa kît sînt iĭ đi gazdă — Brlani su dobili nadimak jer su imali mnogo ovaca, i terajući krdo kroz Debeli Lug, vikali su „br! br!” iz sveg glasa, da bi ljudi videli kolike su oni gazde [GPek]   [Vidi]

757  Bîrloaga  Bârloaga  Брлога  Bîrloaga [akc. Bîrloaga] (i. ž.) — (ojk.) Brloga, staro ime vlaškog sela blizu Dunava u Ključu, opština Kladovo, danas MilutinovacBîrloağan (mn. Bîrloağeń) — Brložani, vlaški naziv za stanovnike sela Brloga ◊ Bîrloğeńi nu sînt ungureń, nu vorbesk ka și rumâńi ďi la munťe — Brložani nisu ungurjani, ne govore kao Vlasi sa planine ◊ a vindut moșiĭa la un Bîrloağan — prodao je imanje jednom Brložaninu [Kmp.] ∞ bîrluog  [Vidi]

451  bîrluog  bârlog  брлог  bîrluog (mn. bîrluaźe, bîrluogu) [akc. brluog] (i. m.) — 1. brlog, leglo, ležaj za životinje ◊ puorśi adună bîrluog, vińe vramĭe rîa — svine pripremaju ležaj, ide loše vreme ◊ am dat pistă bîrluog đi vulpiĭe — naišao sam na lisičji brlog 2. nered, prljavština ◊ kasa tuată ļi-n bîrluog — cela kuća im je u neredu ◊ nu puoț sî ći baź đi brluog — ne može se ući od prljavštine [Crn.]   [Vidi]

587  bîrnarĭață  bârnăreaţă  брвнара  bîrnarĭață (mn. bîrnarĭațu) [akc. bîrnarĭață] (i. ž.) — brvnara, stambeni ili ekonomski objekat, izgrađen od tesanih drvenih greda ◊ kasă bîrnarĭață ku ćindă — kuća brvnara sa tremom ◊ brnarĭață ku podrum — brvnara sa podrumom [Crn.] ◊ într-o vrĭame aĭ nuoștri a traĭit în borđiĭe, pi urmă a-nśeput să fakă kîć-o bîrnarĭață, đi triĭ-patru dîržaļe în lung șî-n lat — naši stari su prvo živeli u zemunicama, a kasnije su počelu da prave po neku brvnaru, od po tri-četiri držalje u dužini i širini ◊ bîrnarĭață s-a kĭemat șî koļiba fakută đi bîrńe, da șî aĭa kare a fuost înpļećită ku nuĭaļe, șî ļipită ku morśilă — brvnarom se zvala i koliba napravljena od brvana, a i ona koja je bila ispletena od pruća, i oblepljena blatom (Gornjane) ♦ sin. koļibăup. kasă [Por.] ∞ bîrnă  [Vidi]

607  bîrnaș  bârnaș  гајтан  bîrnaș (mn. bîrnașă) [akc. bîrnaș] (i. s.) — gajtan ◊ bîrnaș ĭe frîmbĭe inpļećită dă ļegat śuariśi — brnaš je pleteni gajtan za vezivanje čakšira [Hom.] ◊ bîrnașu ĭe o împļećitură đi ață, supțîrĭe șî lungă, ku kare s-a fakut rîurĭ pi la țuaļe omeńieșć șî muĭerĭeșć — brnaš je uska i duga pletenica od konca, kojom su se pravile šare na muškoj i ženskoj odeći [Por.]  [Vidi]

1004  Bîrńița  Bârniţa  Брњица  Bîrńița [akc. Bîrńița] (i. ž.) — (ojk.) Brnjica, selo na obali Dunava u opštini Golubac ◊ Bîrńița ĭe sat rumîńesk, a fuost la marźina Dunări, da kînd a zătońit Dunărĭa, s-a mutat pră vaļa rîuluĭ kare-l kĭamă ĭară Bîrńița. — Brnjica je vlaško selo, bilo je na obali Dunava, ali kada je Dunav pregrađen, preselilo se u dolinu reke koja se isto zove Brnjica. [Bran.]   [Vidi]

1249  Bîrńidău  ?  Барнидео  Bîrńidău [akc. Bîrńidău] (i. m.) — (top.) Barnideo, kosa u Tandi, na zapadnoj strani Deli Jovana ♦ var. Bărńidău ◊ ĭuo sînt Bîrńiđan, traĭesk la Bîrńidăuja sam Barnidelac, živim na Barnom delu ◊ a kolo nuĭe ńimik, tuot barnă — tamo nema ničeg, svuda pustoš [Por.] ∞ barnă  [Vidi]

900  bîșńală  bușeală  шикљање  bîșńală (mn. bîșńaļe, bîșńelu) [akc. bîșńală] (i. ž.) — šikljanje, kuljanje, naglo i iznenadno izbijanje veće količine nečega ◊ abĭa am oprit bîșńala api la un izvuor đin đal đi koļibă — jedva sam zaustavio kuljanje vode iz jednog izvora iznad kuće [Por.] ∞ bîșńi  [Vidi]

899  bîșńi  bușni  шикнути  bîșńiuo bîșńesk, ĭel bîșńiașće) [akc. bîșńi] (gl.) — šiknuti, kuljnuti, izbiti, izleteti, izaći odnekud naglo i neočekivano ◊ kînd vaḑură kă apă puaće bîșńi, fuźiră în tuaće părțîļi, să nu sa uđe — kad su videli da voda može šiknuti, pobegoše na sve strane, da se ne ukvase [Por.]   [Vidi]

588  bît  băţ  штап  bît (mn. bîće) (i. m.) — štap, prut; šiba ◊ gasîĭ un bît đi kuorn đi raḑîmat — našao sam jedan drenov štap za poštapanje [Crn.] ◊ bît đi kuorn — drenov šrap ◊ bît đi alun — leskov štap ◊ bît đi pomană — obredni štap, koji se na daćama namenjuje pokojniku ◊ bît înkunđiĭat — obredni štap, išaran kondeljom ◊ bît đi kuastă — (anat.) rebro; kost [Por.]   [Vidi]

712  bîtatură  bătătură  набој  bîtatu (mn. bîtatu) [akc. bîtatură] (i. ž.) — 1. naboj, nabijena ili utabana zemlja ◊ vaka ļegată a fakut o bîtatură prîngă ĭa — vezana krava napravila je naboj oko sebe [Hom.] 2. dvorište ♦ dij. var. bătătu (mn. bătatu) [akc. bătătură] — dvorište ◊ kopiĭi să žoakă afară pe bătătură — deca se igraju napolju po dvorištu ♦ sin. obor, prăvăļie [Kmp.] ∞ avļiĭe  [Vidi]

700  bîtrîńață  bătrîneţe  старост  bîtrîńață [akc. bîtrîńață] (i. ž.) — 1. (za čoveka) starost ◊ l-ažuns bîtrîńața — stigla ga je starost 2. (za vreme) starina, drevnost, davno prošlo vreme ◊ kînćiśe đi bîtrîńață — starinske pesme, tzv. izvorne ◊ ađet đi bîtrîńață — stari (nski) običajuom đi bîtrîńață — starinski čovek, čovek sa starim, prevaziđenim shvatanjima ♦ var. bătrîńață ♦ supr. ćińerĭațămladost [Por.] ∞ batrîn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1491  bîtrîńi  bătrîni  старити  bîtrîńiuo bîtrîńiesk, ĭel bîtrîńiașće) [akc. bîtrîńi] (gl. nesvrš.) — (ret.) stariti ◊ muĭeriļi la sat bîtrîńiesk măĭ ĭuta đi kît uamińi — žene na selu brže stare od muškaraca ◊ țînće naĭkuță, nu bîtrîńi — drž’ se, draganče, nemoj stariti ♦ var. bătrîńiup. înbîtrîńi, îmbîtrîńi [Por.] ∞ batrîn  [Vidi]

894  bîzaĭkă  bâzaică  зунзара  bîzaĭkă (mn. bîzăĭś) [akc. bîzaĭkă] (i. ž.) — (ent.) zunzara, insekt koji leti i zuji ◊ tună pi ferĭastă o bîzaĭkă, o guangă vĭarđe, șî mi sa spumîntară kopiĭi, a ginđit kî ĭe vrun strîguoń — ulete kroz prozor neka zunzara, neka zelena buba, i uplašiše mi se deca, mislila su da je neki vampir [Por.] ∞ bîzai  [Vidi]

662  bîză  bâză  мува  bîză (mn. bîză) [akc. bîză] (i. ž.) — 1. (ent.) muva, mušica ◊ bîză kaĭaskă — konjska muva ◊ bîză akră — vinska mušica 2. „bîză” — „zuce”, dečja igra [Crn.] 3. buba, insekt ♦ / < bîz! — (onom.) zujanje ♦ dij. sin. muskă, guangă 4. (muz.) dečji muzički instrument ◊ bîză am fakut đin țauă đi spin alb, șî am suflat î-ńa pănă am pazît vićiļi — „bizu” smo pravili od cevčice belog trna, i duvali smo u nju dok smo čuvali stoku (Blizna) [Por.] ∞ bîzai  (Ima umotvorina!)[Vidi]

948  bîzdîk  bâzdâc  укрућеност ?  bîzdîk (mn. bîzdîśe, bîzdîku) [akc. bîzdîk] (i. s.) — 1. ukrućenost, krutost; ukrućeno stajanje; ukrućeno kretanje; landaranje ◊ a rîđikat źeĭśtu bîzdîk, șî numa ma bruśașće în uokĭ ku ĭel — ukrutio prst, i samo mi ga gura u oko 2. (fig.) penis, naročito dečji ◊ iĭ s-a skulat bîzdîkuukrutio mu se kurčić 3. (psih.) ljut, naoštren, napet, naduren ◊ s-a mîńiĭat, șî stîă bîzdîk în kuot — naljutio se, i sav ukrućen stoji u ćošku ♦ (augm.) bîzdîkan [Por.] ∞ bîzdîkai  [Vidi]

949  bîzdîkai  bâzdâcâi ?  укрутити се ?  bîzdîkaiuo bîzdîkîĭ, ĭel bîzdîkîĭе) [akc. bîzdîkai] (gl. p. ref.) — ukrutiti se, klatiti se, naduriti se, mlatiti, landarati ◊ am un kațăl, șî kînd ma vĭađe, înśape a bîzdîkai đin kuadă, đi mi sa-m pare k-o să-ĭ piśe — imam jedno kučence, kad me vidi, počne toliko mlatiti repom da mi se čini da će mu otpasti [Por.]   [Vidi]

968  bîzgoĭa  bîzgoia  кезити се  bîzgoĭauo ma bîzgu, ĭel sa bîzguaĭe) [akc. bîzgoĭa] (gl. p. ref.) — 1. keziti se, kreveljiti se ◊ nu ći bîzgoĭa, kopiļe, kă ĭe urît — nemoj se kreveljiti, dete, jer je ružno 2. (fig.) mazno govoriti, izvoljevati; zanovetati, zakerati, prenemagati se ◊ s-a saturat bińe đi bobuanță, șî đ-aĭa akuma sa bîzguaĭe kă nu-ĭ plaśe ḑama — dobro se najeo bombona, i zato se sada prenemaže da mu čorba nije ukusna ♦ sin. zgîĭa [Por.]   [Vidi]

970  bîzgoĭat  bâzgoiat  искежен  bîzgoĭat (bîzgoĭată) (mn. bîzgoĭaț, bîzgoĭaće) [akc. bîzgoĭat] (prid.) — 1. iskežen, izbečen; za govor ili ponašanje propraćeno grimasama ◊ kînd aĭ șći kît iș đi urît, așa bîzgoĭat la ogļindă, tu ć-aĭ lasa đi komĭenḑ — kada bi znao koliko si ružan, tako izbečen pred ogledalom, ti bi se manuo komedija 2. (fig.) koji se prenemaže, koji se razmaženo ponaša ◊ a krĭeskut în kasă domńaskă, ș-akuma puaće sî sa bîzguaĭe kît vrĭa — odrasla je u gospodskoj kući, i sada može da se prenemaže koliko hoće ♦ sin. zgîit, zgait [Por.] ∞ bîzgoĭa  [Vidi]

895  bîzîĭtură  bârfă ?  трач  bîzîĭtu (mn. bîzîĭtu) [akc. bîzîĭtură] (i. ž.) — trač, glasina, ogovaranje ◊ nu askulta la bîzîĭtur-ļi a iĭ, kă ĭa nu lukră alta ńimika, numa mĭarźe đi la ușă la ușă, șî latră uamińi — ne slušaj njene tračeve, jer ona ne radi ništa drugo, nego ide od vrata do vrata i ogovara ljude [Por.] ∞ bîzai  [Vidi]

838  bîznă  beznă  помрчина  bîznă (mn. bîzńе) [akc. bîznă] (i. ž.) — pomrčina, mrkli mrak ◊ ńagura bîznă, nu sa vĭađe ńimika înainća uokĭuluĭ — mrkli mrak, ne vidi se ništa pred okom [Por.]   [Vidi]

565  bĭa  bea  пити  bĭauo bĭeu, ĭel bĭa) [akc. bĭa] (gl.) — 1. piti ◊ bĭa apă — pije vodu ◊ bĭa đi sîaće — pije zbog žeđi ◊ bĭa kî-ĭ plaśe — pije jer voli ◊ bĭa đi nakaz — pije od muke ◊ bĭa pistă masură — pije preko mere ◊ bĭa đi uskă (paru) — pije pa suši (čašu) [Crn.] ◊ nu bĭa rakiĭe kum sa bĭa, numa înduapă — ne pije rakiju kako se pije, nego je halapljivo guta ◊ veńasă pi la nuoĭ žîndari, șî mînkasîm bińe, șî bĭasîm tuota nuapća — dolazahu kod nas žandari, i jeđasmo dobro, i pismo po celu noć 2. pušiti ◊ bĭa tutun — puši duvan [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

713  bĭaĭkă  beică  куна златица  bĭaĭkăup>1up> (mn. bĭeĭś) [akc. bĭaĭkă] (i. ž.) — kuna zlatica (Martes foina) ◊ bĭaĭka a mînkat puĭi — kuna je pojela piliće [Hom.] ♦ dij. sin. žđer [Por.] ♦ dij. var. beĭkăkuna zlatica (Martes martes) up. žđiorkuna belica (Martes foina) (s. Plavna) [Pad.]   [Vidi]

4722  bĭaĭkă  beucă  усек  bĭaĭkăup>2up> (mn. bĭeĭś) [akc. bĭaĭkă] (i. ž.) — (geog.) usek, tesnac ◊ pră drumu dă Rkovăț, ĭastă o bĭaĭkă îngustă, prăn kare nu sa puaće treśa ku kar mare — na putu za Rakovac, ima jedan uzani usek, kroz koji se ne može proći velikim kolima [Bran.]  [Vidi]

568  bĭare  bere  пиће  bĭare (mn. bĭerĭ) [akc. bĭare] (i. m.) — piće, prvenstveno alkoholno ◊ asta ĭe prĭa multă bĭare đi nuoĭ duoĭ — ovo je previše pića za nas dvojicu ◊ bĭare dulśe — slatko piće ◊ la prins bĭarĭa — uhvatilo ga piće, opio se ◊ grĭeu ĭe la bĭare — teško podnosi piće, postaje „težak” kad se opije ◊ dăĭ pi la mińe la o bĭare — navrati kod mene na po piće ◊ am adunat pruńe, kuok kazanu șă fak rakiu să am bĭare đi prazńik — skupio sam šljive, ložim kazan da ispečem rakiju, da imam piće za slavuup. bautu [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

708  bĭerkă  bercă  плетеница  bĭerkă (mn. bĭerś) [akc. bĭerkă] (i. ž.) — pletenica, kika ◊ a-npļećit pîăru în bĭerkă — isplela je kosu u pletenicu ◊ înpļećașće-m pîăru ku duauă bĭerś — ispleti mi kosu u dve pletenice [Crn.] ♦ dij. var. berkă ◊ fata are berkă lungă — devojka ima dugu kiku (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. bîrță [Por.] ∞ bîrță  [Vidi]

2242  bĭestrîga  bestrâga  бестрага  bĭestrîga [akc. bĭestrîga] (pril.) — (srb.) bestraga ◊ s-a dus bĭestrîga, i-s-a pĭerdut đin urmă — otišao je bestraga, izgubio mu se tragunđe sa fi dus, bĭestrîga, đi nuĭe tuta ḑîua? — gde li je, bestraga, otišao, te ga nema celog dana? ◊ śe lukru ĭe aăla, bĭestrîga? — kakav je to, bestraga, posao? [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

846  bĭeșî  băși  прдити  bĭeșîuo bĭes, ĭel bĭasă) [akc. bĭeșî] (gl.) — prditi, puvati, ispuštati gasove ◊ ĭel bĭasă, nuoĭ bĭeșîm, șî sa umplu kasa đi putuare — on prdi, mi prdimo, i napuni se kuća smrada [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

892  bĭeșîkat  bășicat  мехурав  bĭeșîkat (bĭeșîkată) (mn. bĭeșîkaț, bĭeșîkaće) [akc. bĭeșîkat] (prid.) — mehurav, pun plikova ◊ palmiļi mi sînt bĭeșîkaće đi la sapat, nu puot înga sî ma duk la kosît — dlanovi su mi plikavi od kopanja, ne mogu još uvek da idem na kosidbu ♦ var. beșîkat, bișîkat [Por.] ∞ bĭeșîka  [Vidi]

876  bĭeșîkă  bășică  бешика  bĭeșîkă (mn. bĭeșîś) [akc. bĭeșîkă] (i. ž.) — 1. (anat.) mokraćni mehur ◊ avut pĭatră-n bĭeșîkă — imao je kamen u bešici ◊ bĭeșîkă đi puork uskată a fuost luoptă ku kare s-a źukat kopiĭi vrodată — sasušena svinjska bešika bila je lopta kojom su se deca nekada igrala 2. mehur, plik; žulj ◊ ma batut papuku, șî mi s-a fakut bĭeșîś pi talpă — žuljala me je cipela, i napravili su mi se plikovi na tabanu ♦ (demin.) bĭeșîkuță, bișîkuță ♦ (augm.) bĭeșîku, bișîku [Por.]   [Vidi]

673  bĭet  biet  бедан  bĭet (bĭată) (mn. bĭețî, bĭaće) [akc. bĭet] (prid.) — jadan, bedan, nesrećan ◊ bĭetu uom, a murit fîră lomanarĭe — jadan čovek, umro je bez sveće ◊ la bĭețî uamiń lupi a mînkat triĭ uoĭ — jadnim ljudima vukovi su pojeli tri ovce [Crn.]   [Vidi]

1927  blagu  blagă  благо  blagu [akc. blagu] (uzv.) — blago (meni, tebi, njemu), uzvik za izražavanje zadovoljstva, radosti, sreće ◊ blagu đi ćińe, ku atîța kopiĭ — blago tebi, sa toliko dece [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

932  Blaguĭuońi  Blagoi  Благојеви  Blaguĭuońi [akc. Blaguĭuońi] [akc. Blaguĭuońi] (i. m.) — (antr.) Blagojevi, vlaško prezime familije u Lubnici, dobijeno po pretku koji se zvao Blagoje ◊ Vanuță, Zdrauku șî Milan a fuost kopiĭi lu Blagu, șî đi aĭa îĭ kĭamă Blaguĭuońi — Vanuca, Zdravko i Milan su bili Blagojevi sinovi, pa ih zato zovu Blagojevi [Crn.] ♦ dij. var. Blagoĭuońi, Blîgoĭuońi, posrb. Blagojević, fam. u Rudnoj Glavi ♦ / Blagoĭe, var. Blagu, (demin.) Blaguțu < bug. (l.i.) Blagoj (Iordan1983) [Por.]   [Vidi]

897  blanat  blănit  раван  blanat (blanată) (blanaț, blanaće) [akc. blanat] (prid.) — ravan (kao daska), poravnat tesanjem, struganjem; pljosnat; daskast [Crn.] ♦ sin. ńiaćid [Por.] up. înblanat [Por.] ∞ înblana  [Vidi]

5712  blanuță  blănuță  дашчица  blanuță (mn. blanuț) [akc. blanuță] (i. ž.) — (demin.) daščica ◊ s-a spart lada în kare a țînut ńișći lomańe aluĭ, a ramas numa blanuțîļi đi-ńa — razbila se lada u kojoj je držao neke svoje stvarčice, ostale su samo daščice od nje [Por.] ∞ blană   [Vidi]

1576  blańiu  pleoștit  пљоснат  blańiu (blańiĭe) (mn. blańiĭ, blaniće) [akc. blańiu] (prid.) — pljosnat; ravan kao daska ◊ fakut blańiu, fara ńiś un nuod — ravan kao daska, bez ijednog čvora ◊ bat muort, ḑaśe blańiuluĭ în morśilă— mrtav pijan leži pljoštimice u blatu ◊ pus blańiuluĭ — položen pljoštimice, sa širom stranom ka osloncu (Tanda) ◊ fusu muori are vîr đi fĭer, askuțît blańiuluĭ đi sî tuńe-n pîrporiță, kare are gaură în patru mukĭe — vodenično vreteno ima metanli vrh, ploštimice istanjen da bi ušao u papricu, koja ima četvrtastu rupu [Por.] ∞ blană  [Vidi]

616  blastîma  blestema  проклињати  blastîmauo blastîm, ĭel blastîmă) [akc. blastîma] (gl. p. ref.) — 1. proklinjati, kleti; bacati kletvu, huliti; psovati ◊ blastîmă pi Dumńeḑîu kî ĭ-a dat suđină urîtă — kune Boga što mu je predodredio zlu sudbinu ◊ nu blîstama pi ńimă, kă nu sa șćiĭe kare ĭe đivină, kare nune kuni nikog, jer se ne zna ko je kriv, a ko nije 2. zaklinjati se, zaricati se ◊ sa blastîmă să nu măĭ spună la ńima ńimika — zaklinje se da više nikome neće reći ništa [Por.]   [Vidi]

831  blažîn  blajin  блажен  blažîn (blažînă) (mn. blažîń, blažîńe) [akc. blažîn] (prid.) — blažen, blag, nežan ◊ blažînă ka fluarĭa — nežna kao cvet ◊ fata ĭe blažînă la katatură, șî narau blažîn arĭe — devojka ima nežan pogled, i blagu narav ima ♦ (pril.) nežno ◊ sî uĭtă blažîn kîtră mińe — gleda nažno prema meni [Crn.] ◊ ano-sta am fakut rakiĭe blažînă, ńiś prĭa tarĭe, ńiś prĭa muaļe — ove godine sam ispekao blagu rakiju, nit prejaku, nit preslabu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

935  Blîgoveșćana  Blagoveștenie  Благовести  Blîgoveșćana [akc. Blîgoveșćana] (i. ž.) — (kal.) Blagovesti, nepokretan praznik u narodnom kalendaru koji pada uvek 7. aprila ◊ pi kîļindarĭu popĭesk, în ḑîua-ĭa Maĭka Duomnuluĭ auḑît kî ĭe-nkarkată — prema popovskom kalendaru, tog dana je Božja Mati doznala da je trudna ♦ var. Blogoveșćana [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

110  blînd  blând  питом  blînd (blîndă) (mn. blînḑ, blînđe) [akc. blînd] (prid.) — 1. (za životinje) pitom, krotak, umiljat, koji dopišta da se miluje, i da se hrani iz ruke ◊ purśelu al blînd điluok sî kulkă, kum puń mîna pi ĭel — umiljato prase odmah legne, čim staviš ruku na njega 2. (za čoveka) miran, staložen, blage naravi ◊ kopilu ĭe blînd, kî ĭ-am aratat žuarda — dete je mirno, jer sam mu pokazao prut ♦ var. mn. blînz, blînž (Valakonje, Savinac, Lubnica, Šarbanovac, Zlot) ♦ supr. spariĭuos [Crn.] ♦ dij. var. supr. sîrbaćik ♦ (demin.) blînduț (blînduță), ♦ var. (ž. r.) blîndușîkă ◊ puĭkiță blîndușîkă — umiljato pilence [Por.] ∞ înblînḑî  [Vidi]

832  blîndă  blândă  копривњача  blîndă (mn. blînđe) [akc. blîndă] (i. ž.) — (med.) alergijska pojava na koži, koprivnjača (urticaria) ◊ mĭa ĭeșît blînđe pi pĭaļe, parkĭe am trĭekut pin urḑîś — izbila mi je koprovnjača na koži, kao da sam prošao kroz koprive [Por.] ∞ blînd  [Vidi]

825  blînḑîĭe  blândeţă  питомост  blînḑîĭe (mn. blînḑîĭ) [akc. blînḑîĭe] (i. ž.) — 1. (za životinje) pitomost, krotkost, umiljatost ◊ kîńiļi arată blînḑîĭa, kînd baće đin kuadă — pas pokazuje umiljatost, kada maše repom 2. (za čoveka) izrazita mirnoća, staloženost, blagost ◊ multă blînḑîĭe a fuost în vuorba muuluĭ mĭeumnogo je blagosti bilo u govoru moga dede ♦ var. blînḑîmĭe [Crn.] ♦ dij. var. blînđață [Por.] ∞ înblînḑî  [Vidi]

1527  blînđață  blândeţă  милина  blînđață (mn. blînđețu) [akc. blînđață] (i. ž.) — (psih.) (ret.) milina; blaženstvo; srsi ◊ askultaĭ kînćiku, șî ma prinsă o blînđață — slušao sam pesmu, i obuze me neka milina ◊ kînd guod ma uĭt vara đi pi śuaka-mĭa kum zavrńe suariļi, întuotđeuna trĭaśe pin mińe o blînđață kaldă — kad god leti sa svoga brda gledam kako zalazi sunce, uvek me probije neka topla milina [Por.] ♦ dij. var. blînḑîĭe [Crn.] ♦ dij. var. blînďață [Kmp.] ∞ înblînḑî  [Vidi]

615  blîstamat  blestemat  проклет  blîstamat (blîstamată) (mn. blîstamaț, blîstamaće) [akc. blîstamat] (prid.) — 1. proklet, uklet, čovek na koga je bačena kletva ◊ a fakut rîaļe, șî lumĭa l-a blîstamat — činio je zla, i ljudi su ga prokleli 2. usudom (ili od neke više sile) predodređena tragična sudbina, ili neki tragičan događaj u ljudskom životu ◊ așa ĭe blîstamat đi la Dumńeḑîu tako je suđeno od Boga [Por.] ∞ blastîma  [Vidi]

617  blîstamatură  blestemătură  проклињање  blîstamatu (mn. blîstamatu) [akc. blîstamatură] (i. ž.) — a. proklinjanje, čin izricanja kletve ◊ s-a dus la vro babă să-ĭ fakă blîstamatură pintru furaluk — otišao je kod neke vračare da mu načini prokletstvo protiv krađe b. prokletstvo kao rezultat čina proklinjanjauom pîkatuos, mulće blîstamaturĭ sînt pi kapu luĭ — grešan čovek, mnogo je kletvi na njegovoj glavi [Por.] ∞ blastîma  [Vidi]

1881  blontirit  cangrenat  гангренозан  blontirit (blontirită) (mn. blontiriț, blontiriće) [akc. blontirit] (prid.) — (med.) gangrenozan, koji je oboleo od gangrene, bronta ◊ muu a noroḑît: lukră, da piśuoru iĭ blontirit — čiča je poludeo: radi, a noga mu je gangrenozna [Crn.] ◊ mama a ramas șkĭuapă, kă avut un piśuor blontirit, da nu s-a dus la duoktur la vrĭame — baba je ostala ćopava, jer je imala gangrenoznu nogu, a nije otišla lekaru na vreme (Tanda) ∞ bruont  [Vidi]

767  bluož  purpură  осип  blu (mn. bluu) [akc. bluož] (i. s.) — (med.) osip, koprivnjača (urticaria) ◊ bluož ĭe buala pĭeļi, în fĭeļ đi bube roșkaćiśe miś, ku mînkarime — osip je kožna bolest, u vidu malih crvenkastih plikova, sa svrabom ◊ tuot ĭe, saraku, pļin đi bluož — sav je, siroma, pun osipa ♦ sin. pîrpur [Por.]  [Vidi]

1568  bļau  bleau  левча  bļauup>1up> (mn. bļeĭś) [akc. bļau] (i. s.) — (tehn.) levča, kriva ugnuta poluga sa osloncem na osovini sa spoljne strane kolskog sanduka (РечникМС3) (Leskovo) ♦ var. bļau ◊ bļauka ļagă karu đi la osîĭe pănă la stupăț la kotur, înțîpeńașće karu kînd duś vrun tovar mare șî grĭeulevča spaja osovinu kola i stubac na sanduku, ojačava kola kada se prevozi velik i težak teret (Jasikovo) [GPek] ◊ bļau s-a kĭemat un parśel la plugol dă ļeamn kare a mĭers prăn pomînt — bljau se zvao deo drvenog pluga koji je išao kroz zemlju (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. sin. ļeu (Tanda), ļoĭkă (Blizna) [Por.]  [Vidi]

1569  bļau  bleau  тупав  bļauup>2up> (bļau) (mn. bļau, bļaure) [akc. bļau] (prid.) (pril.) — 1. (tehn.) tupav, neoštar; loš, neupotrebljiv ◊ sakurĭa bļaură: fakută ka sakurĭa, da nuĭe sakurĭe, nuĭe đi ńimika — tupasta sekira: liči na sekiru, ali nije sekira, nije ni za šta 2. (za ljude) tupav, glupav, priprostuom batrîn da bļau, fara minće — star čovek a glupav, bez razuma (Tanda) 3. (za narav) lajav, praznorek ◊ vuorba luĭ ĭe bļau în vînt — njegova priča je pišanje uz vetar (Rudna Glava) 4. (u izr.) nimalo, malo, povremeno; retko, slabo ◊ ĭuo vorbĭesk, da ĭel bļau n-a ḑîs — ja govorim, a on nije ni beknuo (Rudna Glava) ◊ kîń-ļi bļeuĭe, ka kînd ĭe bolnau, latră numa kînd șî kînd — pas slabo laje, kao da je bolestan, kevče samo kat-kad (Tanda) [Por.] 5. (onom.) bļau! — vau! onomatopeja lajanja (D. Marković, Leskovo) [GPek]  [Vidi]

946  bļezńi  bleojdi  бленути  bļezńiuo bļezńesk, ĭel bļezńașće) [akc. bļezńi] (gl.) — blenuti, buljiti, gledati u nekog ili nešto tupo i nesvesno, ili dugo i neprijatno ◊ nu bļezńi atîta în muĭarĭa uomuluĭ, kă-ț frînźe uasîļi — ne bulji toliki u čovekovu ženu, jer će ti slomiti kosti ♦ sin. boldăńi [Por.]   [Vidi]

947  bļezńit  bleojdit  забленут  bļezńit (bļezńită) (mn. bļezńiț, bļezńiće) [akc. bļezńit] (prid.) — zablenut, zabuljen, tupo zagledan u nešto ili nekog ◊ stă-n mižluoku koļibi, ku uoki bļezńiț în vatra fuokuluĭ, da fuoku-n vatră s-a stîns đemult — stoji na sred kolibe, zablenut u ognjište, a vatra na ognjištu ugasila se davno [Por.] ∞ bļezńi  [Vidi]

896  Bļizńa  Bliznă ?  Близна  Bļizńa [akc. Bļizńa] (i. ž.) — (ojk.) Blizna, zaselak Rudne Glave u opštini Majdanpek ◊ Blizńan, uom đi la Bļizńe — Bliznak, čovek iz Blizne ◊ Bļizńa ĭe un nume șî alu un rîu skurt, kare-l fak Bļizńa mikă ku Bļizńa mare — Blizna je i ime jedne kratke reke, koju čine Velika i Mala Blizna [Por.] ∞ Arnaglaua  [Vidi]

3471  bļizńan  bliznean  Близнанац  bļizńan (mn. bļizńeń) [akc. bļizńan] (i. ž.) — Bliznananc, stanovnik rudnoglavskog zaseoka Blizna ◊ bļizńan ĭe uom kare traĭașće în Bļizńe, al măĭ mare kotun a satuluĭ Arnaglaua — Bliznanac je čovek koji živi u Blizni, najvećem zaseoku sela Rudna Glava [Por.] ∞ Bļizńa  [Vidi]

3472  bļizńană  blizneană  Близњанка  bļizńană (mn. bļizńeańe) [akc. bļizńană] (i. ž.) — Bliznjanka, ženska osoba iz rudnoglavskog zaseoka Blizna ◊ bļizńană ĭe famĭaĭe muĭerĭaskă đi la Bļizńe, đin kotunu al măĭ mare a satuluĭ rumîńesk Arnaglaua — Bliznjanka je ženska osoba iz Blizne, najvećeg zaseoka vlaškog sela Rudna Glavaup. bļizńan [Por.] ∞ Bļizńa  [Vidi]

1570  bobik  limba clopotului  клатно  bobik (mn. bobiś) [akc. bobik] (i. m.) — a. klatno na zvonu ◊ a pikat bobiku đi la kluopît, șî s-a pĭerdut vrunđiva pi munće — otpalo je klatno sa zvona, i izgubilo se negde u planini (Rudna Glava) b. teg na kantaru ◊ tuaće kîntariļi aļi batrîńe avut bobik — svi stari kantari imali su teg (Tanda) [Por.]  [Vidi]

903  boboćală  umflatură ?  набрекнутост  boboćală (mn. boboćaļe) [akc. boboćală] (i. ž.) — (vet.) 1. nabreknutost polnog organa krmače, kao znak potrebe za parenjem ◊ ma duk ku puarka la vĭer, kî s-a pus boboćala pi ĭa, iĭ s-a înflat pļuoduteram krmaču kod vepra, jer je nabrekla, natekla joj je vagina (Rudna Glava) ◊ kînd iĭ đi verît, nuoĭ ḑîśem kî la skruafă sa înflă trupukada svinja traži vepra, mi kažemo da joj je nabrekao „trup” (Crnajka) 2. nadutost, naduvanost ovce usled vrućine ◊ mînă uoĭļi la umbră, kî sa puńe boboćală pi ĭaļe đi zapușala-sta — teraj ovce u hlad, jer će ih spopasti nadutost od ove vrućineup. buob, bobuok, bubmurĭață [Por.] ∞ boboći  [Vidi]

1492  boboći  boboti  бубрити  boboćiuo ma boboćiesk, ĭel sa boboćiașće) [akc. boboći] (gl. p. ref.) — bubriti, povećavati obim; rasti, naduvati se ◊ țîn uoĭļi la suare, ma nadăĭ kă nu sa va boboći — držim ovce na sunci, nadam se da se neđe naduvati [Por.]   [Vidi]

671  boboluoș  boboloș  куглица  bobolu (mn. boboluașă) [akc. boboluoș] (i. m.) — 1. kuglica, okrugli kolačić ◊ boboluașă îs kolaśĭiei kare sî fak dîn untură șî aluvat — kuglice su kolači koji se prave od masti i testa ◊ lu kopiĭ ļi plak boboluașă dulś — deca vole slatke kuglice ◊ kopilu ĭe frumuos ka boboluudete je slatko kao kolačić [Hom.] 2. loptica, predmet loptastog oblika; grudva; kugla; klupko 3. (fig.) epitet za lepo i punačko dete, ili za jedru devojku ♦ sin. kokolu [Por.] ∞ boboloșa  [Vidi]

734  Bobońeșći  Bobonești  Бобонешти  Bobońeșći [akc. Bobońeșći] (i. m.) — (antr.) Bobonešti, vlaško prezime familije u Lubnici, čiji je predak veorvatno imao nadimak Boban ◊ Bobońeșći au kasă lîngă Drumu muskaļesk — Bobonešti imaju kuću pored Moskovskog puta ♦ ? / (augm.) bobu < buob + suf. -„veliko zrno” [Crn.] ∞ buob  [Vidi]

1009  boboruonț  boboronţ ?  грудвица  boboruonț (mn. boboruanță) [akc. boboruonț] (i. m.) — 1. grudvica, kuglica ◊ fańina în saś s-a fakut boboruanță — brašno u džakovima se pretvorilo u grudvice ◊ boboruanțîļ-așća sî kĭamă dramiĭ — ove kuglice se zovu dramlije 2. čvor, izraslina, guka ◊ la kopil a ĭeșît în kuot un boboruonț kît aluna — detetu je je na laktu iskočila guka kao lešnik [Crn.]   [Vidi]

1528  boboșa  boboșa  пупити  boboșauo ma boboșîăḑ, ĭel sa boboșaḑă) [akc. boboșa] (gl. p. ref.) — 1. (za biljke) pupiti, propupiti, bokoriti; razviti list ili cvet ◊ a boboșat salka, ažuns primovara — propupila je vrba, stglo je proleće ♦ sin. muguri 2. (za životinje) gojiti se, debljati, zaobljavati se ◊ a fuost uskat ka bîtu, da đi kînd ĭe pi mînkarĭa-mĭa, sa boboșaḑă frumuos — bio je suv kao prut, a od kada je na mojoj hrani, lepo se gojiup. înboboșa [Crn.] ♦ dij. var. boboloșa [Por.]  [Vidi]

902  bobośi  boboti  букарити се  bobośiuo bobośesk, ĭel bobośiаșće) [akc. bobośi] (gl. p. ref.) — (vet.) bukariti se; dobiti nagon za bukarenjem, za parenjem (za svinje) ◊ skruafa sa bobośiașće kînd kată maskur — svinja se bukari kada traži vepra ♦ sin. a vĭerî, a kata vĭerup. boboći [Por.]   [Vidi]

912  Bobuoĭ  Boboia  Бобој  Bobu [akc. Bobuoĭ] (i. m.) — (antr.) Boboj, nadimak u Crnajki, nastao kao augm. od buob „zrno”+ suf. -oĭ, s obzirom na to da je ovo selo na području gde nije sačuvano intervokalno n, u kom slučaju bi augm. bio bobuoń ◊ Boboĭuoń ĭe poļikra-lu ńepuoțî alu vrun Bobuoĭ — Bobojević je prezime potomaka nekoga Boboja ◊ bobuoĭ îĭ ḑîśem șî la o fluarĭe, kare sa kĭamă șî bobośĭel — „ boboj” kažemo i za cvet koji se zove bobočel (ter. zapis u Crnajki) ♦ / bobośĭel (demin.) < bobuok — „pupoljak” ◊ astîḑ ĭastă Bobuoĭ șî-n Arnaglaua, a veńit înainća đi rat unu Marćin Șkĭopu đin ńamo-la, đin Țrnaĭka la otar ku Gorńana, a skimbat imańa ku vrunu đi la Muskidău în Bļizńe — ima Bobojevića i u Rudnoj Glavi, došao je neki Martin Ćopavi iz te familije, sa međe Crnajke i Gornjana, trampio je imanje sa nekim sa Muskideua u Blizni (iz rodoslovne građe, terenski rad, Durlić) [Por.]   [Vidi]

901  bobuok  boboc  пупољак  bobuok (mn. bobu) [akc. bobuok] (i. m.) — 1. (bot.) pupoljak, zametak na stabljici iz koga će se razviti list, cvet, izdanak ili mladica (Rečnik MS); cvet ◊ Naĭka-l mĭeu săśiră grîu / Ku bobuoku mĭeu la brîuDragi žanje tu na kosi / I moj cvet o pojas nosi (stih iz ljubavne pesme) 2. (fig.) izraz od milja za mladunčad a. za lepu i jedru devojčicu na pragu puberteta ◊ Ankuța ĭe un bobuok đi fată — Ankuca je pupoljak od devojke b. za pilad, naročito malu guščad i plovčad ◊ traușa mĭ-a-nflurit đi bobuośiĭ đi rață,șî đi gîșć — dvorište mi se rascvetalo od guščje i plovčije piladi 3. (fig.) klube, klupko, u izrazima „motaju me / udaraju me kao klube” ◊ Tuata vara ća-bobuok / Tuamna nuĭe ńiś un gluod. — Celog leta u jurnjavi / A u jesen zrnca nema (ća — izraz kojim se tera stoka) [Por.] ∞ buob  [Vidi]

924  Boćaḑă  bobotează  Богојављање  Boćaḑă [akc. Boćaḑă] (i. ž.) — (kal.) Bogojavljanje, dan u običajnom kalendaru, nepokretni praznik (19. I) ◊ la Boćaḑă dupa śe ći skuoļ, măĭ întîń duś apă đi la fîntînă — na Bogoljavljenje posle buđenja, prvo doneseš vodu sa izvora [Por.] ♦ dij. var. Boboćeaḑă [Crn.] ∞ bućeḑa  [Vidi]

993  boćeḑ  botez  крштење  boćeḑ (mn. boćeḑu) [akc. boćeḑ] (i. m.) — (rel.) krštenje a. nadavanje imena ◊ la boćeḑ našu puńe numiļi la kopil — na krštenju kum daje detetu ime b. crkveni obred koji se vrši nad osobom pri stupanju u hrišćansku veru ◊ đemult boćeḑ în bisîarikă, ku puopa, a fakut numa aĭ gîzdoćiń — nekada, krštenje u crkvi, sa popom, obavljalui su samo bogataši [Por.] ∞ bućeḑa  [Vidi]

1243  boći  boci (a se)  мрктети  boćiuo ma boćiesk, ĭel sa boćiașće) [akc. boći] (gl. p. ref.) — (za ovce) mrkteti, njuškati (se), grupisati se i okretati se njuškom prema njušci u vreme velikih vrućinauoĭļi sa boćesk numa kînd ĭe zapuk, vara la amńaḑîț, kînd ĭe suariļi tare, da ĭaļe n-au umbră; sa adună buot la buot — ovce se mrkte samo kada je vrućina, leti u podne, kada je sunce jako, a one nemaju hlad; skupljaju se njuška na njušku (Paun Ilić, ovčar iz Tande) ♦ / < buot (la buot) [Por.]   [Vidi]

945  Boćuon  Bocion  Боћон  Boćuon (mn. Boću) [akc. Boćuon] (i. m.) — (antr.) Boćon, stari nadimak jedne bufanske familije u Majdanpeku ◊ ĭ-ar ḑîs Boćuoń kă ar fost fakuț pi bot — nazvani su Boćonji jer su imali zatupasto lice ◊ Boćuon ku Boćuanka, s-ar dus dupa kļisă la Dăbiļug — Boćon i Boćonka su otišli u Debeli Lug po slaninu ♦ / < buot„njuška ” + suf. -ĭuon [Buf.] ∞ buot  [Vidi]

1573  bođikai  bodicăi  чепркати  bođikaiuo bođikîĭ, ĭel bođikîĭe) [akc. bođikai] (gl.) — čeprkati, tražiti što guranjem ruke u gomilu predmeta, u unutrašnjost nekog prostora; čačkati; preturati; prevrtati ◊ nu bođikai pin gunuoĭ ku mîna guală, ĭa vrun bît — nemoj čeprkati po đubrištu golim rukama, uzmi neki štap ◊ bođikaiĭ pin tuot kuotu sî gasîăsk amnarĭu, șî nu-l gasîĭ — preturio sam svako ćoše da nađem ognjilo, i nisam ga našao [Por.]   [Vidi]

1556  bogdapruost  bogdaproste  богдапрост  bogdapruost [akc. bogdapruost] (uzv.) — (rel.) bogdaprost: bog da oprosti, ključna reč u posmrtnim obredima namenjivanja pokojnicima ◊ fara bogdapruost al muort pi lumĭa-ĭa nu primĭașće ńimika đin aĭa śe-ĭ dau aĭ viĭ đi pomană — bez „bogdaprosta” pokojnik na onome svetu ne prima ništa od onoga što mu živi namenjuju na daći ♦ var. bobdapruost [Por.] ♦ dij. var. bođaprost [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

488  Bogovina  Bogovina  Боговина  Bogovina [akc. Bogovina] (i. ž.) — (ojk.) Bogovina, selo i rudnik mrkog uglja u opštini Boljevac, naseljeno Vlasima Munćanima ◊ maĭdanu în Bogovina a înśaput sî lukrĭe în anu 1903. — rudnik u Bogovini počeo je sa radom 1903. godine [Crn.]  [Vidi]

489  Bogovĭan  Bogovean  Боговинац  Bogovĭan (Bogovĭană) (mn. Bogovĭań, Bogovĭańe) [akc. Bogovĭan] (i. m.) — Bogovinac, stanovnik sela Bogovina u opštini Boljevac ◊ ĭerĭ a fuost un Bogovĭan la nuoĭ, a kumparat vin đi prazńik — juče je bio jedan Bogovinac kod nas, kupio je vino za slavu [Crn.] ∞ Bogovina  [Vidi]

909  boĭarĭ  boier  бољар  boĭarĭ (mn. boĭari) [akc. boĭarĭ] (i. m.) — bojar, spahija u Vlaškoj ◊ mulț rumîń a fuźit đin Rumîńiĭe, đi rău boĭerilor — mnogi su Vlasi pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zla [Por.]   [Vidi]

910  boĭarĭesk  boieresc  бољарски  boĭarĭesk (boĭarĭaskă) (mn. boĭarĭeșć) [akc. boĭarĭesk] (prid.) — boljarski, pripada boljaru, zemljoposednički ◊ s-a puvestît kă aĭ nuoștri în Rumîńiĭe a trait în borđiĭe, da kîășîļi boĭarĭeșć a fuost fakuće đin pĭatră — pričalo se da su naši u Vlaškoj živeli u zeminicama, a da su boljarske kuće bile sagrađene od kamena [Crn.]   [Vidi]

921  boĭerĭașće  boierește  бојарски  boĭerĭașće [akc. boĭerĭașće] (pril.) — bojarski, bogataški; koji živi na visokoj nozi ◊ baĭațî s-a-nbrakat boĭerĭașće — momci su se obukli po bogataški [Crn.] ♦ dij. var. buĭarĭașće [Por.] up. boĭerĭ, boĭarĭ  [Vidi]

695  Boĭuońi  Boioni  Бојони  Boĭuońi [akc. Boĭuońi] (i. m.) — (antr.) Bojoni, vlaško prezime familije Bojić u Podgorcu, i Mirić u Osniću, kojima je predak bio Vlah sa nadimkom Boja ◊ Boĭuońi đin Podguorț ku aĭ đin Osńiśa, nu sînt rudă — Bojoni iz Podgorca sa onima iz Osnića, nisu u srodstvu [Crn.] ∞ Buoĭa  [Vidi]

981  bolboćină  bolbotină  болботина  bolboćină (mn. bolboćiń) [akc. bolboćină] (i. ž.) — (bot.) bolbotina a. vrsta trave, ne pamti se više tačno koja ◊ ka pin vis țîn minće kî vorbĭa aĭ batrîń đi vro ĭarbă bolboćină, ama n-am luvat la kap baš kare ĭe — kao kroz san pamtim da su stari pominjali nekakvu travku „bolbotinu”, ali nisam upamtio tačno koja je b. zajednički naziv za trave; (pej.) travuljine ◊ a pus în ļegume numa ńișći bolboćiń — stavila je u jelo samo neke travuljine [Por.]   [Vidi]

2994  bolboĭa  bolboia  разрогачити  bolboĭauo bolboĭeḑ, ĭel bolboĭaḑă) [akc. bolboĭa] (gl. p.) — razrogačiti oči, raširiti; buljiti ◊ kînd o vaḑu în pĭaļa guală, iĭ sa bolboĭară uoki ka la buoukad ju je video golu, razrogačile mu se oči kao u vola [Por.]  [Vidi]

836  bolborosî  bolborosi  клокотати  bolborosîuo bolborosîăsk, ĭel bolborosîașće) [akc. bolborosî] (gl. p. ref.) — (onom.) klokotati 1. (za tečnost) klokotati, ključati ◊ mare bobît, s-auđe đin đeparće kum bolborosîașće apa — jak vodopad, čuje se izdaleka kako klokoće voda ♦ sin. ćurîĭe, burîĭe 2. (za čoveka) brbljati, mrmljati, govoriti sebi u bradu; govoriti nerazgovetno, gunđati ◊ śe-ĭ, drak, la baba-ĭa, numa bolborosîașće pi-n traușă? — koji je đavo onoj babi, samo trtlja po dvorištu? [Por.] ♦ dij. var. bolborosășťe [Kmp.]   [Vidi]

813  Bolboroș  Bolboroș  Болборош  Bolboroș [akc. Bolboroș] ) (i. m.) — (top.) Bolboroš, izvor u ataru sela Dušanovac, opština Negotin ◊ Bolboroș ĭe izvor tare, în kare bolborosășťe apa ka kînd fĭerbe în uoală — Bolboroš je jak izvor u kome voda ključa kao kad se kuva u loncu [Kmp.] ∞ bolborosî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1005  boldăńi  boldânea  буљити  boldăńiuo boldańesk, ĭel boldаńеаșće) [akc. boldăńi] (gl. p.) — buljiti, blenuti, razrogačiti oči, neprijatno gledati ◊ atîta boldăńi uoki kînd ma vaḑu, đi ma spumîntaĭ kî o sî-ĭ ĭasă đin kap — toliko je razrogačio oči kada me je video, da mi se učinilo da će mu iskočiti iz glave ♦ var. buldańi ♦ sin. bļezńi [Por.]   [Vidi]

806  bolđi  boldi  подбадати  bolđiuo bolđesk,ĭel bolđașće, ) [akc. bolđi] (gl. p. ref.) — 1. podbadati, podsticati; ćuškati ◊ skamnu nuĭe ńaćid, ma bolđașće un nuod ăn kur — tronožac nije ravan, neki čvor me bode u zadnjicu ◊ bolđal, sî sa muće măĭ înkolo — ćušni ga, da se pomeri malo na tamo ♦ var. bulđi ♦ sin . înpunźa 2. (psih) gledati oštro, ispod oka; probosti nekoga pogledom ◊ kînd ma bolđiașće ku uoki-ĭa kĭortavĭ, frika ma taĭe — kad me pogleda onim zrikavim očima, strah me preseče [Por.] ∞ buold  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1244  bolđiș  boldiș  шиљаст  bolđiș (bolđișă) (mn. bolđișă) [akc. bolđiș] (prid.) — 1. (za predmete) šiljast, štrkljast, kome štrči vrh, šiljak ◊ a tîrsît pi lînga luok, ș-a lasat ńișći spińamă în mižluoku drumuluĭ, sî șća ku spińi bolđiș în sus, da pi aśiĭa trĭek kopiĭi đeskulț kînd sa duk la rîu sî sa skalđe — kresao je lisnik i ostavio je nekavo trnje na sred puta, da stoji sa bodljama štrkjljasto u vis, a tuda prolaze bosonoga deca kada idu na reku da se kupaju 2. (psih.) oštar pogled, pogled ispod oka; buljav, ispitivački ili podmukao pogled ◊ dukî-sa drakuluĭ, are o uĭtatură bolđișă, frika ma taĭe kînd guod îm skapă uoki sî ma uĭt la ĭel — đavo ga odneo, ima neki podmukao pogled, strah me preseče kad god mi se omakne da ga pogledam ♦ var. bolđiuluĭ ♦ sin. kĭorđiș [Por.] ∞ bolđi  [Vidi]

804  bolđiu  boldei  кученце  bolđiu (mn. bolđiĭ) [akc. bolđiu] (i. m.) — (zool.) 1. kučence, mali pas ◊ bolđiu ĭe kîńe mik, ăl țîń đi drag, să ći žuoś ku ĭel, șă să-ț latre pi lînga kasă — bolđej je mali pas, koga držiš iz ljubavi, da se igraš s njim, i da ti laje oko kuće ◊ sa kĭamă bolđiu kă bolđașće đarîndu ku buotuzove se boldžiu zato što svuda zabada njušku ♦ var. bolđeĭ (mn. bolđeĭe) ♦ up. kopu, kĭer [Por.] 2. lovački pas kratkih nogu, jamar, rupar; jazavičar ◊ bolđiu ĭe kîńe fara kuadă, dakă arĭe kuadă, kuada iĭ sa taĭe — jamar je kuče bez repa, ako ima rep, rep mu se seče ◊ ku bolđiu s-a dus vînațî dupa vulpĭ, or dupa vĭeḑurĭ — sa jamarom su lovci išli u lov na lisice, ili jazavce [GPek] ∞ bolđi  [Vidi]

595  bolnau  bolnav  болестан  bolnau (bolnauă) (mn. bolnauvĭ, bolnavĭe) [akc. bolnau] (prid.) — (med.) bolestan ◊ bolnau rîăumnogo je bolestan ◊ bolnau, da lukră — bolestan, a radi ◊ bolnauă đi an — bolesna od prošle godine ◊ bolnau đi uskatură — bolestan od sušice [Crn.] ◊ minće kî ĭe bolnau, numa să nu lukrĭe — laže da je bolestan, samo da ne radi [Por.] ♦ dij. var. bolnav [akc. bolnav] [Kmp.] ♦ dij. var. bolnăv [akc. bolnav] ◊ nu poś să vin, kă mis bolnăv — ne mogu da dođem, jer sam bolestan (Mustapić) [Zvizd] ∞ boļi  [Vidi]

639  bolobuok  inspid ?  бљутав  bolobuok (bolobuokă) (mn. bolobu, bolobuaśe) [akc. bolobuok] (prid.) — bljutav, ustajao, bez ukusa ◊ apă bolobuokă — bljutava voda [Hom.] ♦ dij. var. śolobuok, śilobuok [Por.]  [Vidi]

596  boļeșńiță  boleșniţă  болештина  boļeșńiță (mn. boļeșńiț) [akc. boļeșńiță] (i. ž.) — boleština, epidemija ◊ s-a pus o boļeșńiță pi tuată lumĭa în sat — zahvatila je neka boleština sve ljude u selu ◊ s-a pus o boļeșńiță pi nuoĭ, tuoț tușîm — uhvatila nas je neka boleština, svi kašljemo [Crn.] ∞ boļi   [Vidi]

497  Boļeviśan  Bolevicean ?  Бољевчанин  Boļeviśan, Boļeviśană (mn. Boļeviśań, Boļeviśańe) [akc. Boļeviśan] (i. m.) — Boljevčanin, stanovnik Boljevca ◊ Buļuu ĭe oraș mik, k-în ĭel traĭesk puțîń Boļeviśań — Boljevac je mala varoš, jer u njemu živi malo Boljevčana [Crn.]   [Vidi]

594  boļi  boli  боловати  boļiuo boļesk, ĭel boļașće) [akc. boļi] (gl. n.) — bolovati ◊ boļașće đi buală grĭa — boluje od teške bolesti ◊ boļașće đi buala rîa — boluje od padavice, epilepsije ◊ boļașće đi frigurĭ — boluje od groznice ◊ boļașće în pat — boluje u krevetu ◊ boļașće đi ļańe — boluje od lenjosti [Crn.] ◊ ĭel a-nśeput a boļi, đi kînd la podmorît să lukrĭe în apă — on je počeo bolovati od kada su ga primorali da radi u vodi [Por.]   [Vidi]

966  bombońală  bombăneală  гунђање  bombońală (mn. bombońalău) [akc. bombońală] (i. ž.) — gunđanje, zvocanje; mrmljanje ◊ mare bombońală-n lume, đi nakaz șî greotaće — veliko gunđanje u narodu, zbog muke i teškoća [Crn.] ∞ bombońi  [Vidi]

907  Bonduok  bondoc  Бондок  Bonduok (mn. bonduaśe) [akc. Bonduok] (i. m.) — (top.) Bondok, zvano mesto u ataru sela Crnajke, zatupasto brdo na ograncima Deli Jovana ◊ am moșîĭe la Bonduok, luok ĭe bun șî poļažńik — imam imanje na Bondoku, mesto je dobro i ravnoup. bunduk [Por.]   [Vidi]

798  borțuoń  borţoi  каменчина  borțu (mn. borțuańe) [akc. borțuoń] (i. s.) — kamen, oveći komad ◊ pănă iĭ a mĭers pi drum, ńiskaĭ kopiĭ đin tufă s-a pus ku borțuańe pi iĭ — dok su oni išli putem, neka deca su ih iz šume napala kamenjem ♦ / (augm.) < borț ♦ sin. petru, bolovan, biku, baĭku [Por.] ∞ pĭatră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

728  borđeĭ  bordei  земуница  borđeĭ (mn. borđaĭe) [akc. borđeĭ] (i. s.) — zemunica, vrsta primitivnog objekta za stanovanje koji je jednim delom ukopan u zemlju, burdelj ◊ borđeĭu n-avut ńiś o ferĭastă — zemunica nije imala nijedan prozor [Crn.] ♦ dij. var. borđiĭ, borđeĭkă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

727  Borđuońi  Bordeni  Борђани  Borđuońi [akc. Borđuońi] (i. m.) — (antr.) Borđani, vlaškо prezime porodice Jovanović iz Malog Izvora, po nadimku pretka koji se zvao Borđa ♦ / ? < Borđa — „onaj koji živi u borđeju, zemunici” ◊ Pau Borđan — Pavle Borđan [Crn.] ∞ borđeĭ  [Vidi]

736  borfańală  borfăială  преметачина  borfańală (mn. borfańelu) [akc. borfańală] (i. ž.) — 1. premetačina, preturanje po stvarima; pretraživanje nečega da se nađe što skriveno ili nedopušteno ◊ źindari a fakut borfańală pin kasă — žandari su izvršili premetačinu po kući 2. nered, kao posledica premetačine ◊ borfańală pin kasă — nered u kući ◊ borfańală în tuaće pîărțîļi — nered na sve strane (opšti nered) [Crn.] ♦ dij. var. borfaĭală [Por.] ∞ borfańi  [Vidi]

737  borfańi  borfăi  преметати  borfańiuo borfańesk, ĭel bоrfańașće) [akc. borfańi] (gl. p.) — premetati, preturati po stvarima, ostavljajući nered za sobom ◊ bоrfańașće, katînd śaua — pretura stvari, tražeći nešto ◊ prĭa mult bоrfańașće pîntru un lukru mik — previše pretura po stvarima, tražeći sitnicu [Crn.] ♦ dij. var. borfai ♦ dij. sin. borîndai [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

630  borî  borî  ејакулирати  borîuo borîăsk, ĭel borîașće) [akc. borî] (gl.) — (zast.) 1. ejakulirati, izbaciti seme, svršiti ◊ n-a pazît ș-a borît î-ńa, șî ĭa, saraka, a pļekat greuańe — nije pazio i svršio je u nju, i ona je, sirota, ostala trudna 2. (vulg.) psovati, pretiti da će se nad sagovornikom obaviti koitalni čin sa ejakulacijom ◊ borîlaș să-l borăsk — bem li ga, da ga jebem ◊ fi bun, borîćaș — budi dobar, jebote ◊ borîmĭar în ćińe — jebo te! jebem te! ◊ nu ma borî, ma ruog đi ćińe, kă nu mis đivină — nemoj me psovati, molim te, jer nisam kriv [Por.]  [Vidi]

1136  borîndai  cotrobăi  претурати  borîndaiuo borîndĭĭ, ĭel borîndîĭe) [akc. borîndai] (gl. p. ref.) — preturati, premetati, praviti nered prilikom premetačine ◊ lasî-će, mă, nu măĭ borîndai pin lada-ĭa, nuĭe-n ĭa ńimika đi ćińe — mani se, bre, nemoj više preturati po toj škrinji, nema u njoj ničega za tebe [Por.] up. borfańi  [Vidi]

1137  borîndaĭală  cotrobăială  преметачина  borîndaĭală (mn. borîndaĭaļe) [akc. borîndaĭală] (i. ž.) — premetačina, preturanje po stvarima ◊ veńiră uoțî, fakură o borîndaĭală pin kasă, șî kînd nu gasîră ńimika, sa dusîră drakuluĭ — dođoše hajduci, napraviše premetačinu po kući, i kada ne nađoše ništa, odoše k vragu [Por.] ∞ borîndai  [Vidi]

1014  borîșkai  borâscăi  претурати  borîșkaiuo borîșkîĭ, ĭel borîșkîĭe) [akc. borîșkai] (gl.) — 1. preturati, premetati, tražiti nešto ostavljajući nered za sobom ◊ are urît învăț s-îm borîșkîĭe pin puzanarĭe — ima ružnu naviku da mi pretura po džepovima 2. češati rogove, grebati rogovima (za goveda) ◊ buou sa borîșkîĭe, șî buankîĭe, ka kînd draku s-a bagat în ĭel — vo češe rogove i muče, kao da je đavo ušao u njega [Por.]   [Vidi]

788  borkan  borcan  ћуп  borkan (mn. borkań) [akc. borkan] — ćup ◊ borkan ĭe vas ĭn kare s-a pastrat grĭu or faĭna — borkan je posuda u kojoj se čuvala pšenica ili brašno [Kmp.]   [Vidi]

850  borkonat  borcănat  бокаст  borkonat (borkonată) (mn. borkonaț, borkonaće) [akc. borkonat] (prid.) — 1. (za predmete) bokast, izbočen, ispupčen, bokat, trbušast, zadebljan ◊ mațu đi udat ĭe borkonat la un luok — crevo za zalivanje je zadebljano na jednom mestu ◊ ļiemnu borkonat nuĭe bun đi blîăń — zadebljano drvo nije za daske 2. (za čoveka) ugojen, udebljao ◊ furtatu mĭeu koźa s-a borkonat — moj prijatelj se prilično udebljao ♦ var. unflat [Crn.] ∞ borkan  [Vidi]

791  borugă  borugă  вододерина  boru (mn. boruź) [akc. borugă] (i. ž.) — 1. (oron.) a. vododerina, manji ili veći usek u zemlištu koji je napravila tekuća voda; dolja; jarak ◊ a ploĭat ka kînd aĭ turnat ku gaļata, șî ļivĭeḑîļi pi pođiń sînt pļińe đi boruź — kiša je lila kao iz kabla, i livade na padinama pune su vododerina b. korito potoka ◊ borugă mikă — mala dolja ◊ borugă adănkă — dubodolina ♦ sin. dîră 2. potok ◊ dupa śe ļi pașće, pîkurarĭu mînă uoiļi la borugă să ļi adîape — posle paše, čobanin tera ovce na potok, da ih napoji ◊ boruga pi kare kure apa, sa kĭamă ogaș — vododerina kojom teče vode, zove se potok [Por.]   [Vidi]

735  Bosańi  Bosă  Босани  Bosańi [akc. Bosańi] (i. m.) — (antr.) Bosani, Bosini, koji pripadaju Bosi, vlaško prezime familije u Lubnici, verovatno po ženi koja se zvala Bosa ◊ Dragu Bosan a fuost lautarĭ — Dragi Bosan je bio violinista [Crn.]   [Vidi]

2243  bosîndak  bosândac  јатаган  bosîndak (mn. bosîndaku) [akc. bosîndak] (i. s.) — (tehn.) jatagan, sablja ◊ o’ sî taś dîn gură, or sî gușć dîn bosîndak — ili ćeš da ućutiš, ili ćeš da „gucneš” jatagan [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

834  boșćină  boștină  воштина  boșćină (mn. boșćiń) [akc. boșćină] (i. ž.) — voština, ostatak prilikom topljenja i ceđenja voska ◊ śară puțînă, da boșćină multă — voska malo, a voštine mnogo [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

678  botrak  brotac  жаба  botrak (mn. botraś) [akc. botrak] (i. m.) — žaba; mala žaba (Rana esculenta) ◊ nuată ka un botrak — pliva kao mala žaba (Sige, Magudica) ♦ var. brotak (Laznica, Medveđica) [Hom.] ♦ dij. var. brotak [akc. brotak] — 1. vodena žaba ◊ brotak ĭe bruaskă đi apă — brotak je vodena žaba 2. žabac, mužjak (prepoznaje se po tome što „skače” na žabu) ◊ brotaku ĭe bruaskă voĭńiśaskă — brotak je žaba mužjak [Por.] 3. žaba koja skače ◊ brotaku ĭe bruaskă sărituare — brotak je skakutava žaba [GPek]   [Vidi]

847  botur  butur  дебљи крај  botur (mn. boturu) [akc. botur] (i. m.) — deblji kraj stabla, štapa ili motke ◊ skurtă ļiemnu la botur đi vro duauă palmĭe — skrati drvo na debljem kraju za jedno dve šake ◊ bîćiļi nuaștre la botur sînt gata tot una — naši štapovi su na debljem kraju gotovo jednaki [Crn.] ◊ ļiemnu, bîtu, krĭangă șî așa śeva śi ĭe lunguĭat, are duauă kîpatîńe: unu ĭe măĭ supțîrĭe, or măĭ askuțît, șî ĭel sa kĭamă vîr, da alalalt ĭe măĭ gruos, or măĭ tîmpit, șî la aăla sa ḑîśe botur — drvo, štap, grana ili tako nešto duguljasto, ima dva kraja: jedan je tanji ili oštriji, i taj se zove „vrh”, a drugi je deblji ili tuplji, i taj se deo zove „botur” ♦ supr. vîr [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1501  boťeza  boteza  крстити (се)  boťeza (ĭo boťez, ĭel boťază) [akc. boťeza] (gl. p. ref.) — (rel.) krstiti (se), nadenuti nekom ime ◊ am boťezat kopilu kînd avut un an — krstili smo dete kada je imalo godinu dana [Kmp.] ♦ dij. var. bućeḑa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

839  boznakît  boznacât ?  богзнаколки  boznakît (boznakîtă) (mn. boznakîț, boznakîće) [akc. boznakît] (prid.) — (dosl.) „bog zna koliko”, izraz za nešto što ima neodređeno veliku meru ◊ a veńit un uom, boznakît đi mare — došao je jedan ogroman čovek ◊ a luvat o palugă boznakîtă, ș-a-nśeput sî bată — dohvatio je jednu veliku motku, i počeo da bije ◊ boznakît đi kînd ăl așćet — dugo ga čekam (sam bog zna koliko) ♦ / bozna < srb. „bog zna ” + kît — vl. „koliko” ♦ var. buoznakît, buznakît [Por.]   [Vidi]

530  braț  braţ  наручје  braț (mn. brață) [akc. brață] (i. ž.) — 1. naručje ◊ kopilu a plîns, șă mumî-sa l-a luvat în brață — dete je plakalo i majka ga je uzela u naručje ◊ a luvat numa kît duśe în brață — poneo je samo koliko nosi u naručju [Crn.] 2. naramak, breme, količina nečega koja se može poneti u naručjuun braț đi ļamńe — naramak drva 3. snop ◊ braț đi tuļeń dupa kuļies s-adună șî sa faśe stup đi kukuruḑ — snop tuluske sakuplja se posle berbe i pravi se kopa kukuruza (Rudna Glava) 4. (fig.) zagrljaj ◊ s-a luvat în brață, șî s-a țukat — zagrlili su se, i poljubili [Por.]   [Vidi]

531  brațarĭe  brăţare  гривна  brațarĭe (mn. brațîărĭ) [akc. brațarĭe] (i. ž.) — 1. grivna, obujmica ◊ brațarĭa țîńe kuasa-n držală — metalna grivna drži kosu na držalji ◊ a pikat brațarĭa la kapatîńu lu skamnu karuluĭ — ispala je obujmica na stolici drvenih kola [Crn.] ◊ brațarĭa ĭe o buśauă đi fĭer ku kare sa ļagă doă parśaļe alu śeva — grivna je gvozdena čaura kojom se vezuju dva dela nečega [Por.] 2. prsni ukras na odevnim predmetima od sukna ◊ arĭe brațărĭ mîndrĭe la zabun — ima lepe ukrase na zubunu [Crn.] ∞ braț  [Vidi]

775  brad  brad  јела  brad (mn. braḑ) (i. m.) — (bot.) jela, vrsta zimzelenog drveta (Albies alba) ◊ blăń dă brad — jelove daske ◊ bradu ĭe viarđe șî ĭ<u>au>rna șî v<u>au>ra — jela je zelena i leti i zimi [Hom.] ◊ blana đi brad frumu<u>ou>s mirusă — jelova daska lepo miriše ◊ în Porĭeśa padure ku ļemn brad n-a fuost, kînd pi la Guol a dat vrun brad sîngur, aĭ batrîń a spus kă samînța ĭ-a dus pasîrĭa-n ćik đi la Munț-aĭ Albĭ — u Porečju šume sa jelovim drvetom nije bilo, kad bi se na Deli Jovanu našla po neka usamljena jela, starci su govorili da je njeno seme donela sa Karpata ptica u kljunu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4016  bradoaĭe  brădoaie  качица  bradoaĭe (mn. bradoaĭe) [akc. bradoaĭe] (i. ž.) — kačica ◊ bradoaĭa ĭe un feļ đe putină mikă, đe ļemn ku kapak, în kare sa păzește pastrama — kačica je vrsta male kace od drveta, sa poklopcem, u kojoj se čuva pastrma [Tim.]  [Vidi]

1567  braḑ  brăduţi  вез  braḑ (mn. braḑu) [akc. braḑ] (i. m.) — vez, ukras na haljetku ◊ braḑ îs puĭ or floriśĭaļe kusuće pră kimĭașă dă fuĭuor — vez je ukrasna šara ili cvet na lanenoj košulji (Sige) [Hom.] ◊ braḑ ĭe aĭa kînd muĭarĭa kuasă muskiță pi pînḑă — vez je ono kad žena ušiva pokrstice po platnu ◊ braḑ ĭe șîru kare sa kuasă la mîńiś, or la guļir, or la pĭept — „bradz”je trakast ukras koji se veze na rukavima, na okovratniku, ili na grudima (Blizna) ♦ sin. u, puĭ [Por.]  [Vidi]

971  brađet  brădet  борик  brađet (mn. brađetu) [akc. brađet] (i. m.) — borik, borova šuma ◊ am fuost în brađet dupa mrtaś đi kasă — išli smo u borovu šumu po merteke za kuću ♦ var. brađiš (mn. brađišu) [Crn.] ∞ brad  [Vidi]

709  Brankuońi  Brancovici  Бранкови  Brankuońi [akc. Brankuońi] (i. m.) — (antr.) Brankovi, Brankojevi (ići), vlaško prezime porodica Trailović i Radivojević u Osniću, po ličnom imenu pretka koji se zvao Branku ◊ Giță lu Branku a fuost fluĭeraș bun, șî frumuos a ḑîs ruopîta — Đorđe Brankov je bio dobar frulaš, i lepu je svirao „ropotu [Crn.] ∞ Branku  [Vidi]

4961  brańi  brăni  бранити  brańiuo brańesk, ĭel brańĭașće) [akc. brańi] (gl. p. ref.) — braniti, zabraniti ◊ kînd vrunu pośașće ļivađa, arată kă brańașće sî sa paskă uoiļi în moșîĭa luĭ — kad neko zapotka livadu, pokazuje da zabranjuje da se stoka napasa na njegovom imanju ◊ la kopil nu ĭ-a brańit ńimika — detetu nisu branili ništa ♦ sin. opri [Por.]  [Vidi]

872  brańișće  braniște  забран  brańișće (mn. brăńișć) [akc. brańișće] (i. ž.) — zabran, šuma koja se ne seče ◊ l-am dat la sud, kî mĭ-a fakut mare șćetă-n brańișće — tužio sam ga, jer mi je napravio veliku štetu u zabranu [Por.] ∞ brańi  [Vidi]

1367  brașuаvă  brașoavă  смицалица  brașuаvă (mn. brașuаvе) [akc. brașuаvă] (i. ž.) — 1. smicalica, podvala, lukavstvo ◊ aîăsta uom mĭ-a ogođit o brașuavă, đi am s-o țîn minće kît sînt viuovaj čovek mi je namestio jednu smicalicu, da ću je pamtiti dok sam živ [Crn.] 2. grimasa, kreveljenje ♦ dij. var. brșuavă, broșoavă (mn. brșuave, broșuave) ◊ sa strîmbă kîtra kopil, faśe broșuave da kopilu muare đe rîs — krevelji se na dete, pravi smeške a dete umire od smeha (Tanda) ♦ var. bîrșuavă (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

532  brățîșuară  brăţișoare  загрљајче  brățîșuară (mn. brățîșuarĭе) [akc. brățîșuară] (i. ž.) — (demin.) (folk.) „zagrljajče”, nežan izraz za naručje ◊ vinu la naĭka-n brățîșuară — (dosl.) dođi dragom u „naručence”, (fig.) dođi da te nežno zagrlim [Por.] ∞ braț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1575  brățui  brăţui  паковати грање  brățuiuo brîățui, akc. brîățui ĭel brîățuĭe, akc. brîățuĭe) [akc. brățui] (gl.) — pakovati nasečene lisnate grane na gomilu, pogodnu za nošenje do mesta gde se dene lisnik; u timočkom dijalektu: izdipliti ◊ tata darîmă la frunḑă, da ĭuo brîățuĭ, șî trag brațurļi pi žuardă dupa mińe, pănă la luok unđe muma grîmađiașće frunḑarĭuotac kreše grane sa lišćem, ja ih pakujem u naramke, i te naramke prevlačim na štapu do mesta gde majka dene lisnik [Por.] ∞ braț  [Vidi]

720  brăśinar  brăcinar  учкур  brăśinar (mn. brăśinarĭ) [akc. brăśinar] (i. m.) — 1. učkur, uzica, svitnjak, gaćnik, pojas ◊ brăśinarĭu ĭe un ițuoń ku kare s-a ļegat śuariśi — „bračinar” je kanap kojim su se vezivale pantalone ♦ sin. înśingatuare [Por.] 2. ♦ dij. var. braśinarĭ (mn. brăśinarĭe) — a. prečaga, prečkaușă ku triĭ braśinarĭe — vrata sa tri prečke ◊ blană đi masă fakută ĭe ku braśinarĭe — daska sofre spojena je prečagama b. spojnica ◊ braśinarĭ la kuarńiļi pluguluĭ ĭe laćiță, ore verźauă, karĭe ļi-nțîpeńașće șî ļi țîńe la masură — spojnica na drvenim ručicama pluga je poprečna daščica, ili šipka, koja vezuje i učvršćuje ručice [Crn.] ∞ braśiră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

717  brțarĭ  bârsă  спона  brțarĭ (mn. brțarĭe) [akc. brțarĭ] (i. ž.) — spоna, spojka, letvica ili šina koja spaja i učvršćuje delove pluga za ogrtanje ◊ kînd să mută brțarĭu la plugu đi mușuruoń, sa ogođașće larźimĭa kormańilor — pomeranjem spone na plugu za ogrtanje, reguliše se širina zahvata, i količina zemlje koja se nanosi na strukova kukuruza [Crn.] ♦ dij. var. brațarĭ [Por.]   [Vidi]

6197  brebeńel  brebenel  млађа  brebeńel (mn. brebeńeĭ) [akc. brebeńel] (i. m.) — (bot.) mlađa, mlađik, klokoćica (Corydalis-cava) ◊ brebeńel ĭe fluare kare măĭ întîĭ dă primovara, o vîrstă ku fluare balastră, da alta ku fluare albă — mlađa je prvo prolećno cveće, jedna vrsta ima ljubičast, a druga beli cvet ◊ brebeńeĭ kuļeg muĭeriļi șă-ĭ duk la morminț, unđe-ĭ tamîĭe șă-ĭ dau đe pomană la-ĭ muorț — mlađu beru žene i nose na groblje, gde je kade i namenjuju pokojnicima ♦ var. bribeńel (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

1574  bren  brener  бренер  bren (mn. brenu) [akc. bren] (i. s.) — brener a. na karabitnoj lampi ◊ kînd sa astupă brenu la lampă, sa kurîțâ ku o žîțîșuară đi oțăl, supțîrĭe ka păru đin kap — kad se zapuši brener na lempi, čisti se jednom žičicom od čelika, tankom kao dlaka s glave b. na autogenom aparatu za zavarivanje ◊ brenu la aparat đi șfăĭsuit sa aprins ku mașîna — brener na aparatu za zavarivanje palio se šibicom (Crnajka) ♦ var. brener, brĭenîr (Rudna Glava) [Por.] ◊ n-am uḑît ńiś đi bren ńiś đi brĭenîr, kî nuoĭ în Plamna n-am avut lîămpĭ đe kîrabit — nisam čuo ni za bren ni za brener, jer mi u Plavni nismo imali karabitne lampe (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

647  Brestouț  Brestovăţ  Брестовац  Brestouț [akc. Brestouț] (i. m.) — (ojk.) Brestovac, vlaško selo u neposrednoj blizini Bora [Crn.] ◊ am suoră mîritată în Brestouț, dupa un bristovĭan — imam sestru udatu u Brestovcu, za jednog Brestovljanina [Por.]   [Vidi]

648  Brestovĭan  Brestovean  Брестовљанин  Brestovĭan, Brestovĭană (mn. Brestovĭań, Bresovĭańe) [akc. Brestovĭan] (i. m.) — Brestovljanin, stanovnik sela Brestovca ◊ Brestuouțu ĭe lîngă Buor, șî tuoț Brestovĭańi lukră în maĭdanu Buoruluĭ — Brestovac je pored Bora, pa svi Brestovljani rade u Borskom rudniku [Crn.]   [Vidi]

986  briĭ  brei  просинац  briĭ (mn. briĭе) [akc. briĭ] (i. m.) — (bot.) prosinac (Mercurialis perennis) ◊ briĭu ku buobe ruoșîĭe ĭe ļak, da aăla ku boboļi ńagre ĭe otrauă, puoț numa să ći mînžășć ku ĭel — prosinac sa crvenim bobicama je lekovit, a sa crnim je otrovan, možeš samo da se mažeš njime ◊ (kal.) briĭu sa kuļaźe-n ḑîua lu Dumińika mare — prosinac se bere samo u Veliku nedelju (nedelja na Duhove) [Por.]   [Vidi]

742  brîbeńel  brebenel  млађак  brîbeńel (mn. brîbeńiĭ) [akc. brîbeńel] (i. m.) — (bot.) mlađak (Corydalis) ◊ brîbeńel ĭe un fĭeļ đi fluarĭe padurĭaļńikă, kare-n fluare măĭ întîń primovara — mlađak je šumski cvet koji prvi procveta u proleće ◊ fluoriļi alu brîbeńel sînt măĭ mult albe șî vînît đeșkis — cvetovi mlađaka su najčešće beli i svetloplavi ◊ brîbeńelu ĭe buĭađe tare veńinuasă — mlađak je jako otrovna biljka ♦ var. brîbeńiel, bîrbeńiel, brebeńiel, bribeńiel [Por.] ♦ dij. var. brebeńiĭal (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

763  brîglarĭ  brîglar  обрамичица  brîglarĭ (mn. brîglarĭe) [akc. brîglarĭ] (i. m.) — obramičica, nosač brdila na razboju za tkanje ◊ brîglarĭ ĭe bîtu đi kare sînt ļegaće brîgļiļi la razbuu đi țasut — nosač brdila je motka o koju su na razboju za tkanju okačena brdila [Por.] ◊ brîglarĭu sî mută kînd brîgļiļi n-au luok sî bată — nosač se pomera kada brdilo nema mesta za zamahup. brîglă [Crn.] ∞ razbu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

760  brîglă  brâglă  брдило  brîglă (mn. brîgļe) [akc. brîglă] (i. ž.) — brdilo, pokretni deo razboja na kome je učvršćeno brdo ◊ în brîgļe alu razbuoĭ ĭe pusă spata, pin kare trĭaśe urḑala — u brdilo razboja umetnuto je brdo, kroz koje prolazi osnova [Por.] ∞ razbu  [Vidi]

703  Brîndușuońi  Brîndușanu  Брндушани  Brîndușuońi [akc. Brîndușuońi] (i. m.) — (antr.) Brndušani, vlaško prezime familija u Valakonju, Savincu i Lubnici, po ženskom pretku Brnduši ◊ Firu Brîndușan đin Vaļakuańa, a avut mulț stupĭ kînd a fuost ćinîr — Filip Brndušan iz Valakonja, imao je mnogo pčela kad je bio mlad [Crn.] ∞ brîndușă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

756  brînḑă  brânză  сир  brînḑă [akc. brînḑă] (i. ž.) — sir, životna namirnica koja se dobija sirenjem i preradom mleka ◊ brînḑă đin lapće đi uaĭe — sir od ovčjeg mleka ◊ brînḑă đin lapće đi vakă — sir od kravljeg mleka ◊ la nuoĭ nu să faśe brînḑă muaļe — kod nas se ne pravi neceđen sir ◊ brînḑă stuarsă — ceđen i presovan sir ◊ brînḑa sa întarit — sir je prevreo ◊ faļiĭ đi brînḑă — kriške sira, velije ♦ var. brînză (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ brînḑă đi uaĭe — ovčji sir ◊ brînḑă đi vakă — kravlji sir ◊ brînḑă đi kapră — kozji sir ◊ brînḑă tare — tvrdi sir ◊ brînḑă muaļe — meki sir ◊ brînḑă ku koļașă — sir i kačamak [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

755  Brînḑîĭuońi  Brînzan  Брнзани  Brînḑîĭuońi [akc. Brînḑîĭuońi] (i. m.) — (antr.) Brnzani, vlaško prezime familije u Metovnici, potomstvo Vlaha sa nadimkom Brnza, „Sirko” < brînḑă sir ◊ kîășîļi Brînḑîĭuońilor sînt în konvĭeĭu Ćimuokuluĭ, la otar ku Gînzîgradukuće Brnzijona nalazi se u krivini Timoka, na međi sa Gamzigradom [Crn.] ∞ brînḑă  [Vidi]

32  brînḑuĭkă  brînzică  сирко  brînḑuĭkă (mn. brînḑuĭś) [akc. brînḑuĭkă] (i. ž.) (hip.) (pej.) — sirko, čovek koji preteruje u jedenju sira ◊ miĭe mĭ-a ḑîs brînḑuĭkă kînd am fuost mik, kă n-am mînkat alta ńimika, numa brînḑă ku koļașă — mene su zvali „sirko” kad sam bio mali, jer nisam jeo ništa durgo, sem sira sa kačamkom [Por.] ∞ brînḑă  [Vidi]

1557  brînkă  brâncă  рука  brînkăup>2up> (mn. brînś) [akc. brînkă] — 1. (i. ž.) (zast.) (anat.) ruka ◊ s-a prins đi brînś kînd a žukat — hvatali su se za ruke kada su igrali (Blizna) ◊ vuorba brînkă s-a pĭerdut, akuma șćim numa și ĭe mîna — reč „brnka” se izgubila, sada znamo samo šta je „m’na” (ruka) 2. (pril.) klečeći, ležeći oslonjen na kolenima i laktovima ◊ a kaḑut în brînś, a kaḑut în patrupao na sve četiri, tj. na ruke i noge (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ◊ stîă-n brînś — stoji na sve četiri, tj. leži oslonjen na laktove i kolena (Jasikovo) [GPek] 3. (fig) (u izr.) uz veliki napor, s velikim mukom; golim rukama, bez ičije pomoći ◊ am ramas văduvă, ș-am skuos kopiĭi pi brînś — ostala sam udovica, i decu sam izvela (na put) golim rukama (Tanda) [Por.] ♦ up. mînă, abușļa  [Vidi]

1886  Brînkovĭanu  Brîncoveanu  Бранкован  Brînkovĭanu (mn. Brînkovĭeń) [akc. Brînkovĭanu] — (antr.) Brankovan, prezime rudarske porodice u Majdanpeku čiji je predak Nikola ovde došao u drugoj polovini XIX veka iz mesta Potok, južno od Oravice u rumunskom delu Banata. [Buf.] ∞ Branku  [Vidi]

529  brîu  brâu  појас  brîu (mn. brîu) [akc. brîu] (i. m.) — 1. (anat.) pojas, pas, mesto iznad kukova na kom se vezuju pantalone ili suknja ◊ l-a prins tare đi brîu, șî l-a trînćit la pomînt — uhvatio ga je čvrsto oko pojasa, i oborio na zemlju 2. pojas, predmet za opasivanje ◊ brîu đi śiștuarĭe — pojas od tkanice ◊ brîu ku kurauă — pojas sa kaišem ◊ žuok đi brîuvrsta igre u kolu, u kome igrači jedni druge drže rukama za pojas 3. (fig.) koleno, generacija srodnika; pokoljenje ◊ brîurĭ șî brîurĭ đi rumîń a trait aiśa — pokoljenja i pokoljenja Vlaha su živela ovde ◊ ĭuo sînt a triĭļa brîu lu tatamuoș — ja sam treće koleno mom pradedi ◊ ńipuotu mi a duoĭļa brîuunuk mi je drugo koleno [Crn.] ◊ pănă la śinś brîńe în ńam nu s-a luvat uńi ku alțî — do petog kolena u rodu nisu se uzimali međusobno [Por.]  [Vidi]

904  brĭană  breană  мрена  brĭană (mn. brĭeń) [akc. brĭană] (i. ž.) — (iht.) mrena, vrsta rečne ribe (Barbus fluviatilis) ◊ ĭuo nu șću dar fi-va la nuoĭ în rîu brĭeń, kă nu mis pĭeșkarĭ — ja ne znam da li u našoj reci ima mrena, jer nisam pecarošup. kîrkușă [Por.]   [Vidi]

911  brĭaz  breaz  шарен  brĭaz (brĭază) (mn. brĭež, brĭază) [akc. brĭaz] (prid.) — šaren po licu, „šarko” ◊ măĭ đes brĭază pi buot ĭe vaka, șî la-șa vită îĭ ḑîśem „brĭeza”, pi sîrbĭașće ar veńi „šara”, kum ĭastă kare baș așa-ș boćaḑă vaka, pi sîrbĭașće — najčešće je šarena po njušci krava, i takvo goveče mi zovemo „breza”, na srpskom bi bilo „šara”, ima ljudi koji baš toku zovu svoju kravu, po srpskom ◊ Brĭaz ĭe poļikra lu uom kare ĭe pistriț pi față, kare are pĭaće albe pi fire, da aĭ luĭ ńepuoț kapîtă poļikră BrezuońiBrjaz je nadimak čoveka koji je šaren u licu, koji ima bele pege na obrazu, a njegovi potomci dobiju nadimak Brezoni („Brjazovići”) ♦ sin. pistriț [Por.]   [Vidi]

917  brĭazdă  brazdă  бразда  brĭazdă (mn. brîăžđ) [akc. brĭazdă] (i. ž.) — 1. brazda, udubljenje koje plug ostavlja na površini zemlje pri oranju ◊ kînd arĭ ku vićiļi, șî kînd plugu-ț sîare đin brĭazdă, kî ĭe pomîntu tare, loko-la ńiarat în fundu brîažđi, sa kĭamă pîrś — kad oreš stokom, i kad ti plug iskoči iz brazde zbog tvrde zemlje, onaj nepoorani deo na dnu brazde zove se jarac 2. dugačak i uzan trag iza nekog predmeta koji se kretao ili koji je vučen ◊ a trĭekut kare a fi trĭekt ku saĭna pin namĭeț, ș-a ramas brîăžđ adînś dupa ĭel — neko je prošao sankama kroz smetove, i ostavio duboke brazde za sobom ♦ (demin.) brĭazduță, brĭezduļeț ♦ (augm.) brĭazdu ♦ sin. șîrag [Por.] ∞ brăzdui  [Vidi]

942  Brĭeză  Breza  Бреза  Brĭeză [akc. Brĭeză] (i. ž.) — (top.) Breza, zvano mesto u ataru sela Debeli Lug, u Gornjem Peku, na međi sa Laznicom ◊ iĭ ḑîśem la loko-la Brĭeză, kî ĭe o golaĭe, unđe dau numa ļamńe kare sîrbi kĭamă breză, da nuoĭ rumîńi iĭ ḑîśem mastak — zovemo to mesto Breza, jer je golet po kome raste samo drveće koje Srbi zovu breza, a mi Vlasi mastak (terenski zapis, Durlić) [GPek] ♦ / brĭeză < srb. (bot.) breza (Betula pendula) ∞ brĭeză  [Vidi]

989  brĭezdat  brăzdat  браздаст  brĭezdat (brĭezdată) (mn. brĭezdaț, brĭezdaće) [akc. brĭezdat] (prid.) — brazdast, koji ima brazde, koji ima oblik brazde; izbrazdan; udubljen ♦ sin. înkrĭețat, zbîrśit ◊ drumu đi kar pi kulme ĭe tuot înbrĭezdat đi apă, kare a kurs dupa pluaĭe, parke ĭe arat ku plugukolski put na kulmi je sav brazdast od vode koja je tekla posle kiše, kao da je izoran plugom ♦ var. brăzduit [Por.] ∞ brăzdui  [Vidi]

642  Brĭezńița  Brezniţa  Брезница  Brĭezńița [akc. Brĭezńița] (i. ž.) — (ojk.) Breznica, vlaško selo u opštini Žagubica ◊ Brĭezńița ĭe sat rumîńesk, apruape dă Žgobița — Breznica je vlaško selo, u blizini Žagubice [Hom.] ∞ brĭeză  [Vidi]

643  Brĭezńiśĭan  Breznicean  Брезничанин  Brĭezńiśĭan (Brĭezniśĭană) (mn. Brĭezńiśĭań, Brĭezńiśĭańe) [akc. Brĭezńiśĭan] (i. m.) — Brezničanin, stanovnik sela Breznice ◊ Brĭezńiśĭan ĭe uom kare traĭașće-n Brĭezńița, sat rumîńesk în Omuoļ — Brezničanin je čovek koji živi u Breznici, vlaškom selu u Homolju [Hom.] ∞ brĭeză  [Vidi]

996  brođală  brodeală  погађање  brođală (mn. brođaļе) [akc. bruđală] (i. ž.) — pogađanje, otkrivanje nečega posle više pokušaja ◊ ma mir, atîta brođala-luor sî gasiaskă bańa-ĭ pitulaț, șî la urmă ńimika, đin triĭ pĭ-a măĭ lungă — čudim se, toliko njihovo pokušavanje da nađu sakriveno blago, i na kraju šipak ♦ var. bruđală [Por.] ∞ brođi  [Vidi]

995  brođi  brodi  погодити  brođiuo brođiesk, ĭel brođiașće) [akc. brođi] (gl.) — pogoditi, potrefiti, pronaći ◊ śerkă, sa kinui, la urmă brođi gaura-n gard, șî sa pĭerduprobao je, mučio se, na kraju pronađe rupu u ogradi, i izgubi se ◊ dakă nu kunuoșć luoku, amunka brođeșć drumuako ne poznaješ mesto, teško ćeš pronaći put ♦ sin. putrîvi [Por.]   [Vidi]

998  brođit  brodit  нађен  brođit (brođită) (mn. brođiț, brođiće) [akc. brođit] (prid.) — nađen, otkriven traganjem, pogođen ◊ la urmă vaḑură kă poćaka nuĭe brođită, șî sa întuarsîră — na kraju videše da staza nije pogođena, i vratiše se ♦ var. bruđit ♦ sin. gasît, putrîvit [Por.] ∞ brođi  [Vidi]

611  brśag  briceag  бритва  brśag (mn. brśaźe) [akc. brśag] (i. m.) — britva, vrsta džepnog noža čije se sečivo sklapa u korice izrađene od roga ◊ brśag ku plasîaļe đi kuorn — britva sa rožnatim koricama ◊ brśag marĭe — velika britva ◊ brśag mik, kopilarĭesk — mala, dečja britva [Crn.] ♦ dij. var. bričag [Kmp.]   [Vidi]

612  brśegarĭ  cuţitar  бритвар  brśegarĭ (mn. brśegari) [akc. brśegarĭ] (i. m.) — britvar, majstor koji izrađuje i prodaje britve ◊ la panađur am vaḑut brśegarĭ đin Lasuva, đin Grbuouț șî unu đin Ļenuouț — na vašaru sam video britvare iz Lasova, Vrbovca i jednog iz Lenovca [Crn.] ∞ brśag  [Vidi]

868  bruankă  broancă  контрабас  bruankă (mn. bruonś) [akc. bruankă] (i. ž.) — 1. (muz.) kontrabas, veliki drveni instrument sa četiri žice, sličan violini ◊ în bruankă aĭ nuoștri n-a kîntat đi bîtrîńață, mi-ntîń s-a vaḑut în taĭfiļi țîgańeșć dupa ratu ku mńamț — na kontrabasu naši nisu svirali od starine, on je prvi put viđen u ciganskim orkestrima posle rata sa Nemcima 2. (antr.) Bruankăobavezan nadimak kontrabasista ◊ Ĭanku Bruankă n-a kîntat în bruankă, numa a fuost fakut ka bruanka, pă lumĭa la poļikrit așa đin glumă — Janko Bronka nije svirao kontrabas, ali je bio nalik na njega, pa su ga ljudi tako nazvali u šali ◊ Vană, kopilu-lu Ĭanku BronkașuJovan, sin Janka Bronke, „Kontrabasiste” [Por.] ∞ bronkai  [Vidi]

677  bruaskă  broască  жаба  bruaskă (mn. bruoșći) [akc. bruaskă] (i. ž.) — 1. (zool.) žaba (Rana) ◊ ĭ-a ĭeșît uoki ka la bruaskă — iskočile mu oči kao žabi ◊ bruaskă ku śuvań — kornjača (Testudine) [Hom.] ♦ dij. var. bruaskă ku śovan — kornjača [Crn.] ♦ var. bruaskă ku śovańe — kornjača ◊ broskan — žabac ◊ bruaska đi pi padure — šumska žaba, žaba koja ne živi u vodi ◊ bruaska rîpată — krastava žaba ◊ rîkańel — kreketuša [Por.] ♦ dij. var. bruaskă ku śovań — kornjača [GPek] 2. (za odeću) (zast.) klin između nogavica na muškim pantalonama ◊ śuariśi sî n-a fi avut bruaskă întra kraś, n-a fi putut uomu sî pașiaskă ku iĭ — da pantalone nisu imale klin između nogavica, čovek ne bi mogao da hoda u njima (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broskă [Buf.] ♦ dij. var. broaskă [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4976  bruaskă ku śovańe  broască țestoasă  корњача  bruaskă ku śovańe (mn. bruoșć ku śovań) [akc. bruaskă ku śovańe] (sint.) — (bot.) kornjača (Testudo graeca) ◊ bruaskă ku śovańe are śovańe đi uos tare, kare grĭeu sa sparźe — kornjača ima čvrst koštani oklop koji se teško razbija ◊ bruaskă ku śovańe sapă kuĭb în pomînt, șî-n ĭel faśe uauă — kornjača kopa gnezdo u zemlji, i u njega polaže jaja ♦ var. bruaskă ku śovată (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broaskă țăstoasă (Malajnica) [Pad.], (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. broaskă ku śovanu (Melnica) [Mlava] ♦ dij. var. broskă ćistosă (Majdanpek) [Buf.] ♦ dij. var. bruaska ku śokan (Sena) [Zvizd] ∞ bruaskă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

400  brukă  brucă  шиљак  bru (mn. bruś) [akc. brukă] (i. ž.) — (tehn.) 1. šiljak, zašiljen drveni ili metalni predmet, koji se koristi za bušenje rupa; probojac ◊ în trîabe o brukă sî strapung gaura la kurauă — treba mi šilo da izbušim rupu na kaišu ◊ ku brukă đi ļiemn să fak gîăurļi la opinś — drvenim šilom buše se rupe na opancima 2. sadiljka, zašiljen štap koji se koristi za sađenje povrća ◊ muĭarĭa đemult a pus piparka șî varḑa ku bruka, da an ku sapaļiga — žena je ranije sadila papriku i kupus sadiljkom, a prošle godine motičicom ◊ đi vrodată șî kukuruu s-a pus ku bruka — nekada je i kukuruz sejan sadiljkom 3. šilo, majstorska alatka koja se koristi u opančarskom i saračkom zanatu ◊ maĭsturi au mulće suarće đi bruś — majstori imaju razne vrste šila 3. drveni šiljak ili veterinarski pribor, trokar, za probadanje trbuha kod preživara ◊ kînd să unfla vaka đi deteļină, trîăbe ku bruka sî-ĭ să înpungă burta đi parća stîngă — kad se krava prejede deteline, treba da joj se šiljkom probode trbuh sa leve strane [Crn.] 3. (antr.) Bru, poļikra-n Arnaglaua — Bruka, nadimak u Rudnoj Glavi ◊ la Ĭanku Brukă ĭ-a dat așa poļikră, k-avut narau să „bruśaskă”, să-nvîre nasu șî unđe trîabe, șî unđe nu trîabe — Janko „Bruka” je dobio ovaj nadimak jer je voleo da „buška”, da zabada nos i gde treba i gde ne treba ♦ (demin.) brukiță ♦ (augm.) bruku 6. stožer ◊ în Tanda klaĭa să grîmađașće pi brukă — u Tandi plast se dene oko stožera [Por.]   [Vidi]

958  bruma  bruma  опалити (сланом)  brumauo brumĭeḑ, ĭel brumĭaḑă) [akc. bruma] (gl.) — opaliti slanom, izgoreti od slane (za biljke) ◊ a veńit tuamna, a strîns źeru, o să ńi sa brumĭaḑă fluoriļi în građină — došla je jesen, stegao je mraz, slana će nam opaliti cveće u bašti [Por.]   [Vidi]

956  brumarĭ  brumarel  октобар  brumarĭ [akc. brumarĭ] (i. m.) — (kal.) (zast.) oktobar ◊ pi brumarĭ lumĭa a arat ș-a pus grĭuu oktobru su ljudi orali i sejali žito ◊ pi brumarĭ s-a slobaḑît kîmpuu oktobru se dozvoljavala slobodna ispaša ♦ / < bruslana [Crn.] ∞ lu   (Ima umotvorina!)[Vidi]

961  brumarĭu-al-marĭe  brumar  новембар  brumarĭu al marĭe [akc. brumau al marĭe] (i. m.) — (kal.) (zast.) novembar ◊ mîĭ marĭ sarbatuorĭ pi brumarĭu al marĭe sînt Sîmĭedru șî Aranźilu đi ĭarnă — najznačajniji praznici u novembru su Mitrovdan i Aranđelovdan ♦ / < bruslana [Crn.] ♦ dij. var. marćiń, rîpśuńup. brumarĭ [Por.] ∞ lu  [Vidi]

957  brumat  brumat  опаљен сланом  brumat (brumată) (mn. brumaț, brumaće) [akc. brumat] (prid.) — opaljen slanom, izgoren slanom ♦ var. brumait [akc. brumait] ◊ tuaće fluoriļi în građină a ars đi brumă — sve cveće u bašti je izgorelo od slane [Por.] ∞ bruma  (Ima umotvorina!)[Vidi]

941  Bruođița  Brodina  Бродица  Bruođița [akc. Bruođița] (i. ž.) — (ojk.) Brodica, romsko selu u opštini Kučevo ◊ az am fost în Bruođița, sat pă Pĭek — danas sam bio u Brodici, selo na Peku [Rom.] ♦ / (dem.) < srb. brod — „prelaz preko reke” (exp. Durlić)   [Vidi]

985  bruoskariĭe  broscărie  жабљак  bruoskariĭe (mn. bruoskariĭ) [akc. bruoskariĭe] (i. ž.) — žabljak, mesto sa mnogo žaba; baruština ◊ s-a fakut în luok un baltuoń ku tuot, o să-m fiĭe luoku numa o bruoskariĭe ku bruoșć đ-aļi vĭerḑ, în luok đi kukuruḑ — napravila se u njivi ogromna baruština, biće mi njiva samo jedan žabljak sa zelenim žabama umesto kukuruza [Por.] ∞ bruaskă  [Vidi]

1966  brus  brus  брус  brus (mn. bruș) [akc. brus] (i. m.) — 1. brus, kamen za oštrenje sečiva ◊ brus đi kuasă — brus za kosu ◊ ku brusu sa askuće tuot śe are taiș — brusom se oštri sve što ima sečivo ♦ sin. kuće, glađe 2. (vulg.) izmet, govno ◊ kare s-a fi kakat aiśa în mižluoku poćeśi, ș-a lasat bruso-la așa đi sî đa uomu în ĭel, dabugoda đi pomană sî-ĭ fiĭe — ko se posrao ovde nasred staze, i ostavio ovo govno tako da čovek ugazi u njega, daboga mu za podušje bilo 3. (psih.) durenje, nadurenost ◊ kopilașu s-a mîńiĭat șî stă brus lînga masă, nu vrĭa sî manînśe ku nuoĭ — dečko se naljutio i naduren stoji kraj sofre, neće da jede s nama ♦ / (skr.) < brusnat [Por.]  [Vidi]

1967  brusnat  brusnat  надурен  brusnat (brusnată) (mn. brusnaț, brusnaće) [akc. brusnat] (prid.) — naduren, napućenih usana, ljutit ◊ am duauă fĭaće đizmerdaće, dakă nu ļi laș la źuok, în stare sînt sî fiĭe tuota ḑîua înbrusnaće — ima dve razmažene ćerke, ako ih ne pustiš na igranku, u stanju su da ceo dan budu nadurene ♦ skr. brus ♦ var. înbrusnat ♦ sin. bufnat, înbifnat, buzumfat [Por.] ∞ brus  [Vidi]

886  bruśi  bruci  пробадати  bruśiuo brușesk, ĭel bruśașće) [akc. bruśi] (gl. p.) — 1. (izob.) probadati, probušiti, probiti ◊ ku bruka brukaĭ, ku kuțîtu taĭaĭ — šilom probuših, nožem posekoh 2. podbadati, podstrekavati, nagovarati na loš postupak ◊ bruśașće la glśauă — podstrekava na svađu ◊ bruśașće vrîsńiśi sî nu askulće đi parinț — nagovara vršnjake da ne slušaju roditelje [Crn.] 3. čeprkati, brknuti, tražiti nešto sa šiljkom ◊ bruśi ku un bît pin orman, bruśi pi supt pat, șî nu gasî ńimika — brknuo jednim štapom pod krevet, brknuo pod sto, i nije našao ništa [Por.]   [Vidi]

4088  buala rîa  boală-rea  падавица  buala rîa (mn. buaļe rîaļe) [akc. buala rîa] (i. ž.) — (med.) padavica, epilepsija ◊ boala rîa ĭe batrînă șî grĭa buala kare uomu o pațîașće pintru pakaće alu stramoșî luĭ — padavica je stara i teška boljka, koju čovek pati zbog grehova njegovih predaka ◊ kînd ăl prinđe buala rîa, uomu kađe, sa pĭarđe, sa zbaće tuot șî faśe spumă la gură — kad čoveka spopadne padavica, on pada, izgubi se, trese se sav i na ustima mu izbija pena ◊ ḑĭļiļi în kare nu sa kućaḑă lukra pintru buala rîa, sînt marța șî žuoĭa đintîń dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șî Rusaļe — dani kada se ne sme raditi zbog padavice, jesu prvi utorak i četvrtak posle Božića, Malih poklada, uskrsa i Rusalja [Por.] ∞ boļi  [Vidi]

592  buală  boală  болест  buală (mn. buaļe) [akc. buală] (i. m.) — (med.) bolest ◊ buala rîa — padavica, epilepsija ◊ buala în înkeĭaturĭ — oboljenje zglobova, reuma ◊ buală în piśuarĭe — bolest u nogama ◊ buală la țîță — bolest na dojci [Crn.] ◊ buală đin uală — „bolest iz lonca”, bolest koja potiče od loših navika u ishrani ◊ buală grĭa — teška, neizlečiva bolest ♦ sin. durĭare [Por.] ∞ boļi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

853  Buambă  boambă  Бобови  Buambă [akc. Buambă] (antr.) — Bobovi, vlaški nadimak jedne izumrle familije u crnorečkom selu Mali Izvor, po čoveku čiji je nadimak bio „boamba” ◊ Ĭovana lu Buambă a murit đemult — Jovana Bobova umrla je odavno ◊ đin aĭ-lu Buambă nu ma-ĭastă ńima-n Izvuoro-l Mik — od Bobovih više nema nikog u Malom Izvoru ♦ / boambă — (zast.) bob, zrno [Crn.]   [Vidi]

738  buarfă  boarfă  дроњак  buarfă (mn. buarfе) [akc. buarfă] (i. ž.) — 1. dronjak, iznošen komad odeće ◊ nu înbrak buarfa-sta đi klțan — neću da obučem ovaj dronjak od košulje [Crn.] ♦ dij. sin. zdrĭanță, trĭanță, druanță, truanță [Por.] 2. nejestivi deo voća ili povrća, otpadak, lika ◊ pasuĭu al vĭarđe ĭe pļin đi buarfe — boranija je puna otpadaka (like) ♦ sin. loluață [Crn.] 3. iznutrica tikve ◊ buarfe la nuoĭ sa kĭamă samînțîĭa-ĭa ș-alalalt, śe ĭastă în dovļeće — borfa je kod nas naziv za seme i ostalo, što se nalazi u tikvama, bundevama, dulecima (Tanda) [Por.] ∞ borfańi  [Vidi]

589  buată  botă  мочуга  buată (mn. bu) [akc. buată] (i. ž.) — (tehn.) 1. močuga, drvena batina sa zadebljanim vrhom, primitivna alatka za mlaćenje, mlat, bat, tučak ◊ buata ĭe un bît skurt șî țapîn, ku buot gruos șî tare — „buata” je jedan kratak i čvrst štap, sa zadebljanim i jakim vrhom ◊ buată đi batut parĭ — mlat za nabijanje kočeva ◊ buată đi batut în pivă — malj za tucanje u avanu [Por.] 2. malj, veliki drveni čekić ◊ tutuk ku kuadă, đi batut pari — trupac sa drškom, za nabijanje kočeva ◊ ku buata am batut pĭańe, kînd am spart la ļamńe — maljem sam zabijao klinove, kad sam cepao drva [Crn.] ∞ buot  (Ima umotvorina!)[Vidi]

795  bubă  bubă  бубуљица  bu (mn. bube) [akc. bubă] (i. ž.) — 1. (med.) bubuljica, plik, krasta, boginja; rana; ožiljak ◊ fećița ĭe pļină dă bube — devojčica je puna bubuljica ◊ bubă kuaptă — zrela bubuljica, puna gnoja i veoma osetljiva, (fig.) (za dete) razmaženko, plačljivko, koji plače za svaku sitnicu, naročito ako ga neko, makar i ovlaš, dodirne ◊ kopilu are bube — dete ima boginje ◊ bubă dulśe ĭe o bubă kare kriașće la kopiĭ pră kap, șî kînd sa kuaśe, ĭa kure — plih je bubuljica koja izbija deci na glavi, i kada sazri, ona procuri [Hom.] ◊ (med.) bubă ńagră — crni prišt ◊ (mag.) bubă albă — (dosl.) „bela boginja”, vrsta boginja koje se pominju u bajalicama 2. (biol.) insekt (opšti naziv) ◊ kîće fĭelurĭ đi bube a dat Dumńeḑîu pi pomînt, ńima nu șćiĭe, da puaće-fi ńiś ĭel — koliko je buba Bog stvorio na zemlji, to niko ne zna, a može biti ni on ♦ sin. guangă [Por.]  [Vidi]

802  bubuoń  buboi  чир  bubu (mn. bubuańe) [akc. bubuoń] (i. ž.) — (med.) čir, gnojno ispupčenje na koži izazvano upalom, prišt (ulcus) ◊ are bubuoń la talpă — ima čir na tabanu ◊ ĭa pokńit bubuupukao mu je čir [Hom.] ◊ la dĭeda-l mĭeu s-a fakut un bubuoń la mînă, șî ĭel a țînut lukru-șală kă nuĭe ńimika, s-a dus numa pi la ńișći vrîžîtuorĭ, la urmă đin kît duolturi să-ĭ taĭe mîna, kî đin bubuoń s-a fakut karńe viĭe — mom dedi je izbio čir na ruci, on je terao šalu sa tim, pa je bio samo kod nekih vračara, na kraju zamalo da mu lekari odseku ruku jer se čir pretvrio u živu ranu ♦ / (augm.) < bu ♦ sin. dalak [Por.] ∞ bu  [Vidi]

698  Buțuļeșći  Buţulică  Буцулешти  Buțuļeșći [akc. Buțuļeșći] (i. m.) — (antr.) Buculešti, vlaško prezime familije u Podgorcu, po pretku čiji je nadimak bio Bucu ♦ ? / < (hip.) Buțu < (demin.) Barbuțu < (antr.) Barbu ◊ Buțuļeșći fak zavĭećină la Ńiđiĭa Ispasuluĭ — Buculešti slave zavetinu „Spasovdanska nedelja” [Crn.] ∞ barbă  [Vidi]

913  budală  budală  будала  budală (mn. budaļе) [akc. budală] (i. ž.) — budala, prostak, čovek čije je ponašanje nesmotreno i neumesno; glupavko ◊ așa budală kum ĭe ĭel, n-a măĭ vaḑut ĭuo ku uokĭi miĭ — takvu budalu kao što je on, još nisam video svojim očima ♦ sin. pļesńitčaknut, udaren [Por.]   [Vidi]

4701  budonuasă  lucruri vechi  старудија  budonuasă (mn.) [akc. budonuasă] (i. zb.) — starudija, drangulije ◊ budonuasă sa ḑîśe la gramadă đi lomańe batrîńe, mutaće în vrun kuot, or în podrum, kă înga nus đi lupadat đi tuot în gunuoĭ — starudija je gomila starih stvari, sklonjenih u neko ćoše, ili u podrum, jer još nisu za potpuno bacanje na đubrište ♦ var. bodonoasă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. sku [Mor.][Mlava]  [Vidi]

2214  buduruoĭ  buduroĭ  бадањ  buduru (mn. buduruaĭe) [akc. buduruoĭ] (i. s.) — (tehn.) badanj, veliki šuplji trupac kroz koji voda pada na vodenički točak (РечникМС1) ◊ buduruu la muară a fuost fakut đin butuarkă đi gorun, kare morarĭu adîns a katato ș-a gasîto pi padurĭe — vodenični badanj bio je napravljen od gorunove šupljike, koju je vodeničar posebno tražio i nalazio u šumi (Tanda) [Por.] ◊ buduruu a fuost tare grĭeu đi gasît în padurĭe — badanj je bilo jako teško naći u šumi (Topla) [Crn.] ♦ sin. butu (Rudna Glava), butu (Crnajka) [Por.] ∞ muară  [Vidi]

865  Buduruońi  Buduroi  Будурони  Buduruońi [akc. Buduruońi] (antr.) — Buduroni, Budurojevi, „Budurojevići”, vlaški nadimak familije Srmanović iz Malog izvora kod Boljevca, koji je nastao od reči buduruonj, „tikva” ◊ tată Dușanki Buduruańe a fost đen Vaļakuańa — otac Dušanke Budurojke bio je iz Valakonja ◊ Dușanka Buduruońe a fost maritată dupa Ļikă lu Buĭa — Dušanka Budurojeva bila je udata za Iliju Bujića [Crn.] ∞ buduru  [Vidi]

799  buḑat  buzat  уснат  buḑat (buḑată) (mn. buḑaț, buḑaće) [akc. buat] (prid.) — 1. usnat, koji ima velike, mesnate ili napućene usne 2. (antr.) nadimak ljudi koji imaju takav izgled, i koji vremenom može da postane porodično prezime ◊ Buḑatu, alu Buḑatu, Buḑatuońi, Buḑońi, Buzeĭa, Buzeuońi ... — Buzat, Buzatov, Buzatovići, Buzovići, Buzeja, Buzejići .. [Por.] ♦ Prezime Buzatović registrovano u Crnoj reci, a Buzejić u Homolju, Mlavi, Zviždu [Crn.] [Hom.] [Mlava] [Zvizd] ∞ buḑă  [Vidi]

539  buḑă  buză  усна  buḑă (mn. bu) [akc. buḑă] (i. ž.) — usna, deo lica ◊ mîndra are duauă buḑ, supțîriśe, nuroḑăsk dupa ĭaļe — draga ima dve tanušne usne, ludim za njima ◊ buḑîļi a iĭ sînt dulśe ka mńarĭa — njene usne su slatke ko med [Por.] ♦ dij. var. bu [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1887  Buđelan  Budileanu  Буђелан  Buđelan (mn. Buđelań) (i. m.) — (antr.) Buđelan, prezime rudarske familije u Majdanpeku, čiji je predak Todor starinom „sa Karpata”, a u Majdanpek se doselio u drugoj polovini XIX veka iz „Austrije”, tj. iz nekog rudarskog mesta u rumunskom Banatu. [Buf.]  [Vidi]

1405  buf!  buf  буф  buf! (uzv.) — (onom.) buf! uzvik koji oponaša naglo ispuštanje vazduh a ◊ kînd ĭe śeva tare înflat, șî kînd rasuflă đintr-odată, s-auđe „buf” — kad je nešto jako naduvano, i kad naglo ispusti vazduh, čuje se „buf” [Por.]  [Vidi]

100  Bufan  Bufen  Буфан  Bufan (mn. Bufań, ž. r. Bufańiță) [akc. Bufan] (i. m.) — rudarsko stanovništvo Majdanpeka, doseljeno u XIX veku iz rudnika u rumunskom delu Banata, a u Banat je doseljeno u više talasa tokom XVII i XVIII veka iz rudnika u severozapadnoj Olteniji. ◊ Bufańi au vińit đen Banato-l rumîńesk, măĭ mulț đin Bușńag, în prĭežba Golîmbățuluĭ — Bufani su došli iz rumunskog Banata, najveći broj iz Bošnjaka, preko puta Golupca ◊ Bufańi la saćań đin saće đi pi lînga Măĭdan, iĭ ḑîk Guźi or Gogolań — Bufani meštane iz okolnih sela zovu Guge ili Gogolani [Buf.]  [Vidi]

944  bufńală  bufneală  хуктање  bufńală (mn. bufńelu) [akc. buală] (i. ž.) — (onom.) huktanje, šum naglog i snažnog izdisanja vazduha; duvanje ◊ (vet.) bufńala vaśilor pi nas arată kă vićiļi sînt spomîntaće, șî trăbe să puorț grižă kum lukri ku ĭaļe — duvanje goveda kroz nos pokazuje da su životinje uplašene, i treba da vodiš računa kako radiš sa njima [Crn.] ◊ pazîaće bińe đi bufńala buoilor — čuvaj se dobro od duvanja volova ♦ dij. var. bufńitu [Por.] ∞ bufńi  [Vidi]

943  bufńi  bufni  хуктати  bufńiuo bufńesk, ĭel bufńаșće) [akc. bui] (gl.) — (onom.) 1. huktati ◊ buou bufńașće la ćińe, dăće-n lîăturĭ — vo hukće na tebe, skloni se u stranu [Crn.] ◊ atîta mi đi grĭeu, đi-m vińe sî bufńesk ka vita turbată — toliko mi je teško, da mi dođe da huknem ko besna životinja [Por.] 2. prasnuti u smeh ◊ nu putu sî țînă, șî bufńi în rîs — nije mogao da se suzdrži, i prasnu u smeh [Crn.] ∞ buf!  [Vidi]

1968  bufńit  bufnet  хукање  bufńit (mn. bufńiće) [akc. bufńit] (i. s.) — hukanje, huk, težak i dubok izdisaj vazduha ◊ s-auđe un bufńit grĭeu đin koșîărĭe, ka kînd ĭară sa-npung buoi-ĭa — čuje se neko teško hukanje u štali, kao da se opet bodu oni volovi [Por.] ∞ bufńi   [Vidi]

1969  bufńitură  bufnitură  хука  bufńitu (mn. bufńitu) [akc. bufńitură] (i. ž.) — huka, snažan a dubok zvuk koji nastaje naglim izdisajem vazduha ◊ parke sa taĭe șî sa mînă ńiskar žuaviń marĭ în padure, kî ĭastă koźa vrĭame đi kînd s-aud bufńiturĭ grĭaļe đ-akolo — kao da se teraju i kolju neke krupne zveri u šumi, jer ima dosta vremena otkad se čuje teška huka odandeup. bufńală [Por.] ∞ bufńi  [Vidi]

396  bugaraș  bulgăraș  Бугарче  bugaraș [akc. bugaraș] (i. m.) — Bugarče, naziv u Crnorečju za vlaško ili srpsko stanovništvo koje živi u pograničnom delu Srbije prema Bugarskoj ◊ Alovĭańi, Șpikovĭańi, Grațkovĭańi șî Izvorîańi sînt bugaraș — Halovljani, Šipikovljani, Gradskovljani i Velikoizvorci su Bugaraši [Crn.] ◊ bugaraș ĭe uom đin Bugariĭe — Bugaraš je čovek iz Bugarske [Por.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

885  bugarĭ  bulgar  Бугарин  bugarĭ (bugarkă) (mn. bugari, bugîărś) [akc. bugarĭ] (etn.) — Bugarin, državljanin Bugarske ili etnički pripadnik bugarskog naroda ◊ bugari traĭesk în Bugariĭe, ama bugarĭ ĭastă șî-n Srbiĭe — Bugari žive u Bugarskoj, ali Bugara ima i u Srbiji [Crn.] ◊ sîrbi a rătuit ku bugari đi măĭ mulće uorĭ — Srbi su ratovali sa Bugarima više puta [Por.]   [Vidi]

632  bugarĭesk  bulgăresc  бугарски  bugarĭesk (bugarĭaskă) (mn. bugarĭeșć) [akc. bugarĭesk] (prid.) — bugarski, koji pripada Bugarskoj ili Bugarima ◊ koluo sî vîăd munțî bugarĭeșć, da koluo un sat bugraĭesk — tamo se vide bugarske planine, a onamo jedno bugarsko selo [Crn.] ◊ bugarĭaska, un fĭeļ đi uară, tare frumuasă, la rumîń în Porĭeśa — bugarsko (kolo), jedna vrsta jako lepog kola kod Vlaha u Poreču [Por.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

905  Bugoglauă  Bugoglaua  Букова глава  Bugoglauă (mn. bugoglăvĭ) [akc. Bugoglauă] (i. ž.) — (top.) Bukova glava, zvano mesto u ataru Rudne Glave, planinski vrh ◊ la Bugoglaua traĭesk bugoglavĭeńi — na Bukovoj glavi žive Bukovoglavci ♦ / < srb. bukova glava < srb. buk vodopad, slap, glava — (reljef) zašiljeni vrh brda : „brdo iznad vodopada” (exp. Durlić ) [Por.]   [Vidi]

856  buĭađe  buiede  биљка  buĭađe (buĭeḑ) [akc. buĭađe] (i. ž.) — 1. (bot.) biljka, pojedini organizam rastinja; travka ◊ la nuoĭ lumĭa adună la buĭeḑ, ļi uskă șă ļi vind la zadrugă — kod nas ljudi sakupljaju bilje, suše ga i prodaju zadruzi ◊ o buĭađe ku fluorĭ ruoșĭe mĭ-a dat supt ferĭastă — jedna biljka sa crvenim cvetom, iznikla mi je pod prozorom ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușka — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške ◊ (kal.) Vińirĭa buĭeḑîlor — Biljani petak, dan kada se sakuplja lekovito bilje ♦ (augm.) buĭeḑarĭmesto koje su zakrčile buljke; korovište; bujad [Por.] 2. naziv za sve zeljaste biljke čiji pojedinačni naziv nije poznat ◊ am gasît o buĭađe, ama nu șćiu kum o kĭamă — našao sam jednu biljku, ali ne znam kako se zove ◊ buĭeḑîļa-șća sînt buńe đi pus în mînkarĭe — ove biljke su dobre da se stave u jelo (kao začin) ◊ buĭađa-sta ĭe bună đi vinđakat — ova biljka je dobra za lečenje ♦ var. buĭeđe (Valakonja, Savinac) ♦ (augm.) buĭeźakzemljišni prostor zarastao u korov, zakorovljeno zemljiše [Crn.]   [Vidi]

694  Buĭeșći  Buia  Бујешти  Buĭeșći [akc. Buĭeșći] (i. m.) — (antr.) Buješti, vlaško prezime familije Bujić iz Malog Izvora, potomstvo Vlaha po nadimku Buja ♦ var. Buĭuońi ◊ tuoț Buĭeșći đi la koļibĭ s-a mutat în sat — svi Bujići su se sa pojata preselili u selo [Crn.] ∞ Buĭa  [Vidi]

688  bukalaĭe  bucalaie  цигаја  bukalaĭe [akc. bukalaĭe] (i. ž.) — bukalaja, naziv za belu ovca sa crnom njuškom; cigaja ◊ bukalaĭa ĭe numiļi kare sa dă la uaĭe albă ku buotu ńegrubukalaja je bela ovca sa crnom njuškom [Hom.] ♦ / < (zast.) bunjuška, usta + (zast.) laĭecrno [Por.] ∞ laĭe  [Vidi]

805  bukată  bucată  плод  bukată (mn. bukaće) [akc. bukată] (i. ž.) — 1. plod, usev; hranaumplură masa ku bukaće — napuniše trpezu plodovima ◊ a rođit bukaće đi tuotă suarta: krastavĭeț, piparkă, śapă, potloźań, varḑă, da șî karńe o sî fiĭe đi ĭarnă — rodilo je plodova svih vrsta: krastavac, paprika, luk, paradajs, kupus, a i mesa će biti za zimu [Crn.] 2. zalogaj, komad ◊ anu a fuost rău, n-a fuost o bukată sî ĭaĭ în gură — godina je bila loša, nije bilo ploda jednog da staviš u usta 3. (zast.) predmet, stvar ◊ astalu la pomană pļin ĭe đi bukaće în tuaće fĭelurĭ — sto na pomani pun je stvari svih vrstaup. bukatu [Por.] ∞ bu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

723  bukatură  bucătură  парче  bukatu (mn. bukatu) [akc. bukatură] (i. ž.) — parče, komad, zalogaj ◊ a veńit țîgańi pră pragu kășî șî kată o bukatură dă karńe, a nuoĭ măĭ saraś dă kît ĭeĭ — došli Cigani na kućni prag i traže parče mesa, a mi siromašniji od njih [Hom.] ◊ bukatură ĭe un parśel đi śeva śe sa înbukă kînd sa manînkă, măĭ đes sa ḑîśe așa la un parśel đi karńe — „bukatura” je zalogaj nečega što se proguta kad se jede, najčešće se tako kaže za jedno parče mesa [Por.] ∞ bu  [Vidi]

1560  bukă  bucă  гуз  bu (mn. buś) [akc. bukă] (i. ž.) — 1. (anat.) guz, jedna polovina stražnjice ◊ a kaḑut ș-a vîtamat buka kuruluĭ — pala je i povredila guzu ◊ manînkăm buka kuruluĭ — izje’š mi guzicu ◊ kît ĭe fata đi frumuasă, ăț vińe s-o țuś în buka kuruluĭ — koliko je devojka lepa, dođe ti da je poljubiš u guzu ◊ (u izr.) buśu kuruluĭ — guza stražnjice 2. (zast.) griz, zalogaj ◊ vuorba bukă, ļegată đi mînkare, s-a pĭerdut, a ramas numa rîdaśina iĭ în vuorbă bukatură — reč „buka”, u vezi sa hranom, se izgubila, ostao je jedino njen koren u reči „bukatură” [Por.]  [Vidi]

766  bukĭartă  buchiartă  униформисано лице  bukĭartă (mn. bukĭarță) [akc. buartă] (i. ž.) — (zast.) uniformisano ili službeno lice ◊ a veńit duauă bukĭarță, șă ļ-a spus să sa muće đ-aśiĭa ku vićiļi în alt luok — došla su dva uniformisana (službena) lica, i kazali im da se presele sa stokom odande na drugo mesto ♦ var. bukĭarță [Por.]   [Vidi]

1734  bukļuk  bucluc  боклук  buuk (mn. buuku) [akc. buuk] (i. s.) — bokluk, gomila prljavštine, nečistoće, smeća ◊ đistupară țaua, șî đin ĭa bîșńi un buuk đi imală — otčepili cu cev, i iz nje je kuljnula gomila prljavštine [Por.]  [Vidi]

559  bukuruos  bucuros  радостан  bukuruos (bukuruasă) (mn. bukuru, bukuruasă) [akc. bukuruos] (prid.) — radostan, srećan, zadovoljan ◊ am fuost bukuruos kînd veńa mama pi la nuoĭ — bio sam radostan kad nas baba posećivala [Crn.] ◊ fusăĭ tare bukuruos, numa kînd vaḑuĭ ku uoki miĭ śe sa lukră, ma întristaĭ — bejah vrlo radostan, ali kad videh svojim očima šta se radi, ja se rastužih [Por.] ∞ bukura  [Vidi]

922  Bukuva  Bucuva  Буково  Bukuva [akc. Bukuva] (i. ž.) — (top.) Bukovo, greben između sela Osnić i Valakonje prekriven bukovom šumom, na čijim se stranama prostiru zaseoci Osnićko i Valakonjsko Bukovo ◊ Bukuva Osńiśi altfĭaļ sî kĭamă șî Satu al nuouOsnićko Bukovo se drugačije zove i Novo selo ◊ în șkuolă đin Bukuva Vaļakuańi ĭastă duoĭsprĭaśe kopiĭ — u Valakonjskom Bukovu ima škola sa dvanaest učenika [Crn.]   [Vidi]

783  Bulakuońi  Bulacu  Булаковци  Bulakuońi [akc. Bulakuońi] (antr.) — vlaško prezime familije u Šarbanovcu ◊ Bulakuońi au kîăș șî imańe pi lîngă Ćimuok — Bulakoni imaju kuće i imovinu pored Tmoka [Crn.]   [Vidi]

1001  bulobrĭaće  amfipode  ракушац  bulobrĭaće (mn. bulobrĭeț) [akc. bulobrĭaće] (i. m.) — (zool.) rakušac, vrsta malih rakova, bez oklopa (Amphipoda) ◊ bulobrĭețî la nuoĭ sa gasăsk pi la izvuarîļi alu ogașă, traĭesk pi supt frunḑă kare a kaḑut în apă — rakušci se nalaze u izvorištima potoka, žive ispod lišća koje je palo u vodu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

609  bulumak  bulamac  чулама  bulumak (mn. bulumaku) [akc. bulumak] (i. m.) — čulama, vrsta jela od usitnjenog belog kokošjeg mesa i kukuruznog brašna; čulama ◊ bulumaku ĭe bun kînd ĭe ferbinće — čulama je dobra dok je vruća ♦ var. bulumaś [Crn.] ♦ up. bulumanźe (Ranovac) [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3396  bulumanźe  bulumac  булуманџа  bulumanźe (mn. bulumănź) [akc. bulumanźe] (i. ž.) — (nutr.) bulumandža, vrsta salate ◊ bulumanźe ĭe salată dă patlaźeańe, krastavĭeț, piparkă, usturuoĭ, śapă, praz șî brînḑă zdrumikată — bulumandža je salata od paradajza, krastavaca, paprike, velog i crnog luka, praziluka i zdrobljenog sira [Mlava] ♦ up. bulumak [Crn.]   [Vidi]

931  Bulutuońi  Bulutoni  Булутани  Bulutuońi [akc. Bulutuońi] (antr.) — Bulutani, vlaško prezime familija u Valakonju i Osniću, čiji se predak zvao Buluta [Crn.] ◊ Bulutuońi, fîmeļiĭe mare în Eresnița, veńită dîn Almăș în Banatu rumîńesk — Bulutani, Bulutić, velika familija u Neresnici, doseljena iz Almaša u rumunskom Banatu ♦ / < bulut < tur. bulat — vrsta pinterskog noža [Zvizd]   [Vidi]

953  Buļećin  Bulecin  Бољетин  Buļećin [akc. Buļećin] (i. m.) — (ojk.) Boljetin, ime sela na Dunavu kod Donjeg Milanovca, u opštini Majdanpek ◊ in Buļećin traĭesk duauă fuarme dă rumîń, uńi vorbĭesk la „pră”, da uńi la „pi” — u Boljetinu žive dve vrste Vlaha, jedni govore na „pră”, a drugi na „pi” ◊ ĭastă șî o fîmeļiĭe sîrbĭaskă, a veńit dă la Kosova; saćańi a batut žuok ku iĭ kî sînt „turś dă la Kosova” — ima i jedna srpska familija, doseljena sa Kosova; seljani su zbijali šale sa njima da su „Turci sa Kosova” ◊ voĭńiś saćańi sa kĭamă Buļećinț, da muĭerļi Buļećință — muškarci meštani zovu se Boljetinci, a žene Boljetinke ◊ satu ĭe mik, învîrat într-o vaļe adînkă, îngustă șî lungă — selo je malo, sabijeno je u jednu duboku, usku i dugu dolinu ◊ lumĭa s-a tras aiśa dîn mulće pîărț, kî ĭe bun dă viće — ljudi su se povukli ovde sa raznih strana, jer je pogodno za stoku ◊ la Buļećin șî akuma la Sînźuorḑ sa fak kîći șapće-uopt baśiĭ, ka đi bătrîńață — u Bljetinu se i sada na Đurđevdan pravi po sedam-osam bačija, kao u stara vremena (izvor: Durlić, terenski zapisi) [Por.]   [Vidi]

745  buļubașă  bulibașă  буљубаша  buļubașă (mn. buļubașu ?) [akc. buļubașă] (i. m.) — 1. starešina ili vođa grupe vojnika, odmetnika, hajduka ili razbojnika 2. (zast.) nadimak, koji je u pojedinim slučajevima postao prezime potomaka, i sačuvan ili u izvornom obliku (Majdanpek, V. Gradište), ili u nekoj posrbljenoj formi: Buljubašić (Halovo), Buljubašević (Zaječar), i to ne samo u vlaškim, nego i u srpskim porodicama [Por.]   [Vidi]

730  Buļubașuоńi  Bulubașu  Буљубашани  Buļubașuоńi [akc. Buļubașuоńi] (i. m.) — (antr.) Buljubašani, Buljubašini, vlaško prezime familije u Podgorcu, po pretku koji je imao nadimak Buljubaša [Crn.] ∞ buļubașă  [Vidi]

496  Buļuoț  Bulioţ  Бољевац  Buļu [akc. Buļuoț] (i. m.) — (ojk.) Boljevac, grad u Crnorečju, sedište istoimene opštine, nastanjen srpskim i vlaškim stanovništvom ◊ Buļuu arĭe vro patru miĭ đi inș — Boljevac ima oko četiri hiljade stanovnika [Crn.]   [Vidi]

541  bumbak  bumbac  памук  bumbak (mn. bumbaku) [akc. bumbak] (i. m.) — pamuk ◊ s-a puvestît kî bumbaku a fuost pus pi la Kraĭna, a fuost, śikă, vro buĭađe kare a dat bumbak, ama la nuoĭ aĭa buĭađe nu sa prins — pričalo se da je pamuk bio sađen u Krajini, bila je, vele, neka biljka koja je davala pamuk, ali se ona kod nas nije primila ◊ đin bumbak s-a fakut kamașă đe uamiń, măĭ mult đe baĭețî a kuĭ parințî a fuost gîzdoćiń — od pamuka su se izrađivale muške košulje, uglavnom za momke čiji su roditelji bogati ◊ pînḑă đi bumbak — pamučna tkanina ◊ ață đi bumbak — pamučni konac [Por.]   [Vidi]

3502  bumbarĭ  bondar  бумбар  bumbarĭ (mn. bumbarĭ) [akc. bumbarĭ] (i. m.) — (ent.) bumbar (Bombus terrestois) ◊ bumbarĭ ĭe o guangă flokuasă, ńagră, pistriță ku galbin — bumbar je dlakav insekt, crn, išaran žutim [GPek] ♦ dij. sin. albuursaskă [Por.]  [Vidi]

4129  bumburĭață  bumbăreaţă  вулва  bumburĭață (mn. bumburĭeț) [akc. bumbuață] (i. ž.) — (zast.) (anat.) (vet.) vulva kod krmače ◊ într-o povastă, porkarĭu așa a mînat skruafa în porkarĭață: „Țukuće-n bumburĭață, bagî-će în kośińață!” — u jednoj priči, svinjar je ovako terao krmaču u svinjac: „Poljubim te u vaginu, uđi mi u kočinu!” [Por.] ∞ puork  [Vidi]

758  bumńiță  bufniţă  буљина  bumńiță (mn. bumńiț) [akc. bumńiță] (i. ž.) — (ornit.) buljina, najveća noćna ptica grabljivica iz familije sova (Bubo bubo) ◊ nuapća vĭađe ka bumńița — noću vidi kao buljina ◊ arĭe uokĭ totrlaț ka bumńița — ima okrugle oči kao buljina [Crn.] ◊ bumńița faśe kuĭb în butuarkă — buljina se gnezdi u duplji drvetaup. ćuș, śurĭeḑ [Por.] ♦ dij. var. bufńiță (mn. bufńiț) [Kmp.] ∞ bufńi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

715  bun  bun  добар  bun (bu) (mn. buń, buńe) 1. (prid.) — dobar ◊ buna ḑîua — dobar dan ◊ buna sara — dobro veče ◊ bun pomînt — plodna zemljauom bun — dobar čovek, dobričina ◊ bun lukru, să fĭ sînatos — srećan rad, da si živ i zdrav [Hom.] ◊ (izr.) bun ku al naruod sînt fraț — dobar i lud su braća ◊ puoptă bună — prijatno (izr. za stolom, pre početka obeda) ◊ fraće bun — rođeni brat ◊ suoră bună — rođena sestra ◊ ăl gasîĭ în vuoĭa bună — našao sam ga dobro raspoloženog [Por.] 2. (pril.) dobro, razume se, da, tako je, u redu je ◊ bun, atunśa ń-am vorbit — dobro, onda smo se dogovorili ◊ pă, bun, kînd ḑîś tu, aĭ să fiĭe așa — pa, dobro, kad ti kažeš, neka bude tako ◊ bun, bun, nu trăbe să-m spuń đi dîdauorĭ — dobro, dobro, ne treba dvaput da mi kažeš [Por.]   [Vidi]

333  bunarĭ  bunar  бунар  bunar (mn. bunarĭe) [akc. bunarĭ] (i. m.) — 1. bunar, iskopana rupa u zemlji iz koje se vadi voda ◊ maĭsturi a sapat ș-a zîđit bunarĭ adînk uopt mĭetîrĭe — majstori su iskopali i ozidali bunar dubine osam metara [Crn.] 2. prirodne rupe u zemljištu oblika bunara ◊ la Vrtîăś în Bļizńe ĭastă așa bunarĭ în pĭatră, parke ĭa sapat uomuna Vrteču u Blizni ima takvih bunara u kršu, kao da ih je iskopao čovek [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

891  bunataće  bunătate  добро  bunataće (mn. bunatățu) [akc. bunataće] (i. ž.) — I. 1. dobro, dobrota, dobrodušnost ◊ bunataće đi uom — dobričina 2. imovina ◊ a vrut să-ĭ vind ĭuo bunataća a mĭa pi duauă parîaļe — hteo je da mu prodam moju imovinu za dve pare II. var. bunu ◊ Nu întuork bunu la stuaka mĭa — Ne vraćam (=odbacujem) dobro moje stoke (iz bajalice) ♦ (demin.) buńețuom buńeț — dobrica ♦ (mn. buńețu) ◊ Nu întuork buńețurļi la kasa mĭa — Ne vraćam (=odbacujem) dobra moje kuće (iz iste bajalice) III. (rel.) dobročinstvo, dobro delo ◊ a trait ka sfîntu, a kreḑut în dumńeḑîu, șă traĭu luĭ a fuost pļin đi bunatățurĭ — živeo je kao svetac, verovao je u boga, i njegov je život bio pun dobročinstava [Por.] ∞ bun  [Vidi]

2267  bunăsama  bunăseamă  обазриво  bunăsamа [akc. bunăsama] (pril.) — (zast.) obazrivo, pažljivo ◊ lukră ku bunăsama, să nu ći farîmĭ — radi obazrivo, da se ne povrediš ♦ / budobra + samapažnja [Por.] ∞ bun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

982  bundă  bundă  бунда  bundă (mn. bunḑ) [akc. bundă] (i. ž.) — bunda, zimski kaput postavljen krznom ◊ aĭ batrîń n-a șćut đi bundă, ĭa a ĭeșît înkuaśa, a kîpatato lukratuori pi la rudńik, ka înbrîkamînt đi ĭarnă — stari nisu znali za bundu, ona se pojavila skoro, prvi su je dobili radnici u rudniku, kao deo zimske odeće [Por.]   [Vidi]

908  bunduk  bunduc  стуб  bunduk (mn. bunduśe) [akc. bunduk] (i. m.) — stub u ogradi od taraba ◊ la nuoĭ în Tanda sa ḑîśe bunduk, la Arnaglaua șćump, ĭar pin alće saće sa ḑîśe șćenap, da am auḑît đi la un prĭaćin đin Valuĭa kă-ĭ ḑîśe palasat, or așa kumva, da ĭa kam vińe ka palisadă — kod nas u Tandi kaže se „bunduk”, u Rudnoj Glavi „šćump”, opet u drugim selima „šćenap”, a čuo sam od jednog prijatelja iz Voluje da ga zove „palasat”, ili tako nekako, a to mu dođe kao palisada ◊ kînd sa faśe gardu, bunduśi sa îngruapă în pomînt, kîći triĭ pașurĭ sa lasă întra iĭ, da đi iĭ sa prind doă kuorḑ, pi kare sa bat tarăbiļi — kad se pravi ograda, stubovi se ukopavaju u zemlju, po tri koraka se ostavi između njih, a na njih se okače baskije, o koje se prikivaju tarabe ♦ sin. șćĭump [Por.]   [Vidi]

861  bungur  bulbuc  мехур  bungur (mn. bungu) [akc. bungur] (i. m.) — 1. mehur, plik ◊ kînd pluaĭe, đin pikurĭ în baltă sî fak bungurĭ — kad pada kiša, od kapi se u bari stvaraju mehuri ♦ (dem.) bungurĭelmehurić, plikčić 2. (med.) osip ◊ la kopil ĭasă bungurĭeĭ pi pĭaļe — detetu se na koži javljaju plikčići [Crn.] ◊ șî pi pĭeļe đi uom ĭasă bungurĭ — i na koži čoveka izbijaju plikovi (Tanda) ◊ tuot s-a umplut đi bunguri ruoșĭe — sav se osuo crvenim osipom (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

2266  buńață  buneaţă  доброта  buńață (mn. buńețu) [akc. buńață] (i. ž.) — (zast.) dobrota; dobročinstvo; dobrobit ◊ s-a strîkat lumĭa, uamińi a pĭerdut buńața — svet se iskvario, ljudi su izgubili dobrotuuomu trăbe să lukre đi buńețu kășî luĭ — čovek treba da radi za dobrobit svoje kuće ◊ đi tuata buńață dumńeḑîu îț mulțamĭașće — za svako dobročinstvo bog ti se zahvaljuje ♦ var. (mn. buńiețu) [Por.] ∞ bun  [Vidi]

670  buob  bob  зрно  buob (mn. buabe) [akc. buob] (i. m.) — zrno, zrnce ◊ buob dă grîuzrno žita [Hom.] ◊ baba mĭa șćiĭe să đa ku buabiļi — moja baba zna da gleda u zrna ♦ sin. samînță [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

790  buobabi  boul-babei  јеленак  buobabi [akc. buobabi] (i. m.) — (ent.) jelenak (Lucanus servus) ♦ var. boubabi, buoubabi„babin vo” ◊ buobabi ĭe o guangă ku kuarńe — jelenak je buba sa rogovima ♦ sin. śerb„jelen” ♦ sin. gongău (Tanda)♦ up. buou, bou [Por.]   [Vidi]

883  buobu turbuluĭ  ricin  рицинус  buobu turbuluĭ (mn. buabĭe turbuluĭ) [akc. buobu turbuluĭ] (i. m.) — (bot.) ricinus (Ricinus communis) ◊ buobu turbuluĭ ĭe buruĭană karĭe sî samîna în građină, ore în luok — ricinus je lekovita biljka koja se gaji u bašti ili na njivi ♦ / buobu turbuluĭ — (dosl.) „besnilovo zrno” [Crn.] ∞ buob  [Vidi]

1236  buoișće  boiște  бојиште  buoișće (mn. buoișć) [akc. buoișće] (i. ž.) — 1. bojište а. mesto gde matica reke udara u granu drveta koja se nadnela nad vodu ◊ kînd lukri ku aĭ rîăĭ, șî trîabe să skuoț draśi đin apă đi să-ĭ trîmĭeț vrunđeva, tu će duś la rîu șî kaț krĭanga kare baće buoișća, șă la ĭa đeskînț ku kuțît ńegrukada se baviš crnom magijom, i treba da izvučeš đavole iz vode da bi ih negde poslao, ti odeš na reku i tražiš granu koja bije po vodi, i kod nje baješ sa crnim nožem (Crnajka) b. mesto u brzacima reke gde, naročito u večernjim satima, ribe iskaču iz vode u lovu na mušice 2. igralište ◊ fiekare luok unđe kopiĭi a batut puarka, or k-a žukat kļisu, s-a kemat buoișće — bilo koje mesto gde su deca igrala „svinjicu” ili klis, zvalo se bojište (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

1896  buonț  bulz  шароње  buonț (mn. buonțu) [akc. buonț] (i. s.) — 1. (nutr.) šaronje,up>1)up> šaruljća,up>2)up> parče toplog kačamka, sa uvaljanim sirom ◊ buonțu ĭe măĭ dulśe kînd un parśiel đi brînḑă tare șî sarată baź într-un vîžmîk đi koļașă kaldă, fakută đin kukuruḑ alb, șî laș kîta sî șćia pănă brînḑa-ĭa nu sa muaĭe — „bonc” je najslađi kada krišku slanog i tvrdog sira uvaljaš u parče toplog kačamka, naopravljenog od belog kukuruza, i pustiš malo da stoji dok se sir ne smekša ♦ sin. popuțoĭ (Tanda), pupuțu (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. kukolu (Leskovo) ♦ dij. sin. puțu (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. gugulu (Slatina, Bor) ♦ sin. pupu (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. gîskă (Šipikovo) [Tim.] 2. (psih.) ljutito dete, koje se duri ◊ la kopilo-sta śeva nuĭe pi vuoĭe, prĭa mult stă buonț în kuot, șî nu vorbĭașće ku ńima — ovom detetu nešto nije po volji, dugo stoji u ćošku nadureno i ne govori ni sa kim [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

890  buordă  bordo  бордо  buordă [akc. buordă] (prid.) — (color) bordo, tamnocrveno ◊ am farbuit tuortu în buordă — obojila sam pređu u tamnocrveno ◊ mi drag sî puort kamașă în buordă — volim da nosim bordo košulju [Crn.] ◊ buordă, ruu ka bužuoru, așa ḑîśa mama đi farba-ĭa — bordo, crveno kao božur, tako je govorila baba za tu boju [Por.]   [Vidi]

2604  buorś  borș  боршч  buorś (mn. buorśu) [akc. buorś] (i. s.) — (nutr.) (izob.) boršč, čorba od komine ◊ buorśu a fuost ḑamă đi pruńe đi tuamnă: kînd fĭerb pruńiļi în śubăr, sa ĭa komina-ĭa sa mĭastîkă ku uasă ku tuot, sa sarĭaḑă, șî sa manînkă ku koļașa — boršč je bila čorba od šljiva: kad šljive provru u kaci, uzme se ona komina i promeša se zajedno sa koščicama i sa svim, posoli se i jede sa kačamakom ◊ đin buorś s-a fakut șă oțăt ku kare s-a akrit krîstavĭețî, piparka or varḑa đi ĭarnă — iz boršča se pravilo i sirće, kojim su se kiselili krastavci, paprika ili kupus za zimu [Por.]  [Vidi]

689  buot  bot  њушка  buot (mn. buotu) [akc. buot] (i. m.) — 1. (anat.) njuška, rilo, nos (kod životinja) ◊ s-a lovit la buot — povredio je njušku [Hom.] ◊ sa ļinźe pi buot — (fig.) oblizuje se (=omastio brk, pa se oblizuje) ♦ sin. fļit [Por.] 2. vrsta reljefa a. zaobljeni svršetak kose b. izdignuti deo terena, vrh ◊ Buotu Krakuluĭ — (top.) (dosl.) „kraj kose”, brdašce u Sigama; čest toponim u planinskim selima [Hom.] ◊ śuaka are vîr, da kraku are buot — čuka ima vrh, a kosa kraj 3. (ret.) zatupast vrh motke, močuge ◊ buata-sta đi pasuĭ n-are buot kum trîabe — ova motka za mlaćenje pasulja nema vrh kako treba ♦ sin. botur [Por.] ♦ dij. var. bot [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

543  buou  bou  во   buou (mn. bu) [akc. buou] (i. m.) — (zool.) vo (Bos taurus) ◊ buou ĭe biku lu kare sînt batuće kuaĭļi, să nu sară pi vaś, numa să fiĭe bun đi lukruvo je bik kome su stucana jaja, da ne bi mogao da skače na krave, već da bude dobar za rad ◊ tare ka buoujak kao vo ♦ var. bouup. bik [Por.] ♦ dij. var. bu (mn. buоĭ) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

771  buož  boz  бурјан  bu (mn. buožî) [akc. buož] (i. m.) — (bot.) burjan (Sambucus ebulus), samonikla zeljasta biljka neprijatnog mirisa, sa belim cvetovima i sitnim crnim plodovima ◊ sa înkis poćaka đi buož — burjan je zakrčio stazu ◊ în Osńiśa buuskaț sî kuļeg đi fokorĭaļe la Žuoĭ marĭ — u Osniću suvi burjan se sakuplja za vatre na Veliki četvrtak [Crn.] ◊ đin buož bufańi fak pekmĭez — od burjana Bufani spremaju pekmez [Buf.]  [Vidi]

882  bura  bura  кишити  burauo burîĭ, ĭel burîĭe) [akc. bura] (gl.) — kišiti, sitni sipiti ◊ afară burîĭe, ĭa umbrĭelunapolju pada sitna kiša, ponesi kišobran [Crn.] ◊ nu sa puńe pluaĭa, numa o să bure ka đin śață udă — neće udariti kiša, samo će sitno sipiti kao iz vlažne magle [Por.] ∞ bu  [Vidi]

629  buratură  borâtură  сперма  buratu (mn. buratu) [akc. buratură] (i. ž.) — sperma, muško seme ◊ ĭ-a dat đin mînă, ș-a umplut pătura đi buratură — onanisao je, i napunio ćebe spermom [Por.] ♦ dij. var. borîtu [Crn.] ∞ borî  [Vidi]

881  bură  bură  измаглица  bu (mn. burĭe) [akc. bură] (i. ž.) — izmaglica, sitna kiša koja pada iz magle ◊ pluaĭe marunțîkă — sitna kišica ◊ pin bura-sta nuĭeș ńiś ud ńiś uskat — po ovoj izmaglici nisi ni mokar ni suv [Crn.] ◊ bură ĭe un fĭeļ đi śĭață ku ploiță — bura je jedna vrsta magle sa kišicom [Por.] ∞ bura  (Ima umotvorina!)[Vidi]

604  burća  burcea  трбоња  burća (mn. burćeń) [akc. burća] (i. m.) (hip.) (pej.) — trbonja ◊ burća sa ḑîśe đi uom ku burta mare — burća se kaže za čoveka koji ima veliki stomak [Por.] ♦ dij. var. burćilă [GPek] ∞ burtă  [Vidi]

605  Burćeńi  Burtea  Трбуховићи  Burćeńi [akc. Bueńi] (i. m.) (por.) (pej.) — „Trbonje”, stari porodični nadimak u Gornjani, opština Bor Ranije je u selu bio veoma mali broj gojaznih ljudi, pa su oni retki dobijali nadimak "Burćeńi", koji se potom prenosio i na potomke. ◊ Ĭanku Burtan / Ĭanku BurćanuJanko, iz familije Burćenja ♦ var. Buuońi [Por.] Buuońi [akc. Buuońi] (antr.) — vlaško prezime familije u Šarbanovcu po pretku koji je imao nadimak Burća [Crn.] / < burća — (pej.) trbonjaburtă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

598  burćikanuos  burduhănos  трбушаст  burćikanuos (burćikanuasă) (mn. burćikanu, burćikanuasă) [akc. burćikanuos] (prid.) — trbušast, koji ima veliki trbuh ◊ dukenźiu nuostru ĭe koźa burćikanuos — naš dućandžija je prilično trbušast ♦ sin. trbanuos [Crn.] ♦ dij. var. burtanuos [akc. burtanuos] ◊ uom burtanuos, are burtan boznakît — trbast čovek, ima ogroman stomak [Por.] ∞ burtă  [Vidi]

711  burgiĭe  burghiu  бургија  burgiĭe (mn. burgiĭ) [akc. burgiĭe] (i. ž.) — (tehn.) burgija, alatka za bušenje ◊ dăm burgiĭa să fak o gaură în parĭaće — daj mi burgiju da izbušim jednu rupu u zidu [Hom.] ♦ dij. sin. sfrĭađir [Por.]   [Vidi]

540  burik  buric  пупак  burik (mn. buriku) [akc. burik] (i. s.) — 1. (anat.) pupak, deo stomaka; pupčana vrpca ◊ kopilu kînd să fače i-să taĭe buriku, și să ļagă — kad se dete rodi, pupak mu se odseče, i uveže ◊ la noĭ buriku să păstrează, așa ĭe običaĭukod nas se pupčana vrpca čuva, takav je običaj [Kmp.] ◊ đemult, aĭ batrîń în Porĭeśa, a taĭat buriku pi rastăunekada, stari Porečai su sekli pupak na palici jarma [Por.] 2. (anat.) vrh čovekovog prsta, jagodica ◊ buriku ďeșťuluĭ — jagodica prsta [Kmp.] ◊ atîta źier a fuist, đi mi s-a îngĭețat buriku źeĭśtuluĭ — toliki mraz je bio da su mi se zaledila jagodica prsta [Por.] 3. (pedološki) kvalitetna zemlja ◊ akolo ĭe buriku pomîntuluĭ — tamo je najplodnija zemlja [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

852  burĭaće  burete  гљива  burĭaće (mn. burĭeț) [akc. buaće] (i. m.) — (mik.) gljiva, pečurka ◊ la nuoĭ pră duos ĭastă mulț burĭeț — kod nas u šumi ima mnogo pečuraka ◊ burĭețî aĭ ĭuț îs buń dăkă să frig în ćigańe ku uavă — bele mlečne pečurke su ukusne, ako se prže sa jajima u tuganju ◊ burĭețî aĭ ńegri krĭesk pră fag — bukovača raste na bukvi [Hom.] ◊ burĭaćiļi dă pi ļemn, da śuparka pi kîmp — pečurka niče na drvetu, a gljiva na zemlji ♦ sin. śuparkă [Por.]  [Vidi]

864  burkă  burcă  капут   burkă (mn. bu) [akc. burkă] (i. ž.) — 1. kaput, gornji deo muškog odela; sako ◊ kînd ĭe frig, uamińi înbrakă burka — kad je hladno, muškarci oblače kaput ♦ (demin.) burkiță ◊ a măĭ ramas kîta đin śuarik, șî s-a rugat đi kroĭtuorĭ să-ĭ fakă șî o burkiță đi fiu-suostalo je malo od sukna, pa je zamolio krojača da mu sašije i kaputić za sina ♦ (augm.) burku [Por.] 2. džemper ◊ muma mĭ-a înpļećit burkă đe lînă — majka mi je isplela džemper od vune ◊ babă Ĭana fărbuĭe burka — baba Jana farba džemper ◊ burka đe lînă ĭe kalduruăsă — džemper od vune je topao [Crn.] ∞ țuală   [Vidi]

866  Burkeșuońi  Burcaș  Буркешони  Burkeșuońi [akc. Burkeșuońi] (i. m.) — (antr.) Burkešoni, Burkešići, (dosl.) „Kapitić”, staro vlaško prezime u Tandi, koje je nastalo od reči burka- kaput”, zbog toga što je rodonačelnik ove familije jedini u selu imao kaput, deo nošnje koji su nosili samo bogatiji ljudi ◊ Burkeșo-l batrîn a veńit în Tanda đin Kļuś, ș-a fakut borđiĭ la Kraku uokńi, supt Guol — najstariji Burkeš je došao u Tandu iz Ključa, i napravio zemunicu na Kraku okni, pod Deli-Jovanom ◊ Burkeșuońi au mulće krĭenź, kare s-a poļikrit dupa kopiĭi, or dupa ńepuoțî-luĭ: alu Stoĭan Burkeș, alu Ńițu Burkeș, alu Dumitru Burkeș, alu Žîuku Burkeș ... — Burkešoni imaju mnogo grana, koje se prezivaju prema njegovim sinovima ili unucima: od Stojana Burkeša su Stojanovići, od Nice Burkeša - Niculovići, od Živka Burkeša - Živkovići .. ♦ var. burkaș, burkiș [Por.] ∞ burkă  [Vidi]

603  burtanuos  burtos  трбушаст  burtanuos (burtanuasă) (mn. burtanu, burtanuosă) [akc. burtanuos] (prid.) — 1. trbušast, sa velikim trbuhom ◊ burtanuos ĭe uom ku burta mare — trbušast je čovek sa velikim stomakomuamiń burtanuoș đemult n-a fuost mulț, kî tuoț a fomit, ș-a fuost uskaț — trbušastih ljudi je nekada bilo malo, jer su svi gladovali, i bili mršavi 2. obao, zaobljen, izbočen ◊ baluonu đi apă ĭe burtanuos, da kila nubalon za vodu je trbušast, a flaša nije ♦ sin. tîrbanuos [Por.] ∞ burtă  [Vidi]

503  burtă  burtă  трбух  burtă (mn. bu) [akc. burtă] (i. ž.) — trbuh, stomak ◊ are durĭerĭ la burtă — ima bolove u stomaku ◊ ma duare burta — boli me stomak ◊ burta muaļe — (anat.) donji deo stomaka, meki trbuh ◊ burta mikă, burta „pi žuos” — „mali stomak”, „donji stomak”: (euf.) deo tela sa genitalijama, u (izr.) „one stvari”, naročito „ženske stvari” [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

879  buruĭană  buruiană  лековита биљка  buruĭană (mn. buruĭańe) [akc. buruĭană] (i. ž.) — opšti naziv za lekovitu biljku ◊ ku śe buruĭană aĭ vinđakat taĭatura la mînă? — kojom si biljkom izlečio posekotinu na ruci ? ◊ akuma ĭe vrĭamĭa đi kuļes buruĭańe — sad je vreme za berbu lekovitog bilja ◊ romańița șî kuada mîțuluĭ sînt buruĭańe đi durĭarĭe la burtă — kamilica i hajdučka trava su lekovite biljke protiv bolova u stomaku [Crn.]   [Vidi]

821  buskofi  boscofi ?  мрљати  buskofiuo buskofĭesk, ĭel buskofĭașće) [akc. buskofi] (gl. p. ref.) — mrljati, mazati, razmazati, proizvoljno i bez ukusa mešati razne tečne sastojke boje ili hrane ◊ nu șćiĭe sî văruĭe, numa buskofĭașće parĭețî — ne zna da kreči, samo razmazuje zidove ♦ sin. spoi [Por.] ∞ buaskă  [Vidi]

822  buskofĭală  boscofeală ?  мрља  buskofĭală (mn. buskofĭaļе) [akc. buskofĭală] (i. ž.) — 1. mrlja, brljotina ◊ kopilo-sta a fakut numa o buskofĭală în svĭeskă đi șkuală — ovo dete je napravilo samo neku mrlju u školskoj svesci 2. smeša različitih tečnih sastojaka, bućkuriš ◊ a fakut o buskofĭală đi ḑamă, pućem numa s-o lupadăm la puorś — napravila je bućkuriš od čorbe, možemo samo da je bacimo svinjama [Por.] ∞ buaskă  [Vidi]

772  buskomĭeļńiță  boscomelniţǎ  бускомелница  buskomĭeļńiță (mn. buskomĭeļńiśe) [akc. buskomĭeļńiță] (i. ž.) — 1. boskomelnica, obredni kolač koji se jedini ljubi na pomanama, prilikom obreda namenjivanja pokojniku (Rudna Glava) 2. sveća kojom se kadi pomana (Gornjane) ◊ buskomĭeļńiță ie lumanarĭe numarată ku ungiĭa, kă la pomană trîabe să fiĭe tuot la număr — boskomelnica je sveća, na kojoj je noktom urezan određen broj recki, jer na pomani treba sve da bude na broju ♦ var. boskomĭeļńițăup. țuka [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

692  Busuĭokuońi  Busuioceanu  Босијокани  Busuĭokuońi [akc. Busuĭokuońi] (i. m.) — (antr.) Bosijokani, vlaško prezime familija Bosijoković i Lazarević u Osniću, potomaka Vlaha po imenu Busujuok („Bosiljak”) ◊ Busuĭokuońi đin Bukuva sînt proboćeḑaț pi srbĭașće „Lazarević\" — Bosijokani iz Bukova su prekršteni na srpskom \"Lazarević\" [Crn.] ∞ busuĭuok  [Vidi]

3304  Busuĭuaka  Busuioaca  Босиљка  Busuĭuaka [akc. Busuĭuaka] (i. ž.) — (antr.) (zast.) Bosiljka, žensko lično ime ◊ dupa buĭađe busuĭuok, đemult la mulće fĭaće nașî a dat nume Busuĭaka — prema biljci bosiljka, nekada su mnogim devojčicama kumovi davali imena Bosiljkaup. Bosîlka [Por.] ∞ busuĭuok  [Vidi]

1853  busuĭuok  busuioc  босиљак  busuĭuok (mn. busuĭuaśe) [akc. busuĭuok] (i. s.) — (bot.) bosiljak (Ocimum basilicum) ◊ fir đi busuĭuok — struk bosiljka ◊ busuĭuok ĭe buĭađe sfîntă — bosiljak je sveta biljka ◊ niś un đeskînćik nu puaće fara busuĭuok — ni jedna bajalica ne može bez bosiljka ◊ busuĭuoku ćimpuluĭ — vrsta bosiljka [Por.] ♦ dij. sin. bîsîĭuok (Sige) [Hom.] ◊ busuĭuoku kaluluĭ — divlji, „konjski” bosiljak (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

3378  buș  cocoloș  грудва  bușup>2up> (mn. bușă) [akc. buș] (i. s.) — 1. grudva valjanog snega ◊ bușu ĭe kokoluoș mare đe zapadă muaļe, kare sa faśe kînd sa ĭa kokoluoș mik șă sa tîvaļeașće đin vîru śuośi-n vaļe, șî ĭel krĭașće boznakît, adunînd pi drum zapadă ļipiśuasă — buš je velika grudva mekog snega, koja nastaje kada se uzme mala grudva i valja se s vrha brda na dole, i naraste bogzna koliko, skupljajući usput lepljivi sneg ◊ fînkă dupa buș ramîńe luoku đizgoļit, đemult așa s-a kurațat ļivĭeḑîļi đe zapadă, đi sî puată uoĭļi să ažungă la ĭarbă, înga pănă nu sa topĭașće zapada — pošto iza „buša” ostaje ogoljen teren, nekada su se tako čistile livade od snega, da bi ovce mogle da dođu do trave još dok se sneg ne otopi 2. komad, odlomak neke materije ◊ a dus la muoș koźa mare buș đi ĭaskă — doneo je dedi poveći komad trudaup. kokolu [Por.]  [Vidi]

777  bușćan  buștean  пањ  bușćan (mn. bușćeń) [akc. bușćan] (i. m.) — 1. panj, deo drveta koji ostaje na korenu kad se stablo iseče, sruši ili prelomi, bilo da je u zemlji, ili da je izvađen iz nje ◊ am tîrsît pođina, șî mĭ-a măĭ ramas numa ńișći bușćeń đi skuos — istrsio sam padinu, i ostali su mi samo još neki panjevi za vađenje ♦ (demin.) bușćańel, bușćanuț ♦ (augm.) bușćanu ♦ sin. truș, śulpan 2. čokot vinove loze ◊ am ḑîaśe bușćeń đi viĭe — imam deset čokota vinove loze [Por.] 3. korenje sasušenog korova i drugog nekorisnog bilja ◊ aĭa śi ĭe în Poreśĭa bușćan, la nuoĭ sa kĭamă buśim, da bușćeńi la nuoĭ sînt rîdaśińiļi kare ramîn șî putraḑăsk dupa buĭeḑ, kînd buĭađa sa uskă — ono što je u Poreču „buščan”, kod nas je „bučim”, a mi „buščan” zovemo korenje biljaka koje je ostalo da truli u zemlji, kad se biljka osuši (Jasikovo) [GPek] ∞ buśim  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1562  bușćoruagă  boșorog  страћара  bușćoruagă (mn. bușćoruaźe) [akc. bușćoruagă] (i. ž.) — straćara, oronula kuća ◊ bușćoruagă ĭe koļibă batrînă, urńită — straćala je stara oronula kuća (Tanda) [Por.] ♦ up. bușćuruog [Crn.] ◊ bușćoruog, koļibă batrînă, spartă, în kare traźe în toaće părțîļi — stara oronula koliba, u kojoj duva na sve strane (Leskovo) [GPek]   [Vidi]

987  bușćuruog  bușciorog ?  вир  bușćuruog (mn. bușćuruogu) [akc. bușćuruog] (i. m.) — vir, duboko mesto u potoku ili reci ◊ la Ćimuok ĭastă mulće bușćuruogurĭ marĭ, buńe đi skaldat — na Timoku ima mnogo velikih virova, dobrih za kupanje [Crn.] ♦ up. bușćoruagă [Por.]   [Vidi]

1558  Buśa  Bucea  Бучје  Buśa [akc. Buśa] (i. ž.) — (ojk.) Bučje, vlaško selu u opštini Bor ◊ Buśa ĭe sat rumîńesk, supt puaļiļi lu Kîrșĭa mare — Bučje je vlaško selo, u podnožju Velikog krša [Crn.]   [Vidi]

1559  Buśan  Bucean  Бучанин  Buśan (mn. Buśeń) [akc. Buśan] (i. m.) — (antr.) Bučanin, stanovnik sela Bučje, u opštini Bor ◊ Buśeńi sînt uamiń vrĭańiś — Bučani su vredni ljudi ◊ muĭarĭa đin Buśa ĭe Buśană — žena iz Bučja je Bučanka [Crn.] ◊ Buśeń ĭe poļikră lu famiļiĭ kare sînt pin saćiļi nuaștre veńiț đin Buśa; la karće sînt skriș ku prezimiļi Bučanović — Bučani je nadimak familija u našim selima, koje su doseljene iz Bučja; u knjige su upisani sa prezimenom Bučanović [Por.] ∞ Buśa  [Vidi]

780  buśauă  bucea  наглавак  buśauă (mn. buśĭaļe) [akc. buśauă] (i. ž.) — (tehn.) naglavak, mufna, čaura, obruč, cev a. metalni obruč na drvenoj glavčini kolskog točka ◊ buśaua ĭe fakută đi kovaś, ka un ińel đi fĭer — „bučava” je nalik na gvozdeni prsten, koji su izrađivali kovači b. drveni pisak na rikalu ◊ buśaua la buśin sa faśe đin suok, kî ĭel ĭe îngăurit gata — pisak za rikalo pravi se od zove, jer ona već ima gotovu rupu [Por.]   [Vidi]

778  buśim  bucium  главчина  buśim (mn. buśimĭе) [akc. buśim] (i. m.) — 1. (tehn.) glavčina kolskog točka ◊ buśim ĭe kăpățîna la rotă đi kar, or la rota đi moră — glavčina je deo kolskog točka, ili vodeničnog kola [Buf.] ♦ sin. kîpațînă [Por.] 2. panj ◊ buśimu ĭe bușćanu kare ramîńe în pomînt kînd taĭ ļemnu đen piśuare — bučim je deo drveta koji ostaje uz koren kada se stablo poseče (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. bușćan [Por.]   [Vidi]

580  buśin  bucium  рикало  buśin (mn. buśińe) [akc. buśin] (i. m.) — rikalo, pastirska truba, dugačak duvački instrument od lipove kore ◊ buśinu sî faśe primovara, kînd ĭe ćeĭu-n mîzgă — rikalo se pravi u proleće, kad je lipa u sokovima [Crn.] ◊ buśinu a fakut pîkurari, pănă a pazît uoĭiļi — rikalo su pravili pastiri, dok su čuvali ovce [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

684  butavi  umfla  надути  butaviuo butavĭesk, ĭel butavĭașće) [akc. butavi] (gl. p. ref.) — (med.) naduti (se), nateći, dobiti otok, dobiti vodeni podliv usled neke bolest i ◊ baba a-nśeput a butavi la firĭe, n-o să traĭaskă mult — babi je počelo da natiče lice, neće dugo da živi ◊ mare zîpușală, sa butavĭesk vićiļi la pulpĭe — velika je sparina, stoci će da nateknu vimena [Por.]   [Vidi]

685  butavĭelă  umflare ?  отеклина  butavĭelă (mn. butavĭaļе) [akc. butavĭelă] (i. ž.) — 1. (med.) otok, oteklina, naduto mesto na telu čoveka ili životinje, nastalo sakupljanjem tečnosti usled bolesti, ili starosti ◊ la bîtrîńață, ĭasă butavĭaļe măĭ mult pi supt uokĭ — u starosti, izbijaju otoci najviše ispod očiju 2 (fig.) naduvenko ◊ o butavĭelă đi uom, să n-aĭ trĭabă ku ĭel — neki naduvenko, da nemaš posla s njim ♦ var. butavĭală [Por.] ∞ butavi  [Vidi]

682  butorkuos  buturos  шупљикав  butorkuos (butorkuasă) (mn. butorkuoș, butorkuasă) [akc. butorkuos] (prid.) — 1. (bot.) šupljikav; šupalj, koji ima duplju ◊ ļiemno-sta ĭe butorkuos, nuĭe bun đi trabuĭală — ovo drvo je šupljikavo, nije za upotrebu [Crn.] ◊ gruoso-sta ĭe butorkuos, bun ĭe đi stupină — ovo deblo je šuplje, dobro je za košnicu [Por.] 2. (iron.) butorkuos în kap — šupljoglav, praznoglav [Crn.] ∞ butuarkă  [Vidi]

668  butuarkă  butoarcă  дупља  butuarkă (mn. butuorś) [akc. butuarkă] (i. ž.) — duplja, šuplje stablo; stablo sa dupljom koja je nastala truljenjem drveta ◊ a pitulat bańi în butuarkă — sakrio je pare u šupljem stablu [Hom.] ◊ (ver.) în butuarkă traĭașće zmău ku zmauaĭka-luĭ — u duplji stabla živi zmaj sa svojom zmajevicom ◊ đemult s-a pĭerdut golîmbi ś-a trait pin butuorś — odavno su nestali golubovi koji su živeli po dupljama [Por.]   [Vidi]

567  butuoń  butoi  буре  butu (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pića ◊ butuoń đi vin — bure za vino ◊ butuoń đi rakiubure za rakiju 2. cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično kolo ◊ butuu muori — badanj, vodenično bure ♦ var. butu (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhu ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvaraka ◊ în vîru butuuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablina ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jaka [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.]   [Vidi]

1412  butura  butura  мутити  buturauo butur, ĭel butu) [akc. butura] (gl. p. ref.) — (zast.) (za tečnost u buretu) mutiti (se), kvariti (se) ◊ kînd țî sa va butura vinu în butuoĭ, o să vĭeḑ sîngur kă butuu nu țî bun — kad ti se bude pokvarilo vino u buretu, sam ćeš videti da ti bure ne valja ♦ sin. strîka, tulbura [Por.]   [Vidi]

888  buturi  buturi ?  набасати  buturiuo buturĭesk, ĭel buturiĭașće, ) [akc. buturi] (gl.) — nabasati, naleteti, iznenada i neočekivano naići na nešto ili nekoga ◊ buturiĭ pistă uom pi kare nu l-am vaḑut đin kopilariĭe — nabasao sam na čoveka koga nisam video još od detinjstva ◊ buturiĭ pistă aĭa baș śe-m trîabĭe — neočekivano sam naleteo baš na ono što mi treba [Crn.]   [Vidi]

1413  buturit  buturit  мутан  buturit (buturită) (mn. buturiț, buturiće) [akc. buturit] (prid.) — (zast.) (za tečnost u buretu) mutan, zamućen, pokvaren; ustajao; ukiseo ◊ labdă butuu, ĭară-n ĭel s-a buturit tuot — baci bure, opet se u njemu sve zamutilo (Tanda) ♦ sin. tulburat [Por.] ∞ butura   [Vidi]

950  Buzduakă  bâzduacă  Буздока  Buzduakă [akc. Buzduakă] (i. m.) — (antr.) Buzdoka, nadimak čoveka u Rudnoj Glavi, (pej.) buzdovan, tupan [Por.] ∞ buzdugan  [Vidi]

1497  buzduakă  bâzdoacă  тупан  buzduakă (mn. buzdu) [akc. buzduakă] (i. s.) — tupan, glupan, blenta; buzdovan ◊ a trait la nuun uom pi kare la poļikrit Ĭuakă Buzduakă, kă a fuost, saraku, uom prostovan — živeo kod nas neki čovek koga su zvali Joka Buzdoka, jer je, siroma, bio čovek priprost [Por.] ∞ buzdugan  [Vidi]

923  buzdugan  buzdugan  буздован  buzdugan (mn. buzdugańe) [akc. buzdugan] (i. s.) — buzdovan 1. srednjevekovno oružje, gvozdena kugla sa drškom ◊ șî traźe Miluș buzduganu, șî ăĭ sparźe kapu la turk — i potegne Miloš buzdovan, i razbije Turčinu glavu (iz nar. prip.) 2. (zast.) močuga, drveni predmet sa drškom i čvornovatim zadebljanjem na vrhu ◊ ma rugaĭ đi ĭel s-îm fakă un maĭ, să bat la parĭ în gard, da ĭel mĭ-a fakut un buzdugan, ma duk să dau pi kap ku ĭel — molio sam ga da mi napravi malj, da nabijem kočeve u ogradi, a on mi je napravio neki buzdovan; idem da ga njime mlatnem po glavi 3. (fig.) tup i glup čovek ◊ veśińi aĭ miĭ sînt ńișći buzdugań, nu măĭ puoț ć-a tăĭnuĭa ku iĭ — moje komšije su neki buzdovani, ne može (š) (se) razgovarati sa njima 4. (fig.) muški polni organ (u nadgovaranju sa ženama) ◊ fuź, soro, înkolo, kă mi sa skuală pîrdańiku đi buzdugan, șî o sî fiĭe beļauă! — beži tamo, sele, jer će mi se dići prokleti buzdovan, pa će biti belaja! [Por.]   [Vidi]

1963  buzumfla  bosumfla  дурити се  buzumflauo ma buzumflu, ĭel sa buzumflă) [akc. buzumfla] (gl. p. ref.) — duriti se, naduriti se, napućiti usne u znak ljutnje ◊ kînd ĭeram mik, am șćut ma buzumfla đi fiĭe śe — kad bejah mali, znao sam se duriti za bilo šta ♦ / buḑăusne + umflanaduvati, pućiti ♦ sin. brusńi, înbrusńi, înbufna [Por.]  [Vidi]

800  buzumflat  bosumflat  надурен  buzumflat (buzumflată) (mn. buzumflaț, buzumflaće) [akc. buzumflat] (prid.) — naduren, napućenih usana, ljutit ◊ śe stă kopilo-sta buzumflat? — što li je ovo dete nadureno? ♦ / < buḑăusna + umflatnaduvan, natečen [Por.] ♦ dij. var. bodgruos (Sige) [Hom.] ∞ buzumfla  [Vidi]

1229  bužuoń  ţâșnitură  млаз  bužu (mn. bužuańe) [akc. bužuoń] (i. m.) — mlaz ◊ s-a rupt mațu, ș-a bîșńit un bužuoń dă apă — puklo je crevo, i kuljnuo je mlaz vode ♦ sin. ćućur [Hom.] ♦ dij. sin. vîžu [Crn.][Por.]  [Vidi]

855  buźak  bugeac  буџак  buźak (mn. buźaku) [akc. buźak] (i. ž.) — budžak, ćumez, zabačen, neuređen i prljav prostor (Речник МС) ◊ kopiļe, nu ći baga-n buźako-la akolo — dete, nemoj da ulaziš u taj budžak tamo ◊ pi lînga kasa luĭ numa ńișće buźakurĭ — oko njegove kuće samo neki budžaci [Por.]   [Vidi]

857  bușînariĭe  bușneác  прашина  bușînariĭe [akc. bușînariĭe] (i. ž.) — prašina ◊ nu rîđika atîta bușînariĭe — ne diži toliku prašinu ◊ mi s-a înplut nasu dă bușînariĭe — napunio mi se nos prašine [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe (augm.) (zb. i. ž.) — prašinčina; veliki oblak prašine ◊ a trĭekut un kîmiuon ka sfulđiru, șî s-a rîđikat o bușnariĭe ku tuot dupa ĭel — projurio je jedan kamion kao munja, i podigao se čitav oblak prašinčine za njim ♦ sin. fumariĭe, pulbur [Por.] ∞ bușńak  [Vidi]

1089  țak!  ţac!  цак!  țak! (uzv.) — (onom.) cak! caktanje, zvuk koji se čuje kada se nešto preseče (makazama), prelomi ili pukne ◊ veńi ku fuarfiśiļi-n mînă, și - țak! - taĭe ața — došao je sa makazama u rukama, i - cak! - preseče konac  [GPek]   [Vidi]

1091  țakaĭală  ţăcăială  цактање  țakaĭală (mn. țakaĭaļe) [akc. țakaĭală] (i. ž.) — (onom.) caktanje, čukanje; kuckanje; zveckanje ◊ am un śas batrîn, ăl țîn pi parĭaće în suobă, da țakaĭala iĭ s-auđe tumu obuor — imam jedan stari sat, držim ga na zidu u sobi, a kucanje mu se čuje čak u dvorištu [GPek] ♦ dij. var. țîkaĭală [Por.] ∞ țîkai  [Vidi]

2729  țambalău  tămbălău  гужва  țambalău (mn. țambalăĭ) [akc. țambalău] (i. s.) — gužva, haos ◊ ńișći bĭețîuoș la bîlś s-a luvat la bataĭe, uńi a sarit să-ĭ đispartă, alțî sî sa bată, șî s-a fakut un țambalău ku tuot đi žîndari abĭa la spart — neke pijanice su se potukle na vašaru, jedni su skočili da ih razdvoje, drugi da se biju, pa se stvorila opšta gužva koju su žandari jedva rasturili (Tanda) ♦ var. țîmbalău (Rudna Glava) ♦ var. tămbalău ◊ asară la uoră s-a luvat la gîlśao ńișće baĭaț, a fakut tămbalău ș-a strîkat visaļiĭa — sinoć su se na igranci posvađali neki momci, napravili su gužvu i pokvarili veselje (Topolnica) [Por.]  [Vidi]

1299  țamtaļe  ţămtale  поздрав  țamtaļe [akc. țamtaļe] (uzv.) — pozdrav, skr. oblik od mulțamtaļe, (dosl.) „mnogo hvala”, koji je opet nastao skraćivanjem složene fraze titulacije u odnosima sa sagovornikom kome je nužno izraziti poštovanje: „mulț ań la duamńa-tĭaļe” — u smislu: „da mi dugo poživite, vaše gospodstvo!” ◊ kînd sa-ntîńiesk duoĭ kunoskuț în drum, unu ḑîśe „Bună kaļa!”, da alalalt iĭ mulțamĭașțe ku „Țamtaļe!” — kad se sretnu dva poznanika na putu, jedan kaže „Buna kalja!” (=Sretan put!), a drugi mu se zahvaljuje sa „Camtalje!” [Por.] up. dumitaļe  [Vidi]

5756  țandîră  țandără  треска  țandîră (mn. țăndîrĭ) [akc. țandîră] (i. ž.) — treska, iverica ◊ kînd a spart la ļamńe, a sarit o țandîră șî ĭ-a dat în uokĭ — kad je cepao drva, iskočila je jedna treska i udarila ga u oko ♦ sin. ĭașkĭe [Por.]  [Vidi]

1020  țankuș  ţăncușă  клин  țankuș (mn. țankușu) [akc. țankuș] (i. m.) — klin, zaglavak, podložak, drveni ili metalni umetak kojim se učvršćuju spojevi ◊ a batut un țankuș sî înțapeńaskă sakurĭa în držală — nabio je jedan klin da pričvrsti sekiru za držalje [Crn.]   [Vidi]

1042  țap  ţap  јарац  țapup>2up> (mn. țapĭ) (i. m.) — (zool.) jarac ◊ asta vuorbă s-auđe la nuoĭ pin kînćiśe, nuĭe a nuastră, kî nuoĭ la țap iĭ ḑîśem pîrś; puaće fi kă ń-a veńit đi la Kraĭna, țarańi așa kĭamă pîrśuova reč se kod nas čuje u pesmama, nije naša jer mi jarca zovemo „prč”; možda nam je došla iz Krajine, jer Carani tako zovu jarca (kaz. iz Tande u Gornjem Poreču) ♦ sin. pîrś [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1093  țapańiță  așchie  цепаница  țapańiță (mn. țapîăńiț) [akc. țapańiță] (i. ž.) — cepanica, deo drveta koji se odvaja cepanjem, prirodno, ili uz pomoć sekire ◊ a spart la ļamńe-n padurĭe, ș-a fakut țapîăńiț đi vinḑare — cepao je drva u šumi, i pravio je cepanice za prodaju ♦ sin. țapļigă [Por.]   [Vidi]

1106  țapare  ţepar ?  ам  țapare (mn. țapărĭ) [akc. țapare] (i. s.) — am koji se stavlja preko ramena da bi se olakšalo guranje kolica ◊ țaparĭa ĭe ma kare mult ușurĭaḑă kînd sa înpinźe vrun tovar grĭeucapare je am koji mnogo olakšava kada se gura neki težak teret [Bran.]   [Vidi]

1021  țapă  ţeapă  стожер  țapă (mn. țîаpĭe) [akc. țapă] (i. ž.) — 1. stožer ◊ țapa ĭe par lung karĭe sî baće în pomînt, șî pi lînga kare sa gramađiașće klańa — stožer je dugačak kolac koji se nabije u zemlju, i oko koga se dene stog ♦ sin. bru (Tanda) 2. os, osje, bodljika na klasu žitarica ◊ spiku đi grîu arĭe țîapĭe lunź, da uorḑu șî mîĭ lunź — klas pšenice ima dugačke osti, a ječam još duže [Crn.] ◊ s-a rîsturnat klańa ku fîn, k-a grîmađito la o pođină, da țapa a fuost supțîrĭe, șî đin ļiemn putrîd, șî s-a kurmat pista mižluok — preturio se plast sena, jer je bio sadenut na padini, a stožer je bio tanak, od trulog drveta, i prelomio se po sredini ♦ (augm.) țapu [Por.]   [Vidi]

1023  țapeńiĭe  ţepenie  снага  țapeńiĭe (mn. țapeńiĭ) [akc. țapeńiĭe] (i. ž.) — 1. snaga ◊ marĭe țapeńiĭe ĭe în buoĭ karĭe puot sî tragă tovar grĭeuvelika je snaga u volovima koji mogu da povuku težak teret ◊ țapeńiĭa ĭepuruluĭ ĭe-n pișuarĭe — snaga zeca je u nogama [Crn.] ♦ dij. var. țîpeńiĭe ◊ kînd îș flomînd, or bolnau, n-aĭ ńiś o țîpeńiĭe — kad si gladan, ili bolestan, nemaš nikakvu snagu [Por.] 2. jačina, izdržljivost ◊ sfuara gruasă arĭe mîĭ marĭe țapeńiĭe đi kît a supțîrĭe — debeo konopac ima veću jačinu od tankog [Crn.] ◊ măĭ mare țîpeńiĭe avut lumĭa đemilt, đi kît nuoĭ akuma — veću izdržljivost su imali ljudi nekada, nego mi sada [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

1119  țapiș  ţăpiș  усправан  țapiș (țapișă) (mn. țapiș) [akc. țapiș] (prid.) — uspravan, krut; štrkljast ◊ ḑîśem đi śeva kî ĭe țapiș kînd ĭe țapîn, șî stă đirĭept în sus — kažemo za nešto da je „capiš” kada je čvrsto i stoji uspravno [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

1022  țapļigă  ţăpligă  цепаница  țapļigă (mn. țapļiź) [akc. țapļigă] (i. ž.) — 1. cepanica ◊ am spart ļamńiļi, am fakut țapļiź șî ļ-am vindut — iscepao sam drva, napravio sam cepanice, i prodao [Crn.] ◊ în tuota ḑîu vińe fiu-mĭu, șî-n skurtă țapļiźiļi sî ļi puot baga-n șporĭet — svaki dan mi dolazi sin, i krati mi cepanice da ih mogi ubaciti u šporet [Por.] 2. cepljika ◊ mi s-a înțapat o țapļigă supt ungiĭe — zabola mi se cepljika pod nokat [Crn.] ♦ dij. var. țapańiță [Por.]  [Vidi]

1025  țapuos  ţepos  бодљикав  țapuos (țapuasă) (mn. țapu, țapuasă) [akc. țapuos] (prid.) — bodljikav ◊ am samînță đi grîu, ama nu l-aș samana kî ĭe prĭa țapuos ș-amunkă sî ļagă snuopi — imam seme pšenice, ali ga ne bih sejao jer ima duge osti, pa se teško vezuje u snopove [Crn.]   [Vidi]

5732  țapuș  țepușă  бодљика  țapuș (mn. țapușă) [akc. țapuș] (i. s.) — bodljika ◊ țapuș ĭe un loman ku vîru askuțît — bodljika je neki predmet sa šiljatim vrhom ♦ sin. țaruș [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

1045  țară  ţară  држава  țarăup>1up> (mn. țîărĭ) [akc. țară] (i. ž.) — država, zemlja ◊ đi șasă ań am trekut triĭ raturĭ, pistă triĭ țîărĭ, ș-am ažuns đi unđe am pļakat — za šest godina prošao sam kroz tri rata, preko tri države, i vratio se odakle sam krenuo [Crn.] ◊ țară strină — tuđa zemlja, druga država; inostranstvo ◊ Țara rumîńaskă — Vlaška [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1561  țară  ţeară ?  даћа  țarăup>2up> (mn. țîărĭ) [akc. țară] (i. ž.) — (rel.) daća koja se priređuje u kući pokojnika posle povratka sa njegove sahrane ◊ țara ĭe pomană kare sa dîă la-l muort în ḑîua-ĭa kînd ăl îngruapă — „cara” je daća koja se namenjuje pokojniku na dan kada ga ukopaju [Por.]  [Vidi]

1046  țarină  ţarină  царина  Țarină (mn. țariń) [akc. țarină] (i. ž.) — (top.) Carina je zvano mesto u selu Sige, opština Žagubica, koje označava granicu između naselja i površina sa obradivim zemljištem i salašima ◊ la Țarină nu ma-ĭastă kăș, d-aśĭa pļiakă luokuriļi — na Carini više nema kuća, odande počinju njive ◊ la Țarină în tuotdăuna ĭarna ĭastă naĭmĭeț, da vara luokuriļi îs pļińe dă apă — na Carini su svake zime veliki smetovi, a leti su njive pune vode [Hom.] ♦ dij. var. țarînă ◊ țarînă s-a kĭemat ușa lu gard đi stobuorĭ, ku kare đi vrodată a fuost îngrađit tuot satucarina je naziv za vrata kroz koja se ulazilo u ogradu od kolja, kojom je nekada bilo ograđeno celo selo [Por.]   [Vidi]

1044  țarînă  ţărână  земља  țarînă (mn. țarîń) [akc. țarînă] (i. ž.) — zemlja, sitna zemlja ◊ kînd faś mușuruoń la kukuruḑ, gramađașće țarînă la radaśină — kad zagrćeš kukuruz, nagomilaj zemlju oko korena [Crn.] ◊ kînd sa-ngruapă al muort, sa lapîdă kîta pomînt pi ļagînu luĭ, șî sa ḑîśe să-ĭ fiĭe țarîna ușuară — kada se pokojnik spušta u grob, baca se malo zemlje na njegov sanduk, i kaže se neka mu bude laka zemlja ♦ sin. pomînt [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1060  țark  ţarc  сеник  țark (mn. țarku) [akc. țark] (i. m.) — 1. senik, ograda oko plastova sa stočnom hranom; senjak; senarnik; kotar ◊ am îngrađit klańa ku țarku, sî nu manînśe vićiļi fînuogradio sam plast senikom, da stoka ne pojede seno [Crn.] 2. ograda, obor u koju se zatvaraju jagnjići ◊ bagă mńiĭi-n țark, să nu suuoiļi pănă nu ļi mulźem — zatvori jagnjiće u obor, da ne sišu ovce dok ih ne pomuzemo [Por.]   [Vidi]

1019  țaruș  ţăruș  шиљак  țaruș (mn. țarușu) [akc. țaruș] (i. m.) — 1. šiljak, trn, bodlja ◊ am mĭers điskulț, șî ma-nbrukat într-un țaruș đi spińe — išao sam bos, i naboo sam se na jedan šiljak od trna 2. patrljak, ostatak posečene ili slomljene grane, ili kukuruzovine ◊ đin kîta s-îm skuată uoki un țaruș đin krĭangă frîntă — umalo da mi izbije oči patrljak jedne slomljene grane [Crn.] ♦ dij. sin. spińe, bru ◊ krĭanga alu spińe pļină ĭe đi țarușă — trnova grana puna je bodlji [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

1029  țasut  ţesut  ткање  țasutup>1up> (mn. țasutu) [akc. țasut] (i. m.) — tkanje ◊ la nuoĭ muĭeriļi s-apukă đi țasut dupa Sveći Ńikuola đi ĭarnă, orĭe dupa Sveći Ĭovan — kod nas žene počinju da tkaju posle Svetog Nikole, ili posle Svetog Jovana ◊ țasutu puaće sî fiĭe în duauă, ore-n patru iță — tkanje može biti u dve ili u četiri niti [Crn.] ∞ țăsa  [Vidi]

1075  țauă  ţeavă  цев  țauă (mn. țîăvĭ) [akc. țauă] (i. ž.) — (tehn.) cev ◊ ĭerĭ mi s-a frînt o țauă la pĭađika đi traktur — juče mi se polomila jedna cev na kočnici traktora ◊ fakuĭ kîća țîăvĭ đi suok, k-o sî-ĭ trîabĭe mumi sî pună baćala kînd va țasa — napravio sam nekoliko cevi od zove, jer će trebati majci da namotava potku kada bude tkala ♦ (augm.) țavuańe ♦ (demin.) țavuță [Crn.] ◊ țaua s-a fakut đin bît đi suok, da modua a skuos ku razbiku đi kuor uskat — cev se pravila od zove, a srž se vadila arbijom od suve drenovine ◊ țauă đi ļiemn — drvena cev ◊ țauă đi fĭer — metalna cev ◊ țauă đi sovĭaĭkă đi razbuoĭ — cevka za tkački čunakup. razbu ♦ (demin.) țauļikă ♦ var. țîuļikăcevčica ♦ sin. du [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1096  țăļină  ţelină  крчевина  țăļină (mn. țăļiń) [akc. țăļină] (i. s.) — (geogr.) 1. krčevina, zemljište koje se krčenjem čisti i pretvara u obradivu površinu ◊ am un lukratuorĭ, îm tîrsîașće țăļina — imam jednog radnika, trsi mi krčevinu [Por.] 2. ledina, zemljište koje se prvi put obrađuje ◊ țăļină ĭe kînd sa ară ļivađa măĭ întîń; arĭ la țăļină — „celina” je kada oreš livadu prvi put; oreš „celinu (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

6296  țăńik  țănic  цедиљка  țăńik (mn. țăńiś) [akc. țăńik] (i. m.) — cediljka ◊ țăńik a fuost un parśel đi kîrpă pin kare sa străkurat śanușa — cediljka je bila parče platna kroz koje se cedila ceđ ♦ sin. strîkatuare [Por.]  [Vidi]

1033  țărmur  ţărmure  узвишење  țărmur (mn. țărmu) [akc. țărmur] (i. m.) — (geog.) uzvišenje, brežuljak; uspon ◊ pi drumu kîtra munće, ĭastă un țărmur ku pripur mare, no-l trĭeś ku karu fara doa parĭekĭ đi buoĭ — na putu prema planini, ima jedno uzvišenje sa velikim usponom, ne možeš da ga pređeš kolima bez dva para volova ♦ var. țîrmur [akc. țîrmur] (s. Tanda, Crnajka) [Por.] ∞ țărmuri  [Vidi]

1530  țărmuri  ţărmuri  уздизати (се)  țărmuriuo țărmurĭesk, ĭel țărmurĭașće) [akc. țărmuri] (gl. p. ref.) — (za zemljište) uzdizati se, narastati, pretvarati se u brežuljak (obično usled nanosa vode) ◊ dupa pouod sa țărmurĭașće pomîntu unđe a dus apa namuol — posle poplave stvore se brežuljci tamo gde je voda nanela mulj ♦ var. țîrmuri (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1125  Ţărovana  Ţerovana  Царована  Țărovana [akc. Țărovana] (i. ž.) — (top.) Carovana, mesto u ataru Crnajke, na levoj obali Porečke reke, na potesu između Miloševe Kule i reke Radovice ◊ sa puvestîașće kî la Țărovana în vrĭamĭa lu rimļeń a fuost rudnik, or kă kuzńiță — priča se da je na Carovani u vreme Rimljana bio rudnik, ili kovačnica (Crnajka) [Por.]   [Vidi]

6344  Țărovana  Țărovana  Царована  Țărov<u>au>na (i. ž) — (top.) Carovana, zvano mesto u ataru Crnajke ◊ Țărov<u style="">au>na în Țîrn<u>au>ĭka ĭe luok la m<u>au>rźina st<uu>nga aluu porĭ<u>eu>śi, ku m<u>uu>lće sî<u>au>mńe k<u>au>re ar<u>au>tă kă aś<u>iu>ĭa đim<u>uu>lt s-a sap<u>au>t șî s-a top<u>iu>t r<u>uu>da — Carovana je mesto na području Crnajke, na levoj obali Porečke reke, sa mnogo tragova koji ukazuje na staro kopanje i topljenje rude [Por.]  [Vidi]

2522  țăsa  ţese  ткати  țăsauo țîăs, ĭel țîăsă) [akc. țăsa] (gl. p.) — tkati I. (tehn.) 1. izrađivati tkaninu na razboju ◊ ar fi bun kînd muĭerļi nuaștre ar puća țăsa ka babiļi nuaștre vrodată — bilo bi dobro kad bi naše žene mogle tkati kao naše bake nekad II. (fig.) 2. šetkati nervozno ◊ stîăĭ în luok, nu-m țăsa înkuaś-înkoluo — smiri se, nemoj mi šetkati tamo-amo 3. udariti, tući, lupiti (kao brdilom) ◊ kopiļe, fi mĭarńik, să nu-ț țîăs una dupa kap — dete, budi mirno, da ti ne lupim jednu zavrat [Por.] ♦ dij. var. țasa [Crn.] ∞ razbu  [Vidi]

3523  țăuok  căval ?  кавал  țăuok (mn. țău) [akc. țăuok] (i. m.) — (muz.) kaval ◊ țăuok ĭe fluĭer fara duop — kaval je frula bez čepa ◊ țăuoku are uopt găurĭ, șasă dă parća dă sus, ka la fluĭer, a șapćiļa ĭe dă źuos la đeađito-l mare, a dă uopt ĭară dă źuos, la urmă, dă đeađito-l mik — kaval ima osam rupa, šest sa gornje strane, kao kod frule, sedma je s donje strane za palac, a osma je opet sa donje strane, ali na kraju, za mali prst [Mlava] ∞ țauă  [Vidi]

2178  țăvuakă  ţeavoacă  цевчина  țăvuakă (mn. țăvuaśe) [akc. țăvuaśe] (i. ž.) — (augm.) 1. (tehn.) cevčina, velika cev ◊ a skobit o țăvuakă în ļiemn, ĭuo iĭ spun kî ĭe țaua prĭamare, ĭel nu ma krĭađe — izbušio je jednu cevčinu u drvetu, ja mu kažem da je cev prevelika, on mi ne veruje 2. (anat.) (mn.) velike stidne dlake kod žene ◊ am avut trĭabă ku una, frumuasă muĭarĭe, ama n-avut fluaśe numa țăvuaśe — imao sam odnos sa jednom, lepa žena, ali nije imala dlake neko cevčine [Por.] ∞ țauă  [Vidi]

4231  țițăĭkă  ţiţeică  љуљашка  țițăĭkă (mn. țițăĭč) [akc. țițăĭkă] (i. ž.) — ljuljaška, njihalica ◊ sora a mami kînd s-a dat îm țițăĭkă, a dato prĭa tare și a kazut dupa ĭa și ș-a frînt grumazi, ș-a murit — majčina sestra kad se popela na ljuljašku, prejako se zanjihala i pala je iza nje, polomila vrat i umrla ♦ sin. dădăuș [Tim.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. ku [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1080  țîăst  ţest  вршник  țîăst (mn. țîăstu) [akc. țîăst] (i. m.) — vršnik, sač, predmet od pečene gline kojim se pokriva crepulja ◊ țîăstu đi bîtrîńață s-a fakut đi pomînt — vršnik se nekada izrađivao od zemlje ◊ țîăstu sa astrukă ku spuḑă — vršnik se pokriva žeravicom [Por.] ♦ dij. sin. vîrșńik [akc. vîrșńik] (Jasikovo), tînaćauă [akc. tînaćauă] (Leskovo, zapis: J. Trifunović, 2012) ◊ puńe tînaćaua pi śirińe — stavi vršnik na crepulju [GPek] ♦ up. śirińe, čirińe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1043  țîțai  țîțîí  скакутати  țîțaiuo țĭțîĭ, ĭel țîțîĭe) [akc. țîțai] (gl.) — 1. skakutati, poskakivati ◊ kopiļe, nu țîțai atîta, sî nu sparź śaua — dete, ne skakući toliko, da nešto ne razbiješ ◊ kînd auḑî kî baba o sî vină pi la nuoĭ, țîțai đi drag — kad je čuo da će baka da nas poseti, poskočio je od radosti 2. drhtati, tresti se (od emocija) ◊ kînd vaḑu kî-ĭ s-a bagat uoĭiļi mĭaļe în viĭe, porńi sî țîțîĭe đi śudă — kad je video da su mu moje ovce ušle u vinograd, počeo je da se trese od besa [Crn.] ♦ dij. sin. dîrdîĭe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1047  țîță  ţâţă  сиса  țîță (mn. țîță) [akc. țîță] (i. ž.) — 1. sisa, dojka ◊ ku așa țîță ar puća sî krĭaskă źemanarĭ — sa takvim sisama mogla bi da doji blizance ◊ îĭ mĭarźe lapćiļi đin țîță ka apa đin uuor, đi aĭa ĭe kopilu marĭe șî kreskut — teče joj mleko iz dojki kao voda iz testije, zato je dete zdravo i napredno 2. usnik na testiji ◊ đin uuor apă bĭeĭ pi țîță — iz testije vodu piješ na usniku [Crn.] ◊ dă țîță — doji ◊ dă țîță la kopil — doji dete ◊ dă țîță la sapă — „doji motiku”: zabušava na poslu, ne kopa, već stoji grudima naslonjen na držalje motike ♦ (demin.) țîțîșuară (mn. țîțîșuare) [akc. țîțîșuară] ◊ țîțîșuare boldorĭaļe — jedre, nabrekle, oštre, istaknute sise [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

480  țîțînă  ţâţână  шарка  țîțînă (mn. țîțîń) [akc. țîțînă] (i. ž.) — šarka na vratima ◊ đață ku kraku, șî skuasă ușa đin țîțînă — udario je nogom i izbio je vrata iz šarki ◊ (rel.) đemult, kînd s-a-nkinat lumĭa la prazńik, s-a-nkinat în kuot, dupa ușă, întuorș kîtra țîțînă — nekada, kada su ljudi metanisali na slavi, metanisali su u ćošku, iza vrata, okrenuti ka šarkama [Por.] ∞ baglamă  [Vidi]

1120  țîțuos  ţâţos  сисат  țîțuos (țîțuasă) (mn. țîțu, țîțuasă) [akc. țîțuos] (prid.) — 1. sisat, koji ima velike sise ◊ țîțuasă ka vaka — sisata kao krava 2. koji je u obliku sise; šiljat ◊ fakut ĭe prĭa țîțuos, șî ma ćĭem kî atîrnă vrunđiva — napravljen je previše šiljasto, i bojim se da će negde da zakači [Por.] ∞ țîță  [Vidi]

1027  țîfnă  ţâfnă  избочина  țîfnă (mn. țîfńe) [akc. țîfnă] (i. ž.) — 1. (geog.) a. izbočina, uzvišica na terenu, brežuljak ◊ dupa țîfna-ĭa ĭe kasa mĭa — iz one uzvišice je moja kuća [Crn.] b. uzvišeni šiljak na sastavu dva potoka ◊ țîfnă sa ḑîśe la țărmur askuțît unđe sa-npreună doă ogașurĭ — „cifna” se kaže za šiljak brežuljka koji se javlja na sastavu dva potoka ◊ kînd vĭeḑ o pĭatră mare sîngură pi kîmp, ḑîś: „Ăće o țîfnă-n mižluoku kîmpuluĭ!" — kada vidiš veliki usamljeni kamen na poljani, kažeš: „Evo jedne ’cifne’ na sred poljane!” (Jasikovo) [GPek] c. velika strmina, uspon ◊ ći prinḑ ku nasu đi pomînt pănă ĭeș pi țîfnă-n sus — hvataš se nosom za zemlju dok izađeš uz striminu na gore (Tanda, Rudna Glava) [Por.] 2. (psih.) prznica, prgavac, osoba koja se lako i brzo ljuti i duri bez nekog posebnog razloga ◊ țîfnă ĭe uom kare sa mîńiĭe đi fiĭe-śe — „cifna” je čovek koji se ljuti za bilo šta [GPek][Por.]  [Vidi]

1028  țîfnuos  ţâfnos  пргав  țîfnuos (țîfnuasă) (mn. țîfnu, țîfnuasă) [akc. țîfnuos] (prid.) — 1. (psih.) prgav, koji se lako i brzo ljuti; przničav ◊ numa m-am glumit ku ĭa, n-am șćut kî ĭe atîta đi țîfnuasă — samo sam se našalio sa njom, nisam znao da je toliko prgava [Crn.] ◊ nu kućeḑ s-îĭ ḑîś ńimika, ĭuta sa mîńiĭe, atîta ĭe đi țîfnuos — ne smeš ništa da mu kažeš, brzo se naljuti, toliko je przničav [Por.][GPek] 2. (geog.) neravan teren, teren sa izbočinama, šiljcima ili velikim usponom ◊ luok țîfnuos, nuĭe đi ńimika — mesto puno izbočina, nije ni za šta [Por.][GPek] ∞ țîfnă  [Vidi]

2003  țîfńitură  ţâfnutire  прзница  țîfńitu (mn. țîfńitu) [akc. țîfńitură] (i. s.) — (psih.) prznica, prgavko, osoba koja se bez razloga lako i brzo ljuti ◊ đi kînd s-a goļit butońu în podrum, moșu s-a fakut o țîfńitură đi uom, numa fîrfuańe, sa zbĭară pi tuoț đi fiĭe śe, da slab șî manînkă — otkad se ispraznilo bure u podrumu, čiča je postao prava prznica, samo frkće, viče na sve za bilo šta, a slabo i jede [Por.][GPek] ∞ țîfnă  [Vidi]

5737  Țîgan laĭaće  țigan laiece  црни Циганин  Țîgan laĭaće (mn. Țîgań laĭеț) [akc. Țîgan laĭaće] (sint.) — crni Ciganin ◊ Țîgań laĭeț a fuost ferarĭ, a lukrat la ńikovală șî la fuaļe, a șćut să vorbĭaskă țîgańiașće — crni Cigani su bili kovači, radili su sa nakovnjem i mehom, znali su da govore ciganski ◊ parințî a spumîntat kopiĭi ku Țîgań laĭeț, k-o să-ĭ fure dakă nu va fi kuminț — roditelji su plašili decu sa crnim Ciganima, da će ih uzeti ako ne budu bila dobra ◊ Țîgań laĭeț a trait supt kuort, șî s-a mutat đin sat în sat, katînd đi lukrucrni Cigani su živeli pod čergom, i selili se iz sela u selo, tražeći posao ◊ muĭeriļi alu Țîgań laĭeț a fuost kuprinsă ku đeskînćiśe, ku minśuń șă ku furalukužene crnih Cigana bavile su se vražbinama, prevarama i krađom [Por.] ∞ laĭe  [Vidi]

1117  Ţîgańiĭe  ţigănie  Циганија  Țîgańiĭe (mn. țîgańiĭ) [akc. Țîgańiĭe] (i. ž.) — 1. (top.) Ciganija, mahala u Rudnoj Glavi koja je bila naseljena Romima u vreme dok je u ovom selu bio aktivan rudnik magnetita ◊ akuma în Țîgańiĭe nus măĭ Țîgań, sa mutat tuoț la Ńigoćin, da uńi la Măĭdan — danas u Ciganiji nema više Roma, svi su se iselili u Negotin, a neki u Majdanpek 2. (fig.) nemoralnost i bezobrazluk u ponašanju, naročito sklonost ka svađi i psovanju na javnom mestu; ciganština, ciganluk ◊ o țîgańiĭe mare a tunat întra iĭ, n-o sî ĭasă la bińe — neki veliki ciganluk je ušao među njih, neće izaći na dobro [Por.] ∞ țîgan   [Vidi]

1078  țîĭe  ţie  теби  țîĭe [akc. țîĭe] (zam.) — 1. tebi ◊ ĭuoće țîĭe o pară, da șî țîĭe una, sî nu ći mîńiĭ — evo tebi jedna kruška, a i tebi jedna, da se ne ljutiš [Crn.] 2. ti ◊ țîĭe țî śudă pi mińe, ama n-aĭ đi śe, kă nu mis đevină — ti si ljut na mene, ale nemaš zašto, jer nisam krivup. îț [Por.]  [Vidi]

3427  țîkai  tăcăi  чукати  țîkaiuo țăkîĭ, ĭel țăkîĭe) [akc. țîkai] (gl.) — (onom.) čukati, kucatiuĭće la śaso-la în parĭaće, n-a fi statut, kă nu-l măĭ aud să țăkîĭe — pogledaj onaj zidni sat, da nije stao, jer ga više ne čujem da kuca ♦ sin. baća [Por.]  [Vidi]

1088  țîkă  ţâcă  сорта  țîkă (mn. țîś) [akc. țîkă] (i. ž.) — 1. sorta, vrsta (za ljude) ◊ așa țîkă đi lume rîa, n-a măĭ vaḑut ńima — takvu sortu loših ljudi, još nije video niko 2. poreklo; loza; rod, svojta; familija ◊ draku va șći đi unđe sa traźe țîka luor — đavo će ga znati odakle se vuče njihova loza ◊ nu sînt iĭ đin țîka nuastră — nisu oni iz naše loze 3. (psih) narav (obično se odnosi na decu) ◊ kopiļe, trasńirĭa-n țîka-tĭa, draśaskă — dete, grom ti spalio đavolsku narav [Por.]   [Vidi]

1037  țîkļiaće  ţiclete  бргљез  țîkļiaće (mn. țîkļieț) [akc. țîkļiaće] (i. m.) — (ornit.) brgljez (Sitta europaea) ◊ țîkļiaće ĭe pasîrĭe mikă, ku ćiku lung șî ku pĭańe vînîće, faśe gaură în ļiemn șî-n gaura-ĭa faśe kuĭb — brgljez je mala ptica sa dugim kljunom i plavim perjem, pravi rupu u drvetu i u toj rupi pravi gnezdo [Por.]   [Vidi]

1095  țîļiļiu  ţâliliu  цмиздрење  țîļiļiu [akc. țîļiļiu] (uzv.) — (onom.) cmizdrenje, izaz kojim se oponaša dete koje cmizdri, s ciljem da se odobrovolji ◊ śe drak ĭe, mă, la kopilo-la, đi țîńe „țîļiļiuuna-ntruuna? — šta je, kog vraga, onom detetu, da jednako cmizdri? ♦ var. tîļiļiu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1038  țîmboĭat  ?  љутит  țîmboĭat (țîmboĭată) (mn. țîmboĭaț, țîmboĭaće) [akc. țîmboĭat] (prid.) — a. ljutit, naduren, natmuren, namrgođen ◊ śе ć-aĭ înțîmboĭat atîta? — što si se toliko nadurio? (Topolnica) b. iskrivljen, koji se krevelji, beči (Rudna Glava) c. ♦ var. înțîmboĭatuom înțîmboĭat — nadmen, naduvan, prepotentan (Tanda) [Por.] ∞ țîmboĭa  [Vidi]

1040  țîmpur  ţâmpor  шибица  țîmpur (mn. țîmpurĭe) [akc. țîmpur] (i. s.) — 1. a. šibica, kutija ◊ adu kućiĭa đi țîmpur — daj mi kutiju šibice b. palidrvce od šibice ◊ dăm un bît đi țîmpur — daj mi jedno palidrvce [Buf.] 2. sumpor ◊ am kumparat țîmpur đi țîmpurit butuańiļi đi vin — kupio sam sumpor za sumporisanje buradi za vino ◊ în Buor nu sî puaće sufla đi fum đi țîmpur — u Boru se ne može disati o sumprnog dima [Crn.]   [Vidi]

1053  țînatuorĭ  ţânator ?  држећи  țînatuorĭ (țînatuarĭe) (mn. țînatuorĭ, țînatuarĭe) [akc. țînatuorĭ] (prid.) — držeći, koji je još u snazi, koji se dobro drži uprkos godinama ◊ înkă ĭe ĭel țînatuorĭ, dakă arĭe mulț ań — još je on držeći, iako ima mnogo godina [Crn.] ∞ țîńa  [Vidi]

1035  țînțarĭ  ţânţar  Цинцарин  țînțarĭ (mn. țînțarĭ) [akc. țînțarĭ] (i. m.) — Cincarin, nadimak za ljude armanskog porekla ◊ la nuoĭ đemult a veńit în sat triĭ fraț, țînțarĭ, a fuost marĭ ńigustuorĭ; ĭastă đin țîka-luor ș-akuma vro duauă-triĭ kăș — kod nas u selo davno su došla tri brata, Cincarina, bili su veliki trgovci; ima i danas od njihove loze dve-tri kuće [Por.]   [Vidi]

1018  țîndîră  ţandără  ивер  țîndîră (mn. țîndîrĭе) [akc. țîndîră] (i. ž.) — 1. iver, treska koja se odlomi kada se drvo teše ili obrađuje nekim alatom ◊ pănă am śopļit kuadă đi sakurĭe, sari o țîndîră, șî ma lovi în frunće, đin kîta s-îm skuată uokĭudok sam deljao dršku za sekiru, odbio se jedan iver i udario me u čelo, umalo da mi izbije oko 2. (fig.) kad se neko ljuti ◊ îĭ sari o țîndîră, șî să dusă — otkači mu se jedan iver, i ode 3. poreklo, deo rodoslova ◊ Marinkuońi au o țandîră đin Voĭńeșći — Marinkovići vode poreklo od Vojnješći ♦ dij. var. țandîră [Crn.] ♦ dij. var. țandră (mn. țîăndre) [akc. țandră] ◊ adun țîăndre sî fak fuokuskupljam treske da naložim vatru [Por.]   [Vidi]

1052  țîńa  ţinea  држати  țîńauo țîn, ĭel țîńe) [akc. țîńa] (gl.) — 1. držati, pridržavati ◊ muĭarĭa a țînut frîu, da uomu ku umîru supus a țînut karu sî nu să rastuarńe — žena je držala uzde, a muž je podmetnutim ramenom pridržavao kola da se ne preture 2. posedovati, imati ◊ Vuoĭna Duman țîńe muĭarĭe đin Vaļakuańa — Vojin Duman ima ženu iz Valakonja 3. zadržavati ◊ ma țînu la vuorbă pînă-n zavrńitu suariluĭ — zadržao me u razgovoru do zalaska sunca 4. pratiti, ići za nekim ◊ sî țînură kîńi đi mińe pîn nu trekuĭ konvĭeĭupsi su me pratili dok ne pređoh krivinu 5. pamtiti ◊ tata-muoș a țînut minće mulće povĭeșć — moj pradeda je pamtio mnogo priča 6. držati nekome stranu, braniti ga ◊ muma mi-a țînut parće kînd a vrut tata sî ma bată — majka me branila kad je otac hteo da me bije 7. pratiti nekoga ili nešto pogledom ◊ țîńe uoki la ĭa pînă trăśe pi drumuprati je pogledom dok prolazila putem 8. čuvati ◊ țîńe dăćinļi aļi batrîńe — čuva stare običaje [Crn.] 9. biti u vanbračnoj ljubavnoj vezi ◊ aldrakuluĭ uom a fuost, s-a țînut ku mulće muĭerĭ — vragolast čovek je bio, imao je mnogo ljubavnica [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1056  țîońa  ţiui  цијукати  țîońauo țîuon, ĭel țîuańe) [akc. țîońa] (gl. n.) — (onom.) cijukati, pištati, šištati; ispuštati tanak zvuk ◊ o pasarikă țîuańe în salkă — neka ptičica cijuče na vrbi [Crn.] ◊ îm țîuańe urĭakĭa, sigurat ma vorbĭașće vrunu đi rîăupišti mi uvo, sigurno me neko ogovara [Por.] ∞ țîu!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1102  țîpăt  ţipăt  цика  țîpăt (mn. țîpăće) [akc. țîpăt] (i. s.) — cika, vrisak, jauk; krik; graja, vika ◊ în țara surdă, ńima n-auđe țîpîtu-n lume, ma kît đi tare sî fiĭe — u gluvoj državi niko ne čuje jauk u narodu, ma koliko jak da bude [Por.] ∞ țîpa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2007  țîpeńiĭe  ţepenie  јачина  țîpeńiĭe (mn. țîpeńiĭ) [akc. țîpeńiĭe] (i. ž.) — 1. jačina, snaga, moć ◊ muĭarĭa n-are țîpeńiĭe în mîń ka uomu, șî nu puaće să bată la parĭ în gard ku boruosu; aăla ĭe lukru voĭńiśiesk — žena nema snagu u rukama kao muškarac, i ne može maljem da nabija kočeve u ogradi; to je muški posao 2. čvrstina; krutost ◊ țapa nuĭe batută bińe, șî nare ńiś o țîpeńiĭe, are klańa ĭuta sî kadă — stožer nije dobro nabijen i nema nikakvu čvrstinu; plast ima brzo da padne [Por.] ♦ dij. var. țapeńiĭe [Crn.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

2008  Ţîpeńor  Ţepenior  Цепењор  Țîpeńor (mn. Țîpeńori) [akc. Țîpeńor] (i. m.) — (antr.) Cepenjor, porodični nadimak i prezime bufanske familije u Majdanpeku ◊ đin Boșńak în Banatu rumîńesk, în prĭežba Golumbățuluĭ la Dunăre, ar vińit în Măĭdan doĭ fraț: Trailă ku Ńikolaĭe Đura; Ńikolaĭe ar fost om țapîn, tare la pućare, șî în Măĭdan a kautat poļikră „țîpeńor”, șî đin ĭel sînt toț Țîpeńori, da alu Trailă Đura ar rămas Đurońi — iz Bošnjaka u rumunskom Banatu, u pravcu Golupca na Dunavu, došla su u Majdanpek dva brata: Trailo i Nikola Đura; Nikola je bio čovek jak i snažan, i u Majdanpeku je dobio nadimak „cepenjor” (= srb. „jakić”), i od njega su svi Cepenjori, a od Traila Đure ostali su Đuronji (= srb. Đurići) ♦ / < țapînjak, snažan [Buf.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

1055  țîperig  nișadăr  нишадор  țîperig [akc. țîperig] (i. m.) — nišador (amonijakov hlorid) ◊ ku țîperig a ļekuit gîlśiļi la kopiĭ kînd s-a obrinćit — nišadorom je lečena upala krajnika kod dece [Crn.]   [Vidi]

1074  țîporaz  ?  бодљика  țîporaz (mn. țîporază) [akc. țîporaz] (i. m.) — 1. bodljika, kočanj, deo stabljike žita, kukuruza ili krupnije travke koji ostaje da viri iz zemlje posle žetve ili kosidbe ◊ sîśararîm grîu, ramasîră numa țîporază — požnjeli smo žito, ostadoše samo bodljike [Crn.] 2. dlačice zaostale u koži svinje posle šurenja ♦ dij. var. mn. țîporaḑă (s. Leskovo, zapis: D. Marković ) [GPek] ♦ dij. var. țîporag (mn. țîporaź) [akc. țîporag] ◊ ma-nbrukaĭ în tr-un țîporag — nagazio sam na jednu bodljiku [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

1085  țîr  ţâr  црр!  țîr (uzv.) — (onom.) crr! onomatopeja za zveckanje, zrikanje ◊ nu puoț sî duorm đi griĭirĭ: tuota nuapća numa „țîr-țîr” supt ferĭasta-mĭa — ne mogu da spavam od zrikavaca, celu noć samo „zri-zri!” pod mojim prozoromup. ćur! [Por.]  [Vidi]

1086  țîrai  ţârâi  звецкати  țîraiuo țîrîi, ĭel țîrîĭe) [akc. țîrai] (gl. p.) — (onom.) zveckati, škripati ◊ sî baź sama: kînd va țîrai śuava pin kuoș, să șćiĭ kă s-a varsat saku ku buobiļi — da paziš dobro: kada bude nešto zveckalo u košu, da znaš da se odvezao džak sa zrnevljem ◊ baće pĭatra đi rupĭe, numa țîrîĭe pi puod — bije grad pa cepa, samo zvecka po krovu [Por.] ∞ țîr  [Vidi]

2898  țîră  ţâră  мало  țîră [akc. țîră] (pril.) — (ret.) malo, u vrlo maloj količini ◊ (u izr.) o țîră — nešto malo ◊ a lukrat o țîră la rudńik, șî s-a lasat — radio je nešto malo u rudniku, pa je napustio ◊ nu puot să fak koļașa, kî mĭ-a ramas numa o țîră đi fańină — ne mogu da napravim kačamak, jer mi je ostalo vrlo malo brašna ◊ śarkă o țîră — probaj malo, pokušaj ♦ (demin.) o țîrikiță — malecno, majušno [Por.]  [Vidi]

1036  țîrțarĭ  ţârţari ?  крупа  țîrțarĭup>1up> (mn. țîrțari) [akc. țîrțarĭ] (i. m.) — krupa, vrsta atmosferske padavine u obliku sitnog igličastog leda ◊ kînd kad țîrțari, zapada sa korožîașće, șî kopiĭi puot să mĭargă pi ĭa, șă sî nu sa skufundă — kada pada krupa, na snegu se stvara kora, po kojoj deca mogu da idu a da ne propadnu ◊ sa kĭamă țîrțarĭ, kî sînt marunț, șî țîrîĭe kînd kad — z ovu se „circari” jer su sitni, i zveckaju kad padaju ♦ var. țînțarĭ [Por.] ♦ (demin.) țîrțarikă (țîrțariś) [akc. țîrțarikă] (i. ž.) — „cigančići”, sitan grad ◊ ku pluaĭa a batut șî țîrțarikă — uz kišu padali su i „cigančići” [Crn.] ∞ țîrai  [Vidi]

1070  țîrțarĭ  ţârţar  грах  țîrțarĭup>2up> (mn. țîrțarĭe) [akc. țîrțarĭ] (i. m.) — (bot.) grah, vrsta mahunarke čija zrna služe za ishranu ◊ o uală đi țîrțarĭ, prînḑ đi tuoț — grne graha, ručak za sve [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3247  țîrkońa  ţârcâi  измусти  țîrkońauo țîrkuon, ĭel țîrkuańe) [akc. țîrkońa] (gl. p. ref.) — izmusti, malo musti, muznuti, domusti ◊ vaka, uaĭa or kapra sa țîrkuańe kînd ĭe bolnauă, șî nu sa puaće mulźa kalumĭa, numa kîćikîta — krava, ovca ili koza se izmuzuje kad je bolesna, i ne može dobro da se muze, nego samo pomalo ◊ s-a dus baba să țîrkuańe vaka, kî kopilașu kată lapćișuor — otišla baka da muzne kravu, jer detence traži mlekce [Por.] ∞ țîrk  [Vidi]

1111  Ţîrna  Ţârna  Црна  Țîrna [akc. Țîrna] (i. ž.) — (hidr.) Crna, ime planinske rečice u Gornjem Peku ◊ Țîrna izvorĭaḑă supt Brĭeza, primĭașće la đirĭaptă ogașîaļe Bigru șî Ogașul mare, da đi la stînga pi Fiļișana, șî sa împreună ku Pĭeku la Dîbiļug — Crna izvire ispod Breze, sa desne strane prima potoke Bigar i Veliki potok, a s leve Filišanu, i uliva se u Pek kod Debelog Luga [GPek]   [Vidi]

1112  Ţîrnaĭka  Ţârnaica  Црнајка  Țîrnaĭka (mn. Țîrnăĭś) [akc. Țîrnaĭka] (i. ž.) — (ojk.) Crnajka, selo u Gornjem Poreču u opštini Majdanpek ◊ Țîrnaĭka ĭe sat rumîńesk, supt puala lu Guol — Crnajka je vlaško selo u podnožju Deli Jovana ◊ Țîrnaĭka sa otarîașće ku Arnaglaua, Gorńana, Tanda, Klokośuouțu șî Plamna — Crnajka se graniči sa Rudnom Glavom, Gornjanom, Tandom, Klokočevcem i Plavnom [Por.]   [Vidi]

1113  țîrnaśan  ţârnăcean ?  Црнајчанин  țîrnaśan (mn. țîrnaśeń) [akc. țîrnaśan] (i. m.) — Crnajčanin, žitelj sela Crnajke u Gornjem Poreču ◊ am un prĭaćin, țîrnaśan — imam prijatelja, Crnajčanina ♦ var. țîrnaśĭan, țîrnaśĭeńup. țîrnaśană [Por.] ∞ Țîrnaĭka  [Vidi]

3469  țîrnaśană  ţârnăceană  Црнајчанка  țîrnaśană (mn. țîrnaśeńe) [akc. țîrnaśană] (i. ž.) — Crnajčanka, stanovnica Crnajke, sela u Gornjem Poreču ◊ țîrnaśană ĭe însă muĭerĭaskă kare traĭașće în sat Țîrnaĭka, supt Guol, în Rîu Porĭeśi đi Sus — Crnajčanka je ženska osoba koja živi u selu Crnajka, ispod Deli-Jovana, u Gornjem Porečuup. țîrnaśan [Por.] ∞ Țîrnaĭka  [Vidi]

2461  țîsatuor  ţesător  ткалац  țîsatuor (mn. țîsatuorĭ) [akc. țîsatuor] (i. m.) — tkalac, tkač ◊ ĭuo nu șćiu ńiś un uom s-a fi fuost țîsatuorĭ, aăla ĭe numa lukru muĭerĭesk — ja ne znam ni jednog muškarca da je bio tkač, to je samo ženski posao ◊ țîsatuarĭa ĭe muĭarĭe kare țîasă în razbuoĭ — tkalja je žena koja tka na razboju ◊ mama a fuost tare bună țîsatuare — baka je bila jako tobra tkalja [Por.] ∞ țăsa  [Vidi]

1064  țîș!  ţâș ?  шик!  țîș! (uzv.) — (onom.) šik! onomatopeja za snažno izbijanje tečnosti, za šikljanje, mlaz; štrk ◊ nuoĭ șađem la umbră, da drako-la đi kopil veńi ku un maț, șî - țîș! - ńi udă șî fuźi — mi sedimo u hladu, a ono đavolje dete dođe sa nekim crevom, i - šik! - poprska nas i pobeže ♦ sin. fîș! [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1063  țîșńi  ţâșni  шикљати  țîșńiuo țîșńesk, ĭel țîșńașće) [akc. țîșńi] (gl.) — šikljati, izbijati u mlazu ◊ sari śĭepu, șî đin butuoń țîșńi vinuizbi čep, i iz bureta šiknu vino [Crn.] ◊ lukraĭ pi-n zapușală mare, pănă nu-m țîșńi sînźiļi pi nas — radio sam po elikoj vrućini, dok mi krv nije šiknula iz nosa ◊ kopiļe, dakă ći măĭ prind kă furĭ, o să ći bat pănă kakățî nu va țîșńi đin ćińe — dete, uhvatim li te još jednom u krađi, ima da te bijem dok govna ne budu šiknula iz tebe ♦ sin. bîșńi [Por.] ∞ țîș!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1083  țîu!  ţiu  циу!  țîu! (uzv.) — (onom.) ciu! zvuk ciukanja ◊ kopiî, sî taśeț, țîu sî n-aud!  — deco, ućutite, „ciu” da ne čujem! [Por.]  [Vidi]

3367  țoță  ţoţă  копа  țoță (mn. țoțe) [akc. țoță] (i. ž.) — kopa, kupasta gomila kukuruzne šaše ◊ au kuļes porumbu șî astădz au đe gînd să taie tuļeńi șî să fakă țoță — obrali su kukuruz i danas planiraju da poseku šašu i naprave kope ♦ var. țuță (Plavna) [Pad.] ♦ up. glu [Mlava], [Crn.], stup [Por.]  [Vidi]

1068  țof!  ţof ?  шљап!  țof! (uzv.) — (onom.) šljap! zvuk udaranja o vodenu površinu; kretanje kroz vodu ◊ sa đisparțî đi nuoĭ, șî - țof! țof! - trĭeku pin apă, da nuoĭ rîmasîărîm la marźină — odvoji se od nas, i - šljap! šljap! - prođe kroz vodu, a mi ostadosmo na obali [Por.]  [Vidi]

1069  țofai  tofăi  шљапати  țofaiuo țuofîĭ, ĭel țuofîĭe) [akc. țofai] (gl.) — (onom.) šljapati, hodati po vodi ili blatu, gacati ◊ gîșćiļi s-a dus la baltă, șî kînd înśepură a țofaĭa pin apă, sa spumîntară kîńi, șî-n śepură a latra, parke lupi tună pista iĭ — guske su otišle na baru, i kada su počele šljapati po vodi, psi se uplašiše, i počeše lajati kao da kurjaci kidišu na njih ♦ var. ĭel țuafîĭe ◊ țuafîĭe pin morśilă — gaca po blatu [Por.] ∞ țof!  [Vidi]

70  țoļiță  ţoliţă  оделце  țoļiță (mn. țoļiță) [akc. țoļiță] (i. ž.) — odelce (dem. od țuală) ◊ a fakut țoļiță đi kopilaș kare a pļekat la șkuală — izradio je odelce za mališana koji je pošao u školu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1109  țreparĭ  ?  црепар  țreparĭ (mn. țreparĭ) [akc. țreparĭ] (i. m.) — crepar, radnik na crepani ◊ veńi un țreparĭ, șî ńi-n trabă dar ńi trîabe țrĭep — došao je jedan crepar, i pitao nas je da li nam treba crep [Por.] ∞ țrĭep  [Vidi]

1076  țrĭep  ţâglă  цреп  țrĭep (mn. țrĭepĭ) [akc. țrĭep] (i. m.) — nedostaje mi oko dve stotine crepova, da pokrijem celu kuću ◊ vîntu mĭ-a luvat țrĭepu đi pi ștală — vetar mi je odneo crep sa štale [Crn.] ♦ dij. var. (mn. țrĭepu) [akc. țrĭepurĭ] ◊ a dus o gramadă đi țrĭepurĭ, șî ĭa lasat l-înga gard — doneo je gomilu crepova, i ostavio ih je pored ograde ◊ țrĭepu ĭe astrukamînt nuou, a ĭeșît înkuaśa, pi dupa ratu-sta ku ńamțî — crep je nova vrsta pokrivača, pojavio se ovamo, posle rata sa Nemcima [Por.] up. astrukamînt, kîramidă, kiramiḑîĭe  [Vidi]

1051  țuțur  ţuţur  точур  țuțur (mn. țuțurĭe) [akc. țuțur] (i. s.) (prid.) — I. (i. s.) 1. točur; česma, slavina ◊ la țuțur kurĭe apa, moara sî kumparăm nuouna slavini curi voda, moramo da kupimo novu (s. Topolnica) 2. visuljak; ledenica ◊ s-a fakut țuțurĭe supt strĭeșîna kășî — napravile su se ledenice ispod nadstrešnice II. (prid.) (nepr.) 1. šiljat, oštar predmet; šiljak ◊ bagă sama, să nu ći-nbruś în țuțuro-la — pazi, da se ne nabodeš na taj šiljak 2. (za položaj) uspravan, čvrst; štrkljast ◊ stă țuțur — štrči; stoji uspravno ♦ (augm.) țuțuru [akc. țuțuruoĭ] ♦ (demin.) țuțurĭel [akc. țuțuel] ♦ up. śuśur (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

5733  țuțuruoĭ  țuțuroi  млаз  țuțuru (mn. țuțuruaĭe) [akc. țuțuruoĭ] (i. s.) — mlaz ◊ s-a taĭat la piśuor ș-a sînźiļi la tośit ku țuțuruuposekao se na nozi, i krv je šiknula u mlazu [Por.] ∞ țuțur  [Vidi]

6128  țug  țug ?  спојница  țugup>2up> (mn. țugu) (i. s.) — (tehn.) spojnica, naprava od zakrivljene šipke u obliku slova „u” ili „П” ◊ la kar đi buoĭ a fuost măĭ puțîn patru țugurĭ, la tuata uosîĭa kî ći duauă; a țînut uosîĭa ļegată đi drik — na volovskim kolima bilo je najmanje četiri cuga, na svakoj osovini po dva; držali su osovinu vezanu za trap [Por.]   [Vidi]

1061  Ţugińeșći  ?  Цугињешћи  Țugińeșći [akc. Țugińeșći] (i. m.) — (antr.) (top.) Cuginješći, nadimak porodica Simeonović, Petrović, Pavlović, Nikolić, Jovanović, Mladenović i Trailović (Žurkić) u Osniću, nastao od imena zajedničkog pretka, Cugina; zbog njihove brojnosti, i deo sela na kome ove porodice žive, nazvan je Cuginješći ◊ alu Țugină — Cuginovi [Crn.]   [Vidi]

1110  Ţuośa  Țoca  Цока  Țuośa (mn. Țośuońi) [akc. Țouśa] (i. m.) — Coka, Cokići rod u Gornjani, opšt. Bor ◊ Țośuońi traĭesk în Saļișće, la luok kare-l kĭamă Mînastîrĭe — Cokići žive u Selištu, na mestu zvanom Manastirište ◊ muĭarĭa đin ńamu-luor sa kĭamă Țośuańe — žena iz njihove familije zove se Cokićka ◊ măĭ batrîn, đi kare s-a puvestît, a fuost vrunu Stan Țuośa, kare avut pi Fluorĭa Țuu șî pi Marćin Țuośa — najstariji o kome se pričalo, bio je neki Stan Cokić, koji je imao Floru Cokića i Martina Cokića ◊ Țośuońi a fuźit în Gorńana đin munțîļi orașuluĭ — Cokići su izbegli u Gornjane iz porečkih planina [Por.]   [Vidi]

2772  țup  ţup  цуп  țup (uzv.) — cup, hop ◊ țup-țup, op-op! — cup-cup, hop-hop! ◊ kopuoĭi răđikară ĭepuru, da ĭel, saraku, țup koļa, țup koļa, șî skapă — kerovi podigoše zeca, a on, siroma, cup onde, cup onde, i uteče [Por.]  [Vidi]

2771  țupai  ţupăi  цупкати  țupaiuo țupîĭ, ĭel țupîĭe) [akc. țupai] (gl. p. ref.) — cupkati, skakutati ◊ kopilu a pļekat în piśuare, șî numa țupîĭe đi drag — dete je prohodalo, i samo skakuće od radosti ◊ țupîĭe în luok sî sa îngalḑîaskă — skakuće u mestu da se zagreje [Por.] ∞ țup  [Vidi]

1449  țupaĭală  ţopăială  цупкање  țupaĭală (mn. țupaĭelu) [akc. țupaĭală] (i. ž.) — cupkanje, skakutanje; trupkanje ◊ am kopiĭ tare ńimĭarńiś, șî đi mulće uorĭ îm vińe sî noroḑîăsk đi țupaĭala-luor pin kasă — imam jako nestašnu decu, i ponekad mi dođe da poludim od njihovog cupkanja po kući [Por.] ∞ țup  [Vidi]

1115  țurfură  zdreanţă  дроњак  țurfu (mn. țurfu) [akc. țurfură] (i. ž.) — dronjak; pocepana ili pohabana odeća ◊ će uĭtă, în śe țurfurĭ sa îmbrakat, kum nu-ĭ rușîńe? — gledaj, u kakve se dronjke obukla, kako je nije stid? ◊ atîta đi sarak am fuost, đ-a-nmĭers numa-n ńișći țurfurĭe, adunaće đi pin gunuaĭe — toliko sam bio siromašan, da sam iašao samo u nekim dronjcima, sakupljenim sa đubrišta ♦ sin. zdrĭanțăup. țuală [Por.]   [Vidi]

1116  țurfuruos  zdrenţăros  дроњав  țurfuruos (țurfuruasă) (mn. țurfuruoș, țurfuruasă) [akc. țurfuruos] (prid.) — dronjav, pocepan ◊ ș-akuma ĭasă-n lume tuot țurfuruos, dakă lukră, ș-are đin śe s-îș fakă țuaļe uomeńeșć — i sada ide sav dronjav, iako radi, i ima odakle da sebi napravi ljudsku odeću ♦ var. zdrĭențuruos [Por.] ∞ țurfu  [Vidi]

1118  țurik!  ţuruc!  цурик!  țurik! [akc. țurik!] (uzv.) — curik! uzvik kojim se konj tera da ide unazad ◊ kînd vrĭeĭ kalu să mĭargă înapuoĭ, zbĭerĭ „țurik-napuoĭ!”, da pi vaś zbĭerĭ „stu-napuoĭ!” — kada hoćeš konja da teraš unazad, vičeš „curik-nazad!”, a na krave vičeš "stu-nazad!" [Por.] ∞ kal  [Vidi]

1257  čată  ceată  чета  čată (mn. čeťe) [akc. čată] (i. ž.) — (zast.) četa ◊ vorba „čată” la noĭ a-nbătîrńit și s-a pĭerdut, akușa număĭ să spuńe „čată” — reč „čată” kod nas je zastarela i nestala, sada se više ne kaže „čată” [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5746  čedîr  umbrelă  кишобран  čedîr (mn. čedîre) [akc. čedîr] (i. s.) — kišobran ◊ a porńit ploaĭa, da ĭeu am uĭtat čedîru, și toată m-am udat — počela je kiša, a ja sam zaboravila kišobran pa sam sva pokisla [Tim.] ♦ dij. sin. umbrĭel [Por.] ♦ dij. sin. parazol [Buf.]  [Vidi]

9  čină  cină  вече  čină (mn. čiń) [akc. čină] (i. ž.) — 1. veče (doba dana) ◊ čina ĭe după če să duče soarele la skapît — veče je posle zalaska sunca 2. večera (obed uveče) ◊ muĭerĭa mîńioasă, n-a sprimit ńimik ďе čină — ljuta žena, nije spremila ništa za večeru 3. naveče slave ◊ čina prazńikuluĭ ĭe seara în oki prazńikuluĭ — naveče je večera u oči slave [Kmp.] ♦ dij. var. śină [Por.]  [Vidi]

1170  ća  cea  ћа  ća (uzv.) — ća, uzvik kojim se zaprega skreće u desno ◊ vaka karĭe arĭe-nvățu sî tragă la „ća”, sî-nžugă đi đirĭapta, șî kînd trîabĭe abatut karu la đirĭapta, numa sî strîgă „ća” — krava koja ima naviku da vuče na „ća” (udesno), preže se sa desne strane, i kad kola treba da se skrenu u desno, samo se vikne „ća” ♦ supr. ăĭs [Crn.]   [Vidi]

1169  ćaĭ  ceai  чај  ćaĭ (mn. ćaĭu) (i. m.) — čaj, topli napitak od osušenih delova biljaka ◊ lumĭa nuastră a kuļes ĭarbă ńagră, șî ĭarna a fĭert ćaĭ đi tușît șî durut la burtă — naši ljudi su brali nanu, i zimi kuvali čaj protiv kašlja i bolova u stomaku [Crn.] ◊ măĭ bun ćaĭ ĭe đi fluarĭa đi ćiĭ — najbolji čaj je od lipovog cveta [Por.] ♦ up. ćeĭ [Crn.] ćiĭ [Por.]   [Vidi]

1090  ćakă  teakă  ножница  ćakă (mn. ćake) [akc. ćakă] (i. ž.) — 1. nožnica, korice za nož; kanija ◊ nuĭe bun sî puorț kuțîtu fîră ćakă, kî puoț sî ći taĭ — ne valja da nosiš nož bez kanija, jer možeš da se posečeš [Crn.] 2. futrola za duguljaste predmete uopšte ◊ ćakă đi dus kuća, đi askuțît kuasa — futrola za nošenje brusa, kojim se oštri kosa (Plavna) [Pad.] 3. (fig.) (vulg.) vagina i anus ♦ var. ćuok [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1097  ćakmă  jgheab  жљеб  ćakmă (mn. ćakme) [akc. ćakmă] (i. z.) — 1. (zast.) a. žljeb, uzdužni kanal izdubljen u direku kuće „čatmare” ◊ ćakma-n puop s-a skobit ku alat karĭe s-a kĭemat „pruosîk” — žljeb u direku dubio se alatom zvanim „prosek” ◊ kasă în ćakme — čatmara [Crn.] 2. (zast.) ćakmă ĭe kasă đi nuĭaļe, ļipită ku imală — ćakma je koliba od pruća, oblepljena blatom (Jasikovo) [GPek]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1131  ćamă  teamă  страх  ćamă (mn. ćamă) [akc. ćamă] (i. ž.) — strah, strepnja, zebnja ◊ în lume s-a bagat o ćamă đi fuamiće — u narod se uvukao nekakav strah od gladovanja ◊ kopiĭi đi ćamă s-a ļekuĭit ku điskînćik — deca su od straha lečena bajalicama ♦ sin. frikă [Crn.] ∞ ćemĭa  [Vidi]

5555  ćame  scâfârlie  теме  ćame (mn. ćemu) [akc. ćame] (i. ž.) — (anat.) teme, vrh glave ◊ kînd daĭ ku ćamĭa-n grindă, vĭeḑ stîaļe vĭreḑ — kad temenom glave udariš u gredu, vidiš zelene zvezde ◊ întra ćamĭe șî gîtu ĭe parśelu kapuluĭ kare sa kĭamă śafă — između temena i vrata nalaz se deo glave koji se zove potiljak [Por.] ∞ kap  [Vidi]

3596  ćask  teasc  притискивач  ćask (mn. ćasku) [akc. ćask] (i. s.) — pritiskivač kupusa u kaci ili sira u čabru ◊ ćask ĭe fakut đin patru blanuț înkruśișaće, kare sa pun pi varḑă în pućină, da pi ĭaļe sa puńe o pĭatră, să pisaḑă varḑa în apă, să nu fiĭe-n săk — pritiskivač je napravljen od četiri ukrštene daščice, koje se stavljaju na kupus u kaci, a na njih se stavlja jedan kamen, da pritisne kupus u rasol, da ne ostane na suvom (Tanda) ◊ ćasku ĭe o ļaspiđe ńaćidă, skuasă đi la funduuluĭ, ku kare sa pisaḑă varḑa akră în kadă — pritiskivač je jedan gladak pločast kamen, izvađen sa dna reke, kojim se pritiska kiseli kupus u kaci (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

3160  ćeća  cecia  тетка  ćeća (mn. ćeće) [akc. ćeća] (i. ž.) — tetka, očeva sestra ◊ ćeća la nuoĭ sa ḑîśe numa la suora lu tata — ćeća se kod nas kaže samo za očevu sestruuomu lu ćeća ĭe matușuoń — ćećin muž je teča ◊ ćećo, vinu pănă la nuoĭ — ćeća, dođi do nas ◊ la suora lu muma ḑîśem ćeĭkă — majčinoj sestri kažemo tekta [Stig] ◊ ćeće ĭe suora lu tata ș-alu muma — ćeća je majčina i očeva sestra (Zlot, zapadna polovina) ∞ ńam  [Vidi]

1132  ćeĭ  tei  липа  ćeĭ (mn. ćeĭi) [akc. ćeĭ] (i. m.) — 1. (bot.) lipa (tilia platyphyllos) ◊ đin ļiemnu đi ćeĭ sa fakut blîăń đi loitre đi kar, da fluarĭa đi ćeĭ sî kuļaźe đi ļekuit durĭarĭarĭ la burtă — od lipovog drveta rezale su se daske za kanate na kolima, a lipov cvet se bere za lečenje bolova u stomaku 2. lika, potkorni sloj lipovog drveta ◊ ku kuaža supțîrĭe a đi ćeĭ lumĭa đimult a ļagat viĭa — lipovom likom su ljudi nekada vezivali vinovu lozu [Crn.] ♦ dij. var. ćiĭ [Por.]  [Vidi]

3147  ćeĭkă  ceică  тетка  ćeĭkă (mn. ćeĭke) [akc. ćeĭkă] (i. ž.) — tetka ◊ ćeĭkă ĭe suora lu tata ș-alu muma — tetka je očeva i majčina sestrauomu lu ćeĭka ĭe mutușuoń — tetkin muž je tetak (teča) [GPek] ◊ am ramas sarak đi mik, pî m-a krĭeskut ćeĭkă ku mutușuu ka pi kopilu luor — ostao sam od malena siroče, pa su me podigli tetka i teča kao svoje dete [Por.] ♦ dij. var. ćeće ◊ ćeće, unđe mutușuu? — tetka, gde je teča? (Zlot, zapadna polovina) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1129  ćemĭa  teme  страховати  ćemĭauo ma ćem, ĭel sî ćamĭe) [akc. ćemĭa] (gl. p. ref.) — 1. strahovati, plašiti se, bojati se, strepeti ◊ đi śe ć-aĭ ćemĭa đi moruoń, daka moruoń nu ĭastă? — zašto bi se plašio vampira, ako vampira nema? ◊ saćanu mîĭ mult sî ćamĭe đi sîaśită șî đi pĭatră — seljak najviše strepi od suše i od grada 2. biti ljubomoran; prebacivati nekom zbog ljubomore; sumnjičiti nekoga da čini preljubu [Crn.] ◊ đi kînd m-am mîritat, barbatu ma ćamĭe ku Pîătru, kî mĭ-a fuost vrodată baĭat, da ĭuo ku uomu akuma n-am ńimika — od kad sam se udala, muž me sumnjiči zbog Petra, jer mi je nekada bio momak, a ja sa čovekom sada nemam ništaup. spomînta [Por.]   [Vidi]

1173  Ćerkez  cerchez  Ћеркез  Ćerkez [akc. Ćerkez] (i. m.) — (antr.) Ćerkez, vlaško prezime porodice u Šarbanovcu, koje nastalo prema pretku sa nadimkom Ćerkez ◊ Ļikă Ćerkez a fuost bažukuruos uom șî glumeț — Ilija Ćerkez je bio čovek šeret i šaljivdžija [Crn.]   [Vidi]

1127  ćesala  cesala  тимарити  ćesalauo ćesîăl, ĭel ćasîlă) [akc. ćesala] (gl. p.) — timariti, češljati stoku upotrebom češagije ◊ o vakă arĭe, șî ńiś pi ĭa nu o puaće ćesala kum trîabe — jednu kravu ima, pa ni nju ne može timariti kako valja [Crn.] ♦ dij. var. ĭuo ćesaļeḑ, ĭel ćesaļaḑă [Por.]   [Vidi]

1128  ćesalat  ţesălat  истимарен  ćesalat (ćesalată) (mn. ćesalaț, ćesalaće) [akc. ćesalat] (prid.) — istimaren, iščetkan i očišćen češagijom ◊ kalu ĭe ćesalat, puoț sî-l înkaļiś șî să pļeś la drum — konj je istimaren, možeš da ga uzjašeš i kreneš na put [Crn.] ∞ ćesala  [Vidi]

1133  ćeșî  teși  искосити  ćeșîuo ćeșîăsk, ĭel ćeșîașće) [akc. ćeșî] (gl. p.) — iskositi, iseći ukoso, napraviti kosi rez ◊ bîtu đi piskuańe đi salkă sî puaće raćeḑa, ore ćeșî — štap za pištaljku od vrbe može se iseći ravno, ili iskositi [Crn.]   [Vidi]

1134  ćeșît  teșit  искошен  ćeșît (ćeșîtă) (mn. ćeșîț, ćeșîće) [akc. ćeșît] (prid.) — iskošen, isečen ukoso ◊ kînd oltańeșć, raćeḑu la pĭelț trîabĭe sî fiĭe ćešît — kad kalemiš, rez na pelceru treba da bude iskošen [Crn.] ◊ kînd muĭerļi fak fifă, taĭe țaua la un kîpatîń ćeșît, da alalt ăl lasă astupat — kada žene prave „fifu”, seku otvoreni kraj cevčice ukoso, a drugi ostave da bude zatvoren (Jasikovo) [GPek] ∞ ćeșî  [Vidi]

1138  ćeșîtură  teșitură  косина  ćeșîtu (mn. ćeșîtu) [akc. ćeșîtură] (i. ž.) — kosina, ukoso isečena površina ◊ în luok sî taĭe bîrna đirĭept, ĭel ĭa fakut ćeșîtură — umesto da iseče gredu pravo, on ju je isekao ukoso [Crn.] ∞ ćeșî  [Vidi]

1397  ćeză  șaretă  чезе  ćeză (mn. ćeză) [akc. ćeză] (i. ž.) — čeze, laka kola na dva točka ◊ ćeză n-avut tuot nat, numă găzdoćińļi — čeze nije imao svako, samo bogataši ♦ sin. karuță, kośiĭeup. kar [Por.]   [Vidi]

5121  ćibi  marș  чибе  ćibi [akc. ćibi] (uzv.) — čibe! uzvik kojim se teraju psi ◊ ku „ćibi” sa dudîĭe kîń đ-aĭ măĭ miś șă blînḑ, pi aĭ marĭ ći zbĭerĭ „mîrș” — sa „čibe” se teraju manji i pitomiji psi, a na velike vičeš „marš” [Por.]  [Vidi]

1153  ćigańe  tigaie  тигањ  ćigańe (mn. ćigîăń) [akc. ćigańe] (i. ž.) — tiganj, plitak metalni sud sa drškom koji se upotrebljava za prženje ◊ tuată kasa a avut ćigańe adînkă ku piśuarĭe, karĭe sî puńe pi fuok, ćigańe ku kuada lungă, șî ćigańe mikă ku kuada skurtă — svaka kuća je imala dubok tiganj sa nožicama, koji se stavlja na vatru, tiganj sa dugačkom drškom, i mali tiganj sa kratkom drškom ♦ dij. var. ćigaĭe (Lubnica, Valakonje) [Crn.] ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi ćigăń: skunđe, fara piśuare, kare s-a pus pi firastău, șî ku triĭ piśuare șî ku kuadă, kare s-a pus pi vatra fuokuluĭ — ima dve vrste tiganja: plitki, bez nogu, koji se stavljao na sadžak, i sa tri noge i drškom, koji se stavaljao na ognjište [Por.] ♦ dij. sin. șarpĭel (Brestovac) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1498  ćigori  tigori  оскудевати  ćigoriuo ćigorĭesk, ĭel ćigorĭașće) [akc. ćigori] (gl.) — 1. oskudevati, živeti u nemaštini ◊ am fuost sarak, ș-am ćigorit đi tuaće — bio sam siromah, i uskudevao sam u svemu 2. žudeti, želeti ono za čim se oskudeva u nemaštini ◊ nu vor kopiĭi miĭ sî ćigorĭaskă đi ńimika — ne želim da moja deca žude ni za čim [Por.]   [Vidi]

1218  ćigoriĭe  tigorie  немаштина  ćigoriĭe (mn. ćigoriĭ) [akc. ćigoriĭe] (i. ž.) — nemaština, oskudacija; tegoba ◊ traĭu-ntrĭeg mĭ-a fuost numa o ćigoriĭe mare, am tras kin șî nakaz ka ńima pi lume — ceo mi je život bio samo jedna velika nemaština, trpeo sam muku u tegobu kao niko na svetu ♦ var. ćigoriĭală [Por.] ∞ ćigori  [Vidi]

1499  ćigorit  tigorit  оскудан  ćigorit (ćigorită) (mn. ćigoriț, ćigoriće) [akc. ćigorit] (prid.) — oskudan, siromašan život ◊ am krĭeskut fara parinț, șî kopilariĭa-mĭa a fuost ćigorită șî amarîtă — odrastao sam bez roditelja, i moje detinjstvo je bilo oskudno i gorko ◊ mis ćigorit đi tuaće — oskudan sam u svemu [Por.] ∞ ćigori  [Vidi]

5540  ćiĭ  tei  лика  ćiĭup>2up> (mn. ćiĭe, ćiĭu) (i. s.) — (tehn.) lika ◊ ćiĭu sa skuaće đin skuarca lu lubarĭ đi ćiĭ — lika se vadi iz kore lipovog drveta ◊ ku ćiĭu sa ļagă snuopi đi grîulikom se vezuju snopovi žitaup. kurpin [Por.]  [Vidi]

1143  ćik  tic  шиљак  ćik (mn. ćiku) (i. s.) — 1. (tehn.) šiljak, oštar završetak na alatkama ◊ am dus piuku la maĭstur kî-ĭ s-a frînt ćikuodneo sam pijuk majstoru jer mu se polomio šiljak [Crn.] 2. (anat.) kljun kod piladi, i malih ptica opšte ◊ puĭi-n kuĭb așćată pi mumî-sa ku ćiku kaskat — ptići u gnezdu čekaju majku sa otvorenim kljunom ◊ puĭu đi gaină are ćik, da gaina șî kokuu au ćuok — kokošje pile ima kljunić, a kokoška i petao imaju kljun 3. (fig.) ime od milja za ud muške bebe; pužić ◊ o, mînka-ț-ar mama ćiku! — o, poješće ti baba „pužić”!up. ćuok [Por.]  [Vidi]

1147  ćikai  ciuguli  кљуцати  ćikaiuo ćikîĭ, ĭel ćikîĭe) [akc. ćikai] (gl. p.) — kljucati, kljuckati ◊ tata a-nćins pĭaļa đi puork în ļiemn, va ćikai pîăsîrļi unsura đi pi ĭa — otac je razapeo svinjsku kožu na drvetu, da ptice iskljucaju masnoću sa nje [Crn.] ♦ dij. sin. ćuokăi, ćokai [Por.]   [Vidi]

1154  ćikńi  tihni  пријати  ćikńiuo ćikńesk, ĭel ćikńașće ) [akc. ćikńi] (gl. p.) (nesvrš.) — prijati, biti po volji, izazivati zadovoljstvo, ugodnost, mir, smirenos t ◊ kînd ăl vîăd kî șîađe la masă, nu-m ćikńașće prînḑukad ga vidim da seda za sofru, ne prija mi ručak [Por.]   [Vidi]

1156  ćimp  timp  време  ćimp (mn. ćimpi) [akc. ćimp] (i. m.) — 1. vreme, atmosferske prilike tokom godine, naročito u odnosu na vegetabilni ciklus ◊ ćimpu ĭe bun, kî nuĭe prĭa ploĭuos — vreme je dobro, jer nije previše kišovito ◊ dakă va fi șî ćimpo-sta uskaśiu ka al đi an, arĭe sî fiĭe marĭe fuamiće — ako će i ova godina biti sušna kao predhodna, biće velika glad [Crn.] 2. godina a. kao deo vremenskog ciklusa ◊ la ćimp, în vrĭamĭa-sta, să ńi gasîm ĭară — dogodine, u ovo vreme, da se nađemo ponovo ◊ ćimp rîău, ńirođituorĭ — loša godina, nerodna b. kao sinonim za leto ◊ a trĭekut ćimpurĭ șî ćimpurĭ đ-atunśa — prošla su leta i leta otada ◊ ćimpol trĭekut — prošlo leto (prošlog leta) ♦ sin. vrĭamĭe, an [Por.]   [Vidi]

1157  ćimpuriu  timpuriu  ран  ćimpuriu (ćimpuriĭe) (mn. ćimpuriĭ, ćimuriĭe) [akc. ćimpuriu] (prid.) — ran, prevremen, koji u vegatibilnom ciklusu dozreva pre uobičajenog vremena a. za letinu ◊ grîu ĭe akuma ćimpuriu, pi la Vidum o să ažungă đi sîśerat — pšenica je sada ranije dozrela, oko Vidovdana će stići za žetvu b. za stoku ◊ karĭe a avut mńeĭ ćimpuriĭ, puaće sokoći la vro dobîndă — ko je rano dobio jagnjad, može računati na neku zaradu [Crn.] c. za vegetaciju ◊ mi sa-m pare kă śuaua s-a skimbat pi pomînt: parke akuma padurĭa înverḑîașće măĭ ćimpuriu đi kît kînd am fuost ĭuo kopil mik — čini mi se da se nešto promenilo u svetu: kao da sada šuma ranije ozeleni nego kada sam ja bio malo dete d. a godinu kao vegetabilni ciklus ◊ an ćimpuriugodina kada letina ranije dozreva ♦ supr. tîrḑîu [Por.] ∞ ćimp  [Vidi]

1150  ćinîr  tânăr  млад  ćinîr (ćinîră) (mn. ćinîrĭ, ćińirĭe) [akc. ćinîr] (prid.) — mlad a. za čoveka: na uzrastu između detinjstva i zrelostiuomu al ćinîr tuot puaće — mlad čovek sve može b. za životinje: na uzrastu između mladunčeta i odrasle životinje ◊ buou sî-nvață la žug pîn ĭe ćinîr — vo se uči da vuče jaram dok je mlad ♦ sin. mik c. a biljni svet (obično za visoko rastinje) : stanje između mladice i zrele biljke ◊ puomu sî oltańašće pîn ĭe ćinîr — voćka se kalemi dok je mlada ◊ padurĭa ćinîră nu să taĭe — mlada gora se ne seče [Crn.] ◊ puoț sî ḑîś kî ĭe mîăru, ka puomu, ćinîr, da đi mară, ka puamă, nu: đi mară atunśa ḑîś kî ĭe krudă — možeš da kažeš za jabuku kao voćku da je mlada, ali za jabuku kao plod, ne: za jabuku tada kažeš da je nezrela ♦ dij. var. ćinăr ◊ a murit uom ćinăr — umro je kao mlad čovek [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1151  ćińeriș  tineret  омладина  ćińeriș (mn. ćińerișu) [akc. ćińeriș] (i. m.) — omladina, mladež, mladi naraštaj ◊ tuot ćińerișu s-a dus în sat la uoră — sva mladež je otišla u selo na igranku ◊ akuma ćińerișu puartă pîăru lung — sada omladina nosi dugu kosu [Crn.]   [Vidi]

1152  ćipsîĭe  tipsie  тепсија  ćipsîĭe (mn. ćipsîĭ) [akc. ćipsîĭe] (i. ž.) — tepsija, plići bakreni ili emajlirani sud, okruglog ili četvrtastog oblika, za pečenje helba, mesa i dr. ◊ în ćipsîĭa marĭe am kuopt pîńa, da-n a mikă karńe — u velikoj tepsiji ispekla sam hleb, a u manjoj meso [Crn.] ◊ ćipsîĭa nuĭe vas batrîn, kî aĭ nuoștri aĭ batrîń a șćĭut numa đi vas đi pomînt, șî đi ļiemn: đi uaļă, śirińe, strakină, bļid ... — tepsija nije starinsko posuđe, jer su naši stari znali samo za glineni i dreveni sud: grne, crepulju, kalenicu, bljudu ... [Por.]   [Vidi]

1164  ćipșînă  cipcină  типац  ćipșînă (mn. ćipșîń) [akc. ćipșînă] (i. ž.) — (bot.) tipac, vijuk, plava trava (Festuca glauca) ◊ ćipșîna nuĭe ńiś đi pașuńe, ńiś đi kuasă — tipac nije ni za pašu, ni za kosu ♦ sin. fufuļiśe (Osnić), stankuță (Šarbanovac)[Crn.], Osanica [Hom.], gilberĭa (Lubnica) [Crn.] ♦ up. tîrsaĭkă, fufuļikă [Por.]  [Vidi]

1162  Ćirikuave  Dragobete  Драгобан  Ćirikuavĭe [akc. Ćirikuavĭe] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) ptičji praznik, pada u martu, tačno datiranje u Zviždu je nesigurno ◊ Ćirikuavĭa ĭe o ḑîvă în marta, atunśa ĭe nunta păsîrilor — Ćirikova je jedan dan u martu, tada je ptičja svadba ◊ atunśa gaińiļi nu strîź la buobe, numa ļe laș sî sa aduńe sîngure — tada živinu ne vabiš na zrna, nego je puštaš da se skuplja sama ♦ var. Ćirik, Ćirikă, Ćiriku (Neresnica) [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ♦ dij. sin. Ćirikuva [Crn.]♦ up. Babiļićirik   [Vidi]

4082  Ćirikuva  Dragobete  Драгобан  Ćirikuva [akc. Ćirikuva] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) Dragoban, pričji praznik ◊ Ćirikuva ĭe ḑîua śuarîlor aļi marĭ, șî sî kađe mńerkurĭ pi Saptamîna pistriță, karĭe ĭe înainća saptamîńi ku Muoșî đi pipćeĭ — Ćirikuva je praznik velikih ptica, i pada u sredu Šarene nedelje, koja je pre sedmice sa Pihtijnim zadušnicama ◊ đin tuaće saćiļi pi Vaļa Ćimuokuluĭ, Ćirikuva sî sarbĭaḑă numa în Osńiśa — od svih sela u Crnoj Reci, Ćirikuva se praznuje samo u Osniću [Crn.] ♦ dij. var. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ∞ ćirik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2480  ćistî  cisti  чистити  ćistîuo ćistîăsk, ĭel ćistîașće) [akc. ćistî] (gl. p. ref.) — (srb.) čistitiuom vrĭańik șî sîrńik ćistîașće tuot dupa ĭel, nu lasă ńiś o imală — čovek vredan i uredan čisti sve za sobom, ne ostavlja nikakvu prljavštinu ♦ supr. ima [Por.]  [Vidi]

2483  ćistît  cistât  чишћење  ćistîtup>1up> (mn. ćistîtu) [akc. ćistît] (i. s.) — (srb.) čišćenje ◊ feĭmĭa ĭe ćistuoćiță la șkuală, șî tuot ćistîtu akoluo kađe pi ĭa — ćerka mi je čistačica u školi, i celo čišćenje tamo pada na nju [Por.] ∞ ćistî  [Vidi]

2481  ćistuoćiță  cistociţă  чистачица  ćistuoćiță (mn. ćistuoćiț) [akc. ćistuoćiță] (i. ž.) — (srb.) (inov.) čistačica ◊ așćetaĭ tuota ḑîua într-un kuodńik să vină duolturu, la urmă nu veńi duolturu numa veńi o ćistuoćiță șî sa luvă dupa mińe đ-akolo — čekao sam čitav dan u jednome hodniku da dođe doktor, na kraju ne dođe doktor nego dođe jedna čistačica, i otera me odande [Por.] ∞ ćistî  [Vidi]

1396  ćișnă  tihnă  тишак  ćișnă (mn. ćișńe) [akc. ćișnă] (i. ž.) — tišak, mesto u reci gde voda miruje i gde je pogodno za kupanje ◊ kopiĭi s-a învațat sî nuaće, șî sluobîd sa skaldă într-o ćișnă adînkă — deca su naučila da plivaju, i slobodno se kupaju u jednom dubokom tišaku ♦ (demin.) ćișnuță ♦ (augm.) ćișnoćeuup. gîltînă [Por.]   [Vidi]

1142  ćivală  tiveală  поруб  ćivală (mn. ćivĭaļe) [akc. ćivală] (i. ž.) — porub, uska traka koja se zašivala na rukavima, obodima suknji, kecelja i okovratnika kaputa ◊ pi dungă sî kuoș o ćivală ruoșîĭe, sî-m fiĭe krețanu mîĭ mîndrupo obodu da ušiješ crveni porub, da mi suknja bude što lepša [Crn.] ◊ uomo-l žîăļńik ļagă o ćivală ńagră pi lînga gît — čovek u žalosti, vezuje jednu crnu traku oko vrata [Por.] ∞ ćivi  [Vidi]

1167  ćivik  luminiș  пропланак  ćivik (mn. ćiviku) [akc. ćivik] (i. m.) — (oron.) proplanak, livadski prostor okružen šumom ◊ pazîașće uoĭļi pi ćivik, koluo în duoso-la — čuva ovce na proplanku, tamo u onoj šumi [Crn.] ♦ dij. sin. (ret.) rariș [Por.] ♦ dij. sin. spartu ◊ spartură ĭe poĭana-n mižluoku duosuluĭ — „spartura” je livada usred šume (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

1171  ćokîrlan  ciocârlan  трнокоп  ćokîrlan (mn. ćokîrlan) [akc. ćokîrlan] (i. m.) — (tehn.) trnokop, alatka sa dva reza od kojih jedan služi za iskopavanje, a drugi za sečenje korenja pri tršenju ◊ askuțîĭ ćokîrlanu đ-amîndoă pîărț, șî akuma ma duk la tîrsît — naoštrio sam obe strane trnokopa, i sada idem na tršenje ♦ dij. var. śokîrlan, krlan [Crn.] ♦ up. śukîrlan [Por.]   [Vidi]

1402  ćokńală  ciocneală  чукање  ćokńală (mn. ćokńaļe) [akc. ćokńală] (i. ž.) — čukanje, kucanje, lupanje ◊ Śe ćokńală sa va auḑa pi doso-la-n đal? — Kakvo se to čukanje čuje gore u šumi? ◊ kară mirekuț, paza vasurļi đi ćokńală — vozi polako, čuvaj sudove od čukanja ♦ var. ćuakńit [akc. ćuakńit] [Por.] ∞ ćokńi  [Vidi]

1145  ćokńi  ciokni  чукнути  ćokńiuo ćokńesk, ĭel ćokńașće) [akc. ćokńi] (gl. p. ref.) (svrš.) — 1. čuknuti; kucnuti; lupnuti ◊ aud bińe, ćokńașće śe ćokńașće la ușă toblarĭuluĭ, da kîńi nu latră — čujem dobro, nešto čuka u vrata tora, a psi ne laju 2. udarcem, dodirom ili nepažljivim pomeranjem neke stvari ulubiti je, oštetiti, ili odlomiti deo sa nje ◊ a kumparat un krśag đi la olarĭ, șî s-a-nbatat vrunđeva ka kurka; pi drum a kaḑut, șî krśagu s-a ćokńit la un luok, nuĭe măĭ đi trĭabă — kupio je testiju od lončara, pa se negde napio ko ćurka; pao je na putu i testija se očukala na jednom mestu, nije više za upotrebu [Por.] ♦ dij. var. śokńi [Crn.]   [Vidi]

1146  ćokńit  ciocnit  учукан  ćokńit (ćokńită) (mn. ćokńiț, ćokńiće) [akc. ćokńit] (prid.) — 1. učukan, čuknut, udaren, oštećen; ulubljen ◊ n-am vasurĭ buńe, tuaće uaļiļi mi sînt ćokńiće — nemam dobre sudove, svi lonci su mi čuknuti 2. (fig.) ćaknut, koji nije baš pri sebi ◊ nu măĭ vorbĭașće kum trîabe, parke ĭe ćoknit — ne govori više razumno, kao da je ćaknut ♦ sin. lovit, pļesńit [Por.] ♦ dij. var. śokńit [Crn.] ∞ ćokńi  [Vidi]

1403  ćokńitură  ciocnitură  оштећење  ćokńitu (mn. ćokńitu) [akc. ćokńitură] (i. ž.) — oštećenje na nekom predmetu nastalo čukanjemuala are ćokńitură, șî đ-aĭa nu vor s-o kumpîr — lonac ima oštećenje, i zato neću da ga kupim [Por.] ♦ dij. var. śokńitu [Crn.] ∞ ćokńi  [Vidi]

4203  ćoksoĭ  pungă ?  кеса  ćoksoĭ (mn. ćoksoaĭe) [akc. ćoksoĭ] (i. s.) — kesa ◊ a pus oo în ćoksoĭ, și s-a dus — stavio jaja u kesu, i otišao ♦ sin. kesoĭ (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. kĭes (Rudna Glava) [Por.] ∞ kĭes  [Vidi]

1445  ću!  ciu! ?  ту!  ću! (uzv.) — tu! uzvik, izraz čuđenja i iznenađenja ◊ ću! ardîće fuoku! — tu! vatra te spalila! [GPek] ◊ ću, brĭe! kum puaće sî fakă așa nîroḑîĭ?! — tu, bre, kako može da pravi takve ludosti?! [Por.]   [Vidi]

1778  ćuakńit  ciocnet  чукањ  ćuakńit (mn. ćuakńiće) [akc. ćuakńit] (i. s.) — (akust.) čukanj, zvuk koji nastaje prilikom čukanja ◊ śe va lukra-n kuzńiță, nu șću, numa șćiu kă đin ćuakńitu-luĭ nu pućem sî durmim — šta li radi u kovačnici, ne znam, samo znam da od njegovih čuknjeva ne možemo da spavamo [Por.] ∞ ćokńi  [Vidi]

1168  ćumur  cărbune  угаљ  ćumur [akc. ćumur] (i. m.) — ugalj koji se iskopava u rudnicima ◊ đi la maĭdan la Lugńița, am karat ḑîaśe kară đi ćumur đi ars tugla — iz rudnika u Lubnici, dovezli smo desetoro kola uglja za pečenje cigle ♦ var. kimur (Lubnica) [Crn.]   [Vidi]

1393  ćunk  tub  чунак  ćunk (mn. ćunku) [akc. ćunk] (i. s.) — čunak, limena cev za peć kroz koju prolazi dim, sulundar ◊ ćunku s-a umplut đi fuńiźină, șî furuna slab îngalḑîașće — čunak je pun gareži, i furuna slabo greje [Por.]   [Vidi]

1144  ćuok  cioc  кљун  ćuokup>1up> (mn. ćuoku) [akc. ćuok] (i. m.) — (orn.) kljun ◊ tuaće pîăsîrļi au ćuok, șî pi aĭa sî aļeg đin žuavińiļi aļilalće — sve ptice imaju kljun, i po tome se razlikuju od ostalih životinja [Crn.] ♦ dij. sin. ćik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1777  ćuok  cioc  футрола  ćuokup>3up> (mn. ćuoku) [akc. ćuok] (i. s.) — 1. futrola, kutija, korice; navlaka ◊ ćuok đi kuće, o kućiĭe lunguĭată, skobită-n ļiemn, pi kare kosîtuori a duso la brîu; în ĭel a țînut kuća đi askuțît kuasa — futrola za brus (vodijer), duguljasta kutija od izdubljenog drveta, koju su kosci nosili na pojasu; u njoj su držali brus za oštrenje kose ♦ var. ćakă 2. vrsta šiljate brade koju su puštali stariji ljudi ◊ muu Pîătru ku barba ćuok — čiča Pera sa šiljatom bradom [Por.]  [Vidi]

5345  ćuok đi pulă  tecșilă ?  накурњак  ćuok đi pu [akc. ćuok đi pulă] (sint.) — (izob.) nakurnjak ◊ vrodată, kînd n-a dus uamińi izmĭańe supt śuariś, đi ĭarnă a fakut un kĭes, în kare „a-nbrakat” pula, să nu-ngĭață đi frig; ĭ-a ḑîs „ćuok đi pulă” — nekada, kada muškarci nisu nosili gaće ispod pantalona, za zimu su izrađivali jednu kesu, u koju su „oblačili” ud, da se ne smrzne od hladnoće; zvali su ga nakurnjak [Por.] ∞ ćuok   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3078  ćuok  ciuc  копица ?  ćuokup>4up> (mn. ćuoku) [akc. ćuok] (i. m.) — (tehn.) kopica ? ◊ ćuok ĭe sapă mikă, ku kuarńe or fara ĭaļe, đi sapat în bașćauă — kopica je mala motika, sa rogovima ili bez njih, za kopanje u bašti [Por.]  [Vidi]

3874  ćur  ciur  цурк  ćur! (uzv.) — (onom.) curk! štrc! ◊ „ćur! ćur!” faśe vîžuu đi lapće în gaļiată kînd sa mulg uoiļi — „curk! curk!” pravi mlaz mleka u vedru, kad se muzu ovce [Por.]  [Vidi]

3873  ćurai  ciurui  штрцати  ćuraiuo ćurîĭ, ĭel ćurîĭe) [akc. ćurai] (gl. p.) — (onom.) (ze tečnost) štrcati, izbijati u mlazu; žuboriti; teći ◊ tuamna lapćiļi gruos, numa ćurîĭe đin țîță în gaļiată — ujesen mleko gusto, samo štrca iz vimena u vedro [Por.] ∞ ćur   [Vidi]

6264  ćurk  chiurc  прслук  ćurk (mn. ćurku) (i. m.) — prsluk, ćurak ◊ ćurku ĭe un fĭeļ dă țoală kare samînă la burkă fara mîńiś — ćurk je deo odeće koji liči na sako bez rukava ◊ ćurku sa puaće faśa dîn pĭaļe dă uaĭe, atunśa samînă la kožuok — ćurk se može praviti od ovčje kože, tada liči na kožuh ◊ ćurku ĭe țuală omeńaskă șă muĭerĭaskă — ćurk je i muško i žensko odelo [Hom.] ♦ dij. sin. bîĭbarak [Por.]  [Vidi]

1172  ćuș  ciuf  ћук  ćușup>1up> (mn. ćușî) (i. m.) — 1. (ornit.) ćuk, noćna ptica iz porodice sova (Athene noctua) ◊ ćușu sî kuĭbarĭașće în butuarkă — ćuk se gnezdi u duplji [Crn.] ◊ ćușu ḑîua nu vĭađe ńimika — ćuk danju ne vidi ništa (s. Plavna) [Pad.] ♦ sin. șću (Tanda) 2. (fig.) (pej.) a. rogonja, čovek koga žena vara ◊ ćušuļe, đeșkiđeț uoki odată, da nu vĭeḑ śe-ț lukră muĭarĭa pin sat? — rogonjo, otvori oči već jednom, zar ne vidiš šta ti žena radi po selu? b. tupavko, priprost, naivan čovek; glupan ◊ bagă sama śe vorbĭeșć, nu fi ćuș — pazi šta pričaš, ne budi glup ♦ (augm.) ćușumau, ćușuman [Por.] 3. (muz.) naziv jedne od vlaških erotskih pesama, koju su pevali stari lautari [Mlava]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1174  ćuș  clătită  палачинка  ćușup>2up> (mn. ćușu, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

6080  ćușći  ciuci  чучати  ćușćiuo ćușćesk, ĭel ćușćașće) [akc. ćușći] (gl. ref.) — čučati, šćućuriti se ◊ pļakă odată, pănă kînd vi ćușći akoluo, dupa gardo-la — kreni već jednom, dokle ćeš čučati tamo, iza te ograde ◊ (folk.) uomu kînd îmbătrîńașće, sa ćușćașće la parĭaće, șî la ḑîļe sokoćașće — čovek kad omatori, pored zida se šćućuri i dane prebrojava ♦ sin. pići, stîrśi [Por.]  [Vidi]

1365  da  da  дати  daup>2up> (ĭuo dau, ĭel dîă) (gl.) — dati, davati; pružiti; predložiti; dodeliti; pokloniti; ići; udariti ◊ nu-ĭ da bań, k-îĭ dîă pi bĭare — ne daj mu novac, jer će ga dati na piće ◊ ĭ-a dat în gînd — setio se (palo mu je na pamet) ◊ s-a mîńiĭat, nu măĭ dîă pi la mińe — naljutio, više ne svraća kod mene ◊ vaka nu sa dîă la źug — krava ne prihvata jaram ◊ ĭuo am dat pi đin đal, da ĭel pi đin vaļe — ja sam išao gornjom stranom, a on donjom ◊ țîńće bińe, nu ći da — drž’ se dobro, ne daj se ◊ tare đi kap, nu sa dîă la ńima — tvrdoglav, ne sluša nikog ◊ kînd îț dau o palmă, vĭeḑ stîaļe vĭerḑ — kad ti udarim šamar, videćeš zelene zvezde [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1201  daćină  datină  обичај  daćină (mn. dăćiń) [akc. daćină] (i. ž.) — 1. običaj ◊ la nuoĭ ĭe daćina sî puńem pomĭeń la-l muort pĭn la șapće ań dupa muarće — kod nas je običaj da se umrlom stavljaju pomane sve do sedme godine posle smrti [Crn.] 2. navika ◊ așa-ĭ daćina, grĭeu sa đizvață — takva mu je navika, teško će se odučiti ♦ sin. ađet, învăț 3. sudbina ◊ basanka așa ĭ-a fuost daćina, să nu traĭaskă mult — valjda mu je takva bila sudbina, da ne živi dugo ♦ sin. ursă, skrisă, soartă [Por.]   [Vidi]

1326  dadauorĭ  ?  дадаори  dadauorĭ [akc. dadauorĭ] (i. m.) — dadaori, tradicionalna narodna igra Vlaha Crnorečjaura-sta s-a žukat în tuaće saćiļi, ama sî kĭamă șî tramuriśa — ovo kolo se igra u svim selima, ali se zove i „tramuriša” ♦ / < de doa ori — „po dva puta” ♦ sin. tramuriśa„drhtava, treperava” [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1186  dadă  dadă  дада  dadă (mn. dađe) [akc. dadă] (i. ž.) — (srod.) (hip.) dada, naziv za stariju sestru ◊ fiva kopil, fiva fată, la suora măĭ batrînă trîabe sî ḑîkă „dadă” — bio dečak, bila devojčica, stariju sestru treba da oslovljava sa „dada” ◊ dada Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — dada Marija je moja starija sestra ♦ (skr.) da ◊ da-Ļena a fuos’ ku doĭ ań măĭ mare đi kît mińe — da(da) Lena je bila dve godine starija od meneup. nană [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1183  daĭkă  daică  сека  daĭkă (mn. daĭke) [akc. daĭkă] (i. ž.) — (hip.) 1. (folk.) seka; draga, dragana; simpatija; ljubavnica ◊ daĭka mĭa, ku uoki ńegri — moja draga, crnooka [Crn.] ◊ daĭkă iĭ ḑîś la ibomńikă, kînd će dragaļeșć ku ĭa — „dajka” kažeš ljubavnici, kad joj tepaš [Buf.] ◊ daĭkă ĭe nume đizmerdat; kînd la vruna-ĭ ḑîś „daĭko, daĭkuțo”, ĭa înțaļiaźe śi ĭe ku ćińe, șî śe tu aĭ đi gînd — „dajka” je mazno ime; kada nekoj kažeš „dajko, dajkice”, ona razume šta je s tobom, i koja ti je namera (Jasikovo) [GPek] 2. (srod.) a. starija sestra [Crn.] b. (hip.) oslovajljanje među sestrama: tako, od milja, mlađa sestra zove stariju 3. (hip.) oslovljavanje među ženama: tako mlađa žena, iz poštovanja, oslovljava svoju stariju prijateljicu, ili rođaku [Por.] [Buf.] [GPek] ♦ (demin.) daĭkuță [Crn.] [GPek] [Por.] [Buf.] ♦ (demin.) / < dadăńam
  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

3420  dakă  dacă  ако  dakă [akc. dakă] (vez.) — ako ◊ dakă nu va fi așa kum ḑîś tu, o să fiĭ pîkatuos pănă la muarće — ako ne bude tako kako ti kažeš, bićeš grešan do smrti ◊ dakă tatî-su nu va lasao sî sa mariće dupa baĭato-la, pî șî mumî-sa dakă va țîńa parća ku tatî-su, ĭa la urmă tot o să fugă, șî ĭar’ o să fiĭe pi plaku iĭ — ako je otac ne bude pustio da se uda za tog momka, i ako i majka bude na očevoj strani, ona će na kraju sigurno pobeći, i opet će biti po njenoj volji [Por.]  [Vidi]

1182  dalak  dalac  чир  dalak (mn. dalaku) [akc. dalak] (i. m.) — (med.) čir; dalak a. čir ◊ sî vaĭtă k-îl duarĭe rîău la burtă, muara sî fiĭe dalakužali se da ga mnogo boli stomak, verovatno ima čir [Crn.] b. gnojna rana na koži, prišt (Furunculus) ♦ sin. bubu ◊ dalaku ĭe bubuoń, sa kuaśe șî învînațîașće — dalak je čir; nagnoji i pomodri ♦ (mn. dalaś) ◊ mi s-a fakut duoĭ dalaś, l-amîndoă tîălpĭ kîći unuizbila su mi dva prišta, na svakom tabanu po jedan ◊ dalaku au șî vićiļi — „dalak” ima i stoka [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1181  daltă  daltă  длето  daltă (mn. dîălț) [akc. daltă] (i. ž.) — (tehn.) dleto, oruđe za izradu žljebova u drvetu ◊ ku dalta sa faśe skobitură în blană — dletom se dubi rupa u dasci [Crn.] ◊ dalta mi s-a-ntîmpit, trîabe s-o askut — dleto mi se otupelo, treba da ga naoštrim ◊ daltă đi ļiemn — drveno dleto ◊ daltă đi fĭer — gvozdeno dleto [Por.]   [Vidi]

5728  damf  damf  задах  damf (mn. damfu) [akc. damf] (i. s.) — zadah, zapah ◊ đin podrum vińe un damf puturuos, sigurat śuava sa-npuțît — iz podruma dolazi smrdljivi zadah, mora da se nešto usmrdelo ♦ var. danf [Por.]  [Vidi]

1175  danak  dănac  момак  danak (mn. danaś) [akc. danak] (i. m.) — momak, neoženjen muškaracuomu ĭe danak đi la șapćesprĭaśe ań, pînă la-nsurat — čovek je momak od sedamnaeste godine, do ženidbe ♦ (demin.) danaśel (mn. danaśeĭ) [akc. danaśel] — momčić ◊ danaśel ĭeș đi la patrusprĭaśe pîn la șapćesprĭaśe ań — momčić si od četrnaest do sedamnaest godina [Crn.] ◊ feĭmĭa nu măĭ lukră ńimika, numa aļargă dupa danaś — moja ćerka ne radi ništa, samo juri za momcima [Por.] ♦ sin. baĭat [Crn.] [Por.]   [Vidi]

1744  danț  danţ  коло  danț (mn. danțu) [akc. danț] (i. s.) — 1. kolo; vrsta narodne igre u kojoj se igrači uz muziku neprestano kreću laganim koracima napred ili na desnu stranu ◊ danțu la nuoĭ s-a žukat numa pi la nunț, șî aĭa kînd nuntașî a trĭekut pin sat — danc se kod nas igrao samo na svadbama, i to kada su svatovi prolazili kroz selo ♦ sin uără 2. grupa ljudi oko vođe ◊ puartă danțu pin sat, adunat ćińerișu șî-ĭ învață să ļipîĭe la kîărț — kolovođa u selu, okupio mlade i uči ih da lupaju karte ◊ o sî va vină parințî, ș-o sî va spargă danțudoći će vam roditelji, pa će vam rasturiti družinu ◊ s-a prins într-un danț ku iĭ — uhvatio se u isto kolo sa njima [Por.]  [Vidi]

862  dangă  danga  данга  dangă (mn. dănź) [akc. dangă] (i. ž.) — danga, linija, crta; urez; znak, beleg; žig ◊ dangă trasă ku pļeĭvazulinija povučena olovkom ◊ fă o dangă ku kuțîtu pi blana-ĭa, însamnă unđe trîabe s-o taĭ — zareži nožem jednu liniju na toj dasci, označi gde treba da je presečem ◊ s-a puvestît kă turśi a tras dangă la uamiń ku fĭer ruupričalo se da su Turci žigosali ljude usijanim gvožđem ◊ vaḑuĭ ku uoki miĭ: trĭeku un zmău pi śĭerĭ, șî ramasă o dangă đi fuok în urma-luĭ — videh svojim očima: prolete zmaj nebom, i ostade vatreni trag iza njega [Por.]   [Vidi]

1330  dangubă  ?  дангуба  dangu (mn. dangubĭe) [akc. dangubă] (i. ž.) — 1. danguba, uzaludno trošenje vremena; besposlica ◊ șađarĭa ku vuoĭ ĭe numa o dangubă marĭe, ma dusăĭ ĭuo akas — sedenje sa vama je samo jedna velika danguba, odo’ ja kući [Crn.] 2. (fig.) osoba koja je sklona dangubi; zgubidan; neradnik, lenčuga ◊ dangubă, nu lukră ńimika, traĭașće pi șîaļiļi alu tuoĭa — danguba, ne radi ništa, živi na tuđoj grbači [Por.] ∞ dangubi  [Vidi]

1329  dangubi  ?  дангубити  dangubiuo dangubĭesk, ĭel dangubĭașće) [akc. dangubi] (gl.) — (srb.) dangubiti, uzaludno trošiti vreme ◊ nu dangubi pi lîngă aĭa śe nu șćiĭ faśa, kĭamă maĭsturune dangubi oko toga što ne znaš da uradiš, zovi majstora [Crn.] ◊ tuota ḑîua dangubĭașće pin sat — ceo dan dangubi po selu [Por.]   [Vidi]

5369  dapăĭ  d-apoi  ма како да не  dapăĭ [akc. dapăĭ] (part.) — (u izr.) (iron.) ma kako da ne; baš tako ◊ ĭel ći minće la uokĭ da tu, înfruntat, spuń „dapăĭ, așa ĭe” — on te laže na oči, a ti, uvređeno, kažeš „ma kako da ne, tako je” ♦ sin. dakum nu [Por.]  [Vidi]

2283  dar  dar  дал  darup>1up> (vez.) (part.) — 1. a. dal, il’, ili ◊ dar va fi așa, dar nu va fi, ńima nu puaće să șćiĭe — dal je tako, dal nije tako, niko ne može znati b. pa ◊ dar kum puaće altfĭeļ să-l fakă, kînd nu șćiĭe? — pa kako može drugačije da ga uradi, kad ne zna? 2. (upitna rečca) da li ◊ dar șćiĭe ĭel aĭa, or nu, aĭa o să veđiem — da li on to zna, ili ne, to ćemo videti 3. (part.) zar ◊ dar nu putuș tu sîngur sî vĭeḑ kî aĭa nu mĭarźe la bun? — zar ti nisi mogao sam da vidiš da to ne ide na dobro? ♦ var. dal [Por.]  [Vidi]

3218  darak  toc  шток  darakup>2up> (mn. daraś) [akc. darak] (i. m.) — štok, ram na vratima ili prozoru ◊ daraku la ușă ĭe fakut đin triĭ blăń măĭ gruasă, înkeĭaće la kolțurĭ, șî prinsă đi pragu kăšî însus — štok na vratima je napravljen od tri deblje daske, spojene na krajevima, i uspravno zakovane za kućni prag ◊ în daraku ferĭeșći batuće sînt țîțîńiļi, kare țîn źamu ku stîkla — u prozorski štok uglavljene su šarke koje drže ram sa staklom [Por.] ∞ ferĭastă  [Vidi]

4164  darap  darab  комад  darap (mn. darapu) [akc. darap] (i. s.) — komad, parče, ulomak; deo ◊ ĭ-a dat lu kopil numa un darap đi pîńe, kît sî nu pļaśe ku mîńiļi guaļe — dali su detetu samo parče hleba, tek da ne pođe praznih ruku ◊ ļi kîntă un darap đi kînćik, șă fu đestul, k-a vaḑut điluok ku kare au trĭabă — otpevao im je samo deo pesme, i beše dosta, jer su videli s kim imaju posla ◊ a puvestît numa un darap đin povastă, kă n-a șćut măĭ mult — ispričao je samo odlomak priče, jer više nije znao ♦ sin. parśel [Por.] ♦ dij. var. darapîn (Osnić) [Crn.]   [Vidi]

1369  darapîn  darab  парче  darapîn (mn. darapîń) [akc. darapîn] (i. m.) — parče ◊ rupĭe un darapîn đin pînḑa-ĭa șî fîă strakatuarĭe — iscepaj jedno parče od onoga platna, i napravi cedilo [Crn.] ♦ dij. var. darap [Por.] ∞ darap  [Vidi]

1366  daravĭelă  daravelă  чудак  daravĭelă (mn. daravĭerĭ) [akc. daravĭelă] (i. ž.) — čudak, osobenjak; obešenjak ◊ bagă sama bińe, nu sa șćiĭe śe tuot puaće faśa așa daravĭelă đi uom — pazi dobro, ne zna se šta sve može učiniti takav čudak od čoveka [Crn.] ♦ dij. var. dîravĭelă ◊ o dîravĭelă đi kopil, numa faśe la brșuave — nestaško od deteta, samo pravi smicalice (Tanda) [Por.] ∞ dîravĭelă   [Vidi]

1196  darîma  dărâma  кресати  darîmauo darîm, ĭel darîmă) [akc. darîma] (gl. p.) — 1. kresati, seći (najčešće se odnosi na sečenje lisnatih grana koje se denu u lisnik, i čuvaju za ishranu ovaca u toku zime) ◊ đi darîmăt la frunḑă trîabĭe topuor askuțît — za kresanje lisnika treba oštro sekirče [Crn.] ♦ dij. var. dîrîma ◊ darîm la frunḑă, fak frunḑarĭ să am ĭernaćik đi viće — krešem grane s lišćem, sadenuću lisnik da imam zimnicu za stoku 2. prebijati, tući, lomiti batinama ◊ kînd ĭerĭam slugă, șî faśam vro șćetă, gazda nu ma baća kum sa bat kopiĭi, numa ma dîrîma ku bataĭa — kad bejah sluga, i kad bih načinio kakvu štetu, gazda me ne bi tukao kako se deca tuku, nego bi me odrao batinama [Por.]   [Vidi]

1197  darîmat  dărâmat  окресан  darîmat (darîmată) (mn. darîmaț, darîmaće) [akc. darîmat] (prid.) — 1. okresan, potkresan; kresan; iskresan ◊ ļiemnuĭe darîmat đi sî sa gramađiaskă fînu pi ĭel — drvo je potkresano da bi se na njemu plastilo seno 2. umoran, iscrpljen od rada ◊ lasîmă kî sînt darîmat đi ostańit — pusti me jer sam isrcpljen od umora [Crn.] ♦ dij. var. dîrîmat 3. premlaćen, prebijen; slomljen batinama ◊ dîrîmat đi bataĭe — slomljen od batina ◊ ļiemn dîrîmat — okresano drvo; drvo bez grana [Por.] ∞ darîma  [Vidi]

1189  darńik  darnic  дарежљив  darńik (darńikă) (mn. darńiś, darńiśe) [akc. darńik] (prid.) — 1. darežljiv, koji rado poklanja, ili daje svoje stvari ◊ ĭel îț dîă, numa dakă arĭe, kî ĭe uom darńik — on će ti dati, samo ako ima, jer je darežljiv čovek [Crn.] 2. (fig.) (vulg.) žena lakog morala ◊ muĭare darńikă — radodajka [Por.] ∞ darui  [Vidi]

1185  darui  dărui  даривати  daruiuo dăruĭ, ĭel dăruĭe) [akc. darui] (gl. p. ref.) — darivati, davati darove povodom rođenja deteta ili svadbe ◊ guoviĭa la nuntă dăruĭe nașu șî nașîța — mlada na svadbi daruje kuma i kumu [Crn.] ◊ darurļi alu guove la nuntă a dus uamiń kĭemaț adîns đ-așa lukru, șî pi iĭ ĭa kĭemat dîrzarĭ — mladine darove na svadbi, nosili su ljudi koji su bili pozvani samo za to, i oni su se zvali „drzari” ♦ sin. plokońi [Por.]   [Vidi]

1188  daruit  dăruit  дарован  daruit (daruită) (mn. daruiț, daruiće) [akc. daruit] (prid.) — 1. darovan, koji je primio poklon ◊ șî finu a fuost daruit đin parća nașuluĭ — i kumče je bilo darovano od strane kuma 2. (inov.) darovit, nadaren, talentovan ◊ daruit ĭe đi kîntat, ńima nuĭe-n sat mîĭ bun đi-kît ĭel — nadaren je za pevanje, niko nije u selu bolji od njega [Crn.] ♦ dij. var. dăruit [Por.] ∞ darui  [Vidi]

1279  daskîl  dascăl  учитељ  daskîl (mn. daskîļ) [akc. daskîl] (i. m.) — učitelj, prosvetni radnik ◊ daskulu nuostru nu ń-a lasat sî vorbim rumîńașće la șkuală; am kućeḑat sî vorbim tumu kînd am fi ažuns la kasă — naš učitelj nas nije puštao da govorimo vlaški u školi; smeli smo da govorimo tek kad bismo stigli kući [Por.] ◊ daskîlu nuostru ń-a-nvațat bińe — naš učitelj nas je dobro učio [Crn.] ♦ dij. var. oćitul [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

1199  datoriĭe  datorie  дуг  datoriĭe (mn. datoriĭ) [akc. datoriĭe] (i. ž.) — dug; obaveza ◊ datoriĭa îngreońaḑă viĭața, kî nu să muĭtă — dug otežava život jer se ne zaboravlja [Crn.] ♦ dij. var. dîtoriĭe ◊ grĭeu sa traĭașće, ńiśkum să skapăm đi pîrdańiśiļi đi dîtoriĭ — teško se živi, nikako da uteknemo od prokletih dugova ◊ nu iș tu miĭe datuorĭ ńimika — ne duguješ ti meni ništa [Por.] ∞ dîtori  [Vidi]

1200  datuorĭ  dator  дужан  datuorĭ (datuarĭe) (mn. datuorĭ, datuarĭe) [akc. datuorĭ] (prid.) — 1. dužan, zadužen, koji ima obavezu da vrati neki zajam, u novcu, robi ili usluzi ◊ sînt datuorĭ bań, k-am luvat înprumut — dužan sam novac, jer sam uzeo na zajam [Crn.] ◊ mis datuorĭ la muu Pau o ḑîuă đi kosît — dužan sam čiča Pavlu jedan dan košenja ◊ la Baluońi sînćem datuorĭ sî ńi duśem la nuntă ku pripașu, kî șî iĭ la nuoĭ a veńit ku purśelu fript — Balićima smo dužni da im odemo na svadbu sa pečenicom, jer su i oni kod nas došli sa pečenim prasetom [Por.] 2. obavezan, vezan nekom moralnom obavezom ◊ kopiĭi sînt datuorĭ sî vadă đi parinț, kînd ĭeĭ înbatrîńesk — deca su dužna da brinu o roditeljima, kada ovi ostare [Crn.] ◊ nu mis datuorĭ la ńima ńimik — nisam nikome ništa dužan [Por.] ∞ dîtori  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1202  dauagă  doagă  дуга  dauagă (mn. dau) [akc. dauagă] (i. ž.) — duga, savijena daska od koje se gradi bure, bačva ◊ butuońo-sta ĭe fakut đin dauoź đi gorun — ovo bure je napravljeno od hrastovih duga [Crn.] ◊ uomu kare a lukrat la dauoź la kĭemat „dogarĭ” — čovek koji je izrađivao duge, zvao se „dogar” [Por.]   [Vidi]

1283    dă  од   (predl.) — a. od ◊ a pļekat dă la noĭ — pošao je od nas ◊ vińe dă la rîsarit — dolazi od istoka b. sa ◊ vińe dă la źuok — dolazi sa igranke [Zvizd] ◊ să koboare dă la munće — silazi sa planine (Rašanac) [Mlava] ◊ pi vorba „dă” sa kunosk ungurĭeńi — po reči „dă” poznaju se ungurjani [Zvizd] ♦ var. ◊ dî la nuoĭ atîta, dî la vuoĭ ńiś atîta — od nas toliko, od vas ni toliko [Bran.] [Zvizd] [Mlava] ♦ dij. var. đi, đe [Por.] [Crn.]   [Vidi]

2794  Dăbiļug  Dăbiliug ?  Дебели Луг  Dăbiļug [akc. Dăbiļug] (i. m.) — (ojk.) Debeli Lug, vlaško selo u blizini Majdanpeka ◊ Dăbiļugu ĭe sat în Pĭekol đi Sus, apruape đi rudńiku măĭdanuluĭ — Debeli Lug je selo u Gornjem Peku, u blizini majdanpečkog rudnika ◊ în popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 405 đi inș, ka sîrbĭ sa skris iĭ 221, da ka rumîń 99, 80 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (2011. godine), selo je imalo 405 stanovnika, kao Srbi izjasnilo se njih 221, a kao Vlasi 99, 80 osoba se nije izjasnilo šta su [GPek]  [Vidi]

2795  Dăbļiźan  Dăbligean ?  Дебелолужанин  Dăbļiźan (mn. Dăbļiźeń) [akc. Dăbļiźan] (i. m.) — Debelolužanin, stanovnik sela Debeli Lug ◊ gata tuoț Dăbļiźeńi đi vrĭamĭa lu Tita a lukrat în rudńik, ș-avut plăț buńe — gotovo svi Debelolužani su za vreme Tita radili u rudniku, i imali dobre plate ♦ var. Dubļiźan ◊ Dăbļiźană, Dăbļiźankă — Debelolužanka [GPek] ∞ Dăbiļug  [Vidi]

4232  dădăuș  dădăuș  љуљашка  dădăuș (mn. dădăușă) [akc. dădăuș] (i. s.) — ljuljaška ◊ dădăușa ĭe un feļ de țițăĭkă, kare ĭe ļegată de kraka lemnuluĭ ku frengie — dadauš je vrsta ljuljaške koja je za granu drveta okačena užetom ♦ sin. țițăĭkă [Tim.] ♦ dij. var. dăĭnăĭuș [Crn.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. ku [GPek]  [Vidi]

3421  dăĭnuĭa  dăina  љуљати  dăĭnuĭauo ma dăĭnăĭ, ĭel sa dăĭnăĭe) [akc. dăĭnuĭa] (gl. p. ref.) — ljuljati (se), klatiti (se) ◊ bat muort, mĭarźe pi drum șî sa dăĭnăĭe, numa śe nu kađe — mrtav pijan, ide putem i ljulja se, samo što ne padne ◊ s-a dus în oraș, ș-a lasat ușa kășî pustîńe să sa dăĭnăĭe la vînt — otišao u grad, i ostavio vrata puste kuće da se klate na vetru ♦ sin. ļigana [Por.]  [Vidi]

5537  dămînkare  demâncare  јело  dămînkare (mn. dămînkărĭ) [akc. dămînkare] (i. ž.) — jelo ◊ pļakă kopilu ku dămînkarĭa lu tată-su pista o poĭană, șî kalkă în urma dî uaĭe — krene dete sa očevim jelom preko jedne livade, i ugazi u ovčji trag [Crn.] ∞ mînkare  [Vidi]

2343  dăparțîme  departare  удаљеност  dăparțîme (mn. dăparțîmĭ) [akc. dăparțîme] (i. ž.) — udaljenost, razdaljina, rastojanje ◊ vrodată a fuost mare dăparțîme întra saće-n Mlaoa — nekada je bila velika udaljenost između sela u Mlavi ♦ var. dăpartare [Mlava] ∞ đipartare  [Vidi]

1779  dărui  dărui  даровати  dăruiuo dîăruĭ, ĭel dîăruĭе) [akc. dărui] (gl. p.) — darovati, dati nekome poklon ◊ nuora dîăruĭe pi suakrî-sa kînd tună măĭ întîń în kasă — snajka daruje svekrvu kad prvi put ulazi u kuću [Por.] ♦ dij. var. darui [Crn.]  [Vidi]

1678  dăspră  despre  по  dăspră [akc. dăspră] (predl.) — 1. po, sa ◊ a fuost fraț dăspră mumî-sa — bili su braća po majci 2. o kome ili čemu, u vezi sa kim ili čim ◊ vorbăsk dăspră rumîńi dă astîḑ, kum s-a sîrbitu-să așa dă ĭut — govorim o današnjim Vlasima, kako su se posrbili tako brzo [Bran.] ♦ dij. var. đispre [Por.]  [Vidi]

6280  dăzgropat  dezgropat  ископан  dăzgropat (dăzgropată) (mn. dăzgropaţ, dăzgropaće) [akc. dăzgropat] (prid.) — iskopan ◊ dăzgropat ĭe aĭa śi ĭă skuos dăn pomînt — iskopano je ono što je izvađeno iz zemljeup. prădăzgropat [Hom.] ♦ dij. var. đizgropat [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

1253  deteļină  lucernă  детелина  deteļină (mn. deteļiń) [akc. deteļină] (i. ž.) — (bot.) detelina, lucerka (Medicago) ◊ am kosît un ĭektîr đi deteļină, șî ma duko s-o kar — pokosio sam hektar deteline, i idem da je prevezem [Crn.] ♦ dij. var. dîtaļină, dîtăļină ◊ kînd îț skapă vaka-n dîtaļină, șî manînkă pănă sa satură, sa înflă șî puaće sî muoră, dakă n-aźunź la vrĭame să-ĭ baź mosuoru-n kur, sî rasufļe — kada ti krava utekne u detelinu, i napasa se dok se ne nasiti, naduva se i može da lipše, ako ne stigneš na vreme da joj nabiješ kalem u dupe, da se izduva [Por.] ♦ dij. sin. trifoĭ (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. sin. bobolan (Veliki Jasenovac) [Tim.]  [Vidi]

3419  dim  din  из  dim (predl.) — iz, od ◊ dim toate mărfiļi de lukrat în kîmp, če le-am adunat pin sat de muzeĭ, măĭ frumos ĭe săčeraru făkut dim lemn moale, kă pe ĭel no-l are nima altu în țara nostă — od svih stvari za poljoprivredu, koje smo sakupili po selu za muzej, najlepši je srparnik izrađen od mekog drveta, jer njega nema niko drugi u našoj zemlji ◊ a vazut ku oĭki luĭ, kum ĭasă dim kasa i — video je svojim očima kako izlazi iz njene kuće ♦ var. din [Tim.] ♦ dij. var. đin, đen [Por.][Pad.][GPek][Crn.] ♦ dij. var. dăn, dîn [Bran.][Hom.][Mlava][Mor.][Pom.][Res.][Stig][Zvizd]  [Vidi]

1745  dinarĭ  dinar  динар  dinarĭ (mn. dinarĭ) [akc. dinarĭ] (i. m.) — 1. dinar, osnovna novčana jedinica ◊ nuĭe skump, ma koștuaĭe numa un dinarĭ șî ḑîaśe parîaļe — nije skupo, košta me samo dinar i deset para 2. novac uopšte ◊ lukră, kă fara dinarĭ nu sa puaće — radi, jer se bez dinara ne može ◊ fara dinarĭ în pîzanarĭ — bez dinara u džepu [Por.]  [Vidi]

1319  Dîlbośeșći  Dîlbea ?  Длбокићи  Dîlbośeșći [akc. Dîlbośeșći] (i. m.) — (antr.) Dlbokići, prezime vlaške familije u selu Bogovina ◊ mîĭ mulț Dîlbośeșć au kîăș în sat, da lukră în maĭdan — većina Dlbokića imaju kuće u selu, a rade u rudniku [Crn.]   [Vidi]

1211  dîlm  dâlm  брежуљак  dîlm (mn. dîlmu) [akc. dîlm] (i. m.) — (geogr.) brežuljak, malo uzdignuće na zemljištu; neravnina; izbočina na putu; nanos ◊ a trekut ruata pistă un dîlm, șî karu sî rasturnat — prešao je točak preko jedne izbočine, i kola su se prevrnula [Crn.] ◊ a dus pluaĭa ńișći pomîntarĭ, ș-akuma ĭe kolovuozu pļin đi dîlmurĭ — nanela je kiša neko zemljište, i sada je kolski put pun izbočina [Por.]   [Vidi]

1349  dîmîzluk  tamazlâc  домазлук  dîmîzluk (mn. dîmîzluś) [akc. dîmîzluk] (i. m.) — 1. domazluk, odabrani primerak domaće životinje koji se ostavlja za priplod ◊ purśelo-sta nu-l taĭ, ăl las đi dîmîzluk — ovo prase ne koljem, ostavljam ga za domazluk ♦ var. dumîzluk, domîzluk [Por.] ♦ dij. var. tămăzlîk [Kmp.] ♦ dij. var. tamazlîk ◊ dakă vrĭeĭ, sî-ț dau un berbeśel đi tamazlîk — ako hoćeš, daću ti jednog ovnića za domazluk [Crn.] ♦ dij. var. dămăzluk 2. prihod domaćinstva; opšti napredak, blagostanje ◊ dămăzluku ĭe măĭ bun śe aĭ în viće, ku śe kasa dîă înainće — domazluk je sve ono najbolje što imaš od priploda, sa čime kuća napreduje (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. tămîzlîk (Malajnica) [Pad.]  [Vidi]

3423  dîmp  dâmb  џомба  dîmp (mn. dîmpu) [akc. dîmp] — 1. (geogr.) džomba, izbočina; nagli uspon; veliki nagib terena; kosina ◊ ma dubarîĭ đi pi ruată, kînd am ažuns la un pripur ku dîmp mare — sjahao sam s bicikle kad sam naišao na uspon sa velikim nagibom ♦ sin. skobîlț (Tanda) 2. (psih.) nagla, ishitrena ili burna reakcija ◊ tăĭnuiră frumuos, ama đintr-odată la unu ĭ-a veńit păļițîļi, șî s-a luvat prĭa đin dîmp sî sa gîlśavĭaskă — pričali su lepo, ali su jednog iznenada spopale bubice, pa su počeli naglo da se svađaju [Por.] 3. iznenadan susret ◊ mĭergînd pi padure, ńi-ntîńirăm în dîmp, đ-odată ńi gasîrăm pĭept în pĭept — idući šumom, sretosmo se iznenada, odjednom se nađosmo licem u lice (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

1207  dîrai  târâ  стругати  dîraiuo dîrîĭ, ĭel dîrîĭe) [akc. dîrai] (gl.) — (onom.) strugati, škripati usled trenja izazvanog prevlačenjem predmeta ◊ kînd ĭe karu înpeđakat, ruata dîrîĭe pi pomînt — kad su kola zakočena, točak struže po zemlji [Crn.] ♦ dij. sin. dîrpońa [Por.] ∞ drr!  [Vidi]

1351  dîraśiță  drăcilă ?  притискавац  dîraśiță (mn. dîraśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) pritiskavac, osica (? Poloster gallica ili Allantus cinctus) ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđem (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njih (Debeli Lug) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3217  dîraśit  dărăcit  огребан  dîraśit (dîraśită) (mn. dîraśiț, dîraśiće) [akc. dîraśit] (prid.) — (za vunu) ogreban, očešljan, očišćen grebenom ◊ lîna ĭe dîraśită bun kînd muĭarĭa o trĭaśe đi măĭ mulće uorĭ pin darak — vuna je dobro očešljana kad je žena više puta provuče kroz greben [Por.] ♦ dir. var. daraśit [Crn.] ∞ daraśi  [Vidi]

2041  dîravĭelă  daraveră  скандал  dîravĭelă (mn. dîravĭeļe, dîravĭelu) [akc. dîravĭelă] (i. ž.) — 1. skandal, bruka ◊ pļesńito-la đi kopil s-a dus bat în sat, ma ćiem kî ĭară faśe vro dîravĭelă — onaj ćaknuti momak otišao je pijan u selo, bojim se da će opet napraviti neki skandal 2. (fig.) (za muški ud) budala ◊ fa, nu ma dîrî, kă kînd mi sa đistîrnă dîravĭela-sta a mĭa, are să ći farîmĭe — sele, ne diraj me, jer kad se otkači ova moja budala, ima da te povredi [Por.]  [Vidi]

1206  dîră  dâră  бразда  dîră (mn. dîrĭe) [akc. dîră] (i. ž.) — a. brazda, trag iza predmeta koji se vuče po tlu ◊ sî vĭađe dîră în drum pi unđe ĭe tras ļiemnuvidi se brazda na putu kojim je vučeno drvo [Crn.] ◊ mĭ-a trĭekut ku karu-npiđekat pista poĭană, șî piva a fakut o dîră adînkă ka boruga — prešao mi je zakočenim kolima preko poljane, i kočnica je napravila brazdu duboku kao jaruga b. vododerina, jaruga na padini koju prave buične kiše ◊ đață đintr-odaun ploĭuoń, ka kînd tuorń ku gaļata, șî numa faku ńișći dîrĭe adînś pin grîo-la-n față — udari najednom neka kišurina, lila je kao iz kabla, i samo je napravila duboke jaruge u žitu na prisoju c. crta, linija ◊ în luok sî sa iskaļaskă frumuos, ĭel trasă o dîră pista fuaĭa-ĭa đi arćiĭe, ș-o lupadă înapuoĭ, la poștarĭ supt piśuarĭe, parke ĭe aăsta đevină — umesto da se lepo potpiše, on je samo povukao liniju preko tog lista papira, i bacio ga nazad, poštaru pod noge, kao da je ovaj kriv [Por.]   [Vidi]

1212  dîrdai  dârdâi  дрхтати  dîrdaiuo dîrdîĭ, ĭel dîrdîĭe) [akc. dîrdai] (gl.) — 1. drhtati, tresti se ◊ puodu dîrdîĭe pînă kamiĭuańiļi trĭek pista ĭel — most podrhtava dok kamioni prolaze preko njega [Crn.] 2. cvokotati ◊ mi s-a bagat źeru-m uasă, dîrdîĭ tuot đi frig — ušao mi je mraz u kosti, sav se tresem od hladnoće [Por.] ∞ drr!  [Vidi]

3355  dîrdaĭală  dârdâială  дрхтање  dîrdaĭală (mn. dîrdaĭaļe) [akc. dîrdaĭală] (i. ž.) — 1. (med.) drhtanje, trešenje tela ◊ s-a pus frigu pi ĭel, șî la prins o dîrdaĭală đ-a trîmurat tuot ka kînd la zgîndîrat śińiva ku mîńiļi — prehladio se, i uhvatilo ga je neko drhtanje da se sav tresao, kao da ga je neko drmao rukama 2. (kor.) način igranja u kolu zvanog „drdavka” ◊ dîrdaku a žukat numa aăĭa kare a șćut să fakă pănă žuakă dîrdaĭală đin tuotă pućarĭa, șî s-o țînă mult — drdavku su igrali samo oni koji su umeli da dok igraju izvedu drhtanje celog tela, i to dugo da izdrže [Por.] ∞ dîrdai  [Vidi]

1213  dîrdaku  dârdacu ?  дрдавка (коло)  dîrdaku (mn. dîrdaśе) [akc. dîrdaku] (i. s.) — (kor.) drdavka, vrsta starinske vlaške igre u kolu u kojoj se igrači tresu dok igraju ◊ măĭ frumuos, da șî măĭ đies, dîrdaku a žukat vrun muu Bîrlan, șî đi aĭa la poļikrit „źuoku lu Bîrlan” — najlepše, a i nejčešće, drdavku je igrao neki čiča Brlan, pa su ga zato nazvali „Brlanovo kolo” [Por.] ∞ dîrdai  [Vidi]

1214  dîrî  atinge  дирати  dîrîuo dîrîăsk, ĭel dîrîașće) [akc. dîrî] (gl.) — 1. irati, dodirivati; taći ◊ nu dîrî vesparĭu, kî ći muśkă vĭaspiļi — ne diraj osinjak, jer će te ujesti ose [Crn.] 2. ometati, dosađivati ◊ nu dîrî uomu, lasă-l sî lukrĭe — ne ometaj čoveka, pusti ga da radi [Por.] 3. adirkivati, izazivati ◊ nu ma dîrî, kî nu puot sî rîăbd ńiomeńiĭa-tîa — ne zadirkuj me, jer ne mogu da podnesem tvoj bezobrazluk [Crn.] ◊ kopilo-la ka kînd a noroḑît, nu-n vață ńimik, numa dîrîașće fĭaćiļi la șkuală — ono dete kao da je poludelo, ne uči ništa, samo dira devojčice u školi ◊ ĭel ma dîrît, șî ń-am luvat la bataĭe — on me je izazvao, pa smo se potukli [Por.] / < srb. dirati (exp. Durlić)   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1391  dîrkă  dârcă ?  идиот  dîrkă (mn. dîrś) [akc. dîrkă] (i. m.) — 1. (za karakter) idiot, težak čovek ◊ o dîrkă đi uom, nu sa dă ku ńima, nu sufîră pi ńima, ponćur, uom ku narauu șî grĭeuidiot od čoveka, ne slaže se ni s kim, ne podnosi nikog, namćor, čovek koji ima lošu i tešku narav [Por.] 2. odevni predmet, komad odeće ◊ aĭ putut sî ĭaĭ vro dîrkă pi ćińe, sî nu-ngeț đi frig — mogao si da obučeš nešto, da se ne smrzavaš ◊ sluga-ș luvîă dîrśiļi, șî să dusă đi la nuoĭ — sluga uze svoju odeću i ode od nas [Crn.] ♦ / (skr.) < dîrkĭelă   [Vidi]

2282  dîrkĭelă  dârchelă  дртина  dîrkĭelă (mn. dîrkĭeļe) [akc. dîrkĭelă] (i. ž.) — drtina, drkela, mrcina ◊ nu-m pare rău kă l-am vindut la kasapu, kalu-la a fuost o dîrkĭelă batrînă — nije mi žao što sam ga prodao kasapinu, taj konj je bio matora mrcina ◊ baba ĭe vrĭańika, da muu ĭe o dîrkĭelă đi uom — baba je vredna, a deda je drtina od čoveka ♦ var. dîrkelă ♦ sin. žîguare [Pom.] ∞ dîrkă  [Vidi]

1392  dîrlugă  dârlugă  сиромах  dîrlu (mn. dîrluź) [akc. dîrlugă] (i. m.) — siromah, čovek bez imovine ◊ dîrlugă ĭe uom sărăkaśuos, fara ńimika — drluga je siromašan čovek, bez ičegaup. dîrļuanță [Por.] ♦ dij. var. dîrluagă [Mlava]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1278  dîrmuoksă  dârmoz  чибуковина  dîrmuoksă [akc. dîrmuoksă] (i. ž.) — (bot.) čibukovina, udika (Viburnum lantana) ◊ dîrmuoksa arĭe moduvă supțîrĭe, șî đi aĭa đin ĭa a fakut śibuk đi lulă — udika ima tanku srž, pa su zato od nje pravili čibuk za lulu [Crn.]   [Vidi]

1209  dîrzarĭ  dârzar  дрзар  dîrzarĭ (mn. dîrzari) [akc. dîrzarĭ] (i. m.) — (zast.) drzar, konjanik koji je na svadbi prenosio devojačku spremu do mladoženjine kuće ◊ dîrzarĭu a mĭers kalîărĭ pi kal ș-adus dîrzîļi guovi — drzar je jahao konja, i nosio mladinu spremu [Crn.] ◊ n-a putut să fiĭe nuntă fara dîrzarĭ, iĭ a mĭers pi kaĭ înainća lu nuntașî — nije mogla da bude svadba bez drzara, oni su išli na konjima ispred svadbara ◊ dîrzarĭu nu numa śe adus dîrzîļi, numa ĭel șî ļ-aratat, sî vadă lumĭa-n sat kît ĭe mirĭasa đi sprimită — drzar ne samo što je prenosio darove, nego ih je on i pokazivao, da vide ljudi u selu koliko je mlada spremna [Por.] ◊ dupa numîru lu dîrzarĭ s-a vaḑut kît ĭe guovĭa găzdoćină — prema broju drzara videlo se koliko je mlada bogata ◊ dîrzari sa măĭ țînut într-o vrĭame șî dupa Oslobođeńe, ama pĭe urmă înkuaśa s-a pĭerdut — drzari su se držali još neko vreme posle Oslobođenja, ali su se posle naovamo izgubili (Jaisikovo) [GPek] ∞ dîrză  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1208  dîrză  dârză  одећа  dîrză [akc. dîrză] (i. ž.) — odeća a. iznošena, pocepana, odrpana odeća; dronjciam fuost sarak, n-am avut țuaļe nuoĭ, numa-m mĭers în ńiśći dîrză — bio sam siromah, nisam imao novo odelo, nego sam išao u nekim dronjcima ♦ sin. rîză, trĭanță, zdrĭanță [Por.] b. (zast.) devojačka sprema, odeća koju je mlada unosila u mladoženjin dom na dan svadbe; dar ◊ dîrză a kuprins țuaļiļi đi purtat, kapatîńe, așćernut șî astrukamînt — devojačka sprema je obuhvatala radnu odeću, jastuke, prostirku i pokrivače [Crn.] ◊ la nuntă, guovĭa a skuos dîrzîļi a iĭ tuaće, să ļi vadă lumĭa — na svadbi, mlada je iznosila sve svoje darove, da ih ljudi vide [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5027  dîržală  dârjală  држаље  dîržală (mn. dîržăļe) [akc. dîržală] (i. ž.) — držalje, drška ◊ dîržala ĭe ļemn ńićeḑat șî supțîĭat în kare ĭe pus vrun alat śe sa țîńe-n mîń kînd sa lukră ku ĭel, kum ĭe sakurĭa, kuasa, sapa, tîrnakuopudržalje je glatko i tanko drvo na koje je nasađena neka alatka koja se drži rukama dok se njome radi, kao što je sekira, kosa, motika, trnokop ◊ dîržala sa faśe đin ļemn ușuor șî tare, măĭ mult đi frasîn șî bagrĭem — držalje se pravi od laganog i jakog drveta, najviše od jasena i bagrema ♦ sin. kuadă [Por.]  [Vidi]

1280  dîskaļiță  dăscăliță  учитељица  dîskaļiță (mn. dîskaļiț) [akc. dîskaļiță] (i. ž.) — učiteljica, prosvetni radnik ◊ fata mĭa a gaćit șkuala đi daskîļ ș-akuma ĭe dîskaļiță, lukră la șkuală la nuoĭ în sat, învață kopiĭi — moja kćerka je završila učiteljsku školu i sada je učiteljica, radi u školi kod nas u selu, uči decu [Por.] ◊ am avut dîskaļiță ćinîră, șî la șkolarĭ mult ļ-a fuost drag đi ĭa — imali smo mladu učiteljicu, i đaci su je mnogo voleli [Crn.] ♦ up. daskîl [Por.] ♦ dij. sin. oćituluaĭkă [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

1281  dîskaļiesk  dăscălesc  учитељски  dîskaļiesk [akc. dîskaļiesk] (prid.) — učiteljski, koji se odnosi na učitelje ◊ lukru dîskaļesk ĭe grĭeuučiteljski posao je težak [Por.] ∞ daskîl  [Vidi]

1282  dîskaļiĭe  dăscălie  учитељевање  dîskaļiĭe [akc. dîskaļiĭe] (i. ž.) — učiteljevanje, rad u službi učitelja ◊ s-a lasat đi dîskaļiĭe kî ĭe plata mikă — napustio je učiteljevanje jer je plata maladaskîl  [Vidi]

2114  do-  do-  до-  do- (pref.) — prefiks u glagolskim složenicam koji označava završetak radnje osnovnog glagola ◊ la ńișće vuorbe sa puńe „do” đinainće, kînd vrĭa sî sa spună kî ĭe vrun lukru, dupa multă vrĭame, gata — nekim rečima se stavlja „do” ispred, kad se želi reći da je radnja, posle dužeg vremena, gotova ◊ doveńi (do + veńi): așćetară tuota ḑîua să vină, la urmă ĭel doveńi, ama sara, kînd n-a măĭ fuost ńima — čekali su ceo dan da dođe, na kraju je on konačno stigao, ali uveče, kada više nije bilo nikog ◊ așa vuorbe sînt: dofaśa (do + faśa, „doraditi”), dokînta (do + kînta, „dopevati”), dopuńa (do + puńa, „dostaviti”), dopļińi (do + [în]pļińi, „dopuniti”, „napuniti”), doaźunźa (do + aźunźa, „dostići”, „dospeti”), dostorî (do + storî, „dotući”, „zatreti”, „uništiti”), șî alćiļi — takve reči su: doraditi, dopevati, dostaviti, dopuniti, dostići (dospeti), dotući, i druge [Por.]  [Vidi]

2590  doaḑăś  douăzeci  двадесет  doaḑăś [akc. doaḑăś] (br.) — dvadeset ◊ doaḑăś, doaḑăś șî unu, doaḑăś șî duoĭ ... — dvadeset, dvadeset i jedan, dvadeset i dva ... ♦ var. duaḑăś [akc. duaḑăś] ◊ duaḑăś đi ań am așćetat să vină — dvadeset godina sam čekao da dođe [Por.] ♦ dij. var. duauăḑîăś [Crn.] ∞ du  [Vidi]

1758  doaźuns  doaźuns  доспео  doaźuns (doaźunsă) (mn. doaźu, doaźunsă) [akc. doaźuns] (prid.) — dospeo, koji je konačno stugao u nekom kretanju ili procesu do kraja; dozreo ◊ kukuruu ĭe doaźuns đi kuļes — kukuruz je konačno dozreo za berbu ◊ kopiĭi sînt doaźunș đi șkuală — deca su konačno stasala za školu ♦ var. doažuns, doaźĭuns [Por.] ∞ doaźunźa  [Vidi]

1220  dobarî  doborâ  скинути  dobarîuo dobuor, ĭel dobuară) [akc. dobarî] (gl. p.) — 1. skinuti, smaći, sneti ◊ dobuară ogļinda đin parĭaće, s-o șćerg — skini ogledalo sa zida, da ga obrišem [Crn.] ♦ dij. var. dubarî ◊ ažutăĭ să dubuară nuśiļi đin puod — pomogni mu da snese orahe s tavana [Por.] 2. silaziti, ići na dole ◊ đin vuoz s-a dobarît numa o muĭarĭe — sa voza je sišla samo jedna žena [Crn.] ◊ pîkurari tuamna dubuară ku uoĭļi-n sat — pastiri u jesen silaze sa ovcama u selo [Por.] 3. (fig.) osloboditi se tegoba, rasteretiti se neke brige, rešiti neki problem ◊ rînduĭ-će, șî dobuară ńivuoĭa-ĭa đin spinarĭe — sredi se, i skini tu nevolju sa pleća [Crn.] ◊ mare grižă, amunka o s-îm fiĭe s-o dubuor đi pi kap — velika briga, teško će mi biti da je skinem s glave ♦ dij. sin. kobarî [Crn.] kuborî, kubarî ♦ supr. sui [Por.]   [Vidi]

1376  dobînđi  dobândi  добити  dobînđiuo dobînđiesk, ĭel dobînđiașće) [akc. dobînđi] (gl.) — dobiti; pridobiti, zadobiti; ostvariti dobitak, imati koristiuom vikļan, nu-l puoț ļesńe dobînđi — lukav čovek, ne možeš ga lako pridobiti ♦ sin. kîpata [Por.]   [Vidi]

3954  dobļenguos  grosolan ?  груб  dobļenguos (dobļenguasă) (mn. dobļengu, dobļenguașă) [akc. dobļenguos] (prid.) — (tehn.) grub, sklepan, neotesan ◊ sa faśe tișler mare, da śe guod lukră, tuot ĭe dobļenguos, urît, șî ńiś đ-o trĭabă — pravi se da je veliki stolar, a šta god uradi, sve je grubo, ružno i ni za kakvu vajdu ♦ var. nădobļenkuos ♦ supr. sumĭarńik [Por.]  [Vidi]

1522  Dobriță  Dobriţă  Добрица  Dobriță [akc. Dobriță] (i. m.) — (antr.) Dobrica, l.i. srpskog porekla, demin. od prid. dobro ◊ nume Dobriță la rumîń a fuost șî đemult, da ĭastă ș-akuma — ime Dobrica bilo je kod Vlaha i nekada, a ima ga i sada ◊ firu lu uom ku nume Dobriță sa kĭamă Dobrițuońi, or Dobrițańi, da pi sîrbĭașće Dobricanović — potomci čoveka po imenu Dobrica zovu se Dobriconi ili Dobricani, a na srpskom su Dobricanović [Por.]  [Vidi]

1325  Dobrițuońi  Dobriţoiu  Добрицани  Dobrițuońi [akc. Dobrițuońi] (i. m.) — (antr.) vlaška familija, nastanjena u Bukovu, zaseoku boljevačkog sela Osnić. Naziv nastao od prezimena Dobrițan (Dobrican), koje je pak nastalo kao augm. od l.i. Dobriță (Dobrica) [akc. Dobriță]. [Crn.] ♦ dij. var. Dobrițańi ◊ Dobrițańi sînt o krĭangă đin Bîlabańi, famiļiĭe batrînă în Arnaglaua, veńită đin luok Bușńak în Banatu-l rumîńesk — Dobricani su grana Balabana, stare rudnoglavske familije, koja je došla iz Bošnjaka u rumunskom Banatu ◊ Boșńaku ĭe astîḑ Moldova la marźina Dunîri, în prĭežba lu Golumbăț — Bošnjak je danas Moldava na obali Dunava, preko puta Golupca [Por.] ∞ Dobriță  [Vidi]

1324  Dobropoļan  Dobropolean  Добропољанин  Dobropoļan (mn. Dobropoļeń) (ž. r. Dobropoļană) [akc. Dobropoļan] (i. m.) — Dobropoljanin, Dobropoljac, stanovnik vlaškog sela Dobro Polje u opštini Boljevac [Crn.] ∞ Dobropuoļa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1323  Dobropuoļa  Dobropolie  Добро Поље  Dobropuoļa [akc. Dobropuoļa] (i. ž.) — (ojk.) Dobro Polje, vlaško selo u opštini Boljevac ◊ ĭeĭ s-a năsăļit dă vrodată dî la Požarevăț — oni su se nekada davno doselili od Požarevca [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1222  doda  deda  навикнути (се)  dodauo ma dodau, ĭel sî dodîă) [akc. doda] (gl. p. ref.) — navikniti (se) , privići (se), prilagoditi (se); predavati (se), prepustiti (se); prikloniti (se) ◊ mîĭ ușuor ći dodaĭ la zapușală, đi kĭt la frig — lakše se navikneš na vrućinu, nego na hladnoću [Crn.] ♦ dij. var. daĭ ◊ kînd će pisaḑă sila mare, or nakazu, ļesńe ći daĭ, măî ĭuta faś învîățu  — kada te pritisne sila, ili velika muka, lakše se daješ, brže stekneš naviku [Por.]   [Vidi]

1223  dodat  dedat  навикнут  dodat (dodată) (mn. dodaț, dodaće) [akc. dodat] (prid.) — naviknut ◊ sînt dodat ĭuo la greotĭăț, șî puot sî mîĭ rîăbd una — naviknut sam ja na teškoće, pa mogu da podnesem još jednu [Crn.] ∞ doda  [Vidi]

1205  Dogarĭu  Dogariu  Догаревић  Dogarĭu [akc. Dogarĭu] — (antr.) Dogarević, vlaško prezime jedne familije u Rudnoj Glavi, čiji se rodonačelnik bavio kačarskim zanatom ◊ Dogarĭeșći-n Arnaglaua sînt fir đi fir alu vrunu Pîătru DogarĭuDogarevići u Rudnoj Glavi su direktni potomci nekog Petra Dogara [Por.] ∞ dauagă  [Vidi]

1224  domńiĭe  domnie  посед  domńiĭe (mn. domńiĭ) [akc. domńiĭe] (i. ž.) — 1. (izob.) posed, imanje ◊ domńiĭa luĭ a kuprins žumataće satunjegov posed je zahvatao polovinu sela ♦ sin. imańe [Crn.] 2. (fig.) (iron.) gospodstvo, uglađenost, vaspitanost ◊ đin „domńiĭa” luĭ nuĭe ńimika, ku aĭa nu sa arańesk gluaćiļi — od njegovog „gospodstva” nema ništa, time se glota ne hrani [Por.] ∞ duomn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1759  doplaći  doplăti  доплатити  doplaćiuo doplaćiesk, ĭel doplaćiașće) [akc. doplaći] (gl.) — doplatiti, završiti plaćanje, isplatiti u celosti ◊ doplaćiĭ tuot śe mĭ-a măĭ ramas đi rîndol đintîń — doplatio sam sve što mi je ostalo do prošloga puta ♦ / do + plaći [Por.]   [Vidi]

1760  doplaćit  doplătit  доплаћен  doplaćit (doplaćită) (mn. doplaćiț, doplaćiće) [akc. doplaćit] (prid.) — doplaćen, isplaćen u celosti, namiren ◊ mul mi ĭe măĭ ușuor kînd vîăd kî ĭ-e dîtoriĭa doplaćită întrĭeg — mnogo mi je laške kada vidim da je dug isplaćen u celosti [Por.] ∞ doplaći  [Vidi]

1358  Dopuońi  Dop  Допоњи  Dopuońi [akc. Dopuońi] (i. m.) — (antr.) Doponji, vlaško prezime porodice Kucić u selu Valakonje, dobijeno po pretku sa nadimkom „Dop” — čep, zapušač ♦ / < dop + suf. - uońi ◊ Dopuońi a avut muară astrukată ku ļespiḑ đi pĭatră — Doponji su imali vodenicu pokrivenu kamenim pločama [Crn.] ∞ duop  [Vidi]

1234  dor  doar  ваљда  dor (pril.) — valjda ◊ dor nu va veńi să ńi prindă la gramadă? — valjda neće doći da nas uhvati na gomili ? ♦ var. duor [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1439  doratură  dorătură  маћеха  doratu (mn. doratu) [akc. doratură] (i. ž.) — (ret.) maćeha, druga majka ◊ muma mĭa murit la nașćire, șî ĭuo am kreskut ku mumă doratură — majka mi je umrla na porođaju, i ja sam odras’o sa maćehom ♦ sin. mașćuaĭkă [GPek] ♦ dij. var. (u izr.) muadoorată [Por.] ∞ adourat  [Vidi]

1322  Dorćuońi  Dorcescu  Дорћони  Dorćuońi [akc. Dorćuońi] (i. m.) — (antr.) Dorćoni, vlaško prezime porodice Lazarević u selu Osnić, za koje se pretpostavlja da je nastalo po l.i. Dorća ◊ Dragu lu Duorća a lukrat în maĭdan la Buor — Drago Dorčin je radio u Borskom rudniku [Crn.] ∞ Duorća  [Vidi]

1980  dori  dori  желети  doriuo dorĭesk, ĭel dorĭașće) [akc. dori] (gl. p.) — (psih.) 1. želeti, čeznuti, žudeti ◊ la sîraśiĭe numa puoț dori aĭa śie vrĭeĭ tu, da sî kapiț, amunka — u siromaštvu samo možeš želeti ono što ti treba, a da dobiješ, teško ◊ draguțuļe, mult ći dorĭesk — dragi, mnogo te želim ◊ ma traźe duoru sî ma duk măĭ odată ku uoĭļi la munće — čeznem da još jednom odem sa ovcama u planinu 2. osećati ili trpeti bol, žalost i tugu zbog nečega ili za nečim, ili nekim ◊ mult am dorit dupa muma kînd a murit — mnogo sam žalio za majkom kad je umrla ◊ dorĭesk dupa ćińerĭață, k-am strîvito điźaba — žalim za mladošću, jer sam je straćio uzalud ◊ duor đi ibomńikă ĭe măĭ mare durĭarĭe — žudnja za ljubavnicom je najveća bol [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1981  dorință  dorinţă  жеља  dorință (mn. dorinț) [akc. dorință] (i. ž.) — želja, čežnja, žudnja ◊ am o dorință tare să-l măĭ țuk odată — imam jaku želju da ga još jednom poljubim ◊ ma arsă dorința dupa feĭmĭa murită — sažeže me čežnja za umrlom kćerkom [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1983  dorit  dorit  жељен  dorit (dorită) (mn. doriț, doriće) [akc. dorit] (prid.) — željen, predmet želje; ono za ćim se žudi ◊ n-am fuost dorit ńiś đi muma, ńiś đi tata — nisam bio željen ni od majke, ni od oca (=nisu me želeli ni majka, ni otac) ◊ fi dorit đin đeparće kît sî vrĭeĭ, dakă ĭa nuĭe-n brața-tĭa, ći arḑ đi duor — budi željen izdaleka kol’ko hoćeš, ako ona nije u tvom zagrljaju, sagoriš od željeup. duorńik [Por.] ∞ duor   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1230  dorîngat  transversal ?  попречан  dorîngat (dorîngată) (mn. dorîngaț, dorîngaće) [akc. dorîngat] (prid.) — (fig.) poprečan, koji stoji popreko ◊ în drum s-a dorîngat un șîarpĭe marĭe, ka proțapu karuluĭ — na putu se preprečila jedna zmija, velika kao kolska ruda [Crn.] ∞ dorîngă  [Vidi]

1210  dorîngă  dorângă  мотка  dorîngă (mn. dorînź) [akc. dorîngă] (i. ž.) — 1. motkaurkașî a prins lupu, șî la dus în sat, atîrnat pĭ-o dorîngă — hajka je ulovila vuka, i donela ga u selo obešenog o jednu motku 2. mandal, zasovnica, prečaga kojom se zatvaraju vrata ◊ kasa pîrasîtă, ușa-nkisă ku dorînga, nuĭe ńima pusta — prazna kuća, vrata zamandaljena, nema nigde nikog ♦ sin. pražînă, śobîrńak [Por.]   [Vidi]

1408  dosađi  dosădi  досадити  dosađiuo dosađiesk, ĭel dosađiașće) [akc. dosađi] (gl. p. ref.) — dosaditi; dosađivati ◊ pļakă, nu măĭ dosađi uomupođi, nemoj više dosađivati čoveku ♦ sin. sînđi (Tanda) [Por.]   [Vidi]

1411  dosađieļńik  ?  досадан  dosađieļńik (dosađieļńikă) (mn. dosađieļńiś, dosađieļńiśе) [akc. dosađieļńik] (prid.) — dosadan ◊ straža ĭe lukru dosađeļńik, ći aduormĭe ĭuta — straža je dosadan posao, brzo te uspavauom dosađieļńik — dosadan čovek ♦ var. dosađeļńik [Por.] ∞ dosađi  [Vidi]

1239  dosîș  dosiș ?  наопако  dosîș [akc. dosîș] (pril.) — naopako, pogrešno ◊ śe guođe lukră, dosîș faśe — što god radi, naopako uradi [Crn.] ♦ dij. var. dosîuluĭ [akc. dosîuluĭ] [Por.] ∞ duos   [Vidi]

1238  dosîșće  dosiște  осојина  dosîșće (mn. dosîșć) [akc. dosîșće] (i. ž.) — osojina, zemljište koje je slabije izloženo uticaju sunca ◊ în dosîșće nuĭe bun đi pus grîu, kî amînat să kuaśe — u osojini nije dobro sejati pšenicu, jer kasno sazreva [Crn.] ♦ dij. var. dosîmĭe [Por.] ∞ duos  [Vidi]

2113  dostorî  dostorî  довршити  dostorîuo dostorîăsk, ĭel dostorîașće) [akc. dostorî] (gl.) — dovršiti, dokrajčiti, dokusuriti, potpuno uništiti ◊ a śerkat sî storaskă guonźiļi ku otrauă, n-a putut, ama avut naruok mare k-a dat źeru, șî źeru ļa dostorît đi tuot — probao je da bube uništi otrovom, nije uspeo, ali je imao veliku sreću da udari mraz, pa ih je mraz dokrajčio ♦ / srb. do + vl. storî [GPek] ∞ storî  [Vidi]

1232  dovadă  dovadă  доказ  dovadă (mn. dovĭađe) [akc. dovadă] (i. ž.) — (izob.) dokaz ◊ am dovadă, kî uomu a vaḑut uoĭļi tîaļe în građină mĭa — imam dokaz, jer je čovek video tvoje ovce u mojoj bašti [Crn.] ∞ dovađi  [Vidi]

1252  dovļaće  dovleac  дулек  dovļaće (mn. dovļeț) [akc. dovļaće] (i. m.) — (bot.) dulek, bundeva (Cucurbita pepo) ◊ a rođit dovļețî, kîće tri la un vrĭež — rodili duleci, po tri na jednoj vreži [Crn.] ♦ dij. var. duļaće (mn. duļeț) [akc. duļaće] ♦ var. duļiaće ◊ ĭastă duauă fuarme đi duļeț: porśĭeșć, șî turśĭeșć; ku aĭ porśĭeșć îngraș puorśi, da aĭ turśĭeșć, kare sînt albĭ, lunguĭaț, manînkă șî lumĭa — ima dve vrste duleka: svinjski i turski; sa svinjskim dulecima toviš svinje, a turske, koji su beli i duguljasti, jedu i ljudiun fĭeļ đi duļeț ĭe șî pĭapinu, ama ĭel la nuoĭ rar s-a prins — jedna vrsta duleka je i dinja, ali ona je kod nas retko uspevala (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1241  dragalaș  drăgălaș  љубак  dragalaș (dragalașă) (mn. dragalaș, dragalașă) [akc. dragalaș] (prid.) — ljubak, umiljat, simpatičan ◊ baĭatu al dragalaș, mîĭ mulće fĭaće arĭe — ljubak momak, više devojaka ima [Crn.] ∞ drag  [Vidi]

1254  dragavĭeĭ  dragavei  зеље  dragavĭeĭ (mn. dragavĭeĭ) [akc. dragavĭeĭ] (i. m.) — (bot.) zelje (Rumex crispus) ◊ kînd ažunźe dragavĭeĭu, ńi duśem pi kîmp s-îl kuļaźem — kad stigne zelje, idemo u polje da ga beremo [Crn.] ♦ dij. var. drîgaviĭ [Por.]   [Vidi]

4081  Dragobĭaće  Dragobete  Драгобан  Dragobĭaće [akc. Dragobĭaće] (i. m.) — (kal.) Dragoban, pričji praznik ◊ Dragobĭaće ĭe ḑîua păsîrilor, atunśa sa-npreună păsîriļi șî pun paĭu unu pi altu, fak kuĭb — Dragoban je ptičji dan, tada se sparuju ptice i stavljaju slamku na slamku, prave gnezdo ◊ ku Dragobĭaće înśep aļi doasprăśe babe în marta — sa Dragobanom počinju dvanaest baba u martu ♦ var. Dragoban [Por.] ♦ dij. sin. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Ćirikuva [Crn.]   [Vidi]

1436  draguț  drăguţ  мио  draguț (draguță) (mn. draguț, draguță) [akc. draguț] (prid.) — mio; drag, privlačan; simpatičan ◊ a gasît în alt sat o fată așa draguță đi n-are parĭakĭe la nuoĭ — našao je u drugom selu devojku tako milu, da nema para kod nas ♦ var. drăguț ♦ sin. dragalaș, drăgalaș, drîgalaș ♦ / < (demin.) drag + - uț [Por.] ∞ drag  [Vidi]

1359  Draguļeșći  Drăgulescu  Драгуловићи  Draguļeșći [akc. Draguļeșći] (i. m.) — (antr.) Dragulovići, vlaško prezime familije u selu Šarbanovac, po pretku koji se zvao Dragu ◊ Draguļeșći ku kasa lîngă rîu Șarbanuțuluĭ, a lukrat la fĭer — Dragulovići koji su imali kuću pored Šarbanovačke reke, bili su kovači [Crn.] ♦ dij. var. Draguļieșćivlaško prezime fam. Dragulović u Boljetinu ♦ (jed.) Draguļesku, var. Draguļiesku [akc. Draguļiesku] [Por.] ∞ Dragu  [Vidi]

1240  dragustă  dragoste  љубав  dragustă [akc. dragustă] (i. ž.) — ljubav ◊ dragusta ĭe kînd ći ginđešć numa la unu, șî danaśi aĭlalț nu-ĭ mîĭ kunuoșć — ljubav je kad misliš samo ne jednog, a ostale momke više ne poznaješ [Crn.] ◊ đeskînćik đi dragustă — (dosl.) „bajanje za ljubav”, ljubavna magija [Por.] ∞ drag  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1245  dragustuos  drăgăstos  заљубљив  dragustuos (dragustuasă) (mn. dragustuoș, dragustuasă) [akc. dragustuos] (prid.) — 1. zaljubljiv, koji se lako i često zaljubljuje, koji je zaljubljive prirode ◊ mult ĭe dragustuos, șî kînd vĭađe muĭarĭe frumuasă, sî lasă đi tuot șî pļakă dupa ĭa — veoma je zaljubljiv, i kad vidi lepu ženu, ostavlja sve i polazi za njom [Crn.] 2. privlačan, drag; šarmantan ◊ așa baĭat dragustuos n-am măĭ avut în satu nuostrutako dragog momka još nismo imali u našem selu [Por.] ♦ var. dragastuos [Crn.] [Por.] ♦ dij. var. drîgastuos [Por.] ∞ drag  [Vidi]

1248  drak  drac  ђаво   drak (mn. draś) [akc. drak] (i. m.) — (demon.) đavo, vrag; nekrštenik ◊ sî sa dukă drakuluĭ, or: dukî-să drakuluĭ — neka ide dođavola ◊ la drakuk vragu ◊ tuot un drak — isti je đavo ◊ ńistașńik, kată pi drakunestašan, traži đavola (=kaznu) ♦ sin. ńikruśatnekrštenik, ńipumeńitnepomeik, ńikuratnečist, al mikmali [Por.] ◊ Bufańi aĭ batrîń la Măĭdan la draku ĭ-a ḑîs „Marku”, ș-a blîstamat: „ĭa-će Marku”, „du-će la Marku” — stari Bufani u Majdanpeku đavola su zvali „Marko”, pa su kleli: „Marko te odneo”, „idi k Marku [Buf.]  [Vidi]

1246  drakovină  drăcovină ?  ђаволија  drakovină (mn. drakoviń) [akc. drakovină] (i. ž.) — 1. đavolija, đavolstvo, nestašluk, obešenjaštvo, ludorija ◊ kopilu nuostru ĭar a fakut vro drakovină — naše dete je opet napravilo neki nestašluk [Crn.] ♦ dij. var. drîkovină (mn. drîkoviń), drăkovină (mn. drăkoviń) 2. podvala, smicaliaca, prevara ◊ a mințît lumĭa, ļ-a fakut kîće drîkoviń, șî la urmă l-a dudait đi la lukrulagao je ljude, pravio im je razne smicalice, i na kraju su ga oterali s posla [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1353  dramiĭe  alic  драмлија  dramiĭe (mn. dramiĭ) [akc. dramiĭe] (i. ž.) — dramlija, vrsta sačme za lov na divljač ◊ ku puțîńe dramiĭ, nu puoț lovi pasîrĭa în zbuor — sa malo dramlija ne možeš pogoditi pticu u letu [Crn.] ♦ dij. var. dăramiĭe (Leskovo) [GPek] / < srb. dramlija < tur. dirhemli (dirhem-li) — krupna sačma, krupno zrno za metke lovačkih pušaka (Sursa: Škaljić, exp. Durlić) ∞ drĭam  [Vidi]

1355  draśesk  drăcesc  ђавољи  draśesk (draśaskă) (mn. draśeșć) [akc. draśesk] (prid.) — đavolji, đavolski ◊ furu ĭe lukru draśesk — krađa je đavolji posao [Crn.] ◊ narau draśesk — đavolja narav (sumanut čovek) ♦ (kal.) ḑîua draśeskă ĭe tuota marța-n stamînă — đavolji dan je svaki utorak u sedmici (Crnajka) ♦ (kal.) a. marța draśaskă ĭe ḑîua kînd sa duk sîntuađiri, kađe la stamînă dupa marța vasîlor — đavolji utorak je dan kada odlaze todorovci, pada na drugi utorak uskršnjeg posta (Rudna Glava) b. marța draśaskă ĭe ḑîua kînd muĭeriļi fak la śiriń — đavolji utorak je dan kada žene izrađuju crepulje (Tanda) [Por.] ∞ drak  [Vidi]

2100  drăgoļub  călţunaș  драгољуб  drăgoļub (mn. drăgoļu) [akc. drăgoļub] (i. m.) — (bot.) dragoljub, kapucinka, vrsta lekovite baštenske biljke (Tropaeolum majus) ◊ drăgoļubu are fluare ruoșîĭe, la nuoĭ ĭe fluare batrînă, pusă-n građină — dragoljub ima crven cvet, to je kod nas staro cveće, gajeno u bašti [Por.]   [Vidi]

1433  drik  dric  трап (кола)  drik (mn. driku) [akc. drik] (i. m.) — trap na kolima, deo sa osovinom i točkovima ◊ karu đi buoĭ are driku đi nainće șî driku đi napuoĭ — volovska kola imaju prednji i zadnji trap ◊ gruoșî đin duos sa skuot numa ku driko-l đi nainće alu karu đi buoĭ — trupci se iz šume izvlače samo sa prednjim trapom volovskih kola [Por.] ♦ up. kalamantă, kolomantă [Mlava] ∞ kar  [Vidi]

1378  drîgalaș  drăgălaș  драг  drîgalaș (drîgalașă) (mn.) [akc. drîgalaș] (i. m.) — a. ljubavnik, udvarač ◊ a noroḑît, mĭarźe a ĭevi ku drîgalașu-ĭeĭ đi supt mînă — poludela je, ide javno sa svojim ljubavnikom ruku pod ruku ♦ var. drăgalaș (Tanda) [Por.] b. mezimac, miljenik (Leskovo) (zapis: D. Marković ) [GPek] ∞ drag  [Vidi]

5788  Drîgoćin  Drăgotin  Драгутин  Drîgoćin [akc. Drîgoćin] (i. m.) — (antr.) Dragutin ◊ Drîgoćin ka un fĭeļ îi nume barbațăsk a tunat în Rumîń dupa śe s-a pĭerdut numiļi rumîńeșć aļi batrîńe kum a fuost Ĭuon șî Fluorĭa — Dragutin kao vrsta muškog imena, ušao je među Vlahe kod su se izgubila stara vlaška imena kao što su bila Jon i Florja [Por.] ∞ nume  [Vidi]

1295  drîmb  drâmbă  дромбуља  drîmb (mn. drîmbĭ) [akc. drîmb] (i. m.) — (muz.) drombulja, muzički instrument oblika potkovice, na kom se ton proizvodi duvanjem i trzanjem čeličnog jezička ◊ drîmbu puń întra buḑă, sufļi, da ku źaĭśtu al marĭe daĭ în ļimba luĭ — drombulju stavljaš između usana, duvaš, a palcem okidaš njegov jezičak ♦ var. zdrîmbu [akc. zdrîmbuoļ] (Valakonje) [Crn.] ♦ dij. var. drînd (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. zdrîmbu [akc. zdrîmbuoļ] [Por.] ∞ drîmbońi  [Vidi]

1292  Drîmbakuońi  Drîmbăreanu  Дрмбаковци  Drîmbakuońi [akc. Drîmbakuońi] (i. m.) — (antr.) Drmbakovci, vlaško prezime porodice u selu Gamzigrad, dobijeno po pretku koji je svirao ili izrađivao drombulje ◊ Drîmbakuońi sînt în marźina satuluĭ, kîtră Kravarńik — Drmbakovci su na ivici sela, prema Kravarniku [Crn.] ∞ drîmb  [Vidi]

1293  drîmbońi  drâmboi  дромбуљати  drîmbońiuo drîmbuon, îel drîmbuańe) [akc. drîmbońi] — (gl. p.) drombuljati, svirati na drombuljama ◊ am gasît un drîmb, șî ma-nvîăț sî drîmbuon ku ĭel — nabavio sam drombulju, i učim da drombuljam [Crn.] ♦ dij. var. zdrîmbońi [akc. zdrîmbońi] [Por.]   [Vidi]

1289  drîn!  drân! ?  дрн!  drîn! (uzv.) — (onom.) drn! zvuk koji, usled trzaja, nastaje podrhtavanjem tankog i dugačkog predmeta, koji je čvrst i napet na jednom ili oba kraja, kao što je struna, tetiva luka, prut i slično ◊ „drîn!” șî „drr!” nuĭe tuot una: đin „drr!”, or kă „dîrr!” ĭasă dîrpońală, glas urît șî grĭeu đi urĭekĭ, da „drîn” ĭe măĭ frumuos, măĭ đeșkis, rasună ... — „drn!” i „drr!” nije isto: „drr!” daje škripu, zvuk ružan i neprijatan za uši, a „drn!” je lepši, otvoreniji, zvučniji glas ... [Por.] ∞ drr!  [Vidi]

1290  drînd  strâns ?  напет  drîndup>1up> (drîndă) (mn. drînḑ, drînđe) [akc. drînd] (prid.) — 1. napet, čvrst, krut, naročito koji usled čvrstine ili napetosti stoji uspravno ◊ a ļegat sfuara întra duoĭ șćumpĭ, ș-atîta a strînso đi stă drînd, numa śe nu pokńiașće — vezao je konopac za dva stuba, i tako ga je čvrsto stegao da je sav napet, samo što ne pukne ◊ kopil mik, da kînd vĭađe fĭaće-n pĭaļa guală, iĭ sa faśe ćiku drînd — dete malo, ali kada vidi gole devojčice, piša mu se sva ukruti 2. (fig.) nabusit, naduren ◊ śe ĭe ku kopilo-la đi stîă drînd în kuot? — šta je sa onim detetom, da sav nabusit stoji u ćošku? [Por.] ◊ bat drînd — mortus pijan; pijan ko letva (Krivelj) [Crn.] ∞ drîn!  [Vidi]

1288  drînd  drând ?  дрндало  drîndup>2up> (mn. drîndu) [akc. drînd] (i. m.) — 1. drndalo, štap kojim se rastresuje vuna ◊ drîndu sî faśe đin ļiemn tarĭe, đi sî nu să frîngă — drndalo se pravi od tvrdog drveta, da se ne bi polomilo [Crn.] ◊ ku drîndu sa skutură lîna, să ĭasă đin ĭa luomurĭ, imală kare s-a prins pi lîna uoĭi pănă uaĭa a paskut — drndalom se trese vuna, da izađe iz nje trunje, prljavština koja se uhvatila za ovčje runo dok je ovca pasla 2. drveni luk sa koncem, kojim se seče kačamak ◊ dakă vrĭeĭ sî faś koļașă, îț trîabe fańină đi kukuruḑ, feruaĭkă, koļeșîărĭ, drînd șî fund — ako hoćeš da praviš kačamak, treba ti kukuruzno brašno, kotao, kačamalo, luk i lopar [Por.] 3. (muz.) drombulja ◊ kîntă-n drînd — svira u drombulje (Plavna) [Pad.] ♦ dij. sin. zdrîmbu (akc. zdrîmbuoļ) (Valakonje) [Crn.] ∞ drîn!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1291  drîndarĭ  ?  дрндар  drîndarĭ (mn. drîndarĭ) [akc. drîndarĭ] (i. m.) — (izob.) drndar, onaj koji češlja vunu pomoću naročite naprave zvane drndalo; vunovlačar ◊ drîndarĭ a fuost đe mult, akuma s-a pĭerdut — drndara je bilo nekad, sada su se izgubili [Por.] ◊ drîndari a mĭers đi la kasă la kasă, ku drndu-n șîaļe, șa drîndait lîna la uamiń — drndari su išli od kuće do kuće sa drndalom na leđima, i drndali ljudima vunu drîndari s-a rarit kînd a ĭeșît daraśiļi, da đi tuot s-a pĭerdut kînd a-nśeput sî sa fakă mașîń đi miță — drndari su se proredili kada su se pojavili grebeni, a nestali su sasvim kada su počele da se dižu vunovlačare (Jasikovo) [GPek] ∞ drîn!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1286  Drîndarĭeșći  Drîndarești  Дрндаревићи  Drîndarĭeșći [akc. Drîndarĭeșći] (i. m.) — Drndarevići, vlaško prezime u selu Valakonju, nastalo prema zanimanju osobe koja se bavila rastresanjem vune ◊ imańa lu Drîndarĭeșći kuprinđe izvuoru alu Ogașu Drîndarĭesk — imovina Drndarevića zahvata izvor Drndarevog potoka [Crn.] ♦ / < drîndarĭ — (zast.) drndar, vunovlačar (exp. Durlić) [Por.] ∞ drîn!  [Vidi]

1348  drîsman  drâsman ?  дроњак  drîsman (mn. drîsmańe) [akc. drîsman] (i. m.) — 1. dronjak, iznošen ili pocepan deo odeće ◊ am fuost sarak, n-am avut țuaļe, am purtat ńișći drîsmańe rupće — bio sam siromah, nisam imao odelo, nosio sam neke pocepane dronjke ◊ drîsman s-a ḑîs la un fĭeļ đi pînḑă supțîrĭe, kare s-a țasut atîta đi rat đ-aĭ putut pin ĭa să trĭeś ku źeĭśtu, đin kare s-a kusut nadraź đi uamiń đi vară, đi să ļi fiĭe la uamiń rakuare pănă lukră — drsman se zvala jedna vrsta tankog platna, koje se tkalo tako retko da si mogao kroz njega prst da provučeš, od koga su se šile letnje muške pantalone, da bi muškarcima bilo sveže dok rade (Rudna Glava) 2. preveliki deo odeće ◊ mĭ-a kusut muĭarĭa un drîsman đi kimĭașă, stă pi mińe ka slamńakusašila mi je žena preveliku košulju, stoji na meni kao slamarica (Tanda) ♦ var. drîzman (Tanda) [Por.] / < srb. drzman < tur. dizman, dizmenkrupan čovek, visok i korpulentan čovek (Sursa: Škaljić, exp. Durlić )   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1352  drĭavă  dreavă  кључњача  drĭavă (mn. drĭevĭ) [akc. drĭavă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. ključnača, ključna kost (clavicula) ◊ a kaḑut, ș-a frînt drĭava la umăr — pao je, i polomio ključnu kos t b. lisna kost (fibula) ◊ drĭava ku fluiru sînt duauă uasă la piśuor — lisnjača i golenjača su dve koske na nozi 2. prečaga, spojnica ◊ ku drĭavă prinḑ duauă blîăń — sa prečagom spajaš dve daske [Por.]   [Vidi]

2342  drĭeș  batoză  дреш  drĭeș (mn. drĭeșu) [akc. drĭeș] (i. s.) — (tehn.) dreš, vršalica ◊ drĭeșu ĭe mașînă đi trăirat mare, kare a mînato motuoru pista o kurao lungă, da kînd s-a ivit traktur-ļi, a mînato trakturudreš je velika vršalica koju je pokretao motor preko dugačkog kaiša, a kada su se pojavili traktori, pokretao je traktor ◊ drĭeșu a katat drumurĭ đi kar larźe, șî mulț lukratuorĭ — dreš je tražio široke kolske puteve, i mnogo radnika ♦ sin. mașînă đi trăirat [Por.] ♦ up. bagatuorĭ [Crn.] ∞ mașînă  [Vidi]

1379  drpeļi  jerpeli  дрпати  drpeļiuo drpeļiesk, ĭel drpeļiașće) [akc. drpeļi] (gl.) — drpati, krasti naveliko i otvoreno ◊ la drpeļit păn’ la uos — odrao ga do koske [Por.] ♦ dij. sin. žîrpeļi [Crn.]   [Vidi]

1215  drr!  ?  дрр!  drr! (uzv.) — (onom.) drr! zvuk koji izaziva tarenje predmeta; škripanje, drljanje, struganje ◊ aud kînd șî kînd în kuzńiță: „drr! drr!” - śe va dîrai, draku va șći, mi frikă sî ma duk sî vîăd śiĭe — čujem kat-kad u kovačnici: "drr! drr!" - šta li drlja, đavo će ga znati, strah me je da odem i vidim šta je [Por.]   [Vidi]

1265  drugă  drugă  клип  druup>1up> (mn. druź) [akc. drugă] (i. ž.) — (bot.) klip kukuruza ◊ ćimpo-sta mîndru a rođit kukuruu: kîće tri druź la un fir — ove godine lepo je rodio kukuruz: po tri klipa na jednom struku [Crn.] druga ĭe kukuruu ku buobiļi, kurațat đi giž — klip je kukuruz sa zrnima, očišćen od šaše (Rudna Glava) [Por.] ♦ dij. sin. gluod (Rečica) [Stig] ∞ kukuru  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1618  drugă  drugă  реза  druup>2up> (mn. druź) (i. ž.) — reza, pokretna daščica kojom su se zatvarala vrata ◊ dr<u>uu>ga ĭe o blan<u>uu>ță đi ļiemn îmblatu<u>au>re, ku k<u>au>re sa-nkis <u>uu>șa đi bătrîń<u>au>ță — reza je pokretna daščica kojom su se nekada zatvarala vrata ◊ dr<u>uu>ga a țîn<u>uu>to du<u>au>uă k<u>uu>ńe bat<u>uu>će-n <u>uu>șă, k<u>au>re av<u>uu>t kîrļ<u>iu>g la vîr, să ț<uu>nă blan<u>uu>ța să nu sk<u>au>dă — rezu su držala dva klina, nabijena u vrata, koja su imala kuku na vrhu, da drže daščicu da ne spadne ◊ dr<u>uu>ga a fu<u>ou>st đis<u>uu>pra înkreșt<u>au>tă, <u>uu>nđe a veń<u>iu>t ļ<u>iu>mba kĭ<u>eu>ĭi — reza je sa gornje strane imala ureze, u koje je ulazio jezičak ključa ♦ sin. kļ<u>au>nță (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1266  drum  drum  друм  drum (mn. drumu) (i. s.) — drum, put ◊ đ-aiś pîn în Buļuoț drumu ĭe larg șĭ đirĭept — odavde do Boljevca put je širok i prav [Crn.] a. ◊ drumo-l mare — veliki put, javni put, glavna saobraćajnica ♦ (fig.) veliki (spoljni) svet; javnost ◊ mĭarźe ka kațaua, șî ma latră pi drumo-l mare — skita kao kučka, i olajava me javno (=ogovara) ◊ traĭașće pi drumo-l mare — živi kao beskućnik, skitnica ♦ sin. șļau, șļiaujavni put, važniji put b. ◊ drumo-l mik — mali put, sporedni put, puteljak, staza; prečica ◊ kînd s-a întuors đi la bîlś, a dat pi drumo-l mik, șî đ-aĭa aźuns ĭuta — kad su se vratili sa vašara, udarili su prečicom, pa su zato brzo stigli ◊ drum înćins — prav put c. ◊ drum đi kar — kolski put d. ◊ drum đi viće — stočni put, put kojim ide stoka na pašu ili pojilo ♦ sin. kaļe, kalare, karare [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1273  drumaĭală  drumăială  путовање  drumaĭală (mn. drumaĭaļe) [akc. drumaĭală] (i. ž.) — 1. putovanje, naročito pešačenje ◊ lukru mĭ-a fuost đeparće, șî ĭo am tîbarît đi drumaĭală pănă n-am ažuns la penzîĭe; akuma ńiś ku gîndu nu drumîĭ ńiś unđe — posao mi je bio daleko, i ja sam se umorio od putovanja dok nisam stigao do penzije; sada ni u mislima ne putujem nigde ♦ var. drumuitu, drumaĭtu, drumaitură 2. putešestvije, avantura ◊ n-am kînd sî-ț puvestîăsk drumuĭturiļi mĭaļe tuaće — nemam kada da ti pričam sva svoja putešestvija [Por.] ∞ drum  [Vidi]

1271  drumaș  drumaș  путник  drumaș (mn. drumaș) [akc. drumaș] (i. m.) — putnik, obično pešak ◊ drumașî mĭerg pi drum, da uoțî-ĭ aśiră đin padure — putnici idu drumom, a lopovi ih vrebaju iz šume [Por.] ∞ drum  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1226  duamnă  doamnă  госпођа  duamnă (mn. duamńе) [akc. duamnă] (i. ž.) — gospođa; damauĭtîće kum s-a înbrakat, ka duamnă đin varuș — vidi kako se obukla, kao gospođa iz grada [Crn.] ◊ trĭeku ka duamna ku kapu pi sus, la ńima nu sa uĭtă — prođe kao gospođa sa uzdignutom glavom, nikoga nije pogledala ♦ (demin.) domńișuară [akc. domńișuară] [Por.] ∞ duomn  [Vidi]

1261  duauăḑîăś  douăzeci  двадесет  duauăḑîăś [akc. duauăḑîăś] (br.) — dvadeset ◊ kînd am înpļińit duauăḑîăś đi ań, m-am dus în vuoĭskă — kad sam napunio dvadeset godina, otišao sam u vojsku [Crn.] ♦ dij. var. doaḑăś, duaḑăś [Por.] ∞ du  [Vidi]

1267  dud  dud  дуд  dud (mn. du) (i. m.) — (bot.) dud (Morus) ◊ am oltańit un dud, ș-am vaḑut kî s-a prins — kalemio sam dud, i video sam da se primio a. ◊ dud đ-aĭ albĭ (Morus alba) — beli dud ◊ am în obuor un dud đ-aĭ albĭ, batrîn ka mińe — imam u dvorištu beli dud, star koliko i ja b. ◊ dud đ-aĭ ńegi (Morus nigra) — crni dud ◊ nuĭe ļiemnu duduluĭ ńegru, numa ĭel faśe duđe ńagrĭe — nije dudovo drvo crno, nego ono rađa crne dudinje [Crn.] ♦ sin. ĭagud [akc. ĭagud] (Krepoljin) [Mlava]   [Vidi]

1304  dudai  dudui  отерати  dudaiuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) [akc. dudai] (gl. p.) — oterati; udaljiti od sebe ◊ dudai așa bunataće đi muĭarĭe, numa pîntru parinț — otera onako krasnu ženu, samo zbog roditelja ◊ dudîĭe pîăsîrļi đin viĭe, sî nu manîśe struguri — oteraj ptice iz vinograda, da ne pojedu grožđe [Crn.]   [Vidi]

1305  dudait  duduit  отеран  dudait (dudaită) (mn. dudaiț, dudaiće) [akc. dudait] (prid.) — oteran, proteran ◊ dudait đi la lukru șîađe akas — isteran sa posla sedi kod kuće [Crn.] ◊ la prins în furaluk, șî la dudait đin țară afară — uhvatili ga u krađi, i proterali ga iz zemlje [Por.] ∞ dudai  [Vidi]

1306  dudaĭală  duduială  истеривање  dudaĭală (mn. dudaĭelu) [akc. dudaĭală] (i. m.) — isterivanje, proterivanje ◊ sî șćiĭ kî dudaĭala buaļi ku ļekurĭ nuĭe în tuot đi una ku ļak — da znaš da isterivanje bolesti lekovima nije uvek uspešno [Crn.] ∞ dudai  [Vidi]

1268  dudă  dudă  дудиња  duup>1up> (mn. duđe) [akc. dudă] (i. ž.) — (bot.) dudinja, dudov plod ◊ am adunat un śubîăr đi duđe đi rakiĭe — sakupio sam jedan čabar dudinja za rakiju [Crn.] ◊ ĭastă duauă fuarme đi duđe, albe șî ńagrĭe, miĭe măĭ mult îm plak aļi ńiagre — ima dve vrste dudinja, bele i crne, ja više volim crne [Por.] ♦ sin. ĭagu [akc. ĭagudă] (Krepoljin) [Mlava] ∞ dud  [Vidi]

1269  dudă  dudă  цев  duup>2up> (mn. du) [akc. dudă] (i. m.) — 1. a. cev; duguljast šupalj predmet ◊ lula la kazan ĭe fakută ka duda — lula na kazanu je u obliku cevi ◊ duļaćiļi la kovrag are dudă, șî kopiĭi fak fluir đin ĭa — dulek na vreži ima cevku, i deca prave frulu od nje b. tvor cevi ◊ masură țaua-ĭa, sî vĭeḑ kît ĭe đi largă la dudă — izmeri tu cev, da vidiš koliko joj je otvor širok (Rudna Glava) 2. čunak; dimnjak ◊ duda la șporĭet ĭe pļină đi fuńiźină — čunak na šporetu pun je gareži 3. sirena u borskom rudniku ◊ sa-uḑe duda-n Buor, ĭasă lukratuori đi la lukručuje se sirena u Boru, izlaze radnici s posla (Tanda) ♦ (augm.) duduļan ♦ (demin.) duduļiță [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1264  dudîau  dudău  коров  dudîau (mn. dudîĭe) [akc. duau] (i. m.) — korov; budžak; travuljina ◊ oboru s-a înplut dă dudîau, nu mi puoț să ći măĭ baź în ĭal — dvorište se napunilo korova, ne možeš više da uđeš u njega ◊ mi s-a înplut straturiļi dă dudîau, ma duk să ļe pļivĭesk — leje su mi se napunile korova, idem da ih oplevim [Hom.] ♦ dij. var. dudîău [akc. duău]; duu ◊ đi kînd aśiĭa nu traĭașće ńima, a krĭeskut duu pănă-n gard — otkad tu ne živi niko, narastao je korov do ograde [Por.] ♦ dij. var. dundarĭ [akc. dundarĭ] [Crn.] ∞ duup>2up>  [Vidi]

1275  duduļaĭkă  dudulaică ?  свитак  duduļaĭkă (mn. duduļeĭś) [akc. duduļaĭkă] (i. ž.) — 1. svitak; smotuljak; truba; višestruko uvijen predmet, koji ima slobodan, cevast prostor u sredini ◊ s-ambatat, ș-a fakut đintr-o arćiĭe duduļaĭkă, șî s-a pus, fara rușîńe, să sufļe-n ĭa ka kînd ĭe bandă — napio se, napravio je od neke hartije svitak, i počeo, bez stida, da duva u njega kao da je truba (Tanda) [Por.] 2. cevka ◊ vrĭeĭ sî-m taĭ o duduļaĭkă đi suok, sî fak đin ĭa pokńituarĭe? — hoćeš li da mi isečeš jednu cevku od zove, da napravim od nje pucaljku? [Crn.] ∞ duup>2up>  [Vidi]

1274  duduļiu  duduliu ?  цеваст  duduļiu (duduļiе) (mn. duduļiĭ, duduļiе) [akc. duduļiu] (prid.) — cevast, koji ima duguljast oblik sa šupljinom po celoj dužini; trubast ◊ đin śuariko-sta fă un vig duduļiu, sî puot să-l duk pi bît — smotaj mi ovu tkaninu u trubasti svitak, da mogu da ga nosim na štapu (Tanda) [Por.] ∞ duup>2up>  [Vidi]

1270  duduraĭkă  dudă ?  дудурајка  duduraĭkă (mn. dudurîăĭś) [akc. duduraĭkă] (i. ž.) — (muz.) (izob.) dudurajka, cevčica od maslačka otvorena na oba kraja, koja se koristila kao duvački muzički instrument za dobijanje jednostavnih tonova ◊ fĭaćiļi marĭ a fakut dudurăĭś đin laptukă, ș-a sufļat în ĭaļe kînd a vrut s-îĭ audă baĭețî unđe sînt, șî sî vină sî sa gasîaskă — devojke su pravile dudurajke od maslačka, i duvale su u njih kada su želele da momci čuju gde su, i da dođu na sastanak ◊ dudurîăĭśiļi a fuost fakuće đin duauă duđe đi laptukă, una măĭ skurtă, una măĭ lungă, đ-aĭa avut duauă glasurĭ, măĭ supțîrĭe șî măĭ gruos — dudurajke su bile napravljene od dve maslačkove cevčice, jedne kraće i jedne duže, zato su imale dva glasa, niži i viši ◊ fĭaćiļi kare a fuost măĭ sprimiće, a putut în duduraĭkă sî fakă kînćik frumuos, kare a rîsunat pista vîăĭ, șî s-a-uḑît đeparće — devojke koje su bili spremnije, mogle su na dudurajci da izvedu lepu melodiju, koja je odjekivala preko dolina, i čula se nadaleko (Rudna Glava) ◊ s-a fakut dudurăĭśiļi șî đin țauă đi suok, kî laptuka pi ļivađe n-a țînut mult — pravile su se dudurajke i od zove, jer maslačak sa livade nije trajao dugo (Tanda) [Por.] ∞ duup>2up>  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1342  dugaĭaș  dugăiaș  продавац  dugaĭaș (mn. dugaĭaș) [akc. dugaĭaș] (i. m.) — prodavac, trgovac, osoba koja prodaje robu u trgovačkoj radnji ◊ s-a prins la lukru-n dugaĭe, ș-a fuost dugaĭaś ḑîaśe ań — zaposlio se u prodavnici, i bio je prodavac deset godina [Por.] ∞ dugaĭe  [Vidi]

4658  dugaĭașîță  dugăiașiță  продавачица  dugaĭașîță (mn. dugaĭașîț) [akc. dugaĭașîță] (i. ž.) — (ret.) prodavačica ◊ în dugăĭ măĭ mult a lukrat uamińi, ama koļa-koļa, pin saće, s-a gasît șî kîć-o muĭare ka dugaĭașîță — u prodavnicama najviše su radili muškarci, ali ovde-onde, po selima, našla se i po neka žena kao prodavačica [Por.] ∞ dugaĭe  [Vidi]

1341  dugaĭe  dugae  продавница  dugaĭe (mn. dugăĭ) [akc. dugaĭe] (i. ž.) — prodavnica, trgovačka radnja ◊ ńa-nkis dugaĭa, nu măĭ avĭem unđe să kumparăm — zatvorili su nam prodavnicu, nemamo više gde da kupujemo [Por.] ◊ s-a întîńit ku ĭel în dugaĭe — sreo se sa njim u prodavnici (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. dukĭan [Crn.]  [Vidi]

1338  duguĭală  duhoare  задах  duguĭală (mn. duguĭelu) [akc. duguĭală] (i. ž.) — zadah, neprijatan miris; vonj ◊ đin țuaļiļi luĭ mĭarźe duguĭală ka kînd a durmit în ștală — iz njegovog odela širi se zadah kao da je spavao u štali ♦ (skr.) dug (mn. dugu) ◊ vinu đin baśivă arĭe dug urît — vino iz bačve ima neprijatan mirisup. putuarĭe — smrad [Crn.] ♦ dij. var. dug, duguarezapah, težak miris (Leskovo) [GPek]   [Vidi]

1340  dukĭan  dugheană  дућан  dukĭan (mn. dukĭanu) [akc. duan] (i. m.) — dućan, gradska prodavnica tekstilne ili zanatske robe ◊ kumparaĭ în dukĭan un kîlțan đi mińe, da đi muĭarĭe pînḑă đi krețan — bio sam u dućanu i kupio sebi košulju, a ženi platno za suknju [Crn.] ♦ sin. dugaĭe [Por.]   [Vidi]

1339  dul  dul  оток  dul (mn. dulu) (i. m.) — 1. otok, otečeno mesto na telu ◊ în șîaļe, unđe la lovit berbĭeku ku kuornu, ĭa ĭeșît un dul marĭe — na leđima, gde ga je ovan zakačio rogom, napravio mu se veliki otok [Crn.] ◊ ma muśkat o guangă, șî mi s-a fakut un dul pi pĭaļe — ujela me neka buba, pa mi se napravio otok na koži 2. izbočina, neravnina ◊ a ploĭat șî apa ń-a luvat drumu, a ramas numa ńișći dulurĭ koļa-koļa — padala je kiša i odnela nam put, ostale su samo neke izbočine ovde-onde ♦ sin. dîlm [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1450  dulău  dulău  псина  duu (mn. dulăĭ) [akc. dulău] (i. m.) — (zool.) psina, veliki pas ◊ kînd aĭ dulăĭ ku ćińe la munće, nu ći ćĭemĭ ńiś đi lupĭ, ńiś đi urș — kad uz sobe u planini imaš velike pse, ne bojiš se ni vukova, ni medveda ♦ var. durlău (Tanda) ♦ sin. kînoćeuup. dulfă [Por.] ∞ kîńe  [Vidi]

1437  dulfă  dolcă  кучка  dulfă (mn. dulfe, var. dulfĭe) [akc. dulfă] (i. ž.) — 1. (zool.) kučka, ženka psa (obično lošije rase) ◊ dulfă ĭe un fĭeļ đi kațauă — dulfa je jedna vrsta kučke 2. (fig.) (pej.) (za ženu) skitara, kurva ◊ śe-ț trîabe dulfa-ĭa đi muĭarĭe, kare mĭarźe đin mînă-n mînă? — šta će ti ta kučka od žene, koja ide iz ruke u ruku? [Por.]   [Vidi]

1317  dulśață  dulceaţă  сласт  dulśață (mn. dulśețu) [akc. duață] (i. ž.) — (nutr.) 1. slast, slatkoća, ukus slatkih stvari ◊ ļebeńița-ĭa a statut prĭa mult, ș-a perdut dulśața — ona lubenica je predugo stajala, pa je izgubila slast 2. poslastica, slatkiš ◊ la nuoĭ prazńiku nu să faśe fîră dulșețurĭ — kod nas slava se ne pravi bez slatkiša [Crn.] 3. ukus ◊ mînkarĭa fara dulśață — jelo bez ukusa [Por.] ∞ dulśe  [Vidi]

1316  dulśe  dulce  сладак  dulśe (mn. du) [akc. dulśe] (prid.) — 1. sladak, koji ima svojstvo slatkog ukusa ◊ ļebeńița ś-am kumparato ĭe dulśe ka mńarĭa — lubenica koju sam kupio slatka je kao med 2. ukusan ◊ đimult n-am mînkat așa pasuĭ dulśe — odavno nisam jeo tako ukusan pasulj 3. (fig.) simpatičan; umiljat ◊ fećița-sta arĭe așa vuorbă dulśe, ka pasarika — ova devojčica ima tako sladak govor, kao ptičica [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1346  duluźală  ?  одуговлачење  duluźală (mn. duluźelu) [akc. duluźală] (i. ž.) — odugovlačenje, otezanje; kašnjenje; odlaganje ◊ duluźala luĭ ku datoriĭa, arĭe sî ma mîńe sî nu-ĭ mîĭ dau ńimika — njegovo otezanje sa dugom, nateraće me da mu više ne pozajmljujem ništa [Crn.] ♦ up. duļiźak [Por.] ∞ duluźi  [Vidi]

1343  duļiźak  ?  дуг  duļiźak (duļiźakă) (mn. duļiźieț) [akc. duļiźak] (prid.) — dug, koji dugo traje ◊ kînd nus ļiamńe, fuoku sa faśe ku duļiźakukad nema drva, loži se „duga” vatra (tj. vatra koja tiho sagoreva i koja će dugo da traje ) [Por.] ♦ up. duluźală [Crn.]   [Vidi]

1540  dumbrauă  dumbravă  дубрава  dumbrauă (mn. dumbrîăvi) [akc. dumbrauă] (i. ž.) — (bot.) dubrava, vrsta šume ◊ kuodru kare stă întrĭeg, nuĭe taĭat đin ĭel, padure đasă, ku ļiamńe nu prĭa marĭ — šuma koja je ostala cela, koja nije sečena, gusta šuma sa drvećem koje nije previše visoko ◊ ĭastă o Dumbrauă la Gorńana șî una la Lazńița — ima jedna Dubrava u Gornjani i jedna u Laznici [Por.]   [Vidi]

1336  dumińikă  duminică  недеља  dumińikă (mn. dumińiś) [akc. dumińikă] (i. ž.) — (kal.) nedelja, poslednji dan u sedmici ◊ dumińika ĭe ḑîuă đi ođină șî đi dus la fameļiĭe — nedelja je dan za odmor i obilazak rodbine ♦ (kal.) Dumińika marĭe — (dosl.) „velika nedelja”; Trojice, Pedesetnica; Duhovi ◊ Dumińika marĭe sî kađe la șapće saptamîń dupa Pașć — Trojica pada na sedam nedelja posle uskrsa ♦ (kal.) Dumińika mikă — (dosl.) „mala nedelja"; Petrove poklade ◊ atunșa ĭasă Rusaļiļi șî sî puńe puostu lu Sîm-Pĭetru tada se završava Rusalna nedelja i počinje Petrov post [Crn.] ◊ dumińika trĭekută — prošla, protekla nedelja ◊ dumińika śe vińe — iduća, naredna nedelja [Por.] ∞ stamînă  [Vidi]

5035  dumińikă ćinîră  dumínică tânără  млада недеља  dumińikă ćinîră (mn. dumińiś ćińire) [akc. dumińikă ćinîră] (sint.) — (kal.) (dosl.) „mlada nedelja”, prva nedelja posle pojave mladog meseca ◊ dumińika ćinîră ĭe la svîrșîtu saptamîńi pi karĭe s-a pus luna nuauă — mlada nedelja je poslednji dan u sedmice u toku koje se pojavio mlad mesec [Crn.] ◊ dumińikă ćinîră ĭe șî sîptamîna întrĭagă, đin ḑîua-ĭa kînd sa puńe luna mikă — mlada nedelja je i cela sedmica, od dana kada se pojavi mlad mesec [Por.] ∞ dumińikă  [Vidi]

1298  dumitaļe  dumitale  господине (у изр.)  dumitaļe [akc. dumitaļe] (zam.) — (zast.) (u izr.) gospodine! ♦ / dumitaļe < domńiĭi a tĭaļe — tvom gospodstvu ◊ đimult, kînd s-a-ntîlńit duoĭ drumaș, unu a ḑîs: „Bună kaļa!”, d-alalalt s-a raspuns ku: „Mulțamĭesk, dumitaļe!”— Nekada, kada su se sretala dva putnika, jedan bi rekao: — „Dobar put!”, a drugi je odgovarao sa: „Zahvaljujem, gospodine!” [Crn.] up. țamtaļe  [Vidi]

1357  Dumitrașkuońi  Dumitrășcanu  Думитрашкови  Dumitrașkuońi [akc. Dumitrașkuońi] (i. m.) — (antr.) Dumitraškovi, vlaško prezime familije u selu Savinac ◊ a ĭeșît Ćimuoku pîn la kîășîļi lu Dumitrașkońi — izlio se Timok sve do kuća Dumitraškovih [Crn.] ∞ Dumitru  [Vidi]

1318  dumĭastîk  domestic  домаћи  dumĭastîk (dumĭastîkă) (mn. dumĭastîś, dumĭastîśe) [akc. duastîk] (prid.) — (za životinje) domaći, pripitomljen, koji živi u domaćinstvu ◊ puorku al dumĭastîk manînkă kukuruḑ kînd îĭ daĭ, da al salbaćik numa kînd gasîașće — domaća svinja jede kukuruz kad joj daješ, a divlja samo kad nađe ◊ în tuaće saće ĭastă pĭară dumĭastîśe, da șî pĭară porśeșć sa mîĭ gasîăsk unđe-unđe — u svim selima ima domaćih krušaka, a i divljih ima još uvek ovde-onde ◊ žuavină dumĭastîkă — domaća životinja (Krivelj) ♦ supr. salbaćik [Crn.]   [Vidi]

1227  dumńeḑîu  dumnezeu  бог  dumńeḑîu (mn. dumńeḑîĭ) [akc. dumńeḑîu] (i. m.) — (rel.) bog, gospod bog ◊ ćińerișu nu măĭ krĭađe-n dumńeḑîuomladina više ne veruje u boga ♦ sin. buog ♦ var. dumńeḑîău [Por.] ♦ dij. var. dumńiḑîău [Crn.] / < duomnu „gospod” + ḑîău „bog”   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1258  Dumuońi  Duman  Думановци  Dumuońi [akc. Dumuońi] (i. m.) — (antr.) Dumanovci, vlaško prezime familije u Osniću - Bukovu koje vodi poreklo od pretka po imenu Duman ◊ Sava lu Duman a fuost kondukter la autobusu maĭdanuluĭ đin Lugńița — Sava Dumanov je bio kondukter na autobusu rudnika u Lubnici [Crn.]   [Vidi]

1350  dundă  îndesată  здепаста  dundă (mn. dunđe) [akc. dundă] (prid.) — (o ženi) zdepasta; gojazna osoba, naročito devojčica ◊ o dundă đi fată, s-angrașat ka purśeluzdepasto devojče, ugojilo se ko prase ◊ dundă ĭe insă mikă șî grasă, rar s-a ḑîs așa đi uamiń — zdepasta je osoba mala i debela, retko se kad tako govorilo za muškarce ♦ var. (pej.) dunduaĭkă [Por.]   [Vidi]

1755  dungă  dungă  црта  dungă (mn. dunźi) [akc. dungă] (i. ž.) — 1. crta, linija, pruga, traka, rub, ivica; vidik ◊ đemper ku dunźi — đžemper sa prugama ◊ iș đață suariļi dupa dungă — sunce zađe za vidik [Hom.] ◊ a tras o dungă ruoșîĭe pista fuaĭe — povukao je crvenu liniju preko lista ◊ a ĭeșît ku uoiļi la dunga krși, a kolo ĭastă skradă đi paskut — izgonio je ovce na ivicu krša, tamo ime dlakave šaši za pašu 2. (fig.) a. neraspoloženje ◊ stă-n dungă — nakrivo je nasađen, nije raspoložen b. bežanje, spašavanje (nestajanje s vidika) ◊ luvă dunga, șî skapă — dohvatio se vidika i nestao, spasio se ◊ ĭa-ț dunga! — briši, nestani! c. preterivanje, laganje, prelazak neke mere ◊ đaće kîta dupa dungă — rekao je neistinu; slagao je (Tanda) ♦ sin. vargă [Por.]  [Vidi]

1314  Dunurĭe  Dunăre  Дунав  Dunurĭe [akc. Dunurĭe] (i. ž.) — (hidr.) reka Dunav ◊ kînd s-a dus lumĭa la lukru în Rumîńiĭe, pistă Dunurĭe a trekut ku vapuorukad su ljudi išli na rad u Rumuniju, Dunav su prelazili brodom [Crn.] ♦ dij. var. Dunîrĭe ◊ Dunîrĭe, apă tulburĭe — Dunav, mutna voda ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń, kînd a fuźit đin Țara rumîńaskă, a trĭekut Dunîrĭa, notînd ku truaśiļi la brîunaši stari, kada su bežali iz Vlaške, prelazili su Dunav plivajući sa tikvama oko pojasa [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1315  duodă  dodă  невеста  duodă (mn. duode) [akc. duodă] (i. ž.) — 1. (srod.) a. (zast.) nevesta, tek udata žena ◊ pi la nuoĭ a veńit komșîĭa ku duoda luĭ — kod nas je došao komšija sa svojom nevestom [Crn.] b. starija sestra ◊ doda Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — doda Marija je moja starija sestra (Voluja) [Zvizd] c. starija žena uopšte ◊ duodă sa ḑîśe la fiĭekare muĭare măĭ batrînă, fiva suoră, or nudodom zovemo svaku stariju ženu, bila sestra ili ne (Doljašnica) [Bran.] ♦ dij. var. dodă [akc. dodă] [Buf.] 2. (pej.) prostak, glupak; neotesanko ◊ o duodă đi uom, fuź đi ĭel — prostak, beži od njega (Rudna Glava) [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

1259  duoĭ  doi  два  du (ž.r. duauă) [akc. duoĭ] (br.) — dva; dvojicauomu arĭe duuokĭ în kap, șî duauă mîń în umirĭ — čovek ima dva oka u glavi i dve ruke u ramenima ◊ duoĭ đin sută — dva odsto, dva procenta [Crn.] ♦ dij. var. doĭ (două, doo) ◊ doĭ kopiĭ mĭerg pe drum și să uĭtă la doo feťe — dva dečaka idu ulicom i gledaju dve devojke [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1262  duoĭļa  doilea  други  duoĭļa [akc. duoĭļa] (br.) — drugi, druga ◊ a duoĭļa uară lu tata a operesît uokĭupo drugi put su mome ocu operisali oko [Crn.] ◊ vĭerĭ a duoĭļa — (za srodstvo) treće koleno ◊ ĭuo ku Ĭanku sînćem vĭerĭ a duoĭļa — ja i Janko smo treće koleno [Por.] ∞ du  [Vidi]

1260  duoĭsprĭaśe  doisprezece  дванаест  duoĭsprĭaśe [akc. duoĭsprĭaśe] (br.) — dvanaest ◊ duauăsprĭaśe luń ĭastă pi un an — dvanest meseci ima u jednoj godini [Crn.] ♦ diĭ. var. duoĭsprîaśe ♦ (ž.r.) doăsprîaśe ◊ doăsprîaśe muĭerĭ sapă-n luok — dvanaest žena kopa na njivi [Por.] ∞ du  [Vidi]

1263  duoĭsprĭaśeļa  doisprezecelea  дванести  duoĭsprĭaśeļa (duauăsprĭaśeļa) [akc. duoĭsprĭaśeļa] (br.) — dvanaesti, dvanaesta ◊ luna marĭe ĭe duauăsprĭaśeļa lună-n an — decembar je dvanaesti mesec u godini [Crn.] ♦ dij. var. doĭsprîaśiļa [Por.] ∞ du  [Vidi]

1231  duor  dor  жеља  duor (mn. duoru) [akc. duor] (i. s.) — 1. želja, čežnja, žudnja ◊ am sî muor đi duoru luĭ — umreću od čežnje za njim [Crn.] 2. tuga, bol; seta, melanholija; sevdah; ljubav(ni jad) ◊ kînćiśe đi duor — (dosl.) pesme tuge (muz.) ljubavne pesme, sevdalinke 3. (u izr.) lažna ljubav ◊ duor ușuor — (dosl.) „laka želja”, (fig.), lažna ljubav ◊ duoru lu Marćin Kĭuoru — (dosl.) ljubav Slepca Martina (=nikakva ljubav, prazna ljubav, ljubav naslepo, bez pokrića) ♦ var. dorință [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1523  Duorća  Dorca  Дорча  Duorća [akc. Duorća] (i. m.) — (antr.) Dorča, l.i. grčkoga porekla koje je u vlašku antroponimiju ušlo preko bugarskog jezika ◊ đin nume Duorća s-a fakut poļikra lu ńam Dorćuońi — od imena Dorča nastao je porodični nadimak Dorčoni (Osnić) [Crn.]  [Vidi]

1373  duorńik  dornic  жељан  duorńik (duorńikă) (mn. duorńiś, duorńiśe) [akc. duorńik] (prid.) — željan, žudan, koji oseća želju ili žudnju za nečim ili nekim ◊ mis duorńik đi pîńe đin śirińe — željan sam hleba iz crepulje ◊ mi sa-m pare kî sînt măĭ mare duorńik pi pomînt đi apă rîaśe đin fîntînă đi supt fag — čini mi se da sam najveći željnik hladne vode sa izvora ispod bukveup. dorit [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1438  duorśa  dorcea ?  дорат  duorśa (mn. duorś) [akc. duorśa] (i. m.) — (zool.) 1. (izob.) dorat, konj tamnoriđe boje ◊ duorśa ĭe un feļ đi kal, ama aăĭa kare ĭ-avut, așa șî ļ-a ḑîs pi nume — dorat je vrsta konja, ali oni koji su ih imali, tako su ih zvali i po imenu (Leskovo) [GPek] 2. (izob.) krupan ovčarski pas; često ime za takvog psa ◊ am avut duoĭ kîń la baśiĭe, unu la kĭemat Duorśa, da unu Murźa — imao sam dva psa na bačiji, jedan se zvao Dorča a drugi Murdža (Tanda) [Por.]   [Vidi]

1237  duos  dos  наличје  duos (mn. duosu) [akc. duos] (i. m.) — 1. (predmeti i bića) naličje; druga strana; unutrašnja strana; donja strana; leđna strana ◊ aĭ înbrakat kîlțanu pi duos — obukao si košulju naopako ◊ duosu palmi; duosu mîńi — nadlanica ◊ îĭ đață ku duosu mîńi pistă nas — udario ga je nadlanicom preko nosa [Crn.] ◊ nuĭe bun sî puń pîńa pi masă ku duosu-n sus — ne valja da stavljaš pogaču na sto sa naličjem na gore [Por.] 2. (reljef) osoje, strana zemljišta okrenuta ka severu ◊ duosu ĭe mîĭ rîaśe, mîĭ mult țîńe raveńala, șî đi aĭa mîĭ bińe rođașće kînd ĭe ćimpu uskaśiuosoje je hladnije, duže zadržava vlagu, i zbog toga bolje rađa kad je godina sušna [Crn.] 3. (fig.) a. leđa ◊ mĭ-aĭ întuors duosu kînd mĭ-a fuost măĭ grĭeuokrenuo si mi leđa kada mi je bilo najteže b. šuma; odmetništvo; hajdučija ◊ đi vrĭamĭa đi rat: vin ńamțî - fuź în duos, vin ćetńiśi - fuź în duos, vin partizańi - fuź în duos, kă pi saćanu tuoț ĭ-a apaurît — za vreme rata: dolaze Nemci - bež’ u šumu, dolaze četnici - bež’ u šumu, dolaze partizani - bež’ u šumu, jer su seljaka svi pljačkali ◊ đi vrĭamĭa đi bugarĭ, Golubuońi a fuost în duos — za vreme Bugara, Golubovići su bili odmetnici ♦ supr. față [Por.]   [Vidi]

3412  duosńikă  dosnică  досника ?  duosńikă (mn. duosńiśe) [akc. duosńikă] (i. m.) — (bot.) (mag.) „dosnika” ?, šumska biljka sa listovima okrenutim „leđa u leđa” (Carpesium cernuum) ◊ duosńikă, buĭađe padurĭaļnikă ku frunḑă întuarsă ku duosu una kîtra alta, a fuost kunoskută numa lu vrăžîtuorĭ — „dosnika”, šumska biljka sa lišćem okrenutim leđno jedno prema drugom, bila je poznata samo vračarama ◊ vrîžîtuorļi a kreḑut kă așa buĭaḑe, ku frunḑă întuarsă „șăļe-n șăļe” puaće să mîńe rău să-ntuarkă șăļiļi la-l bolnau, șî să-l lasă sînatuos — vračare su verovale da takva biljka, sa lišćem okrenutim „leđa u leđa”, može da natera zlo da okrene leđa bolesniku, i da ga ostavi zdravog [Por.] ∞ duos  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4274  Duosu smiđakuluĭ  Dosu smideacului  Смиђаков осој  Duosu smiđakuluĭ [akc. Duosu smiđakuluĭ] (i. m.) — (top.) Smiđakov osoj ◊ Duosu smiđakuluĭ ĭe un duos pļin dă smidă în Manastirița — Smiđakov osoj je šuma puna šipraga u Manastirici [Mlava] ∞ smidă  [Vidi]

1309  dur!  dur!  дур!  dur! (uzv.) — (onom.) dur! 1. uzvuk koji oponaša grmljavinu; uopšte: dubok zvuk koji se širi u valovima ◊ dur! dur! pi śĭerĭ, șî la urmă ńimika, nu pikă ńiś un struop đi pluaĭe — dur! dur! po nebu, i na kraju ništa, ne pade ni kapka kiše ◊ askultă: sa uđe kînd șî kînd „dur!” pin puod, sigurat ĭară s-a-npuĭat șobolama-ĭa — slušaj: čuje se kad-kad „dur!” po tavanu, sigurno su se opet namnožili one pacovčine [Por.] 2. uzvik za ubrzanje konjske zaprege, jače, snažnije ◊ dur, îrțuaźilor! — brže, kljusine! [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1440  dura!  dura ?  дура  dura! [akc. dura!] (uzv.) — dura! uzvik kjim se teraju konji ◊ kînd kalu mĭarźe-n śiet, da tu vrĭeĭ să-l ĭuțășć, tu iĭ daĭ ku zengiĭļi în burtă, șî-ĭ zbĭerĭ: „Dura! Dura!” — kada konj ide lagano, a ti hoćeš da ga poteraš, udariš ga uzengijama po stomaku, i vikneš mu: „Dura! Dura!” [GPek] ∞ kal  [Vidi]

1307  durai  hurui  грмети  duraiuo durîĭ, ĭel durîĭe) [akc. durai] (gl. p.) — (onom.) grmeti ♦ / < (onom.) dur! ◊ durîĭe-n śĭerĭ — grmi na nebu ◊ durîĭe șî sfulđiră în tuaće părțîļi, așćetăm ku frikă să veđem unđe o să trasńaskă — grmi i seva na sve strane, čekamo sa strahom da vidimo gde će da udari grom [Por.] ♦ dij. var. dudaiuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) / < (onom.) du! ◊ la zavĭrńit a nuvarat șî dudîĭe în śerĭ, mînă uoiļi în strungă sî nu ļi prindă pluaĭa — na zapadu se naoblačilo i grmi, teraj ovce u tor da ih ne uhvati kiša ♦ dij. sin. urla (Osnić) [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1310  duraĭală  duruială  грмљавина  duraĭală (mn. duraĭaļe) [akc. duraĭală] (i. ž.) — grmljavina, jeka od pucanja gromova ◊ duraĭala țîńe una-ntruuna, da pluaĭa înga nuĭe — grmljavina neprekidno traje, a kiše još nema [Por.] ♦ dij. var. dudaĭală [Crn.] ♦ dij. sin. urļet [Mlava] ∞ dur!  [Vidi]

5822  durdulău  durduliu  гојазан  durduu (durdulăĭe) (mn. durdulăĭ, durdulăĭe) [akc. durdulău] (prid.) — gojazan, debeo ◊ đemult n-aĭ vaḑut uom gras, d-akuma șă kopiĭi gata tuoț sînt durdulăĭ — nekad nisi mogao videti gojaznog čoveka, a sada su gotovo sva deca gojazna [Por.]  [Vidi]

1333  durĭa  durea  болети  durĭa (ma duare, îl duarĭe) [akc. dua] (gl. bezl.) — (med.) boleti a. imati telesnu, fizičku bol ◊ atîta ma duarĭe kapu đi nu vîăd ńimika — toliko me boli glava da ne vidim ništa [Crn.] ◊ kînd am lukrat în padurĭe, sparźam la mĭetîrĭe ku sakurĭa ḑîua kît ĭe tuată, șî ma durĭa pućarĭa-ntrĭagă ku ḑîļiļi dupa śe gaćam lukrukada sam radio u šumi, cepah drva sekirom po ceo dan, pa me je bolela cela snaga dugo posle toga [Por.] b. imati psihičku, duševnu bol ◊ ĭa pĭerit kopilu, ș-o durĭa sufļitu ań șî ań — poginuo joj je sin, i duša ju je bolela godinama [Por.] ◊ am sîĭ fak așa pakustă, đi o s-îl duară pîn va fi viunapraviću mu takvu pakost, da će ga boleti dok bude živ c. (fig.) imati lažnu bol ◊ ĭuo-ĭ spusîăĭ, dakă nu m-askultă, ma duarĭe-n śokan đi nakazu luĭ — ja mu rekoh, ako me ne posluša, boli me đoka za njegoov problem [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1332  durĭarĭe  durere  бол  durĭarĭe (mn. durĭerĭ) [akc. duarĭe] (i. ž.) — (med.) bol a. fizički, organski bol ◊ am o durĭarĭe la burtă, șî muara sî ma duk la duoktur — imam neki bol u stomaku, i moram da idem kod lekara b. duševni bol, patnja ◊ o durĭarĭe grĭa am pi sufļit đi kînd mi s-a dus kopiĭi — tešku bol imam u duši otkako su mi deca otišla [Crn.] ♦ dij. var. durĭare ♦ dij. sin. buală [Por.] ∞ durĭa  [Vidi]

1460  Durļa  Durlea  Дурлић  Durļa (mn. Durlu) [akc. Durļa] (i. m.) — Durlić, vlaško prezime familija u Rudnoj Glavi [Por.], Debelom Lugu, Leskovu i Jasikovu [GPek] ◊ Durļa al măĭ batrîn a veńit đin Raśița-n Banato-l rumîńesk — najstariji Durlić je došao iz Rečice u rumunskom Banatu ◊ đin Banat, Durļa a veńit în Sîrbiĭe, s-a kăsătorit în Buśa supt Stuol — iz Banata, Durlić je došao u Srbiju, naselio se u Bučje pod Stolom ◊ đin Buśa, đi rîău lu turś, ńepuoțî luĭ a fuźit în Ļiskuauă, đ-akolo, kînd s-a mulțît, uńi s-a mutat pin saćiļi đin okuol — iz Bučja, Durlićevi potomci su zbog turskoga zla prebegli u Leskovo, a kada su se tamo vremenom namnožili, neki su otišli u obližnja sela [Por.]   [Vidi]

1300  durmi  dormi  спавати  durmiuo duorm, ĭel duarmĭe) [akc. durmi] (gl.) — spavati ◊ sî puaće durmi pi kapatîń, da șî-n piśuarĭe, kînd ći prinđe nužda — može se spavati na jastuku, a i stojeći, kad te pritisne muka [Crn.] ◊ ma adurmi ku povasta, ama nu putuĭ mult sî duorm, kî-nśepură tuoț sî sa rîdă đi mińe — uspavao me je pričom, ali nisam mogao dugo da spavam, jer su počeli svi da mi se smeju [Por.] up. adurmi  [Vidi]

1301  durmit  dormit  спавање  durmit (mn. durmitu) [akc. durmit] (i. m.) — spavanje ◊ durmitu ođińašće uomu șî-ĭ întuarśe pućarĭa đi sî puată lukra — spavanje odmara čoveka, i vraća mu snagu da bi mogao raditi [Crn.] ◊ vrĭamĭa đi durmit — vreme za spavanje [Por.] up. adurmitdurmi  [Vidi]

29  duruĭan!  duruian ?  дурујан!  duruĭan! [akc. duruĭan] (uzv.) — (augm.) (onom.) durujan, reč iz dečje uspavanke; imitiranje teranja konja ◊ „duru, duru, duruĭan” ḑîś kînd puń kopilo-l mik pi źanunkĭe, șă-l țupîĭ ka kînd kîlarĭașće kalu — „điha, điha, đihana” kažeš kada staviš malo dete na kolena, i cupkaš ga kao da jaše konja [Por.] ∞ dur!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1335  duruorĭ  duroare  костобоља ?  duruorĭ (mn.) [akc. duruorĭ] (i. ž.) — (med.) kostobolja; podagra; reumatizam; grip ◊ duruorĭ ĭe buală kare s-a ļekuit numa ku ḑakutukostobolja je bolest koja se lečila samo ležanjem [Por.] ∞ durĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1303  dus  dus  одсутан  dus (du) (mn. duș, du) (prid.) — 1. odsutanuomu mĭeu ĭe dus, nuĭe aiśa — moj muž je odsutan, nije ovde [Crn.] 2. (psih.) nesvestan; odsutan u mislima; obuzet nekom silom; komatozan ◊ ḑaśe dus ku ḑîļiļi, n-o sî traĭaskă mult — leži danima u nesvesti, neće dugo da poživi ◊ dusă, luvată đi șoĭmańe — u transu je, obuzeta šojmanima ◊ ka kînd ĭeș dus, unđa-ĭ pĭerdut gîndurļi? — kao da si odsutan, gde su ti odlutale misli? ♦ sin. kișnat [Por.] ∞ duśa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1308  dușman  dușman  душман  dușman (dușmană) (mn. dușmań, dușmańe) [akc. dușman] (prid.) — dušman, zlopamtilo; čovek loše naravi, podmukao ◊ al dușman nu zauĭtă șî nu prostîașće ńiś kînd — dušman ne zaboravlja i ne prašta nikada [Crn.] ◊ dușman, kîńe đi uom, ńiśkînd nu sa șćiĭe śe-ț ginđașće — dušmanin, pseto od čoveka, nikad se ne zna šta ti misli [Por.]   [Vidi]

1320  dușmanuos  dușmănos  душмански  dușmanuos (dușmanuasă) (mn. dușmanu, dușmanuasă) [akc. dușmanuos] (prid.) — dušmanski, zao, pokvaren u duši, podao; zlonameran ◊ muĭare dușmanuosă, taśe, sa uĭtă kĭuorđiș ka kațaua, dakă-ĭ va skapa vro vuorbă, ĭa ĭe veńin guol — žena dušmanka, ćuti, gleda ispod oka ko kučka, ako joj se i omakne neka reč, to je pravi otrov [Por.] ∞ dușman  [Vidi]

1312  dușmańașće  dușmănește  душмански  dușmańașće [akc. dușmańașće] (pril.) — dušmanski, podmuklo ◊ đață odată dușmańașće, ș-îl trînći la pomînt — udari ga jednom dušmanski, i obori ga na zemlju ♦ var. dușmańiuluĭ [Crn.] ∞ dușman  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1311  dușmańiĭe  dușmănie  душманлук  dușmańiĭe (mn. dușmańiĭ) [akc. dușmańiĭe] (i. ž.) — dušmanluk, neprijateljstvo, mržnja; bezdušnost; podlost ◊ tuoț sînt dușmań șî ńințaļeș, șî đi aĭa s-a bagat în dușmańiĭe marĭe — svi su dušmani i nerazumni, i zato su ušli u veliko neprijateljstvo [Crn.] ◊ a tunat mare dușmańiĭe-n lume, fraț ku fraț nu sa măĭ sufîră — veliki je dušmanluk ušao u ljude, brat se s bratom više ne podnosi [Por.] ∞ dușman  [Vidi]

1302  duśa  duce  носити  duśauo duk, ĭel duśe) [akc. duśa] (gl. n.) — 1. nositi, prenositi; odnositi; donositi ◊ în spinarĭe sî puaće duśa marĭe tovar — na leđima se može nositi veliki teret [Crn.] ◊ are lukru bun, șî duśe la kasă plată mare — ima dobar posao, i kući donosi veliku platu ◊ vîntol kald duśe buală — topao vetar donosi bolest [Por.] 2. ići, otići, otputovati ◊ muma sî duśe mĭńe la piĭaț ku kîća bukaće șî kîća puamĭe — majka ide sutra na pijacu sa malo povrća i malo voća [Crn.] ◊ du-će drakuluĭ — (kletva) idi dođavola ◊ duśe minća la luok — dolazi k pameti, razume, shvataup. oćeșî [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1406  ḑakut  zăcut  устајао  ḑakut (ḑaku) (mn. ḑakuț, ḑakuće) [akc. ḑakut] (prid.) — (za tečnost) ustajao, koji je usled dugog stajanja izgubio svežinu; bajat ◊ apa ḑakută în vas đi fĭer nuĭe bună ńiś đi fĭert mînkarĭa — ustajala voda iz limenog suda nije dobra ni za kuvanje hrane [Por.] ∞ ḑaśa  [Vidi]

2005  ḑalarĭ  zalari  верижњача  ḑalarĭ (mn. ḑalare) [akc. ḑalarĭ] (i. s.) — verižnjača, prečanica, poprečna motka na kaminu o koju su okačene verige ◊ ḑalarĭu a fuost fakut đin krĭangă đi kuorn, gruasă — verižnjača je bila napravljena od debele drenove grane ◊ đi ḑalarĭ a fuost atîrnaće ḑîaļiļi, kare a putut sî sa skurćaḑă, or sî sa lunźaskă, kît a trîbuit vasu sî fiĭe rîđikat đi la fuok — za verižnjaču su bile okačene verige, koje su mogle da se produžuju ili skraćuju, prema tome koliko je sud morao biti udaljen od vatre [Por.] ♦ sin. ćivigare (Leskovo) [GPek], (Osnić) [Crn.], (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ ḑală  [Vidi]

1382  ḑală  za  алка  ḑală (mn. ḑaļe) [akc. ḑală] (i. ž.) — alka, karika ◊ s-a rupt o ḑală la sanźir, șî vadra a kaḑut în bunarĭ — pokidala se jedna alka na lancu, i vedro ja palo u bunar [Crn.] ∞ alkă  [Vidi]

44  ḑamă  zeamă  чорба  ḑamă (mn. ḑămu) [akc. ḑamă] (i. ž.) — 1. čorba ◊ ḑamă đi pĭeșć — riblja čorba ◊ ḑamă akră — kisela čorba ◊ ḑamă đi varḑă — kuvani kupus ◊ (euf.) ḑamă đi pruńe — rakija ◊ ḑamă đi kuńe — klin-čorba 2. kaša, materija koja se pretvorila u tečnost ◊ s-a topit la kaldură, șî s-a fakut ḑamă — istopilo se na toploti i pretvorilo u kašu 3. (u izr.) (iron.) siromaško, koji nema ništa sem čorbe ◊ o sorbiḑamă guală, sărakaśuos șî flomînźuos — jedno golo čorbosrkalo, siromašak i gladnica ♦ var. sorbi-ḑamă [Por.] ♦ dij. var. zamă [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2332  ḑară  zară  јогурт  ḑară (mn. ḑăru) [akc. ḑară] (i. ž.) — (nutr.) 1. jogurt ◊ ḑară sa faśe đin lapće fĭert, în kare puń triĭ pikurĭ đi akrĭală, șă-l laș duauă ḑîļe să șća la kaldură; sa manînkă ku đimikat đi malaĭ, vara kînd sa lukră pin zîpușală mare — jogurt se pravi od skuvanog mleka, u koje se dodaju tri kapi sirćeta, i pustiš ga da stoji dva dana na toplom; jede se sa udrobljenom projom, leti kada se radi po velikoj vrućini 2. mlaćenica; kiselo mleko pomešano sa surutkom ◊ ḑară sa faśe kînd sa mĭastîkă lapće akru ku ḑăr, șî ku ĭa sa faśe ḑamă đi șćir, kare ĭe dulśe đi tuot — mlaćenica se dobija kada se kiselo mleko pomeša sa surutkom, i njome se pravi čorba od štira, koja je mnogo slatka (Rudna Glava) ◊ ḑară ku ḑăru la nuoĭ ĭe tuot una — „dzara” i „dzeru” je kod nas jedno isto (surutka) (Tanda) ♦ up. ḑăr [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1389  ḑaśa  zăcea  лежати  ḑaśauo ḑak, ĭel ḑaśe) [akc. ḑaśa] (gl.) — a. ležati; izležavati se ◊ nu-m ḑaśa aśiĭa, skualîće kî ĭe vrĭamĭa đi lukrunemoj mi tu ležati, ustani jer je vreme za posao b. bolovati ◊ ḑaśe đi buală grĭa — leži (boluje) od teške bolesti ◊ a kaḑut în pat, ḑaśe pi muarće — pao je u postelju, leži na samrti [Por.]   [Vidi]

1407  ḑaśială  zaceală  лежање  ḑaśială (mn. ḑaśiaļe) [akc. ḑaśială] (i. ž.) — 1. ležanje, izležavanje; (ret.) lenčarenje ◊ ku atîta ḑaśială nu sa fak bań — sa tolikim izležavanjem ne pravi se novac 2. bolovanje ◊ grĭeu o să skîape viu numa ku ḑaśială în pat, trîabe dus la duoktur — teško da će preživeti samo sa ležanjem u krevetu, treba ga odvesti lekaru ♦ var. ḑaśală [Por.] ∞ ḑaśa  [Vidi]

1976  ḑămuriĭe  zămurcâ  чорбуљага  ḑămuriĭe (mn. ḑămuriĭ) [akc. ḑămuriĭe] (i. zb.) — (nutr.) 1. (augm.) (pej.) čorbuljaga, čorba bez ukusa; neukusno jelo ◊ gaća, muĭare, mînkîărĭ țapińe, da ḑămuriĭļi-șća a tĭaļe labîdă la puorś — gotovi ti, ženo, jaka jela, a ove svoje čorbuljage baci svinjama 2. (zb.) čorbe uopošte ◊ mulće ḑămuriĭ, în tuot fĭeļu, a fuost pi masă l-aĭ batrîńi nuoștri — mnogo je čorbi, raznih vrsta, bilo na jelovniku naših starih ♦ / ḑamă + -uriĭe [Por.] ∞ ḑamă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1380  ḑăr  zer  сурутка  ḑăr (mn. ḑăru) (i. m.) — (nutr.) surutka ◊ đin ḑăr fĭert sî faśe urdă — od kuvane surutke prаvi se vurda ♦ var. zăr (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ◊ ḑăru sa kapîtă đin lapće înkegat, kînd sa străkură kașu pin strîkuratuare — surutka se dobija od podlivenog mleka, kad se kaša oceđuje kroz cediljku ◊ ḑîăru a dat la puorś — surutku su davali svinjama ♦ var. ḑîărup. rasuup. ḑară [Por.]  [Vidi]

1228  ḑău  zău  богме  ḑău [akc. ḑău] (uzv.) (i. m.) — 1. (uzv.) bogme, boga mi, zaklinjanje da se govori istina ◊ ḑău, mă, așa ĭe kum îț spusăĭ — boga mi, bre, tako je kako ti rekoh ◊ ḑî ḑăuzakuni se (da govoriš istinu) 2. (i. m.) (zast.) bog, značenje sačuvano samo u reči „dumńeḑăudumńeḑău — gospodbog < duomnugospod + ḑăubog ♦ var. dumńeḑîu [Por.] ♦ var. ḑîău [Por.] ♦ var. zîău (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ dij. var. u [Kmp.] ∞ dumńeḑîu  [Vidi]

2004  ḑîaļe  zale  вериге  ḑîaļe (mn. ḑîaļe) [akc. ḑîaļe] (i. ž.) — verige, metalni lanac koji visi okačen o verižnjaču na kaminu ◊ ḑîaļiļi a fakut țîgańi ferari — verige su pravili Cigani kovači ◊ în ḑîaļe a fuost atîrnată feruaĭka în kare s-a fĭert koļașa — o verige je bio okačen kotao u koji se kuvao kačamak [Por.] ∞ ḑală  [Vidi]

1386  ḑîaśe  zece  десет  ḑîaśe [akc. ḑîaśe] (br.) — deset ◊ la mîń aĭ ḑîaśe źaĭśće, șî nu sînt tot una — na rukama imaš deset prstiju, pa nisu svi jednaki ♦ var. zîaśe (Valakonje, Savinac, Gamzigrad, Lubnica) [Crn.] ◊ pi la ḑîaśe śiasurĭ am mînat uoĭļi la ḑîkatuare — oko deset sati terali smo ovce na plandište [Por.]   [Vidi]

1387  ḑîaśeļa  zecelea  десети  ḑîaśeļa [akc. ḑîaśeļa] (br.) — deseti ◊ a ḑîaśeļa ḑîuă buturirîm la o kasă — desetog dana nabasasmo na jednu kuću ♦ var. zîaśeļa (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ dij. var. ḑîăśiļa, ḑăśiļa [akc. ḑăśiļa] ◊ a ḑîăśiļa uorĭ ț-am prospus, da tu înga n-aĭ luvat la kap — deseti put sam ti ponovio, a ti još nisi shvatio [Por.] ∞ ḑîaśe  [Vidi]

1657  ḑîkală  zicală  изрека  ḑîkală (mn. ḑîkaļe, ḑîkălu) [akc. ḑîkală] (i. ž.) — (ret.) izreka, poslovica, mudrost, pouka ◊ să-ț spun ĭuo o ḑîkală, fîrtaće, da tu s-o ĭaĭ la kap bińe — da ti ja kažem jednu mudrost, brajko, a ti da je dobro upamtiš ◊ ḑîkală ĭe vuorba đi batrîńață, șćirĭa lu lumĭa vikļană đin vrĭemuriļi trĭekuiće — izreka je starinska reč, znanje mudrih ljudi iz prošlih vremena ♦ var. (ret.) ḑîsa ♦ / (skr.) < ḑîkatu [Por.] ∞ ḑîśa  [Vidi]

1390  ḑîkatuare  zăcătoare  пландиште  ḑîkatuare (mn. ḑîkatuorĭ) [akc. ḑîkatuare] (i. ž.) — plandište, hladovito mesto gde stoka odmara leti, u vreme velikih vrućinauoĭļi ḑak la ḑîkatuare, da pîkurarĭu duarme la umbra gruasă — ovce odmaraju na plandištu, a čobanin spava u debelom hladu [Por.] ∞ ḑaśa   [Vidi]

1388  ḑîkatuorĭ  zicălaș  свирач  ḑîkatuorĭ [akc. ḑîkatuorĭ] (i. m.) — svirač na nekom instrumentu ◊ Ĭovan Ramă đin Metońița șî Ļeksa Ĭovĭańi đin Osńiśa, a fuost mîĭ buń ḑîkatuorĭ în fluĭer pi tuata Vaļa Ćimuokuluĭ — Jovan Ramić iz Metovnice i Aleksa Jovanin iz Osnića, bili su najbolji svirači na duduku u celoj Crnoj Reci [Crn.] supr. kîntatuorĭ [Por.] ∞ ḑîśa  [Vidi]

1385  ḑîkatură  zicătură  свирка  ḑîkatu (mn. ḑîkatu) [akc. ḑîkatură] (i. ž.) — 1. (muz.) svirka, sviranje na instrumentu ◊ am askultat o ḑîkatură batrînă în fluĭer — slušao sam jednu staru svirku na duduku ♦ dij. var. zîkatu (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ◊ ḑîkatura lu moșu Voĭna lăutarĭu a fuost kunoskută șî-n afară dă Mlaoa — sviranje čiča Vojne violiniste bilo je poznatgo i izvan Mlave (Busur) [Mlava] ♦ dij. sin. kînćik [Por.] 2. (zast.) izreka, poslovica ◊ muu a fuost uom ikļan, a vorbit tuot pin ḑîkaturĭ — čiča je bio mudar čovek, govorio je sve kroz izrekeḑîśa  [Vidi]

1399  ḑînḑai  zânzai ?  цвокотање  ḑînḑaiuo ḑînḑîĭ, ĭel ḑînḑîe) [akc. ḑînḑai] (gl.) — (onom.) cvokotati, tresti se od hladnoće ◊ bagîće înluntru, nu ḑînḑai afară đi frig — uđi unutra, nemoj napolju cvokotati od hladnoće [Crn.] ◊ ĭuo ḑînḑîĭ đi frig, da ĭa ḑînḑîĭe đi frikă — ja cvokoćem od hladnoće, a ona se trese od straha [Por.]   [Vidi]

1400  ḑînḑaĭală  ?  цвокотање  ḑînḑaĭală (mn. ḑînḑaĭelu) [akc. ḑînḑaĭală] (i. ž.) — cvokotanje ◊ krapaĭ đi ḑînḑaĭală așćaptînd în rînd — crkoh od cvokotanja čekajući u redu [Crn.] ∞ ḑînḑai  [Vidi]

2304  ḑîsa  zisa  кажа  ḑîsaup>1up> (mn. ḑîsă) [akc. ḑîsa] (i. s.) — (ret.) kaža, izreka, mudrost, mudrolija ◊ să-ț spun o ḑîsă batrînă, șî s-o ĭaĭ la kap — da ti kažem jednu starinsku mudrost, i da je dobro upamtiš ♦ / (skr.) < ḑîkală [Por.] ∞ ḑîśa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3102  ḑîsă  zisă  судбина  ḑîsăup>2up> (mn. ḑîsă) [akc. ḑîsa] (i. ž.) — (zast.) a. (demon.) sudbina, usud ◊ ḑîsa ĭe sîla-ĭa śe rașîașće suđina uomuluĭ, în śasu nașćiri — usud je ona sila koja određuje čovekovu sudbinu u času rođenja ◊ (u izr.) nu ĭ-a ḑîs sî fiĭe — nije mu suđeno da bude ◊ basanka așa ĭ-a ḑîs — valjda mu je tako suđeno ◊ avut o ḑîsă rîa — imao je zlu sudbinu b. suđena osoba ◊ s-a đisparțît, ĭa basanka n-a fuost ḑîsa luĭ — rastali su se, ona valjda nije bila njegova suđenica ♦ sin. ursă, skrisă [Por.] ∞ ḑîśa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1383  ḑîuă  ziuă  дан  ḑîuă (mn. ḑîļe) [akc. ḑîuă] (i. ž.) — (kal.) 1. dan, vreme od izlaska do zalaska Sunca ◊ vińe tuamna, ḑîua ĭe tuot mîĭ mikă — ide jesen, dan je sve kraći 2. praznik ◊ mîńe ĭe ḑîuă marĭe, nu să lukră — sutra je praznik, ne radi se 3. mera za površinu ◊ am pus grîu vro tri ḑîļe đi aratură — posejao sam pšenice oko tri dana oranja 4. mera za prikaz udaljenosti ◊ pînă-n Ńiș ĭastă duauă ḑîļe đi mĭers — do Niša ima dva dana hoda ♦ var. uă (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) ♦ skr. ḑî [Crn.] 5. (u izr.) danonoćno, neprekidno ◊ a lukrat ḑîua-nuapća, șî la urmă ĭar’ ńimika — radio je danonoćno, i na kraju opet ništa [Por.] ♦ dij. var. ḑîvă [Zvizd] ♦ dij. var. uă (Prahovo) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1756  ḑîvaćik  ziuatic  једноданац  ḑîvaćik (ḑîvaćikă) (mn. ḑîvaćiś, ḑîvaćiśe) [akc. ḑîvaćik] (prid.) — jednodanac, osoba koja je sa nekom drugom osobom rođena istog dana u nedelji, bez obzira na godine ◊ ăĭa kare sînt naskuț tuot într-o ḑîuă în stamînă, sînt ļegaț tuot k-o ursă — oni koji su rođeni istog dana u nedelji, vezani su istom sudbinom ◊ dakă muare ḑîvaćiku tĭeu, ĭel puaće să ći tragă ku ĭel, ș-atunśa će duś la vro vrîžîtuare să ći đizļaźe đi ĭel — ako umre tvoj jednodanac, on može da te povuče sa sobom, onda moraš da odeš kod neke vračare da te odveže od njegaup. lunaćik [Por.] ∞ ḑîuă  [Vidi]

63  ğer  ger  мраз  ğer (mn. ğeru) (i. m.) — mraz ◊ afară ĭe ğer mare — napolju je veliki mraz [Kmp.] ♦ dij. var. źier (mn. źieru) ◊ atîta źier ĭe la śuaka, đi la nuapće o sî duarmă lupu ku kîńiļi într-un bîrluog — toliki je mraz u planini, da će noćas vuk i pas zajedno spavati u brlogu [Por.]   [Vidi]

65  ğińere  ginere  зет  ğińereup>1up> (mn. ğińerĭ) [akc. ğińere] (i. m.) — (srod.) zet ◊ ğińere în kasă — zet u kući, domazet [Kmp.] ♦ dij. var. źińirĭe [Por.]  [Vidi]

1699  đadavĭeră  deadevăr  истинољубив  đadavĭeră [akc. đadavĭeră] (prid.) — (zast.) istinoljubiv, od poverenja, koji uliva sigurnost, kome se može verovati; pravedan, moralno ispravan ◊ đi kînd ăl șćiu, Pîătru ĭe uom đadavĭeră, n-a mințît pi ńima ńiśkînd, pi ńima n-a lasat la ńevuoĭe ... — od kad ga znam, Petru je čovek pravedan, nikoga nije slagao nikad, nikoga nije ostavio u nevolji ... [Por.] ∞ adavĭeră  [Vidi]

1578  đafĭeća  d'afetea  бадава  đafĭeća [akc. đafĭeća] (pril.) — badava, uzalud ◊ đafĭeća ĭ-am vorbit, n-a luvat ńimika la kap — badava sam mu govorio, nije shvatiio ništa ♦ sin. điźaba [Por.]  [Vidi]

1415  đal  deal  брег  đal (mn. đalu) (i. m.) — (geog.) I. (za reljef) breg, brdašce; brdo ◊ kît vĭeḑ ku uoki, numa đalurĭ, nuĭe luok poļažńik ńiśunđe — dokle pogled dopire, samo bregovi, ravnice nema nigde II. (u izr.) 1. za kretanje a. za kretanje ka višim delovima terena ◊ în đal — na brdo, na gore, prema vrhu brda; uzbrdo ◊ ma duk în đal — idem na gore, idem ka brdu; idem na brdo ◊ mĭerg în đal — idem uzbrdo, penjem se na brdo ◊ sa suĭe-n đal — penje se na brdo; uspinje se ◊ mare đal — velika uzbrdica b. za kretanje uzvodno, s obzirom na to da se vodotoci slivaju sa viših delova terena ◊ la đal — uzvodno 2. kao oznaka za stranu sveta, kada se glavni vodotoci u kraju poklapaju sa smerom istok-zapad ◊ kînd rîu în vaļa mare, în kare ĭe pus satu, mĭarźe đi la zovrńit kîtra rĭsarit, atunśa vorbiļi „la đal” ku „zovrńitu” sînt tot una — kada glavna reka u dolini u kojoj je selo, teče sa zapada na istok, onda reči „la đal” :„ka brdu” i „zovrnjit”: „zalazak; zapad” isto znače ♦ supr. vaļeup. krak, śuakă [Por.]  [Vidi]

3797  đaluț  deluţ  брежуљак  đaluț (mn. đaluță) [akc. đaluț] (i. s.) — (geog.) (demin.) brežuljak; brdašce ◊ kasa mĭa ĭe supt un đaluț — moja kuća je ispod jednog brežuljka [Crn.] ♦ dij. var. đalușuor [Por.] ∞ đal  [Vidi]

1634  đampreuna  dimpreună  заједно  đampreuna [akc. đampreuna] (pril.) — zajedno, skupa; u paru, uporedo ◊ am pļekat đampreuna la bîlś, akolo ń-am đisparțît șî ń-am întuors la kasă tot nat đi trĭaba luĭ — pošli smo zajedno na vašar, tamo smo se razdvojili i vratili se kući svako za sebe ♦ var. đanpreuna, đinpreuna, đimpreuna ♦ / đi + a + împreuna [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

1676  đe  de  де  đe (vez.) — a. de, ne; jok ◊ đe, mă, nuĭe aĭa așa kum sa puvestîașće — de, bre, nije to tako kako se priča b. te; đa ◊ đe pļakă, đe nu pļakă, nu șćiĭe ńiś ĭel śe sî fakă, sarakute kreće, te ne kreće, ne zna ni on sam šta da radi, siroma c. i, ili ◊ đe va vrĭa, đe nu va vrĭa, tuot una-ĭ vińe — i da hoće, i da neće, jednako mu dođe ♦ var. đi ♦ sin. ba [Por.]  [Vidi]

1700  đebĭa  de-abia  једва  đebĭa [akc. đebĭa] (pril.) — jedva, jedvito, na jedvite jade, s naporom, s teškom mukom ◊ đa-nkuaś, đa-nkolo, șî đebĭa do skaparăm đi ĭel — đa ’vamo, đa tamo, i jedva nekako utekosmo od njega ♦ var. đibĭa, đabĭa ♦ / đe + abĭa [Por.]  [Vidi]

1663  Đeđu  Gegiu  Ђеђу  Đeđu [akc. Đeđu] (i. m.) — (antr.) Đeđu, ime junaka iz vlaške pesme ◊ în kînćik batrîńesk, Đeđu ĭe źińere al măĭ mare alu Žîgman kraļuu starirnskoj pesmi, Đeđu je najstariji zet kralja Žigmana [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1661  Đenă  Genă  Ђена  Đenă [akc. Đenă] (i. m.) — (antr.) (hip.) Đena, vlaški nadimak, nastao od l.i. Mlađen (akc. Mlađen), srb. Mladen ◊ Đenă Spatarĭu a fuost în rat ku Ńamțî — Đena Spatar je bio u ratu sa Nemcima [Por.] ∞ Mlađen  [Vidi]

1422  đes  des  чест  đes (đasă) (mn. đeș, đasă) (prid.) — 1. (za vreme) čest, koji se ponavlja u kratkim vremenskim razumacima ◊ s-a momit, șî đes vińe pi la mińe — navadio se, i često dolazi kod mene 2. (za prostor) zbijen, gust, koji se nalazi na manjem rastojanju ◊ rîndurļi đi kukuruḑ sînt pusă đasă — redovi kukuruza su gusto posejeni [Crn.] ◊ padurĭe đasă — gusta šuma ◊ măĭ đes — (komp.) češće; gušće; zbijenije ♦ var. đies [Por.]   [Vidi]

4316  đesfălorat  desfălurat  распојасан  đesfălorat (đesfălorată) (mn. đesfăloraț, đesfăloraće) [akc. đesfălorat] (prid.) — raspojasan, razuzdan, bahat ◊ kînd are bań, ńima nuĭe așa đesfălorat ka ĭel — kad ima para, niko nije tako razuzdan kao on ◊ đesfălorat ĭe uom kare nuĭe înbrakat kum trăbe: mĭarźe fara bumbĭ, fara kurauă, đișkiptorat — raspojasan je čovek koji nije obučen kako treba: ide bez kaiša, bez dugmeta, raskopčan ♦ var. đesfîlurat (Rudna Glava) [Por.] ♦ dij. var. dăspălurat [Hom.]  [Vidi]

1487  đesfirat  desfirat  расукан  đesfirat (đesfirată) (mn. đesfiraț, đesfiraće) [akc. đesfirat] (prid.) — rasukan; rasparan (za končane predmete) ◊ sarak, mĭarźe tuot k-o kimĭașă đesfirată — siromah, ide stalno u nekoj rasparanoj košulji ♦ var. đisfirat [Por.] ∞ đesfira  [Vidi]

1905  đesfrînt  desfrânt  скршен  đesfrînt (đesfrîntă) (mn. đesfrînț, đesfrînće) [akc. desfrînt] (prid.) — 1. skršen, slomljen, skrljan ◊ m-am kulkat în pat tuot đesfrînt đi la sapat, șî nu puot să aduorm — legao sam u krevet sav skršen od kopanja, i ne mogu da zaspim [GPek] ◊ ma uĭt la lastari-șća, đesfrînț đi pĭatră, ș-ăm kađe grĭeu la ińimă — gledam ove mladice, skrljane od grada, i teško mi je na srcu 2. (psih.) klonuo duhom, skrhan osećanjima; krahnuo ◊ ĭa perit kopilu đi vina luĭ, șî ĭel tuot đesfrînt, s-a spînḑurat — dete mu je poginulo njegovom krivicom, i on se, sav skrhan, obesio [Por.] ∞ đesfrînźa  [Vidi]

1904  đesfrînźa  desfrânge  скршити (се)  đesfrînźauo ma đesfrîng, ĭel sa đesfrînźe) [akc. đesfrînźa] (gl.) — 1. skršiti (se), prelomiti (se), skrljati (se) ◊ kaḑuĭ pi gĭață, șî ma đesfrînsîăĭ tuot — padoh na led, i sav se skrših [GPek] ◊ vižuļiĭa a đesfrînt krĭanźiļi la puomĭ — oluja je skršila granje na voćkama 2. (psih.) klonuti duhom; krahnuti ◊ fara lukru, uomu sa đesfrînźe ĭuta — bez posla, čovek brzo krahne [Por.]  [Vidi]

1424  đesîș  desiș  честар  đesîș (mn. đesîșu) [akc. đesîș] (i. m.) — čestar, gustiš, šibljak ◊ mînă kapriļi sî mezdrĭaskă în đesîșo-la — teraj koze da brste u onom čestaru [Crn.] ◊ đi kînd s-a mutat lumĭa-n orașă, śuośiļi s-a umplut đi đesîș — otkad su se ljudi preselili u gradove, brda su obrasla gustišom ♦ sin. tufariș, gustîș ♦ supr. rariș [Por.] ∞ đes  [Vidi]

1644  đeskatarama  descătărăma  раседлати  đeskataramauo đeskătaramĭeḑ, ĭel đeskătaramĭaḑă) [akc. đeskatarama] (gl. p. ref.) — (zast.) rasedlati, skinuti sedlo sa jahaće životinje ◊ nu đeskatarama kalu, numa puńiĭ zuobńița în kap, să manînśe pănă ĭuo nu do gaćesk lukrunemoj rasedlati konja, nego mu samo stavi zobnicu, neka jede dok ja ne završim posao ♦ var. điskîtarama (Rudna Glava) ♦ up. kîtaramă [Por.] ♦ dij. var. điskatarama [Crn.] ∞ kal  [Vidi]

1681  đeskînćik  descântec  бајалица  đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskînćik] (i. s.) — (mag.) bajalica, basma, vradžbina 1. a. tekst koji se izgovara prilikom bajanja ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — ljubavne basme imaju najlepše reči b. čin bajanja ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomaku 2. vrste bajanja ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ — ima bajalica svih vrsta ◊ đeskînćik ku al kurat — čista magija ◊ đeskînćik ku al rîăuzla magija, bajanje uz pomoć zle sile ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radi ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.) bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbina ◊ đeskînćik đi dragusta — ljubavna basma ◊ đeskînćik đi naluś — basme protiv priviđenja ♦ var. điskînćik [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1682  đeskîntat  descântat  уврачан  đeskîntat (đeskîntată) (mn. đeskîntaț, đeskîntaće) [akc. đeskîntat] (prid.) — uvračan, prebajan, nad kojim je izvršena magijska radnja bajanja, vračanja, koji je lečen na magisjki način, koji je izlečen ili zaštićen magijomuoĭļi mi sînt đeskîntaće, șî nu mi s-a bulnavit ńiś una pănă akuma — ovce su mi prebajane, i do sada mi se nije razbolela nijedna ♦ var. điskîntat [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1680  đeskîntatuorĭ  descântător  врач  đeskîntatuorĭ (mn. đeskîntatuorĭ) [akc. đeskîntatuorĭ] (i. m.) — vrač, osoba koja se bavi vračanjem, bajanjem; bajač ◊ la rumîń ĭastă uamiń đeskîntatuorĭ, ama sînt măĭ mulće muĭerĭ đeskîntatuare, kî aăla ĭe lukru muĭerĭesk đi kînd ĭe lumĭa șî pomîntukod Vlaha ima muškaraca vračeva, ali više ima žena vračara, jer je to ženski posao od kako je sveta i veka ◊ măĭ tare đeskîntatuorĭ în Porĭeśa a fuost vrunu Pătro-l Mik đin Tanda — najjači vrač u Poreču bio je neki Petar Mali iz Tande ♦ var. điskîntatuorĭ ♦ sin. vrîžîtuorĭ [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1645  đeskîtaramat  descătărămat  раседлан  đeskîtaramat (đeskîtaramată) (mn. đeskîtaramaț, đeskîtaramaće) [akc. đeskîtaramat] (prid.) — (zast.) rasedlan, jahaća životinja kojoj je skinuto sedlo ◊ ĭapa ĭe đeskîtaramată, bago-n koșîărĭe — kobila je rasedlana, vodi je u košaru ♦ var. điskîtaramat [Por.] ♦ dij. var. điskataramat [Crn.]  [Vidi]

1785  đesńață  d‑azneață  јутрос  đesńață [akc. đesńață] (pril.) — jutros ◊ șî đesńață, șî ĭerĭ đimińață, am slubaḑît uoĭļi la pașuńe rău đinuapće — i jutros, i juče ujutru, pustio sam ovce na pašu jako rano [Por.] ♦ dij. var. đasńață [Crn.][GPek] ♦ dij. var. dăzńață (Brodica) [Rom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1593  đeșala  deșela  згрбавити (се)  đeșalauo ma đeșîl, ĭel sa đeșîlă) [akc. đeșala] (gl. p. ref.) — (ret.) zgrbaviti se od napora, poviti leđa pod teretom; umoriti se ◊ tata ńi s-a đeșalat, dukînd saśi-n gîrgă — otac nam se pogrbio, noseći džakove na krkači ♦ var. đișala ♦ sin. ustańi, tîbarî [Por.]   [Vidi]

1594  đeșalat  deșelat  погрбљен  đeșalat (đeșalată) (mn. đeșalaț, đeșalaće) [akc. đeșalat] (prid.) — 1. pogrbljen usled teškog posla, iznuren; iscrpljen; umoran ◊ mis đeșalat đi lukru, nu mi đi visaļiĭe — iznuren sam od posla, nije mi do veselja 2. labav, nezategnut; rasklimatan ◊ șaua la kal stă đeșalat, trîabe strînsă — sedlo na konju stoji labavo, treba ga zategnuti ♦ sin. tîbarît, frînt, ustańit [Por.] ∞ đeșala  [Vidi]

3424  đeșfațat  desfătat  угледан  đeșfațat (đeșfațată) (mn. đeșfațaț, đeșfațaće) [akc. đeșfațat] (prid.) — (zast.) ugledan, častan, pošten ◊ kasa lor ĭe în satu nuostru đemult kunoskută ka o kasă omeńită șă tare đeșfațată — njihova kuća je u našem selu odavno poznata kao časna i veoma ugledna [Por.] ∞ đeșfațare  [Vidi]

1484  đeșîra  deșira  разнизати  đeșîrauo đeșîr, ĭel đeșîră) [akc. đeșîra] (gl.) — 1. raznizati, rasturiti niz, skinuti ono što je bilo nanizano; odmotati ◊ muma a đeșîrat pĭarîļi uskaće đi pi ață, șî ńi ļa dat sî mînkăm — majka je skinula suve kruške sa konca, i da la nam ih je da jedemo 2. rasparati (se) ◊ s-a slubaḑît lațu la điempir, șî ĭel gata žumataće s-a đeșîrat — popustila je petlja na džemperu, i on se gotovo pola rasparao 3. razvući (se) (za tkaninu) ◊ pĭaćiku la kimĭașă s-a đeșîrat đ-atîta spalat — zakrpa na košulji razvukla se od tolikog pranja ♦ var. đișîra, đișăra [Por.]   [Vidi]

1485  đeșîrat  deșirat  разнизан  đeșîrat (đeșîrată) (mn. đeșîraț, đeșîraće) [akc. đeșîrat] (prid.) — raznizan, rasut; rasparan; odmotan ◊ am marźiaļe, numa ļi pazăsk đeșîraće într-un vas — imam ogrlicu, ali je čuvam raznizanu u jednoj posudi ♦ var. đișîrat [Por.] ∞ đeșîra   [Vidi]

3226  đeșkiđe  deșchide  отворити  đeșkiđeuo đeșkid, ĭel đeșkiđe) [akc. đeșkiđe] (gl. p. ref.) — otvoriti; otvaratiuomu puaće să đeșkidă ușa, drumu, lukru, dugaĭe, uoki, gura, ińima — čovek može da otvori vrata, put, posao, prodavnicu, oči, usta, srce ◊ nu đeșkiđe ińima la fiĭe kare — ne otvaraj srce bilo kom ◊ kînd sa dă bĭare đi pomană la-l muort, kila trăbe sî sa đeșkidă, sî puată al muort sî bĭa — kad se pokojniku namenjuje piće, flaša treba da bude otvorena, da bi umrli mogao da pije ♦ var. đișkiđe ♦ supr. înkiđe [Por.]   [Vidi]

1613  đezbatut  dezbătut  разбијен  đezbatut (đezbatu) (mn. đezbatuț, đezbatuće) [akc. đezbatut] (prid.) — a. razbijen, odvojen, odvaljen; raskliman ◊ s-a frekat vićiļi đe gard, șî un bunduk a ramas đezbatut — češala se goveda o ogradu, i jedan stub je ostao odvaljen b. redak (za tkanje) ◊ kînd muĭerļi țîasă, țîasă batut or đezbatut — kad žene tkaju, tkaju retko ili gusto ♦ var. đizbatut (Rudna Glava) [Por.] ∞ đezbaće   [Vidi]

1488  đezļinat  dezlânat  лабав  đezļinat (đezļinată) (mn. đezļinaț, đezļinaće) [akc. đezļinat] (prid.) — (o radu sa vunom) labav, olabavljen, nedovljno čvrst ◊ kînd tuorś, șă nu răsuśeș firiļi kalumĭ, numa ramîn afanaće pi fus, muĭeriļi ḑîk kă a tuors đezļinat — kada predeš, i kada se konac ne uprede dovoljno čvrsto, tada žene kažu da je pređa labava (Tanda) ♦ var. đizļinat (Rudna GLava) [Por.] ∞ đezļina  [Vidi]

1674  đezmira  dezmira  рашчудити се  đezmirauo ma đezmir, ĭel sa đezmiră) [akc. đezmira] (gl. p. ref.) — (folk.) raščuditi se, prestati sa čuđenjem, ne čuditi se više; oterati uroke (u bajalicama) ◊ ma miraĭ, ka kînd vaḑuĭ pi draku, numa fakuĭ kruśe șî ma đezmiraĭ ĭuta — začudih se, k’o da sam ugledao đavola, ali se prekrstih, i raščudih se brzo ♦ var. đizmira [Por.] ∞ mira   [Vidi]

3224  đeșkis  deșchis  отворен  đeșkis (đeșkisă) (mn. đeșkiș, đeșkișă) [akc. đeșkis] (prid.) — otvoren ◊ kînd s-a đeșkis rudńiku, mulț s-a prins la lukru, ș-a skapat đi la sîraśiĭe — kad se otvorio rudnik, mnogi su se zaposlili, i utekli od siromaštva ◊ a ramas ușa đeșkisă, șă puorśi a tunat în koļibă — ostala su vrata otvorena, i svinje su ušle u kuću ◊ kînd saćanu sa duśe în oraș, trăbe să țînă uoki đeșkiș — kad seljak ode u varoš, treba da drži oči otvorene ◊ (u izr.) farbă đeșkisă — svetla boja ◊ vînît đeșkis — svetloplav ◊ lukru đeșkis — otvoren, pošten posao ◊ ĭ-a spus đeșkis în uokĭ aĭa śe ginđașće đi ĭel — otvoreno mu je govorio u oči šta misli o njemu ♦ supr. înkis [Por.] ∞ đeșkiđe  [Vidi]

1675  đi  de  од  đi (predl.) — a. od ◊ ļingura ĭe fakută đi ļiemn — kašika je napravljena od drveta ◊ kînd am pļekat đi la vuoĭ, m-a prins pluaĭa — kad sam pošao od vas, uhvatila me kiša b. sa ◊ pluaĭa vińe đi la apus — kiša dolazi sa zapada c. iz-ușa ĭe înkisă đinuntruvrata su zaključana iznutra d. za ◊ a kumparat șî đi mińe — kupio je i za mene ◊ ak đi kusut — igla za šivenje c. o ◊ vorbim đi ĭel — govorimo o njemu ♦ var. đe [Por.] dij. var. , dîă [Hom.][Mlava][Bran.][Stig] ♦ dij. var. ďe [Kmp.] ∞ đe  [Vidi]

1659  đibruomńik  făraș  ђубровник  đibruomńik (mn. đibruomńiśe) [akc. đibruomńik] (i. s.) — (srb.) đubrovnik, lopatica za izbacivanje smeća ◊ tata a lukrat la rudńik, șî đ-akolo a dus un đibruomńik đi kasă — otac je radio u rudniku, i odande je doneo jedan đubrovnik za kuću ♦ var. đibruovńik ♦ sin. uou, lopată [Por.]  [Vidi]

1741  đidat  dedat  навикнут  đidat (đidată) (mn. đidaț, đidaće) [akc. đidat] (prid.) — naviknut, priviknut, odat, predat; posvećen ◊ s-a đidat la furaluk, șî nu krĭed k-o să skîape đi-nkisuare — odan je krađi, i ne verujem da će izbeći zatvor ◊ s-a pus pi mińe tuoț să ma marit dupa ĭel, șî la urmă ĭuo m-am đitad, n-am avut unđe — navalili su svi na mene da se udam za njega, i ja sam se na kraju predala, nisam imala kud ◊ s-a đidat la karće, ș-a gaćit șkuala — posvetio se knjizi, i završio školu ♦ var. đedat [Por.] ∞ đida  [Vidi]

1736  điemper  pulover  џемпер  điemper (mn. điempere) [akc. điemper] (i. s.) — džemper, pulover, gornji deo odeće ispleten od vune ◊ muma mĭ-a-npļećit un điemper frumuos, đi lînă gruasă, să nu-m fiĭe frig — majka mi je isplela lep džemper od debele vune, da mi ne bude hladno ♦ var. đempier [Por.]  [Vidi]

1735  điezmă  ibric  џезва  điezmă (mn. điezme) [akc. điezmă] (i. ž.) — džezva, metalna posuda sa drškom za kuvanje kafe ◊ nu pļeka înga, kă tuman pusîăĭ điezma sî fĭerbĭem kafă — nemoj još da pođeš, upravo sam stavio džezvu da skuvamo kafuđiezbă (Tanda) ♦ sin. uolbă, uală [Por.] ♦ dij. sin. ualbă (Brestovac) [Crn.] ♦ / < tur. cezve < ar. ğä<u>du>wä „glavnja, baklja” (Škaljić)  [Vidi]

1742  đigrab  degrabă  ужурбано  đigrab [akc. đigrab] (pril.) — užurbano, brzo, brzopleto ◊ lukru đigrab nuĭe ńiś un lukrubrzopleti posao nije nikakav posao ◊ lukru măĭ đigrab — hitan, važan posao ♦ var. đegrab [Por.]  [Vidi]

1464  điluok  deloc  одмах  điluok [akc. điluok] (pril.) — odmah, smesta ◊ điluok slobuoḑ uoĭļi la pașuńe, kî muor đi fuame înkisă-n strungă — odmah pusti ovce na pašu, jer će lipsati od gladi zatvorene u toru [Crn.] ◊ întuarśi-će điluok, nu ći zîbovi akolo ńiśkotrĭabă — vrati se odmah, nemoj se tamo zadržavati nepotrebno ♦ / (skr) < đi-în-luok ♦ sin. uodma [Por.] ♦ dij. var. dîluok (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.]   [Vidi]

1431  đimika  dumică  дробити  đimikauo đimik, ĭel đimikă) [akc. đimika] (gl. p.) — drobiti, udrobiti ◊ kînd îm dă-n gînd kum la baśiĭe đimikam koļașe-n bļidu ku lapće, la burtă ma duare — kad se setim kako sam na bačiji drobio kačamak u zdelu sa mlekom, stomak me zaboli ♦ var. đemika [Por.]   [Vidi]

1432  đimikat  dumicat  удробљен  đimikat (đimikată) (mn. đimikaț, đimikaće) [akc. đimikat] (prid.) — 1. udrobljen, usitnjen; smrvljen; sitan ◊ malaĭu ku lapće nuĭe dulśe dakă malaĭu nuĭe đimikat marunt — proja sa mlekom nije slatka ako proja nije udrobljena sitno 2. (i. m.) popara ◊ đimikatu sa faśe așa: puń apă ku sarĭe să fĭarbă; kînd fĭarbe apa, puń pîńe zdrumikată, șî mĭastîś; kînd s-angroșîașće, puń brînḑă, șă ĭară mĭastîś — popara se pravi ovako: staviš so u vodu i kuvaš: kad voda provri, staviš udrobljen hleb, i mešaš; kada se zgruša, dodaš sir, i opet mešaš [Por.] ∞ đimika  [Vidi]

1421  đimińață  dimineaţă  ујутро  đimińațăup>2up> [akc. đimińață] (pril.) — ujutro, u vreme jutra ◊ alaltîĭerĭ đimińață — prekjuče ujutro ◊ ĭerĭ đimińață — juče ujutro ◊ asta đimińață — ovo jutro ◊ în asta đimińață — jutros, ovog jutra ♦ sin. đesńață ◊ đimińață; mîńe đimińață — ujutro; sutra ujutro ◊ o s-îm vină lukratuori đimińață đinuapće — doći će mi radnici (sutra) ujutro rano ◊ ku sînataće, ńi veđem đimińață — u zdravlje, vidimo se ujutro ◊ mîńe đimińață pļakă la drum — sutra ujutro polaze na put ◊ păĭmîńe đimińață — preksutra ujutro [Por.] ♦ dij. var. đumińață [Mlava]  [Vidi]

1462  đimult  demult  давно  đimult [akc. đimult] (pril.) — davno, nekad; mnogo vremena unazad ◊ đimult lumĭa a trait în borđeĭ — nekada su ljudi živeli u zemunici ♦ / điod + multmnogo [Crn.] ◊ đimult, măĭ đimult, șî măĭ đimult — (komp.) davno, davnije, najdavnije ♦ var. đemult [Por.]   [Vidi]

1834  đinapuoĭ  dinapoi  одостраг  đinapu [akc. đinapuoĭ] (pril.) — odostrag, sa stražnje strane; pozadi ◊ nu ĭa vaḑut ńima, kă iĭ a veńit nuapća ș-atunat pi đinapuoĭ în kasă — nije ih video niko, jer su oni došli noću i odostrag ušli u kuću ♦ sin. đinurmă ♦ supr. đinainće [Por.] ∞ înapu  [Vidi]

1447  đinće  dinte  зуб  đinće (mn. đinț) [akc. đinće] (i. m.) — 1. (anat.) zub čoveka ili životinje ◊ đințî aĭ marĭ, aĭ miś, aĭ marunț — zubi veliki, mali, sitni ◊ durĭarĭa đințîlor — zubobolja 2. (tehn.) zubac na nekoj napravi ◊ đințî firizuluĭ — zupci testere [Por.] ♦ dij. var. ginće [Buf.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1715  đinkît  din cât  умало  đinkît [akc. đinkît] (pril.) — umalo, zamalo ◊ ma grabiĭ ĭuta să trĭek pi punće, șă đinkît sî kad în apă — žurio sam da brzo pređem preko brvna, i umalo da padnem u vodu ♦ var. đinkîta ♦ / điza + înu + kîtamalo [Por.] ∞ kît  [Vidi]

1466  đinkoluo  dincolo  оданде  đinkoluo [akc. đinkoluo] (pril.) — odande, odonud, sa one strane (ka nama), na onoj strani (u odnosu na nas) ◊ kasa luĭ ĭe đinkoluo đi drum — njegova kuća je sa one strane puta [Crn.] ◊ tu dăĭ pi đinkoluo, ĭuo dau pi đinkuaśa șî veđem kare drum ĭe măĭ bun — ti idi odonud a ja ću odovud, pa ćemo videti koji je put bolji ♦ var. đinkoļa ◊ șî đinkoluo șî đinkoļa arată kî ĭe śeva đeparće đi nuoĭ, numa đinkoluo ḑîśem kînd nu sa vĭađe, da đinkoļa kînd sa vĭađe, șî kînd ĭe măĭ apruape — i „đinkolo” i „đinkolja” pokazuju da je nešto udaljeno od nas, samo „đinkolo” kažemo kada to ne vidimo, a „đinkolja” kada vidimo i kad nam je bliže [Por.] ♦ dij. var. dînkoluo (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] / đi — „za; od” + în — u; na” + koluo — „tamo”up. koluo, înkoluo ♦ supr. đinku [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

2353  đinkotruova  dincotrova  однекуда  đinkotruova [akc. đinkotruova] (pril.) — odnekuda, neznano sa koje strane ◊ nu lukră ńimika, numa sa uĭtă la drumol mare, nu-ĭ va veńi mînkarĭa sîngură đinkotruova — ne radi ništa, samo gleda na put, ne bi li mu hrana došla sama odnekuda [Por.] ∞ kotruo  [Vidi]

1544  đintîń  dintâi  спочетка  đintîń [akc. đintîń] (pril.) — spočetka, u prvi mah, na prvi pogled; prvi po redu ◊ đintîń mi s-a împarut kî ĭe uom đi trĭabă, pĭe urmă vaḑuĭ kî ĭe ĭel o žîguare putrîdă — spočetka mi se činilo da je dobar čovek, kasnije videh da je on jedna pokvarena džukela ◊ lapćiļi đintîń alu vakă nu sa manînkă — prvo kravlje mleko se ne jede ◊ s-a-npins ku tuot, numa să fiĭe al đintîń în rînd — gurao se iz sve snage, samo da bude prvi u redu ♦ / đi + întîń [Por.] ∞ întîń  [Vidi]

1739  đintođeuna  dintotdeauna  одувек  đintođeuna [akc. đintođeuna] (pril.) — (ret.) oduvek, od najranijeg vremena, odvajkada ◊ țîn minće, mama puvesta kă đintođeuna a durait în śierĭ la Svićiļiĭa — pamtim, baba je pričala da je oduvek je grmelo na svetoga Ilijuup. întođeuna [Por.]  [Vidi]

1463  đinuapće  de noapte  рано  đinuapće [akc. đinuapće] (pril.) — rano, u prvim jutarnjim časovima ◊ mîńe ma skuol đinuapće, kî ma duk în Buļuoț la piĭaț — sutra ustajem rano, jer idem u Boljevac na pijac [Crn.] ◊ đesńață m-am pumeńit prĭa đinuapće — jutros sam se prerano probudio ◊ mîńe vinu kîta măĭ đinuapće — sutra dođi malo ranije (ujutru) [Por.] ♦ / điod + nuapćenoć  [Vidi]

1547  đinuntru  dinăuntru  изнутра  đinuntru [akc. đinuntru] (pril.) — iznutra, sa unutrašnje strane ◊ a tunat în butuoń, să-l kurîță đinuntruušao je u bure da ga očisti iznutra ♦ / đi + înuntru ♦ supr. đinafară [Por.] ♦ var. đinluntru [Crn.] ∞ înuntru  [Vidi]

1683  điokĭ  deochi  урок  điokĭ (mn. điokĭu) [akc. điokĭ] (i. s.) — (mag.) urok, pogled koji ima magijsku moć ◊ đi điokĭ măĭ mult trîabe sî sa pazîaskă kopiĭi în ļagîn — od uroka najviše treba da se čuvaju deca u kolevci ♦ var. điuokĭ [Por.] ♦ dij. var. ďeoĭk [Kmp.]  [Vidi]

1685  điokĭa  deochea  урећи  điokĭauo điokĭeḑ, ĭel điokĭaḑă) [akc. điokĭa] (gl. p. ref.) — ureći, uricati, naneti zlo magijskim pogledom ◊ ĭa ći điokĭaḑă șî ku uoki-nkiș — ona te uriče i zatvorenih očiju ♦ var. đokĭa ♦ sin. ramńi, đizmeura, mira [Por.] ∞ điokĭ  [Vidi]

1686  điokĭat  deocheat  урекнут  điokĭat (điokĭată) (mn. điokĭaț, điokĭaće) [akc. điokĭat] (prid.) — ureknut, pod dejstvom magije urokljivih očiju ◊ puaće fi điokĭat tuot śi ĭe viu, șî tuot aĭa śe faśe uomu ku mîńiļi luĭ, đi la ļingură, dakă ĭe fakută frumuasă, pănă la kasă, dakă ĭe mare șî pļină đi gluaće norokuasă — može biti ureknuto sve što je živo, i sve što je čovek stvorio svojom rukom, od kašike, ako je lepo izrađena, do kuće, ako je velika i puna srećnih ljudi [Por.] ∞ điokĭ   [Vidi]

1684  điokĭatură  deochetură  урочица  điokĭatu(mn. điokĭatu) [akc. điokĭatură] (i. ž.) — (mag.) 1. uročica, biće koja ima magijsku moć uricanja ◊ điokĭatură ĭe muĭarĭa ku uokĭ urîț, kare sa miră kînd sa uĭtă la śuava — uročica je žena sa ružnim očima, koja se čudi kada nešto gleda 2. bajalica, basma koja se izgovara kao lek protiv uroka ◊ tuata mumă ćinîră trîabe să șćiĭe vro điokĭatură, să apire kopilu iĭ đi điokĭ — svaka mlada majka treba da zna neku uročicu, da bi zaštitila svoje dete od uroka [Por.] ∞ điokĭ  [Vidi]

1470  điparće  departe  далеко  điparće [akc. điparće] (pril.) — daleko, udaljeno ◊ điparće ĭe Ńișu, da Beļigradu ĭe șîmîĭ điparće — Niš je daleko, a Beograd je još dalje [Crn.] ♦ dij. var. đeparće ♦ (komp.) prĭa đeparće — predaleko ◊ lasațî-va đi lukrușală, kî s-a dus prîa đeparće — manite se lakrdija, jer su otišle predaleko ◊ s-a dus đeparće — (dosl.) otišao daleko (fig.) uspeo u životu [Por.] ♦ dij. var. dăparće (Rečica) [Stig] ∞ điparta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1468  điparta  depărta  удаљити  đipartauo ma đipart, ĭel sa điparće) [akc. điparta] (gl. p. ref.) — udaljiti (se); udaljavati (se) ◊ nu ći điparta đi uoĭ, kî puot sî să-nfurișă șî fak șćetă — nemoj se udaljavati od ovaca, jer mogu da se iskradu i naprave štetu [Crn.] ◊ nu ći điparta đi nuoĭ, kî aĭ sî rîtaśeșć — nemoj se udaljavati od nas, jer ćeš zalutati ♦ dij. var. (ĭuo ma) điparćieḑ, (ĭel sa) điparćiaḑă [Por.]   [Vidi]

1471  đipartare  depărtare  удаљеност  đipartare (mn. đipartărĭ) [akc. đipartare] (i. ž.) — udaljenost; rastojanje; daljina ◊ la munće ĭe întra kîăș mare đipartare — u planini je između kuća velika udaljenost [Por.] ∞ điparta  [Vidi]

1469  đipartat  depărtat  удаљен  đipartat (đipartată) (mn. đipartaț, đipartaće) [akc. đipartat] (prid.) — udaljen; dalek; odvojen, odeljen ◊ kînd ĭe uomu đipartat đi kasă, dorĭașće dupa ĭa — kad je čovek udaljen od kuće, tuguje za njom [Crn.] ◊ a fuost prĭaćiń buń, akuma sînt đipartaț ka śerĭu ku pomîntubili su dobri prijatelji, sada su udaljeni ko nebo i zemlja ◊ traĭașće đipartat đi lume — živi odvojen od sveta [Por.] ∞ điparta  [Vidi]

1719  đirĭapta  dreapta  десно  đirĭapta [akc. đirĭapta] (pril.) — desno ◊ la đirĭapta — na desno, udesno ◊ đi đirĭapta — sdesna, sa desne strane ◊ parća đirĭaptă — desna strana (fig. pravedna strana) ◊ mĭerź tot la đirĭapta, pănă nu daĭ pista un ogaș — ideš sve na desno, dok ne naiđeš na jedan potok ◊ iĭ s-a luvat mîna đirĭaptă, șî piśuoro-l đirĭept, uloźit ḑaśe în pat — oduzela mu se desna ruka i desna noga, šlogiran leži u krevetu ♦ supr. stînga [Por.] ∞ înđirĭepta   [Vidi]

1718  đirĭept  drept  прав  đirĭept (đirĭaptă) (mn. đirĭepț, đirĭapće) [akc. đirĭept] (prid.) — 1. (za pravac) prav, direktan ◊ ļiemnu krĭașće đirĭept în sus — drvo raste pravo na gore ◊ țî sa uĭtă đirĭept în uokĭ, șî minće — gleda te pravo u oči, i laže ◊ s-a đisparțît, unu s-a dus đirĭept la kasă, da alalalt s-a dus în padure — rastali su se, jedan je otišao pravo kući, a drugi je otišao u šumu 2. (za pravo) nasledan, koji polaže pravo na nasleđe ◊ fĭaćiļi đemult n-avut đirĭept pi moșîĭe — devojke nekada nisu imale pravo na nasleđe imovine 3. (za moral) ispravan, pravedan, istinoljubivuom đirĭept ku tuot — čovek ispravan u svemu ◊ nu kat alta ńimik đi la ćińe la sud, numa să spuń aĭa śi ĭe đirĭept — ne tražim ništa drugo od tebe na sudu, nego da kažeš ono što je pravo ♦ supr. strîmb [Por.] ∞ înđirĭepta   [Vidi]

1720  đirĭeptaće  dreaptate  правда  đirĭeptaće (mn. đirĭeptîăț, đirĭeptîățu) [akc. đirĭeptaće] (i. ž.) — pravda ◊ nuĭe đirĭeptaće-n lume, ńiś la sud, ńiś la bisîarikă — nema pravde u svetu, ni na sudu, ni u crkvi ◊ fara bań, grĭeu o sî ĭeș la đirĭeptaće — bez para, teško ćeš ostvariti pravdu [Por.] ∞ înđirĭepta  [Vidi]

5133  đirĭeźe  drege  зачинити  đirĭeźeup>2up> (ĭuo đirĭeg, ĭel đirĭaźe) [akc. đirĭeźe] — (nutr.) začiniti, zgotoviti čorbu ◊ ḑama sa đirĭaźe ku uou batut șă ku oțăt — čorba se začinjava umućenim jajetom i sirćetom ◊ kînd sa đirĭaźe ḑama, dakă uou batut sa tuarnă îń ḑamă ferbinće, uou sa prîvarĭașće ș-în ḑamă s-a fak torofloanță — kada se začinjava čorba, ako se umućeno jaje sipa u vrelu čorbu, jaje se zapari i u čorbi se naprave dronjci ◊ sî nu sa prîvarĭskă uou kînd sa đirĭaźe ḑama, măĭ întîń uala sa ĭa đi pi fuok, sî sa raśiaskă — da se ne bi zaparilo jaje kad se začinjava čorba, lonac se skida sa vatre, da se ohladi [Por.]   [Vidi]

1691  đisag  desag  бисага  đisag (mn. đisaź) [akc. đisag] (i. m.) — bisaga, dvostruka torba ◊ a umplut đisaźi ku grîu, ļ-a pus pi kal șî s-a dus ku ĭiĭ la muară — napunio je bisage žitom, bacio ih na konja, i odneo na vodenucu ♦ var. bisag [Por.] ∞ sak  [Vidi]

4652  đisară  deseară  вечерас  đisară [akc. đisară] (pril.) — (izob.) večeras, uveče ◊ vuorba đisară astăḑ nu însamnă ńimika, numa ĭe o parće đin vuorbă „înđisară” kare ĭe tot una ku „astară” — reč „đisara” danas ne znači ništa, samo je deo reči „anđisara” koja je isto što i „večeras”up. înđisară [Por.] ∞ sară  [Vidi]

1549  đisfațat  desfăţat  отворен  đisfațat (đisfațată) (mn. đisfațaț, đisfațaće) [akc. đisfațat] (prid.) — otvoren, iskren; neposredan ◊ ĭel ĭe uom đisfațat, śe guođe vorbĭașće, tuot ĭe adăvarat — on je otvoren čovek, šta god kaže, sve je istinito [Crn.]  [Vidi]

1551  đisfaśa  desface  расформирати  đisfaśauo đisfak, ĭel đisfaśe) [akc. đisfaśa] (gl. p. ref.) — rasformirati, rasklopiti, raskinuti, rasparati 1. (za naprave) rasformirati, rasklopiti ◊ đisfakuĭ grapa đi s-o pućem înkarka-n kar — rasklopio sam drljaču da bismo je mogli natovariti na kola [Crn.] 2. (za odeću) rasparati ◊ baba đisfaśe điemper batrîn să îmļerćiaskă manuș đi ńepuot — baka para stari džeper da isplete unuku rukavice 3. (za odnose) raskinuti, razvrgnuti ◊ śe god faś, puoț să đisfaś; aĭ batrîń ku vuorba-ĭa a-nsamnat șî kînd s-a lasat đi vro vuorbă: a đisfakut vuorba đi vinḑare, đi nuntă, đi vrun lukrušto god praviš, možeš da pokvariš; stari su ovu reč koristili da označe i raskid nekog dogovora: raskinuli su dogovor o prodaju, o svadbi, o nekom poslu (Rudna Glava) ♦ sin. rasfaśa [Por.]   [Vidi]

1724  đisfășurare  desfășurare  одмотавање  đisfășurare (mn. đisfășurîărĭ) [akc. đisfășurare] (i. ž.) — odmotavanje, razmotavanje, odvijanje, raspovijanje ◊ kînd în vĭeț sî-nfîășurĭ kopilo-l mik, đisfășurarĭa ĭe ușuară — kad naučiš da prepoviješ malo dete, raspovijanje je lako ♦ var. đisfîșurare ♦ supr. înfășurare [Por.] ∞ đisfășura  [Vidi]

1723  đisfășurat  desfășurat  одмотан  đisfășurat (đisfășurată) (mn. đisfășuraț, đisfășuraće) [akc. đisfășurat] (prid.) — odmotan, odvijen, raspovijen (za nešto što je bilo uvijeno, zavijeno, zamotano i sl.) ◊ mĭarźe ka Nasta Suļi, ku braśir-ļi đisfășuraće — ide kao Nasta Suljina sa odmotanim tkanicama ♦ var. đisfîșurat ♦ supr. înfîșurat [Por.] ♦ dij. var. đisfașurat [Crn.] ∞ đisfășura  [Vidi]

1609  đisfîrșît  început  начет  đisfîrșît (đisfîrșîtă) (mn. đisfîrșîț, đisfîrșîće) [akc. đisfîrșît] (prid.) — načet, koji je počeo da se koristi, obično u vezi sa zalihom stočne ili ljudske hrane ◊ am tri klîăń ku fîn, una ĭe đisfîrșîtă da dua nus — imam tri plasta sena, jedan je načet, dva nisu ♦ sin. înśeput [Por.] ∞ đisfîrșî  [Vidi]

1668  đisfoĭa  desfoia  разлистати  đisfoĭauo ma đisfu, ĭel sa đisfuaĭe) [akc. đisfoĭa] (gl. p. ref.) — razlistati (se), rascvetati (se), rasklopiti (se), raskupusati (se) ◊ karća s-a đisfoĭat tuată, șî đîskaļița ma tras đi urĭekĭ — knjiga mi se sva raskupusala, i učiteljica me je vukla za uši ♦ sin. đisprinđe ♦ supr. înfoĭa [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

1581  đisfrîna  desfrâna  разуздати  đisfrînauo ma đisfrîńeḑ, ĭel sa đisfrîńaḑă) [akc. đisfrîna] (gl. p. ref.) — razuzdati se, postati neobuzdan ◊ dakă kopiĭi nu struogîĭ păn’ sînt miś, iĭ sa đisfrîńaḑă kînd krĭesk, șî sa duk în lumĭa albă — ako decu ne pritegneš dok su mala, razuzdaju se kad porastu, i odlaze u beli svet [Por.] ∞ frîu  [Vidi]

1726  đisfunda  desfunda  отчепити  đisfundauo đisfund, ĭel đisfundă) [akc. đisfunda] (gl. p.) — 1. otčepiti, otpušiti ◊ mi sa đisfundară urĭekiļi, ș-akuma aud bińe — otčepile mi se uši, i sada čujem dobro 2. (za predmete koji imaju dno) ostati bez dna, izgubiti dno ◊ kaldarĭa ruźińită ĭuta sa đisfundă — zarđali bakrač brzo ostaje bez dnaînfunda [Por.] ∞ fund  [Vidi]

1727  đisfundat  desfundat  отчепљен  đisfundat (đisfundată) (mn. đisfundaț, đisfundaće) [akc. đisfundat] (prid.) — 1. otčepljen, otpušen; kome je otpalo dno, koji je bez dna ◊ țîăviļi sănt đisfundaće, șî apa akuș vińe — cevi su otčepljenje, i voda će uskoro doći 2. (za svirače) sviranje melodije na visokim tonovima ◊ bun lăutarĭ kare kîntă đisfundat, ka kînd îț dîă îăripĭ pănă žuoś — dobar violinista koji svira visoko, kao da ti daje krila dok igraš ♦ supr. înfundat [Por.] ∞ đisfunda  [Vidi]

1706  điskatarama  descătărăma  откопчати (се)  điskataramauo điskataramĭeḑ, ĭel điskataramĭaḑă) [akc. điskatarama] (gl. p. ref.) — otkopčati (se), raskopčati (se) ◊ kînd ĭe katarama bună, nu sî puaće điskatarama ļesńe — kad je kopča dobra, ne može se otkopčati lakoup. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskatarama [Por.]   [Vidi]

1705  điskataramat  descătărămat  раскопчан  điskataramat (điskataramată) (mn. điskataramaț, điskataramaće) [akc. điskataramat] (prid.) — raskopčan, otkopčan ◊ n-am bagat sama, am mĭers ku opinka đi gumă điskataramată pin naruoĭ, șî opinka mĭ-a pikat đi pi piśuor — nisam obratio pažnju, išao sam sa otkopčanim opankom kroz blato, i opanak mi je spao s nogeup. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskîtaramat [Por.] ∞ điskatarama  [Vidi]

1637  điskăļika  descăleca  сјахати  điskăļikauo ma điskăļik, ĭel sa điskăļikă) [akc. điskăļika] (gl. p. ref.) — sjahati, sići sa konja ili sa druga jahaće životinje ◊ nu puaće sîngură ńiś sî sa înkaļiśe, ńiś sî sa điskăļiśe đi pi kal — ne može sama ni da uzjaše, ni da sjaše s konja ♦ sin. dubarî [Por.] ∞ kal  [Vidi]

1620  điskîlśi  descâlci  распетљати  điskîlśiuo điskîlśiesk, ĭel điskîlśiașće) [akc. điskîlśi] (gl. p. ref.) — raspetljati, razmrsiti, razdvojiti nešto što je upetljano, umršeno ◊ m-a-nkîlśiĭ tuorsu, șî nu puot să-l điskîlśiesk sîngură — umrsila mi se pređa, i teško mi je da je razmrsim sama ♦ sin. đizvîrḑî ♦ supr. înkîlśi [Por.]  [Vidi]

1750  điskļeșta  descleșta  откљештити (се)  điskļeștauo ma điskļeșćieḑ, ĭel sa điskļeșćiaḑă) [akc. điskļeșta] (gl. p. ref.) — otklještiti (se), osloboditi (se) ◊ atîta ma strîns în șîaļe, đu nu puot ma điskļeșta ļesńe — toliko me steglo u leđima, da se ne mogu lako otklještiti ♦ supr. înkļeșta [Por.]   [Vidi]

1752  điskļeștare  descleștare  откљештавање  điskļeștare (mn. điskļeștîărĭ) [akc. điskļeștare] (i. ž.) — otklještavanje, opuštanje, labavljenje ◊ kînd țî sa-nkļeșćiaḑă șîaļiļi, gasîa o fată mare sî-ț fakă o „điskļeștare” — kad ti se uklješte leđa, nađi neko devojče da ti uradi jedno „otklještavanje” ♦ supr. înkļeștare [Por. ∞ điskļeșta  [Vidi]

1751  điskļeștat  descleștat  откљештен  điskļeștat (điskļeștată) (mn. điskļeștaț, điskļeștaće) [akc. điskļeștat] (pril.) — otklješten, oslobođen, otkočen ◊ đi kînd mi ĭe điskļeștat șîaļiļi, ĭuo mis alt uom — otkad su mi leđa otklještena, ja sam drugi čovek ♦ supr. înkļeștat [Por.] ∞ điskļeșta   [Vidi]

2779  điskobeļi  decebăli  искобељати се  điskobeļiuo ma điskobeļesk, ĭel sa điskobeļiașće) [akc. điskobeļi] (gl. p. ref.) — iskobeljati se, izvuće se iz neke neprilike, spasiti se ◊ dakă ći-nkîlśeșć ku îĭ, nu ći măĭ điskobeļieșć ļesńe đin gĭarîļi luor — ako se upetljaš s njima, nećeš se lako iskobeljati iz njihovih kandži ◊ fusăĭ datuorĭ pista masură, ama kumva ma điskobeļiĭ đin dîtoriĭ — bio sam prezadužen, ali sam se nekako iskobeljao iz dugova [Por.]  [Vidi]

1692  điskolaśi  descolaci  расклупчати  điskolaśiuo ma điskolaśiesk, ĭel sa điskolaśiașće) [akc. điskolaśi] (gl. p. ref.) — 1. rasklupčati se, odmotati se, ne biti više sklupčan ◊ kum, drakuluĭ, mi sa điskolaśi žîța-sta đi pi mosuor? — kako mi se, dođavola, razmotala ova žica sa kalema? ♦ sin. disfaku 2. (psih.) razrogačiti, iskolačiti oči ◊ kînd ļi auḑî pi tuaće śe ļi am fakut, muma atîta điskolaśi uoki đi ma spumîntaĭ k-o sî krîape — kad je čula sve šta sam uradio, majka je toliko razrogačila oči da sam se uplašio da će svisnuti ♦ supr. înkolaśi [Por.]   [Vidi]

2359  điskroșńa  descroșna  растоварити  điskroșńauo ma điskroșńieḑ, ĭel sa điskruașńe) [akc. điskroșńa] (gl. p. ref.) — rastovariti (se), skinuti torbu sa krošnjom sa leđa; rastrontati se ◊ ažută sî ma điskroșńieḑ, kă nu puot sîngură sî điznuod obrăńiļi trîășći đi la pĭept — pomogni mi da se rastovarim, jer ne mogu da razvežem čvor torbinih uprtnjača na grudima [Por.] ∞ kruoșnă  [Vidi]

2360  điskroșńat  descroșnat  растоварен  điskroșńat (điskroșńată) (mn. điskroșńaț, điskroșńaće) [akc. điskroșńat] (prid.) — rastovaren, rasterećen; kome je skinuta torba sa leđa ◊ lasaĭ trasta ku șîbiĭaļe, șî pļekaĭ înainće điskroșńată, ușuară ka pasîrĭa — ostavila sam torbu sa šibljem, i pođoh napred rastovarena, laka kao ptica [Por.] ∞ kruoșnă  [Vidi]

1585  điskulțat  desculţat  босоног  điskulțat (điskulțată) (mn. điskulțaț, điskulțaće) [akc. điskuat] (prid.) — bosonog, bez obuće, bos; izuven ◊ nu vrĭeu să tun, kă mis điskulțat, d-am trĭekut pin ńișći morśilarĭ, șî ma ćĭem k-ăț im puoduneću da uđem jer sam bos, a prošao sam kroz neko blatište, pa se bojim da ću ti isprljati poduomu ĭe điskulțat kînd sa điskulță — čovek je bos kada se izuje ♦ var. đeskulțat ♦ var. skr. đisku [Por.] ∞ điskulța  [Vidi]

1635  điskurka  descurca  распетљати  điskurkauo ma điskurk, ĭel sa điskurkă) [akc. điskurka] (gl. p. ref.) — 1. raspetljati, razmrsiti ◊ am aļergat ku furka-n mînă pin ńișći tufe dupa viće, șî abĭa pĭe urmă am điskurkat kairu đi spińamă — trčala sam sa preslicom u ruci kroz neko žbunje za stokom, pa sam posle jedva razmrsila kudeljku od trnjaka 2. (fig) ratosiljati se; osloboditi se ili izvući iz neke neprijatne situacije ◊ feĭmĭa ku naruok đ-al mare sa do điskurkat đi bĭețîoso-la a iĭ — ćerka mi se uz veliku sreću konačno ratosiljala one njene pijandure ♦ sin. điskîlśi, đizvîrḑî, điznoda ♦ supr. înkurka [Por.]   [Vidi]

1649  điskusut  descusut  рашивен  điskusut (điskusu) (mn. điskusuț, điskusuće) [akc. điskusut] (prid.) — rašiven, rasparan ◊ saśi-șća sînt điskusuț, nus đi trĭabă — ovi džakovi su rašiveni, nisu za upotrebu [Por.] ∞ điskuasă  [Vidi]

1687  đispana  despăna  расклинити  đispanauo đispańeḑ, ĭel đispańaḑă) [akc. đispana] (gl. p. ref.) — 1. raskliniti, izvaditi klinove ◊ ma duk să đispańeḑ karu, kî mi s-a slabit șîna pi drum, ș-a fuost muara s-o înpańeḑ sî nu-m piśe đi pi ruată — idem da „rasklinim” kola, jer mi se olabavila šina na putu, pa sam morao da joj stavim klinove da ne spadne sa točka 2. ogoliti (se), skinuti oteću, raspasati se ◊ kînd će duś la ibomńikă, nu ći đispana uodma, kă dakă ći prispĭașće barbatî-su, fuź în pĭaļa guală — kad odeš kod ljubavnice, nemoj se raspasati domah, jer ako te zbrza muž, bežiš nag do gole kože [Por.]   [Vidi]

1633  đisparțît  despărţit  раздвојен  đisparțît (đisparțîtă) (mn. đisparțîț, đisparțîće) [akc. đisparțît] (prid.) — razdvojen, rastavljen, odvojen, odeljen ◊ mult am fuost đisparțîț, ama nu ń-am zuĭtat unu đi altudugo smo bili razdvojeni, ali nismo zaboravili jedno drugo [Por.] ∞ đisparțî  [Vidi]

1480  đispiđekat  despiedecat  откочен  đispiđekat (đispiđekată) (mn. đispiđekaț, đispiđekaće) [akc. đispiđekat] (prid.) — 1. otkočen ◊ pi drumo-l bun mîń karu đispiđekat, numa la stîrmină ăl înpĭađiś — po ravnom putu teraš kola otkočena, samo ih na nizbrdici zakočiš 2. (fig.) raspasan, razuzdan ◊ aș ḑîśa kî ĭe đi plaku mĭeu baĭato-la prĭa đispiđekat — rekao bih da je za moj ukus taj momak previše razuzdan [Por.] ∞ đispĭađika  [Vidi]

1481  đispļeći  despleti  расплести  đispļećiuo đispļećiesk, ĭel đispļećiașće) [akc. đispļeći] (gl. p. ref.) — rasplesti, rasplitati, razdvojiti ono što je bilo upleteno ◊ nu đispļeći bîrțîļi la fată, kă frumuos iĭ staunemoj rasplitati kike devojčici, jer joj lepo stoje ♦ spr. împleći [Por.]   [Vidi]

1482  đispļećit  despletit  расплетен  đispļećit (đispļećită) (mn. đispļećiț, đispļećiće) [akc. đispļećit] (prid.) — raspleten ◊ muĭarĭa žîăļńikă a mĭers đispļećită — žena u žalosti išla je raspletena ♦ (demon.) đispļećita - (euf.) naziv za demone ženskog roda: kugu, čumu, šumsku majku ♦ supr. împļećit [Por.] ∞ đispļeći  [Vidi]

1483  đispļećitură  despletiture  расплитање  đispļećitu (mn. đispļećitu) [akc. đispļećitură] (i. ž.) — rasplitanje ◊ numa pintru otară, a tunat într-o đispļećitură tare grĭa đi trĭabă — samo zbog međa, ušli su u neko jako teško rasplitanje stvari ♦ supr. împļećitu [Por.] ∞ đispļeći  [Vidi]

1696  đispodobi  despodobi  растронтати се  đispodobiuo ma đispodobĭesk, ĭel sa đispodobĭașće) [akc. đispodobi] (gl. p. ref.) — rastrontati se, skinuti višak odeće ◊ ĭarna kînd pļakă la drum, uomu sa-npodobĭașće ku trankuće în tot fĭeļu sî nu-ĭ fiĭe frig, da kînd vińe la koļibă, ĭel sa đispodobĭașće — zimi kad čovek krene na put, natronta se svim i svačim da mu ne bude hladno, a kad dođe kući on se rastronta (Tanda) ◊ țîn minće kum mama Ļița ńi zbera ĭarna kînd tunam în kasă, sî ńi đispodobim, să nu duśem zapadă-n suobă — sećam se kako je baba Lica vikala na nas zimi kada smo ulazili u kuću, da se rastrontamo, da ne unosimo sneg u sobu (Rudna Glava) ♦ sin. đizbraka ♦ supr. înpodobi [Por.] ∞ poduabă  [Vidi]

1655  đispre  despre  наспрам  đispre [akc. đispre] (predl.) — 1. naspram, naprema; preko puta; ispred, pred ◊ kînd a fuost đispre kasă, s-a pus kîńi sî latre, șî ĭel a fuźit — kad je bio naspram kuće, zalajali su psi i on je pobegao ◊ a trĭekut pista Dunîrĭe la ĭuț, đispre Porĭeśa — prelazili su Dunav kod brzaka, naspram Poreča ◊ aĭa fu la un śas đispre zuorĭ — to beše na jedan sat pred zoru 2. o kome ili o čemu ◊ vorbim đispre lukru nuostrugovorimo o našem poslu ♦ / < điod, na+ spreprema, ka [Por.] ♦ dij. var. dăspră [Bran.]  [Vidi]

1672  đispreunat  despreunat  растављен  đispreunat (đispreunată) (mn. đispreunaț, đispreunaće) [akc. đispreunat] (prid.) — rastavljen, razdvojen; odvojen, otkačen, odvaljen ◊ tuata ḑîua stă baskiĭa-ĭa đispreunată đi la șćiump, șă puorśi sluobîd tună-n bașćauă — ceo dan stoji ona baskija odvaljena od stuba, i svinje slobodno ulaze u baštu [Por.] ∞ đispreuna  [Vidi]

1694  đispripońi  despriponi  одвезати  đispripońiuo đispripońiesk, ĭel đispripońiașće) [akc. đispripońi] (gl. p. ref.) — odvezati govedo vezano priponom ◊ vaka s-a đispripońit șî s-a bagat în kukuruḑ — krava se odvezala sa pripona, i ušla u kukuruz ♦ supr. înpripońi [Por.]  [Vidi]

1695  đispripońit  despriponit  одвезан  đispripońit (đispripońită) (mn. đispripońiț, đispripońiće) [akc. đispripońit] (prid.) — odvezan sa pripona (za govedo) ◊ vaka pașće đispripońită, bagă sama sî nu sa dukă în luok — krava pase odvezana sa pripona, pazi da ne ode u njivu ♦ supr. înpripońit [Por.] ∞ đispripońi  [Vidi]

1638  đisputkovi  despotcovi  распоткивати  đisputkoviuo đisputkovĭesk, ĭel đisputkovĭașće) [akc. đisputkovi] (gl. p. ref.) — raspotkivati, skidati potkov sa kopita životinja, ili obuće; gubiti potkov; ostati bez potkova ◊ s-a đisputkovit un buou, șî ma duk ku ĭel la putkovarĭu să-l în putkovĭaskă ĭară — otpao je potkov jednome volu pa idem sa njim kod potkivača da ga ponovo potkuje [Por.]  [Vidi]

1639  đisputkovit  despotcovit  распоткован  đisputkovit (đisputkovită) (mn. đisputkoviț, đisputkoviće) [akc. đisputkovit] (prid.) — raspotkovan, koji je bez potkova, kome su ispale ili su skinute potkovice ◊ vaka đisputkovită nu traźe bińe în žug — raspotkovana krava ne može dobro da vuče u jarmu ♦ sin. đisku [Por.] ∞ đisputkovi  [Vidi]

1592  đistramat  destrămat  распаран  đistramat (đistramată) (mn. đistramaț, đistramaće) [akc. đistramat] (prid.) — rasparan, raspleten ◊ kapăstru-sta ĭe tuot đistramat, vrĭamĭa ĭe să kumpîr nuouovaj je ular sav raspleten, vreme je da kupim nov ♦ sin. đispļećit, đisfîșurat, đișîrat [Por.] ∞ đistrama  [Vidi]

1596  đistrukat  descoperit  откривен  đistrukat (đistrukată) (mn. đistrukaț, đistrukaće) [akc. đistrukat] (prid.) — otkriven, bez pokrivača ◊ kînd duormĭ đistrukat lînga ferĭastă đeșkisă, ći prinđe tusă — kad spavaš otrkiven pored otvorenog prozora, uhvati te kijavica ♦ supr. astrukat [Por.] ∞ đistruka  [Vidi]

1703  đișćeptarĭe  deșteptare  буђење  đișćeptarĭe (mn. đișćeptîărĭ) [akc. đișćeptarĭe] (i. ž.) — buđenje, osvešćenje, otrežnjenje ◊ grieu îm kađe đișćeptarĭa đimińața — teško mi pada buđenje ujutru [Crn.] ∞ đișćepta  [Vidi]

1704  đișćeptat  deșteptat  разборит  đișćeptat (đišćeptată) (mn. đișćeptaț, đișćeptaće) [akc. đișćeptat] (prid.) — razborit, svestan, trezven ◊ ĭel ĭe uom đișćeptat, șćiĭe śe ĭe đirĭept, da śe nuĭe — on je razborit čovek, zna šta je pravo a šta nije [Crn.] ∞ đișćepta  [Vidi]

1641  đișćins  deștins  отпасан  đișćins (đișćinsă) (mn. đișćinș, đișćinsă) [akc. đișćins] (prid.) — otpasan, raspasan, sa odvezanim pojasom, kaišom, učkurom ◊ mĭarźe ku kuraua đișćinsă, iĭ pikă pîntaluońi — ide sa otpasanim kaišem, spașće mu pantalone ♦ supr. înćins [Por.] ∞ đișćinźe  [Vidi]

1640  đișćinźe  deștinge  отпасати  đișćinźeuo đișćing, ĭel đișćinźe) [akc. đișćinźe] (gl. p. ref.) — 1. otpasati, skinuti opasač, kaiš ili učkur kojim je što opasano, obavijeno ◊ învață kopilu să đișćingă sîngur kuraua la nadraź — nauči dete da samo otpaše kaiš na pantalonama ♦ sin. đizļega [Por.]  [Vidi]

1652  đișkiptora  deschiotora  раскопчати  đișkiptorauo đișkĭeptur, ĭel đișkĭeptu) [akc. đișkiptora] (gl. p. ref.) — raskopčati, otkopčati dugme na odeći ◊ kum ma luvă-n brață, pokńi urĭakĭa la kiptuarĭe, șî kimĭașa mi sa đișkiptoră singură — čim me zagrli, puče ušica na petlji, i košulja se sama raskopča [Por.] ∞ kiptuare  [Vidi]

1616  đișkuńa  descuia  откључати  đișkuńauo đișkuń, ĭel đișkuńe) [akc. đișkuńa] (gl. p. ref.) — otključati (se); otvoriti vrata koja su bila zatvorena klinom ◊ ku kĭaĭa-sta nu sa puaće đișkuńa ușa — sa ovim ključem ne mogu se otključati vrata ♦ var. đeșkuńa (Tanda), đeșkuĭa (Crnajka) ♦ sin. đișkiđa ♦ supr. înkuńa ♦ / đis/đes + kuń/kuĭ [Por.] ∞ kuń  [Vidi]

1617  đișkuńat  descuiat  откључан  đișkuńat (đișkuńată) (mn. đișkuńaț, đișkuńaće) [akc. đișkuńat] (prid.) — otključan, naročito za vrata koja su se zatvaral klinom ◊ am lasat ușa đișkuńată, kă nau uoțî śe s-îm fure đin koļibă — ostavio sam vrata otključana jer lopovi nemaju šta da mi uzmu iz kolibe ♦ var. đeșkuńat ♦ var. đișkuĭat (Crnajka) ♦ sin. đeșkis, đișkiĭat [Por.]  [Vidi]

1586  đizbraka  dezbrăca  свлачити  đizbrakauo đizbrak, ĭel đizbrakă) [akc. đizbraka] (gl. p. ref.) — svlačiti, skidati odeću sa sebe ili nekog drugog ◊ nu ći đizbraka, kî ĭe afară înga frig — nemoj se skidati jer je napolju još uvek hladno ◊ đizbrakă kopiĭi, vrĭamĭa ĭe đi kulkuș — skini decu, vreme je za spavanje ♦ sin. đișćiĭa ♦ supr. înbraka [Por.] ♦ dij. var. dăspoĭa (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

1666  đizdoi  dezdoi  расукати  đizdoiuo đizdoĭesk, ĭel đizdoĭașće) [akc. đizdoi] (gl. p. ref.) — rasukati, razdvojiti, raspolutiti ◊ sa đizdoĭașće śeva ś-a fuost îndoĭit, kînd sa đisparće în dua — razdvaja se nešto što je bilo udvojeno, kada se razdvaja na dva dela [Por.]  [Vidi]

1642  đizgrađi  dezgrădi  разградити  đizgrađiuo đizgrađiesk, ĭel đizgrađiașće) [akc. đizgrađi] (gl. p. ref.) — razgraditi, rasturiti ili skinuti i ukloniti ogradu ◊ s-a sfîrșît klańa ku fîn, șî akuma m-am pus să đizgrađiesk țarkustog je gotov, i sada sam počeo da skidam ogradu [Por.]   [Vidi]

1643  đizgrađit  dezgrădit  неограђен  đizgrađit (đizgrađită) (mn. đizgrađiț, đizgrađiće) [akc. đizgrađit] (prid.) — neograđen, prostor koji bi trebalo da bude ograđen i zaštićen, a nije ◊ nu lasa bașćauă đizgrađită, kă tună vićiļi șî fak șćietă — ne ostavljaj baštu neograđenu, jer ulazi stoka i pravi štetu [Por.] ∞ đizgrađi  [Vidi]

1624  đizgropa  dezgropa  откопати  đizgropauo đizgruop, ĭel đizgruapă) [akc. đizgropa] (gl. p. ref.) — otkopati ◊ krumpiĭ sa đizgruapă ku sapa — krompir se vadi iz zemlje motikom ◊ a sapat ku furiș ḑîua-nuapća, ș-a đizgropat uala ku bańi — kopali su krišom dan i noć, i iskopali ćup sa parama ♦ supr. îngropa [Por.] ♦ dij. var. dăzgropa [Hom.]  [Vidi]

1725  đizgropare  dezgropare  откопавање  đizgropare (mn. đizgropîărĭ) [akc. đizgropare] (i. ž.) — otkopavanje, iskopavanje, raskopavanje ◊ rumîńi în Omuoļ sa lasat đi đizgroparĭa morțîlor — Vlasi u Homolju napustili su otkopavanje pokojnika ◊ sapă bunarĭu, șă kată lukratuorĭ la đizgropare — kopa bunar, i traži radnike za iskopavanje ♦ supr. îngropare [Por.] ∞ đizgropa  [Vidi]

1615  đizlokat  dislocat  измештен  đizlokat (đizlokată) (mn. đizlokaț, đizlokaće) [akc. đizlokat] (prid.) — izmešten; pomeren ◊ đizlokat, nuĭe la luok unđe l-am pus — izmešten, nije na mestu gde sam ga stavio ♦ sin. mutat, miśkat [Por.] ∞ đizloka  [Vidi]

1472  đizļega  dezlega  одвезати  đizļegauo đizļeg, ĭel đizļagă) [akc. đizļega] (gl. p. ref.) — odvezati, odvezivati; razvezati, razvezivati ◊ nu đizļega saku, kî sa varsă grîune odvezuj džak, jer će se prosuti žito ◊ ĭe đizļagăm nuodurļi la sfuara-sta — razveži mi čvorove na ovome konopcuup. điznoda ♦ supr. ļega [Por.]   [Vidi]

1473  đizļegat  dezlegat  одвезан  đizļegat (đizļegată) (mn. đizļegaț, đizļegaće) [akc. đizļegat] (prid.) — odvezan, razvezan ◊ s-a đizļegat kîńiļi, ș-a muśkat drumașuodvezao se pas, i ujeo prolaznika ♦ supr. ļegat [Por.] ♦ dij. var. đizļagat (Osnić) [Crn.] ∞ đizļega   [Vidi]

1475  đizļegatuorĭ  dezlegător  одвезивач  đizļegatuorĭ (đizļegatuare) (mn. đizļegatuorĭ, đizļegatuare) [akc. đizļegatuorĭ] (prid.) — odvezivač, lice koje odvezuje ili razvezuje ◊ đizļegatuorĭ la saś la muară, đizļegatuorĭ la snuopĭ la mașînă đi trîirat — odvezivač džakova u vodenici, odvezivač snopova na vršalici [Por.] ∞ đizļega  [Vidi]

1474  đizļegatură  dezlegătură  одвезивање  đizļegatu (mn. đizļegatu) [akc. đizļegatură] (i. ž.) — 1. odvezivanje, razvezivanje; oslobađanje od obaveze; raskid ugovora ◊ s-a dus la sud, ș-akolo a fakut đizļegatură la vuorbă ś-a fuost întra iĭ — otišli su na sud, i tamo obavili raskid ugovora koji je bio među njima 2. (mag.) bajanje za vraćanje oduzete moći, najčešće seksualne ◊ kînd nu măĭ puoț sî aĭ trĭabă ku muĭarĭa, će duś la vro vîržîtuare să-ț fakă đi đizļegatură — kad više ne možeš da imaš posla sa ženom, ideš kod neke vračare da ti baje za odvezivanje [Por.] ∞ đizļega  [Vidi]

1476  đizļipi  dezlipi  одлепити  đizļipiuo đizļipĭesk, ĭel đizļipĭașće) [akc. đizļipi] (gl. p. ref.) — odlepiti (se), odlepljivati (se), odvajati ili razdvajati ono što je bilo slepljeno ◊ mi s-a đizļipit morśila đi pi parĭeț la koļibă, șî tună frugu-n suobă — odlepilo mi se blato sa zidova kolibe, i ulazi hladnoća u sobu [Por.] ∞ ļipi  [Vidi]

5871  đizmećiśală  dezmeticire  освешћивање  đizmećiśală (mn. đizmećiśaļe) [akc. đizmećiśală] (i. ž.) — (psih.) osvešćivanje, povratak svesti ◊ kînd auḑîĭ kă kopilu a kaḑut amețît, aļergaĭ ku sufļitu-n gură, șă înśepuĭ ĭuta ku đizmećiśala kum am șćut măĭ bińe — kad sam čuo da je dete palo u nesvest, potrčah kao bez daha, i započeh sa osvešćivanjem kako sam najbolje znao [Por.] ∞ đizmećiśi  [Vidi]

1766  đizmîńiĭa  dezmânia  одљутити се  đizmîńiĭauo ma đizmîńiĭ, ĭel sa đizmîńiĭe) [akc. đizmîńiĭa] (gl. p. ref.) — (psih.) odljutiti (se)uom ponćur: kînd sa mîńiĭe, nu puaće să-l măĭ đizmîńiĭe ńima — namćor od čoveka: kad se naljuti, ne može da ga odljuti niko ♦ sup. mîńiĭa [Por.] ∞ mîńiĭe  [Vidi]

1495  đizmĭaćik  dezmetic  настран  đizmĭaćik (đizmĭaćikă) (mn. đizmĭaćiś, đizmĭaćiśe) [akc. đizmĭaćik] (prid.) — nastran, svojeglav; zapušten; samotanuom đizmĭaćik ĭe aăla kare n-are ńiś un rînd, kare nu sa dă ku ńima, numa traĭașće sîngur ka kukudezmetik je onaj čovek koji nema nikakvog reda, koji se ne slaže ni s kim, nego živi sam kao sinja kukavica [Por.] ∞ đizmĭaćiśi  [Vidi]

1493  điznoda  deznoda  развезати  điznodauo điznuod, ĭel điznuadă) [akc. điznoda] (gl. p.) — razvezati, odvezati nešto što je bilo vezano u čvor ◊ điznuadă sfuară, ļagă vaśiļi đi par, șî pļakă — razveži konopac, veži krave za kolac, i kreni ♦ supr. noda [Por.] ♦ dij. var. ďeznoda [Kmp.]  [Vidi]

1494  điznodat  deznodat  развезан  điznodat (điznodată) (mn. điznodaț, điznodaće) [akc. điznodat] (prid.) — razvezan, odvezan; raspetljan, razmršenurḑala điznodată țî sa traźe dupa opinkă — razvezana uzica vuče ti se za opankom [Por.] ♦ dij. var. ďeznodat [Kmp.] ∞ điznoda  [Vidi]

2754  điznou  deznou ?  изнова  điznou [akc. điznou] (pril.) — iznova, nanovo, iz početka ◊ ńimik nuĭe bun, trăbe tuot fakut điznouništa ne valja, treba sve nanovo uraditi ♦ / đ[e] + (srb.) iz + nou [Por.] ∞ nou  [Vidi]

1601  đizvața  dezvăţa  одучити  đizvațauo ma đizvîăț, ĭel sa đizvață) [akc. đizvața] (gl. p. ref.) — odučiti (se), odviknuti (se); promeniti naviku ◊ kum uomu sa învață, așa sa șî đizvață — kako se čovek navinke, tako se i odvikne ♦ supr. învața [Por.]   [Vidi]

1602  đizvațat  dezvăţat  одвикнут  đizvațat (đizvațată) (mn. đizvațaț, đizvațaće) [akc. đizvațat] (prid.) — odviknut, odučen, koji je promenio naviku, ili koji je zaboravio neko znanje, veštinu ◊ vaśiļi sînt đizvațaće đi tras în žug — krave su odučene od vučenja u jarmu ◊ s-a ļikuit, ș-akuma traĭașće kuminće, đizvațat đi bĭare — lečio se, i sada živi mirno, odviknut od pića [Por.] ∞ đizvața  [Vidi]

1907  đizvîrćit  dezvârtit  одврнут  đizvîrćit (đizvîrćită) (mn. đizvîrćiț, đizvîrćiće) [akc. đizvîrćit] (prid.) — odvrnut, odvijen (za zavrtanj, vijak) ◊ n-am bagat sama, mi s-a lîbovit șrafurļi la ruată, șî ĭuo ku ĭaļe așa đizvîrćiće am karat gata un śias șî măĭ bińe — nisam primetio, olabavili su mi se zavrtnji na točku, i ja sam sa njima tako odvrnutim vozio gotovo sat i nešto [Por.] ♦ dij. var. đezvîrćit [GPek] ∞ đizvîrći  [Vidi]

1909  đizvîrḑît  dezverzit  размршен  đizvîrḑît (đizvîrḑîtă) (mn. đizvîrḑîț, đizvîrḑîće) [akc. đizvîrḑît] (prid.) — 1. razmršen, raspetljan; razvezan; odvezan ◊ kînd vaḑuĭ firîļi đizvîrḑîće, tunaĭ în razbuoĭ ku drag — kad videh razmršene niti, uđoh u razboj puna volje 2. (fig.) razrešen, raspetljan, razmršen, razjašnjen problem, sukob ili nesporazum ◊ parkĭe ĭe măĭ ușuor đi kînd ĭe întra nuoĭ tuot đizvîrḑît — kao da je lakše otkad je muđu nama sve raspteljano ♦ supr. învîrḑît [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑît [GPek] ∞ đizvîrḑî  [Vidi]

1910  đizvîrḑîtură  dezverziture  распетљанција  đizvîrḑîtu (mn. đizvîrḑîtu) [akc. đizvîrḑîtură] (i. ž.) — raspetljancija, akcija raspetljavanja zamršene situacije ◊ n-am ńiś o trĭabă ku đizvîrḑîtura fĭeći mĭaļe ku uomu iĭ đintîń — nemam nikakve veze sa raspetljancijom moje ćerke sa njenim prvim mužem ♦ supr. învîrḑîtu [Por.] ∞ đizvîrḑî  [Vidi]

1627  đižgețat  dezgheţat  одлеђен  đižgețat (đižgețată) (mn. đižgețaț, đižgețaće) [akc. đižgețat] (prid.) — odleđen, odmrznut ◊ apa în valîău ĭe đižgețată, pućem să adapîăm vićiļi — voda u valovu je odleđena, možemo da pojimo stoku ♦ supr. îngețat [Por.] ∞ đižgeța  [Vidi]

1763  đižgiora  dezghioca  ољуштити  đižgiorauo đižgeur, ĭel đižgĭau) [akc. đižgiora] (gl. p.) — oljuštiti, skinuti ljusku sa plodova ◊ sînćem puțîńe, nu pućem đižgiora pasuĭ tuot pănă astară — malo nas je, nećemo moći oljuštiti sav pasolj do uveče ♦ var. đižgeura (Rudna Glava) ♦ var. đežgiora (Tanda) [Por.] ∞ giora  [Vidi]

1731  đižuga  dejuga  испрегнути  đižugauo đižug, ĭel đižu) [akc. đižuga] (gl. p.) — ispregnuti, osloboditi se jarma; skinuti jaram ◊ đižugă buoĭi sî ođińaskă, șî dîăļe kîta uruĭală — ispregni volove da se odmore, i daj im malo jarme ♦ supr. înžuga [Crn.]  [Vidi]

1732  đižugat  dejugat  испрегнут  đižugat (đižugată) (mn. đižugaț, đižugaće) [akc. đižugat] (prid.) — ispregnut, vučno grlo oslobođeno jarma ◊ vaka ĭe đižugată, ș-akuma ođińiașće — krava je ispregnuta, i sada odmara [Crn.] ◊ a lasat buoĭi đižugaț în marźina luokuluĭ, șî iĭ s-a bagat în kukuruḑ — ostavio je ispregnute volove na ivici njive, i oni su ušli u kukuruz ♦ var. đežugat (Tanda) [Por.] ♦ supr. înžugatźug  [Vidi]

1712  điźaba  degeaba  бадава  điźaba [akc. điźaba] (pril.) — badava, za džabe, bez para ili bez neke koristi; uzalud; budzašto ◊ điźaba a mĭers la șkuală — badava je išao u školu ◊ dakă vinḑ, nu da điźaba — ako prodaješ, nemoj davati za badava ◊ điźaba źabuță — banbadava [Por.] ♦ / điza + źababadava  [Vidi]

2189  Đuĭkă  Giuică  Ђујко  Đuĭkă [akc. Đuĭkă] (i. m.) — (antr.) Đujko, l.i. u Crnoj Reci ◊ Ĭanku Đuĭkă a fuost kińez în sat, șî uom vaḑut — Janko Đujka je bio seoski knez, i viđen čovek [Crn.]  [Vidi]

2190  Đuĭkuońi  Giuiconi  Ђујкони  Đuĭkuońi [akc. Đuĭkuońi ] (i. m.) — (antr.) Đujkoni, „Đujkovići”, vlaško prezime porodice Nekšanović u Osniću, nastalo prema pretku po nadimku „Đuĭkă” ◊ Đuĭkuońi sînt vrĭańiș, șî pazîăsk mulće vaś ku lapće — Đujkoni su vredni, i čuvaju mnogo krava muzara [Crn.] ∞ Đuĭkă  [Vidi]

2346  đumińață  diminiaţă  ујутро  đumińață [akc. đumińață] (pril.) — ujutro, sutra ujutru ◊ a murit dă frikă kînd auḑît kă đumińață o să-l dukă la șkuală — premro je od straha kada je čuo da će ga ujutro odvesti u školu [Mlava] ♦ dij. var. đimińață [Por.] ∞ đimińațăup>2up>  [Vidi]

2765  đurđiță  lăcrimioară  ђурђевак  đurđiță [akc. đuiță] (i. ž.) — (bot.) đurđevak (Convallaria majalis) ◊ đurđița ĭe fluare padurĭană kare dă în primovară, șî are fluorĭ albe, marunće șî fakuće ka klopațăļiļi — đurđevak je šumsko cveće koje niče u proleće, i ima sitne bele cvetove, nalik na zvončiče ♦ sin. kukuruu-uoi (Tanda) [Por.]  [Vidi]

66  ďeparťe  departe  далек  ďeparťe [akc. ďeparťe] (pril.) — dalek, udaljen ◊ ďin ďeparťe — izdaleka ♦ (komp.) măĭ ďeparťe — dalji, udaljeniji [Kmp.] ♦ dij. var. đeparće [Por.] ∞ ďepărta  [Vidi]

1531  ďepărta  depărta  удаљити (се)  ďepărta (ĭo mă ďepărtez, ĭel să ďepărta) [akc. ďepărta] (gl.) — udaljiti (se); udaljavati (se) ◊ s-a ďepărtat unu ďe altuudaljili su se jedan od drugog [Kmp.]  [Vidi]

1006  ďinaďins  dinadins  намерно  ďinaďins [akc. ďinaďins] (pril.) — namerno ◊ ďinaďins am făkut așa — namerno sam tako uradio [Kmp.] ♦ dij. var. đinadîns [Por.] ∞ adîns  [Vidi]

1823  e  e  е  e (uzv.) — 1. (često sa ponavljanjem) za iskazivanje ili pojačavanje nekog osećanja ◊ numa „e”, or „eee”, sa ḑîśe kînd će mirĭ đi śauva, kînd îț pare rău k-aĭ auḑît vrun rîău, kînd iș ńisufarat or mîńiuos — samo „e”, ili „eee”, kaže se kada se čudiš nečemu, kada ti je žao zbog nečeg lošeg što si čuo, kada si nestrpljiv ili ljut ◊ eee, kopiĭ, ńimik n-o sî fiĭe đin vuoĭ, kă durmiț pănă-n amńaḑîț — eee, deco, ništa neće biti od vas, jer spavate do podne 2. za izražavanje pitanja sa sumnjom (zar?) ◊ kînd vrĭeĭ s-întrîăbĭ, kî nu baș do krĭeḑ în aĭa ś-aĭ-uḑît — kad želiš da (se) pitaš, jer ne veruješ sasvim u ono što si čuo ◊ e, măĭ ḑî odată, pă sî krĭed în urĭekiļi mĭaļe — e, kaži još jednom, pa da poverujem svojim ušima 3. a. za dozivanje ◊ kînd kĭem pi vrunu, or kaț sî sa-ntuarkă kîtra ćińe — kada zoveš nekog, ili tražiš da se okrene prema tebi ◊ e, auḑ tu śe-ț vorbĭesk, or sî-ț trag o palmă — e, čuješ li šta ti govorim, ili da ti razvučem jednu šamarčinu b. za poštapanje u govoru ◊ kînd înśĭepĭ vuorba, da nu iș baș đi tuot sigirat śe trîabe să spuń — kad počneš rečenicu, a nisi baš siguran šta treba da kažeš ◊ e, pă ĭuo atîta am șćut, atîta v-am spus — e, pa ja sam toliko znao, toliko sam vam kazao [Por.]  [Vidi]

2043  față  faţă  лице  față (mn. fĭață) [akc. față] (i. ž.) — lice; prednja strana 1. (anat.) ljudsko lice ◊ fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradu ◊ kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava) [Por.] ◊ sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka rakuokrenu se licem prema meni i pocrvene kao rak (Osnić) [Crn.] 2. gornja ili prednja strana predmeta ◊ puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — stavi ponjavu na krevet sa licen na gore 3. (reljef) osunčana, prisojna strana ◊ fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — „faca” je zemljište okrenuto suncu (Tanda) [Por.] ◊ în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplija (Osnić) [Crn.] 4. (prostor) lice mesta ◊ a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinu (Rudna Glava) 5. (top.) šumska parcela na prisojnoj strani, označena imenom vlasnika, veličinom, ili nekim karakterističnim objektom ◊ Fața mikă (or mare) — Malo (ili veliko) prisoje ◊ Fața lu Ĭuon — Jonovo prisoje (Tanda) ◊ Fața muori — Vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice) (Crnajka) 6. (za doba dana) osvit, praskozorje ◊ aĭa a fuost în față đi ḑîuă — to je bilo u osvitu dana (Blizna) ♦ up. firĭe ♦ supr. duos [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1799  fag  fag  буква  fag (mn. faź) [akc. fag] (i. m.) — (bot.) bukva (Fagus silvatica) ◊ padurĭa ĭe bună, numa faź dau pin ĭa — dobra je šuma, samo bukve rastu u njoj [Por.]  [Vidi]

1802  fagur  fagur  саће  fagur (mn. fagu) [akc. fagur] (i. m.) — saće, ploča od voska sa ćelijama u koje pčele stavljaju med ◊ aźutaĭ la dĭeda să muće stupi, șî kîpataĭ duoĭ fagurĭ đi mńare — pomogoh dedi da premesti košnice, i dobih dva saća s medom [Por.]  [Vidi]

1838  faĭn  fain  добар  faĭn (faĭnă) (mn. faĭń, faĭńe) [akc. faĭn] (prid.) — dobar, fin ◊ prînḑîră faĭn, șî sa kulkară sî duarmă o țîră — ručaše dobro, i prilegoše da malo odspavaju ◊ faĭń uamiń đi tuot — ljudi sasvim dobri ◊ țuala-sta îm stă faĭn — ovo odelo mi stoji dobro ♦ var. faĭno ♦ sin. bun [Por.]  [Vidi]

1786  falkă  falcă  вилица  falkă (mn. fălś) [akc. falkă] (i. ž.) — (anat.) vilica, čeljust (Mandibula) ◊ ma duare đinćiļi, șî mi s-a-nflat falka tuată — boli mi zub, i natekla mi je vilica sva ◊ n-are ńiś un đinće-n falkă — nema nijedan zub u vilici [Por.]   [Vidi]

2196  faļi  făli  фалити  faļiuo faļiesk, ĭel faļiașće) [akc. faļi] (gl.) — faliti, nedostajati; manjkati ◊ nu-m faļiașće ńimika — ne fali mi ništa ◊ pļesńit, iĭ faļiașće śuava-n kap, nuĭe întrĭeg — blesav, fali mu nešto u glavi, nije ceo ◊ am uoptsuće, măĭ îm faļiașće duauăsuće pă să am omiĭe — imam osamsto, fali mi još dvesta pa da imam hiljadu ◊ đeșkiđe uoki șî pazîa bińe: numa-m va faļi fiĭe śe, tu iș gata — otvori oči i pazi dobro: samo li mi bude falilo bilo šta, ti si gotov [Por.]  [Vidi]

1814  faļiĭe  felie  кришка  faļiĭe (mn. faļiĭ) [akc. faļiĭe] (i. ž.) — kriška, velija ◊ dupa śe strîkurăm kașu, taĭem brînḑa-n faļiĭe, șă ļi puńem în śubăr — kada se kaša iscedi, tada isečemo sir na kriške, i položimo ih u čabar [Por.]   [Vidi]

2197  faļinkă  fălincă  фалинка  faļinkă (mn. faļinś) [akc. faļinkă] (i. ž.) — falinka, nedostatak; mana ◊ n-a kumparat vaka kî ĭa gasît vro faļinkă la đinț — nije kupio kravu jer joj je našao neku falinku na zubima ◊ kînd kaț fată să ći-nsuorĭ, uĭće prĭa bińe să fiĭe fara faļinkă — kad tražiš devojku za ženidbu, predobro gledaj da bude bez mane [Por.] ∞ faļi  [Vidi]

1850  famĭaĭe  femeie  жена  famĭaĭe (mn. famĭeĭ) [akc. famĭaĭe] (i. ž.) — žena, ženska osoba; osoba ženskog pola ◊ kînd vĭeḑ pi drum o insă-n suknă, da nu șćiĭ kare ĭe șî śi ĭe, spuń kî vĭeḑ o famĭaĭe — kad vidiš na putu osobu u suknji, a ne znaš ni ko je ni šta je, kažeš da vidiš jednu žensku osobu ◊ famĭaĭe ćinîră, ńimîritată sa kĭamă fată — ženska osoba, mlada i neudata, zove se devojka ◊ famĭaĭe mîritată ĭe muĭarĭe — udata ženska osoba je žena ◊ famĭaĭe batrînă sa kĭamă babă — stara žena zove se baba ♦ var. famĭeĭe (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1852  famĭeĭașće  femeiește  женскасто  famĭeĭașće [akc. famĭeĭașće] (pril.) — ženskasto, kao žena, slično ženi ◊ saraku, nu kî nare ńiś un sîămn voĭńiśiesk, numa șî vorbĭașće kumva famĭeĭașće — siroma, ne samo da nema nijedan muški znak, nego i nekako govori ženskasto [Por.] ∞ famĭaĭe  [Vidi]

5717  fańină  fanină  брашно  fańină (mn. fańiń) [akc. fańină] (i. ž.) — (nutr.) brašno ◊ fańina sa maśină la muară đin buobe đi mărințîș — brašno se melje u vodenici od semena žitarica ◊ đi kum sa ogođașće pĭatra muori, fańina puaće fi măĭ maruntă, or măĭ mare — od toga kako se namešta vodenični kamen, brašno može biti finije i krupnije ♦ var. faină (Crnajka, deo Tande) [Por.]  [Vidi]

1842  farbarĭ  farbari  фарбар  farbarĭ (mn. farbarĭ) [akc. farbarĭ] (i. m.) — farbar, proizvođač farbe, radnik u farbari, ili radnik koji radi sa farbom ◊ am ćokńit karu pi đinainće, șî l-am mînat la un farbarĭ sî mĭ-el fărbuĭe — čuknuo sam kola spreda, i oterao sam ih kod jednog farbara da ga ofarba [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1839  farbă  farbă  фарба  farbă (mn. farbe, fărbu) [akc. farbă] (i. s.) — (color) 1. farba, obojeni pigment ◊ đimult fărburļi a fakut muĭerļi đin buĭeḑ, d-akuma fiĭe śe farbă-ț trîabe, o gasîășć în dugaĭe — nekada su farbe pravile žene od biljaka, a sada koja god ti farba zatreba, nađeš je u prodavnici ◊ mĭ-a mînžît tumobilu ku farbă ńagră la vo doă-triĭ luokurĭ — namazali su mi kola crnom farbom na dva-tri mesta 2. boja (šara) ◊ farbă albă, galbină, ruoșîĭe, bilovinkă — boja bela, žuta, crvena, ljubičasta ◊ farbă đeșkisă, farbă înkisă — svetla boja, tamna (zagasita) boja ◊ fărburļi pi pîătură, ś-a țasuto mama đimult, nu sa ogođesk prĭa bińe — boje na ponjavi, koju je davno izatkala baba, ne slažu se najbolje [Por.]  [Vidi]

2238  farmikă  farmec  враџбина  farmikă (mn. farmiśe) [akc. farmikă] (i. ž.) — (mag.) vradžbina, čini, mađija ◊ ĭ-a fakut vrîžîtuarĭa șî vro farmikă, s-o labiđe în drumu fĭeći, pi unđe ĭa sa duśe la apă, șî ĭar’ ńimika, fata n-a prins drag đi ĭel — napravila mu je vračara i neku vradžbunu, da je baci na put kud devojka ide na vodu, i opet ništa: devojka ga nije zavolela ◊ faśe farmiśe — pravi čini, mađije; vrača ◊ labdă farmiśe — baca čini ♦ sin. mamu, momuată, fîkatu, trîmisatu, nîpraćituup. farńikă [Por.]  [Vidi]

4373  fașîĭe  fâșie  трака  fașîĭe (mn. fașîĭ) [akc. fașîĭe] (i. ž.) — traka ◊ ku fașîĭe đe pînḑă a ļegat piśuariļi la kopiĭ miś pănă a fuost în ļagîn, să nu sa strîmbe — platnenom trakom vezivali su noge maloj deci dok su bila u kolevci, da se ne iskrive ◊ (izr.) n-a ĭeșît đin fașîĭe, da a pļekat dupa fĭaće — nije izašao iz pelena, a krenuo po devojkeup. skućik [Por.]  [Vidi]

3169  fașîu  fășiu  пашеног  fașîu (mn. fașîĭ) [akc. fașîu] (i. m.) — 1. pašenog ◊ fașîĭ sînt barbațî alu duauă suruorĭ — pašenozi su muževi dveju sestara 2. (pej.) ženin ljubavnik ◊ kînd vro muĭare are măĭ mulț ibuomńiś, lumĭa ḑîśe kî sînt iĭ unu la altu fașîĭ — kad neka žena ima više ljubavnika, narod kaže da su oni jedan drugom pašenozi [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1795  faśe  face  чинити  f<u>au>śeuo fak, ĭel f<u>au>śe) (gl. p.) — 1. činiti, praviti; rađatiu<u>ou>mu f<u>au>śe tu<u>ou>t śe-ĭ pl<u>au>śe — čovek čini (sve ono) što mu prija ◊ fak<u>uu>ră ś-o fak<u>uu>ră, ak<u>uu>ma ĭe amîn<u>au>t — učiniše što učiniše, sad je kasno ◊ m<u>uu>ma a fak<u>uu>t triĭ kop<u>iu>ĭ — majka je rodila troje dece 2. naterati, primorati ◊ nu ma măĭ bać<u>au>, kă ma faś să pļek đi la ć<u>iu>ńe — nemoj me više tući, jer ćeš me naterati da pođem od tebe ◊ at<uu>ta ku <u>au>ńi a nîkaž<uu>to f<u>au>ra ńiśkotrĭ<u>au>bă, đ-a fak<u>uu>to la <u>uu>rmă sî sa sp<uu>nḑure đi răutoliko ju je godinama mučio bez razolga, da ju je na kraju primorao da se zbog zla obesi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1871  fata  făta  рађати  fatauo fîăt, ĭ-a fată) [akc. fata] (gl.) — a. (za životinje) (vet.) rađati, donositi mladunče na svet ◊ fată tuata žuavina: vaka, skruafa, ĭapa, ursuaĭka, lupuaĭka; rumîńi nau vuorbĭe adînsă đi tuata suartă đi viće — rađa svaka životinja: krava, krmača, kobila, medvedica, vučica; Vlasi nemaju posebne reči za pojedine životinje b. (za ljude) (med.) (pej.) rađati; porađati (se) ◊ đi la žuaviń, vuorba a trĭekut la muĭerĭ, ama aĭ batrîń a vorbit kî ĭe rușîńe șî pakat sî sa ḑîkă đi vro muĭarĭe kî fată, a ḑîs: „Vaka fată, da muĭarĭa sa nașće!” — sa životinja, reč se prenela na žene, ali su stari govorili da je sramota i greh reći tako za neku ženu, govorili su: „Krava se teli, a žena se porađa!” ◊ feĭma a fatat a sară, a fakut duoĭ kopiĭ đi źiamîn — ćerka mi se sinoć porodila, dobila je dva deteta blizanaca ♦ sin. faśa, nașće [Por.]  [Vidi]

1875  fataluankă  fătăloancă  девојчурак  fataluankă (mn. fătaluanś) [akc. fataluankă] (i. ž.) — deovojčurak, ženska osoba na uzrastu između devojčice i devojke ◊ a krĭeskut fećița, akuma ĭe o fataluankă întrĭagă — izrasla je dovojčica, sada je pravi devojčurak ♦ var. fîtalău [Por.] ∞ fată  [Vidi]

1872  fatat  fătat  рађање  fatat (mn. fatîărĭ) [akc. fatat] (i. s.) — a. (vet.) rađanje, donošenje mladunaca na svet; koćenje; jagnjenje, teljenje, ždrebanje i dr. ◊ a veńit vrĭamĭa đi fatat, da koćețu đi mńiĭ nuĭe gata — došlo je vreme jagnjenja, a jaslice za jagnjad nisu gotove b. (med.) (pej.) rađanje dece; porađanje; porođaj ◊ muĭarĭa greuańe ḑaśe în pat, așćată fatatutrudna žena leži u krevetu, čeka porođaj ♦ sin. nașćire [Por.] ∞ fata  [Vidi]

1869  fată  fată  девојка  fatăup>1up> (mn. fĭaće) [akc. fată] (i. ž.) — devojka, moma ◊ fată ĭe famĭaĭe ńimăritată — devojka je neudata ženska osoba ◊ fată ćinîră — mlada devojka ◊ fată batrînă — baba devojka; usedelica ◊ fată frumuasă — lepa devojka ♦ sin. (izob.) fiĭkă ♦ supr. baĭat [Por.]   [Vidi]

1870  fată  fatum  усуд  fatăup>2up> [akc. fată] (i. ž.) — (izob.) (demon.) usud, sudbina; demon sudbine ◊ lumĭa s-a zuĭtat đ-asta vuorbă, s-a pastrat numa pin žuramînće șî blastîame — ljudi su zaboravili ovu reč, sačuvala se samo u psovkama i kletvama [Por.] ∞ fată  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2038  fatuĭ  vătui  младо јаре  fatuĭ (mn.) [akc. fatuĭ] (i. m.) — (zool.) mlado jare ◊ ĭuo am treĭ fatuĭ, unu l-am skopit, să-l rańesk șî să-l taĭ, a doĭļa o să-l vind, a treĭļa o să-l las dă mińe dă domazluk — ja imam tri mlada jareta, jednog ću da uštrojim za tov, drugog ću prodati, a trećeg ću ostaviti za domazluk [Stig] ♦ dir. var. vatuĭ (Plavna) [Pad.], Rudna Glava [Por.] ∞ ĭed  [Vidi]

1800  faźiet  făget  буквик  faźiet (mn. faźiaće) [akc. faźiet] (i. s.) — (bot.) bukvik, bukova šuma ◊ kît sa vĭađe ku uoki, numa faźiet guol — koliko se očima vidi, samo goli bukvik ◊ faźiet ĭe padure đi fag — bukvik je bukova šuma ◊ faźiet đies — gusti bukvik ♦ var. faźet [Por.] ∞ fag  [Vidi]

5792  Fașanź  fașang  Фашник  Fașanź (mn.) [akc. Fașanź] (i. m.) — (kal.) Fašnik ◊ Fașanź au fost ađet la Bufań la Măĭdan în tot anu, în ḑîļiļi đi zîpostît — Fašnik je bio običaj kod Bufana u Majdanpeku u vreme poklada ◊ đi vrĭamĭa Fașanźilor mulț Bufań au făkut ļorfe — u vreme Fašnika mnogi Bufani su izrađivali maske ◊ a fost Fașanź-aĭ miś la Zîpostîto-l mik, șî Fașanź-aĭ marĭ kare a kaḑut la Zîpostîto-l mare — bili su Mali Fašnici na Mesne poklade, i Veliki Fašnici koji su padali na Bele poklade [Buf.]  [Vidi]

2198  făduļi  fuduli  хвалити  făduļiuo făduļiesk, ĭel făduļiașće) [akc. făduļi] (gl. p. ref.) — hvaliti (se) ◊ sa făduļiașće parke a prins pi dumńeḑîu đi kuaĭe — hvali se kao da je uhvatio boga za muda ◊ n-am đi śe sî ma făduļiesk, vîăd tuoț k-am fakut lukru bun — nemam zašto da se hvalim, vide svi da sam uradio dobar posao ♦ var. fuduļi ♦ sin. labda [Por.]   [Vidi]

2199  făduļiĭe  fudulie  хвалисање  făduļiĭe (mn. făduļiĭ) [akc. făduļiĭe] (i. ž.) — 1. (pej.) hvalisanje ◊ kată lukru tĭeu, n-askulta făduļiĭļi luor, kă nau marźină — gledaj svoja posla, ne slušaj njihova hvalisanja, jer nemaju granicu 2. pohvala, hvala, dika, ponos ◊ a gaćit șkuala șă puaće ku făduļiĭe să ĭasă-n lume — završio je školu, i može s ponosom da izađe u svet ◊ nu țîńerîț lukrușală ku ĭel, kî ĭel ĭe baĭat đi tuata făduļiĭa — ne zbijajte šalu s njim, jer je on momak za svaku pohvalu ♦ var. făduļitu ◊ făduļitură guală — golo hvalisanje ♦ sin. labdatu [Por.] ∞ făduļi  [Vidi]

1801  făgăńiță  făgulean  буквић  făgăńiță (mn. făgăńiț) [akc. făgăńiță] (i. ž.) — (bot.) 1. bukvić, mlado stablo bukve ◊ făgăńiță ĭe un ļiemn đi fag, ćinăr, supțîrĭe șî nalt — „faganica” je jedno bukovo stablo, mlado, tanko i visoko [Por.][GPek] 2. bela bukva ◊ făgăńiță ĭe un fieļ dă fag alb, kare ĭe bun dă blîăń, kî sa sparźe frumuos șî n-are nuodurĭ pră ĭeal — „faganica” je jedna posebna vrsta bele bukve, koja je dobra za daske, jer se lepo cepa, i nema čvorove (Kladurovo) [Mlava] ∞ fag  [Vidi]

1844  fărbariĭe  fărbarie  фарбара  fărbariĭe (mn. fărbariĭ) [akc. fărbariĭe] (i. ž.) — (color) farbara, mesto gde se prave ili prodaju boje ◊ a lukrat mulț ań în Mńemțîĭe, într-o fărbariĭe mare — radio je mnogo godina u Nemačkoj, u nekoj velikoj farbari ◊ oraș mik, nare ńiś o fărbariĭe adînsă, ku tuaće fărburļi kare ar trăbui la lume — mala varoš, nema ni jednu specijalnu prodavnicu boja, sa svim farbama koje bi zatrebale ljudima ♦ var. farbarńiță [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1840  fărbui  fărbui  фарбати (се)  fărbuiuo ma fărbuĭ, ĭel sa fărbuĭe) [akc. fărbui] (gl. p. ref.) — 1. farbati (se), bojiti, obojiti (se) ◊ ĭuo nu dau la feĭmĭa sî fărbuĭe buḑîļi, kă ĭe prĭaćinîră, șî numa sa buskofĭașće — ja ne dam ćerki da farba usne, jer je premlada, i samo se razmaže 2. (fig.) lagati, varati; „mazati” oči ◊ n-askulta tuaće-tuaćiļi śe-ț vorbĭașće baĭatu, kî puaće-fi vrĭa numa s-ț fărbuĭe uoki, șî sî ći lasă-nkarkată — ne slušaj sve i svašta što ti govori momak, jer možda hoće samo da ti namaže oči, i da te ostavi trudnu [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1873  fećiță  fetiţă  девојчица  fećiță (mn. fećiț) [akc. fećiță] (i. ž.) — 1. (demin.) devojčica ◊ fećița ĭe fată mikă, kopil — devojčica je mala devojka, dete ◊ fećițîļi ažuns đi șkuală — devojčice su stasale za školu 2. (fig.) (hip.) (folk.) devočje; moma ◊ trĭeku un baĭețîăl ku fećița đi supt mînă — prođe jedno momče, s devojčetom ispod ruke ◊ am o fećiță ku dulśe guriță — imam devojče sa slatkim ustašcem ♦ (demin.) < fată [Por.] ∞ fată  [Vidi]

1876  fećiĭe  fetie  невиност  fećiĭe (mn. fećiĭ) [akc. fećiĭe] (i. ž.) — (anat.) nevinosti, virgilitet ◊ fata mare trîabe să pazaskă fećiĭa ka uoki-n kap, kă dakă o pĭarđe, grĭeu sa marită — devojka treba da čuva nevinost kao oči u glavi, jer ako je izgubi, teško će se udati ♦ var. fećinźiĭa [Por.] ∞ fata  [Vidi]

1877  fećinźiĭe  feciorie  невиност  fećinźiĭe (mn. fećinźiĭ) [akc. fećinźiĭe] (i. ž.) — (anat.) nevinost ◊ fata kare s-a lasat la vrun baĭat, ș-a pĭerdut fećinźiĭa, a putut sî sa mariće numa dupa vrun văduvuoń batrîn șî sarak — devojka koja se dala nekom momku i izgubila nevinost, mogla je da se uda samo za nekog starog i siromašnog udovca ♦ var. fećiĭe [Por.] ∞ fata  [Vidi]

1874  fećiuară  fecioară  девица  fećiuară (mn. fećiuarĭe) [akc. fećiuară] (i. ž.) — (zast.) devica, nevina devojka ◊ fată fećiuară, înga nu șćiĭe śi ĭe lukru voĭńiśesk — nevina devojka, još uvek ne zna šta su muška poslaup. fećiĭa [Por.] ∞ fată   [Vidi]

5766  fedeleș  fedeleș  ћутурица  fedeleș (mn. fedeleșu) [akc. fedeleș] (i. s.) — ćuturica, buklija ◊ fedeleșu ĭeste vas de lemn în kare se duče apa și alta bere — buklija je drveni sud u kome se nosi voda i drugo piće ◊ la lok kînd ń-am dus la săpat, am dus apa ku fedeleșu, kî ĭeste vas de lemn în kare apa sta mult reče — kad smo išli da kopamo njivu, nosili smo vodu u bukliji, jer je sud od drveta u kome voda dugo ostaje hladna [Tim.] ♦ dij. sin. pluoskă [Por.] ∞ vas  [Vidi]

2294  feĭ-  fie  кћи  feĭ- (pref.) — „kći”, samo kao prefiks u izrazu ◊ ńima la noĭ nu ḑîśe đi fata luĭ ńiś „fie” ńiś „feĭ”, numa ḑîśem: feĭ-mĭa (fata a mĭa), feĭ-ta (fata a tĭa), feĭ-sa (fata a luĭ) — niko kod nas za svoju ćerku ne kaže ni „fie” ni „fej”, nego kažemo: „fej-mja” (kći moja), „fej-ta” (kći tvoja), „feĭ-sa” (kći njegova) ♦ sin. fată [Por.]   [Vidi]

2262  Feļeșana  Feleșan  Фелешана  Feļeșana [akc. Feļeșana] (i. ž.) — (hidr.) Felešana, rečica u ataru sela Debeli Lug, leva pritoka Crne reke ◊ Feļeșana ĭe un rîurĭel, izvorĭaḑă supt Pĭatra roșîĭe, la izvuor are un bobît mik; sa-npreună ku Brĭeza, șî la gura văĭu tună-n Țrna; Țîrnă măĭ amînat, la kapu satuluĭ, tună-n Pĭek — Felešana je rečica, izvire ispod Crvenog krša, na izvoru ima mali vodopad; sastaje se sa Brezom, i na izlazi iz doline uliva se u Crnu reku; Crna reka se kasnije, na kraju sela, uvire u Pek [GPek] ♦ var. Fiļișana (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1957  ferbĭa  fierbe  врети  ferbĭauo fĭerb, ĭel fĭarbe) [akc. ferbĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za tečnosti) vreti, provreti, ključati usled zagrevanja na visokoj temperaturiva ferbĭa apa-sta odată, or nu?hoće li ova voda već jednom provreti, ili ne? 2. (nutr.) spremati kuvanu hranu ◊ la tuata muĭarĭa măĭ întîń s-a katat să șćiĭe să fĭarbă uala — od svake žene se najpre tražilo da zna da „kuva lonac” (=sprema kuvanu hranu) 3. (psih.) biti napet, vreti od uzbuđenja ◊ fĭarbe tuot đi mîńiĭe, numa śe nu krapă — kipti sav od besa, samo što ne prsne ♦ var. fĭerbĭa, ferbi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2275  ferfeļiță  ferfeliţa  ферфелица  ferfeļiță (mn. ferfeļiț) [akc. ferfeļiță] (i. ž.) — (nutr.) ferfelica, čorba od šljiva ◊ ferfeļița ĭe ḑamă dă prună, a sa pun pruńiļi la soare, pă ĭeasă ḑama dîn ĭeļe, pă aĭa s-a mînkat vrodată pănă nu sa nakrĭașće, a kînd s-a nakrit, a kĭemato kiseļiță — ferfelica je čorba od šljiva, stavljaju se šljive na sunce, pa izlazi sok iz njih, pa to se nekada jelo dok se ne ukiseli, kada ukisne, zove se kiselicaup. kiseļiță [Mlava]  [Vidi]

2307  feri  feri  штитити  feriuo ferĭesk, ĭel ferĭașće) [akc. feri] (gl. p. ref.) — (ret.) (zast.) štititi, čuvati ◊ ńi feri dumńeḑîu đi rîăubog nas je sačuvao od zla [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1925  feriku  ferice  срећа  feriku (mn. feriku) [akc. feriku] (i. s.) — (psih.) sreća, zadovoljstvo, blagostanje, spokojstvo, mir ◊ feriku đi mińe — blago meni ◊ feriku șî blagu đi ćińe kînd aĭ skapat đi la muarće — sreća tvoja i blago tebi što si utekao od smrti ♦ var. ferigu [Por.]  [Vidi]

1924  feriśi  ferici  усрећити (се)  feriśiuo feriśiesk, ĭel feriśiașće) [akc. feriśi] (gl. p. ref.) — usrećiti (se), doneti nekom sreću, činiti koga srećnim ◊ numa drako-l ńegru sa va feriśi ku ĭel — samo se crni đavo može usrećiti sa njim ♦ var. înferiśi [Por.] ∞ feriku  [Vidi]

1923  feriśit  fericit  срећан  feriśit (feriśită) (mn. feriśiț, feriśiće) [akc. feriśit] (prid.) — srećan, zadovoljan ◊ ku uomu đintîń am avut traĭ feriśit, ama ĭel a murit ĭuta — sa prvim mužem imala sam srećan život, ali on je ubrzo umro [Por.] ∞ feriku  [Vidi]

2397  ferĭastă  ferastră  прозор  ferĭastă (mn. ferĭeșć) [akc. ferĭastă] (i. ž.) — (tehn.) prozor ◊ ferĭasta ĭe gaura-n parĭaće pin kare tună viđiarĭa — prozor je otvor u zidu kroz koji ulazi svetlost ◊ kînd lumĭa a trait ăn borđiĭe, n-așćut đi ferĭeșć — kada su ljudi živeli u zemunicama, nisu znali za prozore ◊ kînd s-a dus turśi, a-nśeput sî fakă bîrnarĭață, ku ferestuĭś miś, la kare în luok đi stîklă a pus pĭaļe đi ĭed, kare a raso, a raso pănă nu s-a supțîĭat atîta đi s-a vaḑut pin ĭa — kada su Turci otišli, počeli su da dižu brvnare, sa malim prozorima, na koje je se stavljala jareća koža, koju su drali, drali dok se nije istanjila toliko da je postala providna ◊ la ferĭastă astăḑ sa pun feruanke — na prozor se danas stavljaju zavese ◊ a dat ku pĭatra, a spart ferĭasta — bacio kamen, razbio prozor ◊ ferĭasta đeșkisă, ferĭasta înkisă — prozor otvoren, prozor zatvoren ◊ sa uĭtă pi ferĭastă — gleda kroz prozor ◊ ḑînḑîĭe đi frig supt ferĭastă, kă ńima no-l lasă înuntrucvokoće od hladnoće pod prozorom, jer ga niko ne pušta unutra [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2140  fertuare  fiertoare  запара  fertuare (mn. fertu) [akc. fertuare] (i. ž.) — (met.) zapara, jara, velika vrućina ◊ kum înśapu ḑîua, sa vĭađe kă o să fiĭe mare fertuare, n-o să pućem să lukram în kîmp — kako je počeo dan, vidi se da će biti velika zapara, nećemo moći da radimo u polju [Por.] ∞ ferbĭa   [Vidi]

2306  fi  fi  бити  fiuo sînt, ĭel ĭe) (gl. n.) — biti, postojati; (skr.) bi ◊ fi śe vrĭeĭ, ama fi uom — budi šta hoćeš, ali budi čovek ◊ va fi, nu va fi — može biti, ili ne biti ◊ ma ginđiĭ ĭuo: śe sî fiĭe akuma, ama takuĭ, nu spusăĭ ńimika — pomislio sam: šta će biti sada, ali zaćutah, ne rekoh ništa ◊ fi-va așa, or nu va fi, nu puot a șći — da li je tako, ili nije tako, ne mogu znati ◊ tu nu vi fi, da ĭuo sînt — ti nećeš biti, a ja jesam ◊ basanka n-a fuost să fiĭe, nuĭe ursat — valjda nije bilo da bude, nije suđeno ◊ nuĭe la kasă, puaće fi dus vrunđeva — nije kod kuće, možda je nekud otišao ◊ va fi veńit kopilu pănă akuma, s-a fi fuost vrunu đ-aĭ batrîń ku ĭel — došlo bi dete do sada, da je neko od starijih bio sa njim ◊ kînd ĭerarăm ćińirĭ, fusăsărăm zburdaț ka ńima pi lume — kad bejasmo mladi, besmo razuzdani ko niko na svetu ♦ var. firĭe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1276  fifă  nai  панова фрула  fifă (mn. fife) [akc. fifă] (i. ž.) — 1. (muz.) fifa, panova frula ◊ kînd muĭerļi a kîntat-n fifă, ińima-n pĭept s-a topit đi milă — kada su žene svirale „fifu”, srce u grudima se topilo od miline [GPek] ◊ dî fifă s-a șćut șî-n Buļećin; aiśa fluĭerļi a fuost fakuće dîn kovragu alu duļeaće — za „fifu” se znalo i u Boljetinu; ovde su se frulice pravile od dulekove vreže (Boljetin) [Por.] 2. (bot.) biljka od koje su se pravile „fife” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. buśińiș (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4839  fiĭeśe  fiece  било шта  fiĭeśe [akc. fiĭeśe] (pril.) — bilo šta ◊ nu kređa în fiĭeśe, șă o să će petrĭeś bun — ne veruj u bilo šta, i dobro ćeš proći [Por.] ∞ fi  [Vidi]

2690  fikat  ficiat  јетра  fikat (mn. fikaț) [akc. fikat] (i. m.) — (anat.) jetra, crna džigerica ◊ fikaț-aĭ ńegri — crna džigerica, jetra ◊ fikaț-aĭ albĭ — bela džigerica, pluća ◊ fikațî la uom sînt supt kuasta đirĭaptă — jetra je kod čoveka pod desnim rebrom ◊ đi fikaț ĭe ļipită fĭarĭa — za jetru je zalepljena žuč [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2691  fikat alb  plămîn  плућа  fikat alb (mn. fikaț albĭ) [akc. fikat alb] (i. m.) — (anat.) pluća, bela džigerica ◊ măĭ grĭa buala lu fikaț-ăĭ albĭ a fuost uskatura — najteža plućna bolest bila je sušica [Por.] ∞ fikat  [Vidi]

2693  fikat ńegru  ficat negru  црна џигерица  fikat ńegru (mn. fikaț ńegri) [akc. fikat ńegru] (i. m.) — (anat.) crna džigerica, jetra ◊ đi bĭare la uom puot s-ă putraḑaskă fikaț-aĭ ńegri — od pića čoveku može da istruli crna džigerica [Por.] ∞ fikat  [Vidi]

1998  fikă  fică  намигуша  fikăup>1up> (mn. fikĭe) [akc. fikă] (i. ž.) — 1. (demin.) (pej.) namiguša, fufica, radodajka ◊ fikă ĭe muĭare marĭață, frumuasă, skuturată kare arată đeșkis kî-ĭ plaśe lukru uomeńiesk — fika je žena kicoš, lepa i otresita, koja otvoreno pokazuje da joj se sviđa muška rabota 2. (euf.) (vulg.) ženski polni organ, pička ◊ nu șću đi śe sa faśe, kî sa vĭađe đeșkis kum kată pi vrun futaș s-îĭ đa-n fikă, șî sî takă — ne znam šta izigrava, kada se jasno vidi da traži nekog jebača da je opali po pički, i da ćuti ♦ / skr. < fofik ♦ sin. fu [Por.] ∞ fofoluok   [Vidi]

3287  fikă  raţă  патка  fikăup>2up> (mn. fike) [akc. fikă] (i. ž.) — (ornit.) patka ◊ saćańi kăsătoriț prîngă rîurĭ, au oboru pļin dă fike — seljaci nastanjeni pored reke, imaju dvorišta puna pataka ◊ fikă ku fikupatka i patak [Mlava] ♦ dij. sin. rață [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2264  fiļińierĭ  felinar  фењер  fiļińierĭ (mn. fiļińiarĭe) [akc. fiļińierĭ] (i. s.) — (tehn.) fenjer ◊ fiļińierĭ ĭe un fĭeļ đi lampă la gas, đi dus în mînă, kînd će duś vrunđiva la drum — fenjer je vrsta lampe na gas, za nošenje u ruci kada ideš negde na put [Por.] ♦ dij. var. fińarĭ (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2284  fin  fin  кумче  fin (mn. fińi) (i. m.) — kumče ◊ dakă mi ĭel naș, kî ma bućeḑat, ĭuo sînt luĭ fin — ako je on meni kum, jer me je krstio, ja sam njemu kumče ◊ mîńe-m vin fińi miĭ în gostîĭe — sutra mi dolazi kumčad u goste ♦ supr. naș [Por.]  [Vidi]

2285  fină  fină  кумица  fină (mn. fińe) [akc. fină] (i. ž.) — kumica ◊ fina ĭe famĭaĭe kare a bućeḑato nașu, or muĭarĭa lu finu, or ĭe ńam apruape alu finu mĭeukumica je žena koju je krstio kum, ili je kumčetova žena, ili je blizak kumčetov rod ◊ sa ḑîśe fină șî la ńamu apruape lu nașu mumi, or alu tata — sa kumicom se oslovljava i blizak rod majčinog ili očevog kuma ◊ fină ĭe una, da nașîța alta, ama ĭaļe sînt insă ļegaće ku bućeḑatukumica je jedno, a kuma drugo, ali su one osobe povezane krštenjem ♦ supr. nașă [Por.] ∞ fin  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2246  fir  fir  нит  fir (mn. firĭe) (i. s.) — 1. nit, konac, vrpca ◊ fir đi ață — končana nit ◊ mĭarźe ka pi fir — ide kao pod konac ◊ s-a rupt firupokidao se konac ◊ fir supțîrĭe, gruos — konac tanak, debeo ◊ nu șćiĭe sî țîasă, numa-nvîrḑîașće fir-ļi — ne zna da tka, samo mrsi konce 2. struk cveta ◊ fir đi busuĭuok — struk bosiljka 2. dlaka ◊ nu-ĭ faļiașće fir đi pîăr đin kap — ne fali joj dlaka kose sa glave 3. generacija; potomstvo ◊ șî fir đi firu luĭ o să tragă pakaćiļi luĭ — i daleki potomci će nositi njegov greh 4. (geogr.) istaknuta i uska kosa, čijom ivicom vodi put ◊ pļekăm đin sat șî pi fir în sus, ńi duśem la Śuaka uokńi-n rudńik la lukrupođemo iz sela i kosom na gore, idemo na Čoka okni u rudnik, na posao [Por.]  [Vidi]

1921  firegarĭ  ferigar  папратиште  firegarĭ (mn. firegarĭe) [akc. firegarĭ] (i. s.) — (bot.) papratište, mesto i zemljište na kojem raste paprat ◊ la nuoĭ, la munće, aĭ firegarĭe kîće vrĭeĭ — kod nas, u planini, imaš papratišta koliko hoćeš [Por.] ∞ fĭarigă  [Vidi]

2255  firiśiel  firicel  кончић  firiśiel (mn. firiśiaļe) [akc. firiśiel] (i. s.) — (demin.) 1. končić, tanak konac; tanka nit u tkanini ◊ pînḑa ĭe țasută đin firiśiaļe đi sîrmă — platno je satkano od tankih srebrnih niti 2. stručić cveta ◊ am kuļes firiśiaļe đi busuĭuok, sî đeskînt ku ĭaļe — nabrala sam stručiće bosiljka, da bajem sa njima ♦ / fir + suf. -iśiel ♦ var. firișuor [Por.] ∞ fir  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2390  firiz  firiz  тестера  firiz (mn. firiză) [akc. firiz] (i. s.) — (tehn.) testera ◊ firiz ĭe alat đi taĭat la ļiamńe, are pînḑă đi fĭer ku đinț marunț, kare s-a askut ku ĭega — testera je alat za rezanje drveta, ima metalno platno sa sitnim zupcima, koji se oštre turpijom ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi firiză — ima više vrsta testeraup. žagă [Por.]   [Vidi]

2391  firizană  firizană  стругара  firizană (mn. firizăń) [akc. firizană] (i. ž.) — (tehn.) strugara ◊ la firizană sa taĭe blîăń đin tutuśe gruasă — na strugari se režu daske iz debelih trupaca ◊ firizańiļi batrîńe a foust la un luok ku muorîļi, șă pi ĭaļe a mînat apa tuot într-un fĭeļ ka pi muară — stare strugare su bile na istim mestima sa vodenicama, i njih je pokretala voda na isti način kao i vodenicu [Por.] ♦ dij. var. stružńiță [GPek] ∞ firiz  [Vidi]

2058  firĭe  fire  лице  firĭe [akc. firĭe] (i. ž.) — lice, ten ◊ pînă nu s-a bolnavit, a fuost ruu la firĭe, da akuma ĭe galbin ka śara — dok se nije razboleo, bio je rumen u licu, a sada je žut kao vosak [Crn.] ♦ dij. var. fire [akc. fire] ◊ față ĭe parća đi-nainće alu kapu uomuluĭ, da fire ĭe faktura fĭețî: puaće-fi ruu la fire, alb, ńegru, pusumorît, tras ... — „faca” je prednja strana čovekove glave, a „fire” je izgled njegovog lica: može biti crven u licu, beo, crn, natmuren, ispijen ... (Rudna Glava) [Por.] ♦ up. față, obraz  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2268  firoĭkă  firoică  врпца  firoĭkă (mn. firoĭke) [akc. firoĭkă] (i. ž.) — (augm.) vrpca, uzica ◊ firoĭka ĭe ață rasuśită, s-a pus la braśire, dă ĭa a fuost ļegată bripta, kare babiļi a duso-n pungă la braśirĭ, a bripta a fuost kîrśură, șî pusă-n kuorn dă berbĭek — „firojka ” je vrpca od upredenog konca, stavljala se na tkanice, o nju je bila vezana britva, koju su babe držale u kesi, a britva je bila kukasta, i udenuta u ovnujski rog ♦ / fir + -oĭkă [Mlava] ∞ fir  [Vidi]

2316  fișćaĭkă  fișteică  трака  fișćaĭkă (mn. fișćeĭś) [akc. fișćaĭkă] (i. ž.) — traka 1. (za materijal) traka, kaiš ◊ fișćaĭkă ĭe pîraman đi pînḑă, îngust șî lung — traka je komad platna, uzan i dug 2. (za prostor) uzan i dugačak deo terena; pojas ◊ tata đin moșîĭe mĭ-a dat numa o fișćaĭkă đi ļivađe — otac mi je od imovine dao samo jedan uzan pojas livade ♦ var. fișćiaĭkă ♦ var. fîșćaĭkă ♦ var. fișćik [Por.] ♦ dij. var. fîrșćaĭkă (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. fîrșćeńe (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

1955  fișîk  fișag  фишек  fișîk (mn. fișîku) [akc. fișîk] (i. s.) — fišek, papirna kesa levkastot oblika ◊ kumparaĭ đi kopiĭ bobuanță, șî dugaĭașîța ļe-nvăluĭi într-un fișîk đi arćiĭe — kupio sam bombone za decu, i prodavačica ih je uvila u fišek od hartije [Por.]  [Vidi]

2297  fiśuor  fecior  син  fiśuor (mn. fiśuorĭ) [akc. fiśuor] (i. m.) — (srod.) 1. sin, muško dete ◊ laptarĭu Miļisau lu Đină Șćefîn a krapat dă žăļ ka ĭ-a perit fiśuoru ku nuorî-sa șî fata, ku tomobiluviolinista Milisav Đine Štefana presvisnuo je od tuge, jer mu je poginuo sin sa snajom i ćerkom, sa automobilom (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ asta ĭe fiśuoru mĭeu ku muĭarĭa đintîń — ovo je moj sin sa prvom ženom (Tanda) 2. mladić, momak ◊ s-adunat la žuok tuoț fiśuori đin satu nuostruskupili se na igranci svi momci iz našega sela 3. posinak ◊ n-am avut kopiĭ đi la ińimă, ș-am luvat un sarak să-m fiĭe fiśuor đi sufļit — nisam imao rođenu decu, pa sam posinio jednoga siromaška (Rudna Glava) ♦ sin. kopil, fiu [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2293  fiu  fiu  син  fiu (mn. fiĭ) (i. m.) — (zast.) (srod.) sin, muško dete ◊ am vorbit đi mik la fiu-mĭu să poarće griža śe fată-n suară, nu ma askultat — od malena sam mom sinu govorio da vodi računa kakvu devojku ženi, nije me slušao ◊ akuma vĭađe șî ĭel kă đin fiu-su n-o sî fiĭe ńimika — sad vidi i on da od njegovoga sina neće biti ništa ◊ Fiu-Vaśi, numiļi alu un kopil đi-ntr-o povastă, pi kare la fakut vaka — Sin Krave, ime dečaka iz jedne pripovetke, koga je rodila krava (Tanda) ♦ sin. kopil, fiśuorup. fiĭkă [Por.]   [Vidi]

1787  fiulare  fiulare  полица ?  fiulare (mn. fiulîărĭ) [akc. fiulare] (i. ž.) — 1. polica, donja letva na jarmu ◊ źugu a fuost slab, șî buoĭi kînd a tras, a pokńit fiularĭa — jaram je bio slab, i kad su volovi povukli, pukla je polica 2. (anat.) podgušnjak kod goveda ◊ fiulare sa kĭamă șî pĭaļa đi supt gît la viće, aĭa kare spînḑură đi la buot, păn-la pĭept — „fiulare” je naziv za kožu ispod goveđeg vrata, ona koja visi od njuške do grudi ♦ var. ulareup. źug [Por.]   [Vidi]

2263  fiuorĭ  fior  језа  fiuorĭ (mn.) [akc. fiuorĭ] (i. ž.) — (psih.) jeza, uzbuđenje ◊ ma ĭau fiuoriļi — obuzima me jeza ◊ atîta ma spumîntaĭ, đi ma luvară fiuoriļi đi frikă — toliko sam se uplašio, da me je uhvatila jeza od straha ♦ var. fiorĭ ◊ fiuorĭ đi muarće — smrtna jeza [Por.]  [Vidi]

1849  fîmeļaz  slujitor  послужитељ  fîmeļaz (mn. fîmeļaž) [akc. fîmeļaz] (i. m.) — poslužitelj u školi, domar; famuluz ◊ moșu Mika Gĭermîn a fuoust fîmeļaz la șkuală mulț ań — čika Mika German je bio školski poslužitelj mnogo godina [Por.]  [Vidi]

1845  fîmeļiĭe  familie  фамилија  fîmeļiĭe (mn. fîmeļiĭ) [akc. fîmeļiĭe] (i. ž.) — familija, grupa srodnika; rodbina; rođaci; porodica ◊ nu mis fîmeļiĭe ku ĭel — nisam u srodstvu sa njim ◊ fîmeļiĭe buna, fîmeļiĭe apruape — blizak rod ◊ adunat mulće fîmeļiĭ đin sat — okupio je mnogo rođaka iz sela ◊ ĭa ĭe đin fîmeļiĭa lu Trifuļeșći, ńam ku Florĭeșći — ona je izi familije Trifunovića, rod sa Florićima ◊ poļikra lu fîmeļiĭa a nuastră ĭe urșîkańi — nadimak naše familije je uršikani ◊ đi rău boĭerilor, a fuźit đin Rumîńiĭe ku fîmeļiĭa întrĭagă — od bojarskog zla, pobegao je iz Vlaške sa celom familijom ♦ sin. ńam, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. ru [Kmp.]  [Vidi]

1811  fîn  fân  сено  fîn (mn. fînu) (i. s.) — seno ◊ fînuĭe ĭarba kuaptă; pănă ĭarba nu sa kuaśe nu sa ḑîśe fîn, numa ĭarbă — seno je dozrela trava; dok trava ne dozri ne zove se seno, nego trava ◊ kînd fînu sa kosîașće, dupa kosîtuorĭ ramîn otkuoș — kad se seno kosi, iza kosaca ostaju otkosi ◊ kînd fînu în otkuoș sa uskă, otkuu sa-ntuarśe ku furka sî sa ușće bińe șî pi parća-ĭa pi kare fînu a fuost kulkat pi pomînt — kad se seno u otkosu osuši, otkos se okreće vilama da se osuši i sa one strane kojom je seno ležalo na zemlji ◊ fînu în otkuuskat bińe, sa adună în gramĭeḑ kare sa kĭamă kupițîaļe, da lukro-la sa kĭamă kupițît la fîn — seno u dobro osušenom otkosu skuplja se na gomile koje se zovu naviljci, a taj posao se zove naviljanje sena ◊ kupițaua sa faśe atîta đi mare kît puaće uomu să dukă pi furkă pănă la luok unđe sa porkońașće porkuunaviljak se pravi toliko veliki koliko može čovek da nosi na vilama, do mesta gde se plasti plast ◊ porkuońi sa trag ku vićiļi, or ku mîńiļi pi tîrș pănă la luok adîns aļes đi grîmađit klańa — plast se prevlače stokom, ili rukama na pruću, do mesta posebno određenog za dene stog [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1812  fînariĭe  fânărie  сениште  fînariĭe (mn. fînariĭ) [akc. fînariĭe] (i. ž.) — (augm.) senište; gomila sena; mnogo sena; livada bogata senom ◊ ano-sta a ploĭat la vrĭame, pî ĭastă șî fînariĭe đestulă — ove godine je kiša padala na vreme, pa ima i dosta sena ◊ a slubaḑît vićiļi-n țarku ku fîn, ș-akuma ĭe akoluo fînariĭe în tuaće pîărțîļi — pustili su stoku u ogradu sa senom, i sada je tamo senište na sve strane [Por.] ∞ fîn  [Vidi]

1816  fînkă  fiindcă  пошто  fînkă [akc. fînkă] (pril.) — pošto, budući dа, kako ◊ ma ginđiĭ: fînkă m-am amînatat đi lukru, măĭ bińe ĭe sî ma duk în kafană, đikît sî ma-ntuork la kasă — pomislih: pošto sam zakasnio za posao, bolje je da odem u kafanu nego da se vratim kući [Por.]   [Vidi]

2181  fîntînă  fântână  извор  fîntînă (mn. fîntîń) [akc. fîntînă] (i. ž.) — uređen izvor pijaće vode a. kladenac ◊ kînd în padure daĭ pista izvuor đi apă, șă-l ćistășć đi luomurĭ, șă-ĭ faś la fund kîta kroviț đi s-aduńe apa đi baut, aĭe ĭe fîntînă — kada u šumi naiđeš na izvor vode, pa ga očistiš od trunja, pa mu napraviš malo udubljenje na dnu da može da se sakupi voda za piće, to je kladenac b. česma ◊ alta fuarmă đi fîntînă ĭe kînd îngrađieșć izvuoru, ăl zîđeșć șă-ĭ puń śuśur, aĭa vińe un fieļ đi śieșmă — druga vrsta izvora je kad ogradiš izvor, kad ga ozidaš i staviš točur, to mu dođe neka vrsta česme ♦ sin. izvuor [Por.]   [Vidi]

2182  fîntîńuară  fîntînioară  изворчић  fîntîńuară (mn. fîntîńuare) [akc. fîntîńuară] (i. ž.) — (demin.) izvorčić, uređen mali izvor sa pijaćom vodom, kladenčić ◊ đ-akuma am fakut numa o fîntîńuară-n padurĭe unđe sînt ku vićiļi, kă izvuoru mi slab — zasad sam uredio samo jedan kladenčić u šumi gde sam sa stokom, jer mi je izvor slab ♦ / fîntîn[ă] + —ĭuară ♦ var. fîntînuță ♦ sin. izvorĭel [Por.] ∞ fîntînă   [Vidi]

1813  fînuos  fânos  сеносан  fînuos (fînuasă) (mn. fînu, fînuasă) [akc. fînuos] (prid.) — (prid.) senosan, bogat senom ◊ am o ļivađe fînuosă kare n-o are ńima-n arito-sta — imam jednu livadu bogatu senom kakvu nema niko u ovoj okolini [Por.] ∞ fîn   [Vidi]

2253  Fîraun  Faraon  Фараон  Fîraun (mn. fîrau) [akc. Fîraun] (i. m.) — (antr.) (zast.) Faraon 1. nadimak za čoveka romske pripadnosti, zbog verovanja koje su Romi raširili da su poreklom iz Egipta ◊ a veńit în sat kuortu țîgańiesk, ku fîrauonu luor kalărĭ pi kal — došla je u selo ciganska čerga, sa njihovim faraonim na konju ◊ đin poļikră Fîraun, a ĭeșît alće poļikre đi Țîgań: Firu, Firuļiesku, Firanuiz nadimka Faraon, izašli su i drugi nadimci za Cigane: Firu, Firulesko, Firan 2. (mag.) đavolji poglavnik ◊ draśi au nume, iĭ kĭamă Marku, Ĭordan, da pi fîrauonu luor ăl kĭamă Șoĭtan — đavoli imaju imena, zovu se Marko, Jordan, a njihov se faraon zove Šojtan ♦ var. Firaun [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2299  fîrțai  fârţăi  врцкати  fîrțaiuo fîrțîĭ, ĭel fîrțîĭе) [akc. fîrțai] (gl.) — 1. vrckati, vrteti zadnjicom ◊ nu fîrțai pi skamn, stăĭ mĭarńik sî puot sî će tung — ne vrckaj mi se na stolici, budi miran da mogu da te ošišam 2. (pej.) (za ženu) skitati, uličariti ◊ ĭară fata-ĭa a pļekat đi la parinț, șî fîrțîĭe pi vaļa mare — opet je ona devojka pošla od roditelja, i vrti guzu po dolini [Por.]  [Vidi]

2300  fîrțaĭală  fâţăială  врцкање  fîrțaĭală (mn. fîrțaĭelu) [akc. fîrțaĭală] (i. ž.) — vrckanje ◊ fîrțaĭală sa ḑîśe kînd vrunu miśkă đin kur, kînd șîađe, or kînd mĭarźe pi drum — vrckanje se kaže kada neko mrda zadnjicom dok sedi, ili kada ide putem ◊ fîrțaĭala muĭeri ĭe momĭală đi uom, sî pĭardă kapu, șî să aļiarźe dupa ĭa ka naruodužensko vrckanje je mamac za čoveka, da izgubi glavu, i da trči za njom kao lud [Por.] ∞ fîrțai   [Vidi]

2229  fîrfai  forfăi  фрфљати  fîrfaiuo fîrfîĭ, ĭel fîrfîĭe) [akc. fîrfai] (gl.) — (onom.) frfljati, trtljati, brbljatiuomu fîrfîĭe kînd are vro faļinkă, or kînd vorbĭașće ńințaļies — čovek frflja kada ima neku manu, ili kada govori nerazumno ◊ fîrfîĭe aăla kare nare đințî đinainće, șî nu-l înțaļieź śe vorbĭașće — frflja čovek koji nema prednje zube, i ne razumeš ga šta govori ◊ baba s-a mîńiĭat pi muu, șî numa fîrfuańe pin kasă — baba se naljutila na dedu, i samo frflja po kući ♦ var. fîrfońa [Por.]   [Vidi]

2231  fîrfuoșńiță  fârfoșniţă  торокуша  fîrfuoșńiță (mn. fîrfuoșńiț) [akc. fîrfuoșńiță] (i. ž.) — torokuša, blebetuša, osoba koja po selu ogovara ljude pričajući svašta ◊ fîrfuoșńiță ka ĭa nu ma ĭastă pi lume — torokuše poput nje nema na svetu ◊ s-a fakut đin ĭa o fîrfuoșńiță grozauă, kî nare gazdă s-îĭ đa pista fļit — pretvorila se u jednu groznu torokušu, jer nema gazdu da je tresne po gubici [Por.] ∞ fîrfai   [Vidi]

2469  fîrfută  fârfută  превртљивац  fîrfu (mn. fîrfuț) [akc. fîrfută] (i. s.) — (pej.) prevrtljivac, lažljivac; čovek bez karaktera ◊ fĭrfută ĭe uom kare una ḑîśe, alta lukră, da śe ginđiașće, aĭa ńiś draku nu șćiĭe — „frfuta” je čovek koji jedno kaže, drugo radi, a šta misli, to ni đavo ne zna [Crn.] ∞ fîrfai  [Vidi]

1809  fîrîmat  fărîmat  озлеђен  fîrîmat (fîrîmată) (mn. fîrîmaț, fîrîmaće) [akc. fîrîmat] (prid.) — ozleđen, izubijan, skrljan ◊ a frînt piśuoru la žuakă, ș-akuma fîrîmat ḑaśe în pat — polomio je nogu u igri, i sada ozleđen leži u krevetu ♦ var. farmat (Tanda) ♦ var. fîrmat (Crnajka) ♦ sin. lovit, vîtamat [Por.] ∞ fîrîma  [Vidi]

5607  fîrkońa  ?  фрктати  fîrkońauo fîrkuon, ĭel fîrkuańe) [akc. fîrkońa] (gl.) — (onom.) frktati ◊ kalu fîrkuańe, a sîmțît ĭapa pin apruape — konj frkće, osetio je kobilu u blizini [Por.]  [Vidi]

2923  fîrșî  fârșî  завршити  fîrșîuo fîrșîăsk, ĭel fîrșîașće) [akc. fîrșî] (gl. p.) — završiti, dovršiti neku aktivnost ◊ dupa śe fîrșîăsk sapatu la mińe, vin sî ț-ažut șî fîrșîșć șî tukad završim kopanje kod mene, doći ću da ti da pomognem da završiš i ti ◊ đi pi fuga s-a fîrșît luna — brzo je protekao mesec ◊ ma mir kînd a fîrșît ĭel kil-aĭa ku rakiu, kă ĭerĭ în kilă a fuost măĭ mult đi žumataće — čudi me kad je on dovršio taj litar rakije, jer je juče u flaši bilo više od pola ◊ ăl fîrșîașće frika, kînd triĭaśe nuapća pi lînga morminț — preseče ga strah, kad noću prolazi pored groblja ♦ var. (inov.) sfîrșî ♦ sin. gaći [Por.]   [Vidi]

1986  fîrtațîĭe  fârtaţie  побратимство  fîrtațîĭe (mn. fîrtațîĭ) [akc. fîrtațîĭe] (i. ž.) — pobratimstvo, drugarstvo, prijateljstvo; ortakluk ◊ tare fîrtațîĭe avĭem nuoĭ duoĭ, mîńiļi să ńi taĭe, unu pi altu nu izdîăm — jako pobratimstvo imamo nas dvojica, ruke da nam seku, jedan drugog ne izdajemo ♦ sin. fîrtaluk [Por.] ∞ fîrtat  [Vidi]

1866  fîsă  fîsă  бадељ  fîsă (mn. fîsă) [akc. fîsă] (i. ž.) — (iht.) badelj, nežica, vijun, štipalka, legbaba (Cobitis taeina) ◊ fîsa ĭe un pĭașće mik, traĭașće în rîubadelj je mala riba, živi u reci [Por.]  [Vidi]

5745  fîtaśuńe  fătăciune  јагњило  fîtaśuńe (mn. fîtaśuń) [akc. fîtaśuńe] (i. ž.) — 1. (zast.) jagnjilo ◊ fîtaśuńe s-a kĭemat luoku unđe a fatat uoiļi — jagnjilo se zvalo mesto gde su se jagnjile ovce 2. (top.) Fatačune, Jagnjilo ◊ Fîtaśuńe ĭe luok kĭemat pi vaļa Ļubovi în Țîrnaĭka, unđe a fatat uoĭiļi Ĭankońilor, pi kuasta răsărićană lu Kulmĭa Mikă, la otar ku Žarku Voĭvodan — Fatačune je zvano mesto u dolini Ljubove u Crnajki, gde su se jagnjile ovce Jankovića, na istočnoj strani Kulme Mike, na međi sa Žarkom Vojvodanom [Por.] ∞ fata   [Vidi]

3346  fîurarĭ  făurar  фебруар  urarĭ [akc. fîurarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) februar ◊ fîurarĭu ĭe a duoĭļa lună în an — februar je drugi mesec u godini [Por.] ∞ lu  [Vidi]

5835  fîșćemal  peștiman  парче  fîșćemal (mn. fîșćemaļe) [akc. fîșćemal] (i. s.) — (o tkanini) parče, traka; peštemalj ◊ kosîtuori a dus dupa brîu un fîșćemal đi pînḑă, șî ku ĭel a șćers apa đi pi frunće — kosači su nosili parče tkanine za pojasom, i njime su brisali znoj sa čela ♦ var. fîșmal, fîșćik [Por.]  [Vidi]

1915  fĭară  capcană  клопка  fĭară (mn. fĭară) [akc. fĭară] (i. ž.) — klopka, kljusa, zamka, gvožđe, metalna stupica za hvatanje krupne divljači ◊ fĭară șî miś șî marĭ a fakut țîgańi la fuaļe — klopke i male i velike pravili su Cigani kovači ◊ a pus fĭarîļi în urma lupuluĭ — zapeo je kljuse na vučjem tragu ◊ a dat în fĭară — upao u zamku [Por.] ∞ fĭer  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1920  fĭarigă  ferigă  папрат  fĭarigă (mn. fĭariź) [akc. fĭarigă] (i. ž.) — (bot.) paprat, bescvetna biljka senovitih šuma (Aspidium filix-mas) ◊ fĭarigă măĭ đies krĭașće pi duos, pin krovańe apatuasă, șî apruape đi faźet — paprat najčešće raste na osoju, po vodnjikavim uvalama, i u blizini bukvika ◊ ku fĭarigă s-a astrukat borđiĭiļi — papratom su se pokriovali burdelji [Por.]  [Vidi]

2396  fĭeļ  fel  фела  fĭeļ (mn. fĭelu) [akc. fĭeļ] (i. s.) — fela, vrsta; soj; način ◊ pîkurari a dus kaśuļ într-un fĭeļ — čobani su nosi istu vrstu šubara ◊ lukrăm đ-akuma înainće în alt fĭeļ — radićemo od sada nadalje na drugačiji način ◊ țarańi sînt alt fĭeļ đi uamiń — Carani su drugi soj ljudi ♦ var. fĭelă [Por.]  [Vidi]

1913  fĭer  fier  гвожђе  fĭer (mn. fĭară) [akc. fĭer] (i. s.) — gvožđe, metal ◊ fakut đi fĭer — izrađen od gvožđa; gvozden; metalan ◊ fĭer đi plug — raonik ◊ tare ka fĭerujak, čvrst kao gvožđe ◊ fĭer fĭerbinće — vrelo gvožđe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1917  fĭerarĭ  fierar  гвожђар  fĭerarĭ (mn. fĭerarĭ) [akc. fĭerarĭ] (i. m.) — gvožđar, osoba koja se bavi obradom gvožđa, ili prometom predmeta od gvožđa; kovač ◊ moșu Ĭanku Ferarĭu a fuost maĭstur mare, aăla ś-a vaḑut ku uoki a putut sî fakă đi fĭer — čiča Janko Gvožđar bio je veliki majstor, taj što je video očima mogao je da napravi od gvožđa [Por.] ∞ fĭer  [Vidi]

1959  fĭerbințală  fierbinţeală  врелина  fĭerbințală (mn. fĭerbințîaļe) [akc. fĭerbințală] (i. ž.) — vrelina, velika sparina, jara ◊ nuoĭ sapăm în luok, suarļi pripĭașće da fĭerbințala ĭe atîta đi marĭe đi-ț klośesk kriĭiri-n kap — mi kopamo u njivi, sunce peče a vrelina je toliko vrelika da ti mozak ključa u glavi ♦ sin. fertuarĭe [Por.] ∞ ferbĭa  [Vidi]

2309  fĭes  fes  фес  fĭes (mn. fĭesu) [akc. fĭes] (i. s.) — fes, vrsta ženskog oglavlja ◊ đemult rar a fuost kîrpĭe șî muĭeriļi vara a mĭers ku kapu guol; pîăru l-adunat în muoț la vîru kapiluĭ, șî pista ĭel a pus fĭesunekada su marame bile retke i žene su išle gologlave; kosu su skupljale u ćubu na vrh glave, i preko nje stavljale fes ◊ fĭesu muĭeriļi a-npļećit ku kukița đin ață đi mosuor, kumparată đi la dugaĭe — fes su žene plele kukicom od konca sa kalema, kupljenog u prodavnici [Por.]  [Vidi]

6206  flakău  flăcău  бећар  flakău (mn. flakăĭ) [akc. flakău] (i. m.) — (izob.) bećar, momak ◊ ka pin vis, țîńem minće kî đemult s-a kîntat pi la visaļiĭ: „Aĭ la uară, măĭ flakăĭ!” — kao kroz san, sećamo se da se nekad na igrankama pevalo: „Haj u kolo, bećarine!” ♦ sin. baĭat, bekĭar [Por.]  [Vidi]

1337  flăkău  flăcău  момак  flăkău (mn. flăkăĭ) [akc. flăkău] (i. m.) — momak, neoženjen mlad muškarac; bećar ◊ ș-a găsît pe vrun flăkău, ku zăče ań măĭ ťinăr ďekît ĭa — našla je sebi nekoga momka, koji je deset godina mlađi od nje [Kmp.] ♦ dij. var. (zast.) flakău ◊ avut șî ĭa un flakău, ama a fuost putuare đi ńitrîbuit — imala je i ona jednoga momka, ali je bio smrdljiva lenčuga [Por.]   [Vidi]

3175  flămînd  flămânzare  гладна јама  flămînd (mn. flămînḑ) [akc. flămînd] (i. m.) — (anat.) gladna jama ◊ flămîndu ĭe un krîu la șăļe kare-l are vaka, bou, kalu, uaĭa șî kapra — gladna jama je jedno udubljenje na leđima koje ima krava, vo, konj, ovca i koza ◊ kînd ĭe vita flămîndă or bolnavă, flămîndu ĭe adînk, ka kînd ĭe ļipit đi burtă — kad je stoka gladna ili bolesna, onda je gladna jama uvučena, kao da je slepljena za stomak ♦ sin. adînkatu, krîu [Por.] ∞ flomînd  [Vidi]

2052  flokan  flocan  четник  flokan (mn. flokań) [akc. flokan] (i. m.) — 1. (pej.) četnik, pripadnik četničkog pokreta za vreme Drugog svestkog rata ◊ rău a fuost đi vrĭamĭa đi rat, vin mńamțî: fuź, vin flokańi: fuź, vin părtizańi: fuź, nu șćiĭ đi kare s-ći pazășć — zlo je bilo za vreme rata, idu Nemci: bež’, idu četnici: bež’, idu partizani: bež’, ne znaš s koje strane da se čuvaš 2. (za čoveka) bradonja, koji pušta bradu i kosu ◊ đi bătrîńață uamińi nu sa ras șă nu sa tuns numa kînd a fuost în vrun žăļ mare, đi flokań lumĭa s-a ćemut — nekada se ljudi nisu brijali i šišali samo kada su bili u nekoj velikoj žalosti, od bradonja ljudi su se bojali 2. (za dlakavog psa) rundov ◊ nu m-am ćemut să fiu sîngur ku uoĭļi-n munće, kă am avut duoĭ flokań ku mińe — nisam se bojao da budem sam sa ovcama u planini, jer sam imao dva rundova sa sobom [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

2053  flokiț  flociţ  праменчић  flokiț (mn. flokiță) [akc. flokiț] (i. s.) — (demin.) pramenčić, čuperčić, mala količina dlake, vune ili kose ◊ a fuost la klakă șî s-a omorît đi lukru: a tuors numa un flokiț đi lînă — bila je na mobi i ubila se od posla: isprela je samo pramenčić vune ♦ / (demin.) < fluok + - [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

2050  flokuos  flocos  длакав  flokuos (flokuasă) (mn. floku, flokuasă) [akc. flokuos] (prid.) — dlakav, kosmat, zarastao u kosu; čupav ◊ baĭețî đi astîḑ nu-ĭ razńeșć đin fĭaće, kî tuoț sînt flokuoș, șî iĭ puartă păru lung — današnje momke ne razlikuješ od devojaka, jer su svi kosmati, i oni nose dugu kosu [Por.] ◊ uaĭe flokuasă ĭe aĭa la kare ĭa pikat lîna, ș-a ramas numa fluoś koļa-koļa — olinjala ovca je ona kojoj je opala vuna, pa su ostali samo pramenovi ovde-onde (Debeli Lug) [GPek] ∞ fluok   [Vidi]

1900  flomînd  flămând  гладан  flomînd (flomîndă) (mn. flomînḑ, flomînđe) [akc. flomînd] (prid.) — gladan ◊ saraku ĭe flomînd đi tuaće — siromah je gladan svega ◊ la-l flomînd sînt uoki marĭ — u gladnog su velike oči ◊ flomînd ka lupugladan kao vuk [Por.] ♦ dij. sin. ńemînkat (Slatina) [Crn.] ∞ fuame  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3173  flomînḑî  flămânzi  гладовати  flomînḑîuo flomînḑăsk, ĭel flomînḑîașće) [akc. flomînḑî] (gl.) — gladovati ◊ ĭel flomînḑî kît flomînḑî, la urmă sa rapusă đi fuame — on je gladovao koliko je gladovao, na kraju je umro od gladi ◊ sî flomînḑaskă nu șću kît, ĭară o să fiĭe gras ka puorkuda gladuje ne znam koliko, opet će biti debeo ko svinja ♦ sin. fomĭa [Por.] ∞ flomînd   [Vidi]

1902  flomînḑîĭe  flămânzie  гладовање  flomînḑîĭe (mn. flomînḑîĭ) [akc. flomînḑîĭe] (i. ž.) — gladovanje, velika i dugotrajna glad ◊ mare flomînḑîĭe lumĭa a sufarat đi vrĭamĭa đi turś; aĭa șî ś-avut đi mînkare, lumĭa n-a kućeḑat să țînă în kasă, numa a pitulat pin padure, or kă a-ngropat pin pomînt — veliko gladovanje su ljudi trpeli za vreme Turaka; ono što su i imali za jelo, ljudi nisu smeli da drže u kući, nego su krili po šumi, ili su zakopavali u zemlju ♦ var. fomăluk, foameluk [Por.] ∞ flomînd  [Vidi]

1901  flomînźuos  flămânjuos  гладница  flomînźuos (mn. flomînźu) [akc. flomînźuos] (i. m.) — gladnica, koji je večno gladan ◊ dakă ći înkurś ku iĭ, numa are kasa sî țî sa umpļe đi flomînźuoș — ako se spleteš sa njima, ima samo kuća da ti se napuni gladnica [Por.] ∞ flomînd   [Vidi]

2295  floran  floran  багрем  floran (mn. florań) [akc. floran] (i. m.) — (bot.) bagrem (Rabinia pseudacacia) ◊ floran sa ḑîśe la bagrĭem or salkim, în Tanda, Gorńiana, Topuoļńița [Por.], Tuopla, Lukĭa, Buśa; Lugńița șî-n Gînzîgrad [Crn.] — „floran” se za bagrem kaže u Tandi, Gornjani, Topolnici [Por.], Toploj, Luki, Bučju, Lubnici i Gamzigradu [Crn.] ♦ dij. sin. salkim [Por.] ∞ bagram  [Vidi]

2566  florarĭ  florar  мај  florarĭ [akc. florarĭ] (i. m.) — (kal.)(izob.) maj ◊ florarĭu a fuost la rumîńi aĭ batrîń luna śinśiļa în an — „florar” je kod starih Vlaha bio peti mesec u godini [Por.] ◊ florarĭ ku fluorĭ marĭ — maj sa velikim cvećem [Hom.] ∞ lu  [Vidi]

2028  florință  florinţă  багремар  florință (mn. florinț) [akc. florință] (i. ž.) — (bot.) bagremar, područje pod bagremom ◊ slubaḑîĭ uoĭiļi șî pin florința-ĭa, ama nuĭe ńimik đi paskut — pustih ovce i u bagremar, ali nema ništa za pašuup. floran (Tanda) ♦ sin. bîgremarĭ (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

2027  Florĭeșći  Florești  Флорићи  Florĭeșći [akc. Florĭeșći] (i. m.) — (antr.) Florići (Cvetići), vlaško prezime familije čiji se rodonačelnik zvao Flora (Cvetko) ◊ Florĭeșći în Îrnaglaua sînt veńiț đin Topuoļńița — Florići u Rudnoj Glavi su došli iz Topolniceup. Fluorĭa [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1889  fluare  floare  цвет  fluare (mn. fluorĭ) [akc. fluare] (i. ž.) — 1. (bot.) a. cvet, deo biljke cvetnice koji sadrži organe za rasplođavanje ◊ fluarĭa ĭe un parśel đi buĭađe în kare sa fak samînțîļî — cvet je deo biljke u kome se pravi seme b. biljka cvetnica ◊ arĭe o građină pļină ku fluorĭ — ima baštu punu cveća 2. (med.) boginja, plik na bolesnoj koži ◊ kopilu ĭe pļin đi fluorĭ — dete je puno boginja 3. šara; ukras na nošnji ◊ a țasut o pîătură ku fluorĭ — izatkala je ponjavu sa cvetovima ♦ (demin.) floriśikă [Por.]  [Vidi]

2025  Fluarĭa  Flora  Цвета  Fluarĭa [akc. Fluarĭa] (i. ž.) — (antr.) Cveta, omiljeno vlaško žensko ime ◊ baba Fluarĭa a traĭit o sută đi ań — baba Flora je živela sto godinaup. Fluorĭa [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

4902  fluarĭa mare  crăiță  кадифица  fluarĭa mare [akc. fluarĭa mare] (sint.) — (bot.) kadifica (Tagetes) ◊ fluarĭa mare ĭe fluare đin građină, sa puńe numa pintru dus la morminț — kadifica je baštensko cveće, gaji se samo radi nošenja na groblje ◊ fluarĭa mare sa kuļaźe șî sa atîrnă ku rîdaśina-n sus sî sa ușće, sî puată duśa șî ĭarna la morminț — kadifica se bere i kači sa korenjem na gore da se osuši, da bi se mogla nositi i zimi na groblje ◊ fluarĭa mare are un miruos kare nu puaće tot nat să-l sufire, așa lumĭe lasă rugamînt să nu ļi sa dukă la morminț kînd va muri — kadifica ima miris koji ne može svako da podnese, takvi ostavljaju amanet da im se ne nosi na groblje kad budu umrli [Por.]  [Vidi]

1898  fluarĭa suariluĭ  floarea-soarelui  сунцокрет  fluarĭa suariluĭ [akc. fluarĭa suariluĭ] (sint.) — (bot.) suncokret (Helianthus annuus) ◊ rumîńi aĭ batrîń rar a pus fluarĭa suariluĭ; dakă a vi șî puso, a puso pi marźina luokuluĭ, ka un fĭeļ đi gard — stari Vlasi su retko sejali suncokret; ako su ga i sejali, sejali su ga po obodu njive, kao neku vrstu ograde ◊ samînțîļi alu fluarĭa suariluĭ ļ-a uskat, ļ-a fĭert șî ku ĭaļe s-a ļegat la luok unđe sa vi uśis — seme suncokreta se sušilo i kuvalo, i stavljalo kao oblog na ubijeno mesto [GPek] ∞ fluare  [Vidi]

2286  fluarĭa turśiaskă  ruși-de-toamnă  лепа Ката  fluarĭa turśiaskă [akc. fluarĭa-turśiaskă] (sint.) — (bot.) lepa Kata (Callistephus chinensis), šimirezla, (dosl.) „turski cvet” ◊ fluarĭa turśiaskă krĭașće în bașćauă, înfuare tuamna — lepa Kata raste u bašti, cveta u jesen ♦ var. fluarĭa turkuluĭ ◊ fluarĭa turkuluĭ sa kuļiaźe, sa uskă, șî kînd trîabe sa duśe la morminț, unđe sa dîă đi pomană la-ĭ muorț — lepa Kata se bere, suši, i kad zatreba nosi se na groblje, gde se namenjuje mrtvima [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

2288  fluir  fluier  фрула  fluir (mn. fluire) [akc. fluir] (i. s.) — (muz.) frula ◊ fluiru s-a fakut đin prun uskat — frula se pravila od suve šljive ◊ în fluir a șćut să kînće tuot păkurarĭuu frulu je znao da svira svaki pastir [Por.]  [Vidi]

6083  fluiru piśuoruluĭ  fluierul piciorului  цеваница  fluiru piśuoruluĭ [akc. fluiru piśuoruluĭ] (sint.) — (anat.) cevanica, golenjača (Tibia) ◊ fluiru piśuoruluĭ ĭe uosol lung đinainća piśuoruluĭ, kare ļagă źanunkiļi ku nođițu tălpi — cevanica je dugačka kost sa prednje strane potkolenice, koja vezuje koleno sa skočnim zglobom ◊ dupa fluiru piśuoruluĭ ĭe drĭava — iza cevanice je lišnjačaup. fluir [Por.]   [Vidi]

2289  fluĭera  fluiera  звиждати  fluĭerauo fluĭer, ĭel fluĭeră) [akc. fluĭera] (gl.) — zviždati, duvati, svirati na fruli ◊ kopilaș-o-la tuota ḑîua fluiră într-o dudă, ăl traźe ińima să fiĭe fluĭeraș ka dĭedî-suono detence po ceo dan duva u neku cevku, vuče ga srce da bude frulaš k’o njegov deda [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

2291  fluĭeruț  fluieraș  фрулица  fluĭeruț (mn. fluĭeruță) [akc. fluĭeruț] (i. s.) — (muz.)(demin.) frulica ◊ are șî kopilu un fluĭeruț, dakă învață ĭută, o sî-ĭ kumparăm fluir măĭ mare — ima i dete jednu frulicu, ako bude brzo učilo, kupićemo mu veću frulu ♦ var. fluĭerĭel [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

4733  flumotuok  flomoștoc  клупко  flumotuok (mn. flumotu) [akc. flumotuok] (i. s.) — klupko, grudva ◊ (demon.) al zburatuorĭ să vĭađe ka un flumotuok dîn kare mărg skinćeĭ, kînd aźunźe dîspră kasă unđe ĭe năpraćit, flumotoko-la sa traźe înuntru prăn kuoș — zmaj se vidi kao jedno klupko iz koga izbijaju varnice, kad stigne do kuće u koju je napraćen, to klupko se uvuče unutra kroz dimnjak [Bran.]  [Vidi]

2049  fluok  floc  прамен  fluok (mn. flu) [akc. fluok] (i. m.) — pramen; čuperak; stidna dlakaun fluok đi lînă — pramen vune ◊ pîăru krĭașće pi kap, da fluośi întra kraś — kosa raste na glavi, a dlake između nogu ♦ (demin.) flokiț ♦ (augm.) flokan [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2026  Fluorĭa  Floria  Цветко  Fluorĭa [akc. Fluorĭa] (i. m.) — (antr.) Cvetko, muško ime, omiljeno kod starih Vlaha ◊ pi tata la bućeḑat Fluorĭa, ama la karće la pus Svĭetkuoca su krstili kao Floru, ali je u knjigu upisan kao Cvetkoup. Fluarĭa [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

2296  Fluriĭ  Florii  Цвети  Fluriĭ (mn.) [akc. Fluriĭ] (i. ž.) — (kal.) Cveti ◊ Fluriĭļi sînt în tuot đe una dumińika, ku o stamînă înainća lu Pașć — Cveti su uvek u nedelju, na sedam dana pred uskrs [Por.] ∞ fluare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

71  flutur  fluture  лептир  flutur (mn. flutu) (i. m.) [akc. flutur] — (ent.) leptir (Lepidoptera) ◊ numa o suartă đi fluturĭ sî profak omidă — samo jedna vrsta leptira se pretvara u gubar [Crn.] ♦ dij. var. fluture [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1991  fluturuos  fluturos  лептираст  fluturuos (fluturuasă) (mn. fluturu, fluturuasă) [akc. fluturuos] (prid.) — 1. leptirast, koji ima oblik leptirovih krila ili je ljuspičast ◊ ḑama đi varḑă a fĭert prĭa mult, akuma ĭe tuată fluturuasă pi đi supra — kupus se predugo kuvao, sada je čorba sva leptirasta na površini ◊ (color) đimult pin dugăĭ a fuost fîărburĭ în duauă fĭelurĭ: farbă făńinuasă, șî farbă fluturuasă, asta aduoĭļa într-o fuarmă đi ļaspiḑ miś, supțîrĭe, șî ļikuratuare — nekada je u prodavnicama bilo dve vrste farbe: „brašnjava” boja, i „leptirasta” boja, ova druga u obliku malih, tankih i svetlucavih ljuspica (Tanda) 2. (fig.) lakouman, prevrtljiv; nestalan; vetropir ◊ m-am lasat đi baĭat kă đi sokoćala mĭa a fuost uom tare fluturuos — napustila sam momka jer je za moj račun bio jako prevrtljiv čovek [Por.] ∞ flutur  [Vidi]

1862  fļankă  fleancă  торокуша  fļankă (mn. fļienś) [akc. fļankă] (i. ž.) — (pej.) torokuša, laprdara; žena koja govori nesuvislo, koja „mlati praznu slamu ◊ tranka-fļanka — „klati-mlati (praznu slamu)” ◊ așa ĭe fļankă đi muĭarĭe đi n-are parĭake-n sat — takva je žena-torokuša da joj ravne nema u selu ♦ var. uankă [Por.] ∞ uankă  [Vidi]

2048  fļeś  fleci  сасвим  fļeś [akc. fļeś] (pril.) — sasvim, načisto, potpuno, skroz ◊ a batut pĭatra grîu, l-a fakut fļeś — grad je tukao žito, smlatio ga je načisto ◊ ma prins pluaĭa, m-am udat fļeś — uhvatila me je kiša, pokisao sam skroz ♦ var. fļieśup. uarkă [Por.]  [Vidi]

2462  fļintă  flintă  дроца  fļintă (mn. fļinće) [akc. fļintă] (i. ž.) — droca ◊ fļintă ĭe muĭarĭa kare a pļekat đi la uom, șî mĭarźe ka uļimișńița, nu puartă griža kum ĭe-nbrakată, ńiś śe vorbĭașće, or ku kare duarme — droca je žena koja je pošla od muža, ide kao uličarka, ne vodi računa o oblačenju, niti šta govori, ili s kim spava [Por.] ◊ fļintă ĭe o žîguare dă muĭare — droca je džukela od žene (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ fļinta ĭe muĭare fara rînd, kare fļikaćiașće mult, șî vorbĭașće lumĭa đe rău fara ńiśkotrĭabă — flinta je žena koja nema reda, koja mnogo blebeće, i ogovara ljude bez ikakvog razloga (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

1861  fļonkańiĭe  fleancănir  лапрдање  fļonkańiĭe (mn. fļonkańiĭ) [akc. fļonkańiĭe] (i. ž.) — (pej.) laprdanje, blebetanje, lupetanje ◊ rar kare va puća sî măĭ sufire fļonkańiĭe kare ĭasă đin gura iĭ — retko ko će moći da podnese laprdanje koje izlaze iz njenih ustiju ♦ var. fļonkańială, fļonkaĭală [Por.] ∞ fļonkańi   [Vidi]

1860  fļuankă  fleancă  лабрња  uankă (mn. fļieńś) [akc. fļuankă] (i. ž.) — (pej.) labrnja, gubica; usta ◊ măĭ taś odată, kă kînd îț dau una pista fļuankă, đințî-n trastă aĭ sî duś la kasă! — ućuti već jednom, jer kad te zveknem po labrnji, zube ćeš u torbi kući da nosiš! ♦ var. fļankă [Por.][Pom.] ◊ dăstul lătraș, măĭ înkiđe kîta fļanka-ĭa tîa — (pej.) dosta si lajao, zatvori malo tu tvoju gubicu (Vrbica) [Pom.] ∞ fļonkańi  [Vidi]

1863  fļuarță  fleoarţă  курвештија  uarță (mn. uorț) [akc. fļuarță] (i. ž.) — 1. (pej.) kurveštija, skitara, „laka” žena ◊ s-a lasat đi șkuală, șî s-a fakut o fļuarță guală — napustila je školu, i postala gola kurveštija 2. (fig.) mekušac, slabić; kilavko, „krpa” ◊ fļuarță đi uom, ar vinđa pi tatî-su đi duauă parîaļe — „krpa” od čoveka, prodao bi rođenog oca za dve pare ♦ var. uarkă [Por.]  [Vidi]

1864  fļuarkă  fleoarcă  мокар  uarkă (uarkă) (mn. uorś, uarśe) [akc. fļuarkă] (prid.) — 1. mokar, ukvašenud fļuarkă — potpuno mokar, mokar do kože ◊ ńi prinsă pluaĭa fara umbrĭelurĭ, șî ńi udarîm fļuarkă — uhvatila nas je kiša bez kišobrana, pa smo pokisli do gole kože 2. (fig.) gnjida, šljam, govno od čoveka ◊ fļuarkă đi uom, nu țîńe vuorba, minće đi uskă, fură đi rupe — šljam od čoveka, ne drži reč, laže pa suši, krade pa cepa ♦ var. uarță ♦ sin. ud [Por.] ∞ ud  [Vidi]

3020  fļuașkă  fleașcă  фљуска  uașkă (mn. uașke) [akc. fļuașkă] (i. ž.) — fljuska, pljuska, nejak šamar ◊ îĭ đață o fļuașkă pista nas, șî ĭa takuopalio joj je jednu fljusku preko nosa, i ona je ućutala [Por.]   [Vidi]

1987  fļuț  fliuţ  пљус  uț (uzv.) — (onom.) pljus! uzvik koji proizvodi šamar ◊ tună daskîlu mîńiuos, șî ńiś nu măĭ întraba kare ĭe đevină, numa la tuoț kopiĭ „fļuț! fļuț!" kîć-o palmă pista obraz, și sa dusă — uđe učitelj ljut, i ne pita ko je kriv, nego je svakom dečaku „pljus! pljus!” po jedan šamar preko obraza, i ode [Por.]  [Vidi]

1989  fļuțaĭală  fliuţăieală  шамарање  uțaĭală (mn. uțaĭelu) [akc. fļuțaĭală] (i. ž.) — (onom.) šamaranje, udaranje pljuski ◊ fi mĭarńik, kă kapiț așa o fļuțaĭală đi la mińe, đi muśi o sî-ț zbuare đi pi nas — budu miran, jer ćeš tobiti takvo šamaranje od mene, da će ti sline leteti iz nosa [Por.] ∞ uț  [Vidi]

1903  foameluk  foameluc  гладна година  foameluk (mn. foameluku) [akc. foameluk] (i. s.) — (augm.) (fig.) gladna godina, dug period velikog gladovanja ◊ a puvestît aĭ batrîń kă kînd tună sîaśita mare, țîńe șapće ań una-ntruuna, șî dupa ĭa tună foameluku đi lumĭa nare alta-śe mînka, numa skuarță đi śaruoń — pričali su stari, da kad nastupi velika suša, drži sedam godina neprekidno, za njom ide gladna godina kad ljudi nemaju drugi šta da jednu, nego samo cerovu koru ♦ var. fomăluk, fuamećeu [Por.] ∞ fuame  [Vidi]

1996  fofik  fofic  праменак  fofik (mn. fofiśe) [akc. fofik] (i. s.) — 1. (demin.) pramenak, čuperak kose, dlake ili vune ◊ fofik ĭe atîta lînă kît puoț sî prinḑ ku triĭ źiaĭśće — „fofik” je toliko vune koliko možeš da uhvatiš sa tri prsta ◊ a pus un fofik đi lînă la furkă, șî sa faśe maruasă, parke ĭe torkatuare mare — stavila pramenak vune na preslicu, i digla nos kao da je neka velika predilja (Tanda) 2. (fig.) a. polni nagon ◊ la skruafă ĭa trĭekut fofiku, nu-ĭ măĭ đi verît — krmači je prošla „frka”, ne traži više vepra (Rudna Glava) [Por.] ◊ fofiku vińe o parĭake ku vuorba „kĭef”: or iĭ vińe fofiku, or iĭ kĭefu đi futaĭ, tot una țî — reči „fofik” i „ćef” su par: il’ joj dođe „fofik”, ili joj „ćefne” da se jebe, isto ti je (Jasikovo) [GPek] b. polni organ, sikilj ◊ i s-a înflat fofiku, ș-a pļekat în lumĭa albă dupa pulă — (vulg.) natek’o joj je sikilj, pa je krenula u beli svet za kurcem (Blizna) ◊ pļuadă đi muĭarĭe: ĭuo, ḑîk, sî ma glumesk kîta ku ĭa, da ĭa miĭe să-ĭ manînk fofikukurvetina od žene: ja reko’ da se malo našalim s njom, a ona meni da joj izjedem sikilj (Rudna Glava) [Por.] c. strasna želja ◊ baba-ntr-o vrĭame a trait ku nuoĭ, numa odată ĭ-a veńit fofiku, șî sa-ntuors la feĭ-sa — baba je jedno vreme živela kod nas, a onda ju je svladala želja, i vratila se ćerki (Topla) [Crn.] ♦ / fofik (demin.) < fofoluok var. < fofoloankă — (euf.) ženski polni organ, vaginafofoluok  [Vidi]

1997  fofikă  fofică  хистеруша  fofikă (mn. fofiś) [akc. fofikă] (i. ž.) — (zast.) (pej.) histeruša, žena strasna u seksu; vatrena ljubavnica ◊ fusăĭ ku ĭa asară, ńiś în vis n-a fi krĭeḑut kă ĭe o fofikă întrĭagă, ma supsă, ma măśină ka muară, șî ma frînsă tuot — bio sam s njom sinoć, ni u snu ne bih verovao da je ona jedna prava histeruša, isisala me je, samlela kao vodenica, i svog me polomila ♦ skr. fikăup. fofik [GPek] ∞ fofoluok  [Vidi]

3311  fofĭaḑă  fofeze  крило  fofĭaḑă (mn. fofĭeḑ) [akc. fofĭaḑă] (i. ž.) — 1. (tehn.) krilo vrteške ◊ kînd sa faśe trăkăĭtuarĭa în luok să spomînće păsîrļi, măĭ întîń iĭ sa faśe vîrćańița ku doă fofĭaḑă — kad se pravi trakalica u njivi da plaši ptice, prvo se pravi vrteška sa dva krila ◊ fofĭaḑîļi la trăkătuare-s pusă-n kostîș ka śuoiļi la muară, să prindă bataĭa vîntuluļ kum prind śuoiļi vîžuu api đin butuu muori — krila trakalice postavljene se ukoso kao kašike na vodenici, da uhvate udar vetra kao što kašike hvataju mlaz vode iz vodeničnog bureta (Tanda) [Por.] 2. (anat.) usmine vagine ◊ dar așa fuost đe đemult, or ĭe bažuokură đe kurînd, nu șću, ama đe kînd mis ĭuo kopilandru, la nuoĭ fofĭaḑă sa ḑîśe șî la buḑîļi pižđi — da li je tako bilo od davnina, ili je neka skorašnja šala, ne znam, ali otkako sam se ja zamomčio, kod nas se „fofjadza” kaže i za pičkine usmine (Topla) [Crn.]   [Vidi]

2292  foiță  foiţă  листић  foiță (mn. foiț) [akc. foiță] (i. ž.) — (demin.) listić ◊ am vaḑut la un muoș o karće, ĭel spuńe kî ĭe vro sfeta pisma, are ńișći foiță atîća đi supțîriśe đi sa vĭađe pin ĭaļe — video sam kod jednoga starca neku knjigu, on kaže da je to nekakvo sveto pismo, ima neke listiće toliko tanušne da se provide [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

2330  fokuļeț  foculeţ  ватрица  fokuļeț (mn. fokuļeță) [akc. fokuļeț] (i. s.) — (demin.) vatrica, mala ili slaba vatra ◊ am adunat kîća krenguță ș-am fakut un fokuļeț, numa să nu-ngĭeț đi frig — skupio sam malo grančica i naložio jednu vatricu, samo da se ne smrznem od hladnoće ♦ var. fokiț, fokișuor [Por.] ∞ fuok   [Vidi]

1899  fomĭa  foma  гладовати  fomĭauo fomĭeḑ, ĭel fomĭaḑă) [akc. fomĭa] (gl.) — (ret.) gladovati ◊ grĭeu a fuost puostu kînd a trăbuit fomĭa în vrĭamĭa đi kosît — težak je bio post kada je trebalo gladovati u vreme kosidbe ◊ n-a fomit tuot nat đi vrĭamĭa đi rat — nije gladovao svako za vreme rata [GPek] dij. sin. flomînḑî [Por.] ∞ fuame  [Vidi]

2147  fonfăi  fonfăi  уњкати  fonfăiuo fonfăĭ, ĭel fonfăĭe) [akc. fonfăi] (gl.) — unjkati, govoriti kroz nos ◊ baba fonfîĭe kînd vrobĭașće, grĭeu o-nțaļeź śe ḑîśe; muu s-a-nvațat ku ĭa, șă iĭ duoĭ frumuos sa-nțaļieg — baba unjka kad govori, teško je razumeš ša kaže; čiča se navikao na nju, i njih dvoje se lepo razumeju ♦ sin. fîrnai [Por.]  [Vidi]

2165  fonfiu  fonfiu  винка  fonfiu (mn. fonfiĭe) [akc. fonfiu] (i. s.) — (bot.) vinka, vinčica, baštensko cveće (Vinca major) ◊ fonfiu ĭe fluare đin građină, ku fluorĭ vînîće șî ku frunḑă tare ka alu ĭađiră — vinka je baštensko cveće, sa plavim cvetovima i tvrdim listovima kao kod bršljana ♦ var. foĭonfiu (istočni deo Tande) ◊ țîn minće kă a fuost mult foĭonfiu pi lînga gard întraușa șkuoļi, da șî sa kînta un kînćik „Frunḑă vĭarđe, foĭonfiu” — sećam se da je mnogo vinke bilo pored ograde školskog dvorišta, a i pevala se jedna pesma „Zelen listak od vinčice”. [Por.] ♦ dij. var. foĭenfiu (Leskovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1939  forfikariță  foarfecăriţă  фризерка  forfikariță (mn. forfikariț) [akc. forfikariță] (i. ž.) — (inov.) (pej.) frizerka ◊ feĭmĭa n-avrut să-nvĭață la șkuală, numa a gaćit șkuală skurtă đi forfikariță — moja kćerka nije htela da uči školu, pa je završila kurs za frizerku [Por.] ∞ fuarfikă  [Vidi]

1938  Forfikarĭu  Forfecariu  Маказар  Forfikaĭu [akc. Forfikau] (i. m.) — (antr.) Makazar, nadimak osobe koja pravi ili oštri makaze, nadimak najčešće davan kovačima ◊ gata pin tuot sat măĭ mare, kare avut kovaś, a ramas ș-ăn ḑî đe astîḑ poļikra Forfikarĭu: Truță Forfikarĭu în Îrnaglaua, Milan Forfikarĭu, țîgan în Țîrnaĭkă, Dinu Forfikarĭu în Vlauļa, șî alțî — gotovo u svakom većem selu, koje je imalo kovače, ostao je i dan-danas nadimak „Makazar”: Petar Makazar u Rudnoj Glavi, Milan Makazar, Ciganin u Crnajki, Miladin Makazar u Vlaolu, i drugi [Por.][GPek] ∞ fuarfikă  [Vidi]

4499  frațîașće  frătește  братски  frațîașće [akc. frațîașće] (pril.) — bratski, na bratski način ◊ ar fi bun fraćiļi să ći bată ka pi uom, da nu frațîașće, k-atunśa îț vo măĭ rămîńa vrun uos întrĭeg — bilo bi dobro da te brat bije kao čoveka a ne bratski, jer bi ti tada neka koska ostala čitava ◊ a mințițo k-o țukă frațîașće, a fuost amînat kînd a-nțaļes kă minće ka kîńiļi — slagao je da će je ljubiti bratski, bilo je kasno kad je shvatila da laže ko pas [Por.] ∞ fraće  [Vidi]

4500  frațîĭe  frăție  братство  frațîĭe (mn. frațîĭ) [akc. frațîĭe](i. ž.) — bratstvo ◊ frațîĭa ĭe adunatura frațîlor, alu ńam apruape, or alu prĭaćiń buń kare traĭesk ka frațî — bratstvo je društvo braće, bliskih rođaka ili dobrih prijatelja koji žive kao braća ◊ ar fi bun tuota lumĭa să traĭaska într-o frațîĭe mare — bilo bi lepo da svi ljudi žive u jednom velikim bratstvu ◊ (zdrav.) Să fiĭe frațîĭe păn la veśiĭe! — Neka nam bratstvo traje do veka! [Por.] ∞ fraće  [Vidi]

4497  frațîĭuor  frățior  братић  frațîĭuor (mn. frațîĭuorĭ) [akc. frațîĭuor](i. m.) — (demin.) bratić ◊ frațîĭuor ĭe fraćiļi al mik, kînd ăl pumeńim đin milă șî ku drag — bratić je mlađi brat, kad ga pominjemo iz milošte i ljubavi [Por.] ∞ fraće   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4496  fraće  frate  брат  fraće (mn. fraț) [akc. fraće] (i. m.) — (srod.) brat ◊ fraće ĭe kopil voĭńiśesk, or đintr-o mumă or đintr-un tată — brat je muško dete, ili od iste majke, ili istog oca ◊ fraće bun ĭe ăla kare ĭe naskut đin o mumă șî đin un tată — rođeni brat je onaj koji je rođen od iste majke i istog oca ◊ fraće dăorat ĭe fraće numa đi pi mumă or đi pi tată — polubrat je brat samo po majci, ili po ocu ◊ la fraći-ļa-l mare sa ḑiśe nană — stariji brat se oslovljava sa bato ◊ (mag.) fraće đi kruśe — pobratim ♦ supr. suoră [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2988  fragă  frag  јагода, шумска  fragă (mn. fraź) [akc. fragă] (i. m.) — (bot.) šumska jagoda (Fragaria vesca) ◊ kopiĭi primovara sa duk în padure, să kuļagă fraź, șî pănă kuļeg, bagă kîć-o fragă-n gură — deca u proleće idu u šumu da beru jagode, i dok beru, stavljaju po neku jagodu u usta [Por.]   [Vidi]

2274  fraźit  fraged  свеж  fraźit (fraźită) (mn. fraźiț, fraźiće) [akc. fraźit] (prid.) — 1. svež, taze ◊ taĭarăm puorku, fusă kam batrîn, ama karńa nuĭe žîlao, numa baș fraźită, ku dulśață s-o manînś — zaklali smo svinju, beše malo matora, ali meso nije žilavo, nego baš sveže, u slast da ga pojedeš 2. krt, lomljiv ◊ nu lasa kopilu sî sa opinćiaskă ku lukru grĭeu, kî înga iĭ uasîļi fraźiće, șă puaće sî sa farîmĭe — ne daj detetu da se napreže na teškom poslu, jer su mu koske još krte, i može da se povredi ◊ kovragu lu suarta-sta đe plotoźeńe așa ĭe đe fraźit, đi sa frînźe kum kîta ăl atîrń — stablo ove sorte patlidžana toliko je krto da se lomi čim ga malo zakačiš ♦ sin. pruaspîd [Por.]  [Vidi]

2126  frăsîńiș  frăsiniș  јасење  frăsîńiș (mn. frăsîńișu) [akc. frăsîńiș] (i. s.) — (bot.) jasenje, jasenova šuma ◊ luok unđe dîă numa frasîńi, sa kĭamă frăsîńiș — mesto gde raste samo jasen, zove se jasenje ♦ var. frasîńiș [Por.] ∞ frasîn  [Vidi]

1803  freka  freca  трљати  frekauo friek, ĭel friakă) [akc. freka] (gl. p. ref.) — 1. trljati (se), češati (se) ◊ nu freka atîta rufiļi, kă sa do rup đi tuot — nemoj toliko trljati rublje, jer će se sasvim pocepati 2. (fug.) kritikovati, ribati, trljati uši ◊ ma frekă daskîlu rîău pintru ś-am fuźit đi la șkuală — ribao me je učitelj žestoko zbog toga što sam pobegao iz škole [Por.]  [Vidi]

1804  frekatură  frecătură  трљање  frekatu (mn. frekatu) [akc. frekatură] (i. ž.) — 1. trljanje, češanje ◊ țuala s-a imat, du-će ku ĭa la śuśur, șî dăĭ o frekatură bună — odelo se isprljalo, odnesi ga na točur i udri mu jedno dobro trljanje 2. trljotina, trag od trljanja ili češanja ◊ sa vĭeđa pi fag o frekatură adînkă, krĭed kă vrun puork sîrbaćik a trĭekut pĭ-aśiĭa, pî s-a frekat — vidi se duboka trljotina na bukvi, verujem da je neka divlja svinja tuda prolazila, pa se češala ♦ var. frĭekală [Por.] ∞ freka   [Vidi]

2287  frengiĭe  frenghie  вренгија  frengiĭe (mn. frengiĭ) [akc. frengiĭe] (i. ž.) — vrengija, kratko uže, palamar ◊ am o frengiĭe, numa ĭe skurtă, nu faśe trĭaba — imam vrengiju, ali je kratka, ne vrši posao ♦ var. vrengiĭe ♦ sin. fuńe [Por.]   [Vidi]

2377  frig  frig  хладноћа  frig (mn. frigu) [akc. mn. frigurĭ] (i. s.) (pril.) — 1. (i. s.) hladnoća, stanje niske temperature ◊ afară ĭe frig mare — napolju je velika hladnoća ◊ a murit đi frig, a-ngețat în zapadă — umro od hladnoće, smrznuo se u snegu 2. (pril.) hladno ◊ l-al kare ĭe raśit, iĭ frig șî kînd ĭe kald — onome ko je prehlađen, hladno je i kada je toplo ◊ (komp.) frig, măĭ frig, șî măĭ frig — hladno, hladnije, najhladnije ♦ supr. kald [Por.]  [Vidi]

2376  frigare  frigare  ражањ  frigare (mn. frigîărĭ) [akc. frigare] (i. ž.) — ražanj ◊ frigarĭa ĭe o pražînă đi ļiemn tare, kurațată đi skuarță șî askuțîtă la vîr, șî ku mîńiĭu la kuadă, kare ușurĭaḑă învîrćituražanj je motka od tvrdog drveta, očišćena od kore i zašiljena na vrhu, sa drškom na kraju, koja olakšava okretanje ◊ pi frigare s-a fript purśelu, mńelu șî ĭedu; aĭa karńe a fuost măĭ dulśe — na ražnju se peklo prase, jagnje ili jare; takvo meso je najslađe ◊ astîḑ ĭe frigarĭa fakută đi fĭer, șî o-nvîrćiașće motoru la struĭe — danas je ražanj napravljen od metala, a okreće ga motor na struju ♦ var. frigarĭe [Por.] ∞ friźe  [Vidi]

2378  friguruos  friguros  зимогрожљив  friguruos (friguruasă) (mn. friguru, friguruasă) [akc. friguruos] (prid.) — 1. (med.) zimogrožljiv, osetljiv na hladnoću ◊ kînd m-aș însura pĭ-adauară, numa m-aș uĭta muĭarĭa-ĭa să nu fiĭe friguruasă kum mi ĭe asta đ-akuma — kada bih se ponovo ženio, samo bih gledao da ta žena ne bude zimogrožljiva kao što mi je ova sadašnja 2. (tehn.) hladan, hladnjikav, prohladan; promajan ◊ tuot ĭe bun în kasa noă, numa ĭe soba mare friguruasă, kată să faś fuok una într-una — sve je dobro u novoj kući, samo je dnevna soba hladnjikava, traži da ložiš vatru neprekidno ♦ supr. kalduruos [Por.] ∞ frig   [Vidi]

2383  frikuos  fricos  страшан  frikuos (frikuasă) (mn. friku, frikuasă) [akc. frikuos] (prid.) — (psih) strašan; jeziv; užasan ◊ tare frikuos m-am ćemut đi moruoń — strašno mnogo sam se plašio vampira ◊ kînd ma uĭt đin kļanț în vaļe: atîta ĭe đi fikuos, đi fiorļi ma ĭaukad pogledam sa litice na dole, toliko je strašno da me jeza hvata [Por.] ∞ frikă  [Vidi]

2373  friźe  frige  пећи  friźeuo frig, ĭel friźe) [akc. friźe] (gl. p. ref.) — peći, izlagati jelo ili što drugo vatri, odnosno visokoj temperaturi ◊ mńelu pi frigare măĭ bun ăl frig pi karbuń đi prun — jagnje na ražnju najbolje pečem na žaru od šljive ◊ ćińerișu sa friźe la suare kînd sa duśe la rîu sî sa skalđe, da kînd lukră, fuźe đi suare ka đi drakumladež se peče na suncu, kad odlazi na reku da se kupa, a kad radi, beži od sunca kao od đavolauoțî a fript lumĭa la fuok, numa să skuată đi la iĭ unđe a pitulat puoļi — hajduci su ljude pekli na vatri, samo da im odaju gde su sakrili zlatnike [Por.]  [Vidi]

2269  frîmbĭe  frâmbie  упртач  frîmbĭe (mn. frîmbĭ) [akc. frîmbĭe] (i. ž.) — 1. uprtač na seljačkoj torbi; uzica ◊ frîmbĭe ĭе ļegatura la trastă, ku kare sa duśe trasta prăsta umăr — uprtač je uzica na torbi, kojom se torba nosi preko ramena ◊ mi s-a rupt frîmbĭa la trastă, șî trasta mĭ-a pikat dă pră umăr — pokidala se uzica na torbi, i torba mi je spala sa ramena [Mlava] 2. mera u tkanju za dužinu osnutka ◊ frîmbĭa ĭe masura đi țasut, sa ĭa dupa lunźimĭa lu rîșkituorĭ — „frmbja” je mera za tkanje, uzima se prema dužini motovila (Rudna Glava) [Por.] 3. konopac ◊ mi sa-m pare kî ĭe frîmbĭa la nuoĭ vro sfuară — čini mi se da je kod nas "frmbja" neki konopac (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

1972  frîmînta  frământa  месити  frîmîntauo framînt, ĭel framîntă) [akc. frîmînta] (gl. p.) — 1. mesiti, gnječiti, mrviti, sitniti, drobiti ◊ koaža đi malaĭ ĭe tare șî gruasă, nu sa framîntă ļesńe, d-aș vrĭa sî fak kîta „pufă” đin ĭa — projina kora je tvrda i debela, ne mrvi se lako, a hteo bih da napravim malo „pufe” od nje 2. (fig.) lomiti batinama, prebiti ◊ numa sî nu kadă în mîńiļi lu tatî-su, k-ăĭ framîntă uasîļi ku bataĭa — samo da ne padne u očeve ruke, jer će mu samleti kosti batinama ♦ var. frămînta ♦ sin. plumađa, đimika, măśina, zdrumika [Por.]  [Vidi]

1973  frîmîntat  frământat  мешен  frîmîntat (frîmîntată) (mn. frîmîntaț, frîmîntaće) [akc. frîmîntat] (prid.) — 1. mešen, izmešen, mleven, samleven, gnječen, izgnječen, sitnjen, usitnjen, drobljen, izdrobljen ◊ pîńa ĭe bună kînd ĭe aluvatu frîmîntat bińe — hleb je dobar kada je testo dobro izmešeno 2. (fig.) zlostavljen, mučen, slomljen (batinama), umoran, fizički smoren teškim radom ◊ am lukrat tuata nuapća, ș-akuma mis atita đi frîmîntat đi nu puot sta în piśuare — radio sam celu noć, i sada sam tako slomljen da ne mogu stajati na nogama ◊ sînt frîmîntat parke ma mîśinat muara — slomljen sam kao da me je mlela vodenica ♦ var. frămîntat ♦ sin. plumađit, đimikat, zdrobit [Por.] ∞ frîmînta   [Vidi]

1975  frîmîntatură  frământătură  мешење  frîmîntatu (mn. frîmîntatu) [akc. frîmîntatură] (i. ž.) — mešenje; sitnjenje; usitnjavanje; gnječenje ◊ grĭa ĭe frîmîntatura aluvatuluĭ đi muĭarĭe ļenuasă — teško je mešenje testa za lenju ženuup. frîmîntare [Por.] ∞ frîmînta  [Vidi]

3081  frînt  frânt  поломљен  frînt (frîntă) (mn. frînț, frînće) (prid.) — 1. polomljen, prelomljen, izlomljen, slomljen ◊ la mînat gazda să lukrĭe ku mîna frîntă — terao ga je gazda da radi sa slomljenom rukom ◊ a kaḑut đin ļiemn, șî a ramas uloźit ku osu spinărĭ frînt — pao je sa drveta, i ostao je šlogiran sa polomljenom kičmom 2. (fig.) umoran; slomljen; smlaćen ◊ slabuț ĭe, saraku, vińe đi la lukru tuot frînt — slabašan je, jadničak, dolazi sa posla sav slomljen ♦ sin. obosît, ustańit 3. (psih.) utučen, zabrinut ◊ la lasat fata, șî ĭel pațîașće ku ińima frîntă — ostavila ga je devojka, i on pati slomljenog srca ♦ akcenti: frîntă, frînće [Por.] ∞ frînźe   [Vidi]

3086  frîntuare  frântoare  ломљава  frîntuare (mn. frîntuorĭ) [akc. frîntuare] (i. ž.) — lomljava, lomljavina; lomatanje ◊ traĭu lumi pi śuakă numa ĭe o frîntuare mare — život ljudi na planini samo je jedna lomljavina golemaup. frîntu [Por.] ∞ frînźe  [Vidi]

3080  frîntură  frântură  прелом  frîntu (mn. frîntu) [akc. frîntură] (i. ž.) — 1. (med.) prelom, fraktura ◊ a frînt mîna șî ku frîntura-ĭa nu s-a dus la dupturĭ, șî ĭ-a ramas mîna sakă — polomio je ruku i sa tim prelomom nije otišao lekaru, pa mu je ruka ostala kljasta ◊ are frîntură đeșkisă la piśuor — ima otvoreni prelom noge 2. (tehn.) odlomak; ulomak; starudija; krnjak ◊ sa vaĭtă kă n-are kuasă bună, śkă, are numa o frîntură — žali se da nema dobru kosu, veli, ima samo neki krnjak [Por.] ∞ frînźe  [Vidi]

3079  frînźe  frânge  ломити  frînźeuo frîng, ĭel frînźe) [akc. frînźe] (gl. p. ref.) — lomiti, prelomiti; slomiti ◊ atîta a rođit puomi anu-sta, đi sa frîng înkarkaț ku puame — toliko su voćke rodile ove godine, da se lome pretovarene plodovima ◊ a dat ku kuasa în bușćan, ș-a frînto đin kalkîń — zakačio kosom panj, i polimio je u kolenu ◊ la frînt đi bataĭe — plomio ga je od batina ◊ a frînt držaļa la sakurĭe — slomio je držalje na sekiri [Por.]  [Vidi]

1818  frînțuańe  frontoane  забат  frînțuańe (mn. frînțu) [akc. frînțuańe] (i. ž.) — zabat, kalkan, trouglasti deo čeone ili zadnje strane kuće, čiji je krov na dve vode ◊ la fruuańa kîășî sa lasă duauă gîăurĭ în patru kuolțurĭ, or una înkruśată, pi kare sa rasuflă puoduna zabatu se ostavljaju dve četvrtaste rupe, ili jedna u obliku krsta, kroz koje se tavan provetrava [Por.] ♦ dij. var. franțîaļe (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. fruuańe (Topla) [Crn.] ♦ / < frunćekasă  [Vidi]

2393  frîu  frâu  узда  frîu (mn. frîńe) [akc. frîu] (i. s.) — uzda, kajas ◊ kalu are frîu, vaka are kapăstrukonj ima uzde, a krava ular ◊ frîu ĭe fakut đin kurîaļe kare sa pun la kal în kap — uzde su napravljene od kaiševa koje se stavljaju konju na glavu ◊ la kal în gură sa puńe zabala, kare are la kîpatîńe alke, đi kare sînt ļegaće uzgińiļi — konju u usta stavlja se žvala, koja ima alkice sa strane, za koje se vezuju dizgine ◊ kalu sa arańiașće đintr-un kes ku zuob, kare sa kĭamă zobară — konj se hrani iz jedne kese sa zobom, koja se zove zobnica [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2202  Frĭakă  Freacă  Трљач  Frĭakă (mn. Frĭeku) [akc. Frĭakă] (i. m.) — (antr.) Trljač, nadimak nekogа čoveka sa Šopota u Rudnoj Glavi ◊ Frĭakă la poļikrit Golubuońi đi la Șuopît pi vrun komșîĭe đin Șćefańeșći, pi kare la gasît kă lukră lukru muĭerĭesk: frĭakă, saraku, rufiļi la albĭe, da muĭarĭa iĭ ođińiașće la umbră — „Trljač” je nadimak koji su Golubovići sa Šopota dali nekom komšiji od Stefanovića, koga su zatekli da radi ženski posao: trlja, siroma, rublje u koritu, a žena mu se odmara u hladu [Por.] ∞ freka  [Vidi]

2000  frumoșață  frumuseţe  лепота  frumoșață (mn. frumoșîățu) [akc. frumoșață] (i. ž.) (pril.) — lepota, krasota, divota I. (i. ž.) a. (za ljude) fizička lepota ◊ đi frumoșața iĭ mi sa-nvîrćiașće-n kap — od njene lepote vrti mi se u glavi b. (za predmete) ukras ◊ kînd faś zakuańe đi pomană, puń pi ĭaļe frumoșîățurĭ kum am învațat đi la babiļi-nuaștre — kada mesiš „zakončiće” za daću, stavljaš na njih ukrase kakve smo naučili od naših baba c. (za društvo) mir, napredak, sreća ◊ paśe-n țară, traĭ fara raturĭ: frumoșața lumi — mir u zemlji, život bez ratova: divota jedna d. (psih.) divljenje, ushićenje ◊ mare frumoșață ĭe kă vorbarĭu nuostruuns la doa miĭe đi vuorbe numa la ḑîaśe-unsprîaśe sluove — velika je divota da je naš rečnik stigao do dvehiljade reči, i to na svega deset-jedanaest slova II. (pril.) (uzv.) ironično, za nešto što je ispalo naopako ◊ Frumoșață! — (iron.) Lepota! ♦ sin. mîndrĭață [Por.] ∞ frumuos  [Vidi]

1999  frumuos  frumos  леп  frumuos (frumuasă) (mn. frumu, frumuasă) [akc. frumuos] (prid.) — lep a. (za čoveka) osoba lepog izgleda ◊ fata mare ĭe frumuasă, a mîžlośină ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭa, da a mikă șî măĭ frumuasă, kî ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭaļe amîndoă, da asta śe are numa șapće ań, mi sa-m pare k-o sî fiĭe măĭ frumuasă pista tuoț — starija ćerka je lepa, srednja lepša od nje, najmlađa je najlepša, jer je lepša od obe, ali ova koja ima samo sedam godina, čini mi se biće najlepša od svih b. (za predmete) lep, ukrašen, skladnog oblika, koji pored funkcije ima i lep izgled ◊ am avut un kuțît ku plasîaļe frumuasă, adîns înfrumoșaće pi plaku mĭeu, ama mi l-a furat — imao sam jedan nož sa lepim kanijama, posebno ukrašenim po mom ukusu, ali su mi ga ukrali c. (za posao) dobro, kvalitetno i stručno urađen posao ◊ ma duk la un barbarĭ sî ma ratungă, k-am uḑît kă tunźe frumuos — idem kod jednog brice da me podšiša, jer sam čuo da lepo šiša d. (za vreme) lepo, vedro vreme ◊ sa razbună, o sî fiĭe ḑîua frumuasă — razvedrilo se, biće lep dan ◊ mi sa-m pare kî ĭerńiļi a fuost măĭ frumuasă în kopilariĭa-mĭa, đi kît śe sînt akuma — čini mi se da su zime bile lepše u mom detinjstvu, nego što su sada e. (za osećanja) lepo, prijatno, milo, drago, slatko ◊ mult mi frumuos kînd ma ginđiesk la ĭa, kînd îm dîă-n gînd kît ĭe đi dulśe șî frumuos țukatu ku ĭa, ma topĭesk tuot — mnogo mi je lepo kad mislim na nju, kad se setim koliko je slatko i lepo ljubljenje sa njom, sav se istopim ◊ (komp.) tare frumuos — jako lepo ◊ mult frumuos — mnogo lepo ♦ sin. mîndru [Por.] ♦ dij. var. frumos [Buf.]  [Vidi]

1817  frunće  fruncea  чело  frunće (mn. fru) [akc. frunće] (i. ž.) — 1. (anat.) čelo ◊ frunća ĭe la uom parća kapuluĭ đi-nainće, đisupra đi uokĭ — čelo je kod čoveka prednji deo glave, iznad očiju 2. (objekti) prednja, čeona strana ◊ kasa ĭe ku frunća întuarsă kîtra drum — kuća je čeonom stranom okrenuta ka putu 3. (reljef) prisojna strana; strana okrenuta ka istoku ◊ Frunća Șășki — (top.) (dosl.) „Čelo Šaške”, čeona strana brda iznad reke Šaške, okrenut ka istoku (zaseok Blizna, Rudna Glava) ♦ sin. față [Por.] ∞ kap  [Vidi]

2403  frunḑarĭ  frunzar  лисник  frunḑarĭ (mn. frunḑarĭe) [akc. frunḑarĭ] (i. s.) — lisnik ◊ frunḑarĭu ĭe un fĭeļ đi klańe, grîmađită đin krĭanźe ku frunḑă, dîrîmaće đi pi ļiamńe, kare sa pazîașće să fiĭe ĭernaćik đi viće — lisnik je jedna vrsta plasta, sadenutog od grana sa lišćem, okresanih sa drveća, koji se čuva kao zimnica za stoku ◊ la nuoĭ frunḑarĭu sa faśe đin frunḑă đi gorun, śaruoń șî fag, kî aļa ļiamne măĭ mult ĭastă — kod nas se lisnik pravi od lišća hrasta, cera i bukve, jer toga drveća najviše ima [Por.] ∞ frunḑă  [Vidi]

2401  frunḑă  frunză  лист  frunḑă (mn. frunḑ, frunḑă) [akc. frunḑă] (i. ž.) — (bot.) list, deo biljke ◊ tuata buĭađa are frunḑ — svaka biljka ima lišće ◊ frunḑă vĭarđe — zelen list ◊ frunḑă uskată — suvi list ◊ tuamna frunḑa pikă đin ļiemn — ujesen lišće opada s drveća ◊ frunḑa a-ngălbińit — lišće je požutelo [Por.]  [Vidi]

5557  fruștukui  fruștuca  доручковати  fruștukuiuo fruștukuĭ, ĭel fruștukuĭe) [akc. fruștukui] (gl. p.) — (nutr.) doručkovati ◊ vrĭamĭa đi fruștuk, trăbe să fruștukuim măĭ îndată, kă murim đi fuame, da iĭ puaće kă a fruștukuit șă nu ļi sa pasă — vreme je doručku, treba da doručkujemo što pre, jer ćemo umreti od gladi, a oni su možda doručkovali pa ih nije briga [Por.] ∞ fruștuk  [Vidi]

1933  fuaĭe  foaie  лист  fuaĭe (mn. fu) [akc. fuaĭe] (i. ž.) — list 1. (bot.) list biljke ◊ fuaĭe đi kukuruḑ — list kukuruza 2. stranica knjige, novine ◊ s-a rupt duauă fuoĭ đin karće — pocepale su se dve stranice knjige 3. stav, odluka ◊ am întuors fuaĭa, ș-akuma sînt alt uom — okrenuo sam list, i sada sam drugi čovek [Por.]  [Vidi]

606  fuaļe  foale  мешина  fuaļe (mn. fu) [akc. fuaļe] (i. ž.) — 1. mešina, meh ◊ fuaļe đi apă — mešina za vodu ◊ fuaļe în karĭe pakurari a dus fańina — mešina u kojoj su čobani nosili brašno ◊ fuaļe la karîăbĭ — mešina na gajdama ◊ fuaļe đi fuok la kaminu đi lukrat la fĭer — mehovi za kovačku vatru [Crn.] 2. (anat.) stomak; trbuh ◊ s-a umflat fuaļiļi — naduo se stomak [Por.] ◊ ļikitău astrukă muĭera dă la fuaļe pănă la źenunkĭ — kecelja pokriva ženu od stomaka do kolena (Rečica) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1897  fuame  foame  глад  fuame (mn. fuomĭ) [akc. fuame] (i. ž.) — glad, osećaj potrebe za hranom ◊ mare ĭe fuamĭa la-l sarak — velika je glad u siromaha ◊ muor đi fuame — umirem od gladi ♦ var. fuamiće [Por.]  [Vidi]

1936  fuarfikă  foarfecă  маказе  fuarfikă (mn. fuarfiś) [akc. fuarfikă] (i. ž.) — (ret.) makaze, pribor za sečenje, šišanje ili strizanje ◊ ku fuarfiśiļi s-a tuns uoiļi, da șî uamińi — makazama su se strizale ovce, a i šišali ljudi ◊ fuarfiśiļi aĭ nuoștri a kumparat đi la țîgań — makaze su naši kupovali od Cigana ◊ fuarfiś đi taĭat la pļek — makaze sa sečenje lima ◊ fuarfiś đi taĭat la viĭe — makaze za rezanje vinograda ◊ fuarfiś đi kusut — šivaće makaze ♦ var. fuarfiś ◊ fuarfiśiļi au duauă masîaļe, șî la una îĭ sa ḑîśe fuarfikă — makaze imaju dva sečiva, i jedno zovemo „fuarfika” ◊ dîăm o parĭake đe fuarfiś — daj mi jedan par makaza (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1941  fuće  fute  јебати  fućeuo fut, ĭel fuće) [akc. fuće] (gl. p. ref.) — (vulg.) jebati, vršiti seksualni čin ◊ futuĭ nakazu-n kur — ’bem ti muku u dupe ◊ fuće kît puoț, kînd nu măĭ puoț, atîrnă-ț pula-n kuń, șî taś — jebi kol’ko možeš, kad više ne možeš, okači kurac o klin, i ćuti [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2984  fućelkă  futelcă  јебуља  fućelkă (mn. fućeļke) [akc. fućelkă] (i. ž.) — (vulg.) jebulja ◊ fućelkă ĭe muĭere fućeluasă, iĭ skapîră pula đin uokĭ, da ĭa sa faśe sumĭarńikă — jebulja je žena jebežljiva, seva joj kurac iz očiju, a ona se pravi nevina [GPek] ∞ fuće  [Vidi]

1954  fućerĭe  futere  јебаштво  fućerĭe (mn. fućerĭ) [akc. fućerĭe] (i. ž.) — (vulg.) jebaštvo, jebačka moć ◊ slab ĭe la fućerĭe — slab je u jebaštvu [Por.] ∞ fuće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1944  fućevînt  futevânt  јебиветар  fućevînt (mn. fućevînț) [akc. fućevînt] (i. m.) — (vulg.) (pej.) jebivetar, zevzek, zgubidan ◊ fată ka ḑîna, da s-a mîritat dupa un fućevînt đin oraș, numa sî skîape đi la sapă — devojka k’o vila, a udala se za nekog jebivetra iz grada, samo da utekne od motike [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1953  fućićuos  futetos  јебуљав  fućićuos (fućićuasă) (mn. fućiću, fućićuasă) [akc. fućićuos] (prid.) — (vulg.) jebuljav, opsednut seksom ◊ a dus o pļuadă đin lumĭa albă, o ĭapă fućićuasă fara parĭake în aritu nuostrudoveo je jednu uspaljenicu iz belog sveta, jednu kobilu jebuljavu bez para u našem kraju [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

2250  fufă  fufă  фуфица  fu (mn. fufĭe) [akc. fufă] (i. ž.) — (pej.) 1. fufița, laka žena; kurva; kučka ◊ ĭera muĭare la luok, akuma s-a fakut așa o fufă đi n-aĭ trĭabă ku ĭa — beše žena na mestu, sada je postala takva fufica da nemaš posla s njom 2. (fig.) prodana duša, prevrtljivac ◊ nu ći lasa-n ĭel, kî ĭe o fufă đi uom — ne oslanjaj se na njega (=ne veruj mu), jer je prevrtljivac ♦ sin. fikă [Por.]  [Vidi]

2251  Fufu  Fufu  Фуфу  Fufu [akc. Fufu] (i. m.) — (antr.) Fufu, vlaški nadimak nejasnog značenja i porekla ◊ Fufu ĭe poļikră batrînă la Gorńana, da ĭastă șî pin alće saće rumîńeșć — Fufu je stari nadimak u Gornjani, ali ga ima i u drugim vlaškim seliama ◊ măĭ batrîn Fufu đi kare sa șćiĭe ĭe vrun Pîătru Fufu, ĭastă apruape la doăsuće đi ań đi kînd a trait ĭel — najsatriji Fufu o kome se zna je neki Petar Fufu, ima blizu dvesta godina otkad je on živeo [Por.]  [Vidi]

2252  Fufuļieșći  Fufulești  Фуфуловић  Fufuļieșći [akc. Fufuļieșći] (i. m.) — (antr.) Fufulović, Fufuljević, porodični nadimak familija u Gornjani i Rudnoj Glavi, nastao od nadimka Fufu ◊ Fufuļieșći traĭesk în Saļișće; sa puvestîașće kî akolo sînt iĭ ku Pipiĭuońi măĭ batrîń — Fufulovići žive u Selištu; priča se da su oni tamo sa Pipićima najstariji ◊ Fufuļieșći puvestîăsk k-a luor aĭ batrîń în Gorńana a veńit đin Buśa — Fufulovići pričaju da su njihovi stari u Gornjane došli iz Bučja ◊ Fufuļieșći în Arnaglaua sînt veńiț đi la Gorńana; a luor rudă sa stîns, a ramas numa poļikra la o krĭangă đi Bîlańeșći, kare sînt mutaț đi la Kîrșe la śuaka Rnaglîăvi, ș-a nîsļeđit moșîĭa lu Fufuļieșći — Fufulovići u Rudnoj Glavi su došli iz Gornjana; njihova se loza ugasila, ostao je samo nadimak u jednoj grani Balanovića, koji su se sa Krša preselili na Rudnoglavsko brdo, i nasledili imanje Fufulovića [Por.] ∞ Fufu   [Vidi]

3375  fufuļikă  cipcină  типац  fufuļikă (mn. fufuļiśe) [akc. fufuļikă] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ ĭarba fufuļikă a dat pin padurĭ șî pi kîrșuaće, șî uoĭļi a paskuto numa pănă a fost vĭarđe, kă dupa śe s-a uskat n-a măĭ fost đi ńimika — tipac je rastao po šumama ili ostenjacima, i ovce su ga pasle samo dok je bio zelen, jer kad bi se osušio, nije više bio ni za šta [Por.] ♦ dij. var. fufuļiśe [Crn.] ∞ ćipșînă   [Vidi]

3374  fufuļiśe  cipcină  типац  fufuļiśe (mn. fufuļiś) [akc. fufuļiśe] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ fufuļiśe ĭe numiļi adoĭļa lu un fĭeļ đi ĭarbă kare o kĭamă ćipșînă — „fufuljiče” je drugi naziv za jednu vrstu trave koja se zove „ćipšina” (tupac) [Crn.] ♦ dij. var. fufuļikă (Rudna Glava) [Por.] ∞ ćipșînă  [Vidi]

2045  fuga  fuga  хитро  fuga [akc. fuga] (pril.) — hitro, brzo ◊ ț-a kriśit muma să viń fuga pănă la ĭa — poručila ti je majka da hitro dođeš do nje ◊ (u izr.) într-o fuga — na brzaka; u jednom dahu ◊ kosîtuorĭ bun șî vrĭańik, puaće să kosaskă kîmpuțo-la đi pi fuga — dobar i vredan kosac može da pokosi tu livadicu o čas ♦ sin. ĭutaup. fu [Por.]  [Vidi]

2769  fugarńiță  fugarniţă ?  побегуља  fugarńiță (mn. fugarńiśe) [akc. fugarńiță] (i. ž.) — pobegulja ◊ fugarńiță ĭe muĭarĭa kare a fuźit đi la uom șî s-a dus la altu, or s-a întuors la mumî-sa — pobegulja je žena koja je odbegla od muža i otišla drugom, ili se vratila majci [Por.] ∞ fuźi  [Vidi]

3288  fugă  fugă  бег  fu (mn. fuźiĭ) [akc. fugă] (i. ž.) — beg, begstvo; bežanje; tutanj ◊ a dat fuga đi frikă kă-l prind — udario u beg od straha da će ga uhvatiti ◊ kînd auḑît kîńi kî latră, s-a pus pi fugă, șî ĭel, șî fîrtatî-sukad su začuli pse, uhvatili tutanj i on, i njegov kompanjonup. fuga [Por.]  [Vidi]

3307  fuĭuagă  fuioagă  вијугаво  fuĭuagă [akc. fuĭuagă] (pril.) — (za kretanje) vijugavo, vrludavo; u kolini; u talasu; navrat-nanos ◊ sa ḑîśe đi śuava kî mĭarźe fuĭuagă kînd sa țîńe șîr, da nu mĭerg đirĭept, numa înkolo-nkolo — kaže se da se nešto kreće vijugavo kad se drži red, ali se ne ide pravo, nego tamo-amo ◊ stîna, kînd sîmće sanuńa, or kînd satulă traźe la apă, aļargă fuĭuagă — stado ovaca, kad oseti slanište, ili kada sito juri na pojilo, juri navrat-nanos ♦ sin. fuĭoruagă ◊ pîrdańiśiļi đi furńiś, ăm tună-n kasă fuĭoruagă — prokleti mravi, ulaze mi u kuću u koloni [Por.]  [Vidi]

3109  fuĭuor  fuior  повесмо  fuĭuor (mn. fuĭuară) [akc. fuĭuor] (i. s.) — 1. povesmo konoplje ◊ fuĭuor ĭe aĭa śe sa kapîtă kînd sa traźe kîńipa pin drîgļiaće, șî ĭe sprimit đi tuors — povesmo je ono što se dobija kada se konoplja provuče kroz grebenm i spremno je za predenje 2. nit, konac ◊ fuĭuor đi lînă — vuneni konac 3. mlaz; talas; niz; stroj; stub ◊ fumu mĭarźe fuĭuor pi kuoș — tanak stub dima izlazi kroz odžak ◊ la muĭare smolao mĭerg paduki fuĭuor pista frunće — smolavoj ženi vaške idu u stroju preko čela ◊ kînd zmău a zburat pista śierĭ, dupa ĭel s-a tras fuĭuor đi skinćiĭ — kada je zmaj leteo preko neba, iza njega se vukao mlaz iskrica ♦ (augm.) fuĭoruagă 4. (antr.) nadimak ◊ fuĭuor sa poļikrĭaḑă uomu kare ĭe nalt șî supțîrĭe — „fujor” se kao nadimak daje čoveku koji je visok i mršav ◊ đin poļikră fuĭuor, ĭasă prezimiļi rumĭńesk sîrbizat Fuĭorić or Fuĭuorović — od nadimka „fujor” (povesmo) nastaje posrbljeno vlaško prezime Fujorić ili Fujorović [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

2457  fulg  fulg  суснежица  fulg (mn. fulgu) [akc. mn. fulgurĭ] (i. s.) — susnežica; val, talas ◊ vińe un fulg đi zapadă, akuș sa puńe să ńingă — dolazi talas susnežice, uskoro će početi da pada sneg [Por.]   [Vidi]

3140  fulźer  fulger  муња  fulźer (mn. fulźerĭ) [akc. fulźer] (i. m.) — munja ◊ sa văḑu đinoarļea un fulźer, fulźeră la răsărit — videla se malopre jedna munja, sevnula je na istoku [Crn.] ♦ dij. var. sfulđir [Por.]  [Vidi]

2475  fum  fum  дим  fum (mn. fumu) [akc. mn. fumurĭ] (i. ž.) — 1. dim ◊ fumu sa faśe đin vro arsură — dim nastaje iz nekog sagorevanja ◊ ĭastă la kasă śińiva, kă mĭarźe fumu pi kuoș — ima nekog kod kuće, jer izlazi dim kroz odžak ◊ dăm șî miĭe, să trag un fum đin lulă — daj i meni da povučem jedan dim iz lule ◊ fum alb, fum ńiegrubeli dim, crni dim 2. prašina koja se diže ◊ mînă karuța ku kaĭ, đi fumu sa rađikă dupa iĭ — tera čeze sa konjima da se prašina diže za njima [Por.]  [Vidi]

2477  fuma  fuma  пушити  fumauo fumĭeḑ, ĭel fumĭaḑă) [akc. fuma] (gl. p.) — pušiti, dimiti; duvaniti ◊ am fumat într-o vrĭame, pănă a fuost tutunuĭepćin, pĭe urmă m-am lasat — pušio sam jedno vreme, dok je duvan bio jeftin, posle sam batalio [Por.] ∞ fum  [Vidi]

2828  fumariĭe  fumărie  димчина  fumariĭe (mn. fumariĭ) [akc. fumariĭe] (i. ž.) — (augm.) dimčina, veliki dim, mnogo dima ◊ tutuńesk tuoț ka turśi, sa umplu suoba đi fumariĭe đi nu puoț să sifļi — puše svi kao Turci, napuni se soba dimčine da ne možeš da dišeš [Por.] ∞ fum  [Vidi]

1867  fund  fund  дно  fund (mn. fundu) (i. m.) — dno 1. a. dno posude ◊ fundu uaļi — dno lonca ◊ s-a prins đi fund — o jelu: zagorelo jelo, uhvatilo se za dno posude b. poklopac, zaklopac ◊ puńe fundu pi kuafă, sî nu piśe luomurĭ în apă — poklopi kofu, da ne padne trunje u vodu 2. lopar ◊ pîńa sa plumađiașće pi fund, șî ku ĭel sa bagă-n koptuorĭ — hleb se mesi na loparu, i njime se unosi u pećnicu ◊ vrîžîtuarĭa dă ku bobiļi pi fund — vračara baca zrna na loparu 3. tur na pantalonama ◊ s-a karat pi gĭață pi kur, ș-a rupt śuariśi la fund — klizao se na ledu na zadnjici, pa je pocepao pantalone na turu 4. (geog.) dno vodotoka; dubodolina ◊ fundu boruźi, ogașuluĭ, rîuluĭ — dno dubodoline, potoka, reke 5. (fig.) najniži društveni nivo ◊ a kaḑut la fund, ńima nu-l măĭ fuarmîĭe đi ńimika — pao je na dno, niko ga više ne ferma ni za šta 5. (rel.) najdublji deo pakla ◊ ku atîta pakaće, ńiś la fundu ĭaduluĭ n-o sî fiĭe luok đi ĭel — sa tolikim gresima, ni na dnu pakla neće biti mesta za njega [Por.]  [Vidi]

2195  Fundîrĭ  Fundir  Дупиш  Fundîrĭ [akc. Fundîrĭ] (i. m.) — (antr.) Dupiš, Dupište, Zadnjić, lik iz vlaške bajke ◊ Fundîrĭu ĭe kopilu al măĭ mik đintr-o povastă ku muĭarĭe kare avut mulț kopiĭ, șî iĭ a pļekat în lume, da Fundîru, kînd a krĭeskut, a pļekat să-ĭ kaće — Dupiš je najmlađe dete u jednoj bajci o majci koja je imala mnogo dece koja su sva pošla u svet, a Dupiš je, kad je odraso, krenuo za njima da ih traži ♦ var. Fundiș [Por.] ∞ fund  [Vidi]

2194  funduańe  fundoaie  дубодолина  funduańe (mn. funduu) [akc. funduańe] (i. ž.) — 1. (geog.) dubodolina ◊ s-a dus ku vićiļi la funduańe, nu vińe îndată — otišao je sa stokom u dubodolinu, neće doći skoro 2. (top.) Dubodolina ◊ Funduańe, kotunu Gorńeńi, vaļe adînkă, lungă șă înkisă întra kîrșuaće, la otar întra Gorńana șî Buśa — Dubodolina, zaselak Gornjane, duboka i dugačka kotlina, zatvorena kršem, na međi između Gornjana i Bučja [Por.] ∞ fund   [Vidi]

2270  fuńe  funie  штранга  fuńe (mn. fuńi) [akc. fuńe] (i. ž.) — štranga; uže 1. štranga; povodac ◊ fuńe ĭe sfuară skurtă la kapăstru, ku kare sa puartă vaka — štranga je kratko uže na ularu, kojim se vodi krava 2. slamnati povez na žitnom snopu ◊ fuńe đi ļegat snuopi s-a fakut đin paĭe đi ovăsk — uže za vezivanje snopova pravila se od ovsene slame (Tanda) 3. (fig.) kontrola nad ženom ◊ țîńe muĭarĭa strîns đi fuńe, las-o ku fuńa skurtă, să fiĭe kuminće, să nu sa zburđaḑă, șî sî sa dukă la altudrži ženu čvrsto na užetu, daj joj kratak povodac da bude krotka, da se ne pomami i ode kod drugoga ♦ sin. frengiĭe, sfuară [Por.]  [Vidi]

2209  fuńiźină  funingine  чађ  fuńiźină (mn. fuńiźiń) [akc. fuńiźină] (i. ž.) — čađ, ugljenik u obliku lakog praha koji se taloži iz dima i plamena; gar ◊ fuńiźina sa faśe pi kuoș or pi ćunk — čađ se hvata na dimnjaku, ili čunku ◊ fuńiźină muĭeriļi a pus în śară topită, șă đin mistakatura-ĭa a luvat ku konđeĭu ș-ankonđeĭat uauļi đi pașć — čađ su žene stavljale u rastopljeni vosak, i iz te mešavine uizimale kondeljom i šarale uskršnja jaja ♦ var. fuńinźină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2210  fuńiźinuos  funinginos  чађав  fuńiźinuos (fuńiźinuasă) (mn. fuńiźinu, fuńiźinuasă) [akc. fuńiźinuos] (prid.) — čađav, pun čađi; garav ◊ ćistîră kuu, șî pļekară fuńiźinuoș ka draśi, kă n-au unđe sî sa spĭaļe — čistili su odžak, i pođoše čađavi ko đavoli, jer nemaju gde da se operu [Por.] ∞ fuńiźină  [Vidi]

2328  fuok  foc  ватра  fuok (mn. fuoku) [akc. fuok] (i. s.) — I. vatra 1. (za materiju) sagorevanje praćeno plamenom i toplotom ◊ sa aprins fuokuvatra se upalila ◊ fuoku arđe ku bîlbataĭe — vatra gori plamenom ◊ fuok tare — jaka vatra ◊ ațîțîĭatu fuokuluĭ — džaranje vatre ◊ fuok stîns — ugašena vatra ◊ fuok putoļit — potuljena vatra ◊ vatra fuokuluĭ — ognjište, ložište; kamin 2. (med.) temperatura ◊ kopilu a raśit, ș-a kîpatat fuok — dete se prehladilo, i dobilo temperaturu II. toplota, vrelina, sparina ◊ arđe suariļi đi friźe, atîta ĭe fuok đi tare afară đi puoț sî friź pîńa pi pĭatră — gori sunce pa prži, tolika je sparina napilju da možeš hleba da ispečeš na kamenu III. paljba, plotun ◊ a tras fuok đin tun — opalili plotun iz topa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2145  fuonf  fonf  безуб  fuonf (fuonfă) (mn. fuonfi, fuanfe) [akc. fuonf] (prid.) — (anat.) bezub, koji nema nijedan zub u glavi ◊ dĭeda a trait o sută đi ań, ș-a murit ku tuoț đințî-n kap, d-akuma lumĭa ćinără ramîńe fuanfă — deda je živeo sto godina, i umro je sa svim zubima u glavi, a danas mladi ljudi ostaju bezubiup. șćirb ◊ șćirb măĭ are vrun đinće, da fuonfu n-are ńiś unukrezub i ima neki zub, a bezub nema nijedan ♦ var. fuanful (Rudna Glava) ♦ up. fîrnau, îrnau [Por.] ∞ fonfăi  [Vidi]

2208  fura  fura  красти  furauo fur, ĭel fu) [akc. fura] (gl. p. ref.) — krasti, uzimati bez dozvole, otimati, pljačkati ◊ a veńit uoțî, șî mĭ-a furat tuot đin kasă — došli su lopovi, i ukrali mi sve iz kuće ◊ fă tuot, numa nu fura, kă furaluku ĭe măĭ urîtă trĭaba-n lume — čini sve, samo nemoj krasti, jer je krađa najružnija stvar na svetu ◊ ĭa furat suarļi uoki, ș-a dat ku karu-n ļiemn — sunce ga je zaslepelo, i udario je kolima u drvo ◊ mare oțoman, ći fură la uokĭ — velika lopovčina, krade te na oči ◊ a fuost ustańit, și la furat suomnubio je umoran i uhvatio (=ukrao) ga san [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2500  furatură  furătură  крађа  furatu (mn. furatu) [akc. furatură] (i. ž.) — krađa, lopovluk ◊ pi nuoĭ ń-a-nvațat parințî să nu ńi lasăm la furatură, k-aĭa ĭe, pi lînga minśună, măĭ urît lukru pi lume — nas su učili roditelji da se ne upuštamo u krađu, jer je to, pored laži, najružnija stvar na svetu [Por.] ∞ fura  [Vidi]

2507  furgasî  furgăsi  крађомнаћи  furgasîuo furgasĭăsk, ĭel furgasîașće) [akc. furgasî] (gl.) — (iron.) krađomnaći, naći nešto krađom, krasti ◊ ĭel ĭe uom tare vikļan, puaće să-ț furgasîaskă śe guod vrĭeĭ, șî lapće đi pasîrĭe dakă-ț trîabe — on je jako sposoban čovek, može da ti krađinađe sve što poželiš, i od ptice mleko ako ti zatrebafurlopovluk, krađa + gasînaći, pronači, otkriti, izmisliti [Por.] ∞ fura  [Vidi]

2508  furgasît  furgăsit  крађомнађен  furgasît (furgasîtă) (mn. furgasîț, furgasîće) [akc. furgasît] (prid.) — (iron.) krađomnađen, ukraden ◊ furgasît: đi śuava śe ĭe furat, da uu spuńe kă ĭe gasît vrunđeva — krađomnađen: za nešto što je ukradeno, a lopov kaže da je negde nađeno [Por.] ∞ fura  [Vidi]

2207  furiș  furiș  крадом  furiș [akc. furiș] (pril.) — kradom, krišom; podmuklo; prikriveno, neopaženo; potajno; lukavo ◊ kîńiļi luĭ ĭe rîău, sa traźe dupa uom șă-l muśkă ku furiș — njegov pas je opasan, vuče se za čovekom i ujeda ga kradom ◊ a lukrat ku furiș, ama ĭară la urmă a dat în fĭară — radili su u potaji, ali su opet na kraju upali u zamku [Por.] ∞ fura   [Vidi]

2247  furńikă  furnică  мрав  furńikă (mn. furńiś) [akc. fuikă] (i. ž.) — (ent.) mrav ◊ pļină koļiba đi furńiś — puna koliba mrava ◊ mĭerg ka furńiśiļi — idu kao mravi ◊ furńikă ńagră — crni mrav ◊ furńikă ruoșîĭe — crveni mrav ◊ fruńikă galbină — žuti mrav [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2249  furńikuță  furnicuţe  мравић  furńikuță (mn. furńikuț) [akc. furńikuță] (i. ž.) — (demin.) (ent.) mravić, mali mrav ◊ a ĭeșît đi-ntr-o gaură în oźak ńișći furńikuță galbińe, am turnat apă fĭartă pi ĭaļe, șî ńimika, ĭaļe ĭasă șî ĭasă — izašli su iz jedne rupe u kaminu nekakvi žuti mravići, sipao sam vrelu vodu na njih, i ništa, oni izlaze pa izlaze [Por.] ∞ furńikă   [Vidi]

2834  furńikuos  furnicos  мравнат  furńikuos (furńikuasă) (mn. furńiku, furńikuasă) [akc. furńikuos] (prid.) — mravnat, pun mrava ◊ a pus prînḑu la luok furńikuos, șî s-a umplut ļegumĭa đi furńiś — postavila je ručak na mravnatom mestu, pa se jelo napunilo mrava [Por.] ∞ furńikă   [Vidi]

75  furśiļi pomîntuluĭ  furcile pământului  сохе земаљске  furśiļi-pomîntuluĭ [akc. furśiļi-pomîntuluĭ] (i. ž.) — (mitol.) furśiļi pomîntuluĭ sînt ńiskar ļamńe marĭ, raklaće la vîr, kare țîn Pomîntu să nu sa suduamă. Pi ĭaļe s-a pus Draku să ļi ruadă, mîńiuos pi Dumńeḑîu, ku kare a fuost fîrtat pănă s-a fakut Pomîntu. Ļ-ar vi dorođa ĭel, șî pomîntu ar kađa, șî lumĭa s-ar zatri tuată, numa kînd vińe vrĭamĭa la ńikruśatu să rađiśe kapu, să vadă śe sa-ntîmplă pi pomînt, vĭađe muĭeriļi kum înkonđeĭe uauļi đi Pașć, șî pănă ĭel înbļezńașće în lukro-la muĭerĭesk - furśiļi pomîntuluĭ sa mîldarĭesk, șî lumĭa skapă đi la storăńe pănă la Pașćiļi alalalt. Furśiļe-ļa sa mîldarĭesk șî ku rugamînće. Đ-aĭa aĭ nuoștri aĭ batrîń la prazńik s-a-nkinat pintru furśiļi pomîntuluĭ, da pi la pomeń babiļi ļ-a nîmeńit șî kîći un kolak, adîns fakut đ-așa trĭabă ka o krĭanguță ku o furkiță la vîr.
Sohe zemaljske su nekakva drveta velika, sa račvama na vrhu, koja drže Zemlju da se ne prevrne; na njih se okomio Đavo da ih pregrize, ljut na Boga s kojim je bio ortak dok se stvarala Zemlja. Oglodao bi ih on, i Zemlja bi pala i ljudi bi se zatrli, da ne diže glavu da osmotri šta se zbiva na zemlji, baš u vreme kada žene šaraju uskršnja jaja. Dok on tako zblenuto gleda šta žene rade, sohe se podmlade, i ljudski rod se spasi do sledećeg uskrsa. Sohe se obnavljaju i molitvama ljudi. Zato su naši stari metanisali na slavi za zemaljske sohe, a babe su im na daćama namenjivale poseban kolač, izrađen u obliku grančice sa račkom na vrhu.

[Por.] (Prema različitim kazivačima iz Porečke Reke, zapis: Durlić, poč. XXI veka.) up. skărîļi pomîntuluĭfurkă  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

2459  furtat  fârtat  побратим  furtat (mn. furtaț) [akc. furtat] (i. m.) — pobratim, veliki prijatelj ◊ am un furtat, măĭ bun ĭe dăkĭt fraćiļe al mĭeuimam jednog pobratima, bolji je od mog brata [Mlava] ♦ dij. var. fîrtat [Por.] ∞ fîrtat  [Vidi]

2116  furtună  furtună  фортуна  furtu (mn. furtuń) [akc. furtună] (i. ž.) — fortuna, nalet ili talas jakog vetra, snega, kiše ◊ sa unflă vîntu șî đață o furtună pista nuoĭ: sa rupsără puomi șî zbură kîramida đi pi kîăș — podiže se vetar i udari jedan nalet na nas: pokidaše se voćke i odleti ćeramidu sa kuća [Por.]  [Vidi]

2216  fus  fus  вретено  fus (mn. fu) (i. s.) — 1. (tehn.) vreteno ◊ fiĭe śe śe ĭe fakut lunguĭat șî sa supțîrĭaḑă la kîpatîńe da la mîžluok ĭe măĭ gruos — bilo šta što je napravljeno duguljasto, što se sužava na krajevima a na sredini je deblje ◊ fiĭe śe śe sa învrćiașće ka uosiĭa — bilo šta što se okreće kao osovina ◊ fus đi tuors — vreteno za predenje ◊ fusu muori — vodeničko vreteno, osovina koja pokreće kamen ◊ fusu purikuluĭ, la žukariĭa kopilarĭaskă — osovina čigre, dečje igračke ◊ fusu pomîntuluĭ — zemljina osa ◊ țîgańi fak fusă la traksă — Cigani izrađuju vretena na strugu ♦ (demin.) fusuļieț, fusuļik ♦ (augm.) fusulan 2. (fig.) (vulg.) muški ud ◊ fi bună, kî ći pun pi fus — budi dobra, jer ću te nabiti na „vretenio” ♦ akcenat množine: fusă [Por.]  [Vidi]

2219  fusulan  fusulan  вретенчина  fusulan (mn. fusulań) [akc. fusulan] (i. m.) — (augm.) vretenčina, veliko vreteno, ili loše urađen predmet vretenastog oblika ◊ mĭ-adus đin padurĭe un fusulan nudoruos, nu șću śe sî fak ku ĭel — doneo mi je iz šume jednu čvornovatu vretenčinu, neznam šta da radim s njom [Por.] ∞ fus  [Vidi]

2220  fusuļieț  fusuleţ  вретенце  fusuļieț (mn. fusuļieț) [akc. fusuļieț] (i. m.) — (demin.) vretence, malo vreteno ◊ mĭ-a fakut muu un fusuļieț, nu puot sî tuork ku ĭel, l-am dat la ńipoțikă sî sa žuaśe — napravio mi je čiča jedno vretence, ne mogu da predem sa njim, dala sam ga unučici da se igra ♦ var. fusuļeț, fusuļik [Por.] ∞ fus  [Vidi]

2218  fusuļik  fusulic  вретенаст  fusuļik (fusuļikă) (mn. fusuļiț, fusuļiće) [akc. fusuļik] (prid.) — (demin.) vretenast, koji ima izgled vretena; usukan; tanan ◊ are șî ĭel, saraku, o fećiță fusuļikă, supțîrikă ka blana uskată, numa śe nu pikă țuaļiļi đi pi ĭa — ima i on, siroma, jedno usukano devojče, tanano k’o sasušena daska, samo što odeća ne spadne sa nje ♦ / fus + -uļik [Por.] ∞ fus  [Vidi]

2217  fusuļiuluĭ  fusuliului  вретенасто  fusuļiuluĭ [akc. fusuļiuluĭ] (pril.) — vretenasto 1. (za izgled) usakano, nalik na vreteno ◊ fakută fusuļiuluĭ, supțîrĭe, înaltă, fara țîță și fara kuriț — sva je vretenasta, tanka, visoka, bez sisa i dupenceta 2. (za kretanje) okretanje u mestu ◊ sa rupsă ruata ku uosiĭa ku tuot, șî înśepu sî sa-nvîrćiaskă sîngură pi drum, fusuļiuluĭ, ka kînd draku a tunat în ĭel — otkide se točak sa osovinom, i poče sam da se vrti po putu, vretenasto, kao da je đavo ušao u njega ♦ skr. fusuļiu [Por.] ∞ fus  [Vidi]

2257  fuśiĭe  fucie  фучија  fuśiĭe (mn. fuśiĭ) [akc. fuśiĭe] (i. ž.) — (tehn.) fučija, duguljast drveni sud za prenos tečnosti ◊ fuśiĭa ĭe vas lunguĭat, fakut đi duoź, ku kare Sîrbi a dus vin đi la Kraĭna — fučija je duguljast sud, izrađen od doga, kojim su Srbi donosilo vino iz Krajine ◊ aĭ nuoștri, kare avut fuśiĭ, a țînut în ĭiaļe oțîăt — naši, koji su imali fučije, držali su u njima sirće [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1942  futaĭ  futai  јебање  futaĭ (mn. futaĭe, futaĭu) [akc. futaĭ] (i. s.) — (vulg.) jebanje, seksualni čin ◊ tăĭnuirăm șî tăĭnuirăm, ama kînd înśepu vuorba đi futaĭ, ĭa takupričasmo i pričasmo, al’ kad poče priča o jebanju, ona ućuta [Por.] ∞ fuće   [Vidi]

1947  futaĭkă  futaică  редаљка  futaĭkă (mn. futîăĭś) [akc. futaĭkă] (i. ž.) — (augm.) (vulg.) redaljka, teška jebačina ◊ kurveșćină ka ĭapă, ńiś futaĭkă la gramadă nu o satură — kurvetina kao kobila, ni jebačina na gomili ne može da je zadovolji [Por.] ∞ fuće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3108  futaluk  futăluc  јебачина  futaluk (mn. futaluku) [akc. futaluk] (i. m.) — 1. (vulg.) jebačina; kurvanje ◊ futaluk ĭe futaĭ đ-al mare, șî ku pula, șî fara pulă — jebačina je veliko jebanje, s kurcem i bez kurca 2. (fig.) podvala, spletka; prljavština ◊ politika đi astîḑ ĭe un futaluk mare — današnja politika je jedna velika prljavština [Por.] ∞ fuće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1946  futașîță  futașâţă  јебачица  futașîță (mn. futașîț) [akc. futașîță] (i. ž.) — (vulg.) jebačica, ženski partner u seksualnom činu; jebaljka; pohotnica ◊ sînt văduvuoń mulț ań, șî muor đi duor dupa o futașîță ćinîră — dugo sam udovac, i umirem od želje za jednom mladom jebačicom [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1951  futașîuluĭ  futașiului  јебено  futașîuluĭ [akc. futașîuluĭ] (pril.) — (vulg.) jebeno, raditi što na jebački način, bez razmišljanja, ofrlje ◊ zîdarĭo-la lukră đ-a futașîuluĭ: numa-ț mînžîașće uoki ku vuorbe dulśe, da zîdu sa duśe drakuluĭ — onaj zidar radi jebeno: samo ti maže oči slatkim rečima, a zid ode dođavola ♦ var. futașîuļa [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

2044  fuźi  fugi  бежати  fuźiuo fug, ĭel fuźe) [akc. fuźi] (gl. n.) — bežati ◊ tot nat fuźe đi nakazu luĭ — svako beži od svoje muke (na svoj način, iz svog razloga) ◊ fuź înkoluo! — (uzv.) beži tamo! (skloni se) ◊ fuźe ka mîța udă — beži kao pokisla mačka (kukavički) ◊ fuźe ku kuada-n șîaļe — beži dignuta repa (poređenje sa govedom koje beži od obada) ◊ fuźe đi krapă — beži pa cepa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2759  gaći  găti  готовити  gaćiuo gaćesk, ĭel gaćiașće) [akc. gaći] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) gotoviti, spremati, pripremati jelo ◊ muma are lukru mare, gaćiașće đi prazńik — majka ima veliki posao, sprema (jela) za slavu 2. (za posao) završiti, svršiti, okončati ◊ dakă nu va gaći îndată ku lukro-la, n-o sî fiĭe bun đi nuoĭ — ako ne bude skoro svršio s tim poslom, neće biti dobro za nas ◊ nu ĭ-ažutat ńima, șî ĭel sîngur a gaćit lukrunije mu pomogo niko, i on je sam završio posao [Por.] ◊ kînd ĭeal a veńit, n-a fuost tuot konaku gatat — kad je on došao, nije bio sav konak završen (Manastirica, Mlava) 3. (za seks) svršiti, ejakulirati ◊ nuĭe ńiś un ibuomńik, prĭaĭuta gaćiașće — nije nikakav ljubavnik, prebrzo svršava ◊ kînd sa puńe bat pi muĭarĭe, nu gaćiașće tuota nuapća — kad legne pijan na ženu, ne svršava cele noći ♦ sin. fîrșî [Por.] ∞ gata   [Vidi]

2034  gagauz  găgăuzi  незнанац  gagauz (mn. gagauž) [akc. gagauz] (i. m.) — (pej.) neznanac; beskućnik, skitnica; stranac; nezvan gost ◊ a veńit đi-nkotrova un gagauz, șî ń-a strîkat visaļiĭa — došao odnekud neki neznanac, i pokvario nam veselje [Por.]  [Vidi]

40  gainarĭ  găinаţ  кокошји измет  gainarĭ (mn. gainarĭe) [akc. gainarĭ] (i. m.) — 1. kokošji izmet ◊ gainarĭu ĭe kakatu gaińiluor — gainar je kokošiji izmet 2. ptičji izmet uopšteuńi ḑîk gainarĭ șî la kakatu păsîrilor — neki kažu „gainar” i za ptičji izmet ♦ var. gainuș, gainat [Por.] ♦ dij. var. găinat [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

39  gaină  găină  кокошка  gaină (mn. gaiń) [akc. gaină] (i. ž.) — kokoška (Gallus domestica) ◊ am gaiń mulće, pļină mi traușa đi ĭaļe — imam mnogo kokošaka, puno mi ih je dvorište ◊ gaină ku puĭ sa kĭamă kluoța — kokoška s pilićima zove se kvočka ◊ gaina voĭńiśaskă sa kĭamă kokuoș — mužjak kokoške zove se petao ◊ gaină porîmbakă — graorkaup. uou, kuĭb, kurĭańik, koku [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5757  gaĭkă  gaică  гајка  gaĭkă (mn. găĭś) [akc. gaĭkă] (i. ž.) — gajka, petlja ◊ tuota kuraua đi pîntaluoń dupa kîtaramă are gaĭkă kare țîńe vîru kurăļi să nu kadă-n źuos — svaki kaiš na pantalonama posle kopče ima gajku koja drži vrh kaiša da ne spadne ◊ pin găĭśiļi la pîntaluoń sa traźe kuraua sî țînă pîntaluońi strînș la brîu trupuluĭ — kroz gajke na pantalonama provlaći se kaiš, da drži pantalone čvrsto uz telo [Por.]  [Vidi]

3123  galbin  galbin  жут  galbinup>1up> (galbină) (mn. galbiń, galbińe) [akc. galbin] (prid.) — 1. (color) žut ◊ farbă galbină — žuta boja ◊ galbin đeškis — svetlo žuto ◊ galbin înkis — tamno žuto ◊ galbin ku vînît dau vĭarđe — žuto i plavo daju zeleno ◊ fîrbuit ku galbin — obojeno u žuto ◊ galbin la fire ka śiara — žut u licu kao vosak 2. (num.) (mon.) dukat ◊ sapă dupa galbiń — kopaju za dukatima ◊ ļikură ka galbinusija kao dukat [Por.]   [Vidi]

3457  galbin  galben  дукат  galbinup>2up> (mn. galbiń) [akc. galbin] (i. m.) — (mon.) dukat ◊ galbinu a fuost ban skump, ku kapu lu Frańa Ĭosif — dukat je bio vredan novac, sa likom Franje Josifa ◊ kare avut mulț galbiń a purtat kapu-n trastă đi frika uoțîlor — ko je imao mnogo dukata, nosio je glavu u torbu u strahu od hajdukaup. puol [GPek] ∞ ban  [Vidi]

3124  galbinuș  gălbinuș  жуманце  galbinuș (mn. galbinușă) [akc. galbinuș] (i. m.) — (nutr.) žumance ◊ galbinușu ĭe parśelol galbin đin uou, alalt ĭe albușužumance je žuti deo jajeta, drugi je belance ♦ supr. albușu [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

2496  galuată  galuată  колеснице  galuată (mn. galuaće) [akc. galuată] (i. ž.) — (tehn.) kolesnice, primitivne dvokolice; taljige ◊ galuată ĭe žumataće ći kar đi viće, are numa driko-l đinainće — „galota” je polutka zaprežnih kola, ima samo prednji trap ◊ galuată a fakut aĭ saraś, kare n-a putut să aĭbă kar — „galotu” je pravila sirotinja, koja nije mogla da ima kola ◊ ku galuată s-a dus tovar mik, pi drumurĭ rîaļe, unđe n-a putut să trĭakă karol đi buoĭ — sa „galotom” se prevozio manji tovar, lošim putevima, gde nisu mogla da prođu volovska kola ♦ sin. karĭetă, taļigă [Por.] ∞ kar  [Vidi]

2213  gaļețuĭkă  găleţușă  ципун  gaļețuĭkă (mn. gaļețuĭś) [akc. gaļețuĭkă] (i. ž.) — (zast.) (tehn.) cipun, cifun, manja cev, šupalj drveni trupac koji se uglavljuje u kablinu na dnu vodeničkog badnja kada treba da se umanji protok vode koja bije u vitlo ◊ gaļețuĭka ĭe o țauă tolśerată la butuu đi muară — cipun je levkasta cevka na vodeničnom badnju ◊ gaļețuĭkă sa skobĭașće ku o skuabă adînsă kare sa kĭamă gin — cipun se dubi jednim posebnim dletom koje se zove gin ♦ / (demin.) < gaļiată = gaļ[iată] + -uĭkă [Por.] ∞ gaļiată  [Vidi]

2212  gaļiată  găleată  кабао  gaļiată (mn. gaļieț) [akc. gaļiată] (i. ž.) — (tehn.) kabao, drvena posuda za tečnost; vedro; kofa ◊ gaļiata ĭe vas skobit în ļiemn muaļe, în kare s-a dus apă pi kobilkă, în kare s-a muls uoiļi or s-a-nkĭegat lapćiļi la baśiĭe — kabao je drveni sud izdubjen u mekom drvetu, u kome se na obramici nosila voda, u kome se muzle ovce ili se sirilo mleko na bačiji ◊ gaļiată la butuu đi muară — kablina, drvena cev na kraju vodeničkog badlja, kroz koju voda pada na vitlo ◊ (zast.) (demin.) gaļețuĭkă, gaļiată mikă la butuu đi muară, kare sa baće-n gaļiată kînd trîabe sî sa mićikuļiaḑă apa śe kađe pi ruata muori — cipun, cifun šuplja drvena cev na donjem delu vodeničnog badlja, koja se umeće u kablinu kada treba da se umanji protok vode na vodenično vitlo ♦ var. gaļată ♦ sin. vadră [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3012  garđin  gardin  жљеб  garđin (mn. garđin) [akc. garđin] (i. m.) — 1. (tehn.) žljeb, utor ◊ garđin la butuoń ĭe žgĭab, însamnat ku garđinarĭu, șî skobit ku rĭenda adînsă — utor na bureti je žljeb obeležen podutorom, i iskopan specijalnom rendom 2. ograda; pregrada; ograđeni prostor ◊ garđin la źuban ĭe luoko-l guol đi la fundo-l đisupra pănă la vîru daoźilor — garđin na žbanu je prazan prostor od gornjeg danca do vrhova doga 3. mera za kvaliet komine i količinu rakije ◊ kînd ĭe komina bună, sa faśe rakiĭe multă đi trĭaśe pista źuban șă umpļe garđinu, atunśa sa ḑîśe kă s-a fript doă or kă triĭ garđińe đi rakiĭe — kad je komina dobra, peče se dosta rakije koja prelije žban, pa se kaže da je ispečeno dva ili tri „garđina” rakije 4. (fig.) mera, obzir ◊ vorbĭașće fara garđin la gură — govori bez mere (bez „ograde” na ustima) [Por.] ∞ gard  [Vidi]

3011  garđinarĭ  gardinar  подуторањ  garđinarĭ (mn. garđinari) [akc. garđinarĭ] (i. m.) — (tehn.) podutoranj, podutor; obeleživač utora ◊ garđinarĭu ĭe alatu lu pintărĭ đi însamnat žgĭabu la butuoń — podutoranj je pinterski alat za obeležavanje žljeba na buretu ◊ pi sîmnatura garđinarĭuluĭ sa skobĭașće žgĭab, în kare sa bagă fundu butuuluĭ — po tragu podutora dubi se utor, u koji uleže buretovo dance [Por.] ∞ gard   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2350  gargazală  gălăgie  галама  gargazală (mn. gargazălu) [akc. gargazală] (i. ž.) — 1. (za zvuk) galama, larma; halabuka ◊ sa adunară tuoț, șă înśepură ku gargazală: vorbăsk șî sa zbĭară într-un glas, nu-ĭ înțaļaźe ńiś drakuskupiše se svi, i počeše sa galamom: pričaju i viču svi u jedan glas, ne može ni đavo da ih razume ♦ var. gărgazală, gîrgozală ♦ sin. larmă, zguomît [Por.] 2. (za skup) mnoštvo ljudi, masa, vreva, stiska ◊ ažuns marfă ĭepćină la dućan, șî s-a fakut o gargazală đă uamiń — sigla je jeftina roba u prodavnicu, i skupila se masa ljudi [Mlava]  [Vidi]

2624  garînă  gărînă  чистина  garînă (mn. garîń) [akc. garînă] (i. ž.) — (geogr.) čistina, zemljište sa proređenim rastinjem; trebežina ◊ garînă sa ḑîśe đi luok în padure unđe sînt ļiamńe rare — „garina” se kaže za mesto u šumi gde je drveće retko ◊ garîna, or pogara, ĭe luok unđe lumĭa a taĭat padurĭa tuată, sî sa fakă ĭarbă đi viće — „garina”, ili „pogara”, je mesto gde su ljudi posekli svu šumu da bi iznikla trava za stoku ♦ sin. pogară, pîrluagă [Por.]   [Vidi]

3587  gasăļńiță  găselniţă  восков мољац  gasăļńiță (mn. gasăļńiț) [akc. gasăļńiță] (i. ž.) — (zool.) voskov moljac (Caleria mellonela) ◊ gasăļńița ĭe vĭarme kare sa faśe în śară, șî puaće să zatrĭaskă stupuvoskov moljac je crv koji se leže u vosku, i može da uništi pčelinje leglo [GPek]  [Vidi]

3208  gasî  găsi  наћи  gasîuo gasăsk, ĭel gasîașće) [akc. gasî] (gl. p. ref.) — naći, pronaći, otkriti ◊ așa uom nu sa puaće gasî în țara întrĭagă — takav se čovek ne može naći u celoj zemlji ◊ la gasît muort — našli ga mrtvoguom vikļan, a gasît kum să lukre aĭa măĭ ușuor, fara nakaz — mudar čovek, otkrio je kako to da radi lakše, bez muke ◊ a sapat, ș-a gasît bańi îngropaț înka-n ćimpu turśiluor — kopali, i našli pare zakopane još u tursko vreme ◊ gasăo kînd ĭe sîngură — nađi je kad je sama ♦ dij. var. găsî (Manastirica, Ključ) [Pad.] ♦ sin. afla, zafla [Por.]  [Vidi]

3209  gasît  găsit  нађен  gasît (gasîtă) (mn. gasîț, gasîće) [akc. gasît] (prid.) — nađen, pronađen, otkriven ◊ bańi, gasîț pitulaț în kasă, ĭ-a înparțît kopiĭi — novac, nađen sakriven u kući, podelila su deca [Por.] ∞ gasî  [Vidi]

3277  gatat  gătat  завршен  gatat (gatată) (mn. gataț, gataće) [akc. gatat] (prid.) — (o poslu) završen, svršen, gotov ◊ konaku muori gatat, ku suoba lu morarĭ unđe r-a fakut vatra fuokuluĭ, a i s-a ḑîs ođekļiĭe — završen vodenični konak, sa vodeničarovom sobom gde se ložila vatra, nazivao se odžaklija [Mlava] ♦ dij. var. gaćit [Por.] ∞ gata  [Vidi]

2671  gaură  gaură  рупа  gau (mn. u) [akc. gaură] (i. ž.) — rupa ◊ gaură mikă, mare — rupa mala, velika ◊ gaura largă, strîmtă — rupa široka, uska ◊ gaura-n pomînt — rupa u zemlji ◊ a-ngăurit gaura-n ļiemn ku sfrĭađiruizbušio je rupu u drvetu svrdlom ♦ dem. gauriśe ♦ augm. gauru ♦ sin. kuokă [Por.]   [Vidi]

3122  gălbinare  gălbinare  жутица  gălbinare (mn. gălbinărĭ) [akc. gălbinare] (i. ž.) — (med.) žutica (Icterus) ◊ gălbinare ĭe buală đi kare la uom măĭ întîń îngalbińiașće albușu uokĭuluĭ — žutica je bolest od koje čoveku najpre požute beonjače [Por.] ∞ galbin  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3127  Gălbinuoń  Galbanaș  Галбиновић  Gălbinu (mn. Gălbinuońi) [akc. Gălbinuoń] (i. m.) — (antr.) Galbonivić, posrbljeno vlaško prezime familije iz Rudna Glave u Porečkoj Reci ◊ Gălbinuońi la Bļizńe sînt ńepuoț alu vrunu Trailă Galbin kare a veńit đin Balta Vĭarđe în Rumîńiĭe — Galbonovići u Blizni su potomci nekog Traila Galbinovića, koji je doša iz iz Balta Verđe u Rumuniji ◊ sa puvestîașće kî la poļikrit galbin pintru śe a purtat ńiskaĭ galbiń la kaśulă — priča se da su ga nazvali galbin („žuća”) jer je nosio neke žute dukate na šubari [Por.] ∞ galbin   [Vidi]

5899  găzdui  găzdui  газдовати  găzduiuo găzduĭ, ĭel găzduĭe) [akc. găzdui] (gl. p.) — gazdovati, upravljati ◊ paradĭeda a kuprins moșîĭe la luok bun, ș-a găzduit bun ku ĭa, șî tare s-a-nbogațît — pradeda je zauzeo imanje na dobrom mestu, upravljao je dobro sa njim, i veoma se obogatio ◊ nuĭe dat lu tuot nat să găzduĭe ku moșîĭa— nije sposoban svako da upravlja imanjem [Por.] ∞ gazdă  [Vidi]

3448  german  german  Герман  german (mn. germîń) [akc. german] (i. m.) — (zast.) German, Nemac ◊ puvesta paradĭeda kă aĭa a fuost în vrĭamĭa đi razbălu ku germîńi — pričaše pradeda da je to bilo u vreme rata sa Germanima ♦ sin. ńamț, mńamț [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

2505  gibură  ghibur  гребенац  gibu (mn. gibu) [akc. gibură] (i. ž.) — grebenac, ogreb; paškulj, otpadak vune ◊ gibura ĭe zmuaćiku dă lînă kare a ramas pră darak dupa dîraśit — grebenac je pramen vune koji je ostao na grebenu posle grebenanjaup. zgribĭenț [Mlava] ◊ gibura nu sa labdă: sa pastrĭaḑă, șî sa puńe în kîpatîń, ĭarna întra źeĭśće în opinś să nu źeźire, or în papușă kopilarĭeșć đi trĭanță — grebenac se ne baca: čuva se i stavlja u jastuke, zimi u opanke između prstiju da ne zebu, ili u dečje lutke od krpa (Tanda) ♦ up. zgrĭabîn [Por.]   [Vidi]

5102  Giță Kîtańiță  Ghiță Cătănuță  Гица Катаница  Giță Kîtańiță [akc. Giță Kîtańiță] (sint.) — (mitol.) Gica Katanica ◊ Giță Kîtańiță ĭe insă đin kînćik bătrîńesk alu rumîń, kare s-a luptat ku Florĭa Florirol, arambașa uoțîlor — Gica Katanica je lik iz stare vlaške balade, koji se rvao sa Florom Florićem, hajdučkim harambašom ◊ Giță Kîtańîța a fuost uom viu, naskut în sat Kurĭače, în komuna lu Građișće — Gice Katanica je bio isrtorijska ličnost, rođen je u selu Kurjači, u opštini Veliko Gradište ◊ Giță a fuost katană la Milenko Stojković, în razbălu ku turśi kare a rîđikatu Karađorđe — Gice je bio vojnik kod Milenka Stojkovića, u ustanku protiv Turaka koji je podigao Karađorđe [Por.] ∞ katană  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3360  gigiļik  gîgîlice  мали  gigiļik (gigiļikă) (mn. gigiļiś, gigiļiśe) [akc. gigiļik] (prid.) — (za živo, što raste) mali, sitan, zakržljao, koji je po razmerama ispod prosečnog ◊ a-nparțît krumpiĭi: aĭ marĭ într-o parće, aĭ gigiļiś în alaltă — podelio je krompir: veliki na jednu stranu, a sitan na drugu ◊ are o gramadă đi kopiĭ, ama tuoț sînt ńișći gigiļiś, parke sînt pituļiś, da nus — ima gomilu dece, ali su svi malecki, kao da su patuljci, a nisu ♦ var. mik, marunt; pituļik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3373  gilberĭa  cipcină  типац  gilberĭa (mn. gilberĭ) [akc. gilberĭa] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ gilberĭa ĭe un fĭeļ đi ĭarbă — „gilbera” je vrsta trave [Crn.] ∞ ćipșînă  [Vidi]

1580  gimotuok  ghemotoc  клупче  gimotuok (mn. gimotuaśe) [akc. gimotuok] (i. s.) — klupče, malo klube ◊ kînd ma-nvațat muma sî fak la gĭame, ĭa ma mînat întîń sî dau ku ața dupa patru źeĭśe, sî fak un gimotuok, șî pi ĭel pĭe urmă sî fak gĭemu-ntrĭeg — kada me je majka učila da motam klubad, prvo me je terala da motam jedno klupče oko četiri prsta, pa tek onda na njega da namotam celo klube (Rudna Glava) ♦ var. gĭemotuok (Tanda) ♦ sin. vlumotuok [Por.] ∞ gĭem  [Vidi]

2649  gindă  ghindă  жир  gindă (mn. ginḑ) [akc. gindă] (i. ž.) — (bot.) žir ◊ gindă au gorunu, śaruu, fagužir imaju hrast, cer, bukva ◊ đemult s-a mînat puorśi în padure la munće, sî sa arańiaskă ku gindă — nekada su se svinje terale u šumu na planini, da se hrane žirom ♦ sin. žîrup. gorun, fag, śaru [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2651  ginđi  gândi  мислити  ginđiuo ginđesk, ĭel ginđașće) [akc. ginđi] (gl. p. ref.) — (psih.) 1. misliti, razmišljati ◊ nu ginđi kî ĭe lukru-șală — nemoj misliti da je šala ◊ ma ginđesk ĭo đemult să-ț spun — mislim se ja odavno da ti kažem ◊ a ginđit bun, numa a fakut opaśit — mislio je dobro, ali je uradio naopako 2. premišljati, dvoumiti se ◊ nu ći măĭ ginđi, kă ḑîļiļi trĭek șî mîńe o sî fiĭe amînat — nemoj se više premišljati, jer dani prolazi pa će sutra biti kasno [Por.] ∞ gînd  [Vidi]

2653  ginđit  gândit  промишљен  ginđit (ginđită) (mn. ginđiț, ginđiće) [akc. ginđit] (prid.) — (psih.) (ret.) 1. promišljen, sračunat; ozbiljan; mudar ◊ śe guod lukră, lukră ginđit — što god radi, radi promišljenouom ginđit — mudar, razuman i promišljen čovek 2. zabrinut, zanet mislima; preokupiran problemom; zamišljen ◊ śe staĭ așa ginđit, aĭ vrun nakaz? — što si tako zamišljen, imaš neki problem? ♦ supr. ńiginđit [Por.] ∞ gînd  [Vidi]

2654  ginđituorĭ  gânditor  мислилац  ginđituorĭ (mn. ginđituorĭ) [akc. ginđituorĭ] (i. m.) — (psih.) (ret.) mislilac, mudrac ◊ saćianu nuĭe fakut să fiĭe ginđituorĭ, ĭel ĭe numa đi uoĭ șî đi sapă — seljak nije rođen da bude mislilac, on je samo za ovce i motiku [Por.] ∞ gînd  [Vidi]

2652  ginđitură  gândire  размишљање  ginđitu (mn. ginđitu) [akc. ginđitură] (i. ž.) — (psih.) (ret.) razmišljanje, premišljanje, mudrovanje; maštarija ◊ ginđituușuară — lakomislenostuomu ļesńe noroḑîașće kînd sa dă la ginđitură guală — čovek lako poludi kad se preda maštarijama [Por.] ∞ gînd  [Vidi]

2101  giośel  ghiocel  висибаба  giośel (mn. giośiĭ) [akc. giośel] (i. m.) — (bot.) visibaba (Galanthus nivalis) ◊ giośelu înfluare măĭ întîń primovara, înga pănă nu sa ĭa zapada — visibaba prva cveta u proleće, još dok se ne otopi sneg ♦ / (demin.) < giuok + ĭel [Por.] ∞ giuok  [Vidi]

2914  giśi  ghici  одгонетати  giśiuo giśesk, ĭel giśașće) [akc. giśi] (gl.) — odgonetati 1. odgonetati zagonetke ◊ la șîḑîtuorĭ đemult, la tuoț măĭ mult ļ-a fuost drag sî giśaskă la śumĭelś — na sedeljkama nekad, svi su najviše voleli da odgonetaju zagonetke 2. pogađati, otkrivati ◊ giśașće, śe ța-m dus în trastă — pogodi, šta sam ti doneo u torbi 3. predviđati, prognozirati vreme ◊ pi zovîrńitu suariluĭ aĭ batrîń a giśit kum o să fiĭe vrĭamĭa mîńe ḑî — po zalasku sunca, stari su pogađali kakvo će biti vreme sutradan ◊ dupa kum zbuară gîrluźiļi tuamna, lumĭa a giśit kum o să fiĭe ĭarna — prema letu gusaka ujesen, ljudi su pogađali kakva će biti zima 4. (mag.) gatati, vračanjem otkrivati budućnost, ili uzrok bolesti ◊ vrîžîtuarĭa giśașće-n buobe đi kukuruḑ — vračara gata u zrna kukuruza ♦ (u izr.) giśu-miśuabrakadabra ♦ var. giśiesk [Por.]  [Vidi]

2915  giśituare  ghicitoare  загонетка  giśituare (mn. giśituorĭ) [akc. giśituare] (i. ž.) — zagonetka 1. umotvorina ◊ giśituarĭa ĭe un fĭeļ đi minśună: una spuń, da la alta ći ginđeșć — zagonetka je jedna vsrta laži: jedno kažeš, a na drugo misliš 2. (mag.) gatalica, žena koja bajanjem otkriva nepoznato ◊ ĭastă muĭerĭ giśituorĭ, kare numa sa uĭtă în buobe, în kărț, or în paru ku kafă, da ĭastă muĭerĭ vrăžîtuorĭ kare đeskîntă đi sî ļekuĭe lumĭa bolnauă — ima žena gatalica, koje samo gledaju u zrna, u karte ili u šoljicu kafe, a ima žena vračara koje vračaju da izleče bolesne ljude ♦ sin. śumalkă [Por.][GPek] ∞ giśi   [Vidi]

2916  giśitură  ghicire  загонетање  giśitu (mn. giśitu) [akc. giśitură] (i. ž.) — zagonetanje, odgonetanje ◊ măĭ frumuasă giśitură a fuost ĭarna la șîḑîtuorĭ, unđe a fuost mistakaț aĭ ćińirĭ ku aĭ batrîń — najlepše zagonetanje bilo je zimi na sedeljkama, na kojima su bili pomešani mladi i stari [Por.] ∞ giśi  [Vidi]

2959  giuok  ghioc  љуска  giuok (mn. giuaśe) [akc. giuok] (i. s.) — (ornit.) ljuska jajetauauļi lu tuaće păsîrļi au giok — jaja svih ptice imaju ljusku ◊ pi kum ĭe giuoku uouluĭ șurguĭat sa kunuașće tuata pasîrĭa — po šari na ljusci jajeta poznaje se svaka ptica [Por.] ∞ uou  [Vidi]

2193  Gižańi  Ghijani  Гижани  Gižańi [akc. Gižańi] (i. m.) — (antr.) Gižani, „Gižanovići”, vlaški nadimak jedne grane roda Jakubovića u Rudnoj Glavi ◊ Mile Gižan traĭașće-n sat, are duoĭ kopiĭ — Mile Gižan živi u selu, ima dva sina ♦ / < gižă„komušina” + -ańi [Por.] ∞ gižă  [Vidi]

2192  gižă  ghijă  комушина  gižă (mn. giž) [akc. gižă] (i. ž.) —1. (bot.) komušina ◊ gižă ĭe frunḑă kare învăluĭe skalanu đi kukuruḑ — komušina je list koji obavija klip kukuruza [Por.] 2. ljuska jajeta ◊ la Pașć sa kurîță uou dă gižă — na uskrs se jaje čisti od ljuske (Duboka) [Zvizd] ∞ kukuru  [Vidi]

3684  gîf  gâf  коританце  gîf (mn. gîfu) (i. s.) — koritance ◊ gîf ĭe postaviță mikă đe ļemn, în kare s-a spalat mîńiļi înainća prînḑuluĭ — gif je malo drveno korito, u kome su se prale ruke pre jela ♦ sin. postaviță [GPek]  [Vidi]

5784  gîfaĭală  gâfâială  дахтање  gîfaĭală (mn. gîfaĭaļe) [akc. gîfaĭală] (i. ž.) — dahtanje, teško disanje ◊ đin zăpușală mare, luĭ iĭ s-a-ngreonat pașu, da la pripur l-a prins ș-o gîfaĭală grĭa — od velike vrućine njemu je otežao korak, a na uzbrdici uhvatilo ga je i neko teško dahtanje ♦ sin. ikńală [Por.] ∞ gîfăi  [Vidi]

5783  gîfăi  gâfâi  дахтати  gîfăiuo gîfîĭ, ĭel gîfîĭe) [akc. gîfăi] (gl.) — (o disanju) dahtati, teško disati ◊ gîfîĭe sa ḑîśe đi uom or đi žuavină kare suflă grĭeudahće se kaže za čoveka ili životinju koji teško dišu ◊ gîfîĭe kă s-a-ngrașat ka puorkudahće jer se ugojio kao svinja ♦ sin. ikńi [Por.]  [Vidi]

2658  gîgai  gâgâi  гакати  gîgaiuo gîgîĭ, ĭel gîgîĭe) [akc. gîgai] (gl.) — (onom.) gakati, oglašavati se kao guska ◊ gîska gîgîĭe kînd ĭe flomîndă, or kînd sa spomîntă đi śeva — guska gače kada je gladna, ili kada se uplaši nečega [Por.] ∞ gîskă  [Vidi]

3125  gîlbińi  gălbini  жутети  gîlbińiuo gîlbińesk, ĭel gîlbińașće) [akc. gîlbińi] (gl. nesvrš.) — žuteti; žutiti 1. (color) žuteti, dobijati žutu boju ◊ frunḑa tuamna gălbińașće șî roșașće, șî pikă đin ļemn pi pomînt — lišće u jesen žuti i crveni, i pada s drveta na zemlju 2. (med.) bledeti, gubiti krv u licu ◊ muma, kînd auḑî kî ĭ-a perit kopilu, înkrîmeńi, înśepu să gălbińaskă, șî kaḑu pi pomînt — majka, kad ču da joj je poginuo sin, zanemi, poče da bledi, i pade na zemlju ♦ var. gălbińiup. îngîlbińi [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

2724  gîlkă  gâlcă  гука  gîlkă (mn. gîlś) [akc. gîlkă] (i. s.) — 1. (med.) a. guka, izraslina na telu ◊ baba a fuost gușată, avut o gîlkă mare la gît — baba je bila gušata, imala je veliku guku na vratu b. upala krajnika ◊ s-a umflat la kopil gîlśiļi — detetu su natekli krajnici 2. (tehn.) a. neravnina, čvor ◊ blana nuĭe đi ńimika, pļină đi gîlś — daska nije ni za šta, puna je neravnina b. mehur ◊ s-a fakut o gîlkă la guma đi ruată, trîabe să-ĭ pun un baĭluog — iskočio mehur na točku bicikla, treba da mu stavim zakrpu ♦ sin. bu, bĭeșîkă, nuod [Por.] ♦ dij. sin. modîlkă [Zvizd]  [Vidi]

2725  gîlkuos  gâlcos  гукав  gîlkuos (gîlkuasă) (mn. gîlku, gîlkuasă) [akc. gîlkuos] (prid.) — 1. (med.) gukav, pun guka ◊ mi sa aprins pĭaļa, șă mis tuot gîlkuos pi la uńiluokurĭ — upalila mi se koža, i na nekim mestima sam sav gukav 2. (tehn.) neravan, čvornovatun fĭeļ đi fag ĭe atîta đi gîlkuos, đi ńiś draku no-l măĭ sparźe — neka vrsta bukve je toliko čvornovata, da je ni đavo ne iscepa [Por.] ∞ gîlkă  [Vidi]

2716  gîlśauă  gâlceavă  свађа  gîlśauă (mn. gîlśevĭ) [akc. gîlśauă] (i. ž.) — svađa ◊ gîlśaua ĭe kînd duoĭ or măĭ muuamiń, zbĭară mîńiuos uńi pi alțî — svađa je kad dvoje ili više ljudi, viču ljutito jedni na druge ◊ gîlśauă ĭe kînd sînt uamińi mîńiuoș șî vorbĭesk intro vrĭame; atunśa zbĭară unu pi altu kă ńima pi ńima nu askultă — svađa je kad su ljudi ljuti i govore u isto vreme, tada viču jedan na drugog, jer niko nikog ne sluša ◊ đi mulće uorĭ, đin gîlśauă uomu ĭasă ku kapu spart, kî dupa ĭa vińe bataĭa — više puta, čovek iz svađe izađe sa razbijenom glavom, jer iza nje dolazi tuča ♦ var. gîlśavă ♦ sin. zgomît, sfadă, śartă, śarkă [Por.]  [Vidi]

2717  gîlśavi  gâlcevi  свађати  gîlśaviuo gîlśavîesk, ĭel gîlśavĭașće) [akc. gîlśavi] (gl. p. ref.) — svađati (se), posvađati, zavaditi ◊ iĭ drag să baźe bruś în uamiń, șî să-ĭ gîlśavĭaskă — voli da podbada ljude, i da ih posvađa ◊ rar sa gasîașće uom sumĭarńik, kare nu sa gîlśavĭașće ku ńima — retko se nađe smiren čovek, koji se ni s kim ne svađa [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2723  gîlśavituare  gâlceavitoare ?  свадљивица  gîlśavituare (mn. gîlśavituorĭ) [akc. gîlśavituare] (i. ž.) — svadljivica, svadljiva ženska osoba, žena koja se često svađa ◊ nu s-a însurat ku ĭa, kă đi mikă a fuost o gîlśavituare ka șî mumî-sa — nije se njome oženio, jer je od malena bila svadljivica kao i njena majkaup. m.r. gîlśavitu [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2719  gîlśavituorĭ  gâlcevitor  свађалица  gîlśavituorĭ (mn. gîlśavituorĭ) [akc. gîlśavituorĭ] (i. m.) — svađalica, prznica ◊ fuź đi uom gîlśavituorĭ, kî luĭ ļi măĭ drag đi gîlśauă đi kît đi pîńe — beži od čoveka svađalice, jer on više voli svađu nego hleba ◊ n-a putut să traĭaskă mult: ĭel gîlśavituorĭ, ĭa gîlśavituare, pî s-a đisparțît ĭut dupa kunuńiĭe — nisu mogli da žive dugo: on svađalica, ona svađalica, pa su se razveli ubrzo posle venčanja [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2722  gîlśavitură  gâlcevitură ?  свадљивац  gîlśavitu (mn. gîlśavitu) [akc. gîlśavitură] (i. m.) — svadljivac, svadljiv čovek, koji se često svađa ◊ abĭa skapaĭ đi gîlśavitura-ĭa đin sat — jedva utekoh od onog svadljivca iz selaup. ž.r. gîlśavituare [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2720  gîlśavuos  gâlcevos  свађалички  gîlśavuos (gîlśavuasă) (mn. gîlśavu, gîlśavuasă) [akc. gîlśavuos] (prid.) — svađalički, svojstven svađalicama; svadljiv ◊ avut un narau gîlśavuos, ku tuot nat s-a atîrnat — imao je svađaličku narav, sa svima se kačio [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

826  gîltînă  gâldău  вир  gîltînă (mn. gîltîń) [akc. gîltînă] (i. ž.) — vir, duboko mesto u reci ◊ gîltînă la rîu ĭe măĭ bun luok đi skaldat, dakă șćiĭ să nuoț — vir na reci je najbolje mesto za kupanje, ako znaš da plivaš ◊ în gîltînă adînkă ĭastă pĭeșć marĭ — u dubokom viru ima velikih riba ♦ (augm.) gîltu, gîltuop ◊ s-a-ńekat într-un gîltuop — udavio se u jednoj viretini ♦ (demin.) gîltînuță ◊ a sakat rîu, a ramas numa ńișći gîltînuță koļa-koļa, ńiś piśuariļi nu puoț sî spĭeļ în ĭaļe — presušila je reka, ostali su samo neki virići ovde-onde, ni noge ne možeš da opereš u njima ♦ sin. baltă, ćișnă [Por.]   [Vidi]

827  gîltuop  gâldău  вир дубок  gîltuop (mn. gîltuapĭe) [akc. gîltuop] (i. s.) — (augm.) veliki i dubok vir u vodi ◊ gîltuop ĭe ćișnă mare șî adînkă — veliki i duboki tišak u rečnoj matici ♦ / < gîltînă ♦ var. gîltu [Por.] ∞ gîltînă  [Vidi]

2650  gînd  gând  мисао  gînd (mn. gîndu) [akc. gînd] (i. s.) — (psih.) 1. misao ◊ ĭut ka gîndubrz kao misao ◊ ăĭ vińe la uom gînd urît, șî faśe aĭa śe n-ar trăbui — dođe čoveku ružna misao, i čini ono što ne bi trebalo 2. zamisao, ideja; namera; plan ◊ ĭ-a dat în gînd — setio se; dobio je ideju ◊ înga đi la ćińerĭață avut đi gînd sî fakă kasă, ama ńiśkînd n-a putut să aduńe bań đestuĭ — još od mladosti je imao nameru da napravi kuću, ali nikad nije mogao da sakupi dovoljno para ◊ are đi gînd sî sa însuare — ima nameru da se ženi 3. um; pamet ◊ nu puaće uomu să tuńe în gîndu lu muĭare — ne može čovek da uđe u ženski um ◊ nu ći purta dupa gîndu lu tuoĭa — ne povedi se za tuđom pameću 4. sećanje, pamćenje ◊ kînd îĭ dă-n gînd kum a trait la ćińerĭață, îĭ vińe sî sa plîngă — kad se seti kako je živeo u mladosti, dođe mu da plače ◊ batrîn, ama țîńe bińe-n gînd tuot ś-a-nvațat đi la parinț — mator, ali pamti dobro sve što je naučio od roditelja 5. zaboravaljanje ◊ ĭ-a luvat vuorba, ama ĭel n-a pĭerdut đin gînd ś-a vrut să spună — oduzeo mu je reč (prekinuo ga u govoru), ali on nije zaboravio šta je imao na umu da kaže ◊ ĭartă ma, tu mĭ-aĭ spus frumuos, ama m-am bulnavit, șî mĭ-a ĭeșît đin gînd — oprosti mi, ti si mi lepo rekao, ali ja sam se razboileo, pa sam zaboravio ♦ sin. minće [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2642  gîngai  gângâi  муцати  gîngaiuo gîngîĭ, ĭel gîngîe) [akc. gîngai] (gl.) — (med.) mucati, zamuckivati; zapinjati u govoru ◊ nu-m gîngai aśiĭa, numa spuńe đirĭept kum a fuost — nemoj mi tu zamuckivati, nego mi kaži pravo kako je bilo ◊ đi rușîńe, înśepu sî gîngîĭe — od stida, počeo je da zamuckuje [Por.]  [Vidi]

2641  gîngau  gângav  муцав  gîngau (gîngauă) (mn. gîngavĭ, gîngave) [akc. gîngau] (prid.) — (med.) muțav, koji zamuckuje pri govoru ◊ muu a fuost gîngau, kopiĭi ĭa fuost gîngavĭ, da akuma sînt șî ńepuaćiļi tuaće gîngave — stari je bio mucav, deca su mu bila mucava, a sada su mu i sve unuke mucave [Por.] ∞ gîngai  [Vidi]

2644  gîngavĭelă  gângăvelă  муцавац  gîngavĭelă (mn. gîngavĭelu) [akc. gîngavĭelă] (i. ž.) — (med.) mucavac, mucavko, osoba koja boluje od mucavosti ◊ s-a mîritat dupa o gîngavĭelă, muorĭ đi rîs kînd ăl askulț kum vorbĭașće — udala se za jednog mucavca, umireš od smeha kada ga slušaš kako govori [Por.] ∞ gîngai  [Vidi]

4549  gîngońașće  gângonește ?  гркаво  gîngońașće [akc. gîngońașće] (pril.) — (muz.) grkavo, grleni način pevanja uz sviranje frule; guturalno ◊ kînd sa ḑîśe dăn fluer, șă sa kîntă dăn gît, sa ḑîśe kă kîntă gîngońașće — kad se svira frula i peva iz grla, kaže se da svira grkavo ♦ var. gîngońiuluĭ [Mlava] ∞ gîngai   [Vidi]

5089  gînž  gânj  уже  gînž (mn. gînžăĭe) [akc. gînž] (i. s.) — (zast.) uže od like ili lijana ◊ gînž a fuost sfuară skurtă fakută đin kurpiń, đin ćiĭ, or kă đin nuĭaļe — ganž je bilo kratko uže napravljeno od lijana, like ili pruća ◊ vorba gînž s-a pĭerdut, a skimbato vuorba gužbă, ama șî ĭa sa pĭarđe, kă ńima nu măĭ faśe sfuorĭ đi kurpiń — reč ganž se izgubila, zamenila je reč gužba, ali se i ona gubi, jer niko više ne plete užad od lijana ♦ sin. gužbă [Por.]  [Vidi]

4936  gînžăĭ  gânjei  тулац  gînžăĭ (mn. gînžăĭe) [akc. gînžăĭ] (i. s.) — (tehn.) tulac, toce ◊ gînžăĭ ĭe țauă đi ļemn, înțapată în gaura lu pĭatra muori a đi žuos, pin kare trĭaśe stăńu alu fusu muori — tulac je drvena cevka, uglavljena u rupu donjeg vodeničnog kamena, kroz koju prolazi senj vodeničnog vretena ◊ gînžăĭu ĭe fakut đin salkă ruoșe, kî ĭa ĭe muaļe đi lukru, da nu sa tośașće ĭuta — tulac je napravljen od crvene vrbe, jer je ona meka za obradu, a ne troši se brzo ◊ kînd stăńu manînkă gînžăĭu, șî gaura îĭ sa faśe ovat, îĭ sa bat pĭańe în parća-ĭa pănă gaura nu sa totîrļaḑă ĭară — kad senje ojede tulac, i rupa postane jajolika, udaraju se klinovi sa te strane dok rupa ponovo ne postane okrugla ♦ var. grinžăĭ [Por.] ∞ gînž  [Vidi]

1416  gîrgaun  gărgăun  стршљен  gîrgaun (mn. gîrgauń) [akc. gîrgaun] (i. m.) — (ent.) stršljen (vespa crabro) ◊ gîrgauńi sînt răĭ, kînd ći muśkă ći umfļi tuot, da puoț șî sî muorĭ — stršljeni su opasni, kad te ujedu sav otekneš, a možeš i da umreš [Por.] ♦ dij. var. gargauńe [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1417  gîrgaunar  gărgăunar  стршљеново гнездо  gîrgaunar (mn. gîrgaunarĭe) [akc. gîrgaunar] (i. s.) — (ent.) stršljenovo gnezdo ◊ kuĭbu lu gîrgaun ĭe fakut ka un kîśulan, atîrnat đi vro grindă în puod, or ļipit pi vrun ļiemn, da sa kuĭbarĭesk gîrgauńi șî-n butuarkă — stršljenovo gnezdo je kao neka šubara, okačena o gredu na tavanu, ili zalepljena na drvo, a stršljeni se gnezde i u šupljlem stablu [Por.] ♦ dij. var. gargaunarĭ [Crn.] ∞ gîrgaun  [Vidi]

2677  gîrlă  gîrlă  огрлица  gîrlă (mn. gîrļe) [akc. gîrlă] (i. ž.) — ogrlica ◊ gîrlă ĭe o șļingă îngustă đi pînḑă, înfrumoșată kuurĭ, kare a duso fĭaćiļi marĭ la gît — ogrilica je uska platnena traka, ukrašena vezom, koju su devojke nosile oko vrata ◊ la gîrlă a fuost atîrnaț bań, unu or măĭ mulț, ku kare fata aratat bogațîĭa a iĭ — na ogrlici su bili okačeni novčići, jedan ili više, kojima je devojka pokazivala svoje bogatstvoup. salbă, guļir [Por.]   [Vidi]

2495  gîrliță  gârliţă  гушобоља  gîrliță (mn. gîrliț) [akc. gîrliță] (i. ž.) — (vet.) gušobolja, upala grla kod svinja ◊ gîrliță ĭe buală porśaskă — „grlica” je svinjska bolest ◊ puorku bolnau đi gîrliță nu manînkă, nu măĭ mĭarźe, kađe žuos, are fuok, suflă grĭeu, fîrfuanje, șî la urmă ļipsîașće — svinja obolela od „grlice” ne jede, ne kreće se, pada, ima temperaturu, teško diše, krklja, i na kraju lipše ◊ puorśi bolnavi s-a ļikuit ku o buĭađe adînsă, kare a kĭemato „buĭađe đi gîrliță” — bolesne svinje lečile su se posebnom travom, koja se zvala „trava za grlicu [GPek] ∞ puork  [Vidi]

2665  gîrlugă  gârliţă  дивља гуска  gîrlu (mn. gîrluź) [akc. gîrlugă] (i. ž.) — (ornit.) divlja guska (Anser anser, Anser albifrons, Anser minutus) ◊ gîrlugă ĭe pasîrĭe, gîskă sîrbaćikă — „grluga” je ptica, divlja guska (Rudna Glava) ◊ trĭeku un șuk đi gîrluźi, vińe vrĭamĭa rîa — prođe jato divljih gusaka, ide loše vreme (Tanda) [Por.] ◊ trĭek gîrluźiļi pi sus, fug đi vrĭamĭa rîa — lete „grluge” nebom, beže od lošeg vremena (Bučje) [Crn.] ∞ gîskă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2666  gîrļiu  gârliciu  обор  gîrļiu (mn. gîrļiĭe) [akc. gîrļiu] (i. s.) — (tehn.) obor, ograda oko svinjca ◊ gîrļiu ĭe gardu ănainća lu kośina puorśilor — obor je ograda ispred svinjca (Tanda) [Por.] ◊ gîrļiu ĭe traușa kuośińi, îngrađită ku parĭ să nu ĭasă puorśi afară — obor je dvorište svinjca, ograđeno koljem da svinje ne izađu napolje (Topla) [Crn.] ♦ up. kośină  [Vidi]

2648  gîrńiță  gârniţă  сладун  gîrńiță (mn. gîrńiț) [akc. gîrńiță] (i. ž.) — (bot.) hrast sladun, granica, krupna granica, ploskač, blagun (Quercus frainetto) ◊ gîrńița ĭe un fĭeļ đi gorun, numa sănt frunḑîļi a iĭ kîta măĭ marunće șî măĭ lunguĭaće đi kît alu gorun — sladun je vrsta hrasta, samo su mu listovi malo sitniji i malo duži od gorunovih ◊ gîrńița nuĭe bună đi građe, numa đi fuok șî đi bunduś đi gard ku tarabă — hrast sladun nije dobar za građu, samo za vatru i za stubove na ogradi od taraba (Tanda) [Por.] ∞ gorun  [Vidi]

3998  gîržab  gârjob  грбав  gîržab (gîržabă) (mn. gîržabĭ, gîržabe) [akc. gîržab] (prid.) — (med.) grbav ◊ gîržab ĭe uom kare đin vro buală ĭ-a krĭeskut șauă-n șîaļe, șî ĭel s-a-ngržobat într-o parće — grbav je čovek koji je od neke bolesti dobio grbu na leđima, pa se nakrivio na jednu stranu ♦ var. gîržobat, îngîržobat [GPek] ♦ dij. var. gîžab (Tanda) ♦ dij. sin. kokoșat (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

2660  gîsak  gânsac  гусан  gîsak (mn. gîsaś) [akc. gîsak] (i. m.) — (ornit.) gusan, mužjak guske ◊ am śinś gîșć șî un gîsak — imam pet gusaka i jednog gusana ♦ var. gîskan [Por.] ∞ gîskă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2659  gîskă  gâscă  гуска  gîskă (mn. gîșć) [akc. gîskă] (i. ž.) — (ornit.) guska domaća (Anser domesticus) ◊ gîșć țîn aăĭa kare sînt apruape đi rîuguske drže oni koji su u blizini reke ◊ gîska gîgîĭe — guska gače ◊ gîska are gît lung, șî pĭańe albe — guska ima dug vrat i belo perje [Por.]   [Vidi]

2728  gît  gât  врат  gît (mn. gîtu) [akc. mn. gîturĭ] (i. s.) — 1. (anat.) a. vrat ◊ tuata žuavina kare are kap, are șî gît — svaka životinja koja ima glavu, ima i vrat ◊ avut gît skurt șî gruos, ș-a vorbit ku un glas rogoșît — imao je kratak i debeo vrat, i govorio je promuklim glasom ◊ stîrku are gît lung — roda ima dugačak vrat b. guša ◊ sa luvară đi gît, șî sa batură pănă-pănă — uhvatiše se za gušu, i žestoko se potukoše c. grlo ◊ a mĭers ku gura kaskată, șî ĭ-a skapat vro guangă pi gît — išao otvorenih ustiju, i upala mu neka buba u grlo d. deo penisa iza glavića ◊ sa ḑîśe kî tuot śe are kap are șî gît, fînka pula are kap, are șî ĭa, saraka, gît, ama-ĭ stă strîmb — kaže se da sve što ima glavu ima i vrat, pošto kurac ima glavu, ima i on, siroma, vrat, ali mu stoji krivo ◊ gîtu puļi — kurčev vrat 2. (med.) razne bolesti grla ◊ ăl strînźe-n gît, nu puaće să îngită — steže ga u grlu, ne može da guta ◊ vrodată, kînd la kopil s-a fi unflat în gît, s-a dus ku ĭel la vro babă sî-ĭ đa în gît — nekada, kada bi detetu natekli krajnici, odveli bi ga kod neke babe da mu ih prstima izgnječi 3. (tehn.) grlo, grlić, izduženi otvor na sudovima za tečnost ◊ gît au vasurļi: kila, kîrśagu șî baluonugrlo imaju sudovi: flaša, krčag i balon [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6167  gĭară  gheară  канџа  gĭară (mn. gĭară) [akc. gĭară] (i. ž.) — (anat.) kandža ◊ gĭara ĭe un fĭeļ đi ungĭe kare o au păsîrļi șî ńișći fĭeļ đi žuaviń sîrbaćiśe la piśuare, kare înțapă în žuavina vînată — kadnža je jedna vrsta nokta koji imaju ptice i neke divlje životinje na nogama, i koji zarivaju u uhvaćeni plenup. ungĭe [Por.]  [Vidi]

2412  gĭemui  ghemui  клупчати се  gĭemuiuo ma gĭemuĭ, ĭel sa gĭemuĭe) [akc. gĭemui] (gl.) — klupčati se, namotavati se, smotati u klube ◊ tuorsu sa rîșkîĭe pi rășkituorĭ șî sa fak muotke; muotka sa puńe pi vîrćiańița, da đi pi vîrćańiță sa gĭemuĭe — predivo se mota na motovilo i prave se kanure, kanura se stavlja na vrtešku, a sa vrteške se namotava u klube [Por.] ∞ gĭem  [Vidi]

2413  gĭemuit  ghemuit  склупчан  gĭemuit (gĭemuită) (mn. gĭemu, gĭemuiće) [akc. gĭemuit] (prid.) — (o predivu) sklupčan, namotan u klubeurḑala ĭe gĭemuită, da baćala înka nuosnova je namotana, a potka još nije ♦ sin. gimotuok [Por.] ∞ gĭem   [Vidi]

2341  gĭep  ghep  вршалица  gĭep (mn. gĭepu) [akc. gĭep] (i. s.) — (tehn.) gep, vršalica na konjski pogon ◊ gĭepu ĭe o fuarmă dă mașînă dă trăirat, kare a mînato kalugep je jedna vrsta vršalice koju je pokretao konj ♦ var. gĭeb [Mlava] ◊ gĭepu a fuost la nuoĭ întra trăirat la arĭe ku vînt, șî trăirat la mașîń ku motuară — gep je kod nas bio između vršidbe na guvnu, sa vetrom, i vršidbe na vršalicama sa motorom (Rudna Glava) ♦ up. arĭe, drĭeș [Por.]  [Vidi]

2703  gĭorțai  ghiorţai  крчати  gĭorțaiuo gĭorțîĭ, ĭel gĭorțîĭe) [akc. gĭorțai] (gl.) — (onom.) krčati (za prazna creva) ◊ ĭastă un śas đi kînd ńi gĭorțuon mațîļi đi fuame, da muĭarĭa nuĭe ku prînḑuima sat kako nam krče creva od gladi, a žene nema sa ručkom [Por.] ∞ gĭorț  [Vidi]

3723  Gĭorge  Gheorghe  Ђорђе  Gĭorge [akc. Gĭorge] (i. m.) — (antr.) Đorđe, muško lično ime ◊ pi źińir-mĭu al đintîń l-a kĭemat Gĭorge, s-a rapus, saraku, ćinîr — prvi zet mi se zvao Đorđe, umro je, siroma, mlad ♦ var. Gĭorgi ♦ (augm.) Gĭorgan ♦ (demin.) Gĭorgiță [Por.]  [Vidi]

1965  glađe  cute  гладило  glađe (mn. glîăḑ) [akc. glađe] (i. ž.) — (zast.) gladilo, kameni brus za oštrenje, od kvarcnog peščara ◊ ku glađe s-a askuțît kuasa, kuțîćiļi, briśu șî alta — gladilom se oštrila kosa, noževi, brijači i drugo ◊ pĭatra đi glađe a gasîto uamińi pin stîăń, a fuost vînîtă-n kisă — kamen za gladilo muškarci su nalazili u stenama, bio je tamnoplave boje ♦ sin. kuće, brus ♦ / < srb. gladiti, glačati [Por.]  [Vidi]

3402  gluată  gloată  дете  gluată (mn. gluaće) [akc. gluată] (i. ž.) — dete; glota, čeljade ◊ ku muĭarĭa đi-ntîń n-avut gluaće, da ku adăurată are patrusa prvom ženom nije imao decu, a sa drugom ima četvoro ◊ sa miră kum gluaćiļi nu ĭ-a murit đi fuame đi vrĭamĭa đi rat — čudi se kako joj deca nisu pomrla od gladi za vreme rata ♦ sin. kopil [Por.] ◊ muu în Țîrna Gora a omorît pră vrun turk, îș a luvat gluaćiļi șă prăsta Muraua a fuźit în Mlaua — čiča je u Crnoj Gori ubio nekog Turčina, pokupio čeljad i reko Morave pobegao u Mlavu (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2301  glugă  glugă  копа  glu (mn. gluź) [akc. glugă] (i. ž.) — 1. kopa, stog šaše ◊ glugă ĭe gramada dă tuļeĭ, kare sa faśe dupa kuļiesu kukuruuluĭ — kopa je gomila tuluzine, koja se pravi posle berbe kukuruza [Mlava] ◊ kînd kuļieź kukuruu, taĭ tuleńi șî faś măldarĭ; măldari ļeź ku nuĭaļe, șî-ĭ aduń ăn glugă — kad obereš kukuruz, posečeš stabljike i napraviš snop; snopove vežeš vrbljikom, i sakupiš ih u kopu (Topla) [Crn.] ◊ gluźiļi đi pi luok, traź la kasă șă ļi grămađieșć — kope sa njive dovezeš kući, i sadeneš (Tanda) ◊ kîć-o dată, gluźiļi ramîn pi luok, șă kînd înśiape să ńingă — ponekad, kope ostanu na njivi i kad počne da pada sneg (Crnajka) ♦ dij. sin. stup (Rudna Glava), țuță (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. țoță (Malajnica), țuță (Plavna) [Pad.] 2. smotuljak, umršena gužva nečega ◊ vĭek nu măĭ đizvîrḑășć gĭemo-sta, kî l-a-nvîrḑît mîțu tuot, l-a fakut glugă — nećeš nikad rasplesti ovo klube, jer ga je mačka svog umrsila (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

4991  glumă  glumă  шала  glu (mn. glume) [akc. glumă] (i. ž.) — šalauom ponćur, nu șćiĭe đi glumă — namćor, ne zna za šalu ◊ (u izr.) đin glumă — od šale, bez zle namereuom kare ĭe dat đi glumă ĭe bun uom, are bun sufļit — čovek koji ima smisla za šalu je dobar čovek, ima dobru dušu [Por.] ∞ glumi  [Vidi]

4992  glumăț  glumeț  шаљивиџија  glumăț (glumăță) (mn. glumăț, glumăță) [akc. glumăț] (prid.) — šaljivčija, duhovit čovek ◊ đi uom vĭasîl șî glumăț lu tuoț ļi drag — veselog čoveka i šaljivdžiju svi vole ◊ frumuos ĭe să fîĭ glumăț, numa să aĭ marźină — lepo je da budeš šaljivdžija, ali da imaš meru [Por.] ∞ glumi  [Vidi]

3047  gļiĭe  glie  бусен  gļiĭe (mn. gļiĭ) [akc. gļiĭe] (i. ž.) — busen, grudva zemlje ◊ gļiĭa ĭe bukată đi pomînt, skuasă ku ĭarbă — busen je komad zemlje, uzvučen zajedno sa travom [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3061  gļuonț  glonţ  куршум  uonț (mn. uanță) [akc. gļuonț] (i. s.) — (zast.) 1. a. kuum, metak ◊ a luvat lupu la uokĭ, a pokńit, șî gļuonțu a putrîvit lupu đirĭept în kap — nanišanio je vuka, opalio, i metak je pogodio životinju pravo u glavu b. vrh metka ◊ gļuonțu ĭe vîru plumbuluĭ, bagat în țaurikă — gljonc je vrh metka, nabijen u čauru ♦ sin. plumb 2. (zast) municija ◊ în mižluoku batăĭ a ramas făra gļuonț — usred bitke ostali su bez municije (Ranovac) [Mlava] 3. a. šiljak, oštar vrh predmeta ◊ a sarit pista gard, șî s-a înbrukat în gļuonțu lu un par frînt — preskakao je ogradu, i nabio se na šiljak jednog polomljenog koca b. oštre izbočine na zemljištu ◊ a-ngețat pomîntu șî građina ĭe pļină đi gļuonțurĭ askuțîće — smrzla je zemlja, i bašta je puna oštrih šiljaka [Por.]   [Vidi]

2260  gogoman  gogoman  сељак  gogoman (mn. gogomań) [akc. gogoman] (i. m.) — 1. (pej.) seljak, čovek sa sela; seljačina ◊ ar vińit gogomańi đi la sat, șî ń-ar luvat lukrudošle su seljačine sa sela, i uzele nam posao ◊ nu vorbi rumîńiașće, kă nu iș gogoman — ne govori vlaški, jer nisi seljak 2. (fig.) glupak, tupavko ◊ nu poaće gogomano-la să-nțaļagă, k-ăĭ forte prost — ne može taj glupak to da shvati, jer je veoma prost ♦ var. guguļan [Buf.] ♦ dij. var. guguman [Por.] ∞ Guguļan  [Vidi]

2258  gogonat  gogonat  јајолик  gogonat (gogonată) (mn. gogonaț, gogonaće) [akc. gogonat] (prid.) — jajolik, ovalan; sferičan; ispupčen ◊ kapu uomuluĭ nuĭe totîrlat, numa gogonat — ljudska glava nije okrugla, nego jajolika ◊ fundu kaldîări ĭe gogonat, nuĭe ńiaćid, numa are kîta burtă — dno bakrača je sferično, nije ravno, nego ima mali trbuh ♦ var. gogońieț ♦ sin. bobonat [Por.] ♦ up. guguńeț [GPek] ∞ guagă  [Vidi]

3880  golan  golan  гоља  golan (mn. golań) [akc. golan] (i. m.) — (pej.) golja, siromah ◊ golan ĭe uom sarak, fara ńimik — golja je čovek siromah, bez ičega ◊ s-a mîritat dupa vrun golan đi la munće — udala se za nekog golju sa planine ♦ (augm.) goļiman, goļișman ♦ sin. sarak [Por.] ∞ guol  [Vidi]

5395  golaș  golaș  голаћ  golaș (golașă) (mn. golaș, golașă) [akc. golaș] (prid.) — (folk.) golać, golišav; žgoljav ◊ golaș ĭe kîńe fara păr ș-atît đi uskat đi-ĭ sa văd uasîļi — golać je pseto bez dlaka i toliko mršavo da mu se vide rebra ◊ s-a luvat la ramaș pi un kîńe golaș — uzeli se u opkladu u žgoljavo pseto [Por.] ∞ guol  [Vidi]

1533  golîmb  hulub  голуб  golîmb (mn. golîmbĭ) [akc. golîmb] (i. m.) — (ornit.) golub (Columba palumbus) ◊ golîmb sîrbaćik — divlji golub ◊ đemult a fuost pļină padurĭa đi golîmbĭ, akuma s-a rarit, sa vîăd numa pi la munće — nekada je šuma bila pun golubova, sada su se proredili, vide se samo u planini ◊ golîmbu ku golîmbița fak kuĭb în butuarkă — golub i golubica prave gnezdo u duplji [Por.] ◊ a fuost la nuoĭ golîmbĭ lupĭeșć, kĭemaț așa kî a kîntat „un-lup! un-lup!", șî golîmbĭ popĭeșć, guļeraț — kod nas je bilo „vučjih” golubova, tako nazvani jer su se oglašavali sa „un-lup” (dosl.) „jedan-vuk”, i golubova gušana (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

801  goloprĭeșńiță  coropișniţă  ровац  goloprĭeșńiță (mn. goloprĭeșńiț) [akc. goloprĭeșńiță] (i. ž.) — (ent.) rovac, mrmak (Gryllotalpa vulgaris) ◊ goloprĭeșńiță ĭe guangă mare kare traĭașće în tuor — rovac je krupan insekt koji živi u đubrištu ◊ goloprĭeșńiță ĭe bună momĭală đi pĭeșć, kînd sa prind ku ungița — rovac je dobar mamac za ribe, kada se lovi udicom [Por.]   [Vidi]

4337  gońală  goneală  гоњење  gońală (mn. gońaļe) [akc. gońală] (i. ž.) — (vet.) gonjenje, polni nagog kod rogatih životinja ◊ vaśiļi săr una pe alta, vrĭamĭa ĭe sî sa dukă la bik la gońală — krave naskaču jedna na drugu, vreme je da idu na gonjenje kod bika [Por.] ∞ gońi  [Vidi]

4336  gońit  gonit  гоњен  gońit (gońită) (mn. gońiț, gońiće) [akc. gońit] (prid.) — gonjenurkașî a mînat lupi tota ḑîua, șî la urmă lupi așa gońiț a trekut pista Dunîre îngețată în Rumîńiĭe — hajka je terala vukove ceo dan, i na kraju su vukovi tako gonjeni prešli preko zaleđenog Dunava u Vlašku [Por.] ∞ gońi  [Vidi]

2646  gorun  gorun  храст  gorun (mn. goruń) [akc. gorun] (i. m.) — (bot.) hrast (Quercus petraea) ◊ gorun ĭe ļiemn bun đi građe — hrasta je dobro drvo za građu ◊ gorunu are gindă — hrast ima žir [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4406  gostî  ospăta ?  гостити  gostîuo gostăsk, ĭel gostîașće) [akc. gostî] (gl. p. ref.) — gostiti, ugostiti ◊ sa gostîașće uomu kănd stapînu kășî ăl kĭamă la vro gostîĭe, șî-ĭ dă bĭare șî mînkare — ugosti se čovek kad ga domaćin kuće pozove na neku svetkovinu, pa ga poji i hrani ◊ munćeńi ku drag a gostît drumașî ńikunoskuț, kă s-a kreḑut kă iĭ puot să fiĭe dumńeḑîu profakut să vadă kum ĭe omeńiĭa-n lumĭe — planinci su rado gostili nepoznate putnike, jer se verovali da oni mogu biti bog koji se maskirao da vidi kakvo je poštenje među ljudima [Por.] ∞ guost  [Vidi]

4407  gostuoń  ?  изјелица  gostu [akc. gostuoń] (i. m.) — (augm.) (iron.) izjelica, nezvani gost ◊ gostuu ĭe uom kare vińe la nuntă ńikemat, numa sî manînśe șî sî bĭa — izjelica je čovek koji dolazi na svadbu nepozvan, samo da jede i da pije ♦ sin. ļingău [GPek] ∞ guost  [Vidi]

3462  grab  grabă  журба  grab ([akc. grab] (i. m.) — žurba, jurnjava ◊ l-aĭ găzdoćiń tuot s-a lukrat ku grab — kod bogataša sve se radilo u žurbi ◊ kînd lukri đin grab îț ĭasă pi nas, kî śuava-ț skapă, șă ći mînă să-l faś pĭadauară — kad brzaš u poslu izađe ti na nos, jer nešto ispustiš, pa te tera da ga radiš nanovo ◊ (u izr.) nu mi đi grab — nije mi hitno; ne žuri mi se ♦ sin. zort, vuraĭală [Por.] ∞ grabi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3463  grabiuluĭ  grăbiului ?  ужурбано  grabiuluĭ [akc. grabiuluĭ] (pril.) — užurbano, žurno, u žurbi, na brzinu ◊ nuvără, șî kosîtuori sa pusîră grabiuluĭ pi kosît, n-ar vi gaći pănă nu dă pluaĭa — naoblačilo se, pa su kosci navalili užurbano da kose, ne bi li završili dok ne udari kiša [Por.] ♦ up. gramńik [GPek] ∞ grabi  [Vidi]

10  građină  grădină  башта  građină (mn. građiń) [akc. građină] (i. ž.) — bašta, gradina ◊ građină ku fluorĭ — bašta sa cvećem ◊ građină îngrađită — ograđena bašta [Por.] ♦ dij. var. grăďină, garđină [Kmp.] ∞ gard  (Ima umotvorina!)[Vidi]

15  graĭ  grai  наречје  graĭ (mn. graĭu) (i. s.) — 1. narečje, dijalekat ◊ nuoĭ ku vuoĭ nu vorbim tuot un graĭ — mi i vi ne govorimo istim narečjem 2. (ret.) razgovor, govor ◊ mi sa-mparu kă sa uḑî un graĭ pi kulmĭe — učinilo mi se da sam čuo neki razgovor na brdu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3464  gramńik  gramnic  брз  gramńik (gramńikă) (mn. gramńiś, gramńiśe) [akc. gramńik] (prid.) — brz, nagao, naprasan; iznenadan, neočekivan ◊ n-a ḑakut ńiś o ḑî, a murit gramńik — nije bolovao ni dan, umro je naprasno [GPek] ♦ up. grabiuluĭ [Por.] ∞ grabi  [Vidi]

2664  grapă  grapă  дрљача  grapă (mn. grăpĭ) [akc. grapă] (i. s.) — (tehn.) drljača ◊ ku grapa s-a grapat luoku dupa arat — drljačom se drljala njiva posle oranja [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2675  grapiță  grapiţă  крпељ ларва  grapiță (mn. grapiț) [akc. grapiță] (i. ž.) — (ent.) larva krpelja ◊ grapița ĭe fluturu lu kapușă, dupa śe sa satură đi sînźe, krĭașće șî sa profaśe kîrśuabă, or kapușă — grapica je larva krpelja; kada se nasiti krvlju, naraste i pretvara se u mužjaka ili ženku krpelja ◊ grapița sa aļiaźe đin kîrśuabă șî kapușă kă are triĭ parĭake đi piśuare — larva se razlikuje od mužjaka i ženke krpelja po tome što ima tri para nogu ♦ / (demin.) < grapăup. kîrśuabă, kapușă [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

4822  gras  gras  гојазан  gras (grasă) (mn. graș, grasă) [akc. gras] (prid.) — gojazan, debeouom gras ĭe totodată șî burtanuos — gojazan čovek je u istovremeno i trbušast ◊ atîta ĭe đi gras, đi nu puaće sî sa apļaśe sî sa-nkalță — toliko je debeo da se ne može sagnuti da se obuje ◊ are duoĭ puorś graș, unu-l taĭe đi Iginat — ima dve debele svinje, jednu će zaklati za Ignjatijevdan [Por.]  [Vidi]

4138  grasun  grăsun  назиме  grasun (mn. grasuń) [akc. grasun] (i. m.) — nazime ◊ grasun ĭe purśel đi un an đi batrîn — nazime je prase od jedne godine starosti ◊ grasună — nazimica ♦ var. grăsun (Tanda) [Por.] ∞ gras  [Vidi]

2710  graśin  păcătos  грешан  graśin (graśină) (mn. graśiń, graśińe) [akc. graśin] (prid.) — (zast.) 1. (rel.) grešan, koji ima greh ◊ nu sa ćiame atîta đi graśină, kî pi lumĭa-ĭa puaće să kadă în ĭad — ne boji se toliko grešna da na onom svetu može otići u pakao 2. uklet, proklet ◊ a fuost graśin đi la ursa înga în śasu kînd s-a naskut — bio je proklet od sudbine još u času kad se rodio 3. (za život) mučan, težak ◊ aĭ miĭ a fuost saraś, ș-am avut o kopilariĭe graśină — moji su bili siromašni, pa sam imao mučno detinjstvo ♦ sin. pacatuos [Por.] ∞ graśina  [Vidi]

2709  graśina  grăcina  грешити  graśinauo graśin, ĭel graśină) [akc. graśina] (gl.) — (zast.) (rel.) grešiti, činiti greh, ogrešiti se ◊ lumĭa n-ar graśina atîta kînd ar kređa tuoț în dumńeḑîuljudi ne bi toliko grešili, kada bi svi verovali u boga ♦ var. greșî [Por.]  [Vidi]

14  grăďină  grădină  градина  grăďină (mn. grăďiń) [akc. grăďină] (i. ž.) — gradina, bašta ◊ s-a dus kopiĭi ďe a kas, n-a pus ńimik în graďină — deca otišla od kuće, u gradini nije posađeno ništa [Kmp.] ♦ dij. var. građină ◊ građina ĭe bașćauă lînga kasă, îngrađită pintru viće șî puorś — gradina je bašta pored kuće, ograđena zbog stoke i svinja [Por.] ♦ dij. var. garđină [Buf.] ∞ bașćauă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3185  grăunťe  grăunte  грумен  grăunťe (mn. grău) [akc. grăunťe] (i. m.) — grumen, komad, grudva ◊ grăunťe ďe usturoĭ — čen belog luka ◊ grăunťe ďe pămînt — grudva zemlje ◊ grăunťe ďe sare — krupica soli [Kmp.] ♦ dij. var. grunđin [Por.]  [Vidi]

465  Grekuońi  Greconi  Грекуловци  Grekuońi [akc. Grekuońi] (i. m.) — (antr.) 1. Grekulovci, vlaško prezime koje nosi desetak porodica u Osniću, po pretku, Vlahu, koji se doselio sa juga Balkana; sadašnje prezime Pavlović ♦ var. Grĭeśi ◊ Pau lu Grĭeku ku Grĭekuońi aĭ luĭ, ńam mare — Pavle Grekulov i njegovi Grekulovci su velika familija [Crn.] 2. (etn.) Grĭekuońi„Grci”, opšteraširen vlaški naziv za etničke Armane (Armîń), odnosno Vlahe Cincare, za koje narod drži da su došli "iz Grčke" ◊ grĭeś, đin Greśiĭa — Grci, iz Grčke [Por.] ∞ grĭek  [Vidi]

2713  greșăļńik  greșelnic  грешник  greșăļńik (mn. greșăļńiś) [akc. greșăļńik] (i. m.) — (ret.) (rel.) grešnik, koji ima grehove ◊ kare omuară uomu ĭe mare greșăļńik — ko ubije čoveka, veliki je grešnik [Por.] ∞ greșî  [Vidi]

2711  greșî  greși  грешити  greșîuo greșăsk, ĭel greșîașće) [akc. greșî] (gl. n.) — grešiti 1. (o poslu) grešiti, činiti pogreške ◊ nu s-a învațat bińe să skriĭe, înga greșîașće koļa-koļa — nije naučio dobro da piše, još uvek greši ovde-onde 2. (o odlučivanju) doneti pogrešnu odluku, pogrešno postupiti ◊ dakă vĭađe kă mult greșîașće, ĭel vrĭa sî sa însuare ku ĭa, șî gata — iako vidi da mnogo greši, on hoće da se oženi njome, i gotovo 3. (rel.) činiti greh, kršiti moralnu ili versku normu ◊ kređințuosu nu kućaḑă să greșaskă, kă a luĭ pakat ĭe măĭ grĭeu đi kît pakatu alu aĭlalalț — vernik ne sme da greši, jer je njegov greh teži od grehova drugih ♦ sin. zminći [Por.]  [Vidi]

2712  greșală  greșală  грешка  greșală (mn. greșîaļe, greșălu) [akc. greșală] (i. ž.) — greška ◊ mare greșală a fakut kînd s-a lasat đi șkuală — veliku grešku je napravio kad je napustio školu ◊ a fuost ćinîr șî naruod, ș-a mĭers đin greșală în greșală — bio je mlad i lud, i išao je iz greške u grešku ◊ kînd minț, furĭ șă înžurĭ, or ći țîń ku muĭarĭa lu tuoĭa, aĭa nuĭe greșală numa pakat — kad lažeš, kradeš i psuješ, ili imaš vezu sa tuđom ženom, to nije greška nego greh ◊ ńiś un lukru nuĭe fara greșală — nijedan posao nije bez greške ♦ sin. zmintă, sminćală [Por.] ∞ greșî  [Vidi]

4994  grețuos  grețos  покварен  grețuos (grețuasă) (mn. grețu, grețuasă) [akc. grețuos] (prid.) — (nutr.) pokvaren, odvratan ◊ ḑama strîkată, are gust grețuos, ma mînă să vărs — čorba je pokvarena, ima gadan ukus, tera me na povraćanje ◊ numa mînkarĭa puaće să fiĭe grețuasă — samo hrana može biti pokvarena [Por.] ∞ grĭața  [Vidi]

2672  griĭir  grier  зрикавац  griĭir (mn. griĭirĭ) [akc. griĭir] (i. m.) — (ent.) zrikavac, cvrčak, popac (Gryllus) ◊ vara griĭiri kîntă tuata nuapća — leti zrikavci zriču cele noći ♦ var. griĭerup. puopă [Por.]  [Vidi]

5630  grind  grind  спруд  grind (mn. grinḑ) [akc. grind] (i. s.) — (o reljefu) sprud, nanos, greda ◊ grind ĭe prund fakut đin pomîntarĭ kare l-a dus apa — sprud je uzvišenje od zemljišta koje je nanela voda ♦ sin. prund, tapșan [Por.]  [Vidi]

2392  grindă  grindă  греда  grindă (mn. grinḑ) [akc. grindă] (i. ž.) — (tehn.) 1. greda ◊ grindă ĭe o bîrnă lungă đi ļiemn, śopļită-n patru mukĭe la masură — greda je dugačko drveno stablo, otesano ravnomerno sa četiri strane 2. plafon ◊ grinda la koļibĭ a fost fakută đin grinḑ, pusă bîrabar una ku alta, da întra ĭaļe a fuost pusă valurĭ — plafon na kolibama bio je iuzgrađen od paralelnih greda, između koji su bili podvaljci ◊ la grindă a fuost mulće kare-śe: kîrļiźe slobîđe, đ-atîrnat trășćiļi or kutarițîļi, pražîń đ-atîrnat skimburļi — na plafonu je bilo mnogo koje-čega: kuka slobodnih za kaćenje torbi ili korpi, motki za vešanje svečanog odela ◊ kopilu a krĭeskut pănă-n grindă — dete je izraslo do plafona [Por.]   [Vidi]

6189  grinđiĭ  grindei  гредељ  grinđiĭup>1up> (mn. grinđiĭe) [akc. grinđiĭ] (i. s.) — (tehn.) gredelj ◊ grinđ<u>iu>ĭ ĭe un parśel alu plugu đi arat — gredelj je deo oraćeg pluga ◊ la plugu đi ļemn, kum a fuost đi bîtrîńață, grinđiĭu a fuost đi ļemn — na drvenim plugovima, kakvi su bili starinski, gredelj je bio od drvetaup. grindă [Por.] ∞ plug  [Vidi]

6234  grinđiĭ  masa moaşei ?  гринђиј  grinđ<u>iu>ĭup>2up> (mn. grinđ<u>iu>ĭe) (i. s.) — (ver.) grinđij ◊ pănă kopilu n-a-npļińit triĭ ań, rumîńi la Sînvasîĭ ĭ-a țînut ađet kare la kĭemat grinđiĭ — dok dete nije navršilo tri godine, Vlasi su mu priređivali običaj koji se zvao ’grinđij’ ◊ la grinđiĭ a veńit muașa ku trasta în kare a dus un puĭ fript, kolaś șî alće dulśețurĭ — na grinđij je dolazila babica sa torbom u koju je donosila pečeno pile, kolače i druge poslastice ◊ mižluoku ađetuluĭ a fuost kînd muașa a pus kopilașu pi trastă șă đi triĭ uorĭ la rîđikat pănă la grinda puoduluĭ, rugîndu-sa să krĭaskă șî să traĭaskă în sînataće pănă nu-nkarunțașće — središte običaja bio je kad je babica stavljala detence na torbu i dizala ga do tavanske grede, moleći se da raste i živi u zdravlju dok ne osedi [Por.]  [Vidi]

3002  grîmađi  grămadi  гомилати  grîmađiuo grîmađiesk, ĭel grîmađiașće) [akc. grîmađi] (gl. p. ref.) — gomilati (se); denuti, plastiti ◊ pîkurari parke a nuroḑît đi đesńață, numa sa grimađiesk uńi pi alțî — čobani kao da su poludeli od jutros, samo se gomilaju jedni na druge ◊ vrĭamĭa să înśepiem grîmađi klańa, kă ńi prinđe murguvreme je da počnemo denuti plast, jer će nas uhvatiti mrak ◊ klańa nu puaće sîngură sî sa grîmađiaskă, pănă nu șkipĭ în pălmĭ — plast ne može sam da se sadene, dok ne pljuneš u šake ♦ var. îngrîmađi [Por.] ∞ gramadă  [Vidi]

4729  grîmađit  grămădit  саденут  grîmađitup>2up> (grîmađită) (mn. grîmađiț, grîmađiće) [akc. grîmađit] (prid.) — sadenut; nagomilan ◊ klańa nuĭe bun grîmađită, kînd sa vo puńa vro vižuļiĭe, o s-o trînćaskă — plast nije dobro sadenut, kad bude udarila neka oluja, ima da ga obori [Por.] ∞ gramadă  [Vidi]

2669  grîu  grâu  жито  grîu (mn. grîu) [akc. grîu] (i. s.) — (bot.) žito, pšenica (Triticum aestivum) ◊ đin grîu sa faśe pîńe — od žita se pravi hleb ◊ buob đi grîuzrno žita ◊ spik đi grîuklas žita ◊ fańină đi grîupšenično brašno ◊ samînță đi grîuseme žita ◊ grîu s-a sîmanat numa pintru pîńe đi prazńik — žito se gajilo samo za slavske hlebove ◊ suarta batrînă đi grîu la Tanda s-a kemat rumînka — stara sorta žita u Tandi se zvala rumunka [Por.] ◊ grîu ĭe la nuoĭ ćinîr marunțîș, în Isîkuava ažuns tuma dupa rato-l đintîń — žito je kod nas mlada žitarica, u Jasikovo je stiglo tek posle Prvog svetskog rata (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

2102  grĭaur  graur  чворак  grĭaur (mn. grĭau) [akc. grĭaur] (i. m.) — (ornit.) čvorak (Sturnus vulgaris) ◊ grĭauri zbuară în pîlkă mare — čvorci lete u velikom jatu ♦ var. graur (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2786  gropan  gropan  рупчага  gropan (mn. gropańe) [akc. gropan] (i. s.) — (augm.) rupčaga, jama ◊ đi varńiță în pomînt sa sapă un gropan adînk — za krečanu se u zemlji kopa duboka rupčaga ♦ / (augm.) < gruapă [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

2788  gropar  gropar  гробар  gropar (mn. groparĭ) [akc. gropar] (i. m.) — grobar ◊ gropar ĭe uom kare la morminț sapă gruapa đi uomo-l muort — grobar je čovek koji na groblju kopa grob za umrlog čoveka ♦ var. groparĭ, gruoparĭ [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

2787  gropișće  gropiște  гробље  gropișće (mn. gropișć) [akc. gropișće] (i. ž.) — groblje ◊ gropișće ĭe luok unđe sa-ngruapă aĭ muorț — groblje je mesto gde se zakopavaju mrtvi ♦ var. gruopișće ♦ sin. mormînt [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

2663  grosîme  grosime  дебљина  grosîme (mn. grosîmĭ) [akc. grosîme] (i. ž.) — debljina ◊ s-a puvestît kă-n padure vrodată a fuost faź ku atîta grosîmĭe đi n-a putut śinś inș să-ĭ kuprindă — pričalo se da je nekada u šumi bilo bukvi tolike debljine, da ih nisu mogli petoro ljudi obuhvatiti [Por.] ∞ gruos   [Vidi]

2334  groșală  grosoală  густа каша  groșală (mn. groșălu) [akc. groșală] (i. ž.) — (nutr.) gusta kaša, hrana za pse ◊ groșala sa faśe đin lapće fĭert ku fańină đi kukuruḑ — kaša se pravi od kuvanog mleka i brašna ◊ groșală ĭe mînkare țapînă șî dulśață mare đi kîń kare pazîăsk uoiļi la munće — kaša od mleka i brašna je jaka hrana i velika poslastica za pse koji čuvaju stoku u planiniup. śir [Por.] ∞ gruos  [Vidi]

2785  gruapă  groapă  рупа  gruapă (mn. gruopĭ) [akc. gruapă] (i. ž.) — 1. rupa, udubljenje u zemlji ◊ tata sapă gruopĭ đi șćumpĭ — otac kopa rupe za stubove ◊ drumu dupa pluaĭe pļin ĭe đi gruopĭ — put posle kiše pun je rupa 2. grob ◊ la gruapa muortuluĭ sapă triĭ or śinś groparĭ — grob kopaju tri li pet grobara 3. trap ◊ krumpiĭi đi ĭarnă s-angrupă în gruapă, kare adîns sa sapă vrunđiva pin građină apruape đi kasă — krompir za zimnicu čuva se u trapu, koji se posebno kopa negde u bašti blizu kuće ♦ sin. gau [Por.]  [Vidi]

3434  gruază  groază  грозота  gruază [akc. gruază] (i. ž.) — grozota; mučnina ◊ atîta puće în kurĭańik, đi vĭerș đi gruază, kînd će duś să ĭaĭ vrun uoutoliko smrdi u kokošarniku, da povraćaš od mučnine kad odeš da uzmeš neko jaje ◊ kînd iĭ vĭeḑ kum sînt, fuź đi gruaza luor đi rupĭ — kad ih vidiš kakvi su, bežiš od njihove grozote pa cepaš [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

2668  grumaz  grumaz  потиљак  grumaz (mn. grumază) [akc. grumaz] (i. s.) — (anat.) potiljak ◊ grumazu ĭe luoku la trupu uomuluĭ đinapuoĭ, unđe sa-npreună gîtu ku kapupotuljak je zadnji deo ljudskog tela gde se spaja vrat sa lobanjom ◊ ĭ-a dat ku buata dupa kap, șî ĭ-a rupt grumazuudario ga motkom za vrat, i otkinuo mu glavu ♦ var. gurmazup. śafa [Por.]  [Vidi]

3184  grunđin  grunz  грумен  grunđin (mn. grunđiń) [akc. grunđin] (i. m.) — grumen, grudvauoĭļi a ļins krușîțu đi sare, a ramas numa ńiśći grunđiń đin ĭel — ovce su olizale kamen soli, ostalo je samo neko grumenje od njega ◊ ĭ-a kumparat la bîlś baĭatu un grunđin đi miriśikă, șî ĭa, saraka, đi drag ĭ-a-nbunat sî sa mariće dupa ĭel — kupio joj je momak na vašaru kocku šećera, i ona je, sirota, sva srećna pristala da se uda za njega [Por.] ♦ dij. var. grăun, grăunťe (Prahovo) [Kmp.]  [Vidi]

2661  gruos  gros  дебео  gruosup>1up> (gruasă) (mn. gru, gruașă) [akc. gruos] (prid.) — 1. (za meru) debeo ◊ ļiemn gruos — debelo drvo ◊ blană gruasă — debela daska ◊ ață gruasă — debeo konac 2. (za tečnost) gust ◊ lapće gruos — gusto mleko 3. (za zvuk) dubok ◊ glas gruos șî spîrćiguos — dubok i rapav glas 4. (psih.) a. tvrdokoran, neosetljiv ◊ gruos đi kap — tvrdoglav; tup b. bezosećajan ◊ gruos đi obraz — tvrd na obrazu 5. (za bogatstvo) (pej.) bogat ◊ gruos la pungă — ima debeo novčanik ♦ supr. supțîre [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2662  gruos  gros  трупац  gruosup>2up> (mn. gru) [akc. gruos] (i. m.) — trupac, panj, deblo ◊ a dus đi fuok numa ńișći gruoș, nu-ĭ măĭ sparźe ńima — doneo je za vatru samo neke panjeve, neće ih iscepati niko ◊ s-a dus în padurĭe sî skuată ńiskaĭ gruoș đin borugă — otišao je u šumu, da izvuče neke trupce iz potoka ♦ sin. tutuk [Por.]  [Vidi]

3432  gruzavi  grozăvi  згадити  gruzaviuo gruzavĭesk, ĭel gruzavĭașće) [akc. gruzavi] (gl. p. ref.) — zgaditi, gaditi se ◊ kînd a vaḑut guanga-n ḑamă, iĭ s-a gruzavit mînkarĭa — kad je video bubu u čorbi, zgadilo mu se jelo ◊ kînd s-a luvat, nu ļ-a fuost drag unu đi altu, da akuma spun kă ļi sa gruzavĭașće traĭu đin ḑî în ḑî — kad su se uzeli, nisu voleli jedno drugo, a sada kažu da im se zgađuje život iz dana u dan [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

3433  gruzaviĭe  grozăvie  грозота  gruzaviĭe (mn. gruzaviĭ) [akc. gruzaviĭe] (i. ž.) — grozota, odvratnost, mučnina ◊ nu șćiĭe ś-a fuost în mînkare pă sa pus pi ĭel o gruzaviĭe grĭa đi numa varsă — ne zna šta je bilo u jelu te ga je spopala takva mučnina da samo povraća ◊ s-a-nsurat k-o gruzaviĭe đi fată — oženio se jednom grozotom od devojke [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

889  guagă  gogă ?  лобања   guagă (mn. guaźe) [akc. guagă] (i. ž.) — (anat.) lobanja ◊ a gasît în padurĭe o guagă đi žuavină ńikunoskută — našao je u šumi lobanju nepoznate životinje ♦ (augm.) gogolaĭelobanjište ◊ la morminț-aĭ batrîń s-a gasît ńiskar gogolaĭe boznakîće, s-a puvestît kî sînt kîpațîń đi žîdań — kod starog groblja nađene su neke ogromne lobanje, pričalo se da su to lobanje džinova ♦ (demin.) gogiță — „glavica” ◊ aldrakuluĭ ĭe koplio-sta, trasńirĭar dumńeḑîu gogița naruadă! — đavolastog li deteta, bog mu zgromio ludu glavicu! [Por.] ♦ dij. var. gоgоļаĭе (mn. gоgоļеĭ) [akc. gоgоļаĭе] (i. ž.) ◊ ĭa pikat pîăru șî ĭa ramas gogoļaĭa guală — otpala mu kosa, i ostala mu je gola lobanja ◊ a fuost kulkat ku gogoļaĭa spartă — ležao je sa razbijenom lobanjom [Crn.]   [Vidi]

4334  guană  goană  гоњење  guană (mn. guańe) [akc. guană] (i. ž.) — gonjenje, ganjanje, teranje; ubrzanje ◊ ńiś o guană ku lukratuori n-a fuost, da iĭ sa vaĭtă kă sînt mînaț ka lupi — nikakvo ganjanje radnika nije bilo, a oni se žale da su terani kao kurjaci ◊ (vet.) s-a pus guana pi vakă — kod krave se javilo gonjenje ◊ (u izr.) dăĭ guană! — daj gas, poteraj, ubrzaj! [Por.] ∞ gońi  [Vidi]

4154  guangă  goangă  буба  guangă (mn. guonź) [akc. guangă] (i. ž.) — (ent.) buba, insekt ◊ đintr-o vrĭame sara ĭasă ńișći guonź ńagre, đimińața nus — od nekog vremena uveče izlaze neke crne bube, ujutru ih nema ◊ puomi sînt pļiń đi guonź, s-a dus muoș să-ĭ afume — voćke su pune buba, otišao je čiča da ih zadimi [Por.]  [Vidi]

2329  Guguļan  Gugulean  Гугуљан  Guguļan (mn. Guguļiań) [akc. Guguļan] (i. m.) — (antr.) Guguljan, u Mlavi nadimak za planinskog Vlaha ◊ dă nuoĭ dîn Mlaoa, Guguļan ĭe rumîn kare traĭașće-n munće ku vićiļi — za nas u Mlavi, Guguljan je Vlah koji živi u planini sa stokom ◊ Guguļiańi a kuprins munțîļi dă la Ždrĭela pănă la Ćimuok — Guguljani su zauzeli planine od Ždrela pa do Timoka [Mlava] ♦ up. gogoman [Buf.]  [Vidi]

2676  guļir  guler  колир  guļir (mn. guļire) [akc. guļir] (i. s.) — kolir, uzan okovratnik na košulji ◊ kimĭașă ku guļir pistriț — košulja sa ukrašenim kolirom ◊ s-a rupt guļiru la kimĭașă — pocepao se kolir na košulji (Rudna Glava) ◊ kamașa muĭerĭaskă n-avut guļir, numa avit gură đi kap ka la sak, șî s-a-nkiptorat pi umăr — ženska košulja nije imala kolir, već otvor za glavu kao na džaku, i zakopčavala se na ramenu (Tanda) [Por.] ∞ kimĭașă  [Vidi]

2906  guod  ori - ?  год  guod [akc. guod] (part.) — (gram.) god, rečca, drugi, naglašeni deo opštih zamenica ili priloga, u kojima je prvi deo prilog ili neodređena zamenica ◊ kumguod — kakogod ◊ kareguod — kogod ◊ kîndguod — kadgod ◊ śiguod — štogodunđiguod — gdegod [Por.]  [Vidi]

3883  Guol  Gol  Дели Јован  Guol [akc. Guol] (i. m.) — (top.) Deli Jovan, planina u istočnoj Srbiji ◊ Guolu ĭe munće mare, otar întra Kraĭna șî Porĭeśa — Deli Jovan je velika planina, međa između Negotinske Krajine i Poreča ◊ supt Guol sînt duauă saće rumîńeșć: Tanda șî Țîrnaĭka — pod Deli Jovanom su dva vlaška sela: Tanda i Crnajka ◊ Guolu pi kuamă ĭe o golaĭe, fara ńiś un fĭeļ đi verđeț — Deli Jovan je na hrbatu golet, bez ikakve vegetacije ◊ mama spuńa: am opḑăś đe ań, șî đi kînd țîn minće, nuoĭ Țrnaśeńi śuaka-sta kĭemăm Guol, akuma aud kă uńi iĭ ḑîk Dăļi-Ĭovan — baba je govorila: imam osamdeset godina, i otkad pamtim, mi Crnajčani ovo brdo zovemo „Gol”, sada čujem da ga neki zovu Deli-Jovan [Por.] ∞ guol  [Vidi]

3257  guove  govie  млада  guove (mn. guovĭ) [akc. guove] (i. ž.) — mlada ◊ vuorba guove ĭe nuauă, a tunat în ļimba nuastră pi dupa ratu ku mńamțî — reč „gove” je nova, ušla je u naš govor negde posle rata s Nemcima ◊ guovĭa đi bătrîńață s-a kĭemat mirĭasă — mlada se nekad zvala „mirjasa” ♦ var. govĭe, gove, guovĭe ♦ sin. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2184  gura lupuluĭ  gura-lupului  бесниче  gura lupuluĭ [akc. gura lupuluĭ] (sint.) — (bot.) besniče, škripavac (Digitalis lanata) ◊ gura lupuluĭ ĭe buĭađe ku fluarĭe kare la lume iĭ sa-m pare kî samînă la gura lupuluĭ kaskată — besniče je biljka sa cvetom koji se ljudima čini da liči na razjapljena vučja usta [Por.] ∞ gu  [Vidi]

2171  gura șărpilor  iarba-șarpelui  лисичина  gura șărpilor [akc. gura șărpilor] (sint.) — (bot.) lisičina, lisičji rep (Echium vulgare) ◊ gura șărpilor ĭe o buĭađe naltă, ku fluare vînîtă, kare samînă la gura șărpilor đeșkisă, ku ļimba skuasă — lisičina je visoka biljka sa plavim cvetom, koji liči na otvorena zmijska usta sa izbačenim jezikom [Por.] ∞ gu  [Vidi]

2170  gură  gură  уста  gu (mn. gu) [akc. gură] (i. ž.) — 1. (anat.) usta, otvor na glavi kroz koji ljudi ili životinje unose hranu ◊ șćirb, n-are ńiś un đinće-n gură — krezub, nema nijedan zub u ustima 2. (geog.) ušće ◊ gura rîuluĭ — ušće reke ◊ gura văĭi — prošireni deo doline, na mestu gde se ona spaja sa većom dolinom [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2707  gurguoĭ  gurgoi  шиљак  gurgu (mn. gurguaĭe) [akc. gurguoĭ] (i. s.) — šiljak, kljun na opankama ◊ gurguu ĭe vîru la opinkă đi pĭaļe — „gurgoj” je vrh kožnog opanka ◊ mi s-a rupt gurguu la opinkă — pocepao mi se šiljak na opanku ◊ opinś ku gurguaĭe au sîrbi, rumîńi n-avut așa opinś — opanke sa šiljkom imaju Srbi, Vlasi nisu imali takve opankeup. opinkă [Por.]  [Vidi]

2706  guriță  guriţă  усташца  guriță (mn. guriță) [akc. guriță] (i. ž.) — 1. (dem.) ustašca, mala usta ◊ fećița mĭa are guriță dulśe — moje devojče ima slatka ustašca 2. (fig.) (folk.) poljubac ◊ mîndruța mĭ-a dat gurița — dragana mi je dala poljubac [Por.] ∞ gu  [Vidi]

3362  guridarĭ  vinicer  септембар  guridarĭ [akc. guridarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) septembar ◊ guridarĭu ĭe luna a đi noă pi an, vrĭamĭa kînd s-a kuļes viĭa — guridar je deveti mesec u kalednaru, vreme kada se bralo grožđe ♦ / < guridă Por.] ∞ lu  [Vidi]

3353  guridă  aguridă  дивље грожђе  guridă (mn. guriḑ) [akc. guridă] (i. ž.) — (bot.) divlje grožđe (Vitis sylvestris) ◊ gurida ĭe un fĭeļ đi viĭe sîrbaćikă, kare dă pi duos, are buobe miś vînîće, kare kînd sa kuok sînt atîta akre đi gura sa strînźe đi tuot đi akrĭală — gurida je vrsta divljeg grožđa, koja raste po šumi, ima mala plava zrnca, koja su toliko kisela kad sazru da ti se usta sva stegnu od kiselostiup. strugur [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

3354  gust  gust  укус  gust (mn. gustu) [akc. gust] (i. s.) — (zast.) (nutr.) ukus ◊ ḑama ĭe bun gaćită, are gust bun — čorba je dobro spremljena, ima dobar ukus ◊ (u izr.) fara gust — bez ukusa ♦ sin. dulśațăup. plak [Por.] ∞ gusta  [Vidi]

3352  gusta  gusta  пробати  gustauo gust, ĭel gustă) [akc. gusta] (gl. p.) — (nutr.) probati, kusati hranu ili piće ◊ kînd sa gustă, sa ĭa numa kîta mînkare or bĭare în gură, sî sa vadă kum ĭe — kad se kusa, uzme se samo malo hrane ili pića u usta, da se vidi kakvo je ◊ măĭ đes sa gustă mînkarĭa pănă sa gaćiașće — najčešće se proba hrana dok se gotovi [Por.]  [Vidi]

3351  gustarĭ  agust  август  gustarĭ [akc. gustarĭ] (i. m.) — (kal.) (hip.) (izob.) avgust, (dosl.) „probalo” ◊ fînkă în agusta tuot sa gustă, aĭ batrîń a kĭemat luna đi uopt șî gustarĭ — pošto se u avgustu sve proba, stari su osmi mesec zvali i „probalo” ♦ / < gustaprobatiup. agusta [Por.] ∞ lu  [Vidi]

3014  gușă  gușă ?  водени црв ?  gușă (mn. guș) [akc. gușă] (i. ž.) — (zool.) vodeni crv (Paragordius tricuspidatus) ◊ gușă ĭe vĭarme đin apă, alb, lung șî supțîre ka păru đin kap — vodeni crv je beo, dugačak i tanak kao vlat koseunđe traĭașće gușă, apa ĭe kurată — gde živi vodeni crv, voda je čista ◊ dakă uomu nu bagă sama șă bĭa vro gușă, puaće sî sa bulnavĭaskă, pă șî sî muară — ako čovek ne pazi i popije vodenog crva, može da se razboli, pa i da umre(ver.) kare nu bagă sam kînd bĭa apă đin vrun ogaš đin padure, șî bĭa gușă, iĭ sa faśe nuod pi gît, kare sa kĭamă gușă — ko ne vodi računa kad pije vodu sa šumskog potoka, i popije vodenog crva, napravi mu se čvor na vratu, koji se zove guša [Por.] ♦ dij. var. gușăĭ ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ (Kobilje) [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

3033  gușăĭ  gușei ?  очни црв  gușăĭ (mn. gușăĭi) [akc. gușăĭ] (i. m.) — (zool.) očni crv (Loaloa ?) (Filaria bancrofti ?) (Paragordius tricuspidatus ?) ◊ (vet.) gușăĭi sa fak la viće în uoki, măĭ mult la vaś șî la buoĭ — očni crvi se javljaju kod stoke, najčešće kod krava i volova ◊ (med.) kînd a vaḑut gușăĭu în uokĭu buoluĭ, aĭ batrîń l-a ļegat țapîn în razbuu dă potkovit, șî ku ļingura ĭ-a skuos uokĭu a fară; a prins gușăĭu ku aku șî la lupadat, a uokĭu a spalat ku mĭare, șî la prontuors înapuoĭ — kada su videli očnog crva u očima vola, stari su vola vezali čvrsto u potkivačkom ramu i kašikom mu vadili oko napolje; crva su hvatali iglom i bacali, a oko bi namazali medom i vratili nazadup. gușă ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

2920  gutîn  gutui  дуња (воћка)  gutîn (mn. gutîń) [akc. gutîn] (i. m.) — (bot.) dunja, voćka (Cydonia oblonga) ◊ am un gutîn în traiușa kășî, sađit înga đi paradĭeda — imam jednu dunju u dvorištu, posađenu još od pradede ◊ gutîn oltańit rođașće gutîńe marĭ, apruape la o kilă kîć-o gutîne — kalemljenja dunja rađa velike dunje, gotovo kilo po neka dunjaup. gutînă Por.]   [Vidi]

1738  gužbă  gujbă  гужва  gužbă (mn. gužbĭe) [akc. gužbă] (i. ž.) — gužva, karika, veza od upletenog pruća, lijana, slame i sl. ◊ gužbă ĭe înpļećitură đi kurpiń ku kare s-a ļegat gardugužva je upletena lijana kojom su se vezivale ograde ◊ gužba îmļećită đi kurpiń vrodată a fuost un fĭeļ đi proțap, ļegatura întra plugu đi ļiemn șî źugu, kare l-a tras buoĭi — gužva upletena od lijana bila je nekada vrsta rude, veza između drvenoga pluga i jarma, koji su vukli volovi [Por.]  [Vidi]

2224  gușćiră  gușter  зелембаћ  gușćiră (mn. gușćerĭ) [akc. gușćiră] (i. ž.) — (ret.) (zool.) zelembać, zeleni gušter (Lacerta viridis) ◊ gușćira ĭe un fĭeļ đi șopîrlă; vĭarđe ĭe, traĭașće pi ļivĭeḑ șî pin buźakurĭ; manînkă guonź, kare ļi prinđe ku o ļimbă lungă — zelembać je vrsta guštera, zelene je boje, živi po livadama i budžacima; hrani se bubama, koje hvata dugačkim jezikom (Tanda) ◊ ku vrun parśel đin gușćiră a fakut aĭ batrîń kĭag: a omorît șopîrla, a luvat ś-a luvat đi la ĭa, a mistakat ku porîmb șî ku rînḑă đi mńiel, șă ku aĭa a-nkĭegat lapćiļi — sa nekim delom zelembaća stari su pravili sirište: ubijali su gušter, uzimali od njega šta su uzimali, mešali sa trnjinama i jagnjećim sirištem, i time podlivali mleko ♦ sin. șopîrlă vĭarđe (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

6165  gvint  ghivnet  навој  gvint (mn. gvintu) [akc. gvint] (i. s.) — (tehn.) navoj, loza na zavrtnju ◊ đi vuorbă gvint aĭ nuoștri auḑît đi la Bufańi aĭ batrîń, lukrînd ku îĭ în rudńiśe — za reč gvint naši su čuli od starih Bufana, radeći sa njima u rudnicima ♦ sin. șăĭteĭe [Por.]  [Vidi]

5875  ibomńiśi  ibovnici  љубависати  ibomńiśiuo ibomńiśesk, ĭel ibomńiśașće) [akc. ibomńiśi] (gl.) — ljubavisati, švalerisati se ◊ puot a ibomńiśi numa doă insă đin kare makra una ĭe kăsătorită — mogu ljubavisati samo dve osobe od kojih je makar jedna u braku ♦ sin. dragostî, țîńa [Por.] ∞ ĭubi  [Vidi]

5874  ibomńiśiĭe  ibovnicire  љубависање  ibomńiśiĭe (mn. ibomńiśiĭ) [akc. ibomńiśiĭe] (i. ž.) — ljubavisanje, švaleracijauarkă batrînă, da nu sa lasă đi ibomńiśiĭe — matora drtina, ali švaleraciju ne ostavlja ◊ ibomńiśiĭa ĭe dragosta pitulată — švaleracija je tajna ljubav ♦ sin. fućeriĭe [Por.] ∞ ĭubi  [Vidi]

5877  ibuomńikă  ibovnică  љубавница  ibuomńikă (mn. ibuomńiśe) [akc. ibuomńikă] (i. ž.) — ljubavnica ◊ tuot barbatu în ań sa labdă kă are or a avut o gramadă đi ibuomńiśe — svaki muškarac u godinama hvali se da ima ili da je imao gomilu ljubavnica ♦ sin. ĭubită, draguță [Por.] ∞ ĭubi  [Vidi]

2486    iţ  цуг   (mn. u) (i. s.) — cug; ubrzanje, brzina; bocka, bockanje ◊ fă fuoku, dăĭ iț la kazan să fĭarbă țuĭka măĭ ĭuta — pojačaj vatru, ubrzaj kazan da se rakija brže ispeče ◊ kînd vrunu la prazńik țîńe bardaku ku rakiĭe, șî puvestîașće, aĭ-lalalț zbĭară: „Lasî-će đi povĭeșć, numa dăĭ un iț, șî mînă bardaku-nainće!” — kada neko na slavi drži bardak sa rakijom, i priča, ostali mu dobacuju: „Mani se priča, nego cugni, i teraj bardak dalje!” ◊ la buou kare sa traźe ļenuos, iĭ daĭ un iț sî trîkńaskă, șî sî sa ĭuțîaskă — volu koji se lenjo vuče, udariš jednu bocku da se trgne i ubrza ◊ șporĭetu nu kuaśe, kă n-are iț bun — šporet ne peče dobro, jer nema dobar cug ♦ akcenat množine: ițurĭ [Por.]   [Vidi]

2614    iţ  нит  up>1up> (mn. iță, îțu) (i. ž.) — (tehn.) nit, konac; žica pređeun laț, un uokĭ la iță lu razbuoĭ sa kĭamă iț — jedna omča, jedno okce na nitima razboja, zove se nit ◊ kînd sa nuvađiașća urḑala pin ițăļi lu razbuoĭ, sa ĭa kîći un iț ku źeĭśtu, ăĭ sa kaskă lațu, șî sa trĭaśe o žîță lu baćală pin ĭel — kad se navodi osnova kroz niti na razboju, uzme se prstom jedna nit, napravi se zev u omči, i kroz njega se provuče žica osnove ♦ akcenat množine: ițurĭ ♦ up. iță [Por.] ∞ razbu  [Vidi]

2503  iță  iţă  нити  iță (mn. iță) [akc. iță] (i. ž.) — (tehn.) niti, deo tkačkog razboja ◊ iță sînt ață ļegaće în lață, kare sînt înșîraće pi doa bîće, bagaće pin kîpatîńiļi lu lață — niti su konci uvezani u omče, koje su nanizane na dva štapa, provučena kroz krajeve omči ◊ bîtu kare ĭe bagat đintr-o parće în lațu lu iță sa kĭamă fuśiĭu đi iță — štap koji se provlaći kroz jedan kraj omče na nitima, zove se nitnjača ◊ razbuu puaće să aĭbă đi la doă pănă la șasă iță, număru luor mĭarźe dupa fĭeļu đi țasut — razboj moža da ima od dve do šest niti, njihov broj zavisi od vrste tkanja ◊ đi la fuśiu đisupra, ițăļi sînt ļegaće đi brîglarĭu lu iță, da đi la-l đi žuos sînt ļegaće ku talpițîļi — sa gornje nitnjače, niti su vezane za prečagu, a sa donje vezane su za potplace ◊ lukru lu iță a fuost kînd țîsatuarĭa kalkă pi talpiță să sa skimbĭe, șî sî fakă ruost la urḑală, đi sî puată să trĭakă sovĭeĭka pin ĭa — posao niti bio je da se smenjuju kad tkalja nagazi potplace, i da prave zev u osnovi, da bi mogla da prođe snovaljka kroz nju [Por.] ∞ razbu  [Vidi]

3541  Iginat  Ignat  Игњатијевдан  Iginat [akc. Iginat] (i. m.) — (kal.) Ignjatijevdan, Tucindan ◊ Iginatu în vrĭamĭa nuastră kađe a duoĭļa ḑî dupa Anol NouIgnjatijev dan u naše vreme pada drugog dana Nove Godine ◊ la Iginat đi kînd lumĭa rumîńi taĭe puorkuna Ignjatijevdan od kad je sveta Vlasi kolju svinju ♦ var. Igńat (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2186  igļiśauă  aglică  јаглика  igļiśauă (mn. igļiśiaļe) [akc. igļiśauă] (i. ž.) — (bot.) jaglika (Primula elatior Hill) ◊ igļiśaua dă primovara măĭ întîń — jaglika prva niče u proleće ◊ igļiśauă ĭe fluare frumuasă, șî dupa ĭa a dat șî numĭe pi la fĭaće, Igļika — jaglika je lep cvet, i po njoj su davali i imena devojčicama, Jaglika ♦ var. igļiśiauă [Por.]  [Vidi]

3390    ei  они   (zam.) — oni ◊ iĭ nu-s rumîń đin parća nuastră, iĭ vorbĭesk alt graĭ, ama ĭară pućem ńi înțăļeźa — oni nisu Vlasi iz našeg kraja, oni govore drugo narečje, ali se opet možemo razumeti ◊ a mĭers ku iĭ la șkuală — išao je s njima u školu ◊ nu s-a ćemut đi iĭ ńiśkînd — nije se bojao njih nikada ◊ vĭeḑ đi iĭ, kă iĭ sînt miś — pazi na njih, jer su oni mali ◊ đi iĭ ļi drag lu toț — njih svi vole ♦ var. ĭeĭup. ĭaļe (ž.r.) — one [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

4099  ikļan  viclean  мудар  ikļan (ikļană) (mn. ikļeń, ikļańe) [akc. ikļan] (prid.) — mudar, bistar; promućuranuom ikļan pazĭașće bińe śe vorbĭașće — mudar čovek pazi dobro šta govori [GPek]   [Vidi]

5873  ikńet  icnet  дахтање  ikńet (mn. ikńetu) [akc. ikńet] (i. s.) — dahtanje ◊ la ḑîkatuarĭe pļină đi uoĭ, s-auđe numa ikńetu uoiluor — na plandištu punom ovaca, čuje se samo ovče dahtanje ♦ var. ikńală [Por.] ∞ ikńi  [Vidi]

5872  ikńi  icni  дахтати  ikńiuo ikńesk, ĭel ikńașće) [akc. ikńi] (gl.) — dahtatiuoĭļi ikńesk kînd ĭe mare zîpușală — ovce dahću kad je velika vrućina ♦ sin. gîfai [Por.]  [Vidi]

25  iļiļak  liliac  јоргован  iļiļak (mn. iļiļaś) [akc. iļiļak] (i. m.) — 1. (bot.) jorgovan (Syringa) ◊ muĭerļi s-a dus să kuļagă iļiļak — žene su otišle da beru jorgovan 2. (ornit.) slepi miš (Plecotus auritus, Nyctalus noctula) ◊ kopiĭi s-a dus în pĭeșćiră, să prindă iļiļaś — deca su otišla u pećinu, da hvataju slepe miševe [Por.] up. pîtpalak   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5147  imală  imală  блато  imală (mn. imălu) [akc. imală] (i. ž.) — blato; prljavština; nečistoća ◊ a trekut pin morśilă, ș-a tunat în kasă ku imală pi opinś — prošao je kroz kaljugu, i ušao u kuću sa blatom na opankama ◊ țuaļiļi lukratuare sa spală đi sî sa dubuare imala đi pi ĭaļe — radna odeća se pere da bi se skinula prljavština sa njih ♦ sin. morśilă [Por.]  [Vidi]

6270  imańe  avere  посед  imańe (mn. imăń) [akc. imańe] (i. ž.) — posed, imovina ◊ imańa lu un stapîn kuprinđe tuota averĭa aluĭ la kare ĭel plaćașće porĭezuimovina jednog domaćina obuhvata sav njegov posed na koji on plaća porez ♦ sin. averĭe, moșîĭa [Por.]  [Vidi]

5145  in  in  лан  in (mn. inu) (i. s.) — (bot.) lan (Linum usitatissimum) ◊ đin in s-a țasut pînḑă đi kimĭeș — od lana se tkalo platno za košulje ◊ pînḑă đi in ĭe mult măĭ muaļe đikît a đi kîńipă — laneno platno je mnogo mekše od konopljinogup. kîńipă [Por.]  [Vidi]

3379  insă  ins  особа  insă (mn. inș) [akc. insă] (i. s.) — osoba, čovek ili žena ◊ a trĭekut pi drum o insă ńikunoskută — prošla je putem jedna nepoznata osoba ◊ a veńit ńișći inș đi la vaļe, nu sa batură la nuoĭ, numa spusîră kî sînt ńigustuorĭ kare sa duk vrunđiva la bîlś — došli su neki ljudi sa istoka, nisu navraćali kod nas, samo rekoše da su trgovci koji putuju nekuda na vašar ◊ đi insă muĭerĭaskă, șî kănd ĭe una, șî kînd sînt măĭ mulće, tot una sa ḑîśe - insă: vaḑuĭ o insă muĭerĭaskă, vaḑuĭ o gramadă đi insă muĭerĭeșć — za žensku osobu, i kad je jedna, i kad ih je više, isto se kaže - insa: video sam jednu žensku osobu (o insă, video sam gomilu ženskih osoba (o gramadă đi insă) [Por.]  [Vidi]

3559  ińeluș  ineluș  прстенчић  ińeluș (mn. ińelușă) [akc. ińeluș] (i. s.) — (dem.) prstenčić ◊ a kumparat la bîlś đi la sarafĭ un ińeluș ĭepćin, la dat la fećiță să-l pună la źeĭśtu papușî — kupio na vašarau od prstendžija jeftin prstenčić, i dao ga kćerkici da ga stavi svojoj lutkici na prst ♦ var. ińeluț [Por.] ∞ ińel  [Vidi]

5041  ińiĭe  inie  иње  ińiĭe [akc. ińiĭe] (i. ž.) — inje ◊ kînd ĭe źer slab, sa prinđe pră pomînt numa kîta ińiĭe, ka arćiĭa dă supțîre — kad je slab mraz, nahvata se na zemlji samo malo inja, tanko ko papirup. bru [Mlava]  [Vidi]

6160  irikuob  erete  кобац  irikuob (mn. irikuobĭ) [akc. irikuob] (i. m.) — (ornit.) kobac (Falco subbuteo) ◊ pasîrĭe kare in alće părț sa kĭamă arĭaće or uļ gainarĭ, în Sîgă sa kĭamă irikuob — ptica koja se u drugim krajevima zove arjaće ili ulj gainar, i Sigama se zove irikob ◊ irikuob ĭe kîta măĭ mare dă kît śoara, șî sa arańiașće ku păsîrĭ miś, ku șopîrļe șî șărpĭ, da fură șî puĭ dă gaiń dîn avļiĭa kășî — kobac je malo veći od vrane, a hrani se mali pticama, gušterima i zmijama, a krade i piliće kokošaka iz kućnog dvorišta ♦ sin. arîăț [Crn.] [Kmp.] ♦ sin. uļ gainarĭ [Por.] ∞ uļ  [Vidi]

1677  isă  isa  зорт  isă (mn. isu) [akc. isă] (i. ž.) — (izob.) zort, frka, stiska; žurba ◊ sî-ĭ măĭ dăm o isă, pă sî ńi duśem la ođină — da udarimo još jedan zort, pa da odemo na odmor ♦ sin. vrau, [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2799  Isîkovĭan  Isâcovean ?  Јасиковљанин  Isîkovĭan (mn. Isîkovĭeń) [akc. Isîkovĭan] (i. m.) — Jasikovljanin, stanovnik sela Jasikovo u opštini Majdanpek ◊ m-am kunoskut ku un Isîkovĭan ćinîr pi vuoz đi Măĭdan — upoznao sam jednog mladog Jasikovljanina u vozu za Majdanpek ◊ Isîkovĭană — Jasikovljanka ◊ am nuoră Isîkovĭană — imam snajku Jasikovljanku ♦ var. inov. Ĭesîkovĭan [GPek] ∞ Isîkuva  [Vidi]

2798  Isîkuva  Isâcova ?  Јасиково  Isîkuva [akc. Isîkuva] (i. ž.) — (ojk.) Jasikovo, vlaško selo u oštini Majdanpek ◊ Isîkuva ĭe sat răsfirat — Jasikovo je raštrkano selo ◊ la popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 582 đi inș, đin iĭ sîrbĭ 185, da rumîń 363, 34 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (2011 godine) selo je imalo 582 stanovnika, 185 Srba i 363 Vlaha; 34 lica se nije izjasnilo šta su ◊ satu ĭe raspînćiku drumuluĭ đi la Măĭdan la Vlauļa, șî đi Lazńița în Omuoļ — selo je raskršće puteva od Majdanpeka za Vlaole, i Laznicu u Homolju ◊ numiļi satuluĭ ĭe srbĭesk, dat dupa ļiemn „ĭasika”, pu rumîńașće „pluop trămuratuorĭ” — ime sela je srpsko, dato prema drvetu „jasika”, na vlaškom „plop tremurator” ♦ var. inov. Ĭesîkova [GPek]  [Vidi]

4604  iskaļit  iscălit  потписивање  iskaļitup>1up> (mn. iskaļitu) [akc. iskaļit] (i. s.) — (zast.) potpisivanje, overavanje ◊ dupa rat, adunat părtizańi găzdoćińiļi la un luok, șî ĭ-a mînat gramadă la iskaļit să tuńe-n kolkuoz — posle rata, pokupili partizani gazde na jedno mesto, pa ih terali na kolektivno potpisivanje ulaska u zadrugu ◊ moșu Pau nu s-a dus la iskaļito-la, ș-a fuost o lună đi ḑîļe la-nkisuare — čiča Pau nije otišao na to potpisivanje, pa je bio mesec dana u zatvoru [Por.] ∞ iskaļi  [Vidi]

2758  ispravi  isprăvi  завршити  ispraviuo ispravĭesk, ĭel ispravĭașće) [akc. ispravi] (gl. p. ref.) — završiti, svršiti neku radnju ◊ vin, kum ispravĭesk ku lukrudolazim, čim završim sa poslom ◊ am ispravit lukru, akuma uđinăm — završili smo posao, sada odmaramo ♦ sin. gaći [Por.]  [Vidi]

4989  ivenk  vâslă  евењка  ivenk (mn. ivenku) [akc. ivenk] (i. s.) — (bot.) evenjka, venjka ◊ ivenk sa kĭamă krĭenguța đi viĭe ku doĭ-triĭ strugurĭ, taĭată đin bușćan șî atîrnată supt strĭeșînă sî sa ușće đi ĭarnă — evenjka je grančica sa dva-tri grozda, odsečena iz čokota i stavljena pod strehu da se suši za zimu [Por.] ♦ dij. sin. vîzlă [Tim.] ∞ vîzlă  [Vidi]

5926  izbînđi  izbândi  избити  izbînđiuo izbînđesk, ĭel izbînđașće) [akc. izbînđi] (gl.) — izbiti, ispasti; nalikovati ◊ kopilo-sta a izbînđit la dĭedî-su înpiśuare — ovo dete je ispalo nalik na rođenog dedu ◊ veńiĭ ku ińima pļină, kă tuot a izbînđit ka-n vis — dođoh punog srca, jer je sve ispalo kao u snu ♦ var. izbinđi [Por.]  [Vidi]

5751  izgori  izgorî  упалити се  izgoriuo izgorĭesk, ĭel izgorĭașće) [akc. izgori] (gl. p. ref.) — (zast.) (o semenju) upaliti se ◊ kînd marunțîșu sa săśiră ńidokuopt, or sa puńe în ambarĭ uđiluos, buobiļi izgorĭesk — kad se žitarice požanju nedozrele, ili se u ambar stave vlažne, zrnevlje se upali ♦ sin. aprinđe [Por.]  [Vidi]

5092  izlaz  izlaz  испаша  izlaz (mn. izlazu) [akc. izlaz] (i. s.) — ispaša, popaša; pašnjak; izlaz za stoku ◊ izlaz ĭe luok unđe pask vićiļi — ispaša je mesto gde pase stoka ◊ rumîńi aĭ batrîń kînd sa kăsătorit aiśa, s-a uĭtat să fiĭe apa apruape, șă să fiĭe đestul izlaz đi viće — kad su se stari Vlasi naseljavali ovde, gledaliu su da bude voda blizu, i da bude dovljno ispaše za stoku ♦ sin. pașćuńe [Por.]  [Vidi]

4020  izmĭană  izmană  гаће  izmĭană (mn. izmĭańe) [akc. izmĭană] (i. ž.) — gaće ◊ Rumîńi aĭ batrîń n-a purtat izmĭańe, ńiś uamińi, ńiś muĭeriļi — stari Vlasi nisu nosili gaće, ni muškarci, ni žene [Por.]  [Vidi]

3187  izvuon  izvon  звоно  izvuon (mn. izvuańe) [akc. izvuon] (i. s.) — zvono ◊ izvuon ĭe kluopît đi aramă, kare sa atîrnă la viće la gît — zvono je mesingana klepetuša, koja se kači stoci oko vrata ◊ izvuonu ĭe đi aramă, da kluopîtu đi fĭer — zvono je od mesinga, a klepetuša od gvoždaup. kluopît [Por.] ♦ dij. sin. tuś (Manastirica, Ključ) [Pad.] ∞ kluopît  [Vidi]

4879  ișîtoare  ieșitoare  клозет  ișîtoare (mn. ișîtorĭ) [akc. ișîtoare] (i. ž.) — klozet ◊ ișîtoarĭa a fuost afară, aproape đi kasă — klozet je bio napolju, u blizini kuće ♦ sin. kăkaĭnă (Kladušnica) [Dun.]  [Vidi]

5887  îmbatare  îmbătare  опијање  îmbatare (mn. îmbatărĭ) [akc. îmbatare] (i. ž.) — opijanje, pijanstvo ◊ îmbatarĭa ĭe urîtă învățatură, tare grĭa buală — pijanstvo je ružna navika, jako teška bolest ♦ var. înbatare [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

6066  îmbla  îmbla  кретати се  îmbla [akc. îmbla] (gl. p. ref.) — ● v. umbla [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

5888  îmbrațîșa  îmbrățișa  загрлити  îmbrațîșauo îmbrațîșăḑ, ĭel îmbrațîșaḑă) [akc. îmbrațîșa] (gl. p. ref.) — zagrliti ◊ nu s-a vaḑut mult, șî kînd s-a-ntîńit, așa đi tare s-a îmbrațîșat đi uasîļi ļ-a pokńit — nisu se videli dugo, i kad su se sreli, tako su se jako zagrlili da su im kosti pucale ♦ var. înbrațîșa [Por.] ∞ braț  [Vidi]

5881  îmbraka  îmbrăca  облачити  îmbrakauo îmbrak, ĭel îmbrakă) [akc. îmbraka] (gl. p. ref.) — oblačiti, odevati ◊ ĭarnă kînd pļakă la drum, uomu trăbe sî sa îmbraśe bińe — zimi kad polazi na put, čovek treba da se obuče dobro ◊ đi lukru uomu îmbrakă țuaļe purtarĭață — za posao čovek oblači radno odelo ♦ var. înbraka ♦ sin. aćeĭa ♦ supr. đizbraka [Por.]   [Vidi]

5883  îmbrakat  îmbrăcat  одевен  îmbrakat (îmbrakată) (mn. îmbrakaț, îmbrakaće) [akc. înbrakat] (prid.) — odeven, obučen ◊ la visaļiĭe tuoț s-a duk îmbrakaț în țuaļe nuoĭ — na veselje svi idu obučeni u nova odela ♦ var. înbrakat [Por.] ∞ îmbraka  [Vidi]

5884  îmbrîkamînt  hainele  одело  îmbrîkamînt (mn. îmbrîkamînće) [akc. îmbrîkamînt] (i. s.) — odelo ◊ îmbrîkamînt kuprinđe tuot śe uomu înbrakă: đi la kimĭașă șî izmĭańe, pănă la burkă șî kaśulă — odelo čini sve što čovek oblači: od košulje i gaća, do kaputa i šubare ◊ afară ĭe tare frig, da ĭel a pļekat ku îmbrîkamînt supțîre — napolju je jako hladno, a on je pošao u tankoj odeći ♦ var. înbrîkamînt [Por.] ∞ îmbraka  [Vidi]

5906  îmbuka  îmbuca  загристи  îmbukauo îmbuk, ĭel îmbu) [akc. îmbuka] (gl. p.) — zagristi, gutatiuomu îmbukă kînd înțapă đințî-n bukatură đi mînkare — čovek zagrize kad zarije zube u zalogaj hrane ♦ var. înbuka [Por.] ∞ bu  [Vidi]

6345  împarațîĭe  împărăție  царство  împaraț<uu>ĭe (mn. împaraț<uu>ĭ) (i. ž.) — carstvo, carevina ◊ împaraț<uu>ĭa ĭe ț<u>au>ra k<u>au>re o stapîń<u>au>ḑă împar<u>au>tucarevina je zemlja kojom upravalja car [Por.] ∞ împar<u>au>t  [Vidi]

6343  împarat  împărat  цар  împar<u>au>t (mn. împar<u>au>ț) (i. m.) — (folk.) car, vladar, imperator ◊ împar<u>au>t ĭe vu<u>ou>rbă batr<uu>nă k<u>au>re măĭ mult s-a pastr<u>au>t pin povĭ<u>eu>șć kopilarĭ<u>eu>șć, șă pin k<uu>nćiśe batr<uu>ńe śe ļ-a kînt<u>au>t lîut<u>au>ri pi lă șîḑîtu<u>ou>rĭ — car je stara reč koja se najviše očuvala u dečjim bajkama, i u starim pesmam koje su pevali lautari na sedeljkama ♦ sin. țar [Por.]  [Vidi]

5514  împarțîtuorĭ  împărțitor  делилац  împarțîtuorĭ (mn. împarțîtuorĭ) [akc. împarțîtuorĭ] (i. m.) — 1. delilac ◊ împarțîtuorĭ ĭe aăla kare împarće śuava — delilac je onaj koji nešto deli 2. (mitol.) usud ◊ sa krĭađe kî tuot uomu are vro insă kare la nașćire iĭ împarće śe ursă o să aĭbă în traĭu luĭ — veruje se da svaki čovek ima neko biće koje mu na rođenju deli sudbinu kakvu će imatu kroz život 3. (rel.) delilac pomane ◊ în raĭ ĭastă împarțîtuorĭ kare primĭașće pomĭeńiļi, șî ļe-nparće lu kuĭ sînt nîmeńiće — u raju postoji delilac koji prima pomane, i deli ih kome su namenjene ♦ var. înparțîtuorĭ [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

5915  împarekĭa  împerechea  упарити  împarekĭauo împarekĭ, ĭel împarĭake) [akc. împarekĭa] (gl. p. ref.) — upariti, spariti ◊ kînd învĭeț bou ćinîr la žug, ăl împarekĭeḑ ku bou batrîn, pă-ĭ mîń să tragă đampreuna — kad navikavaš mladog vola na jaram, upariš ga sa starim volom, pa ih teraš da vuku zajedno [Por.] ∞ parĭake  [Vidi]

3244  împăkaśuńe  împăcăciune  мирење  împăkaśuńe (mn. împăkaśuń) [akc. împăkaśuńe] (i. ž.) — mirenje, pomirenje ◊ împăkaśuńe ĭe ađet nunțăsk, kare fak parințî kînd baĭatu fură fata, or kînd fata fuźe dupa baĭat — mirenje je svadbeni običaj koji prave roditelji kada momak ukrade devojku, ili kad devojka pobegne za momka ◊ împăkaśuńe puaće fi șî întra duoĭ inș, or doa kăș, kare a fuost mult în vro sfadă grĭa — mirenje može biti i između dve osobe, ili dve kuće, koje su bile dugo u nekoj teškoj svađi ◊ (u izr.) nu stau đi împăkaśuń — ne zamajavam se mirenjima (nemam vremena za gubljenje na mirenja) ♦ var. înpîkaśuńe, înpăkaśuńe [Por.] ∞ paśe  [Vidi]

5913  împătura  împătura  преклопити ?  împăturauo împătur, ĭel împătu) [akc. împătura] (gl. p. ref.) — preklopiti više puta; sklopiti ◊ muma a împăturat pătură în patrumajka je preklopila ponjavu u četvoro ♦ var. înpătura [Por.]   [Vidi]

4490  împetri  împetri  окаменити  împetriuo împetrĭesk, ĭel împetrĭașće) [akc. împetri] (gl. p. ref.) — okameniti se ◊ sa-mpetrît đi źĭer, sa fakut pĭatră — okamenilo se od mraza, pretvorilo se u kamen ♦ var. înpetri [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

5154  împețî  împeți  запросити  împețîuo împețăsk, ĭel împețașće) [akc. împețî] (gl. p. ref.) — zaprositi, isprositi ◊ a trait mult ku un baĭat, șî kînd a trăbuit s-o-mpețaskă, vro varuĭka aiĭ ĭ-a fakut momuaće, șî ĭel s-a pișmańit,, sarakuzabavljala se dugo sa jednim momkom, i kad je trebalo da je zaprosi, neka njena prijateljica bacila je čini, i on se predomislio, siroma ◊ kînd s-a-mpețîț fata, parințî baĭatuluĭ a dăruito ku bań, kare ĭ-a-ntuors dakă împețîĭa s-a rupt — kad se prosila devojka, momkovi roditelji su je darivali novcem, koje je devojka vraćala ako se veridba raskidala [Por.]  [Vidi]

5155  împețîtuor  pețitor  просац  împețîtuor (mn. împețîtuorĭ) [akc. împețîtuor] (i. m.) — (zast.) prosac ◊ la-mpețăńe ka împețîtorĭ s-a dus ńamu baĭatuluĭ — na prosidbu kao prosci išli su momkovi rođaci ◊ întra împețîtuorĭ a fuost uamiń đin ńam adîns aļeș numa pintru kă a fuost buń vorbituorĭ — među proscima bilo je rođaka koji su posebno odabrani samo zato što su bili dobri govornici ◊ taĭna la împețăńe n-a fuost ușuară, măĭ greu a fuost vorba đi mirazu fĭeći — razgovor na prosidbi nije bio lak, najteži je bio pregovor o devojčinom mirazu ♦ var. înpețîtuor [Por.] ∞ împețî  [Vidi]

5935  împiđeka  împiedica  закочити  împiđekauo împĭađik, ĭel împĭađikă) [akc. împiđeka] (gl. p. ref.) — zakočiti; saplesti ◊ n-a bagat sama, s-a împiđekat în tro rîdaśină ș-a kaḑut ku nasu în urḑîś — nije pazio, sapleo se o neki koren i pao nosem u koprive ◊ dakă nu sa puaće karu împiđeka bińe, nu sa kućaḑă pļeka ku ĭel pi pripur în vaļe — ako se kola ne mogu dobro zakočiti, ne sme se njime krenuti niz nizbrdicu ◊ kopiĭi dau pĭađikă la fĭaće, numa sî sa rîdă đi ĭaļe kum kad în prașînă — dečaci sapliću devojčice, samo da im se smeju kako padaju u prašinu [Por.]  [Vidi]

5930  împins  împins  изгуран  împins (împinsă) (mn. împinș, împinsă) [akc. împins] (prid.) — izguran, gurnut ◊ a lasat karu strîkat numa kîta împins đin drum înlăturĭ — ostavili su pokvarena kola samo malo gurnuta s puta u stranu ♦ var. înpins [Por.] ∞ împinźe   [Vidi]

5931  împinsuare  împinsătură  гурање  împinsuare (mn. împinsu) [akc. împinsuare] (i. ž.) — guranje ◊ nu sa puaće tuna akoluo fara împinsuare đin tuata pućarĭa— ne može se ući tamo bez guranja iz sve snage ♦ var. înpinsuare [Por.] ∞ împinźe  [Vidi]

5929  împinźe  împinge  гурати  împinźeuo împing, ĭel împinźe) [akc. împinźe] (gl. p. ref.) — gurati, pogurati ◊ are lukru tare grĭeu, la rudnik împinźe la vaguańe pļińe đi rudă — ima jako težak posao, u rudniku gura vagone pune rude ♦ var. înpinźe [Por.]  [Vidi]

5932  împistri  împistri  шарати  împistriuo împistrĭesk, ĭel împistrĭașće) [akc. împistri] (gl. p. ref.) — šarati, ukrašavati ◊ muma mĭ-a țasut kimĭașă, ș-akuma o împistrișaḑă ku braḑ — majka mi je izatkala košulju i sada je ukrašava vezom ♦ var. înpistri [Por.]  [Vidi]

5933  împistrit  împistrit  украшен  împistrit (împistrită) (mn. împistriț, împistriće) [akc. împistrit] (prid.) — ukrašen, šaren ◊ kînd a fuost nuauă, kimĭașa a fuost tuată împistrită, ama đi vrĭame a albit la suare — kad je bila nova, košuljma je bila sva ukrašena, ali je vremenom izbledela na suncu ♦ var. înpistrit [Por.] ∞ împistri  [Vidi]

5934  împistrișală  împistrițare  украшавање  împistrișală (mn. împistrișăļe) [akc. împistrișală] (i. ž.) — ukrašavanje, šaranje ◊ înga đi la ćińerĭață a prins drag đi împistrișală, da dragu-la a prins đi la mumî-sa — još je od mladosti zavolela ukrašavanje, a tu ljubav je primila od majke ♦ var. înpistriș<u>au>lă [Por.] ∞ împistri  [Vidi]

5592  împļeći  împleti  уплести  împļećiuo împļećiesk, ĭel împļećiașće) [akc. împļeći] (gl. p. ref.) — uplesti, uplitati ◊ fata are păr lung, șî frumuos iĭ sa împļećiesk bîrțîļi — devojčica ima dugu kosu, i lepo joj se upliću kike ◊ pănă sa svađesk, nuĭe bun să ći împļećieșć în trĭaba luor — dok se svađaju, nije dobro da se uplićeš u njihovu raspravu ♦ supr. đispļeći ♦ var. înpļeći [Por.]  [Vidi]

5593  împļećit  împletit  уплетен  împļećit (împļećită) (mn. împļećiț, împļećiće) [akc. împļećit] (prid.) — upleten ◊ a veńit ku o bîrță împļećită, ku una đispļećită — došla je sa jednom kikom upletenom, a sa drugom raspletenom ◊ mult a fuost împļećit în lukru lu toĭa — dugo je bio upleten u tuđ posao ♦ supr. đispļećit [Por.] ∞ împļeći  [Vidi]

5594  împļećitură  împletitură  плетеница  împļećitu (mn. împļećitu) [akc. îmļećitură] (i. ž.) — pletenica; uplitanje ◊ muma a țasut đi trășć pĭaćik ku împļećitură ruu ku alb — majka je izatkala platno za torbe sa crveno-belim pletenicama ◊ îmļećitură đi duauă — dvostruke pletenice ♦ var. înļećitu ♦ sin. bîrță [Por.] ∞ împļeći  [Vidi]

5964  împļińi  împlini  навршити  împļińiuo împļińesk, ĭel împļińașće) [akc. împļińi] (gl. p.) — (o brojevima) navršiti ◊ fata a împļińit numa șasă ań, da o să pļaśe la șkuală kînd va împļińi șapće ań — devojčica je napunila samo šest godina, a poći će u školu kad navrši sedam godina ◊ măĭ o lună, șî sa împļińașće anujoš jedan mesec, i navršava se godinaup. umpļe [Por.] ∞ pļin  [Vidi]

5968  împrumut  împrumut  зајам  împrumut (mn. împrumutu) [akc. împrumut] (i. s.) — zajam, pozajmica ◊ nu sa puaće traĭi fara împrumuturĭ, kî ĭe tuot skump, da plățîļi sînt miś — ne može se živeti bez zajmova, jer je sve skupo, a plate su male ◊ đes a luvat împrumut đi la mińe, śikă, numa să arańaskă kopiĭi — često je uzimao zajam od mene, veli, samo da prehrani decu ♦ var. înprumut ♦ var. prumut [Por.] ∞ împrumuta  [Vidi]

5967  împrumuta  împrumuta  зајмити  împrumutauo împrumut, ĭel împrumu) [akc. împrumuta] (gl. p. ref.) — zajmiti, pozajmiti ◊ sa împrumută măĭ đes bańi, da sa puaće împrumuta șî ažutarĭa la lukru, gostîĭa la nuntă, șî alta — pozajmljuju se najčešće pare, ali se može zajmiti i pomoć u poslu, gošćenje na svadbi, i drugo ◊ aăla kare ĭa înprimut, datuorĭ ĭe să-l întuarkă pi vuorbă — onaj ko uzima zajam, dužan je da ga vrati po dogovoru [Por.]   [Vidi]

5323  împuțî  împuțî  усмрдети  împuțîuo ma împuțăsk, ĭel sa împuțîașće) [akc. împuțî] (gl. p. ref.) — usmrdeti se, pokvariti se ◊ karńa ńisarată ĭut sa împuće — nesoljeno meso brzo se usmrdi [Por.] ∞ puțî   [Vidi]

2935  împuțîna  împuţina  умањити  împuțînauo împuțîńeḑ, ĭel împuțîńaḑă) [akc. împuțîna] (gl. p.) — umanjiti, smanjiti iznos nečega ◊ s-a înkis șkuala, kî s-a înpuțînat kopiĭi — škola se zatvorila, jer se smanjio broj dece ◊ împuțîńaḑă mînkarĭa kîći kîta, dakă vrĭeĭ sî slabĭeșć — smanjuj pomalo hranu, ako želiš da oslabiš ◊ bań ĭastă, numa ļi s-a împuțînat vrĭadunovaca ima, ali im se smanjila vrednost ◊ n-am ku śe să ud bașćaua, kî s-a împuțînat apa în rîunemam čime da zalijem baštu, jer se smanjila voda u reci ♦ var. înpuțîna ♦ supr. mulțî [Por.] ∞ puțîn  [Vidi]

2938  împuțînat  împuţinat  умањен  împuțînat (împuțînată) (mn. împuțînaț, împuțînaće) [akc. împuțînat] (prid.) — umanjen, smanjen ◊ apa în ogaș ĭe mult împuțînată, n-o sî avĭem unđe adapa vićiļi — voda u potoku je mnogo smanjena, nećemo imati gde da pojimo stoku ◊ lumĭa în sat ĭe atita împuțînată, đi gata a ramas satu guol — ljudstvo u selu je toliko smanjeno, da je selo ostalo gotovo pusto ♦ var. înpuțînat ♦ supr. mulțît [Por.] ∞ puțîn  [Vidi]

5971  împuĭa  împuia  украшавати  împuĭauo împuĭ, ĭel împuĭe) [akc. împuĭa] (gl. p. ref.) — 1. ukrašavati, šarati ◊ mĭ-a țasut muma kimĭașă đi in, ș-akuma o împuĭe ku puĭ kare au tuoț baĭețî — izatkala mi mati košulju od lana, a sada je ukrašava šarama kakve imaju svi momci 2. izleći mladunce, ispiliti se ◊ în șărpariĭa a mare vara-sta atîta s-a împuĭat balauri đi fiuorļi ći ĭau kînd iĭ vĭeḑ kum ḑak la suare — u velikom zmijarniku ovog leta toliko su se ispilili smukovi, da te jeza hvata kad ih vidiš kako se izležavaju na suncu ♦ var. înpuĭa [Por.] ∞ puĭ  [Vidi]

5972  împuĭat  împuiat  украшен  împuĭat (împuĭată) (mn. împuĭaț, împuĭaće) [akc. împuĭat] (prid.) — ukrašen, izvezen ◊ ń-aratat ku drag ńișći păturĭ împuĭaće, ku puĭ kare ĭa sîngură a izaflat — pokazala nam je s ponosom ukrašene prekrivače, sa motivima koje je ona sama izmislila ♦ var. înpuĭat ♦ sin. împistrișat [Por.] ∞ puĭ  [Vidi]

5973  împuĭatură  împuitură  шара  împuĭatu (mn. împuĭatu) [akc. împuĭatură] (i. ž.) — 1. šara, vez; ukras ◊ kimĭeșîļi lu Rumîńśiļi đi la Kraĭna au împuĭaturĭ măĭ mulće șî măĭ frumuasă đi kît anuaștre — košulje Vlajni iz Krajine imaju više i lepše šare od naših 2. ukrašavanje ◊ fĭaćiļi marĭ đemult tare a bagat sama să-nvĭață śe guod măĭ bun împuĭatură, kă măĭ mare katare avut aļa kare a împuĭat frumuos țuaļiļi — udavače su nekad mnogo vodile računa da što bolje savladaju ukrašavanje, jer su na većoj ceni bile one koje su lepše ukrašavale odeću ♦ var. înpuĭatu [Por.] ∞ puĭ  [Vidi]

5894  împurpađi  îmbrobodi  забрадити  împurpađiuo împurpađesk, ĭel împurpađașće) [akc. împurpađi] (gl. p. ref.) — zabraditi ◊ muĭeriļi s-a împurpađesk ku kîrpa, kî ĭe urît sî mĭargă ku kapu guol — žene se zabrađuju maramom, jer je ružno da idu gologlave ♦ var. ămpropođi (Tanda) ♦ supr. đispurpađi [Por.] ♦ dij. var. înpropađi (Metovnica ?), împarpađi (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. înpărpăđi (Melnica) [Mlava]  [Vidi]

5975  împușka  împușca  упуцати  împușkauo împușk, ĭel împușkă) [akc. împușka] (gl. p. ref.) — upucati, ubiti puškom; raniti ◊ pi muu a împușkat veśinu luĭ kînd a fuost în urk dupa lupĭ — dedu je upucao njegov komšija kad su bili u hajci na vukove ♦ var. înpușka [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

5976  împușkat  împușcat  упуцан  împușkat (împușkată) (mn. împușkaț, împușkaće) [akc. împușkat] (prid.) — upucan, ustreljen, pogođen puškom ◊ puorku, împușkat la doă luokurĭ, nu s-a dus đeparće — svinja, pogođena na dva mesta, nije otišla daleko ♦ sin. înpușkat [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

2419  în  în  у  în (predl.) — u, na ◊ nu ći mistaka în lukru lu tuoĭa — ne mešaj se u tuđi posao ◊ a pļekat ku karu pi drum în đal — krenuo je kolima putem na gore ◊ îndarăt = în + darăt — unazad = u + nazad ◊ kînd sa vorbiașće, măĭ đi mulće uorĭ „î” đin „în” sa pĭarđe, sa-ngiće, șă-n luoku luĭ skriĭem o liniuță — u govoru se „î” iz „în” najčešće gubi, guta se, i u umesto njega pišemo crticu ♦ var. ăn [Por.] ♦ dij. var. îm (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

2  înainće  înainte  напред  înainće [akc. înainće] (pril.) — 1. (za kretanje) napred ◊ ĭel luvă înainće, pin namĭeț pănă-n brîu, da alalț dupa ĭel — on je krenuo napred, kroz smetove do pojasa, a ostali za njim ◊ la prazńik stapînu kășî sa înkină sî đa tuot înainće — na slavi domaćin metaniše da krene sve napred 2. (za položaj) pred, ispred ◊ sa ćiame rău đi ĭel, nu kućaḑă sî ĭasă înainća luĭ — boji ga se strašno, ne sme da izađe pred njega 3. (za vreme) a. pre, ranije; nekad ◊ a veńit la lukru înainća lu tuoț — došao je na posao pre svih ◊ s-a luvat đi gît pintru vro luază śe s-a întîmplat înainće — uhvatili se za gušu zbog neke gluposti koja se desila ranije b. ubuduće, na tamo ◊ m-am žurat la lumanarĭe kă đi astîḑ înainće nu măĭ bĭeuzakleo sam se na sveću da od danas na tamo više neću piti ♦ var. nainće [Por.] ♦ dij. var. înăinťe [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2347  înapoĭșa  înapoia  унатрашке  
înapoĭșa [akc. înapoĭșa] (pril.) — unatraške, unazad, nazad ◊ s-a mîńiĭat pră muĭare, ș-a spumîntato k-o puńe pră kal, șî mărgînd înapoĭșa, o-ntuarśe la tat-sunaljutio se na ženu, i zapretio joj da će je staviti na konja, i idući unatraške, vratiti je ocu [Mlava] ♦ dij. var. înapuoĭśa ◊ l-a-nvațat draku să-ntuarkă opinśiļi ku gurguu înapuoĭșa, să no-l gasîaskă urmașî pi urmă — naučio ga đavo da okreće opanak sa šiljkom unazad, da ga potera na otkrije po tragu ♦ dij. var. înapuoĭļa [Por.] ∞ înapu
  
[Vidi]

4054  înapuoĭ  înapoi  уназад  înapu [akc. înapuoĭ] (pril.) — (o kretanju) unazad; naopako ◊ a stokńit buoĭi înapuoĭ, kă n-a putut să trĭakă ku karu pista rîuterao je volove unazad, jer nije mogao da pređe kolima preko reke ◊ parke ĭe blîstamat, tuot iĭ mĭarźe înapuoĭ — kao da je proklet, sve mu ide naopako ♦ var. înapuoĭșa ♦ sin. îndarăt [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5978  înarma  înarma  наоружати  înarmauo înarmĭeḑ, ĭel înarmĭaḑă) [akc. înarma] (gl. p. ref.) — (zast.) naoružati ◊ țara nuastră a înarmat baĭețî șî ĭ-a trîmĭes în razbăl — naša država je naoružala mladiće i poslal ih u rat [Por.] ∞ arma  [Vidi]

5426  înbuna  aproba  одобрити  înbunauo înbun, ĭel înbu) [akc. înbuna] (gl.) — (zast.) odobriti, obećati, dodeliti ◊ nu înbuna ńimika śe nu puoț să țîń — ne obećavaj ništa što ne možeš da ispuniš ◊ tatî-su ĭ-a înbunat un luok đi miraz — otac joj je obećao njivu za miraz ◊ mĭ-a-nbunat kă-m dă bań înprimut — obećao je da će mi dati novac na zajam [Por.] ∞ bun  [Vidi]

5192  înțarkat  îțărcat  одлучен  înțarkat (înțarkată) (mn. înțarkaț, înțarkaće) [akc. înțarkat] (prid.) — (o sisanju) odlučen, odbijen od vimena ◊ avut doĭ ĭeḑ înțarkaț, șî un sugarĭ — imao je dva odlučena jareta, i jedno sisavče [Stig] ∞ înțarka  [Vidi]

5670  înțărușa  înțărușa  набости се  înțărușauo ma înțăruș, ĭel sa înțărușă) [akc. înțărușa] (gl. ref.) — (med.) nabosti se na šiljat predmetuomu sa înțarușă kînd kalkă în śuava askuțît — čovek se nabode kad nagazi na nešto oštro ◊ s-a înțărușat în spińe, aļergînd đeskulț dupa viće — naboo se na trn, trčeći bosonog za stokom [Por.] ∞ țaruș  [Vidi]

2006  înțîpeńi  înțăpeni  јачати  înțîpeńiuo înțîpeńiesk, ĭel înțîpeńiașće) [akc. înțîpeńi] (gl. p. ref.) — 1. jačati, snažiti ◊ prînḑă bińe, sî puoț a-nțîpeńi đi kosît, kî ĭe kosîtu lukru grĭeuručaj dobro, da možeš ojačati za kosidbu, jer je košenje težak posao 2. ukrutiti se, izgubiti elastičnost; stegnuti se; smrznuti se; zalediti se ◊ a statut mult la źier, ș-a-nțîpeńit atîta đi nu puaće sufla — stajao je mnogo na mrazu, i toliko se ukrutio da ne može disati 3. učvrstiti, stabilizovati; fiksirati ◊ ĭa rangu, șî baće pomîntu pi lînga șćump sî sa înțîpeńaskă gardu, sî nu măĭ kadă kînd sa va frĭeka puorśi đi ĭel — uzmi ćuskiju i nabij zemlju oko stuba da se učvrsti ograda, da više ne pada kada se svinje budu češale o nju ♦ supr. slabi [Por.]  [Vidi]

2018  înțîpeńit  înţepenit  ојачан  înțîpeńit (înțîpeńită) (mn. înțîpeńiț, înțîpeńiće) [akc. înțîpeńit] (prid.) — ojačan, pojačan, osnažen; pričvršćen, učvršćen; ukrućen ◊ am înțîpeńit đi frig, nu puot ńiś să miśk đin luok — ukrutio sam se od hladnoće, ne mogu ni da se maknem s mesta ♦ var. anțîpeńit (Tanda) ◊ tuoț žuakă, da ĭel stă-n kuot, anțîpeńit, parke iĭ frikă đi fĭaće kare-l kĭamă în uoră — svi igraju, samo on stoji u ćošku, skamenjen, kao da se prepao od devojaka koje ga zovu u kolo ♦ sin. întarit, înkrîmeńit [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

4187  înćingatuare  încingătoare  опасивач  înćingatuare (mn. înćingatuorĭ) [akc. înćingatuare] (i. ž.) — opasivač, predmet koji se vezuje oko pojasa ◊ înćingatuare ĭe fiĭe śe înśins pista brîu opasivač je bilo šta što opasano oko pojasa ◊ braśirļi a fuost un fĭeļ đi înćingatuare — tkanice su bile jedna vrsta opasivača [Por.] ∞ înśinźe  [Vidi]

5190  înćins  întins  испружен  înćins (înćinsă) (mn. înćinș, înćinsă) [akc. înćins] (prid.) — 1. ispružen ◊ a gasît balauru, gros ka mînă, ḑaśe înćins supt skărĭ, nu l-a omorît kă aĭa ĭe vilva kășî — našli su smuka, debelog ko ruka, leži ispružen pod stepeništem, nisu ga ubili jer je to duh kuće 2. nastavljen, produžen ◊ lukru n-a fuost nou numa înćins aăla đin ḑîua đi-ntîń — posao nije bio nov nego samo nastavljen onaj od prethodnog dana (Tanda) [Por.] ∞ înćinźe   [Vidi]

5189  înćinźe  întinde  пружити  înćinźeuo înćing, ĭel înćinźe) [akc. înćinźe] (gl. p. ref.) — 1. pružiti se ◊ nu vrĭa ńiś mîna să înćingă, să ĭa sîngur, numa așćată altu să-ĭ đa mînkare— neće ni ruku da pruži, da se sam posluži, nego čeka drugi da ga hrani [GPek] ◊ în luok să latre kînd vińe vrunu, mîrțuaga-ĭa đi kîńe sa-nćins kît ĭe đi lungă șî ḑaśe supt ļemn la umbră gruasă — umesto da laje kad neko dođe, ona mrcina od psa se ispružila koliko je duga, i leži pod drvetom u debelom hladu ◊ kînd ĭeșîră đin padure, ĭeșîră la drum larg kare sa-nćinźe pănă la oraș — kad su izašli iz šume, izašli su na širok put koji se pružao sve do varoši 2. prostirati, postavljati ◊ muma înćinźe skimburļi pi gard — majka prostire veš na ogradi ◊ đi vrĭamĭa đi prînḑ, muĭeriļi înćing masa — za vreme ručka, žene postavjaju sofru (Rudna Glava) 3. nastaviti, produži ◊ đestul đi astîḑ, lukru ś-a ramas ănćinźem mîńe đinuapće — dosta za danas, preostali posao nastavićemo sutra rano (Tanda) 4. (nutr.) umakati, umočiti ◊ mare dulśață ĭe kînd înćinź ku koļașa în ćigańe ku pîržîtură đi karńe — velika je poslastica kad umačeš kačamak u tiganj sa močom od isprženog mesa [Por.]  [Vidi]

4321  îndamînă  îndemână  доступно  îndamînă [akc. îndamînă] (pril.) — dostupno, na dohvat ruke, pri ruci ◊ kînd uomu traĭașće la munće, trăbe să țînă întođeuna kuțît or sakure îndamînă — kad čovek živi u planini, treba uvek da drži nož ili sekiru na dohvat ruke ◊ s-a omorît katînd, șî n-a gasît, basama a ursat să nu-ĭ fiĭe luĭ îndamînă — ubio se tražeći, ali nije našao, verovatno je suđeno da njemu ne bude dostupno ◊ nu ĭ-a fuost kuțîtu îndamînă, da la fi taĭat ka pi puork — nije mu bio nož pri ruci, a zaklao bi ga ko svinju [Por.] ∞ mînă  [Vidi]

5368  îndarăt  îndărăt  назад  îndarăt [akc. îndarăt] (pril.) — nazad, natrag ◊ ćemîndu-sa kă rîtaśesk, s-antuors îndarăt đi la žumataća drumuluĭ — strahujući da će zalutati, vratitili se nazad sa pola puta ◊ (u izr.) đindarăt < đe îndarăt — otpozadi ♦ sin. înapuup. îndarećișļa [Por.]  [Vidi]

2432  îndată  îndată  скоро  îndată [akc. îndată] (pril.) — (za vreme) skoro ◊ ț-a kriśit mum-ta să n-o așćieț, kă nu vińe îndată — poručila ti je majka da je ne čekaš, jer neće doći skoro ◊ (pej.) numa tu așćiată-l, îndată-ț vińe — samo ga ti čekaj, skoro će ti doći (=dockan, ili nikad) ◊ (komp.) măĭ îndată — skorijeuĭtî-će să viń măĭ îndată śe puoț, kă avĭem lukru mult — gledaj da dođeš što skorije možeš, jer imamo mnogo posla ◊ (u izr.) đi-ntadă — šro pre, što ranije ◊ ar fi bun să vină kît đi-ndată — bilo bi dobro da dođe što pre [Por.]  [Vidi]

6103  îndoi  îndoi  удвојити  îndoiuo îndoĭesk, ĭel îndoĭașće) [akc. îndoi] (gl. p. ref.) — 1. udvojiti, udvostručiti ◊ kînd a trîbuit ață măĭ gruasă, muĭarĭa a luvat doă gĭame ku ață supțîrĭe, șî, torkînd, ļ-a-ndoĭit în tr-o ață gruasă — kad je bio potreban deblji konac, žena je uzimala dva kalema tankog konca, i, predući, udvojila ih u jedan deblji konac 2. (psih.) premišljati se, lomiti, biti u dilemi ◊ mult s-a îndoĭit, pănă n-a rașît dupa kare baĭat sî sa mariće — mnogo se lomila dok nije odlučila za kog momka da se uda [Por.]  [Vidi]

3895  înđemna  îndemna  нагонити  înđemnauo înđemn, ĭel înđamnă) [akc. înđemna] (gl. p. ref.) — nagoniti, nagovarati, podsticati, podbadati; mamiti, namamiti ◊ n-a fakut aĭa đi vuoĭa luĭ, numa ka kînd la înđemnat draku sî fakă așa nîsarîmbă — nije to učinio svojom voljom, nego kao da ga je nagovorio đavo da učini takvu glupost ◊ draku înđamnă uomu sî fakă rîaļe — đavo nagoni čoveka da čini zlo ◊ la bîlś tuot ńigustuorĭu ći înđamnă să kumpirĭ numa đi la ĭel — na vašaru svaki trgovac te mami da kupiš samo kod njega [Por.]  [Vidi]

5959  înđesa  îndesa  притискати  înđesauo înđes, ĭel înđasă) [akc. înđesa](gl. p. ref.) — pritiskati, zbiti, nabiti; naprezati se ◊ s-a rugat đi ĭel să n-o înđasă atîta, ama ĭel n-askultato — molila ga je da je ne pritiska toliko, ali on je nije poslušao ◊ đi źaba sa înđesat atîta să rađiśe saku, n-a putut kî ĭe înga slab — badava se naprezao troliko da podigne džak, nije mogao jer je još uvek slab ◊ înđasă bińe grîu în sak, să-nkĭape măĭ mult — nabij dobro žito u džak, da stane više ♦ sin. pisa [Por.]  [Vidi]

5960  înđesală  îndesală  напрезање  înđesalăuo înđes, ĭel înđasă) [akc. înđesală] (gl. p. ref.) — naprezanje; pritisak ◊ s-a pus șă înđasă, șî înđasă kît puaće, la urmă înđesala-ĭa ĭa ĭeșît pi nas kî ĭa pokńit śuauă-n kriĭirĭ — počeo je da pritiska, pa pritiska iz sve snage, na kraju mu je to naprezanje izašlo na nos jer mu je nešto puklo u mozgu [Por.] ∞ înđesa  [Vidi]

1716  înđirĭepta  îndrepta  исправити  înđirĭeptauo înđirĭept, ĭel înđirĭaptă) [akc. înđirĭepta] (gl. p. ref.) — ispraviti ◊ kînd ĭasă đin kļanță, ogașu sa-nđirĭaptă, ș-așa țîńe đirĭept pănă la rîu în vaļe — kada izađe iz klisure, potok se ispravlja, i tako teče pravo sve do reke u dolini ◊ înđirĭaptî-će, nu mĭerźa kokoșat ka muoșo-l batrîn — ispravi se, nemoj ići pogrbljen kao starac ♦ / înu + đirĭeptprav [Por.]  [Vidi]

4653  înđisară  îndeseară  увече  înđisară [akc. înđisară] (pril.) — uveče ◊ a înbunat kă vińe înđisară la mińe — obećao je da će doći uveče kod mene ◊ așćată ibuomńiku să-ĭ vină înđisară, în kapu murguluĭ — čeka ljubavnika da joj dođe uveče, u sumrak ♦ sin. astară [Por.] ∞ sară  [Vidi]

1753  înfirekat  înferecat  окован  înfirekat (înfirekată) (mn. înfirekaț, înfirekaće) [akc. înfirekat] — (zast.) okovan gvožđem, bačen u gvožđe ◊ ăl purtară pin sat ļegat șî înfirekat — provedoše ga kroz selo vezanog i okovanog ♦ supr. đisfirekat [Por.] ∞ înfireka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1891  înfluri  înflori  цветати  înfluriuo înfluor, ĭel înfluare) [akc. înfluri] (gl. p. ref.) — (bot.) cvetati, procvetati, rascvetati (se) ◊ înfluriră fluoriļi, sa umplu kîmpu đi mîndriĭe — procvetalo je cveće, napunila se livada lepotom [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1893  înfluritu  înflorire  цветање  înfluritu (mn. înfluritu) [akc. înflurit] (i. s.) — (bit.) cvetanje, rascvetavanje ◊ primovara ĭe șî kald, bună vrĭamĭa đi înfluritu fluorilor, akuș înfluor kîmpiĭiļi tuaće — proleće je i toplo, pravo je vreme za cvetanje cveća, uskoro će procvetati sva polja [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1894  înfluritură  înfloritură  украс  înfluritu (mn. înfluritu) [akc. înfluritură] (i. ž.) — ukras, šara; (pej.) mrlja; brljotina ◊ a umplut arćiĭĭa đi-nfluriturĭ, śkă, daskulu așa ĭ-a-nvațat — ispunila je papir šarama, veli, učitelj ih je tako učio [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

4501  înfrațî  înfrăți  братимити  înfrațîuo înfrațăsk, ĭel înfrațîașće) [akc. înfrațî] (gl. p. ref.) — (mag.) bratimiti, pobratimiti ◊ atîta đi bun a traĭit iĭ duoĭ înga đi la kopilariĭe, đi la urmă sa do înfrațît în bisîarikă — toliko su dobro živeli još od detinjstva, da su se na kraju pobratimili u crkvi ◊ (mag.) fraț đi pi kruśe s-a înfrațăsk pintru vro buală la vro kruśe la morminț đi kare sa ļagă, pănă vro babă ļi đeskîntă — braća po krstu bratime se zbog neke bolesti kod nekog krsta na groblju, dok im neka baba baje ◊ (bot.) đintr-un buob đi grîu, înfrațăsk măĭ mulće firurĭ — iz jednog zrna žita, proklija više stabljika [Por.] ∞ fraće  [Vidi]

4503  înfrațîĭe  înfrățire  братимљење  înfrațîĭe (mn. înfrațîĭ) [akc. înfrațîĭe] (i. ž.) — (ret.)(mag.) bratimljenje ◊ a gasît muma un kopil đin ńam bun kare vrĭa sî sa înfrațîaskă ku nana, șî s-a dus la înfrațîĭe la morminț — našla je majka jednog dečka iz dobre familije koji hoće da se bratimi sa mojim batom, pa su otišli do groblja na bratimljenje [Por.] ∞ fraće   [Vidi]

2384  înfrikoșa  înfricoșa  застрашити  înfrikoșauo înfrikoșîăḑ, ĭel înfrikoșîaḑă) [akc. înfrikoșa] (gl. p. ref.) — zastrašiti, uplašiti ◊ nu ma înfrikoșa ku povĭeșć đ-aĭ muorț, kî mi frikă șî đ-aĭ viĭ pănă-pănă — nemoj me plašiti pričama o mrtvima, jer se i živih veoma, veoma plašim [Por.] ∞ frikă  [Vidi]

2385  înfrikoșat  înfricoșat  застрашен  înfrikoșat (înfrikoșată) (mn. înfrikoșaț, înfrikoșaće) [akc. înfrikoșat] (prid.) — zastrašen, preplašen, uplašen ◊ mi sa-mparu kî s-auḑî śuaua đin morminț, șî ĭuo trĭekuĭ pi lînga iĭ ku o mînă đi ińimă, tuot înfrikoșat — učinilo mi se da se čuje nešto sa gorblja, i ja sam prošao pored nega stegnuta srca, sav preplašen [Por.] ∞ frikă   [Vidi]

1820  înfrunta  înfrunta  увредити  înfruntauo ma înfrunt, ĭel sa înfruntă) [akc. înfrunta] (gl. p. ref.) — uvrediti (se), izgrditi (se); govoriti nekom otvoreno u lice neprijatne stvariuomu sa-nfruntă kînd iĭ spuń śeva đeșkis, śe-ĭ nuĭe pi vuoĭe, ș-aĭa iĭ spuń đirĭept în frunće — čovek se vređa kada mu kažeš nešto otvoreno, što mu nije po volju, i to mu kažeš direktno u čelo (=lice) ◊ nu-ĭ spuńa aĭa ś-aĭ auḑît đi ĭa, kî sa-nfruntă đi muarće — nemoj joj reći to što si čula o njoj, jer će se na smrt uvrediti ◊ baba țîfnuasă, sa-nfruntă ĭuta șî ļesńe — baba je prznica, vređa se brzo i lako ◊ nu măĭ vrĭeu să am trĭabă ku ĭel, kă numa ma-nfruntă đi fiĭ śe — ne želim više da imam posla s njim, jer me samo grdi za bilo šta [Por.] ∞ frunće   [Vidi]

1821  înfruntaśuńe  înfruntăciune  увреда  înfruntaśuńe (mn. înfruntaśuń) [akc. înfruntaśuńe] (i. ž.) — uvreda, ukor, prekor, grdnja ◊ mĭ-a fakut prĭa mare înfruntaśuńe, nu puot să trĭek ļesńe pista ĭa — naneo mi je preveliku uvredu, ne mogu lako da pređem preko nje [Por.] ∞ frunće  [Vidi]

1822  înfruntat  înfruntat  увређен  înfruntat (înfruntată) (mn. înfruntaț, înfruntaće) [akc. înfruntat] (prid.) — uvređen ◊ prĭa grĭeu mis înfruntat, nu puot ma đizmîńiĭa așa ļesńe kum vrĭeț vuoĭ — previše sam uvređen, ne mogu se odljutiti tako lako kako vi hoćete [Por.] ∞ frunće  [Vidi]

5060  îngalḑî  încălzi  загрејати  îngalḑîuo îngalḑăsk, ĭel îngalḑașće) [akc. îngalḑî] (gl. p. ref.) — zagrejati, zagrejavati ◊ a fakut fuoku la kamin, ș-a îngalḑît oźaku bińe kă vin kopiĭi đ-a fară îngețaț đi frig — naložila je vatru na kaminu, i dobro zagrejala odžak, jer dolaze deca spolja smrznuta od hladnoće ◊ tare sa îngalḑît sî sa prindă la lukru șî sî sa muće în oraș — jako se zagrejao da se zaposli i preseli u grad ♦ / < în+kalḑî [Por.] ∞ kald  [Vidi]

2466  îngădui  îngădui  причекати  îngăduiuo îngăduĭ, ĭel îngăduĭe) [akc. îngădui] (gl.) — pričekati, sačekati; odgađati neku radnju usled čekanja ◊ îngăduĭe kîta, nu grabi — sačekaj malo, ne žuri ◊ ĭuo îngăduĭ đi đesńiață, șî nu măĭ puot — ja čekam (=odgađam prekid čekanja) od jutros, i više ne mogu ♦ sin. așćepta [Por.]  [Vidi]

4999  îngeța  ingheța  заледити  îngețauo îngeț, ĭel îngĭață) [akc. îngeța] (gl.) — zalediti, lediti, slediti ◊ afară a strîns źeru, la nuapće tuot are s-îngĭață — napolju je stegao mraz, noćas će se sve zalediti ◊ a ramas skimburļi uđe pi gard, a dat źeru ș-atîta skimburļi a-ngețat đi s-a fakut pĭatră — ostalo je mokro rublje na ogradi, udario je mraz i rublje se toliko sledilo da se pretvorilo u kamen ◊ kînd a vaḑut kă aļargă ku sakurĭa dupa ĭel, luĭ a-ngețat ińima đi frikă — kad je video da ga juri sekirom, njemu se srce sledilo od straha [Por.] ∞ gĭață   [Vidi]

5000  îngețat  înghețat  залеђен  îngețat (îngețată) (mn. îngețaț, îngețaće) [akc. îngețat] (prid.) — zaleđen, sleđen, smrznut ◊ a trekut ku vićiļi pista rîu îngețat, numa a bagat sama să nu đa pista gĭață supțîre — prešli su sa stokom preko zaleđene reke, samo su pazili da ne nalete na tanak led ◊ ļimba rumîńaskă ḑaśe pi moarće, kînd ćińerișu dă s-o vorbĭaskă, parke ļi gura îngețată, da ińima guală — vlaški jezik je na samrti, kad ga mladi govore, kao da su im usta zaleđena, a srce prazno ♦ supr. đižgețat [Por.] ∞ gĭață  [Vidi]

5371  îngițî  înghiți  гутати  îngițîuo îngit, ĭel îngiće) [akc. îngițî] (gl. p. ref.) — gutati, progutati ◊ dupa śe sa mĭastîkă bun în gură, mînkara sa îngiće — kad se dobro sažvaće u ustima, hrana se proguta ◊ balauru puaće să îngită șokîćiļi întrĭeg — smuk može da proguta celog miša [Por.] ∞ gît  [Vidi]

5373  îngițît  înghițit  гутање  îngițîtup>1up> (mn. îngițîtu) [akc. îngițît] — gutanje ◊ kînd pi uom ăl duare în gît, luĭ ĭe îngițîtu tare dureruos— kad čoveka boli grlo, njemu je gutanje jako bolno ♦ var. îngițală [Por.] ∞ îngițî  [Vidi]

5375  îngițîtuare  înghițitoare  грло  îngițîtuare (mn. îngițîtuorĭ) [akc. îngițîtuare] (i. ž.) — (anat.)(ret.) grlo ◊ îngițîtuarĭa ĭe ușa gîtuluĭ — grlo su vrata ždrela ◊ la puodu îngițîtuori ĭe ļimburușuna nepcima grla nalazi se resica ♦ sin. gît [Por.] ∞ îngițî  [Vidi]

5559  îngimpa  înghimpa  грепсти  îngimpauo îngimp, ĭel îngimpĭe) [akc. îngimpa] (gl. p. ref.) — grepsti, bosti ◊ kopilu a raśit, sa vaĭtă kă-l îngimpă śuava în gît — dete se prehladilo, žali se da ga nešto grebe u grlu [Por.]  [Vidi]

3129  îngîlbińit  îngălbenit  пожутео  îngîlbińit (îngîlbińită) (mn. îngîlbińiț, îngîlbińiće) [akc. îngîlbińit] (prid.) — 1. (color) požuteo, postao žut ◊ bolnau đi gîlbinare, a-ngîlbińit ka śara — bolestan od žutice, požuteo je kao vosak ◊ a veńit tuamna, a-ngîlbińit frunḑa în duos — došla je jesen, požutelo je lišće u šumi ♦ var. îngîlbeńit, îngălbińit, ăngălbińit 2. (med.) prebledeti, izgubiti krv u licu ◊ kînd îĭ spusîră k-a murit mumî-sa, ĭel sa pĭerdu, șî statu într-o vrĭame îngîlbińit șî luvat, fara pik đi sînźe în firĭe — kad mu rekoše da mu je majka umrla, on se izgubi, i stajaše jedno vreme bled i oduzet, bez kapi krvi u licu [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

2087  îngîna  îngâna  подражавати  îngînauo îngîn, ĭel îngînă) [akc. îngîna] (gl.) — (pej.) podražavati nečiji govor, imitirati, oponašati ♦ (fig.) rugati se nekom, ponavljajući njegov način govora, začikivati ga ◊ nu m-a-ngîna, kî kapiț bataĭe! — nemoj me imitirati (=nemoj mi se rugati), jer ćeš dobiti batine! [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2088  îngînat  îngânat  подражаван  îngînat (îngînată) (mn. îngînaț, îngînaće) [akc. îngînat] (prid.) — podražavan, podvrgnut imitiranju, ruganju, podsmehu(fig.) ismejan ◊ ĭuo am vrut măĭ bun, la urmă am ĭeșît kornut: întra lume sînt îngînat șî fakut đi rîs — ja sam hteo najbolje, na kraju sam ispao rogonja: pred ljudima sam imitiran i ismejan [Por.] ∞ îngîna  [Vidi]

3380  îngļimpa  înghimpa  пробадати  îngļimpauo îngļimp, ĭel îngļimpă) [akc. îngļimpa] (gl. p. ref.) — (med.) probadati, grepsti, čupkati ◊ a baut apă rîaśe, śă-l îngļimpă-n gît, a raśit sî ĭară o sî-ĭ sa umfļe śerbiśi — pio je hladnu vodu i grebe ga u grlu, prehladio se i opet će mu nateći krajnici ◊ sa vaĭtă kă-l îngļimpă în pĭept — žali se da ga probada u grudima ♦ (skr.) gļimpa (gļimp, gļimpă) [Por.]   [Vidi]

4325  îngrađi  îngrădi  оградити  îngrađiuo îngrađesk, ĭel îngrađiașće) [akc. îngrađi] (gl. p. ref.) — (tehn.) ograditi, izgraditi ogradu oko nečega ◊ n-a îngrađit klańa ku fîn șî tuată a śuguļito uoiļi — nije ogradio stog sa senom, i svog su ga očerupale ovce ◊ a îngrađit ļivađa ku spiń — ogradio je livadu trnjem ◊ strunga la munće trăbe îngrađi ku gard țapîn pintru lupĭ — staju u planinii treba ograditi jakom ogradom zbog vukova [Por.] ∞ gard  [Vidi]

4326  îngrađit  îngrădit  ограђен  îngrađit (îngrađită) (mn. îngrađiț, îngrađiće) [akc. îngrađit] (prid.) — (tehn.) ograđen ◊ konaśiļi la munće a fuost îngrađiće ku parĭ — konaci u planini bili su ograđeni koljem ◊ măĭ bun ĭe kînd ĭe traușa kășî îngrađită ku zîd đi pĭatră, kă nu măĭ putraḑîaśe ńiśkînd — najbolje je kad je kućno dvorište ograđeno zidom od kamena, jer ne truli nikada ◊ đi źaba ĭe luoku îngrađit, ĭară puorśi aĭ sîrbaćiś a tunat ș-a zatrit kukuruubadava je njiva ograđena, opet su divlje svinje provalile i satrle kukuruz [Por.] ∞ gard  [Vidi]

4826  îngrașa  îngrășa  угојити  îngrașauo îngras, ĭel îngrasă) [akc. îngrașa] (gl. p. ref.) — gojiti, ugojiti, udebljati ◊ ș-akuma lumĭa mînă puorśi în padure la žîr, kă akolo măĭ bun sa îngrașă — i sada ljudi teraju svinje u šumu na žir, jer se tamo najbolje ugoje ◊ kînd parințî nu bagă sama kîće dulśețurĭ dau la kopiĭ, iĭ sa îngrașă ka pĭapińi — kad roditelji ne vode računa koliko slatkiša daju deci, on se ugoje ko lubeniceup. îngroșa [Por.] ∞ gras  [Vidi]

4827  îngrașat  îngrășat  угојен  îngrașat (îngrașată) (mn. îngrașaț, îngrașaće) [akc. îngrașat] (prid.) — ugojen, gojazan, debeo ◊ đemult gata n-a fuost ńima să fiĭe așa îngrașat, kum ĭastă akuma gata în tota kasa — nekada nije bilo nikog da je tako ugojen, kao što ima sada gotovo u svakoj kući ◊ đemult uom îngrașat s-a sokoćit kî ĭe gazdă, da akuma sa vĭađe kî ĭe grasîmĭa buală — nekada su se gojazni ljudi računali u bogataše, ali sada se vidi da je gojaznost bolest [Por.] ∞ gras  [Vidi]

6145  îngrižît  îngrijit  забринут  îngrižît (îngrižîtă) (mn. îngrižîț, îngrižîće) [akc. îngrižît] (prid.) — zabrinut ◊ s-a dus ćińerișu în rat, aĭ batrîń a ramas sîngurĭ la kasă, tare îngrižîț la śe o să ĭasă beļaua-ĭa — mladići su otišli u rat, a stari su ostali sami kod kuće, jako zabrinuti na šta će izaći taj belaj [Por.] [Por.] ∞ grižă   [Vidi]

2789  îngropa  îngropa  закопати  îngropauo îngruop, ĭel îngruapă) [akc. îngropa] (gl. p. ref.) — 1. zakopati, zakopavati ◊ kînd pi vrunu ăl lovĭașće trîasńitu, trăbe ĭuta să-l đizbraśe, șî să-l îngruape în pomînt — kad nekog udari grom, treba brzo da ga svuku i da ga zakopaju u zemlju 2. sahraniti pokojnika ◊ n-avut kînd ńiś să-ĭ îngruape pi aĭ muorț, numa așa ĭ-a lasat, pi kîmpiĭa ratuluĭ — nisu imali kad ni da zakopaju mrtve, nego su ih tako ostavili na ratnom polju ♦ supr. đizgropa [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

2792  îngropamînt  îngropamânt  погреб  îngropamînt (mn. îngropamîntu) [akc. îngropamînt] (i. s.) — (rel.) pogreb, sahrana, ukop ◊ la tuot îngropamîntu baće arîngu la bisîarikă, șî ĭasă puopa ku litiĭļi — na svakom pogrebu lupa crkveno zvono, i izlazi pop sa litajama [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

2790  îngropat  îngropat  закопан  îngropatup>1up> (îngropată) (mn. îngropaț, îngropaće) [akc. îngropat] (prid.) — zakopan, zatrpan zemljom ◊ aĭ batrîń, kare avut bań, ĭ-a țînut îngropaț în pomînt — stari, koji su imali pare, držali su ih zakopane u zemlji ◊ ńimik đin uom nuĭe, numa putraḑîașće îngropat în pomînt — ništa od čoveka nema, samo truli zakopan u zemlji ♦ supr. đizgropat [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

3435  îngrozî  îngrozi  згрозити  îngrozîuo îngrozăsk, ĭel îngrozîașće) [akc. îngrozî] (gl. p. ref.) — zgroziti (se), zgaditi (se), smučiti (se) ◊ sa vaĭtă kă-ĭ s-a îngrozît traĭu în munće, sîngurikă ku vićiļi vara-ĭarna — žali se da joj se smučio život u planini, usamljena sa stokom leti-zimi ◊ sa îngrozî, askultînd minśuńiļu luĭ — zgrozio se, slušajući njegove laži [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

6147  îngroșa  îngroșa  згуснути се  îngroșauo îngruos, ĭel îngruasă) [akc. îngroșa] (gl. p. ref.) — 1. (o tečnosti) zgusnuti se; zgrušati se ◊ lapćiļi đi uaĭe tuamna ĭe tare îngroșat, mult ĭe dulśe đi mînkare, ama nuĭe đi brînḑă — ovčije mleko s jeseni je jako zgrušeno, mnogo je slatko za jelo, ali nije za sir 2. (o materiji) udebljati, podebljati ◊ sămnu tras ku bîtu pi pomînt trăbe îngroșat, kă nu sa vĭađe kalumĭa unđe trăbe strîbatut drumuznak povučen štapom po zemlji treba podebljati, jer se ne vidi dobro kuda treba prokopati put 3. (o šali) preterati u šegačenju na nečini račun ◊ s-a îngroșat gluma ku ĭel, s-a mîńiĭat rău, o sî sa bată pănă la urmă — preteralo se u šegačenju sa njim, jako se naljutio, na kraju će se i potućiup. îngrașa [Por.] ∞ gruos   [Vidi]

2465  înka  încă  још  înka [akc. înka] (pril.) — još, još uvek ◊ înka odată — još jednom ◊ măĭ vinu înka odată, dakă kućeḑ — dođi još jednom, ako smeš ◊ đi la doktur înka ńimika — od lekara još uvek ništa (nikakvih vesti) ◊ dukî-sa drakuluĭ, înka nu la omorît? — nek idu dođavola, još ga nisu ubili!? ◊ (u izr.) duor înka — zar još ♦ var. înga (Rudna Glava), înkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. nînkă (Aljudovo) [Mlava]  [Vidi]

4030  înkalțat  încălţat  обувен  înkalțat (înkalțață) (mn. înkalțaț, înkalțaće) [akc. înkalțaț] (prid.) — obuven ◊ muma nu lasă kopiĭi să tuńe înkalțaț în suobă, kă duk morśilă — majka ne pušta decu da uđu obuvena u sobu, jer unose blato [Por.] ∞ înkalța  [Vidi]

5377  înkăļika  încăleca  узјахати  înkăļikauo înkăļik, ĭel înkăļikă) [akc. înkăļika] (gl. p. ref.) — uzjahati ◊ muu s-a mîńiĭat, a înkăļikat ĭapa șî s-a dus — čiča se naljutio, uzjahao kobilu i otišao [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5378  înkăļikat  încălecat  јашући  înkăļikat (înkăļikată) (mn. înkăļikaț, înkăļikaće) [akc. înkăļikat] (prid.) — jašući ◊ mĭarźe pista kulmĭe înkăļikat pi kal, ku fluarĭa dupa urĭake ka baĭețăluide brdom jašući konja, sa cvetom iza uveta kao momčić [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5409  înkeĭa  încheia  спојити  înkeĭauo înkĭeĭ, ĭel înkĭaĭe) [akc. înkeĭa] (gl. p. ref.) — 1. zaključati ◊ înkeĭa însamnă kă śuava sa înkiđe ku kĭaĭa — zaključati znači nešto zatvoriti ključem ♦ sin. înkuńa 2. spojiti, uklopiti ◊ dakă sa masură kalumĭa, bļăńiļi în astal sa înkĭaĭe ļesńe — ako se izmeri dobro, daske stola se lako uklope 3. sklopiti ◊ doă țărĭ a înkeĭat paśa kînd s-a vaḑut kă ratu nu duśe ńimika — dve države sklopile su mir kad se videlo da rat ne donosi ništa ♦ sin. înkuńa, înkiđa [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

3284  înkeĭat  încheiat  спојен  înkeĭatup>2up> (înkeĭată) (mn. înkeĭaț, înkeĭaće) [akc. înkeĭat] (prid.) — 1. (tehn.) spojen, sastavljen iz delova ◊ grinḑîļi n-a fuost înkeĭaće kum trăbe, șî koļiba s-a strîmbat đi pi fuga — grede nisu bile dobro spojene, i koliba se brzo nakrivila 2. (za brave i katance) zaključan ◊ borđiĭu n-avut ńiś ușă, ńiś ferĭeșć, șî lumĭa ńiś n-avut śe sî-nkĭaĭe — zemunica nije imala ni vrata ni prozore, pa ljudi nisu ni imali šta da zaključavaju 3. (kal.) svršen, istekao ◊ luna, anu, stamîna înkeĭată — svršeni mesec, nedelja, godina [Por.] ∞ înkeĭa  [Vidi]

5987  înkeĭat  încheiat  спојен  înkeĭatup>2up> (înkeĭată) (mn. înkeĭaț, înkeĭaće) [akc. înkeĭat] (prid.) — (tehn.) spojen, sastavljen; zaključan ◊ blăńiļi în astal sînt înkeĭaće bińe, șî înțîpeńiće ku piruańe lunź — daske na stolu su dobro sastavljene, i učvršćene dugačkim ekserima [Por.] ∞ kĭaĭe   [Vidi]

3282  înkeĭatură  incheietură  зглоб  înkeĭatu (mn. înkeĭatu) [akc. înkeĭatură] (i. ž.) — 1. (anat.) zglob ◊ înkeĭatură ĭe luok unđe la žuaviń sa-nkĭaĭe uasîļi — zglob je mesto gde se kod životinja spajaju kosti ◊ înkeĭatură la mînă — ručni zglob ◊ înkeĭatură la piśuor — nožni zglob 2. (tehn.) spoj, sastav ◊ fundu la kadă s-a đizlipit la înkeĭatură blăńilor — dance na kaci razlepilo se na sastavu dasaka [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

5581  înkiđa  închide  затворити  înkiđauo înkiđ, ĭel înkiđe) [akc. înkiđa] (gl. p. ref.) — 1. zatvoriti ◊ s-a dus đemult să înkidă vićiļi, șî nuĭe sî sa-ntuarkă — otišao je odavno da zatvori stoku, i nema ga da se vrati ◊ muĭare lîtratuare, nu măĭ înkiđe gura — žena lajavica, usta ne zatvara 2. (o boji) zatamniti ◊ alba ĭuta sa imă, sa puńe în ĭa kîta ńegru sî sa înkidă — belo se brzo prlja, stavlja se u nju malo crne da se zatamni [Por.]  [Vidi]

4057  înkina  închina  метанисати  înkinauo ma înkin, ĭel sa înkină) [akc. înkina] (gl. p. ref.) — 1. (rel.) metanisati, klanjati se ◊ stapînu kășî sa înkină la prazńik — domaćin kuće metaniše na slavi ◊ pănă-nkuaśa, rumîńi la prazńik s-a înkinat în kuot, la țîțînă dupa ușă — do nedavno, Vlasi su na slavi metanisali u ćošku, kod šarki iza vrata 2. proklinjati, kleti ◊ înkinul să-l înkin, nu măĭ puot traĭi ku ĭel — proklet bio da je proklet, ne mogu više živeti s njim ◊ înkinu-će, kopiļe, lasî-će đi noroḑîĭ — prokleto bilo, dete, mani se ludorija ♦ var. ănkina [Por.]   [Vidi]

4092  înkinatură  închinătură  метанисање  înkinatu (mn. înkinatu) [akc. înkinatură] (i. ž.) — (rel.) metanisanje, molitva ◊ înkinatura ĭe rugamîntu înźenunkĭat la prazńik — metanisanje je molitveno klečanje na slavi ◊ înkinatură đemult s-a fakut pi pomînt în kuot dupa ușă, la țîțînă — metanisanje se nekada činilo na zemlji u ćošku iza vrata, kod šarki ♦ var. înkinat ◊ înkinatu sa faśe pi kîlțanu stapînuluĭ, așćernut pi pomîntu guol alu puodu kășî — metanisanje se obavlja nad muškom košuljom, prostrtoj na golom podu kuće ♦ var. înkinaśuńe [Por.] ∞ înkina  [Vidi]

5582  înkis  închis  затворен  înkis (înkisă) (mn. înkiș, înkișă) [akc. înkis] (prid.) — 1. zatvoren ◊ a pośit kîmpu, a înkis drumuzapotkao polje, zatvorio put ◊ a înkis ușa ku paru, a ramas koļiba pustîńe — zatvorio vrata kocem, ostala je kuća pusta 2. (o boji) taman ◊ vînît înkis, ruu înkis — tamnoplav, tamnocrven 3. ćutljiv, namćorast ◊ nu șću la kare va sîmana așa înkisă șă ponćură — ne znam na koga liči tako ćutljiva i zatvorena [Por.] ∞ înkiđa   [Vidi]

5583  înkisuare  închisoare  затвор  înkisuare (mn. înkisuorĭ) [akc. înkisuare] (i. ž.) — 1. zatvor ◊ la prins în fur, ș-a fuost trîĭ ań la înkisuare pintru aĭa — uhvatili ga u krađi, i proveo je tri godine u zatvoru zbog toga 2. (o reljefu) tesnac, klanac ◊ a sapat rîu ș-a fakut o înkisuare đi nu măĭ trĭeś ńiś pi piśuare pi marźină — prokopala je reka tesnac da ne možeš ni pešice proći obalom ♦ sin. strîmtuare [Por.] ∞ înkiđa  [Vidi]

5411  înkîrļiga  încârliga  погрбити се  înkîrļigauo înkîrļig, ĭel înkîrļigă) [akc. înkîrļiga] (gl. p. ref.) — pogrbiti se, savitiuomu sa înkîrļigă or đi durĭare or đi bătrîńața — neko se pogrbi ili od bola ili od starosti [Por.] ∞ kîrļig  [Vidi]

5880  înkît  încât  уколико  înkît [akc. înkît](pril.) — ukoliko ◊ am să ć-așćet pi ćińe să viń sî ma karĭ, înkît nu va veńi tata înainća tĭa — čekaću tebe da dođeš da me voziš, ukoliko otac ne bude došao pre tebe ♦ var. întrukît ♦ / în + kît [Por.] ∞ kît  [Vidi]

5985  înkĭega  închega  сирити  înkĭegauo înkĭeg, ĭel înkĭagă) [akc. înkĭega] (gl. p. ref.) — siriti, zgusnuti, zgrušati ◊ la baśiĭe înkegasăm kîći un śubăr la ḑî — na bačiji smo sirili po jednu čabricu na dan ◊ lu kare sînźiļi nu sa înkĭagă ĭuta, trăbe sî sa pazaskă đi loviturĭ — kome se krv ne zgrušava brzo, treba da su čuva povreda [Por.] ∞ kĭag  [Vidi]

5986  înkĭegat  închegat  сасирен  înkĭegat (înkĭegată) (mn. înkĭegaț, înkĭegaće) [akc. înkĭegat] (prid.) — sasiren, zgrušen, gust ◊ sînźiļi înkĭegat s-a uskat pi blană — sasirena krv osušila se na dasci [Por.] ∞ kĭag   [Vidi]

1747  înkļeșta  încleșta  укљештити (се)  înkļeștauo înkļeșćieḑ, ĭel înkļeșćiaḑă) [akc. înkļeșta] (gl. p. ref.) — uklještiti (se), priklještiti (se), stegnuti (se), ukočiti (se) ◊ a rîđikat grĭeu, ș-a-nkļeștat șîaļiļi — digao je teško i uklještio leđa ◊ marmurĭeșć lupi s-îĭ sa-nkļeșćiaḑă gura — omađijaš vukove da im se uklješte usta ♦ / înu + kļeașćeklešta [Por.] ∞ kļeașće  [Vidi]

1749  înkļeștare  încleștare  укљештавање  înkļeștare (mn. înkļeștîărĭ) [akc. înkļeștare] (i. ž.) — uklještavanje, stezanje ◊ fiva vrun đeskînćik sî ma skuată đi înkļeștare, kî đi tri-patru uorĭ pi an mi sa-nkļeșćiaḑă șîaļiļi — ima li neko bajanje da me spasi uklještavanja, jer mi se po tri-četiri puta godišnje uklještavaju leđa [Por.] ∞ kļeașće  [Vidi]

1748  înkļeștat  încleștat  укљештен  înkļeștat (înkļeștată) (mn. înkļeștaț, înkļeștaće) [akc. înkļeștat] (prid.) — uklješten, ukočen, stegnut ◊ șîaļiļi mi înkļeștat, nu puot sî lukru ńimika — leđa su mi ukočena, ne mogu da radim ništa [Por.] ∞ kļeașće  [Vidi]

6044  înkolaśi  încolăci  склупчати се  înkolaśiuo înkolaśĭesk, ĭel înkolaśĭașće) [akc. înkolaśi] (gl. p. ref.) — sklupčati se; uviti u krug ◊ o nopîrkă ku obrăń sa înkolaśit supt otkuos, ș-a muśkat fata đi piśuor pănă a lukrat la fîn — jedna šarka se sklupčala pod otkos, i ujela devojčicu za nogu dok je radila na senu [Por.] ∞ kolak   [Vidi]

5829  înkolțî  încolți  исклијати  înkolțîuo înkolțăsk, ĭel înkolțașće) [akc. înkolțî] (gl. p. ref.) — (bot.) isklijati ◊ kînd va înkolțî grîu, o sî sa vadă śe birekĭet o să fiĭe — kad bude isklijalo žito, videće se kakav će rod biti ◊ krumpiĭi a înkolțît în gruapă — krompir je proklijao u trapu [Por.] ∞ kuolț  [Vidi]

6061  înkondora  închiondora  намргодити се  înkondorauo înkondorĭeḑ, ĭel înkondorĭaḑă) [akc. înkondora] (gl. p.) — (o pogledu) namrgoditi se, mrko ili preteće gledati ◊ s-a mîńiĭat rău, da uoki a înkondorat đi numa sfulđiră — naljutio se žestoko, a pogled namrgodio da samo seva [GPek]  [Vidi]

6062  înkondorat  închiondorat  намргођен  înkondorat (înkondorată) (mn. înkondoraț, înkondoraće) [akc. înkondorat] (prid.) — (o pogledu) namrgođenuom înkondorat ĭe tare mîńios, sa uĭtă kĭorđiș, gata să sară la bataĭe — namrgođen čovek je jako ljut, gleda ispod oka, spreman da započne tuču [GPek] ∞ înkondora  [Vidi]

5588  înkonveĭa  încoveia  искривити  înkonveĭauo înkonveĭ, ĭel înkonveĭe) [akc. înkonveĭa] (gl. p. ref.) — iskriviti, savijatiuom batrîn sa înkonveĭe đi bătrîńață — star čovek iskrivi se zbog starosti ◊ baće la fĭer să-l înkonveĭe đi plug — kuje gvožđe da ga savije za plug [Por.] ∞ koveĭ  [Vidi]

2421  înkotruo  încotro  куда  înkotruo [akc. înkotruo] (pril.) — kuda, kud; gde ◊ înkotruo să fug, în śe parće? — kuda da bežim, na koju stranu? ◊ înkotruo će uĭț, tuot pustîșag — kud pogledaš, svuda pustoš ◊ n-aĭ înkotruo, aĭ dat în laț — nemaš kud, upao si u zamku [Por.] ∞ kotruo  [Vidi]

2876  înkrețîtură  încreţitură  набор  înkrețîtu (mn. înkrețîtu) [akc. înkrețîtură] (i. ž.) — nabor, falta na haljini ◊ dupa rat a ĭeșît ńișće sukńe pļińe đi înkrețîturĭ, ļ-a kĭemat muĭeriļi „plisirke” — posle rata ušle su u modu neke suknje, pune nabora, zvale su se „plisirke” ♦ var. krĭețu [Por.] ∞ krieț  [Vidi]

6055  înkrîmeńi  încremeni  скаменити се  înkrîmeńiuo înkrîmeńesk, ĭel înkrîmeńașće) [akc. înkrîmeńi] (gl.) — (psih.) skameniti se, zanemeti ◊ kînd s-a-ntîńit sîngur în munće ku śopîru đi lupĭ, a înkrîmeńit în luok — kad se u planini sam sreo sa čoporom vukova, skamenio se u mestuuomu înkrîmeńașće đi vro frikă mare, muțîașće, da ińima numa śe nu-ĭ sîare đin pĭept — čovek se skameni od nekog velikog straha, zanemi, a srce samo što mu ne iskoči iz grudi ♦ sin. marmuri [Por.] ∞ krĭamińe   [Vidi]

2356  înkroșńa  încrosna  упртити  înkroșńauo înkruoșń, ĭel înkruoșńe) [akc. înkroșńa] (gl. p. ref.) — 1. uprtiti (se), naprtiti (se); uzeti teret na leđa ◊ sa înkroșńaḑă tot nat kare ĭa trasta-n șîaļe, șă ļagă obrăńiļi la pĭept — uprćuje se svako ko uzme torbu na leđa, a uprte vezuje na grudi 2. (fig.) uzeti na sebe tuđ problem ◊ nu m-a-nkroșńa ku nakazurļi tĭaļe, abĭa duk pĭ-aļi mĭaļe — nemoj mi tovariti (na leđa) tvoje muke, jedva nosim svoje [Por.] ∞ kruoșnă  [Vidi]

2357  înkroșńat  încrosnat  упрћен  înkroșńat (înkroșńată) (mn. înkroșńaț, înkroșńaće) [akc. înroșńat] (prid.) — 1. uprćen, koji je uprtio teret, natovaren ◊ nu sta aśiĭa înroșńat, ku trasta-n șîaļe, numa dubuarĭo șî șăḑ ku nuoĭ — ne stoj tu uprćen, sa torbom na leđima, nego je skini, i sedi s nama 2. (fig.) opterećen brigom ◊ nu măĭ puot, mi sînt înkroșńat ku atîća gîndurĭ grĭaļe đi îm vińe s-îm fak storăńe — ne mogu više, toliko sam uprćen teškim mislima da mi dođe da se ubijem [Por.] ∞ kruoșnă   [Vidi]

2913  înkuaśa  încoace  овамо  înkuaśa [akc. înkuaśa] (pril.) — ovamo 1. (za pravac u prostoru) ka meni, ovamo, naovamo ◊ vinu-n kuaśa, nu ći faśa surd — dođi ovamo, nemoj da se praviš gluv ◊ fuź înkuaśa, dakă vrieĭ sî skăpĭ đi potîrńiś — beži ovamo, ako hoćeš da utekneš poteri 2. (za vreme) događaj bliži nama ◊ tomobilu a ĭeșît înkuaśa, în vrĭamĭa lu dĭeda n-a șćut đi ĭel — automobil se pojavo ovamo, u dedino vreme nisu znali za njega ◊ dupa rat, înkuaśa — posle rata, naovamo ♦ (komp.) măĭ înkuaśa — još ovamo, još bliže nama ♦ supr. înkoluo [Por.]  [Vidi]

3313  înkućinat  cătinel  успорен  înkućinat (înkućinată) (mn. înkućinaț, înkućinaće) [akc. înkućinat] (prid.) — (za kretanje) usporen, koji se sporo kreće ◊ dă śe va fi karu-la așa dă înkućinat? — zašto li su ona kola tako usporena? [Pom.] ♦ up. kućińel [Bran.]  [Vidi]

1829  înkura  încura  тркати се  înkurauo ma înkur, ĭel sa înku) [akc. înkura] (gl. p. ref.) — trkati se, nadmetati se u trčanju; ići trkom; (za konja) kasati ◊ aĭ’ să ńe-nkurăm dumińikă, dakă kućez — hajde da se trkamo u nedelju, ako smeš ♦ sin. aļerga [Tim.]   [Vidi]

1830  înkuratură  încuratură  трка  înkuratu (mn. înkuratu) [akc. înkuratură] (i. ž.) — trka, nadmetanje u trčanju; trčanje ◊ ĭel ĭe măĭ ĭut la-nkuratură — on je najbrži u trčanju ♦ sin. aļergatu [Pad.] ∞ înkura  [Vidi]

4241  înpreuna  împreuna  саставити  înpreunauo înpreun, ĭel înpreu) [akc. înpreuna] (gl. p. ref.) — sastaviti, spojiti, povezati, sabrati; sastati se, skupiti se ◊ aăla kare va înpreuna pi iĭ duoĭ, mare lukru o să fakă — taj koji bude spojio njih dvoje, veliki će posao uraditi ◊ kînd sa înpreună șapće ku triĭ, sa kapîtă ḑîaśe — kad se sabere sedam i tri, dobija se deset ◊ în tota dumińika, or la vro ḑî mare, sa înpreuna baĭețî la trînćală — svake nedele, ili na neki praznik, sastajaše se momci na rvanju ♦ var. împreuna [Por.]  [Vidi]

4242  înpreuna  împreună  заједно  înpreuna [akc. înpreuna] (pril.) — zajedno ◊ frumuos ĭe kînd lumĭa lukră đi sat tuot înpreuna — lepo je kad ljudi rade za selo sve zajedno ◊ a furat înpreuna, d-akum unu labdă vina unu la altukrali su zajedno, a sada prebacuju krivicu jedan na drugoga ♦ / înpreuna < în preuna < pre + una [Por.]  [Vidi]

4244  înpreunare  împreunare  уједињење  înpreunare (mn. înpreunărĭ) [akc. înpreunare] (i. ž.) — (ret.) ujedinjenje, udruživanje, udruženje, sastavljanje, spajanje ◊ đi źaba a fakut înpreunare, kînd nu s-a dat ńima ku iĭ — badava su napravili udruženje, kad se niko nije poveo za njima ◊ nu s-a pasat lu ńima đi înpreunăriļi luor — nije mario niko za njihovo udruživanje ♦ var. înpreunatu [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

4243  înpreunat  împreunat  спојен  înpreunat (înpreunată) (mn. înpreunaț, înpreunaće) [akc. înpreunat] (prid.) — (o živom biću) spojen, sastavljen, udružen; ujedinjen ◊ mĭerg înpreunaț pin sat, șî kîntă — idu udruženi kroz selo, i pevaju ◊ sîrbi ku rumîńi înpreunat a tunat în razbăl ku turśi — Srbi i Vlasu su ujedinjeno ušli u rat sa Turcima [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

4175  înpuļi  silui  силовати  înpuļiuo înpuļesk, ĭel înpuļașće) [akc. înpuļi] (gl. p. ref.) — (zast.) silovati ◊ doĭ pîkurarĭ a înpuļit vro fećiță pi munće — dva čobanina silovali su neku devojčicu u planini ♦ var. pulai [Por.] ∞ pu  [Vidi]

3889  înpuns  înpuns  бодење  înpunsup>1up> (mn. înpunsu) [akc. înpuns] (i. m.) — bodenje, ubadanje 1. (o igli) šivenje, ušivanje ◊ ĭastă sîrbatuorĭ grĭaļe kînd nuĭe bun đi înpuns ku aku — ima teških praznika kada nije dopušteno ubadanje iglom 2. (o rogatoj stoci) bodenje rogovima ◊ trasńirĭa boĭi-ĭa, ĭară s-a pus pi înpuns, s-a luvat la kuarńe pî sa mînă pi kîm — grom spalio one bikove, opet su započeli bodenje, ukrstili rogove pa se ganjaju niz polje [Por.] ∞ înpunźe   [Vidi]

3890  înpuns  împuns  убоден  înpunsup>2up> (înpunsă) (mn. înpunsă, înpu) [akc. înpuns] (prid.) — uboden, probušen ◊ a trekut ku ruata pista vro pĭatră, a-nbrukat guma ș-a-mpins ruata pănă la kasă ku guma înpunsă — prešao je biciklom preno nekog kamena, probušio je gumu pa je gurao bicikl do kuće tako sa probušenom gumom ◊ pi muu an la înpuns berbĭeku, șî ĭel, saraku a măĭ trait kîta așa înpuns, ș-a murit — starca je lani uboo ovan, pa je on, siroma, živeo još malo tako uboden, i umro ♦ var. împuns [Por.] ∞ înpunźe   [Vidi]

3887  înpunźe  împunge  бости  înpunźeuo înpung, ĭel înpunźe) [akc. înpunźe] (gl. p. ref.) — 1. (o rogatoj stoci) bosti, napadati rogovima ◊ buou blînd, nu-npunźe, da pîrdańiku đi berbĭek înpunźe ku furișu, đi la șîaļe — vo je pitom, ne bode, a prokleti ovan bode iz potaje, s leđa ◊ đemult munćeńi a țînut buoĭ marĭ, șî mulț inș a fuost înpunș pănă la muarće — nekada su planinci imali velike bikove, i mnogo je ljudi bilo izbodeno na smrt 2. (o šiljatim predmetima) šivenje, bušenje, probijanje, probadanje materijala ◊ a kroit pĭaļa đi opinś, a ramas numa să înpungă găurļi — skrojio je kožu za opanke, ostalo je samo da izbuši rupe 3. (med.) angina ◊ sa vaĭtă kă o înpunźe śuava în pĭept, duare ka kînd vrunu înpunźe ku kuțîtužali se da je nešto probada u grudima, boli kao da neko probada nožem ♦ var. impunźe ♦ sin. înbru [Por.]   [Vidi]

4603  însamnat  însemnat  означен  însamnat (însamnată) (mn. însamnaț, însamnaće) [akc. însamnat] (prid.) — označen, obeležen ◊ ginđind kă la luok însamnat ku kruśiță ĭastă bań îngropaț, s-a frînt sapînd în pĭatră guală — misleći da na mestu označenom krstićem ima zakopanog blaga, polomili se kopajući u golom kamenu ◊ kînd a fuost fată mare s-a țînut ku uamiń însuraț, ș-a ramas în sat pănă la muarće însamnată ka kurveșćina — kad je bila devojka, išla je sa oženjenim muškarcima, pa je u selu ostala do smrti obeležena kao kurveština [Por.] ∞ sămn   [Vidi]

4377  însîtoșa  însetoșa  жеднети  însîtoșauo însîtoșăḑ, ĭel însîtoșaḑă) [akc. însîtoșa] (gl.) — žedneti ◊ a mînkat brînḑă sarată, șî kînd a-nśeput însîtoșa, un krśag đi apă nu la sîturat — jeo je slani sir, i kad je počeo žedneti, krčag vode ga nije zasitio ◊ măĭ rău ĭe kînd însîtoșaḑă vićiļi, da ogașîļi a sakat — najteže je kad stoka ožedni, a potoci presušili [Por.] ∞ sîaće  [Vidi]

5998  însurat  însurat  ожењен  însurat (însurată) (mn. însuraț, însuraće) [akc. însurat] (prid.) — (o muškarcima) oženjenuomu kare ĭe însurat ku fata mĭa, miĭe vińe źińire — čovek koji je oženjen mojom ćerkom, meni je zet ◊ traĭu ĭ-a trĭekut ku nasu-n kărț, parke a fuost însurat ku ĭaļe, atîta ĭ-a fuost drag đi ĭaļe — život je proveo sa nosom u knjigama, kao da je bio oženjen njima, toliko ih je voleo [Por.] ∞ însura  [Vidi]

5359  însus  însus  усправан  însus [akc. însus] (pril.) — (o položaju) uspravan ◊ mulće ļamńe a kaḑut đi vižuļiĭe, numa kîća a măĭ ramas să șća însus — mnogo je drveća palo od oluje, samo je malo ostalo da stoji uspravno ♦ / în+sus = „na gore” [Por.] ∞ sus  [Vidi]

5981  înśepĭa  începe  почети  înśepĭauo înśep, ĭel înśiape) [akc. înśepĭa] (gl. p.) — početi, započeti, načeti ◊ kînd a înśeput viskulu, n-avut unđe să fugă numa s-a pićit dupa un fag gruos — kad je počela mećava, nisu imali gde da pobegnu, nego su čučnuli iza jedne debele bukve ◊ nu înśepĭa pîńa pănă nu sa dă đi pomană la-ĭ muorț — ne načinji hleb dok se ne nameni mrtvima [Por.]  [Vidi]

5983  înśeput  început  почетак  înśeputup>2up> (mn. înśeputu) [akc. înśeput] (i. s.) — početak ◊ đi la înśeput pănă la kîpatîń — od početka do kraja ◊ la înśeput a fuost tuot bun, ama pĭeurmă a tunat draku î-ńiĭ — na početku je bilo dobro, ali je posle ušao đavo u njih [Por.] ∞ înśepĭa  [Vidi]

4048  înśet  încet  тихо  înśet [akc. înśet] (pril.) — (o zvuku) tiho, polako, lagano ◊ a mĭers înśet, nu ĭ-a uḑît ńima — išli su polako, nije ih čuo niko ◊ kîntă măĭ înśet, să nu pumeńeșć kopilupevaj malo tiše, da ne probudiš dete ◊ or stînźe radio-la, or dăĭ măĭ înśet, ma duare kapu đi ĭel — ili gasi taj radio, ili ga utišaj, boli me glava od njega ♦ (demin.) înśetuńel, înśetuļeț ♦ sin. merĭeu, bińișor [Por.]  [Vidi]

4049  înśetuńel  încetinel  лагано  înśetuńel [akc. înśetuńel] (pril.) — (demin.) lagano, tiho, nežno ◊ duarme ușuor, kît đi înśetuńel să puvestîm, kopilu sa pumeńașće șî plînźe — lako spava, koliko god tiho da pričamo, dete se budi i plače ♦ / (demin.) < înśet [Por.] ∞ înśet  [Vidi]

4895  înśețoșală  încețoșare  замагљивање  înśețoșală (mn. înśețoșaļe) [akc. înśețoșală] (i. ž.) — zamagljivanje, zamućivanje ◊ înśețoșală ĭe kînd sa puńe śața, șî nu sa vĭađe ńimika înainća uokiluĭ — zamagljivanje je kad pada magla, i ne vidi se ništa pred očima [Por.] ∞ śață   [Vidi]

4622  înśudat  înciudat  љутит  înśudat (înśudată) (mn. înśudaț, înśudaće) [akc. înśudat] (prid.) — ljutit, ljut ◊ vorba înśudat ĭe pastrată într-un kînćik batrîn, kare înga-l kînta moșu Miroslau Śuļin đin Șarbanuț — reč inčudat sačuvana je u jednoj staroj pesmi, koju peva čiča Miroslav Čulin iz Šarbanovca ♦ sin. mîńiuos [Crn.] ◊ n-aĭ ku ĭel trĭabă, kî ĭe rău înśudat — nemoj da imaš posla s njim, jer je jako ljut (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

5825  întari  întări  јачати  întariuo întarĭesk, ĭel întarĭașće) [akc. întari] (gl. p. ref.) — jačati, snažiti, stvrdnutiuomu kare îmblă șî lukră, întarĭașće pućarĭa șă lunźașće traĭučovek koji se kreće i radi, jača snagu i produžava život ◊ pomîntu sa întarĭașće dakă nu pluaĭe — zemlja se stvrdnjava, ako ne pada kiša ◊ (izr.) întarĭașće vuorba — potvrđuje datu reč [Por.] ∞ tare  [Vidi]

5826  întarit  întărit  појачан  întarit (întarită) (mn. întariț, întariće) [akc. întarit] (prid.) — pojačan, učvršen, stvrdnut ◊ a măĭ pus o bîrnă la punće, ș-akuma poț trĭśa ku tovaru-n șîaļe pi ĭa kă ĭe punća întarită bun — stavili su još jednu gredu na brvnu, i sada možeš preći sa tovarom na leđima, jer je brvno dobro pojačao ◊ a batut parĭ pi lînga țapă, akuma ĭe întarită bińe să nu sa măĭ klaćińe — nabilli su kočeve pored stožera, sada je dobro učvršćen da se više ne klati ◊ în pomînt întarit ka pĭatră, nu sa puaće sapa — u zemlji stvrdnutoj kao kamen, ne može se kopati [Por.] ∞ tare  [Vidi]

3159  întămpinat  întâmpinat  састављен  întămpinat (întămpinată) (mn. întămpinaț, întămpinaće) [akc. întămpinat] (prid.) — (tehn.) sastavljen, spojen ◊ blăńiļi în astal sînt întămpinaće ku șîpurĭ — daske u stolu spjene su šipovima [Stig] ∞ întămpina   [Vidi]

4307  întîmpla  întâmpla  десити се  întîmplauo ma întîmplu, ĭel sa întîmplă) [akc. întîmpla] (gl.) — (zast.) desiti se, dogoditi se, zbivati se ◊ đintr-odată s-a pĭerdut, śe s-a fi întîmplat ku ĭel, ńima nu șćiĭe — iznenada je nestao, šta li se desilo sa njim, niko ne zna ◊ śe sa întîmplă-n satu vuostru pă lumĭa pļină đi mîrză sa baće în tuota ḑîua? — šta se zbiva u vašem selu pa se ljudi puni mržnje biju svaki dan? ♦ sin. slući, desî, împiska [Por.]  [Vidi]

3207  întîńală  întâlniire  сусрет  întîńală (mn. întîńelu) [akc. întîńală] (i. ž.) — susret, sretanje; sastanak ◊ s-a dus în sat, la întîńală ku ńiskaĭ ńigustuorĭ — otišao je u selo, na susret sa nekim trgovcima ◊ đemult, la întîńală ku aĭ batrîń, aĭ ćińirĭ ļ-a țukat mîna — nekad, pri susretu sa starijima, mladi su im ljubili ruku ◊ întîńala fu skurtă, kă tuoț a grabit — susret beše kratak, jer su svi žurili ♦ var. întîńit [Por.] ∞ întîńi  [Vidi]

2880  întođeuna  întotdeauna  увек  întođeuna [akc. întođeuna] (pril.) — uvek, svakad, u bilo koje vreme ◊ întođeuna, kînd ma duk la ĭel, ĭel sa skuală șî-n dă mînă — uvek, kad idem kod njega, on ustaje i pruža mi ruku ♦ var. întuđiuna ◊ dăĭ pi la mińe întuđiuna kînd puoț — navrati kod mene uvek kad možeš ♦ var. întotđeuna ♦ / în + to[t] + đe + una [Por.] ∞ tout  [Vidi]

5618  întrista  întrista  растужити  întristauo ma întrișćeḑ, ĭel sa întrișćaḑă [akc. întrista] (gl. p. ref.) — rastužiti se ◊ kînd a vaḑut kopilu rupt șî krunt, s-a întristat, șî s-a pus pi plîns — kad je videla pocepano i krvavo dete, rastužila se i briznula u plač ◊ mult ma întrișćaḑă kînćiśiļi nuaștre aļi batrîńe — mnogo me rastužuju naše stare pesme [Por.] ∞ trist  [Vidi]

3835  întrĭeg  întreg  цео  întrĭeg (întrĭagă) (mn. întrĭeź, întrĭaźe) [akc. întrĭeg] (prid.) — 1. ceo, sav, potpun ◊ lukru întrĭeg n-a țînut ńiś un śas — ceo posao nije trajao ni jedan sat ◊ bĭețîuosu, a vindut moșîĭa întrĭagă, ș-a ramas pi drumol mare — pijandura, prodao celo imanje i ostao na ulici ◊ pănă a fuost măĭ ćinîr, a țînut minće kînćiśiļi întrĭeg, d-akuma ļ-a zuĭtat đi tuot — dok je bio mlađi, pamtio je cele pesme, a sada ih je potpuno zaboravio 2. (fig.) normalanuom pļesńit, nuĭe întrĭeg — blesav čovek, nije normalan [Por.]  [Vidi]

2530  întrokĭat  întreochiat  оболелих очију  întrokĭat (întrokĭată) (mn. întrokĭaț, întrokĭaće) [akc. întrokĭat] (prid.) — (zast.) (med.) obolelih očiju (za goveda) ◊ buou vro stamînă mĭarźe întrokĭat: uoki-ĭ sînt sînźaruoș, pļińe đi lîăkrîmĭ ... sa kunuașće kă nu vĭađe kalumĭa — vo već nedelju ide obolelih očiju: oči su mu krvave, pune suza ... primećuje se da ne vidi dobro [Por.] ∞ întrokĭa  [Vidi]

3719  întruna  întruna  једнако  întruna [akc. întruna] (pril.) ● v. întruuna [Por.] ∞ una  [Vidi]

3718  întruuna  întruna  једнако  întruuna [akc. întruuna] (pril.) — 1. (o vremenu) jednako, neprekidno, neprestano ◊ đi kînd iĭ s-a rapus mumî-sa, plînźe întruuna ḑîua, nuapća — od kad joj je umrla majka, jednako plače danju, noću 2. (o predmetu) ujedno, ucelo ◊ parśelo-sta ku blana-ĭa mĭerg întruuna — ovaj komad sa tom daskom idu ujedno (čine celinu) ♦ var. întruna ♦ var. ăntrăuna (Tanda) ♦ up. una-ntruuna [Por.] ∞ una  [Vidi]

3131  întuarśe  întoarce  враћати  întuarśeuo întuork, ĭel întuarśe) [akc. întuarśe] (gl. p. ref.) — 1. vraćati se ◊ tuot sa întuarśe, ćińerĭața ńiśkînd — sve se vraća, mladost nikad ◊ s-a mîńiĭat pi parinț, ș-a pļekat în lumĭa albă, a spus kă ńiś muort nu sa întuarśe la kasă — naljutio se na roditelje i krenuo u beli svet, rekao je da se ni mrtav neće vratiti kući ◊ sa faśe șuop, sa labdă kă nu-m întuarśe bańi — pravi se mutav, hvali se da mi neće vratiti novac 2. vrteti se, okretati se u mestu ◊ s-a mînkat fusu, șî ruata sa întuarśe în luok — ojela se osovina, i točak se okreće u mestu 3. okretati na stranu ◊ s-a zuĭtat baba să întuarkă malaĭu-n śirińe, șî tuot a ars pi o parće — zaboravila baba da okrene proju u crepulji, pa je sva izgorela sa jedne strane [Por.]   [Vidi]

2918  întuńerik  întuneric  мрак  întuńerik (mn. întuńeriśe) [akc. întuńerik] (i. m.) — 1. mrak, tama; pomrčina ◊ mare pakat kînd uomu muare la întuńerik, fara lumanare — veliki je greh kad čovek umre u mraku, bez sveće [Zvizd] ♦ sin. ńegura [Por.] 2. sever ◊ dă la întuńerik baće vîn kare-l kĭamă pîșļa or dunarĭanusa severa duva vetar koji se zove pišlja ili dunavac (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

2398  înuntru  înuntru  унутра  înuntru [akc. înuntru] (pril.) — unutra ◊ s-a-nkis înuntru, în kasă, șă nu ĭasă — zatvorio se unutra, u kući, i ne izlazi ◊ fuź înuntru, nu sta la pluaĭe afară — beži unutra, ne stoj napolju na kiši ◊ kum aĭ tunat înuntru, kînd ĭuo am înkis kasa đinuntru ku kĭaĭa? — kako si ušao unutra, kada sam ja zaključao kuću iznutra ključem? ♦ supr. afară [Por.] ♦ var. înluntru [Crn.]  [Vidi]

2814  învața  învăţa  учити  învațauo învîăț, ĭel învață) [akc. învața] (gl. p. ref.) — učiti, obrazovati se, sticati nove navike ◊ daskulu învață kopiĭi — učitelj uči decu ◊ baț vita sî sa învĭață să nu sa dukă în luok — biješ stoku da nauči da ne ide u njivu ◊ frumuos kîntă, ama grĭeu învață kînćik noulepo peva, ali teško uči novu pesmu ♦ supr. đizvața [Por.]  [Vidi]

2815  învațat  învăţat  учен  învațatup>1up> (învațată) (mn. învațaț, învațaće) [akc. învațat] (prid.) — 1. učen, obrazovan ◊ astîḑ ĭe lumĭa învațată, tuoț au șkuaļe — danas su ljudi učeni, svi imaju škole 2. naviknut ◊ vaka ĭe învațată să tragă la stînga — krava je naviknuta da vuče ulevo ♦ supr. ńinvațat [Por.] ∞ învața   [Vidi]

2816  învațat  învăţat  учење  învațatup>2 up>(mn. învațatu) [akc. învațat] (i. s.) — učenje, obrazovanje ◊ gata ku žuaka, a veńit vrĭamĭa đi învațat — gotovo sa igrom, došlo je vreme za učenje ◊ învațatu ĭe grĭeu la bîtrîńață — učenje je teško pod starost ◊ s-a lasat đi învațat, kî ăl duare kapubatalio je učenje, jer ga boli glava ♦ var. învațatu, învațamînt [Por.] ∞ învața  [Vidi]

2818  învațatură  învăţătură  учење  învațatu (mn. învațatu) [akc. învațatură] (i. ž.) — učenje, bubanje; biflanje ◊ iĭ sa miră lumĭa kum nu noroḑîașće đ-atîta învațatură — čude mu se ljudi kako ne poludi od tolikog učenja [Por.] ∞ învața  [Vidi]

2519  învăț  învăţ  навика  învăț (mn. învățu) [akc. învăț] (i. s.) — navikaurît învăț are ćińerișu đi astîḑ, să duarmă pănă la amńaḑîț — ružnu naviku ima današnja mladež, da spava do podne ◊ kopiĭi treabe să strogăĭ đi miś, să nu fakă învățurĭ rîaļe — decu treba od malena strogo da vaspitavaš, da ne steknu loše navike ♦ sin. ađet, daćină [Por.] ∞ învața  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2817  învățamînt  învăţământ  образовање  învățamînt (mn. învățamînće) [akc. învățamînt] (i. s.) — obrazovanje; učenost; znanje; školauom vikļan, ku învățamînt mare — mudar čovek, sa visokim obrazovanjem ◊ nu ĭ-a fuost drag đi învățamînt, a fuźit đi la șkuală, ș-aramas păkurarĭ la uoĭ — nije voleo učenje, pobegao je iz škole, i ostao čobanin kod ovaca ♦ var. învîțamînt [Por.] ∞ învața  [Vidi]

5477  înveńina  învenina  отровати  înveńinauo înveńińeḑ, ĭel înveńińaḑă) [akc. înveńina](gl. p. ref.) — (zast.) otrovati ◊ sa ginđit đi mulće uorĭ sî să înveńińaḑă, kă n-a măĭ putut să sufire traĭu ś-avut— pomišljala je često da se otruje, jer više nije mogla da podnese život koji je imalaup. veńina ♦ sin. otravi [Por.] ∞ veńin   [Vidi]

5635  învermena  înviermăna  уцрвљати се  învermenauo ma învermeńeḑ, ĭel sa învermeńaḑă) [akc. învermena] (gl. p. ref.) — (helm.) ucrvljati se ◊ karńa la kaldură ĭuta învermeńaḑă — meso se na toploti brzo ucrvlja ◊ kînd va-nśepĭa învermena, o să sa priśapă pi putuare — kad se bude počelo ucrvljavati, osetiće se po smradu [Por.] ∞ vĭerme  [Vidi]

6138  înžuramînt  înjurare  псовање  înžuramînt (mn. înžuramînće) [akc. înžuramînt] (i. s.) — psovanje ◊ ńiś un înžuramînt nuĭe frumos, șă nu duśe ńiś o dobîndă la aăla kare înžură — nijedno psovanje nije lepo, i ne donosi nikakvu korist onom koji psuje [Por.] ∞ sudui  [Vidi]

5460  înžurat  înjurat  опсован  înžurat (înžurată) (mn. înžuraț, înžuraće) [akc. înžurat] (prid.) — opsovan, uvređan ◊ a kreskut slugă, đes înžurat șă-n kur, șă-n kap — odrastao je kao sluga, često psovan i u dupe, i u glavu ◊ la muĭare înžurată nu ĭ-a fuost ļesńe, kă ńima nu ĭ-a țînut parća — opsovanoj ženi nije bilo lako, jer joj niko nije držao stranu ♦ sin. suduit [Por.] ∞ sudui  [Vidi]

5459  înžuratură  înjuratură  псовка  înžuratu (mn. înžuratu) [akc. înžuratură] (i. ž.) — psovka ◊ înžuratura ĭe vuorbă urîtă kare ușuor ĭasă đin gura lumi, șî kînd trăbe, șî kînd nu trăbe — psovka je ružna reč koja lako izlazi iz ljudskih usta, i kad treba, i kad ne treba ◊ ĭastă înžuratură omeńaska, muĭerĭskă, kopilarĭaskă șî babĭaskă, tot nat înžură đi trĭaba luĭ — ima psovka muška, ženska, dečja i bapska, svako psuje na svoj način ♦ var. înžuramînt ♦ sin. suduĭală [Por.] ∞ sudui  [Vidi]

6139  înźuga  înjuga  ујармити  înźugauo înźug, ĭel înźu) [akc. înźuga] (gl. p. ref.) — ujarmiti, upregnuti u jaram ◊ buoĭi ćińirĭ nuĭe ļesńe înźuga, trăbe koźa sî sa đa la źug — mlade volove nije lako ujarmiti, reba vremena da se naviknu na jaram ◊ žunku întîń s-a-nźugă ku buou batrîn, pănă nu sa-nvață sî tragă źugu-n parĭake — junac se prvo preže sa starim volom, dok ne nauči da vuče jaram u paru ♦ var. înžuga [Por.] ∞ źug   [Vidi]

6141  înźugare  înjugare  ујармљивање  înźugare (mn. înźugărĭ) [akc. înźugare] (i. ž.) — ujarmljivanje, prezanje ◊ înźugare sa spuńe kînd prinḑ vićiļi în źug să tragă karu, or plugu să are — ujarmljivanje se kaže kad prežeš stoku u jaram da vuče kola, ili plug ♦ var. înžugare ♦ var. înźugat, înžugat [Por.] ∞ źug  [Vidi]

6140  înźugat  înjugat  ујармљен  înźugat (înźugată) (mn. înźugaț, înźugaće) [akc. înźugat] (prid.) — ujarmljen, upregnut u jaram ◊ buoĭi înźugaț abĭa trag în plug, kî ĭe pomîntu uskat șî tare — upregnuti volovi jedva vuku plug, jer je zemlja suva i tvrda ◊ la pripur mare, ku tovar grĭeu în kar, sa înźugă măĭ mulće parĭake đi buoĭ — na velikom usponu, sa teškim teretom u kolima, prežu se više pari volova ♦ var. înžugat [Por.] ∞ źug  [Vidi]

6131  înșala  înșela  преварити  înșalaup>2up> (ĭuo înșaļeḑ, ĭel înșaļaḑă) [akc. înșala] (gl. p. ref.) — (zast.)(fig.) prevariti, namagarčiti ◊ muĭarĭa ikļană puaće înșala uomu la uoki luĭ — prepredena žena može prevariti muža na njegove oči ◊ pi uom pruost puaće tuot nat să înșaļaḑă — naivnog čoveka može svako da prevari ♦ var. înśela ♦ sin. mințî, pîrvari [Por.] ∞ șauă  [Vidi]

5908  îńeka  neca  давити  îńekauo îńek, ĭel îńakă) [akc. ńeka] (gl. p. ref.) — 1. daviti u vodi ◊ tuoț sa miră kum s-a îńekat în apă skundă — svi se čude kako se udavio u plitkoj vodi 2. zadaviti se hranom ◊ nu-ndopa așa ĭuta bukatură mare, kă ći îńeś — ne gutaj tako halapljivo krupne zaloga, jer ćeš se zadaviti 3. (o životinjama) klati se ◊ kînd sa îńakă kîńi ku lupi, iĭ prind uńi pi alțî ku đințî đi gît — kad se psi kolju sa vukovima, oni hvataju jedni druge zubima za gušu ♦ var. ńeka [Por.]   [Vidi]

5909  îńekat  îinecat  удављен  îńekat (îńekată) (mn. îńekaț, îńekaće) [akc. îńekat] (prid.) — udavljen, zadaljen ◊ śuopîr mare đi lupĭ a lasat dupa iĭ turma đi uoĭ îńekată, da șî kîńi śobańeșć a ḑakut îńekaț pi lînga strungă — veliki čopor vukova ostavio je iza sebe udavljeno stado ovaca, a i psi čobanski ležali su udavljene pored tora [Por.] ∞ îńeka  [Vidi]

4958  îrb  hârb  уломак  îrb (mn. îrbu) [akc. îrb] (i. s.) — ulomak, krhotina ◊ đin uala spartă a ramas numa îrburĭ — od razbijenog grneta ostali samo ulomci ♦ sin. frîntu [Por.]  [Vidi]

5022  îrće  hârte  миш  îrće (mn. îrț) [akc. îrće] (i. m.) — (zool.) miš (Mus musculus) ◊ am înkis pĭatra muori în sanduk dă blăn, să nu tuńe îrtî — obložio sam vodenični kamen drvenim sanudkom, da ne uđu miševiup. sobol [Mlava] ♦ dij. sin. șokîće [Por.]  [Vidi]

5729  îrkońa  hârcâi  хркати  îrkońauo îrkuon, ĭel îrkuańe) [akc. îrkońa] (gl.) — (onom.)(med.) hrkati ◊ sa vaĭtă muĭarĭa kă nu măĭ puaće, sîrmana, durmi ku uomu, kă îrku<u>au>ńe grĭeu tuota nuapća — žali se žena da više ne može, sirota, spavati sa mužem, jer teško hrče po celu noć ◊ îrku<u>au>ńe ka puorko-l taĭat — hrče ko zaklana svińa [Por.]  [Vidi]

5730  îrkońală  hîrcîială  хркање  îrkońală (mn. îrkońaļe) [akc. îrkońală] (i. ž.) — (med.) (onom.) hrkanje ◊ îrkońală ĭe buală kînd kađe śerĭu guri pi ļimburuș în gît, șă astuuomu kînd suflă adurmit — hrkanje je bolest kad padnu nepca na jezičak u grlu, i guše čoveka dok diše u snu ◊ îrkońală măĭ đes sa puńe pi uom kînd duarme întuors pi șîaļe — hrkanje najčešće spopadne čoveka kad spava ležeći na leđima ♦ var. îrkońit [Por.] ∞ îrkońa  [Vidi]

5120  îś  hâș  иш!  îś (uzv.) — iš! uzvik kojim se tera živina ◊ ku ’îś’ rumîńi dudîĭe gaińiļi — sa ’iš’ Vlasiu teraju živinu ◊ îś, mînkav-ar uļu! — iš, izjeo vas kobac! [Por.]  [Vidi]

3376  ĭa  ea  она  ĭa (mn. ĭaļe) (m.r. ĭel) (zam.) — ona ◊ ĭa ĭe muĭare tare frumuasă, da ĭel ĭe urît đi nuka sî nu-ĭ ĭaĭ đin mînă — ona je jako lepa žena, a on je ružan da mu orah ne uzmeš iz ruke ◊ ĭaļe nu sa lasă đi ĭel așa ļesńe, kum iĭ gindđes — one ga neće tako lako manuti, kako oni misle [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

5879  ĭad  iad  пакао  ĭad (mn. ĭadu) (i. m.) — (rel.) pakao, jad ◊ Rumîńi aĭ batrîń a kreḑut kî ĭe ĭadu o baltă vĭarđe, pļină đi aļe, kare stă supt punća raĭuluĭ — stari Vlasi su verovali da je pakao zelena bara, puna ala, koja se nalazi ispod rajskog brvna ◊ în ĭad kađe insa muarta kare nu puaće să trĭakă pi punća raĭuluĭ kî ĭe îngreonată ku pakaće grĭaļe — u jad pada pokojnik koji ne može preći preko rajskog brvna, jer je opterećen teškim gresima ◊ kińezu ĭaduluĭ ăl kĭamă Ĭadaț, șî ĭel sîare đin baltă sî spomînće pîkatuoșî sî kadă đi pi punća raĭuluĭ — knez pakla zove se Jadac, i on iskače iz bare da uplaši grešnike, da padnu sa rajskog brvna ◊ la fundu ĭaduluĭ traĭașće Satuana, muma draśiluor — na dnu pakla živi Sotona, đavolja mati ♦ supr. raĭ [Por.]  [Vidi]

2096  ĭađiră  iedera  бршљан  ĭađiră (mn. ĭađire) [akc. ĭađiră] (i. ž.) — (bot.) bršljan (Hedera helix) ◊ ĭađira krĭașće pi ļiemn, sa-nvăluĭe pi lînga ĭel, ăl kutruapîĭe păn la vîr, șî ļiemnu la urmă sa uskă, kî ĭađira ăl manînkă — bršljan se pužee uz drvo, obavija se oko njega, pokrije ga sve do vrha i drvo se na kraju osuši, jer ga bršljan jede ◊ ĭađiră ĭe vĭarđe vara-ĭarna — bršljan je zelen i leti i zimi [Por.]   [Vidi]

3308  ĭakă  iacă  ено  ĭakă [akc. ĭakă] (uzv.) — eno; evo ◊ fi bun, kă ĭakă vińe mum-ta, șî kapiț bataĭe — budi dobar, jer eno, dolazi ti mati, pa ćeš dobiti batine [Crn.] ◊ (u izr.) ĭak-așa — evo ovako, tako ◊ akuma minće, da șćiu bińe kî ń-am vorbit ĭak-așa să fiĭe — sada laže, a znam dobro da smo se dogovorili evo ovako da bude (Rudna Glava) ♦ var. ĭakîtă [Por.] ∞ ăće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2168  ĭarbă  iarbă  трава  ĭarbă (mn. ĭerbu) [akc. ĭarbă] (i. ž.) — (bot.) trava, travka (Herba) ◊ ĭarbă ḑîśem la buĭađe śe krĭașće pi ļivĭeḑ, śe sa kosîașće đi arańit vićiļi — travom zovemo onu biljku koja raste po livadama, i koja se kosi za ishranu stoke ◊ ĭarba kînd sa kuaśe đi kosît, or kînd sa do kosîașće, sa kĭamă fîn — kad trava sazri za kosidbu, ili kada se pokosi, zove se seno ◊ ĭarbă vĭarđe — zelena trava ◊ ĭarbă uskată — suva, osušena trava ◊ ĭarbă-n ćinsă — polegla trava ◊ fir đi ĭarbă — vlat trave, travka [Por.]  [Vidi]

2877  ĭarbă krĭață  iarbă-creaţă  нана  ĭarbă krĭață (mn. ĭarbe krĭață) [akc. ĭarbă krĭață] (sint.) — (bot.) nana, menta (Mentha piperita) ◊ ĭarbă krĭață aĭnuoștri a kuļes, a uskat, ș-a baut kînd a fuost bolnavi — nanu su naši brali, sušili, i pili kada su bili bolesni [Por.] ∞ krieț  [Vidi]

3725  ĭardum  tragere  вуча  ĭardum (mn. ĭardumu) [akc. ĭardum] (i. s.) — (zast.) vuča, vučenje lađe uz Dunav ◊ aĭ măĭ saraś baĭeț a lukrat la ĭardum: a tras ku sfuara la vopuară pi Dunîrĭe la đal — najsiromašniji mladići radili su na jardumu: vukli su konopcima lađe uz Dunav [Por.]   [Vidi]

4156  ĭaskă  iască  труд  ĭaskă (mn. ĭaske) [akc. ĭaskă] (i. ž.) — (mik.) trud (Fomes fomentarius) ◊ ĭaska sa faśe đin burĭaće kare krĭașće pi fag șă-l kĭamă kopitarĭ— trud se pravi od gljive koja raste na bukvi i koja se zove „kopitar” ◊ ĭaska ĭe kopitarĭ taĭat în parśaļe, șă uskat bińe la suare — trud je „kopitar” isečen na komade i dobro osušen na suncu ◊ ku ĭaskă uskată șî ku amnarĭu șî krĭamińa tutunźiĭi aprins lula ku tutun — suvim trudom, ognjilom i kremenom pušači su palili lulu sa duvanom ◊ ku ĭaskă aprinsă albinari afumă la albiń — upaljenim trudom pčelari dime kod pčelaup. kopitar, ĭaskă galbină [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

2891  ĭastă  iaste  јесте  ĭastă [akc. ĭastă] (uzv.) — jeste 1. potvrda: jeste, da, tako je; stoji tako ◊ dar ĭastă așa, kum sa puvestîașće, or nuĭe, nu puot să șćiuda li jeste tako kako se priča, ili nije, ne mogu da znam ◊ ĭastă kî ĭe uom đi trĭabă, ama aĭa nu ĭa trăbuit — jeste da je čovek na svom mestu, ali mu to nije trebalo 2. ima, postoji ◊ ĭastă-n vuorbiļi luĭ kîta adaverĭe, or ĭe tuot minśună guală — ima li u njegovim rečima malo istine, ili je sve gola laž ◊ ĭastă pîńe đi tuoț, or sî măĭ duśem șîmăĭ — ima li hleba za sve, ili da donesemo još ◊ ĭastă đ-atunśa măĭ mult đi ḑîaśe ań — ima otada više od deset godina [Por.] ♦ dij. var. ĭeșće (Brodica) [Rom.] ♦ supr. nuĭe [Por.]   [Vidi]

3344  ĭașkĭe  așchie  ивер  ĭașkĭe (mn. ĭeșkĭ) [akc. ĭașkĭe] (i. ž.) — iver, treska ◊ ĭeșkĭ măĭ mult sa fak kînd sa śopļașće, sa taĭe, sa askuće or sa sparźe vrun ļemn — iverje se najviše pravi kada se teše, seče, šilji ili cepa neko drvo ◊ ku ĭașkĭe uskată ĭuta sa ațîțîĭe fuokusuvom treskom se brzo potpaljuje vatra ♦ sin. țandîră [Por.] ♦ dij. var. așkie [Kmp.] ♦ dij. var. ășke [Tim.]  [Vidi]

2039  ĭed  ied  јаре  ĭed (mn. ĭeḑ) [akc. ĭed] (i. m.) — (zool.) jare, muško mladunče koze ◊ am duoĭ ĭeḑ, nu sînt iĭ măĭ mîndri kîta, numa mîndri răuimam dva jareta, ne da su lepi, nego su prelepiĭadăjarica, žensko mladunče koze ◊ ĭedu kînd krĭașće sa kĭamă pîrś, da đin ĭadă krĭașće kapră — kad muško jare odraste, zove se jarac, a od ženskog nastaje kozaup. kapră [Por.] ◊ ĭedu đi un an dă ḑîļe sa kĭamă fatuĭ — jare od godinu dana zove se „fatuj” (Rečica, Požarevac) [Stig]   [Vidi]

3232  ĭel  el  он  ĭel (mn. ) [akc. ĭel] (zam.) — on ◊ ĭel a fuost bun, ama iĭ la înđemnat să fakă rîaļe — on je bio dobar, ali su ga oni naterali da čini zla ◊ am ažuns într-o vrĭame ku ĭel — stigao sam istovremeno sa njim ◊ ĭel ku ĭa a fuost o parĭake bună înga đi miś — on i ona bili su dobar par još od malena ◊ pouodu vińe ku tuot, da iĭ stau la marźină înkrîmeńiț đi frikă — poplava nadolazi, a oni stoje na obali okamenjeni od straha ◊ (u izr.) s-a dus đin ĭel, đi rău luĭ — otišla je zbog njega, zbog njegovog zlostavljanjaup. ĭa [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

4142  ĭemț  acord  јемство  ĭemț (mn. ĭemță) [akc. ĭemț] (i. s.) — jemstvo, ugovor; prinuda ◊ n-a luvat lukru la ĭemț, pă să lukre ka bou tota ḑîua — nije uzeo posao pod jemstvom, pa da radi kao vo celog dana ♦ var. emț [Por.]  [Vidi]

5817  ĭepćikă  oftică  туберкулоза  ĭepćikă (mn. ĭepćiś) [akc. ĭepćikă] (i. ž.) — (med.) tuberkuloza; jeftika ◊ s-a bulnavit đi ĭepćikă, ș-a murit ćinîr — oboleo je od tuberkuloze, i umro mlad [Por.]  [Vidi]

6126  ĭepćikuos  ofticos  туберкуозан  ĭepćikuos (ĭepćikuasă) (mn. ĭepćiku, ĭepćikuasă) [akc. ĭepćikuos] (prid.) — (med.) tuberkulozan ◊ ĭepćikuos ĭe uom kare ĭe bolnau đi ĭepćikă, buală kare mult n-avut ļak — tuberkulozan je čovek koji boluje od tuberkuloze, bolesti koja dugo nije imala leka [Por.] ∞ ĭepćikă  [Vidi]

5013  ĭepur  iepure  зец  ĭepur (mn. ĭepu) [akc. ĭepur] (i. m.) — (zool.) zec ◊ ĭepur ĭe žuavină sîrbaćikă, ku urĭekiļi lunź da ku kuada skurtă — zec je divlja životinja, sa dugim ušima i kratkim repom ◊ karńa ĭepuruluĭ ĭe dulśe, da ĭepuru rumîńi aĭ batrîń a prins măĭ mult ku lațu, nu ļ-a trîbuit pușka — zečje meso je slatko, a zeca su stari Vlasi lovili najčešće samo sa omčom, nije im trebala puška [Por.]  [Vidi]

5335  ĭepuri  iepuri  зечарити  ĭepuriuo ĭepurĭesk, ĭel ĭepurĭașće) [akc. ĭepuri] (gl.) — (zast.) zečariti, ići u lov na zečeve ◊ vînatuori aĭ batrîń kînd s-a dus să prindă la ĭepurĭ, a spis kă sa duk să ĭepurĭaskă — stari lovci kad su išli u lov na zečeve, govorili su da idu da zečare [Por.] ∞ ĭepur  [Vidi]

5015  ĭepurĭel  iepurel  зечић  ĭepurĭel (mn. ĭepurĭeĭ) [akc. ĭepuel] (i. m.) — (demin.) (zool.) zečić ◊ pazînd vićiļi, păkurarĭu a dat pista un kuĭb ĭepurĭesk, numa ku doĭ-triĭ ĭepurĭeĭ miś ka pumnučuvajući stoku, pastir je naleteo na zečje leglo, samo sa dva-tri zečića, malih kao pesnica ♦ var. ĭepureluș [Por.] ∞ ĭepur  [Vidi]

5338  ĭepurĭesk  iepuresc  зечији  ĭepurĭesk (ĭepurĭaskă) (mn. ĭepurĭeșć, ĭepurĭașće) [akc. ĭepuesk] (prid.) — zečiji, zečev, koji pripada zecu ◊ a fuost mare dragu vînatorilor kă kopuoĭi a do dat pista urmă ĭepurĭaskă — bila je velika radost lovaca što su kerovi konačno naišli na zečiji trag ◊ đi kînd nu s-a dus în ĭepuriĭe, kopuoĭi a zuĭtat miruosu ĭepurĭesk — od kad nije išao u zečarenje, kerovi su zaboravili zečji miris [Por.] ∞ ĭepur  [Vidi]

6122  ĭerbariĭe  ierbărie  травуљина  ĭerbariĭe (mn. ĭerbariĭ) [akc. ĭerbariĭe] (i. ž.) — (augm.) travuljina ◊ a ramas kasa pustîńe, ș-a krĭeskuto ĭerbariĭa — ostala je pusta kuća, i zarasla u travu [Por.] ∞ ĭarbă  [Vidi]

6069  ĭerĭ đimińață  ieri-dimineáță  јуче ујутру  ĭerĭ đimińață [akc. ĭerĭ đimińață] (sint.) — juče ujutru ◊ aĭa, śe puvestășć tu, a fuost ĭerĭ đimińață — to, što ti pričaš, bilo je juče ujutru [Por.] ∞ ĭerĭ  [Vidi]

2986  ĭerna  ierna  зимовати  ĭernauo ĭerńeḑ, ĭel ĭerńiaḑă) [akc. ĭerna] (gl.) — zimovati ◊ nu măĭ sa puaće ĭerna ku vićiļi în Munțîļi măĭdanuluĭ, kă nu măĭ lasă șumarĭu să sa skuata vićiļi la mugur — ne može se više zimovati u majdanpečkim planinama, jer šumari više ne daju da se stoka izvodi na brst [Por.] ∞ ĭarnă  [Vidi]

3966  ĭertare  iertare  опроштај  ĭertare (mn. ĭertărĭ) [akc. ĭertare] (i. ž.) — (zast.) (rel.) oproštaj; opraštanje ◊ s-a dus baba la bisîarikă sî sa spoveđeaskă, șî sî kaće ĭertare đi pakaće śe ļi are — otišla je baba u crkvu da se ispovedi i da traži oproštaj za grehova koje ima ◊ numa dakă țîń tuaće posturļi puoț sî ći nadăĭ đi ĭertare, altfeļ nusamo ako držiš sve postove možeš da se nadaš oproštaju, drugačije ne [Por.] ∞ ĭerta  [Vidi]

6346  ĭertat  iertat  опроштен  ĭert<u>au>t (ĭert<u>au>tă) (mn. ĭert<u>au>ţ, ĭert<u>au>će) (prid.) — (rel.) oprošten, oslobođen greha ◊ <u>iu>nsă ĭert<u>au>tă — osoba kojoj su oprošteni gresi ◊ muĭ<u>au>re ĭert<u>au>tă — žena u menopauzi [Por.] ∞ ĭert<u>au>  [Vidi]

2118  ĭordaș  iordaș  зебраст  ĭordaș (ĭordașă) (mn. ĭordaș, ĭordașă) [akc. ĭordaș] (prid.) — (za boje) (ret.) zebrast, prugast; šaren ◊ la nuoĭ numa đi mîț or đi uoĭ sa ḑîśe kî sînt ĭordașă, đi alta žuavină n-am auḑît — kod nas se samo za mačke ili ovce kaže da su prugaste, za druge životinje nisam čuo [Por.]  [Vidi]

5878  ĭubi  iubi  љубити  ĭubiuo ĭubĭesk, ĭel ĭubĭașće) [akc. ĭubi] (gl. p. ref.) — (folk.) ljubiti, voleti ◊ kînd sa ĭubĭesk duoĭ aĭ ćińirĭ, țukatu-luor ĭe dulśață mare — kad se vole dvoje mladih, njihovo ljubjenje je velika poslasticaup. țuka [Por.]  [Vidi]

5077  ĭuće  iute  љут  ĭuće (mn. ĭuț) [akc. ĭuće] (prid.) — (nutr.) ljuto ◊ a pus baba doă pipărś ĭuț în ḑamă, đ-aĭa ĭe ĭa atîta đi ĭuće — stavila je baba dve ljute paprike u čorbu, zato je ona toliko ljutaup. mîńiuos [Por.]  [Vidi]

5280  ĭuda  iuda  Јуда  ĭuda [akc. ĭuda] (i. m.) — (folk.) (demon.) juda ◊ l-a mînat ĭuda să rupă zgaĭba đi pi rană la piśuor, rana s-a-ntîrîtat șî la urmă doltori ĭ-a taĭat piśuoruterao ga je juda da skine krastu sa rane na nozi, rana se zapalila i na kraju su mu doktori isekli nogu ♦ sin. draku [Por.]  [Vidi]

3235  ĭuo  io  ја  ĭuo (mn. nu) [akc. ĭuo] (zam.) — ja ◊ ĭuo unu sîngur nu puot ńimik, ama dakă ńi adunăm nuoĭ tuoț, pućem ļesńe să ĭeșîm ku iĭ în kîpatîń — ja jedan sam ne mogu ništa, ali ako se skupimo mi svi, možemo lako da izađeno s njima na kraj ◊ ĭuo, tu, ļel șî ĭa traim în satu-sta đemult — ja, ti, on i ona živimo u ovom selu odavno ♦ var. ĭeu [Por.] ♦ dij. var. ĭo [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5076  ĭut  iute  брз  ĭut (ĭu) (mn. ĭuț, ĭuće) (prid.) — (o kretanju) brz ◊ ĭut, măĭ ĭut, șîmăĭ ĭut — brz, brži, najbržiuomo-l vrĭańik ĭe ĭut la lukruvredan čovek je brz na poslu ◊ (izr.) ĭut ka sfulđirubrz kao munja ◊ (izr.) ĭut ka gîndubrz kao misao ♦ sin. rîapiđe, grab [Por.]  [Vidi]

5078  ĭuțală  iuțeală  брзина  ĭuțală (mn. ĭuțaļe) [akc. ĭuțală] (i. ž.) — 1. (o kretanju) (izob.) brzina; ubrzanje ◊ s-a rîpeḑît prĭamult, șî kînd a kîpatat ĭuțală mare, s-a-npiđekat ș-a kaḑut — zaleteo se previše, i kad je dostigao veliku brzinu, sapleo se i pao 2. (o ukusu hrane) ljutina ◊ la rumîń-aĭ batrîń mult ļ-a plakut să manînśe ĭuće, pućem să ḑîśem kă a kreskut ku ĭuțală — stari Vlasi su mnogo voleli da jedu ljuto, možemo da kažemo da su rasli sa ljutinom ◊ piparkă ĭuće — ljuta paprika [Por.] ∞ ĭut  [Vidi]

2912  ka  ca  као  ka (pril.) (predl.) — kao ◊ s-a puvestît kă paradĭeda a fuost mare șî tare ka ursupričalo se da je pradeda bio velik i jak kao medved ◊ sa kîntă ka kînd ăl skopĭeșć — vrišti kao da ga štrojiš ◊ pluaĭe ka đin gaļiată — (kiša) lije kao iz kabla ◊ ĭut ka gîndu, tare ka pomîntubrz kao misao, jak kao zemlja [Por.]  [Vidi]

3439  kadă  cadă  каца  kadă (mn. kăḑ) [akc. kadă] (i. ž.) — kaca ◊ vas mare đi ļemn, înkeĭat đin duoź lunź, în kare sa țîn pruńiļi, pănă nu fĭerb đi kazan — veliki drveni sud, sklopljen od dugačkih doga, u koji se drže šljive dok ne provru za pečenje na kazanu ◊ la nuoĭ marimĭa kăḑî sa sokoćiașće ku kazanu: șkă, am o kadă đi doăsprăśe kazańe, śe vińe kă are kadă în kare înkĭapă pruńe đi doăspraśe kazańe đi rakiukod nas se veličina kace meri brojem kazana: veli, imam kacu od dvanaest kazana, što znači da ima kacu u koju staju šljive za dvanaest kazana rakije ♦ sin. pućină [Por.]  [Vidi]

3416  kadîr  cădar  способан  kadîr (kadîră) (mn. kadîrĭ, kadîrĭe) [akc. kadîr] (prid.) — sposoban, kadar; spreman ◊ sa faśe kî ĭe uom đi trĭabă, da nuĭe kadîr ńiś vuorba sî țînă — pravi se da je čovek na mestu, a nije sposoban ni reč da održi ◊ l-a lasat muĭarĭa ćinîră, kă n-a fuost kadîr să-ĭ fakă trĭaba — napustila ga je mlada žena, jer nije bio kadar daje zadovolji ◊ nu ći prinđa đi lukru držăvi dakă nuĭeș kadîr să-l gaćeșć ku ispravă — ne hvataj se državnog posla ako nisi kadar da ga završiš po propisu [Por.]  [Vidi]

2453  kair  caier  кудељка  kair (mn. kaire) [akc. kair] (i. s.) — kudeljka, kudeljča; svojak ◊ kairu ĭe un zmuaćik đi lînă, skîrmanat șî spalat, sprimit đi pus în furkă sî sa tuarkă — kudeljka je svežanj vune, opran i očešljan, spreman da se stavi na preslicu i oprede ◊ đi mult n-aĭ putut să vĭeḑ muĭarĭe kare mĭarźe pi drum fara kair în furkă — nekada nisi mogao da vidiš ženu koja ide putem bez kudeljke u preslici [Por.]  [Vidi]

5653  kaĭesk  căiesc  коњски  kaĭesk [akc. kaĭesk] (pril.) — konjski ◊ rînkeḑatu kaĭesk đeparće s-auđe — konjsko rzanje daleko se čuje ◊ a mers ku pașu kaĭesk — išao je konjskim hodomup. muskă kaĭskă [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5169  kaka  căca  срати  kakauo ma kak, ĭel sa kakă) [akc. kaka] (gl. p. ref.) — (vulg.) srati, kenjati ◊ pănă ĭerĭa kopil, sa kaka-n izmĭańe — dok je bio dete, srao je u gaće ◊ kaku-ma în gura iĭ minśinuasă, — poserem joj se u usta lažljiva ◊ nu ći kaka pi pragu kășî, kă aĭa măĭ rău puće — ne seri na kućnom pragu, jer to najviše smrdi [Por.]  [Vidi]

3275  kakațîșńiță  latrină  клозет  kakațîșńiță (mn. kakațîșńiț) [akc. kakațîșńiță] (i. ž.) — (pej.) klozet, nužnik ◊ kînd a veńit Tita, ń-a mînat să faśem kakațîșńiță, să nu ńi măĭ duśem pintru nuoĭ dupa tufă, la kare unđe-ĭ vińe — kad je došao Tito, terali nas da pravimo klozete, da ne idemo više poradi sebe iza žbuna, kako kome gde dođe ♦ sin. nužńik [Por.] ♦ dij. sin. kăkașćoar (Mokranje) [Kmp.] ∞ nužńik  [Vidi]

5170  kakat  căcat  говно  kakat (mn. kakăț) [akc. kakat] (i. m.) — (vulg.) govno, izmet ◊ manînkă kakat — jede govna (laže) ◊ mare kakat ĭe uomo-la — veliko govno je taj čovek ◊ puće la kakat — smrdi na govno ♦ sin. baļigă [Por.] ∞ kaka   [Vidi]

3865  kalamantă  trasură  двоколица  kalamantă (mn. kalamanće) [akc. kalamantă] (i. ž.) — dvokolica ◊ kalamantă ĭe un fĭeļ dă karuță ku doă ruoț, dă dus tovar măĭ ușuor — kalamanta je vrsta dvokolice, za prevoz lakšeg tereta ◊ kalamanta are o osiĭe ku doă ruaće, șî kotur dășkis, înkonveĭat ka luna ćinără — kalamanta ima jednu osovinu sa dva točka, i otvoren sanduk, zakrivljen kao mlad mesec ♦ var. kolomantă (Ranovac) [Mlava] ♦ sin. kariotă (Topolovnik) [Bran.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2684  kalapuod  calapod  калуп  kalapuod (mn. kalapuađe) [akc. kalapuod] (i. s.) — (tehn.) kalup ◊ kalapuod đi kaśuļe a fuost fakut đi ļiemn — kalup za šubare bio je napravljen od drveta ♦ var. galapuod (Rudna Glava), (ret.) gălăpîăr (Tanda) [Por.] ◊ kalapuod, kalup pus în kap supt śapsă, la portol batrîn, muĭeresk în Mlaoa — kalapod je kalup koji stavljen na oglavlju ispod kape, na staroj ženskoj nošnji u Mlavi [Mlava]  [Vidi]

4009  kalauză  călăuză  калауза  kalau (mn. kalauzu) [akc. kalauză] (i. ž.) — (rel.) kalauza, obredni hleb ◊ găćituariļi kînd s-apuka să gaćaskă đe pomană, măĭ întîń fak șapće turćiță kare sa kĭamă kalauză, șă ļi dau la morto-la să vadă k-a-nśeput sî sa gaćiaskă pomana luĭ — žene koje spremaju pomanu prvo mese sedam hlepćića koji se zovu kalauze, i namenjuju ih pokojniku da vidi da je počelo spremanje njegove daće ◊ kolaśi kalauzurļi n-au ńiś un sămn pi ĭaļe — hlebovi kalauze nemaju na sebi nikakve simbole [Por.]  [Vidi]

3291  kalbĭaḑă  gălbează  метиљ  kalbĭaḑă (mn. kalbĭeḑ) [akc. kalbĭaḑă] (i. ž.) — (vet.) metilj, bolest ovaca i kozauaĭa ĭe bolnauă đi kalbĭaḑă kînd pi fikaț-aĭ albĭ sa fak ńiskaĭ vĭermĭ marĭ, kare iĭ manînkă; la uaĭe pļakă muśi pĭe nas, nu manînkă șî sa uskă ĭuta; dakă stapînu nu-ĭ dă ļak, ĭa muare — ovca je bolesna od metilja kad joj se na plućima stvore neki veliki crvi koji ih jedu; ovca počne da slinavi, ne jede i brzo slabi; ako joj gazda ne da lek, ona lipše [Por.] ◊ mulće uoĭ ano-sta au kalbĭaḑă — mnogo ovaca ove godine imaju metilj (Sige) [Hom.]  [Vidi]

4031  kalțuoń  colţun  калчина  kalțu (mn. kalțuańe) [akc. kalțuoń] (i. s.) — kalčina ◊ kalțuoń ĭе un fĭeļ đi śarap fakut đin śuarik, kare a-nkalțat muĭeriļi pănă nu s-a skuos śarapi — kalčina je vrsta čarape od sukna, koje su žene obuvale pre nego što su se pojavile čarape ◊ kalțuu muĭeriļi a-nkalțat pista śuarik — kalčinu su žene obuvale preko suknene dokolenice ◊ kalțuu ku śuariku avut kruoĭ într-un fĭeļ, numa śe kalțuu a fuost măĭ skurt — kalčina i dokolenica imale su isti kroj, samo što je kalčina bila kraća [Por.] ∞ înkalța  [Vidi]

5055  kald  cald  топло  kald (kaldă) (mn. kalḑ, kalđe) [akc. kald] (prid.) — toplo ◊ a ĭeșît suariļi, afară ĭe tare kald — izašlo je sunce, napolju je jako toplo ◊ apa-n rîu ĭe kaldă, pućem ńi skalda kînd gaćim ku lukro-sta — voda u reci je topla, možemo se kupati kad svršimo s ovim poslom ◊ kînd sa uĭtă la mińe, ku uoki-ĭa aiĭ vînîț, miĭe îm fu kald la ińimă — kad me je pogledala tim njenim plavim očima, meni bi toplo oko srca ♦ supr. frig [Por.]  [Vidi]

5360  kalka  călca  газити  kalkauo kalk, ĭel kalkă) [akc. kalka] (gl. p. ref.) — gaziti, koračati ◊ l-a kalkat vaka, șă-ĭ s-a unflat piśuoru, nu puaće să mĭargă — nagazila ga je krava i otekla mu noga, ne može da hoda [Por.]  [Vidi]

5362  kalkat  călcat  прегажен  kalkat (kalkată) (mn. kalkaț, kalkaće) [akc. kalkat] (prid.) — pregažen, zgaženun kîńe kalkat stă-n drum ku ḑîļiļi, s-anpuțît kă n-are kare să-l muće — jedan pregaženi pas danima leži na putu, usmrdeo se jer nema ko da ga skloni [Por.] ∞ kalka  [Vidi]

5361  kalkîń  călcâi  пета  kalkîń (mn. kalkîńe) [akc. kalkîń] (i. s.) — (anat.) peta ◊ kalkîńu ĭe parća đi la urmă alu talpă — peta je zadnji deo stopala ◊ are șî kuasa đi kosît kalkîńiļi a iĭ — ima i kosa za košenje svoju petu [Por.] ∞ kalka   [Vidi]

2234  kalu puopi  calul-popii  вилин коњиц  kalu puopi (mn. kaĭi puopi) [akc. kalu puopi] (i. m.) — (ent.) vilin konjic (Anisoptera) ◊ kalu puopi ĭe o guangă ku trupu lung, ku kap mare șî ku duauă rîndurĭ đi ăripĭ — vilin konjic je buba sa dugim trupom, velikom glavom i dvostrukim krilima ◊ kalu puopi traĭașće numa pi lînga apă; vĭermi luĭ sînt pi supt pĭetre, bună momĭală đi pĭeșkarĭ kare prind ku ungița — vilin konjic živi samo pored vode; njegove larve su ispod kamenja, dobar mamac za ribare koji pecaju udicom [Por.] ∞ kal  [Vidi]

4199  kalumĭa  ca lumea  добро  kalumĭa [akc. kalumĭa] (prid.) (pril.) — dobro, ispravno; kako treba ◊ ĭel lukră kalumĭa, n-am śe sî ḑîk — on radi dobro, nemam šta da kažem; nemam primedbeuom kalumĭa — dobar, pošten čovek ◊ n-a kîrpit kaldarĭa kalumĭa, slubuađe apă — nije zakrpio kotao dobro, propušta vodu ♦ / ka + lumĭa = kao ljudi, kao svet ♦ var. kalumńa [Por.]  [Vidi]

1104  kamănak  comănac  каламанак  kamănak (mn. kamănaťe) [akc. kamănak] (i. s.) — (zast.) kalamanak ◊ kamănak ĭe un fĭeļ ďe kăčulă popĭaskă — kalamanak je vrsta popovske kape [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2905  kamguđe  oricum  каогод  kamguđe [akc. kamguđe] (pril.) — kaogod, kano, kao ◊ fuźe, kamguđe ĭepurubeži, kano zec [Bran.] ♦ dij. var. kagođe [Por.] ♦ up. kumguod, śeguod, śegudguod  [Vidi]

5062  kap  cap  глава  kap (mn. kapiće) [akc. kap] (i. s.) — 1. (anat.) glava, deo tela ◊ la prefirat bińe đi la kap pănă la piśuare, șî kînd a bagat sama kî ĭe măĭ tare, s-a-ntuors șî s-a dus — odmerio ga je pažljivo od glave do pete, i kad je shvatio da je jači, okrenuo se i otišao 2. (o položaju) početak, čelo ◊ la pomană kapu mĭesî sa lasă guol, kă a kolo șađe al muort kare vińe la pomană — na daći se čelo stola ostavlja prazno, jer tu sedi pokojnik kad dođe na pomanu 3. (ver.) zloslutnja ◊ kînd uomu kobĭașće la vrun rău, sa spuńe kî-ĭ s-a fakut đi kap — kad čovek priziva neko zlo, kaže se da radi sebo o glavi 3. (o intelektu) tvrdoglav; glup ◊ grĭeu ĭa la kap — teško pamti [Por.]  [Vidi]

5644  kapak  capac  поклопац  kapak (mn. kapaśe) [akc. kapak] (i. s.) — 1. poklopac ◊ kapak ĭe lukru ku kare sa-nkiđe śuava guol śе аре gaură la vîr — poklopac je stvar kojom se zatvara nešto šuplje što ima otvor na vrhu ◊ kapak đi ļemn are bunarĭu or vro gaură-n pomînt, are lada or sanduku, da puaće avĭa șî vadra đi apă — drveni poklopac imaju bunar ili neka rupa uzemlji, imaju ladica ili sanduk, a može imati i vedro sa vodom 2. kapak na prozoru ◊ mulće kăș kare sînt fakuće în vînt, au kapaśe đi ļemn la ferĭeșć — mnogo kuća koje su podignute na vetrometini, imaju drvene kapke na prozorima [Por.]   [Vidi]

4949  kapĭaće  căpete  мерица  kapĭaće (mn. kapĭeț) [akc. kapĭaće] (i. m.) — merica za ujam ◊ kapĭaće ĭe vas đi ļemn đi luvat vama la muară — merica je drveni sud za uzimanje ujma na vodenici [Por.] ∞ muară  [Vidi]

3387  kapră  capră  коза  kaprăup>1up> (mn. kapre) [akc. kapră] (i. ž.) — (zool.) koza (Capra hircus hircus) ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuist oĭarĭ, ama tot nat a țînut șî kîć-o kapră đi lapće — naši stari su bili ovčari, ali je svako držao i po neku kozu zbog mleka ◊ kapra n-a baut apă đi fiĭe-unđe, numa đi la izvuară aļi măĭ kuraće — koza nije bilo vodu bilo gde, nego na najčistijim izvorima ◊ kînd aĭ batrîń s-a mutat đes đin luok în luok, s-a mutat kă kapriļi n-a vrut să bĭa apă đin loko-la unđe iĭ a ginđit sî sa kăsătorĭaskă — kad su se stari često selili iz mesta u mesto, selili su se jer koze nisu htele da piju vodu sa mesta gde su oni mislili da se nastane ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe kapra žuavina drakuluĭ, kă are kuarńe șî barbă ka draku — stari su pričali da je koza đavolja životinja, jer ima rogove i bradu kao đavoup. ĭed, pîrś, țap [Por.]  [Vidi]

6029  kapră  ?  влачег  kapră (mn. kăpri (i. ž.) [akc. kapră] — (tehn.) vlačeg, vlačuga ◊ aĭa śe sa kĭmă în saćiļi poreśańe vulpĭe, o saĭnă đi tras kuarda kînd sa învaļiașće sulu, în žumataća Tănḑî kîtra Guol sa kĭamă kapră — ono što se u porečkim selima zove lisica, saonica za izvlačenje osnove za osnivanje vratila razboja, u polovini Tande prema Golu zove se koza ♦ sin. vulpĭe [Por.] ∞ învaļi   [Vidi]

5063  kapu vakuluĭ  moartea lumii  смак света  kapu vakuluĭ [akc. kapu vakuluĭ] (sint.) — (rel.) smak sveta ◊ s-a strîkat lumĭa, ńima nu măĭ krĭađe-n dumńeḑîu, ńima nu țîńe posturļi, ka kînd s-a apropiĭat kapu vakuluĭ — svet se pokvario, niko više ne veruje u boga, niko ne drži postove, kao da se približio smak sveta [Por.] ∞ kap  [Vidi]

3731  kapută  capută ?  торић  kapu (mn. kapuće) [akc. kapută] (i. ž.) — torić, manji tor ili obor za ovce ◊ kapută ĭe oborĭel înainća lu ușa strunźi, unđe s-aduuoiļi ș-așćată să vină la rînd đe muls — kaputa je mali obor ispred ulaza u tor, gde se skupljaju ovce i čekaju da dođu na red za mužu [GPek] ♦ sin. oborĭel [Por.] ∞ kap  [Vidi]

2673  kapușă  căpușă  крпељ женка  kapușă (mn. kapușu) [akc. kapușă] (i. ž.) — (ent.) krpelj ženski ◊ kapușa ĭe kîrśuabă muĭerĭaskă, kare suźe sînźe, șî sa unflă boznakît — „kapuša” je ženka krpelja, koja siše krv, i naduva se bogznakoliko ◊ kapușa traĭașće pin ĭarbă, înviĭe đin uauă învăluiće în panžîn, ka omida — krpelj živi u travi, rađa se iz jajašca koja su uvijena u paučinu, kao gusenicaup. grapiță, kîrśuabă [Por.]  [Vidi]

3489  kar đi buoĭ  car de boi  воловска кола  kar đi bu (sint.) — (tehn.) volovska, zaprežna kola ◊ đe mult n-a fuost kasă fara kar đi buoĭ, da akumă kare ăl măĭ are, la fîrbuit, la kićit ku fluorĭ șă-l țîńe đi frumoșață în avļiĭa kășî — nekada nije bilo kuće bez volovskih kola, a sada ko ih još ima, ofarbao ih, okitio cvećem i drži ih kao ukras u dvorištu kuće ◊ karîļi đi buoĭ a skimbat trakturuzaprežna kola zamenio je traktor ◊ atîrnat în vrun bușćan, ș-a rîsturnat karu pļin đi fîn — zakačio neki panj, i preturio kola puna sena [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3490  kara  căra  возити  karauo kar, ĭel kară) [akc. kara] (gl. p. ref.) — 1. voziti, upravljati vozilom ◊ fata mi tare frikuasă, nu vrĭa sî sa kare ku fiĭe kare — kćerka mi je jako plašljiva, neće da se vozi sa bilo kim ◊ đi kurînd sa-nvațat sî kare, înga nu kućaḑă sîngur la drum măĭ lung — skoro je naučio da vozi, još uvek ne sme sam na duži put ◊ ćińerișu nu numa śe kară ĭuta, numa ĭastă kare kară bĭeț muorț — omladina ne samo što vozi brzo, nego ima ih koji voze mrtvi pijani ♦ sin. mînă 2. (fig.) vozati, navlačiti; okoristiti; vući za nos ◊ prostavĭela, amînat a vaḑut kî ĭel o kară kum vrĭa — glupača, kasno je uvidela da je on voza kako hoće [Por.]  [Vidi]

37  karabaș  cimpoier  гајдаш  karabaș (mn. karabaș) [akc. karabaș] (i. m.) — (muz.) gajdaš ◊ karabașu ĭe uom kare kîntă-n karăbĭ — gajdaš je čovek koji svira gajde ◊ vrodată a fuost în tuot satu kîć-un kîrabaș, șî ku iĭ sa pitrekut tuaće visaļiĭļi, d-akuma s-a pĭerdut gata đi tuot — nekad je u svakom selu bio po neki gajdaš, i sa njima se provodilo svako veselje, a sada su se gotovo sasvim izgubili [Por.] ∞ karabă  [Vidi]

4272  Karabaș  Carabaș  Карабаш  Karabaș [akc. Karabaș] (i. m.) — (antr.) Karabaš, Karabašević ◊ Karabaș ĭe poļikra lu uom kare mult a kîntat în karăbĭ, ș-a fuоst kunoskut đ-arîndu pi karăbĭ, da nu pi numiļi luĭ bućeḑat — Karabaš je nadimak čoveka koji je dugo svirao gajde, i bio poznat svuda po gajdama, a ne po svom krštenom imenuunđe đi uom s-a prins poļikra Karabaș, așa lumĭa a kĭemat șî pi aĭ luĭ đin kasă — gde se nadimak Karabaš primio za čoveka, tako su ljudi nazivali i njegove ukućane ◊ đin poļikra Karabaș s-a fakut la karće prezimiļi Karabašević — od nadimka Karabaš nastalo je prezime Karabašević ♦ var. Kîrabaș [Por.] ∞ karabă  [Vidi]

36  karabă  carabă  гајде  karabă (mn. karăbĭ) [akc. karabă] (i. ž.) — 1. (u jednini) pisak, frulica na gajdama 2. (u mn.) gajde, narodni muzički instrument ◊ moșu Pîătru kîntă-n karabă — čiča Petar svira u gajde [Por.] ∞ śimpu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3492  karare  cărare  стаза  karareup>1up> (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — (zast.) staza, puteljak ◊ întra koļibiļi luor la munće a fuost o karare, a mĭers pin padure đasă, akuma a-nkiso duu, kă nuĭe ńima să trĭakă pi ĭa — između njihovih koliba u planinii bila je jedna staza, vodila je kroz gustu šumu, sada je zarasla u korov, jer nema nikoga da njome prolazi ◊ tuată kararĭa ĭe drum đirĭept — svaka staza je prečica ♦ var. kalare ♦ sin. poćakă [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3493  karare  cărare  раздељак  karareup>2up> (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — razdeljak, razvojak ◊ kînd sa pĭapćină, uńi nu vor karare, da uńi o fak la o parće, alțî ĭară pi la mižluok, kare kum iĭ drag — kad se češljaju, neki ne vole razdeljak, neki ga prave sa strane, neki opet po sredini, kako ko voli [Por.] ∞ kara  [Vidi]

2825  karbuńe  cărbune  угљен  karbuńe (mn. karbuń) [akc. karbuńe] (i. m.) — ugljen, ćumur ◊ s-a stîns fuoku, a ramas numa karbuń șî śanușă — vatra se ugasila, ostali su samo ugljen i pepeo ◊ dĭeda, kînd aprins lula, a luvat karbuńiļi ku mîna guală — deda, kada je palio lulu, uzimao je ugljen golom rukom ♦ sin. taśuńe [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

5119  karļiță  carliță  корито  karļiță (mn. kărļiț) [akc. karļiță] (i. ž.) — korito, naćve ◊ karļița ĭe postao mare skobită-n ļemn, kare a fakuto țîgańi — korito je veliko naćve izdubljeno u drvetu, koje su izrađivali Cigani ◊ în karļiță s-a skaldat lumĭa șî s-a žumuļit porśi, da ĭarna sa karat kopiĭi în-ĭa pi zapadă — u koritu su se kupali ljudi i šurile svinje, a zimi su se u njemu vozila deca na snegu ♦ sin. postao [Por.]  [Vidi]

3450  karpin  carpen  граб  karpin (mn. karpiń) [akc. karpin] (i. m.) — (bot.) grab, crni grab (Carpinus betulus) ◊ karpin ĭe ļemn tare, bun đi fakut držăļe, alaturĭ kare au dĭelurĭ đi ļemn, șî tare bun ļiemn ĭe đi fakut fuokugrab je jako drvo, dobro za izradu držalja i alata koji imaju drvene delove, i jako je dobro drvo za loženje vatreup. sfińak [GPek]   [Vidi]

3453  karpińel  cărpinel  грабић  karpińel (mn. karpińeĭ) [akc. karpińel] (i. m.) — (bot.) (demin.) grabić, mali grab, lastar od graba ◊ kînd sa faśe žuardă đi mînat vićiļi, măĭ bună ĭe s-o taĭ đin vro krĭanguță đi karpińel ćinîr, kî ĭa ĭe ușuară, supțîrĭe șî žîlao — kad se pravi prut za teranje stoke, najbolje je da je odsečeš od grančice nekog mladog grabića, jer je laka, tanka i žilava ♦ var. karpinuș [Por.] ∞ karpin  [Vidi]

5979  karunt  cărunt  сед  karunt (karuntă) (mn. karu, karunće) [akc. karunt] (prid.) — sed, sedokos ◊ ćinîr uom, ama ĭe tuot karunt — mlad čovek, ali je sav sed ◊ muu ku barba karuntă — čiča sa sedom bradom [Por.]   [Vidi]

4883  karuță  căruță  каруце  karuță (mn. karuță) [akc. karuță] (i. ž.) — (demin.) karuce ◊ karuța ĭe kar ușuor ku patru ruoț, kare-l trag kaĭi, unu or duoĭ, șî ku kare sa kară gîzdoćińiļi kînd ĭasă la vro visaļiĭe — karuce su lagana kola sa četiri točka, koje vuku konji, jedan ili dva, i kojim se voze bogataši kad izlaze na neku svetkovinu ♦ / (demin.) < kar ♦ sin. kośiĭe [Por.] ∞ kar   [Vidi]

3728  kasatuarńikă  muierea de casă  кућаница  kasatuarńikă (mn. kasatuarńiśe) [akc. kasatuarńikă] (i. ž.) — (zast.) kućanica, dobra domaćicauomu ĭe drumaș șî trăbe sî sa ușurĭaḑă unđe puaće, da muĭarĭa ĭe kasatuarńikă șî trăbe să țînă ușa înkisă, să tuńe al măĭ țapîn — muž je putnik i treba da se olakša gde god može, a žena je kućanica i treba da drži vrata zatvorena, da uđe najjači ♦ var. kasatuorńikă [GPek] ∞ kasă  [Vidi]

3727  kasatuorńik  om de casă  кућаник  kasatuorńik (mn. kasatuorńiś) [akc. kasatuorńik] (i. m.) — (zast.) kućanik, dobar domaćin; ukućanin ◊ dakă soțu nuĭe kasatuorńik, kasa sa pîrasîașće ĭuta — ako muž nije dobar domaćin, kuća se brzo rastura ♦ var. kîsatuorńik [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3052  kasă  casă  кућа  kasă (mn. kîăș) [akc. kasă] (i. ž.) — kuća ◊ kasă ĭe zîđitură în kare traĭașće uomukuća je zidani objekat u kome živi čovek ◊ kasă mare — velika kuća ◊ kasă ku patru odăĭ — kuća sa četiri odeljenja ◊ kasă đi pĭatră — kamena kuća ◊ kasă la doă spraturĭ — kuća na dva sprata ◊ kasă đi bîrńe, bîrnarĭață — kuća od brvana, brvnara ◊ kasă đi morśilă — blatara ◊ kare traĭașće șî-n sat, șî la munće, în sat are kasă da la munće koļibă — ko živi i u selu i na planini, u selu ima kuću, a na planini kolibu ♦ sin. koļibă [Por.]  [Vidi]

3600  kaș  caș  каш  kaș (mn. kașu) (i. s.) — (nutr.) kaš, podliveno mleko, sladak ili mlad sir ◊ kaș ĭe lapće înkegat, kare ĭe pin strîkatuare străkurat đi ḑăr, șî kare s-a fakut brînḑă muaļe șî dulśe — kaš je podliveno mleko, koje je kroz cediljku oceđeno od surutke, i koje je postalo mek i sladak sir ◊ kașu sa puńe pi fund șî sa taĭe în faļiĭ, kare sa sarĭaḑă șî sa pun în śubăr — kaš se stavlja na lopar i seče na velije, koje se posole i stavljaju u čabarup. brînḑă, kĭag [Por.]  [Vidi]

3680  kaśulă  căciulă  шубара  kaśu (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. šubara ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinu ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astragana 2. kapa uopšte ◊ dupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šešir [Por.]   [Vidi]

3454  kaśur  căcior  црно-сив  kaśur (kaśu) (mn. kaśu, kaśure) [akc. kaśur] (prid.) — (o stoci) crno-siv, ovca crno-sive vune ◊ oaĭe kaśură sa kunuașće în stîna-ntrĭagă — sivo-crna ovca prepoznaje se u celom stadu [GPek]   [Vidi]

5099  katană  cătană  солдат  katană (mn. katăń) [akc. katană] (i. s.) — (folk.) soldat, vojnik ◊ vuorba katană s-a pastrat numa pin kînćiśe aļi batrîńe, însamnă pi uom soldat, în armată — reč katana sačuvala se samo u starim pesmama, označava soldata u vojsci ♦ sin. soldat [Por.]  [Vidi]

5625  katran  catran  катран  katran (mn.) [akc. katran] (i. s.) — katran ◊ ńegru ka katranucrn kao katran ◊ ku katranu a uns vićiļi să ļi apire đi muskă maruntă — katranom su mazali stoku da je odbrane od mušica [Por.]  [Vidi]

3702  katușă  cătușă  клапуша  katușă (mn. katuș) [akc. katușă] (i. ž.) — klapuša, držač jarma ◊ katușa ĭe un parśel đi fĭer înstrînbat, prins đi vîru lu proțapu karuluĭ or alu tînžală, kare țîńe źuguklapuša je iskrivljeni komad metala, pričvršćen za vrh kolske rude ili potegljice, koji drži jaram [GPek] ◊ katușa đe bîtrîńață a fuost fakută đi ļiemn, șî prinsă đe proțap k-o tăńikĭauă đi fĭer — starinska klapuša bila je izrađena od drveta, i pričvršćena za rudu metalnim prstenom (Tanda) ◊ abĭa sa țîńe minće kă vrodată în luok đi katușă a fuost o gužbă đi kurpiń, or đi ćiĭ — jedva se pamti da je nekad, umesto klapuše, bila gužva od lijana ili like (Rudna Glava) ♦ up. tînžală, źug [Por.] ∞ kar  [Vidi]

6371  kazan  cazan  каzан  kazan (mn. kazańe) (i. s.) — kazan, kotao ◊ kazanu ĭe vas mare đi aramă, în kare sa fĭarbe rakiu, or mînkare đi mulț inș, kum ĭe nunta — kazan je veliki sud od bakra, u kome se kuva rakija, ili sprema jelo za mnogo osoba, kao što je svadba ♦ sin. kaldare [Por.]  [Vidi]

2445    că  јер   (vez.) — 1. jer ◊ nu puot să vin, kă mis kuprins ku lukrune mogu da dođem, jer sam zauzet poslom ◊ vunu ĭuta, kă mum-ta țî rău bolnavă — dođi brzo, jer ti je majka teško bolesna 2. te ◊ ăl luvară đin skurt, da ĭel, saraku: kă v-o fi, kă nu v-o fi, șî la urmă do spusă tuot — pritisnuli ga sasvim, a on, jadan; te oće biti, te neće biti, na kraju je priznao sve 3. da ◊ ma mir kum nu vĭeḑ tu kă ĭel minće — čudi me kako ne vidiš da on laže ♦ var. ◊ am uḑît kî tu n-aĭ fuost akoluo — čuo sam da ti nisi bio tamo [Por.]   [Vidi]

3517  kăkașćoar  latrină  клозет  kăkașćoar (mn. kăkașćoare) [akc. kăkașćoar] (i. s.) — nužnik, klozet ◊ kăkașćoar ĭe lok unđe će duč pintru čińe — klozet je mesto gde vršiš nuždu [Kmp.] ∞ nužńik  [Vidi]

4256  kăkăuș  urdinare  пролив  kăkăuș (mn. kăkăușu) [akc. kăkăuș] (i. s.) — (med.) proliv, dijarea ◊ pră kopil s-a pus un kăkăuș greau, șă dă aĭa n-a putut sî sa dukă la șkuală — dete je dobilo težak proliv, i zato nije moglo da ode u školu ♦ sin. prțuĭkă [Mlava] ♦ dij. sin. urđinatu [Por.] ∞ urđina  [Vidi]

4663  kăńi  căni  црнити  kăńiuo kăńesk, ĭel kăńașće) [akc. kăńi] (gl. p. ref.) — (zast.) (color) crniti, farbati u crno ◊ țîgańi a dus kăńală ku kare muĭeriļi a kăńit lîna în ńegruCigani su donosili crnilo kojim su žene farbale vunu u crno ◊ a fuost kăńală adînsă ku kare muĭeriļi a kăńit păru în ńegrubilo je posebno crnilo kojim su žene farbale kosu u crno ♦ sin. śerńi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5363  kăok  cauc  камилавка  kăok (mn. kăoś) [akc. kăok] (i. m.) — kamilavka ◊ kînd au vińit părtizańi, a skoborît kăoku đi la popa đin kap, șă l-a lăpădat în morśilă — kad su partizani došli na vlast, skinuli su popu kamilavku s glave, i bacili u blato [Buf.]  [Vidi]

4006  kăpiĭa  căpia  брљавити  kăpiĭauo ma kăpiĭeḑ, ĭel sa kăpiĭaḑă) [akc. kăpiĭa] (gl. p. ref.) — (vet.) (o ovcama) brljaviti, pobrljaviti, oboleti od brlja ◊ kîća uoĭ la baśiĭe a kăpiĭat ĭuta, ama n-a fost mărveńak apruape, șî uoĭļi a ļipsît — nekoliko ovaca je na bačiji brzo pobrljalo, ali veterenira nije bilo u okolini, pa su ovce lipsale [GPek]  [Vidi]

4004  kăpiĭală  căpială  брљ  kăpiĭală (mn. kăpiĭeļ) [akc. kăpiĭală] (i. ž.) — (vet.) brlj, brljavost, ovčja bolest (Cenuroza, Vertigo) ◊ uaĭa bolnauă đe kăpiĭală uđașće đe kîrd, pașće sîngură șî đes sa suśașće în luok — ovca obolela od brlja zaostaje za stadom, pase sama i često se okreće u mestu ◊ aĭ batrîń uaĭa kăpiĭată a taĭat ku briśu la kap, șî ĭ-a skuos đin kriĭir vro guangă, gaura a uns kuu ș-a-nkiso ku katran — stari su brljivim ovcama otvarali lobanju brijačem, iz mozga vadili neku bubu, ranu mazali lojem i zatvarali je katranom ♦ var. kăpiĭatu [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatu [Por.] ∞ kăpiĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4005  kăpiĭat  căpiat  ошамућен  kăpiĭat (kăpiĭată) (mn. kăpiĭaț, kăpiĭaće) [akc. kăpiĭat] (prid.) — 1. (med.) ošamućen, opijen, koji ima vrtoglavicu ◊ kînd ĭ-a dat o palmă, a mĭers kăpiĭată măĭ mult đi un śas — kad joj je udario šamar, išla je ošamućena više od sata 2. (vet.) brljiv, oboleo od brljauaĭa kăpiĭată, s-a suśașće-n luok, đisparțîtă đe kîrd — brljiva ovca, vrti se u mestu odvojena od stada ♦ sin. șukĭat [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatkăpiĭa  [Vidi]

3574  kăpriĭață  căprăriște  козарица  kăpriĭață (mn. kăpriĭeț) [akc. kăpriĭață] (i. ž.) — kozarica, kozarnik ◊ kăpriĭață ĭe koćeț, adîns fakut lînga strungă, în kare să bășkuĭe kapriļi đin stînă uoilor — kozarica je ograda, posebno podignuta kraj tora, u koju se odvajaju koze iz ovčjeg stada ◊ kapriļi sa-nkid în kăpriĭață kî bat uoiļi, ļi-npung ku kuarńiļi, ļi muśkă đi urĭekĭ, șî uoĭļi nu puot în paśe mînka đi ĭaļe — koze se odvajaju u kozarnik jer biju ovce, bodu ih rogovima, ujedaju za uši, i ovce ne mogu na miru jesti od njih [GPek] ♦ dij. var. kîpriĭață (Rudna Glava) ◊ uoĭļi s-a puot țîńa șă supt plășć kă au lînă, da kapriļi n-au șă đ-aĭa ĭe kîpriĭața înkisă ka toblarĭuovce se mogu držati pod sklonom jer imaju vunu a koze nemaju, pa se zato kozarnik gradi zatvoren kao tor (Topolnica) [Por.] ∞ kapră  [Vidi]

3385  kăpriuară  căprioară  срна  kăpriuară (mn. kăpriuare) [akc. kăpriuară] (i. ž.) — (zool.) srna (Capriola) ◊ kăpriuara ĭe fameĭa kăpriuoruluĭ, măĭ mik trup are đi kît ĭel șî n-are kuarńe — srna je ženka srndača, ima manje telo od njega, i nema rogove ◊ puĭu iĭ ĭe ĭed — njeno mladunče je lane ♦ var. kapriuarăup. kăpriuor, śerb, śu ♦ / (demin.) < kaprăkoza [Por.]   [Vidi]

3384  kăpriuor  căprior  срндач  kăpriuor (mn. kăpriuorĭ) [akc. kăpriuor] (i. m.) — (zool.) srndač (Capreolus capreolus) ◊ kăpriuoru ĭe mult măĭ mik đi kît śerbu, șî are doă korńiță raklaće la vîr — srndač je mnogo manji od jelena, i ima dva roščića račvasta pri vrhu ◊ fameĭa kăpriuoruluĭ sa kĭamă kăpriuară, da puĭu luor ĭed — ženka srndača zove se srna, a njihovo mladunče je laneup. śerb, śu, kăpriuară [Por.] ∞ kapră   [Vidi]

3726  kăsători  căsători  венчати се  kăsătoriuo ma kăsătorĭesk, ĭel sa kăsătorĭașće) [akc. kăsători] (gl. p. ref.) — (zast.) venčati se, sklopiti brak, udati se, oženiti se, skućiti se ◊ kînd s-a kăsătorit ku uomu đintîń, n-avut ńiś masă, ńiś ļingură — kad se udala za prvog muža, nije imala ni sofru, ni kašiku ◊ are numa un fiśuor, ažuns đi kăsătorit — ima samo jednog sina, stigao za ženidbu ♦ var. kîsîtori ♦ sin. kununa [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3691  kăśular  căciular  капаџија  kăśular (mn. kăśularĭ) [akc. kăśular] (i. m.) — (zast.) kapadžija ◊ kăśular ĭe uom kare faśe șă vinđe la kaśuļ — kapadžija je čovek koji izrađuje i prodaje kape [GPek] ∞ kaśu  [Vidi]

5667  kășćig  căștig  добитак  kășćig (mn. kășćigu) [akc. kășćig] (i. s.) — (zast.) dobitak, zarada; korist ◊ bîlśu a fuost slab, șă n-avut ńiś un kășćig đin provinḑarĭa vićiluor — vašar je bio slab, i nije imao nikakav dobitak od preprodaje stoke ◊a lukrat điźaba, fara ńiśun kășćig — radio je badava, bez ikakve koristi ♦ sin. dobîndă [Por.]  [Vidi]

5034  kiđe  chidă  иње  kiđe (mn.) [akc. kiđe] (i. ž.) — inje ◊ kiđe sînt aburĭ đi apă îngețaț pi krĭanźiļi ļemnuluĭ, kînd dă źer uskat — inje je vodena para smrznuta na granama drveća, u vreme suvomrazice ◊ kiđe sa prinđe pi ļemn đin parća-ĭa đin kare baće vîntuinje se hvata na drveće sa one strane sa koje duva vetar ◊ kiđe ĭe un fĭeļ đi brumă — inje je vrsta slane [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3138  kikă  chică  плетеница  kikă (mn. kike) [akc. kikă] (i. ž.) — 1. (oglavlje) pletenica, kika ◊ kikă ĭe păr muĭerĭesk înpļećit în bîrțâ — kika je ženska kosa upletena u pletenicu ◊ đemult tuaće șkolarițîļi a dus păr înpļećit în kike — nekada su sve učenice nosile kosu upletenu u kike ♦ sin. bîrță 2. (zast.) pramen kose koji se seče prilikom krštenja deteta ◊ ĭerĭ ĭ-a luvat đin kikă la kopil, la bućeḑat, ș-a fakut visaļiĭe mare — juče su detetu isekli pramen kose, krstili ga, i napravii veliko veselje 3. (bot.) svila na kukuruzu ◊ druga a slubaḑît kikă, kukuruu ĭe bun đi fiert — klip je pustio svilu, kukuruz je dobar za kuvanje [Por.] ∞ kukuru  [Vidi]

2989  kimĭașă  cămașă  кошуља  kimĭașă (mn. kimĭeș) [akc. kimĭașă] (i. ž.) — košulja, gornji deo odeće ◊ kimĭașa ĭe țuală omeńiaskă, sa înbrakă pista pĭaļa guală, ș-astrukă parća trupuluĭ a đisupra — košulja je muški haljetak, oblači se preko gole kože i pokriva gornji deo tela ◊ kimĭașa muĭerĭaskă sa kĭamă śupag — ženska košulja zove se čupag ◊ kimĭașă kuurĭ — vezena košulja (košulja sa ukrasom) ◊ kimĭașă đi in — lanena košulja ◊ kimĭașă đi matasă — svilena košuljaup. kîlțan ♦ var. kamașă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5453  kinđiĭe  chindie  поподне  kinđiĭe (mn. kinđiĭ) [akc. kinđiĭe] (i. ž.) — (kal.) popodne ◊ kinđiĭa ĭe vrĭamĭa đi ḑîua dupa śe trĭaśe amńaḑîțupopodne je doba dana kad prođe podne ◊ vara kînd ĭe mare zîpușală, sa slubuod uoĭļi la pašuńe la kinđiĭe — leti, kad je velika sparina, ovce se puštaju na pašu popodne [Por.]  [Vidi]

6300  kingă  chingă  колан  k<u>iu>ngă (mn. kinź) [akc. kingă] (i. ž.) — 1. kolan, pojas; kaiš ◊ kingă ĭe o kurauă đi pĭaļe kare ļagă șaua strîns đi trupu kaluluĭ — kolan je kožni kaiš koji vezuje sedlo čvrsto za telo konja ♦ sin. kurauă 2. (tehn.) prečaga ◊ kingă ĭe o blană lungă șă îngustă kare s-a prins đi duoĭ puopĭ kînd s-a fakut koļibiļi — prečaga je dugačka i uska letva koja se prikivala za dva direka kad se gradila koliba [Por.]   [Vidi]

5052  kinui  chinui  мучити  kinuiuo ma kinuĭesk, ĭel sa kinuĭașće) [akc. kinui] (gl. p. ref.) — mučiti se, truditi se ◊ prĭamult la kinuit parințî înga đi mik ku lukrurĭ grĭaļe, șî ĭel ĭ-a luvat la mrză — previše su ga mučili roditelji još od malena sa teškim poslovima, pa ih je on namrznuo ◊ numa ĭel șćiĭe, saraku, kît s-a kinuit să-nvĭața, ama nu ĭa mĭers șkuala ńiśkum — samo on zna, siromah, koliko se trudio da uči, ali mu škola nije išla nikako ♦ sin. nîkažî [Por.] ∞ kin  [Vidi]

3571  kińez  cneaz  кнез  kińez (mn. kińež) [akc. kińez] (i. m.) — (zast.) knez, starešina sela ili opštine ◊ kińez đemult a fuost stapînu satuluĭ, da đi dupa ratu ku mńamțî, așa-ĭ ḑîk șî la fruntașu uopșîńi — knez je nekada bio starešina sela, a nakon rata sa Nemcima, tako zovu i predsednika opštine ◊ kińez đemult a putut să fiĭe numa al măĭ mare stapîn în sat — knez je nekada mogao biti samo najveći gazda u seluuom vaḑut: la ĭel șî kińezu đin oraș vińe la prazńik — ugledan čovek: kod njega i predsednik opštine dolazi na slavu [Por.]  [Vidi]

3573  kińežîĭe  cnezie  кнежина  kińežîĭe (mn. kińežîĭ) [akc. kińežîĭe] (i. s.) — (zast.) knežina ◊ kińežîĭa a fuost țînutu kińezuluĭ, unđe ĭel a domńit — knežina je bila kneževa oblast, u kojoj je on gospodario [Por.] ∞ kińez  [Vidi]

5123  kisaļiță  chísăliță  киселица  kisaļiță (mn. kisaļiț) [akc. kisaļiță] (i. ž.) — (nutr.) kiselica ◊ kisaļița ĭe ḑămă akră đi pruńe — kiselica je kisela čorba od šljiva ◊ kisaļița sa faśe đin pruńe kuapće, or uskaće, ļi speļ, ļi puń în apă șă ļi fĭerbĭ, la urmă puń kîta miriśikă — kiselica se pravi od zrelih ili suviš šljiva, opereš ih, staviš u vodu i kuvaš, na kraju dodaš malo šećera [Por.]  [Vidi]

4715  kîći  câte  по  kîći [akc. kîći] (pril.) — po ◊ kîći unu, kîći unu, șă tuoț tunară înuntrujedan po jedan, i svi uđoše unutra ◊ sa duk la bîlś đi soțîĭe, kîći doĭ, kîći triĭ — idu na vašar u društvu, po dva, po trij [Por.] ∞ kît  [Vidi]

4942  kîfadarńik  cafadar  гостопримљив  kîfadarńik (kîfadarńikă) (mn. kîfadarńiś, kîfadarńiśe) [akc. kîfadarńik] (prid.) — (zast.) gostoprimljiv, ljubazan ◊ kîfadarńik a fuost uom kare a primit lumĭa-n kasă ku drag, șă pi tuot nat ambiĭat să bĭa șî să mănînśe — gostoprimljiv je bio čovek koji je rado primao goste u kuću, i svakoga je nudio da jede i pije [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5171  kîkaśuos  căcăcios  усранко  kîkaśuos (kîkaśuasă) (mn. kîkaśu, kîkaśuasă) [akc. kîkaśuos] (prid.) — (vulg.) usranko ◊ kîkaśuos ĭe uom slab șî la pućare, șî la vuorbă — usranko je čovek slab i na snazi, i na rečima ♦ var. kăkaśuos [Por.] ∞ kaka  [Vidi]

5376  kîlarĭaće  călăreț  јахач  kîlarĭaće (mn. kîlarĭeț) [akc. kîlarĭaće] (i. m.) — jahač ◊ kîlarĭețî a fuost numa uamiń kare avut kaĭ — jahači su bili samo ljudi koji su imali konje ◊ muĭarĭa kare a mĭers pi kal, s-a kĭemat kîlarĭață — žena koja je jahala konja zvala se jahačica ♦ var. kîlarĭeț [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2992  kîlțan  câlţan ?  клцан  kîlțan (mn. kîlțańe) [akc. kîlțan] (i. s.) — klcan, muška košulja ◊ kîlțan ĭe kimĭașă omeńiaskă đi kîlț, đeșkis la pĭept ka śupagu ăl muĭerĭesk, unđe avut vro tri-patru kiptuorĭ, kă bumbĭ n-a fuost — klcan je muška košulja od konoplje, sa preklopom na grudima kao ženski čupag, gde je imao tri-četiri petlje za zakopčavanje, jer dugmeta nije bilo ◊ kîlțan vrodată s-a ḑîs la tuaće fĭelurĭ đi kimĭeș omeńieșć — klcan je nekad bio naziv za sve vrste muških košulja ◊ în Tanda vuorba kîlțan nuĭe kunoskută — u Tandi reč klcan nije poznataup. kimĭașă, kamașă ♦ sin. drîsman [Por.] ∞ kîlț  [Vidi]

5058  kîldarar  căldărar  бакрачар  kîldarar (mn. kîldararĭ) [akc. kîldarar] (i. m.) — (erg.) bakračar, kotlokrpa ◊ kîldarar ĭe uom kare faśe or ogođașće la kaldîărĭ — bakračar je čovek koji izrađuje ili popravlja bakrače ◊ kîldararĭ la nuoĭ măĭ mult a fuost țîgańi, ama a fuost șî đ-aĭ nuoștri kare a șćut să kîrpĭaskă la kaldărĭ — bakračari su kod nas obično bili Cigani, ali je bilo i naših koji su znali da krpe bakrače ♦ var. kîldararĭ [Por.] ∞ kald   [Vidi]

5080  kîmp  câmp  поље  kîmp (mn. kîmpu) [akc. kîmp] (i. s.) — (geog.) polje, ravnica ◊ kîmp ĭe luok putrîvit șî đeșkis, fara padure, măĭ đes ku ĭarbă đi paskut șă đi kosît — polje je ravno i otvoreno mesto, bez drveća, najčešće sa travom za pašu i košenje ◊ kîmp sa ḑîśe șî la luok lukrat ku bukaće — polje se kaže i za obrađeno mesto sa usevima ◊ (izr.) ano-sta kîmpu slab a rođit — ove godine polje je slabo rodilo [Por.]  [Vidi]

5081  kîmpiĭe  câmpie  пољана  kîmpiĭe (mn. kîmpiĭ) [akc. kîmpiĭe] (i. ž.) — (geogr.) poljana ◊ kîmp ĭe luok unđe nuĭe padure, da kîmpiĭe ĭe kîmp lung — polje je mesto bez drveća, a poljana je dugačko polje [Por.] ∞ kîmp   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6302  kînćiku braduluĭ  cântecul bradului  песма јеле  kînćiku braduluĭ (sint.) — (izob.) jelina pesma ◊ kînćiku braduluĭ s-a kîntat pănă s-a kićit prunu lu al muort, kă brad n-a fuost în Poreśa — jelina pesma se pevala dok se kitila pogrebna šljiva, jer jele nije bilo u Porečju [Por.] ∞ brad  [Vidi]

5311  kînćiśiel  cântecel  песмица  kînćiśiel (mn. kînćiśiaļe) [akc. kînćiśiel] (i. s.) — (muz.)(demin.) pesmica ◊ a-nvațat șî fata un kînćiśiel, șî tota ḑîua ăl kîntă, pazînd uoiļi pi-o śokiță đi la đal đi sat— naučila je i devojčica jednu pesmicu, pa je ceo dan peva, čuvajući ovce na jednom brdašcu iznad sela ♦ / < (demin.) kînćik + -śiel ♦ var. kînćiśel, kînćikuț [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

2426  kînd  când  кад  kînd (pril.) — 1. kad ◊ kînd am uḑît kum a putut să pĭară, frika ma taĭat — kad sam čuo kako su mogli da stradaju, strah me je presekao ◊ s-a dus đemult, ńima nu șćiĭe kînd va veńi — otišli su davno, niko ne zna kad li će doći ◊ ńi vorbim kînd o veńi tata — razgovaraćemo kad bude došao otac 2. (u izr.) kad-kad, ponekad ◊ sa-uđe kînd-kînd șî vîntu kînd baće pin krianźe — čuje se kad-kad i vetar kad bije kroz granje ◊ kînd șî kînd — s vremena na vreme, ponekad [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5307  kînta  cânta  певати  kîntaup>1up> (ĭuo kînt, ĭel kîntă) [akc. kînta] (gl. p. ref.) —1. pevati ◊ pănă a pazît vićiļi la śuakă, fĭaćiļi kînta kînćiśe đi duor đ-a răsunat vaļa tuată — dok su čuvale stoku na brdu, devojke su pevale ljubavne pesme da je odjekivala cela dolina ◊ fećița kîntă đin gură ka prigivituarĭa — devojčica peva kao slavuj ◊ babiļi sa kîntă la-l muort, sa ruagă sî sa skuaļe — babe pevaju nad pokojnikom, mole se da ustane 2. vajkati se, kukati ◊ đi śe sa va kînta veśina atîta, sigurat vrun rău sa slućit — zašto li se vajka toliko komšika, sigurno se neko zlo desilo [Por.]  [Vidi]

5308  kînta  cânta  свирати  kîntauo kînt, ĭel kîntă) [akc. kînta] (gl. p. ref.) — (muz.) svirati ◊ s-a-nvațat đi mik să kînće-n bandă — naučio je od malena da svira trubu ◊ tota ḑîua dupa viće kîntă-n fluir — ceo dan za stokom svira fruluuomî-su kîntă đin laută, da ĭa kîntă đin gură — muž svira violinu, a ona peva [Por.] ♦ dij. sin. ḑîśa [Crn.][Hom.]   [Vidi]

2078  kîntariuon  sunătoare  кантарион  kîntariuon (mn. kîntariu) [akc. kîntariuon] (i. m.) — (bot.) kantarion, gospin cvet, bljuzgavac, ivanjčica, krvavac, marina ručica, gospino zelje (Hypericum perforatum) ◊ kîntariuonu krĭașće pi față, are fluare galbină; mult sa kuļaźe șî sa uskă, ļiak đi mulće bualje — kantarion raste na prisoju, ima žuti cvet; mnogo se bere i suši, lek je za mnoge bolesti [Por.]  [Vidi]

5313  kîntat  cântat  опеван  kîntatup>2up> (kîntată) (mn. kîntaț, kîntaće) [akc. kîntat] (prid.) — (muz.) opevan, stavljen u pesmu ◊ kare avut bań, a plaćit la lăutarĭ să-l pună-n kînćik, kî uomo-l kîntat traĭașće măĭ mult în minća lumi — ko je imao pare, plaćao je lautarima da ga stave u pesmu, jer opevani čovek traje duže u ljudskom sećanju ◊ muuoț a fuost kîntaț, ș-aluor kînćiśe s-a kĭemat dupa numiļi luor — mnogi hajduci su bili opevani, i njihove pesme nosile su njihova imena [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

5310  kîntatuorĭ  cântareț  певач  kîntatuorĭ (mn. kîntatuorĭ) [akc. kîntatuorĭ] (i. m.) — (muz.) pevač ◊ lautari aĭ batrîń a kîntat đin gură sîngurĭ, n-avut kîntatuorĭ adîns în taĭfă — stari svirači su pevali sami, nisu imali posebne pevače u grupi ♦ var. kîntarĭeț [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

3620  kîńe  câine  пас  kîńe (mn. kîń) [akc. kîńe] (i. m.) — (zool.) pas (Canis familiaris) ◊ la nuoĭ ĭastă kîń đe kasă, kîńi đe uoĭ, șî kîń đe vînat — kod nas ima kućnih pasa, ovčarskih pasa, i lovačkih pasa ◊ kîńi đe kasă sa țîn ļegaț în kîrtuog, aĭ đi uoĭ înga đin kațăl sa-nvață sî mĭargă sluobîd ku uoiļi, da kopuoĭ țîn numa vînatuori — kućni psi drže se vezani u brlogu, ovčarski se još od kučenceta uče da idu slobodni za ovcama, a kerove drže samo lovci ◊ kîńiļi latră, urlă șî țîpă — pas laje, zavija i skiči ◊ đe ńișće kîń sa ḑîśe kă źavļesk, kînd latră fara trĭabă, sa ḑîśă đin glumă đi iĭ kă latră la stîaļe — za neke pse se kaže da laju bez veze kad laju bez potrebe, kaže se u šali za njih da laju na zvezdeun fĭeļ đi kîń au narauu, kă muśkă lumĭa ku furișuneki psi imaju zlu ćud jer ujedaju ljude podmuklo [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3111  kîńepișće  cânepiște  конопљиште  kîńepișće (mn. kîńepișć) [akc. kîńepișće] (i. ž.) — (ret.) konopljište ◊ kîńepișće ĭe luok unđe sa puńe kîńipa — konopljište je mesto gde se seje konoplja [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

3110  kîńipă  cânepa  конопља  kîńipă (mn. kîńipĭ) [akc. kîńipă] (i. ž.) — (bot.) konoplja (Cannabis) ◊ kîńipa ĭe buĭađe kare mult s-a sîmanat, kă đin ĭa a fuost mare dobîndă la țăsatură — konoplja je biljka koja se mnogo sejala, jer od nje bilo velike koristi u tkanju [GPek] ◊ kînd sa kuaśe, kîńipa sa žumuaļe, pî sa bagă în topilă sî sa murĭaḑă — kada sazri, konoplja se čupa i na topilu potapa u vodiup. in [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5579  kîpata  căpăta  добити  kîpatauo kapît, ĭel kapîtăt) [akc. kîpata] (gl. p. ref.) — dobiti, primiti ◊ ś-a katat, a kîpatat — što je tražio, to je i dobio ◊ buala a kîpatato la lukrubolest je dobio na poslu ◊ la urmă, do kîpatară bańi kare a katat — na kraju, dobiše novac koji su tražili ◊ fuź, să nu kapiț șă tu bataĭe — beži, da ne dobiješ i ti batine ◊ penzîĭa kapîtă la vrĭame — penziju prima na vreme [Por.]  [Vidi]

5578  kîpatîń  căpătâi  јастук  kîpatîń (mn. kîpatîńe) [akc. kîpatîń] (i. s.) — 1. jastuk ◊ măĭ batrîn kîpatîń la rumîń kînd a trait în borđiĭe, a fuost tutukunajstariji jastuk kod Vlaha kad su živeli u zemunicama, bio je trupac ◊ kînd în koļibĭ a-nśeput să fakă paturĭ, rumîńi kîpatîńiļi a umplut ku gižă — kad su u kolibama počeli da prave krevete, Vlasi su jastuke punili komušinom 2. a. početak ◊ prospuńe kuma fuost, ama înśape đi la kîpatîń — ponovi kako je bilo, ali počni od početka b. (fig.) kraj, svršetak ◊ atîta ĭe muĭarĭa tare đi kap, đi ku ĭa ńima nu puaće ĭeșî la kîpatîń — toliko je žena tvrdoglava, da sa njom niko ne može izaći na kraj ◊ kînd ažunsă la kîpatîńu drumuluĭ, sa batu la stînga — kad je stigao na kraj puta, skrenuo je levo [Por.]  [Vidi]

38  kîrabuoĭ  caraboia  карабоја  kîrabu (mn. kîrabuаĭe) [akc. kîrabuoĭ] (i. m.) — (color) zelena galica; sastojak koji se dodaje crnoj boji za tekstil da bi boja bila postojana ◊ fara kîrabuoĭ śuariku al śerńit n-a putut sî țînă ńegriala — bez zelene galice, platno ofarbani u crno nije bilo postojano ♦ / < (tur.) kara boya „crna boja”up. śerńaļe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3098  kîramidă  cărămidă  ћерамида  kîramidă (mn. kîramiḑ) [akc. kîramidă] (i. ž.) — ćeramida ◊ kîramida ĭe un fieļ đi țrĭep bătrîńiesk, ku kare s-a astrukat koļibiļi — ćeramida je vrsta starinskog crepa kojim su se pokrivale kolibe ◊ kîramida s-a fakut đin pomînt adîns — ćeramida se pravila od posebne zemlje ◊ luok unđe s-a fakut kîramida sa kĭamă kîrîmidariĭe, da lukratuori kîrîmidarĭ — mesto gde se pravila ćeramida zove se ćeramidarnica, a radnici ćeramidari [Por.]  [Vidi]

3494  kîrauș  carusel  рингишпил  kîrauș (mn. kîraușă) [akc. kîrauș] (i. m.) — 1. (tehn.) ringišpil, vrteška, okretaljka sa korpama za zabavu mladeži ◊ dragu ćińerișuluĭ ĭerĭa kînd pi la bîlśurĭ a veńit țîgańi ku kîrauș — mladi su se mnogo radovali kada bi na vašare dolazili Cigani sa ringišpilom ◊ kîraușu đi bîtrîńață a fuost tuot đi ļemn, șî la-nvîrćit baĭețî, kare a vrut sî sa kare điźaba — starinski ringišpil je bio sav od drveta, i okretali su ga momci koji su želeli da se voze badava 2. klizalište ◊ slubaḑîndu-sa ku săĭńiļi, kopiĭi a fakut un kîrauș lung întra gardurĭ — spuštajući se sankama, deca su napravila jedno dugo klizalište između ogradaup. rîkabuș [Por.] ∞ kara  [Vidi]

5109  kîraveĭ  cărăvei  палија  kîraveĭ (mn. kîravĭaĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — palija ◊ kîraveĭ ĭe o frîntură đi krĭangă, gruos đi vro doă źeĭśće, da lung đi un lakît đi mînă — palija je krnjak od grane, debele oko dva prsta i duge ko ruka do lakta ◊ ku kîraveĭu kopiĭi a batut puomi kînd a vrut să dubuară puame đin ļemn în kare n-a kućeḑat sî sa suĭe — palijom su deca mlatila voćke kad su htela da skidaju plodove sa drveta na koje nisu smela da se penju ◊ pîkurari ku kîraveĭ a dat dupa viće kînd ĭaļe s-a bagat în vrun luok — palijom su pastiri gađali stoku kad bi ova ušla u neku njivu ♦ var. kîravĭeĭ, kărăveĭ [Por.]  [Vidi]

6303  kîrćiță  cârtiță  кртица  k<uu>rćiță (mn. k<uu>rćiț) [akc. kîrćiță] (i. ž.) — (zool.) krtica (Talpa europea) ◊ kîrćița ĭe žuavină ńagră, samînă ku șobuolu, kare traĭașće supt pomînt, unđe sapă la kuoś, katînd mînkare — krtica je crna životinja, slična pacovu, koja živi pod zemljom, gde kopa tunele u potrazi za hranom ◊ kîrćița đes sa gasîașće pin građiń în kare, sapînd dupa guonź, faśe mare șćetă — krtica se često nađe u baštama u kojima, kopajući za insektima, prave veliku štetu [Por.]  [Vidi]

2635  kîrd  cârd  крдо  kîrd (mn. kîrdu) [akc. kîrd] (i. s.) — krdo, veći broj ovaca ili goveda koje poseduje jedno domaćinstvo ◊ kîrdu đi uoĭ sînt uoiļi kare ļi avĭem în strunga nuastră — krdo ovaca su ovce koje imamo u našem toru ◊ kîrd đi viće — krdo stoke ◊ kîrd đi uoĭ — krdo ovaca ◊ kîrd đi vaś — krdo krava ◊ kîrd đi kaprĭe — krdo koza ◊ tot nat mînă kîrdu luĭ đi uoĭ, kînd faśe stîna ku vrunu la baśiĭe — svako tera svoje krdo ovaca, kad sa nekim pravi smešu ovaca na bačiji ◊ la munće ĭastă luok sî sa fakă stînă mare, đin patru-śinś kîrdurĭ đi uoĭ — u planini ima mesta da se napravi velika smeša ovaca, od četiri-pet krda ♦ sin. śopîr, turmăup. stînă [Por.]  [Vidi]

3100  kîrîmidariĭe  cărămidărie  ћерамидарница  kîrîmidariĭe (mn. kîrîmidariĭ) [akc. kîrîmidariĭe] (i. ž.) — 1. ćeramidarnica ◊ kîrîmidariĭa ĭe luoku unđe kîrîmidari a fakut la kîramiḑ đi astrukat koļibiļi — ćeramidarnica je mesto gde su ćeramidari izrađivali ćeramide za pokrivanje koliba 2. (top) zvano mesto ◊ în Arnagalua, în aritu Beglukuluĭ, ĭastă luok Kîrîmidariĭe, unđe vro śinḑăś đi ań în urmă, a fuost kîrîmidariĭa lu vrun Piroćan — u Rudnoj Glavi, na području Begluka, ima zvano mesto Karamidarija, gde je pre pedesetak godina bila ćeramidarnica nekog Piroćanca [Por.] ∞ kîramidă  [Vidi]

3099  kîrîmidarĭ  cărămidari  ћерамидар  kîrîmidarĭ (mn. kîrîmidarĭ) [akc. kîrîmidarĭ] (i. m.) — ćeramidar ◊ kîrîmidarĭ ĭe lukratuorĭ kare faśe kîramidă — ćeramidar je radnik koji pravi ćeramidu ◊ luoku unđe lukră kîrîmidarĭu sa kĭamă kîrîmidariĭe — mesto gde radi ćeramidar zove se ćeramidarnica [Por.] ∞ kîramidă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4293  kîrk  cârc  зуц  kîrk (uzv.) — (onom.) zuc ◊ kînd în kasă a veńit vrunu ńikunoskut, kopiĭi s-a tras în kuot, șî ńiś „kîrk” n-a kućeḑat sî s-audâ đi la iĭ — kad je u kuću dolazio neko nepoznat, deca su se povlačila u ugao, i ni „zuc” se nije smelo čuti od njih [Por.]  [Vidi]

5352  kîrkușă  cârcușă  кркуша  kîrkușă (mn. kîrkuș) [akc. kîrkușă] (i. ž.) — (iht.) krkuša (Gobio gobio) ◊ kîrkușa je pĭașće mik đin rîukrkuša je mala rečna riba ◊ kîrkușa sa prinđe ļesńe ku ungița kă kađe la rîmă — krkuša se lako peca udicom, jer pada na glistuup. brĭană [Por.]  [Vidi]

5707  kîrnat  cârnat  кобасица  kîrnat (mn. kîrnaț) [akc. kîrnat] (i. m.) — (nutr.) kobasica ◊ kîrnat ĭe maț đi vită umplut ku karńe — kobasica je životinjsko crevo napunjeno mesom [Por.] ∞ karńe  [Vidi]

2674  kîrśuabă  cârcioară  крпељ мужјак  kîrśuabă (mn. kîrśuabe) [akc. kîrśuabă] (i. ž.) — (ent.) krpelj mužjak ◊ kîrśuabă ĭe kapușă voĭńiśiaskă, aĭa ĭe o guangă tare mikă — krčoba je mužjak krpelja, to je jedna jako mala buba ♦ dij. var. skîrśuabă (Plavna) [Pad.] ♦ up. grapiță [Por.][Zvizd] ∞ kapușă  [Vidi]

3641  kîrtuog  cârtog  брлог  kîrtuog (mn. kîrtuaźe) [akc. kîrtuog] (i. s.) — (zast.) brlog, leglo ◊ kîrtuog ĭe luok unđe duorm kîńi, puorśi, lupi or urșî — brlog je mesto gde spavaju psi, svinje, kurjaci ili medvedi ◊ s-a dus în vînat, ș-a dat pista kîrtuogu alu puorś-aĭ sîrbaćiś; măĭ mult sa spumîntat ĭel đikît puorśi — otišao je u lov, i naleteo na brlog divljih svinja; više se uplašio on nego svinje ♦ sin. bîrluog, kulkuș [Por.]   [Vidi]

5408  kîržîĭe  cârjă  штап  kîržîĭe (mn. kîržîĭ) [akc. kîržîĭe] (i. ž.) — krža, štap za poštapanje ◊ kîržîĭa ĭe un feļ đi ćuakă, fakut măĭ domńesk, ku kare sa sprižuon uamińi aĭ batrîń — kržija je vrsta štapa za poštapanje, izrađen finije, kojim se pomažu starije osobe ◊ maĭsturi kare a fakut numa la kîržîĭe s-a kĭemat kîržań — majstori koji su izrađivali samo krže zvali su se kržani ♦ var. kîržĭe ♦ sin. ćuakă, ćuankă [Por.]  [Vidi]

3729  kîsîtorit  căsătorit  ожењен  kîsîtorit (kîsîtorită) (mn. kîsîtoriț, kîsîtoriće) [akc. kîsîtorit] (prid.) — (zast.) 1. oženjen (o muškarcu), udata (o ženi) ◊ tata đintîń a fuost kîsîtorit ku o fată đin Lazńița, ama n-a trait mult șî s-a đisparțît — otac je prvo bio oženjen sa devojkom iz Laznice, ali nisu živeli dugo pa su se razveli 2. nastanjen, naseljen ◊ stramuoșî nuoștri a fuźit đin Rumîńiĭe đi rău boĭerilor, șî s-a kîsîtorit în Sîrbiĭe, în luokurĭ kare s-a pustîșît — naši precu su pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zla, i naselili su se u Srbiji, u mestima koja su bila opustela ♦ var. kăsătorit [Por.] ∞ kasă   [Vidi]

2438  kît  cât  колико  kît, kîtă (pril.) (predl.) (zam.) — 1. (pril.) koliko ◊ kît a fi măĭ ramas pănă la urmă? — koliko li je još ostalo do kraja? ◊ spuńe kît mis datuorĭ, să plaćiesk șî sî ma duk bĭestrîga? — kaži koliko sam dužan, da platim i da odem bestraga?uĭće, kîtă lume s-adunat, ka la bîlś — gle, koliko se ljudi skupilo, kao na vašaru ◊ kîtă bańamă a fi strîvit, ńiś ĭel, saraku, nu șćiĭe — koliko li je novaca spljiskao, ni on, siroma, ne zna 2. (predl.) koliko ◊ śiare kît îț trîabe, nu măĭ mult — traži koliko ti treba, ne više ◊ pătura trăbe să fiĭe kît ĭe patu đi lung — ponjava treba da bude koliko je krevet dug ◊ să kumpirĭ moșîĭe pi kulme kît vĭeḑ ku uoki — da kupiš imanje na kosi koliko vidiš očima ◊ sî aļerź atîta kîtă pućarĭe aĭ — da trčiš toliko koliku snagu imaš 3. (zam.) koliko ◊ la kît sî vină (la kîće śasurĭ, pi śe vrĭame)? — u koliko da dođe (u koliko sati, u koje vreme)? ◊ kîtă vrĭame a trekut, da ĭel tuot țîńe minće — koliko je vremena prošlo, a on sve (=i dalje, još uvek) pamti ◊ a śerkat ĭel kît șî măĭ kît, ama nu ĭ-a mĭers la mînă — pokušao je on koliko puta, ali mu nije pošlo za rukom [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2439  kîta  câta  мало  kîta [akc. kîta] (pril.) — (za količinu) malo ◊ am kîta vrĭame đi tăĭnuit — imam malo vremena za razgovor ◊ fuź kîta măĭ înkoluo, sî puot șî ĭuo sî șîăd — beži malo još na tamo, da mogu i ja da sednem ◊ (u izr.) kîta-kîta — malo-malo; makar malo, bar malo ◊ în luok să fiĭe mĭarńik, ĭel kîta-kîta pă sa uĭtă pi ferĭastă — umesto da bude miran, on malo-malo pa gleda kroz prozor ◊ makra kîta-kîta să fi bagat sama, n-a fi perit — da je barem makar malo obratio pažnju, ne bi poginuoup. kîtva [Por.] ∞ kît   [Vidi]

5683  kîtamoĭa  molatic  млитавко  kîtamoĭa (mn. kîtamu) [akc. kîtamoĭa] (i. s.) — mlitavko, lenčuga ◊ kîtam<u>ou>ĭa ĭe uom ļenu<u>ou>s, f<u>au>ra puć<u>au>re, k<u>au>re sa tr<u>au>źe ka kînd ĭe sîbar<uu>t — mlitavko je lenjivac, bez snage, koji se vuče kao da je kilav [Por.] ∞ kîta  [Vidi]

5100  kîtańiĭe  cătănie  војска  kîtańiĭe (mn. kîtańiĭ) [akc. kîtańiĭe] (i. ž.) — (folk.) vojska ◊ kînd a trait rumîńi aĭ nuoștri pin Banat, ĭ-a luvat unguru ăn kîtańiĭe — kad su naši Vlasi živeli u Banatu, uzimali su ih Mađari u vojsku ♦ sin. soldațîĭe [Por.] ∞ katană  [Vidi]

5101  kîtańiță  cătăniță  катаница  kîtańiță (mn. kîtańiț) [akc. kîtańiță] (i. ž.) — (folk.) (hip.) (demin.) katanica, katandžija ◊ kîtańiță ĭ-a spus la vrun soldat đi kare la lumĭe a fuost drag — katanicom su ljudi nazivali nekog vojnika koji im je bio drag ◊ măĭ kunoskut kîtańiță đin kînćiśe rumîńeșć a fuost vrunu Giță — najpoznatiji katanica u vlaškim pesmamam bio je neki Gice [Por.] ∞ katană  [Vidi]

1707  kîtaramă  cataramă  копча  kîtaramă (mn. kîtaramĭе) [akc. kîtaramă] (i. ž.) — kopča, spojnica ◊ kîtarama-sta nuĭe đi ńimika, n-a țînut duauă ḑîļe, șî s-a rupt — ova kopča nije ni za šta, nije držala dva dana pa se pokidala ◊ kîtarama sa puńe đarîndu unđe sa înkĭaptură śeva — kopča se stavlja svuda gde se nešto zakopčava ◊ đemult lumĭa n-a șćut đi kîtaramă, sa-nćins ku brăśinarĭ — nekada ljudi nisu znači za kopče, opasivali su se učkuromunđe ĭe akuma kîtarama, vrodată a fuost tuaka — gde je sada kopča, nekada je bila toka (Tanda) [Por.   [Vidi]

2423  kîtra  către  према  kîtra [akc. kîtra] (pril.) — prema, ka ◊ mĭarźe lupu pi pîrće kîtra mińe, da ĭuo ku mîńiļi guaļe — ide vuk prtinom prema meni, a ja goloruk ◊ nu vińe la mińe-n brață, numa spaĭmată sa traźe kîtra duos — ne dolazi meni u naručje, nego se prestrašena vuče prema šumi [Por.]  [Vidi]

5627  kîtranźiu  cătrăngiu ?  катранџија  kîtranźiu (mn. kîtranźiĭ) [akc. kîtranźiu] (i. m.) — (izob.) katrandžija ◊ kîtranźiu ĭe uom kare faśe la katran — katrandžija je čovek koji pravi katran ♦ var. kătrănźiu (Tanda) [Por.] ∞ katran  [Vidi]

5628  kîtrańi  cătrăni  катранити  kîtrańiuo kîtrańesk, ĭel kîtrańiașće) [akc. kîtrańi] (gl. p. ref.) — katraniti, mazati katranom ◊ s-a kîtrańit vićiļi pi la pulpĭe, pi la burik, pi la urĭekĭ șî pi la uokĭ — stoka se mazala katranom oko vimena, oko pupka, oko ušiju i oko očiju ◊ kîtrańitu a fakut ku mustafĭeļńiku, kare l-a bagat în kîtrańiță sî sa umpļe đi katran — katranisanje su radili pomoću čapkala, koji su uvlačili u katranicu da se natopi katranom ◊ ku mustafĭeļniku kîtrańit a fakut kruśe pi la ușa kășî în kare vrunu a murit đi kurînd, să pazaskă kasatuorńiśi đi ĭel dakă sa va faśa moruoń — sa nakatranisanim čapkalom crtao se krst na vratima kuća u kojima je neko skoro umro, da zaštiti ukućane od njega ako bi se povampirio ♦ var. kătrăńi (Tanda) [Por.] ∞ katran   [Vidi]

5626  kîtrańiță  cătrăniță  катраница  kîtrańiță (mn. kîtrańiț) [akc. kîtrańiță] (i. ž.) — katranica ◊ kîtrańița a fuost vas đi ļemn în kare s-a dus katranu kînd ku ĭel s-a uns vićiļi đi mușć— katranica je bio drveni sud u koji se nosio katran, kad se njime mazala goveda od mušica [Por.] ∞ katran  [Vidi]

2748  kîtva  câtva  мало  kîtva (kîtîva), (mn. kîțîva, kîćeva) [akc. kîtva] (prid.) — malo, u maloj količini; nekoliko ◊ a-nbîtrîńit, abĭa kîtva miśkă — ostareo, jedva se malo miče ◊ kîtîva vrĭame trĭeku, ĭel ažunsă – malo vremena prođe, on stiže ◊ kîtîva guoșć la mîne, kîtiva la ćińe, șî pitreśiem nunta — malo gostiju kod mene, malo kod tebe, pa ćemo pregurati svadbu ◊ đin aĭ kĭemaț, kîțîva baĭeț a veńit, kîțîva nuod pozvanih, nekoliko momaka je došlo, nekoliko nije ◊ kîćiva muĭerĭ tumu dupa rat a gaćit șkuala — nekoliko žena je tek posle rata završilo školu [Por.] ∞ kît  [Vidi]

6372  kîzanźiu  cazangiu  каzанџија  kîzanźiu (mn. kîzanźiĭ) (i. m.) — kazandžija ◊ kîzanźiu ĭe maĭstur kare faśe la kazańe, or uom kare are kazan șî ku ĭel mĭarźe đi la kasă la kasă șă friźe rakiu la lume — kazandžija je majstro koji izrađuej kazane, ili čovek koji ima kazan i sa njim ide od kuće do kuće i peče rakiju ljudima [Por.] ∞ kazan  [Vidi]

6373  kîzańiĭe  ?  казаница  kîzańiĭe (mn. kîzańiĭ) (i. ž.) — kazanica ◊ kîzańiĭa a fuost pi la gîzdoćiń konak în aritu kăşî, unđe s-a ţînut kăḑîļi ku komînă, ku kazanu kînd kazańiļi a fuost zîđiće — kazanica je bila zgrada u dvorištu bogataških kuća, u kojoj su se čuvale kace sa kominom, i sa kazanom u vreme kad je kazan bio zidan [Por.] ∞ kazan  [Vidi]

2616  kĭaĭe  cheie  кључ  kĭaĭe (mn. kĭeĭ) [akc. kĭaĭe] (i. ž.) — 1. (tehn.) ključ ◊ lumĭa đemult a trait în borđiĭ, șî n-avut kĭaĭe la ușă kă borđiĭu gata ńiś n-avut ușă — ljudi su nekada živeli u zemunici, i nisu imali ključ na vratima, jer zemunica gotovo da nije ni imala vrata ◊ kĭaĭe lu bîrnarĭață a fuost tot una ku kĭaĭa đi muară — ključ za brvnaru bio je isti kao i ključ za vodenicu 2. (geog.) usek na prevoju ◊ (top.) Kĭaĭa Vrațuluĭ — Vrata, usek na prevoju između Gornjana i Vlaola [Por.]  [Vidi]

6117  kĭema  chema  позивати  kĭemauo kĭemaĭ, ĭel kĭemă) [akc. kĭema] (gl. p. ref.) — pozivati; zvati ◊ l-a kĭemat đi măĭ mulće uorĭ să đa pi la ĭel, ama aăsta n-a vrut — pozivao ga je više puta da navrati, ali ovaj nije hteo ◊ kum ći kĭamă? — kako se zoveš? ◊ ma kĭamă Truță — zovem se Petar ♦ sin. strîga [Por.]  [Vidi]

6119  kĭemat  chemat  позван  kĭemat (kĭemată) (mn. kĭemaț, kĭemaće) [akc. kĭemat] (prid.) — pozvan ◊ n-a fuost tuoț kĭemaț la lukru, a fuost kĭemat numa un numîr đ-aĭ ćińirĭ — nisu svi bili pozvani na posao, bio je pozvan samo jedan broj mladih ♦ supr. ńikĭemat [Por.] ∞ kĭema  [Vidi]

6050  kĭorđiș  chiordiș  испод ока  kĭorđiș [akc. kĭorđiș](pril.) — (o pogledu)(fig.) ispod oka, podmuklo; preteći ◊ kĭorđiș sa uĭtă aăla kare la uom sa uĭtă ku kuada uokĭuluĭ, kă vrĭa să-ĭ fakă vrun răuispod oka gleda onaj ko u čoveka gleda krajičkom oka, jer želi da mu nanese neko zlo [Por.] ∞ uor  [Vidi]

6047  kĭorî  chiori  слепити  kĭorîuo kĭorăsk, ĭel kĭorașće) [akc. kĭorî] (gl.) — (med.) slepiti, oslepiti ◊ fata a înśepu kĭorî înga în ļagîn — devojčica je počela slepiti još u kolevci [Por.] ∞ uor  [Vidi]

6048  kĭorîtură  chiorâtură  слепило  kĭorîtu (mn. kĭorîtu) [akc. kĭorîtură] (i. ž.) — (med.) slepilo ◊ ĭastă în sat kasă în kare tuoț s-a bulnavit đi kĭorîtură — ima kuće u selu u kojoj su svi oboleli od slepila [Por.] ∞ uor  [Vidi]

6046  kĭuor  chior  слеп  uor (uară) (mn. uorĭ, uară) [akc. kĭuor] (prid.) — (med.) slep, ćorav ◊ ĭastă un an đi ḑîļe đi kînd ĭe muuuor, a pĭerdut viđarĭa đituot — ima godina dana od kad je čiča slep, izgubio je vid sasvim ♦ sin. uorb [Por.]  [Vidi]

3335  klańe  claie  пласт  klańe (mn. klăń) [akc. klańe] (i. ž.) — plast sena ◊ klańa sa grîmađiașće đin porkuoń đi fîn, kare sînt adunaț đin kupițaļe đi pi otkuoș — plast se sadeva od stogova sena, koji su skupljeni od naviljaka sa otkosa ◊ klańa puaće să fiĭe grîmađită đi fîn or đi paĭe — plast može biti plašćen od sena ili slame ◊ klańa grîmađită în ļemn sa kĭamă patul — plast sadenut na drvetu, zove se patul ◊ klańe sa grîmađiașće pinga țapă, kare o țîńe să nu sa strîmbe đi vînt or đi pluaĭe, șî sî nu kadă — plast se dene oko stožera, koji ga drži da se ne krivi od vetra ili kiše, i da ne padne ◊ klańa đemult sa fakut în ļivađe, șî a koluo s-a dat la uoĭ đi mînkarĭe, kî đin tuoru luor sa torît ļivađa — plast se nekad pravio na samoj livadi, i stoka se tamo ranila jer se od njihovog gnojiva đubrila livada ◊ tuota klańa fakută în ļivađe, a fuost îngrađită ku țarku, să nu puată vićiļi s-o śupă đin tuaće părțîļi — svaki plast sadenut na livadi bio je ograđen senikom, da ne može stoka da ga čupka sa svih strana ◊ la vîru klăńi sa puńe panžînu, fakut đin patru tîrșurĭ ļegaće la vîr, kare țîńe fînu să no-l zbuare vîntuna vrhu plasta meće se lemez, napravljen od četiri grane svezane vrhovima, koji drži seno da ga ne razveje vetar ♦ var. klaĭe (Crnajka, deo Tande) [Por.] ∞ fîn  [Vidi]

4285  klăćina  clătina  клатити  klăćinauo klaćin, ĭel klaćină) [akc. klăćina] (gl. p. ref.) — klatiti (se), ljuljati (se) ◊ đi kînd iĭ sa klăćină un đinće, ama ĭa sa ćiamĭe să-l skuată — od kad joj se klati jedan zub, ali se ona plaši da ga izvadi ◊ gardu pi lînga koļibă tuot a putraḑît, șî rău sa klaćină kum ažunźe fiĭe śe žuavină đi ĭel — ograda od kolibe je sva istrulela, i mnogo se klati čim je dotakne bilo koja životinja ♦ sin. zgîțai, ļigana [Por.]  [Vidi]

4298  klośi  cloci  лежати  klośiuo klośiesk, ĭel klośiașće) [akc. klośi] (gl.) — (ornit.) ležati na jajima ◊ numa gaińiļi șî păsîriļi klośesk pi uauă să skuată puĭ — samo kokoške i ptice leže na jajima da se izlegu pilići [Por.]  [Vidi]

4299  klośitură  clocitură  мућак  klośitu (mn. klośitu) [akc. klośitură] (i. ž.) — 1. (ornit.) mućak, pokvareno jaje ◊ klośitură ĭe uou kare s-a strîkat supt kloță — mućak je jaje koje se pokvarilo pod kvočkom 2. (o vodi) ustajalost, bljutavost ◊ klośitură ĭe apa kare stă mult în vas — ustajala je voda koja dugo stoji u sudu [Por.] ∞ klośi  [Vidi]

4297  kluoță  cloţă  квочка  kluoță (mn. klu) [akc. kluoță] (i. ž.) — (ornit.) kvočka ◊ kluoța ĭe gaină kare șîađe pi uauă sî sa skuată puĭi — kvočka je kokoška koja leži na jajima da se izlegnu pilići ◊ kluoța klośiașće pi uauă — kvočka leži na jajima ◊ supt kluoța sa pun trisprîăśe or śinsprîaśe uauă, dupa kît ĭe gaina đi mare — pod kvočku se stavlja trinaest ili petnaest jaja, prema tome koliko je kokoška velika ◊ kluoța a skuos numa śinś puĭ, ḑîaśe uauă a fuost klośiturĭ — kvočka je izlegla samo pet pilića, deset jaja su bila mućak ◊ kînd la gaină iĭ vińe vrĭamĭa să kadă kluoță, ĭa kļuompîńe pin traușă în tuaće părțîļi — kad kokoški dođe vreme da se nasadi, ona se raskvoca po dvorištu na sve strane [Por.]   [Vidi]

5005  kluopît  clopot  звоно  kluopît (mn. kluopîće) [akc. kluopît] (i. s.) — zvono, klepetuša ◊ klopîtu ĭe un tolśerĭ đi fĭer ku un bobik mik, kare sa atîrnă la viće la gît, sî bată đi sî sa auunđe vićilļi pask — zvono je metalni levak sa jezičkom, koji se kače stoci oko vrata, da lupa da bi se čulo gde stoka pase ♦ (demin.) klopațăl [Por.]  [Vidi]

5354  kļan  clean  клен  kļan (mn. kļeń) [akc. kļan] (i. m.) — (iht.) klen (Leuciscus cephalus) ◊ kļan ĭe pĭașće kare la nuoĭ sa puaće gasî în tuot rîuklen je riba koja se kod nas može naći u svakoj reci ◊ kļanu nu sa prinđe ļesńe kă đin đeparće sîmće peșkarĭu, șă ka sfulđiru fuźe đi ungiță — klen se ne lovi lako, jer izdaleka oseća ribolovca, i kao munja beži od udice [Por.]  [Vidi]

2133  kļanță  clanţă  запорањ  kļanță (mn. kļanțu) [akc. kļanță] (i. ž.) — 1. (tehn.) zaporanj, zaporak, zaponac, klin kojim se zatvaraju vrata; reza ◊ kļanța a fuost fakută đi ļiemn, da akuma măĭ mult sa faśe đi fĭer — zaporanj je nekada pravljen od drveta, a sada se pravi više od metala ◊ ku kļanța sa înkiđe vrakńița la gardu lu traușă — zaponcem se zatvaraju vratnice na dvorišnoj ogradi 2. (fig.)(pej.) ženska usta; gubicauomu iĭ spuńe frumos să ļiaźe kļanța, ĭa tuot ăl latră, la urmă do kîpată una pista kļanță, șî taku điluok — čovek joj lepo kaže da zaveže gubicu, a ona ga i dalje olajava, na kraju dobi jednu preko gubice, i ućuta odmah ♦ var. kļeanță, kļianțăup. vrakńiță, popik, gužbă [Por.]   [Vidi]

4890  kļență  clanță  клис  kļență (mn. kļențe) [akc. kļență] (i. ž.) — klis ◊ kļență a fost un bît măĭ gros și skurt, askuțît la amîndoă kapeťe — klis je bio kratak deblji štap, zašiljen na oba kraja ◊ kļență s-a batut ku bîtuklis se udarao štapom ◊ la kļență daĭ ku bîtu într-un vîr s-o răďič đi pĭe pămînt, ș-o proloveșťi pănă ĭeste răďikată, sî se dukă kît măĭ ďeparťe poaťe — klis udaraš štapom u vrh da ga digneš sa zemlje, i ponovo ga udariš dok je dignut, da ode što dalje može [Dun.] ♦ dij. sin. kļis [Por.]  [Vidi]

4249  kļet  clet  остава  kļet (mn. kļetu) (i. s.) — (zast.) ostava, špajz, šupa, klet ◊ kļetu la nuoĭ a fuost o kośobiță pi la duosu kășî, în kare s-a țînut aĭa śe akuma țîńem pin podrumurĭ, or supt șupă, or în șpaĭz — klet je bio sklepani objekat iza kuće, u kome se držalo ono što danas držimo u podrumu, šupi ili špajzu ◊ kînd a-nśeput sî sa fakă koļibĭ măĭ marĭ, kļetu s-a mutat î-ńaļe, ș-așa s-a kĭemat șpaĭzu într-o vrĭame — kad su počele da se dižu veće kolibe, klet se preselio u njih, i tako se zvao špajz jedno vreme ◊ akuma kļet ḑîśem la odăĭ unđe sa țîn budonuoasîļi — sada klet zovemo odaje u kojima se drži starudija [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3056  kļiĭ  clei  смола  kļiĭ (mn. kļiĭu) [akc. kļiĭ] (i. m.) — smola; masnoća; gustiš 1. ušna smola ◊ kļiĭ ĭe unsura kare o are tuot uomu în urĭake — klij je masnoća koju svaki čovek ima u uvu 2. gusta i lepljiva kaša ◊ kînd uala fĭarbe prĭa mult, șă đin mînkarĭe ramîńe numa groșală, atunśa sa ḑîśe kî mînkarĭa s-a fakut kļiĭ — kad lonac vri predugo i od jela ostane samo kaša, tada se kaže da se jelo pretvorilo u klij [Por.] 3. ♦ dij. var. kļeĭ ◊ kļeĭ ĭe smuala dă pră prun, śe o manînkă păkurari — klej je smola sa šljive, koju jedu pastiri (Voluja) [Zvizd] ◊ kļeĭ dă pră prun ĭe bun dă ļipit fluĭerusmola sa šljive je dobra za lepljenje frula [Mlava] ♦ dij. sin. mńare [Por.]  [Vidi]

5325  kobilkă  cobilcă  обрамица  kobilkăup>1up> (mn. kobilś) [akc. kobilkă] (i. ž.) — obramica ◊ kare n-avut apă apruape, a dus apă đi la fîntînă đipartaće în gaļieț pi kobilkă — ko nije imao vodu u blizini, nosio je vodu sa udaljnih izvora na obramici u vedricama [Por.]  [Vidi]

5326  kobilkă  cobilcă  вагир  
kobilkăup>2up> (mn. kobilś) [akc. kobilkă] (i. ž.) — (tehn.) vagir, ždrepčanik ◊ kobilka đe tras la trușă în padurĭe ĭe un ļemn în patru muke, ku kîrļiźe l-amîndoă kîpatîńe đ-atîrnat tînžala — vagir za izvlačenje trupaca iz šume je četvrtasto drvo sa kukama na oba kraja, za koje se kači potegljica ◊ đe kobilkă ĭe atîrnat un kîrļig kare traźe doă pĭańe śe sa-nțapă în truș — o vagir je zakačena kuka koja vuče dva klina što se zabijaju u trupac [GPek] ♦ dij. sin. ferkeđeu (Rudna Glava) [Por.]
  
[Vidi]

3394  kobîrļeu  cobârlău  легало  kobîrļeu (mn. kobîrļeĭ) [akc. kobîrļeu] (i. m.) — legalo, primitivan objekat za smeštaj domaćih životinja ◊ n-avut kînd să fakă obuor dă puorś kare numa śe ĭ-a dus, numa a fakut un kobĭrļeu lîngă gard, să fiĭe puorśi înkiș numa prăsta noapće — nije imao kad da napravi obor za svinje koje je tek doterao, pa im je sklepao legalo uz ogradu, da svinje budu zatvorene samo preko noći [Stig]  [Vidi]

5544  koțkarĭ  coțcar  варалица  koțkarĭ (mn.) [akc. koțkarĭ] (i. m.) — varalica, prevarant ◊ mare koțkarĭ a fuost, ama ńima n-a putut să ĭasă ku ĭel în kîpatîń — bio je velika varalica, ali niko nije mogao da izađe na kraj sa njim ◊ koțkarĭ ĭe uom kare are narau aldrakuluĭ, nu puoț ńiśkum să-l prinḑ śe ginđașće — varalica je čovek koji ima đavolju narav, ne možeš nikako dokučiti šta misli [Por.]  [Vidi]

3585  koćeț  coteţ  котац  koćeț (mn. koćață) [akc. koćeț] (i. s.) — kotac, ograđeno mesto za manje domaće životinje ◊ koćeț đi mńiĭ s-a fakut în kuotu koļibi, șî oĭari đi vrĭamĭa ĭerńi a trait la un luok ku mńiĭi — kotac za jagnjad pravio se u kutku kolibe, i ovčari su u vreme zime živeli zajedno sa jagnjićima ◊ koćeț s-a fakut șî-n strungă, șî-ńel a bagat mńiĭi kînd ĭ-a bășkuit đi uoĭ mulgatuare — kotac se pravio i u toru, i u njega su terali jagnjad kad su je odvajali od muznih ovaca [GPek] ◊ koćeț đi mńiĭ — kotac za jagnjad [Por.] ∞ kuot  [Vidi]

6218  koći  coti  скретати  koćiuo koćĭesk, ĭel koćĭeșće) [akc. koći] (gl.) — skretati ◊ nu koći la stînga, numa la đirĭapta — ne skreći u levo, nego u desno [Pad.] ∞ kuot  [Vidi]

2410  kodri  codri  комадати  kodriuo kodrĭesk, ĭel kodrĭașće) [akc. kodri] (gl. p.) — komadati, seći na komade ◊ pîńiļi la pomană kodrĭesk uamińi — hleb na pomani seku na komade muškarci ◊ pîńiļi la pomĭeń sa kodrĭesk ku kuțîtu, nu sa frîng ku mîńiļi — hlebovi se na pomanama komadaju nožem, ne lome se rukama [Por.] ∞ kuodru  [Vidi]

2408  kodruț  codruţ  комадић  kodruț (mn. kodruță) [akc. kodruț] (i. s.) — (demin.) komadić ◊ ĭ-a dat veśińi kîći un kodruț đi malaĭ, numa să nu muară đi fuame — davale mu komšije po komadić proje, samo da ne umre od gladi [Por.] ∞ kuodru  [Vidi]

2867  koik!  coic!  коик!  koik! [akc. koik!] (uzv.) — (onom.) koik! imitiranje skičanja svinje ◊ auḑ puorśi în gîrļeu: koik! koik! una-ntruuna un śas întrĭeg, o sî muară đi fuame dakă nu grabĭeșć ku laturļi — čuješ svinje u kočini: koik! koik! neprestano već ceo sat; umreće od gladi ako ne požuriš sa pomijama [Por.]   [Vidi]

2866  koĭuos  cios  килав  koĭuos (koĭuasă) (mn. koĭu, koĭuasă) [akc. koĭuos] (prid.) —1. (med.) kilav, trapav ◊ koĭuos, nu puaće kuru sî-ș rađiśe, da ar vrĭa șî ĭel sî žuaśe-n uară — kilav, ne može dupe da podigne, a hteo bi i on da igra u kolu 2. (fig.) mudonja ◊ numa vrun koĭuos puaće sî sa ĭa ku iĭ la bataĭe — samo neki mudonja može s njim da započne tuču [Por.] ∞ ku  [Vidi]

4227  kokaĭe  cocaie  кокаја  kok<u>au>ĭe (mn. kok<uu>ĭ) [akc. kokaĭe] (i. ž.) — kokaja, velika k<u>uu>ka za držanje kotla na vatri ◊ kok<u>au>ĭa ĭe o krĭ<u>au>ngă ț<u>au>pînă ku o k<u>uu>kă đ-o p<u>au>rće — kokaja je jaka grana sa kukom na strani ◊ kokaĭe fak păkur<u>au>ri la m<u>uu>nće kînd tr<uu>be să fĭ<u>au>rbă koļ<u>au>șă — kokaju prave čobani u planini kad treba da skuvaju kačamak ◊ păkur<u>au>ri la m<u>uu>nće <u>u> îngru<u>au>pă kok<u>au>ĭa <u>u> în pom<uu>nt șî l<uu>ngă ĭa fak fu<u>ou>k — čobani u planini ukopavaju kokaju u zemlju i kraj nje lože vatru ◊ pi kokaĭe sa at<uu>rnă kald<u>au>rĭa đi fak<u>uu>t koļ<u>au>șă — na kokaju se kači kotao za spremanje kačamaka ◊ kok<u>au>ĭa fak păkur<u>au>ri la m<u>uu>nće kînd sînt ku u<u>ou>ĭļi đepart<u>au>ț <u>u> đe baś<u>iu>ĭe, șî fak đi mînk<u>au>re <u>uu>nđe-ĭ pr<u>iu>nđe vĭasta — kokaju izrađuju pastiri u planini kad su sa stokom udaljeni od bačije pa spremaju hranu gde se zateknu ◊ pi kok<u>au>ĭe a fak<u>uu>t koļ<u>au>șa șî u<u>ou>țî, k<u>au>re a fuź<u>iu>t în pad<u>uu>re đi vrĭ<u>au>mĭa đi turś or alu bug<u>au>rĭ — na kokaji su pravili kačamak i hajduci, koji su se odmetnuli u šumu u vreme Turaka ili Bugara <u>u> ♦ / (augm.) < ku [Por.] ∞ ku  [Vidi]

4235  Kokazar  cocăzar  Боровњак  Kokazar [akc. Kokazar] (i. m.) — (top.) Kokazar, borovnjak, brdo u Majdanpeku ◊ Kokazar ar fost o śokă în Măĭdan, pļină đi kokĭază — Kokazar je bilo brdo u Majdanpeku, puno borovnica ◊ Kokazaru ar fost baș unđe ĭe akuma gaura kopuluĭ alu rudńik — Kokazar se nalazio tačno gde je danas Dnevni kop rudnika ◊ śoka Kokazaru ar skoborît rudari đi vrĭamĭa lu Tita kînd a larźit Kopu đi sî skotă ruda măĭ ușor — brdo Kokazar su skinulu rudari za vreme Tita kad su širili Dnevni kop da bi lakše vadili rudu ♦ var. Kokĭezar [Buf.] ∞ kokĭază  [Vidi]

4228  kokiĭe  cochie  кокија  kokiĭe (mn. kokiĭ) [akc. kokiĭe] (i. ž.) — kokija, obredni hleb sa motivom svastike ◊ kokiĭa ĭe kolak đi pomană, fakut ka kruśa ku vîrurĭ înkîrśuraće — kokija je obredni hleba na pomanama, napravljen kao krst sa uvojitim vrhovima ◊ (ver.) sa krĭađe kă kokiĭa puartă pĭ-al muort đi pi lumĭa-sta pi lumĭa-ĭa — veruje se da kokija vodi pokojnika sa ovoga sveta na onaj svet ◊ ku kokiĭe mikă fakută đi śară în mînă, đemult s-a-ngropat tuot muortusa malom kokijom od voska u ruci, nekada se sahranjivao svaki pokojnik ◊ în Peko-l đe Sus la pomana đe patruḑăś sa fak patruḑăś șî patru đe kokiĭ — u Gornjem Peku na pomanama četrdesetnicama pravi se četrdeset i četiri kokija ◊ în Ļiskuauă kokiĭa la pomĭeń sa kĭamă șî patruḑăśiļi, kă atunśa ĭa petrĭaśe pĭ-al muort pista punća raĭuluĭ în raĭ — u Leskovu se kokija na pomanama zove i četrdesetnica, jer tada ona prevodi pokojnika preko rajskog brvna u raj [Por.] ∞ ku  [Vidi]

4234  kokĭază  coacăză  боровница  kokĭază (mn. kokĭez) [akc. kokĭază] (i. ž.) — (bot.) borovnica (Vaccinium myrtillus) ◊ kokĭază la Măĭdan a dat pi o śokă aprope đi oraș — borovnice su u Majdanpeku rasle na jednom brdu u blizini naselja ◊ kokĭază ĭe pomă sîrbaćikă, o tufă ku boabe miś șî ńagre — borovnica je divlja voćka, žbun sa malim i crnim bobicama ◊ kînd s-ar kopt kokĭezîļi, kopiĭi bufańilor a ĭeșît đin kokazar ńegri ka draśi — kad se borovnice dozrele, bufanska deca su iz borovnjaka izlazila crna ko đavoli ♦ var. kokezară [Buf.]  [Vidi]

2858  kokļanță  cocleanţă  моркиња  kokļanță (mn. kokļenț) [akc. kokļanță] (i. ž.) — (ornit.) morkinja, biserka (Numida meleagris) ◊ kokļanța ĭe un fĭeļ đi gaină, are pĭańe sure ku pĭaće albe — morkinja je vrsta kokoši, ima sivo perje sa belim pegama [Por.] ♦ dij. var. kokință ◊ la Praova ĭestă și famiļiĭe ku poļikra „kokință”: Bișa lu Kokință — u Prahovu ima familija sa nadimkom „morkinja”: Ljubiša Morkin [Kmp.]  [Vidi]

2279  kokolan  cocolan  комадина  kokolan (mn. kokolań) [akc. kokolan] (i. m.) — (nutr.) komadina kačamka ◊ kokolan ĭe parśel, rupt ku mîna đin koļașă, kînd vrĭeĭ koļașa s-o đimiś în lapće — kokolan je komadina, odlomljena rukom iz kačamka, kad želiš da kačamak udrobiš u mleko ♦ (augm.) < kokolugrudva [Por.] ∞ kokolu  [Vidi]

4269  kokoluoș  cocoloș  грудува  kokolu (mn. kokoluașă) [akc. kokoluoș] (i. s.) — grudva, klupče ◊ s-a-ngroșat lapćiļi, pļin ĭe đi kokoluașă — sgrušalo se mleko, puno je grudvica ◊ kopiĭi ĭarna fak kokoluașă đi zapadă, șî s-a bat ku ĭaļe tuota ḑîua — deca zimi prave grudve od snega, i biju se njima po ceo dan ◊ păkurari s-adunat la un lok, s-a luvat la trînćală șî sa tîvaļesk kokoluoș pi pașuńe — čobani su se skupili na jedno mesto, započeli rvanje i kao klube se valjaju po pašnjaku [Por.]  [Vidi]

3848  kokoșăl  cocoșel  кошутац  kokoșăl (mn. kokoșîĭ) [akc. kokoșăl] (i. m.) — (bot.) košutac, pasji zub (Erythronium dens canis) ◊ kokoșălu ĭe fluare padurĭaļńikă, kare đă primovara — košutac je šumski cvet koji niče u proleće ◊ kokoșălu aduśe kîćikîta ku giośelukošutac liči pomalo na visibabu ◊ numiļi rumîńesk alu kokoșăl puaće-fi vińe đila aĭa kă-ĭ fluarĭa kokoșată — vlaško ime košuca možda dolazi od toga što mu je cvet pogrbljen ♦ / kokoșăl < kokoșat„pogrbljen, pognute glave” + demin. sufiks -ăl = „pogrbljenče” [Por.]  [Vidi]

5521  kokoșa  cocoșa  погрбити се  kokoșauo kokoșăḑ, ĭel kokoșăḑă) [akc. kokoșa] (gl. p. ref.) — 1. (o položaju) pogrbiti, savitiuomu sa kokoșășće kînd đi bătrîńață iĭ sa strîmbă uosu spinări da kapu iĭ kađe în źuos — čovek se pogrbljuje kad mu se od starosti iskrivi kičma a glava mu padne ♦ sin. gîržobi 2. (zool.) naskakaiti, nagaziti ◊ kokuu kokoșaḑă gaińiļi kînd sîare pi ĭaļe șă ļi kalkă pi đinapuoĭ — petao naskače kokoške kad skoči na njih i nagazi ih otpozadi [Por.] ∞ koku  [Vidi]

5522  kokoșat  cocoșat  погрбљен  kokoșat (kokoșată) (mn. kokoșaț, kokoșaće) [akc. kokoșat] (prid.) — (med.) pogrbljen; grbav ◊ iĭ s-a strîmbat uosu spinări, șî pănă la muarće a mĭers tuot kokoșat — iskrivila mu se kičma, pa je sve do smrti išao pogrbljen ♦ sin. gîržobat [Por.] ∞ koku  [Vidi]

2966  kokuoș  cocoș  петао  kokuup>1up> (mn. kokuoșî) [akc. kokuoș] (i. m.) — (ornit.) petao, mužjak kokoške (Gallus bankiva domestica) ◊ kokuu ĭe măĭ mare đikît gaina, are krĭastă mare ruoșîĭe, kukurigîĭe la vrĭame, șî nu duśe uauă, numa sîare pi gaiń, đi sî dukă ĭaļe — petao je veći od kokoške, ima veliku crvenu krestu, kukuriče u određeno vreme, ne nosi jaja, nego naskače kokoške, da bi one nosileup. gaină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5991  kolomaz  unsură  коломаст  kolomaz [akc. kolomaz] (i. m.) — (tehn.) kolomast ◊ kolomazu a fuost unsură gruasă ku kare s-a mînžît uosîĭļi la karu đi buoĭ — kolomast je bila gusta mast kojom su se podmazivale osovine volovskih kola ◊ kolomazu s-a kumparat pi la bîlśurĭ — kolomast se kupovala na vašarima [Por.] ∞ unsu  [Vidi]

5297  kolovuoz  colovoz ?  коловоз  kolovuoz (mn. kolovuozu) [akc. kolovuoz] (i. s.) — (ret.) kolovoz, kolski put ◊ kolovuoz ĭe drum đi kar đi buoĭ pista vrun krak lung — kolovoz je put za volovksa kola preko neke duge kose ◊ luok kare sa kĭamă ’kolovuoz’ ĭastă la Bļizńe în kotunu Arnaglăvi, șî-n Țîrnaĭka, kînd sa ĭasă đin sat la kulmĭa Vîrbi — mesto koje se zove ’kolovoz’ ima u Blizni, zaseoku Rudne Glave, i u Crnajki, kad se iz sela izlazi na kosi Vrbe [Por.]  [Vidi]

2775  koluo  colo  тамо  koluo [akc. koluo] (pril.) — tamo ◊ kasa mi koluo, nuĭe đeparće — kuća mi je tamo, nije daleko ◊ koluo învaļe — tamo (na)dole ◊ (u izr.) koluo-koluo — tamo-tamo, tamo-namo, tu i tamo ◊ grîu a dat rar, numa kîći un spik koluo-koluo — žito je slabo izniklo, samo po neki klas tu i tamo ◊ kuļiaźe kîta koluo, kîta koluo, șî adună đi un prînḑ — bere malo tamo, malo tamo, i skupi za jedan obrokup. înkoluo [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

2776  koļa  colea  онде  koļa [akc. koļa] (pril.) — onde, nedaleko ◊ koļa, ńiđeparće đi nuoĭ — onde, nedaleko od nas ◊ vaḑuĭ ku uoki miĭ lupu: sari koļa pista gardu strunźi, șî sa perdu în padure gruasă — videh vuka svojim očima: preskoči onde ogradu tora, i izgubi se u gustoj šumi ♦ / skr. < akoļa [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

4204  koļa-koļa  colea/colea  овде-онде   koļa-koļa [akc. koļa-koļa] (pril.) — ovde-onde, tamo-vamo ◊ puorśi sîrbaćiś a zatrit luoku întrĭeg, numa koļa-koļa s-a fi ramas vrun tuļan đi kukuruḑ în piśuare — divlje svinje su satrle celu njivu, samo ovde-onde da je ostala po neka stabljika kukuruza uspravna [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

2009  koļașă  coleașă  качамак  koļașă (mn. koļieș) [akc. koļașă] (i. ž.) — (nutr.) kačamak, jelo od tvrdo skuvanog kukuruznog brašna ◊ koļașă sa faśe đin fańină đi kukuruḑ — kačamak se pravi od kukuruznog brašna ◊ vasu în kare sa fĭarbe koļașa sa kĭamă feruaĭkă — sud u koji se kuva kačamak zove se kotao ◊ koļașa în feruaĭkă sa mĭastîkă ku kuļeșărĭukačamak se u kotliću meša kačamalom ◊ dupa śe ĭe gata, koļașa sa tuarnă pi fund — kada je gotov, kačamak se sipa na lopar ◊ koļașa ĭe mistakată bun dakă nu sa prinđe đi źeĭśće — kačamak je dobro promešan ako se ne lepi za prste [Por.] ♦ dij. sin. mamaļigă [Kmp.]  [Vidi]

4901  koļeră  colilie  ковиље  koļeră (mn. koļerĭ) [akc. koļeră] (i. ž.) — (bot.) kovilje (Stipa pennata) ◊ koļera ĭe o paĭugă lungă șî supțîre, kare krĭașće đin gļiĭe pi la marźina ļivĭeḑî, la luokurĭ tufișă — kovilje je tanka i dugačka slamkasta travka, koja raste iz busena u žbunjarima po ivici livade ◊ ku koļera s-a kićit fĭaćiļi pi la kap, kînd s-a dus pi la visaļiĭ — koviljem su devojke kitile oglavlje, kada su odlazile na veselja [Por.]  [Vidi]

3055  koļibă  colibă  колиба  koļibăup>1up> (mn. koļibĭ) [akc. koļibă] (i. ž.) — koliba ◊ koļiba a fuost kasă pruastă, măĭ đes đi bîrńe, ļipită ku morśilă — koliba je bila prosta kuća, najčešće od brvana, oblepljena blatom ◊ koļibĭ avut lumĭa kare a trait pi śuoś — kolibe su imali ljudi koji su živeli po brdima ◊ kare avut moșîĭe șî-n sat șî la munće, în sat avut kasă, da la munće koļibă — ko je imao imanje i u selu i na planini, u selu je imao kuću a na planini kolibu ◊ koļiba avut doa odăĭ: oźak șî suobă — koliba je imala dve prostorije: odžak i sobu [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

5516  koļinda  colinda  обигравати  koļindauo koļind, ĭel koļinḑ) [akc. koļinda] (gl.) — obigravati, obilazitiun uom ńikunoskut tota ḑîua ku furiș koļindă pi lînga kasa nuastră— neki nepoznati čovek po ceo dan krišom obigrava oko naše kuće ◊ mîțo-la koļindă pi lînga karńe friptă, o să fure vro bukatură dakă nu baź sama — mačka obigrava oko pečenog mesa, ukrašće neko parče ako ne paziš [Por.] ∞ koļindă  [Vidi]

5037  koļindă  colindă  колинда  koļindă (mn. koļinḑ) [akc. koļindă] (i. ž.) — (kal.) kolinda, badnjidanski štap ◊ koļindă ĭe bît înkonđeĭat adîns kare sa faśe numa đi Aźun — kolinda je posebno ukrašen štap koji se izrađuje samo za Badnji dan ◊ koļinda sa faśe numa đi alun — kolinda se izrađuje isključivo od leske ◊ bît đi koļindă sa župuaĭe đi kuažă, sa-nfășură ku kurîaļe đin kuaža-ĭa șî s-afumă la fuok, la urmă vińe șurguĭat ka nopîrka ku obrańe — štap za kolindu oguli se od kore, uvije kaiševima od te kože i nadimi kraj vatre, na kraju ispadne šaren kao zmija šarka ◊ koļinda duk koļindrețî în mînă kînd în sara luun mĭerg đi la kasă la kasă — kolindu nose kolindreci u ruci kad uveče na Badnji dan idu od kuće do kuće [Por.]   [Vidi]

5515  koļindrĭeț  colindreț  кољиндрец  koļindrĭeț [akc. koļindrĭeț] (i. m.) — (kal.) kolindrec, koledar; koledari ◊ koļindrĭeț ĭe kopil kare în ḑîua đi Aźun mĭarźe în gramadă ku koļindrĭețî đi la kasă la kasă — kolindrec je dete koje na Badnji dan ide sa grupom kolindreca od kuće do kuće ◊ koļindrĭeț sînt gramadă đi kopiĭ kare mĭerg în ḑîua đi Aźun đi la kasă la kasă — kolindreci su gomila dece koji na Badnji dan ide od kuće do kuće ◊ koļindrĭețî mĭerg ku trășćiļi în șîaļe șî ku koļinḑîļi în mînă — kolindreci idu sa torbama na leđima i kolindskim štapom u ruci ◊ koļindrĭețî sînt profakuț în tuaće fĭelur, kare n-are ļorfă, sa mînžașće ku karbuń pi față — kolindreci su maskirani na razne načine, a ko nema masku, garavi se ugljenom po licu [Por.] ♦ dij. sin. pițarău (Majdanpek)[Buf.] ∞ koļindă  [Vidi]

5819  konćina  concină  застати  konćinauo konćin, ĭel konćină) [akc. konćina] (gl. p. ref.) — (zast.) zastati, stati izvesno vreme ◊ va konćina pluaĭa-sta kîta, numa să nu ńi udăm pănă la kasă ka șobuoļi — valjda će i ova kiša malo zastati, samo da ne pokisnemo do kuće kao pacovi ♦ sin. sta [Por.]  [Vidi]

2868  kondrĭaće  condrăţel  кондрац ?  kondrĭaće (mn. kondrĭeț) [akc. kondrĭaće] (i. m.) — (zool.) kondrac, crv iz mesa ◊ kondrĭaće ĭe vĭerme kare manînkă karńa dă uom — kondrac je crv koji jede ljudsko meso (Snegotin) [Bran.] ◊ slańina śe sa uskă la kamin a fakut kondrĭeț — slanina koja se suši na kaminu napravila je crve (Rudna Glava) ♦ sin. foĭaće (Tanda) [Por.] ∞ vĭerme  (Ima umotvorina!)[Vidi]

55  konđeĭ  condei  писаљка  konđeĭ (mn. konđaĭe) [akc. konđeĭ] (i. m.) — (zast.) pisaljka; kondelj [Crn.] ◊ ku konđeĭu babiļi înkonđeĭe uauļi đi Pașć, da ĭastă muĭerĭ adînsă kare șî-n ḑî đi astîḑ șćiu să-nkonđeĭe bîće đi alun kare sa dau l-aĭ muorț đi pomană — kondeljom su babe šarale uskršnja jaja, a ima posebnih žena koje i danas znaju da šaraju leskove štapove, koji se na daćama namenjuju pokonicima (Jasikovo) [GPek]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3676  kopilandru  copilandru  момчић  kopilandru (mn. kopilandri) [akc. kopilandru] (i. m.) — momčić ◊ kopilandru ĭe kopil, krĭeskut întra kopilariĭe șî baĭețîĭe — momčić je dečak uzrastа između dečaštva i momaštva ◊ am fuost kopilandri dupa viće, șî măĭ drag ń-a fuost să baćem puarka, đikît să aļergăm dupa fĭaće — bili smo momčići za stokom, i više smo voleli da igramu svinjicu, nego da jurimo za devojkama ♦ sin, țopîrlan [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

2952  kopilariĭe  copilărie  детињство  kopilariĭe (mn. kopilariĭ) [akc. kopilariĭe] (i. ž.) — 1. (za uzrast) detinjstvo ◊ kopilariĭa trĭaśe ĭuta, ama mult sa țîńe-n gînd — detinjstvo brzo prolazi, ali se dugo pamti 2. (fig.) detinjarijeuarkă batrînă, da faśe la kopilariĭe — matora drtina, a pravi detinjarije [Por.] ∞ kopil   [Vidi]

2954  kopilarĭașće  copilărește  детињачки  kopilarĭașće [akc. kopilarĭașće] (pril.) — detinjački, na detinji način ◊ žuakă în uară kumva kopilarĭașće, șî đi aĭa ńiś o fată nu sa prinđe lînga ĭel — igra u kolu nekako detinjački, pa se zato nijedna devojka ne hvata do njega [Por.] ∞ kopil   [Vidi]

2953  kopilarĭesk  copliăresc  детињаст  kopilarĭesk (kopilarĭaskă) (mn. kopilarĭeșć) [akc. kopilarĭesk] (prid.) — detinjast, koji je svojstven detetu, ili detinjstvu ◊ kļisu ĭe žuakă kopilarĭaskă, nuĭe đi uamiń batrîń — klis je detinjasta igra, nije za matore ljude [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

2956  kopiļi  copili ?  копилити  kopiļiuo ma kopiļiesk, ĭa sa kopiļiașće) [akc. kopiļi] — kopiliti, okopiliti se, roditi kopile ◊ a ramas înkarkată ku vrunu, șî kînd a veńit vrĭamĭa, s-a kopiļit sîngură vrunđiva în munće — ostala je trudna s nekim, i kad je došlo vreme, okopilila se sama negde u planini ◊ măĭ urit ĭe đi fată mare kînd sa kopiļiașće — najružnije je za devojku kada rodi kopile [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

3368  koptuorĭ  cuptor  хлебна пећ  koptuorĭup>1up> (mn. koptuorĭ) [akc. koptuorĭ] (i. m.) — hlebna peć ◊ koptuorĭu ĭe zîđitură đi pĭatră șî đi tuglă vrunđeva în afara koļibi, adîns đi kuopt pîńe măĭ mulće, or đi fript pripașî kînd trăbe sî sa arańaskă măĭ multă lume — hlebna peć je objekat zidan od kamena i cigle negde van kuće, posebno namenjen za pečenje hleba ili mesa, kada treba da se nahrani više ljudi ◊ în koptuorĭ măĭ mult s-a kuopt pîńiļi đi pomĭeń, atunśa la plumađit șî la kuopt ažutat triĭ or śinś găćituare — u hlebnoj peći najviše su se pekli hlebovi za daće, tada su u mešenju i pečenju pomagale tri ili pet ženaup. (kal.) koptuorĭoktobar [Por.] ∞ kuaśe   [Vidi]

3369  koptuorĭ  cuptor  октобар  koptuorĭup>2up> (mn. koptuare) [akc. koptuorĭ] (i. s.) — (kal.) oktobar ◊ koptuorĭu l-aĭ nuoștri aĭ batrîń, pi kîļindarĭ babĭesk, a fuost lună tomnaćikă — oktobar je kod naših starih, po bapskom kalendaru, bio jesenji mesecuńi spun kă luna-ĭa a kĭemato koptuorĭ, alțî spun kî s-a kĭemat brumarĭ — jedni kažu da se mesec zvao koptor, a drugi pričaju da se taj mesec zvao brumar [Por.] ∞ lu  [Vidi]

5520  koptură  coptură  гној  koptu (mn. koptu) [akc. koptură] (i. ž.) — (med.) gnoj ◊ kînd buba pi pĭaļe sa kuaśe, sa umpļe đi koptură — kad plik na koži sazri, napuni se gnojem [Por.] ∞ kuopt  [Vidi]

2451  koraś  capră  ногаре  koraś (mn. koraśe) [akc. koraś] (i. s.) — (tehn.) nogare za rezanje drva ◊ koraśu ĭe o mîkarauă fakută đin patru truș, lunź đi un mĭetîr șî măĭ śuava, śopļiț în patru mukĭe, prinș în kruśiș, șî ļegaț ku ļietve să fiĭe strînș, să nu sa klaćińe — nogare su naprava izrađena od četiri trupca, dužine metar i nešto, otesana sa četiri strane, spojena unakrst, i povezana letvama da budu čvrsti, i da se ne klate ◊ pi koraś sa taĭe ļiamńe ku firizu, sa skurtă să puată să înkiape-n șporĭet — na nogarama se režu drva testerom, krate se da bi mogla da stanu u šporet ♦ sin. magarĭ [Por.] ◊ koraś n-a fost dămult, ļ-a skuos înkuaśa — nogare nisu bile nekada, pojavile su se ovamo ♦ dij. var. kraś ◊ kraś dă kurmat ļieamńe — nogare za rezanje drva (Manastirica, Mlava) ♦ dij. sin. kaluon ◊ kaluon dă taĭat la ļiamńe, fakut dă skîndurĭ — nogare za rezanje drva, naprvaljene od dasaka (Kobilje) [Stig]   [Vidi]

173  korikuvă  coricova  дивља јабука  koriku (mn. korikuvĭе) [akc. korikuvă] (i. ž.) — (bot.) divlja, nekalemljena jabuka, veoma kiselog ukusa (Malus sylvestris, Malus communis) ◊ đimult lumĭa a akrit turșîĭa ku oțîăt đi korikuvĭe — nekada su ljudi kiselili turšiju sirćetom od divljih jabuka [Crn.] ♦ var. korikivă (mn. korikive) [Por.] ∞ ariuș   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3997  korńet  cornet  остењак  korńet (mn. korńetu) [akc. korńet] (i. s.) — (geogr.) ostenjak, kamena golet oštrog vrha ◊ korńet ĭe vîr askuțît pi kļanțu kîrși — ostenjak je oštri vrh na steni krša ◊ pi korńeće nu dau kuorńi, korńetu ĭe đarîndu golaĭe petruasă, fara ļiamńe, kîrșîĭe guală — na ostenjacima ne raste drenje, ostenjak je svuda goli kamenjar, bez rastinja, goli kršup. kļanț [GPek] ∞ kuorn  [Vidi]

3908  korožî  coroji  скорити  korožîuo ma korožăsk, ĭel sa korožîașće) [akc. korožî] (gl. p. ref.) — skoriti se, hvatati koru ◊ dupa śe sînźerĭaḑă, sînźiļi sa-ngroșaḑă șî buba sa korožîașće, șî sa faśe zgaĭbă, kare la urmă pikă sîngură — posle krvarenja krv se zgruša, rana se skori i napravi se krasta, koja na kraju otpada sama [Por.]  [Vidi]

3331  kosî  cosi  косити  kosîuo kosîăsk, ĭel kosîașće) [akc. kosî] (gl. p. ref.) — kositi, naročito travu za ishranu stoke ◊ fînu sa kosîașće ku kuasa — seno se kosi kosom ◊ fînka sînt ļivĭeḑîļi pi śuośiļi nuaștre grĭaļe, kî ĭe ĭarba mare șî fînuasă, la nuoĭ ĭe kosîtu măĭ grĭeu lukru saćeńesk — pošto su livade na našim brdima teške, zbog velike i guste trave, kod nas je kosidba najteži seoski posao ◊ kopil voĭńiśesk sa ĭa în sama kî ĭe krĭeskut voĭńik, kînd înśiape să kosaskă în rînd ku kosîtuorĭ aĭ batrîń — muško dete smatra se odraslim muškarcem, kad počne da kosi u grupi sa starim koscima [Por.]  [Vidi]

3332  kosîtuorĭ  cositor  косач  kosîtuorĭ (mn. kosîtuorĭ) [akc. kosîtuorĭ] (i. m.) — kosač, kosac, osoba koja kosi ◊ kosîtuorĭ ĭe uom kare kosîașće ļivĭeḑîļi ku fîîn — kosač je človek koji kosi livade sa senom ◊ kosîtuorĭu ĭe uom kare puaće să mîńe otkuu đirĭept, kît đi grĭa să fiĭe ļivađa, șî kît đi tîvaļiș să fiĭe luoku în kare sa kosîașće — kosač je čovek koji može pravo da tera otkos, koliko god teška da je livada, i kolika god da je strmo mesto na kome se kosi ◊ kosîtuorĭu trăbe să șćiĭe să askută kuasa ku kuća, șî s-o bată bińe ku śokanu pi ńikovală — kosač treba da zna dobro da naoštri kosu brusom, i da je dobro okuje čekićem na nakovnju [Por.] ∞ kosî   [Vidi]

4931  kostîșa  costișa  искосити  kostîșauo kostîșăḑ, ĭel kostîșăḑă) [akc. kostîșa] (gl. p. ref.) — (o položaju) iskositi, ukositi, postaviti koso ◊ a kostîșat șćumpu prĭa mult, gardu o să șća strîmbaćik — iskosio je stub previše, ograda će stajati nakrivo [Por.] ∞ kuastă  [Vidi]

4884  kośiĭe  cocie  кочије  kośiĭe (mn. kośiĭ) [akc. kośiĭe] (i. ž.) — kočije ◊ kośiĭa ĭe karuță ku doă ruoț, kare traźe un kal — kočije su karuce sa dva točka, koje vuče jedan konj ♦ sin. ćeză [Por.] ∞ kar   [Vidi]

3054  kośomandă  cociomeagă  потлеуша  kośomandă (mn. kośomĭenḑ) [akc. kośomandă] (i. ž.) — potleuša, sirotinjski kućerak ◊ kośomandă ĭe un fĭeļ đi kośuabă, kîta măĭ mare șî măĭ bună đi kît kasa kĭńiluor — potleuša je kućerak, malo veći i malo bolji od pseće kućice [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3053  kośuabă  cocioabă  кућерак  kośuabă (mn. kośuabe) [akc. kośuabă] (i. ž.) — kućerak, straćara ◊ kośuabă ĭe kasă mikă, afumată numa đi sî puată uomu trai, da să nu fiĭe afară — kućerak je mala kuća, sklepana samo da čovek može živeti, a da ne bude napolju [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

4267  kotorĭanță  cotoroanţă  рага  kotorĭanță (mn. kotorĭenț) [akc. kotorĭanță] (i. ž.) — raga, stara mršava krava ◊ avut vaś buńe, akuma a skaḑut la doă kotorĭanță kare sa trag prăn obuor ka umbra — imao je dobre, krave, sada je spao na dve rage koje se vuku po oboru kao senke [Mlava] ∞ vakă  [Vidi]

2422  kotruo  cotro  куд  kotruo [akc. kotruo] (predl.) — (za pravac, uvek sa predlogom „în”) kud, kuda, gde, prema; na koju stranu ◊ ĭa-m vaḑut, ama în kotruo s-a fi dus, nu puot să spun — video sam ih, ali kuda (=na koju stranu) su otišli, ne mogu da kažem ♦ sin. kîtra [Por.]  [Vidi]

2845  kotun  cotun  заселак  kotun (mn. kotuńe) [akc. kotun] (i. m.) — 1. (zast.) zaselak, deo sela naseljen jednom familijom ◊ veńiră la bîlś Kuśuĭdańi ku kotunu lor întrĭeg — dođoše na vašar Kučujdani, sa zaseokom svojim celim ◊ nuoĭ kînd vorbim đi kotun, ńi ginđim la munćeń kare traĭesk pi vro vaļe întra śuoś — mi kad govorimo o kotunu, pomislimo na planince koji žive u nekoj udolji između brda (Rudna Glava) 2. kutak, ugao, ćošak teritorije ◊ kotunu ĭe un kuot đi sat — kotun je jedan ugao sela ◊ kotun are șî luoku, șî ļivađa — ćošak imaju i njiva, i livada (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. malauă [Zvizd]  [Vidi]

3050  kovată  covată  ковата  kovată (mn. kovĭeț) [akc. kovată] (i. ž.) — kovata 1. tikva, zdela od bundevine kore ◊ kovata ĭe vas đin kuaža lu duļiaće — kovata je sud od bundevine kore [Por.] 2. naćve za mešenje testa ◊ turta să plumađeașće în kovată — projara se mesi u naćvama (Rečica, Požarevac) [Bran.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3087  kovîlśir  coviltir  покривка  kovîlśir (mn. kovîlśirĭ) [akc. kovîlśir] (i. m.) — pokrivka kuće, krov ◊ kovîlśir ĭe astrukamîntu kășî — koviltir je krovni pokrivač ♦ var. kovînćirup. astrukamînt [Por.] ♦ dij. var. kovinćir (Osnić) [Crn.]  [Vidi]

5854  koștai  costa  коштати  koștaiuo koștăĭ, ĭel koștoaĭe) [akc. koștai](gl. p. ref.) — koštati, vredeti ◊ nu la koștait ńimika să sa dukă pănă-n sat pi piśuare — nije ga koštalo ništa da ode do sela peške ◊ kît o să koaștîĭe, nu sa șćiĭe nainće — koliko če koštati, ne zna se unapred ◊ skump la koștait — skupo ga je koštalo [Por.]  [Vidi]

1535  koțofană  coţofană  сврака  koțofană (mn. koțofień) [akc. koțofană] (i. ž.) — (ornit.) svraka (Pica pica) ◊ kînd koțofană kîntă în aritu kășî, ĭe aratare rîa — kada svraka peva u bliuzini kuće, loše je predskazanje ♦ var. kuțofană [Por.] ♦ dij. sin. śorobară (Voluja) [Zvizd] (Sige) [Hom.] ♦ dij. sin. śuară pistriță — (dosl.) „šarena vrana” (Isakovo) [Mor.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4236  krak  crac  нога  krak (mn. kraś) [akc. krak] (i. m.) — 1. (anat.) noga ◊ a kaḑut đin ļemn, ș-a frînt kraśi amînduoĭ — pao je sa drveta i polomio obe noge ◊ bat muort, nu stă în kraś — mrtav pijan, ne stoji na nogama ◊ stă-n kraśi uamińiluor, nu puot sî trĭakă đi ĭel — stoji ljudima na putu, ne mogu da prolaze od njega ♦ sin. piśuor 2. (geog.) ogranak, deo kose, povijarca; krak ◊ la luok đaluos rar sa gasîașće kulmĭe fara kraś — u planinskom kraju retko se nađe kosa bez ogranaka ◊ kulmĭa ĭe lungă, ku kăș șî drum đi kar, da kraku ĭe skurt, șă are numa poćeś fara kăș — kosa je duga, sa kućama i kolskim putem, a ogranak je kratak, ima samo staze bez kuća ◊ kînd ĭe śuaka naltă, are kulmĭe mulće, da tuata kulmĭa ĭe pļină đi kraśe — kad je brdo visoko, ima mnogo kosa, a svaka kosa ima mnogo ogranaka ◊ rar ĭastă krak fara nume — redak je ogranak kose bez imena ◊ kraku puaće sî sa kĭame dupa aĭa kum ĭe fakut: Krako-l skurt, Krako-l lung, Krako-l lat — ogranak kose može se zvati po izgledu: Kratak krak, Dugački krak, Široki krak ◊ măĭ đes numiļi krakuluĭ ĭe dupa uom în a kuĭ ĭe moșîĭa: Kraku Dăńi, Kraku Marku, Kraku Śovrći — najčešći naziv ogranka kose je prema čoveku na čijem je imanju: Danin krak, Markov krak, Čevrtanov krak ◊ buot đi krak — vrh, kraj ogranka koseup. kulmĭe 3. (fig.) (za količinu nečega što se kreće i ostavlja trag) ni traga, bez traga ◊ a pĭerdut puorśi în munće, ĭ-a katat triĭ ḑîļe șă ńiś krak đi puork n-a gasît — izgubio je svinje u planini, tražo ih je tri dana i ni trag od svinja nije našao ♦ (demin.) krakuļeț [Por.]  [Vidi]

4276  Kraku aĭdukuluĭ  Cracu aiducului  Хајдучка коса  Kraku aĭdukuluĭ [akc. Kraku aĭdukuluĭ] (i. m.) — (top) Hajdučka kosa ◊ Kraku aĭdukuluĭ, luok în Îrnaglaua unđe a fuost pitulaț aĭduśi đi vrĭamĭa đi turś — (top.) Hajdučka kosa, mesto u Rudnoj Glavi, gde su se za vreme Turaka skrivali hajduci [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

5455  krapa  crăpa  пукнути  krapauo krăp, ĭel krapă) [akc. krapa] (gl. p. ref.) — 1. (o materijalu) puknuti, raspuknuti se ◊ blana uskată a krapat la suare — suva daska raspukla se na suncu ◊ o sî krîape parĭeți ku așa malter — puknuće zidovi sa takvim malterom 2. (o biću) pući, presvisnuti ◊ ĭ-a krapat ińima đi duor dupa parînț — puklo mu je srce od želje za roditeljima ◊ krapă purśiĭi đi fuame — crknuće prasad od gladi ◊ (u izr.) krăpĭ! — crkni! ♦ sin. sparźa, usńi [Por.]  [Vidi]

2993  Kraśun  Crăciun  Божић  Kraśun (mn. Kraśuń) [akc. Kraśun] (i. m.) — (kal.) Božić ◊ Kraśunu ĭe ḑîua kînd s-a naskut Dumńeḑîu al nuostruBožić je dan kada se rodio naš Bog ◊ la Kraśun lumĭa sa skuală pi la duauă śasurĭ nuapća, fak fuoku la kamin șî mĭastîkă koļașa, frig karńe pi frigare șî pokńesk, kare đin śe are — na Božić ljudi ustaju u dva noću, lože vatru na kaminu i mešaju kačamak, peku meso na ražnju i pucaju, svako iz čega imaup. un [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2873  krețan  creţan  крецан  krețan (mn. krețańe) [akc. krețan] (i. s.) — krecan, suknja sa gustim i sitnim naborima ◊ krețanu a ĭeșît înainća lu rato-l đi-ntîń — krecan se pojavio pre Prvog svetskog rata ♦ krețanu n-a putut să-l fakă fiĭekare muĭare — krecan nije mogla da izradi bilo koja žena [Por.] ◊ krețan ĭe un fĭaļ đi țuală muĭerĭaska ku krĭețurĭ marunće — krecan je vrsta ženske odeće, sa sitnim naborima [Crn.] ♦ dij. var. krățan (Prahovo) [Kmp.] ∞ krieț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6121  kreḑamînt  crezământ  поверење  kreḑamînt (mn. kreḑamînće) [akc. kreḑamînt] (i. s.) — (zast.) poverenje ◊ nuĭe uom đi kreḑamînt — nije čovek od poverenja ◊ avut tare kreḑamînt numa în fraći-suimao je jako poverenje samo u brata [Por.] ∞ kređa  [Vidi]

6112  kređa  crede  веровати  kređauo krĭed, ĭel krĭađe) [akc. kređa] (gl. p.) — (rel.) verovatiuomu trăbe să krĭadă în śuava, nu sa puaće traĭi să nu sa krĭadă în ńimika — čovek treba da veruje u nešto, ne može se živeti a da se ni u šta ne veruje ◊ nu kređa pănă nu vĭeḑ ku uok tiĭ — nemoj verovati dok ne vidiš svojim očima [Por.]  [Vidi]

6113  kređință  credință  веровање  kređință (mn. kređinț) [akc. kređință] (i. ž.) — (rel.) verovanje ◊ a fuost kređința batrînă đimult kî ĭe pomîntu ļaspiđe — bilo je nekad staro verovanje da je zemlja ravna ploča ◊ kređință în dumńeḑîu gata s-a pĭerdut în lumĭe, akuma ĭe măĭ mare kređință în bań — verovanje u boga se gotovo izgubilo u narodu, sada je najveće verovanje u novac ♦ var. kreḑut, kređare, kreḑamînt [Por.] ∞ kređa  [Vidi]

6114  kređințuos  credincios  верник  kređințuos (kređințuasă) (mn. kređințu, kređințuasă) [akc. kređințuos] (prid.) — (rel.) vernik ◊ numa pi la ḑî marĭ sa aduna kređințuoșî pi la bisîarikă, da ș-atunśa măĭ mult babiļi veńa să ĭa moļidvă — samo se o praznicima skupaljahu vernici kod crkve, pa i tada više je baba dolazilo da uzmu svetu vodicu [Por.] ∞ kređa  [Vidi]

2856  krengarime  crengarie  грање  krengarime (mn. krengarimĭ) [akc. krengarime] (i. ž.) — (bot.) granje; gustiš ◊ duosu s-a umplut đi krengarime, nu sa măĭ strabaće ńima pănă la ogaș — šuma je puna granja, ne može se više niko probiti do potoka ♦ var. krengaramă, krengariș, krengariĭe [Por.] ∞ krĭangă  [Vidi]

2872  krieț  creţ  бора  krieț (mn. krĭețu) [akc. krieț] (i. m.) — bora, nabor, obično na tkanini ◊ suknă ku krĭețurĭ đasă sa kĭemat „krețan” — suknja sa gustim naborima zvala se „krecan” ◊ dupa śe s-a pĭerdut krețańi, duamńiļi a skuos ńișći sukńe ku krĭețurĭ marĭ, kare s-a kĭemat „plisirke” — kada su se izgubili krecani, gospođe su uvele nekakve suknje sa velikim naborima, koje su se zvale „plisirke” [Por.]  [Vidi]

2854  krîng  crâng  луг  krîng (mn. krîngu) [akc. krîng] (i. s.) — (zast.) lug, šumica ◊ kuku zbuară đin krîng în krîng — kukavica leti iz luga u lug [Por.]   [Vidi]

4911  krîu  crou  удубљење  krîu (mn. krîu) [akc. krîu] (i. s.) — (o formi) udubljenje, plića rupa, jama; bara ◊ krîu ĭe o adînkatură în pomînt, în kare sa adună apa — krou je udubljenje u zemlji u kome se skuplja voda ◊ tuoț stramoșî miĭ avut krîu în barba, numa ĭuo nam — svi moji preci su imali rupicu u bradi, samo ja nemam ♦ (augm.) krovan ♦ (demin.) kroviț ♦ var. krou [Por.]  [Vidi]

6054  krĭamińe  cremene  кремен  krĭamińe (mn.) [akc. krĭamińe] (i. ž.) — (min.) kremen ◊ ku krĭamińa, în kare a skîparat ku amnarĭu, stramuoșî nuoștri aprins fuokukremenom, o koji su kresali ocilom, naši preci su palili vatru ◊ krĭamińa, amnarĭu șî ĭaska a dus aĭ nuoștri aĭ batrîń într-un kĭes đi pĭaļe dupa brîukremen, ocilo i trud nosili su naši stari u jednoj kožnoj kesi za pojasom [Por.]   [Vidi]

2855  krĭangă  creangă  грана  krĭangă (mn. krĭenź) [akc. krĭangă] (i. ž.) — (bot.) grana ◊ krĭanga krĭașće đin tulpina ļiemnuluĭ — grana raste iz trupla drveta ◊ krĭangă uskată — suvarak, suva grana ◊ krĭangă supțîrĭe — tanka grana [Por.] ♦ dij. var. krĭakă (Šipikovo) [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5029  krĭasta kokuoșuluĭ  creasta-cocoșului  петлова креста  krĭasta kokuuluĭ [akc. krĭasta kokuoșuluĭ] (sint.) — (bot.) petlova kresta (Celosia cristata) ◊ krĭasta kokuuluĭ ĭe fluare đin građină, sa puńe kî ĭe frumuasă șă puaće să sa ușće đi ĭarnă — petlova kresta je baštensko cveće, sadi se jer je lepo i može da se suši za zimu ◊ ku krĭasta kokuuluĭ sa fak kiț đi fluor đi dus la morminț — od petlove kreste se prave kitice cveća za nošenje na grolje ♦ sin. ĭarbă krĭață [Por.] ∞ krĭastă  [Vidi]

5030  krĭastă  creastă  креста  krĭastă (mn. krĭașće) [akc. krĭastă] (i. ž.) — kresta a. kod živine ◊ krĭastă au oarăļi, măĭ mare ĭe la kokuoș, da o au șă gaińiļi, numa ĭe mult măĭ mikă — krestu ima živina, najveću ima petao, a imaju je i kokoške, samo puno manju b. na reljefu ◊ krĭasta pi pomînt ĭe un fĭeļ đi kuamă, ku vîru înkrestat — kresta na zemljištu je jedna vrsta grebena, sa krestastim vrhom [Por.]  [Vidi]

2622  krompirișće  crompiriște  кромпириште  krompirișće (mn. krompirișć) [akc. krompirișće] (i. ž.) — (tehn.) krompirište, mesto gde se krompir čuvao za zimu ◊ muu mĭeu a fakut krompirișća dupa koļibă, a ulmato puorśi ș-a mînkat krumpiĭi tuoț — moj čiča je napravio krompirište iza kolibe, nanjušile su ga svinje i pojele sav krompir [Por.] ∞ krumpĭel  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5584  krovan  crovan  рупчага  krovan (mn. krovańe) [akc. krovan] (i. s.) — (augm.) (o reljefu) rupčaga, rupetina ◊ krovan ĭe gaură mare pi pomînt ka tolśerĭu, adînkatură, ama fara apă — rupčaga je velika rupa na tlu u obliku levka, udubljenje, ali obično bez vode ◊ krovan sa faśe la luok unđe sa skufundă pomînturupčaga nastaje na mestu gde se sleže zemljišteup. vîrkan [Por.] ∞ krîu  [Vidi]

5585  kroviț  croviț  рупица  kroviț (mn. kroviță) [akc. kroviț] (i. s.) — (demin.) rupica, malo udubljenje ◊ kroviț ĭe adînkatură mikă, ka tolśerĭukrovic je malo udubljenje, levkastog oblika ◊ muĭarĭa kare are kroviț în obraz kînd sa rîđe, ĭe tare drăgastuasă — žena koja ima rupicu u obrazu kad se nasmeje, veoma je privlačna [Por.] ∞ krîu  [Vidi]

5425  krstavĭaće  castravete  краставац  krstavĭaće (mn. krstavĭec) [akc. krstavĭaće] (i. m.) — (bot.) krastavac (Cucumis sativus) ◊ krstavĭaćiļi ĭe bun krud, ama șî măĭ bun ĭe kînd akrĭașće în turșîĭe — krastavac je dobar sirov, ali je još bolji kad se ukiseli u turšiji ♦ var. krîstavĭaće, kîrstavĭaće [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5500  krud  crud  незрео  krud (kru) (mn. kru, kruđe) [akc. krud] (prid.) — 1. (o voću) nezreo; nedozreo ◊ đin puama krudă sa strapeđaḑă đințî — od nezrelog voća trnu zubi 2. (o ljudima) (fig.) nezrelo, nedoraslo ◊ tuot śe ĭe astîḑ ļegat đi Rumîń în Sîrbiĭe, tuot ĭe krud șî putrîd — sve što je danas u Srbiji vezano za Vlahe, sve je nedozrelo i trulo ◊ a furat o fată krudă, ńidokreskută, făra țiță șî făra minće — oženio je nezrelu devojku, bez sisa i bez pameti ♦ supr. kuopt [Por.]  [Vidi]

2621  krumpĭel  crumpănă  кромпир  krumpĭel (mn. krumpiĭ) [akc. krumpĭel] (i. m.) — (bot.) (nutr.) krompir ◊ krumpĭelu ĭe o bukată đi mînkare kare sa samînă în građină — krompir je jestiva biljka koja se seje u bašti ♦ var. krîmpĭel, mn. krîmpiĭ (Tanda) ♦ sin. bruobdă, mn. bruobđe, (Gornjane) [Por.] ♦ dij. var. krumpir, mn. krumpi (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. var. krumpĭer, mn. krumpĭerĭ (Sige) [Hom.] (Rašanac) [Mlava] (Kobilje) ♦ dij. var. krompĭer, mn. krompĭerĭ (Rečica, Požarevac) [Stig] ♦ dij. var. krîmpĭel, mn. krîmpiĭ (Krivelj) ♦ dij. var. krumpĭel, mn. krumpĭerĭ (Brestovac) ♦ dij. var. krumpĭer, mn. krumpĭerĭ (Valakonje) ♦ dij. var. grămpĭer, mn. grămpĭerĭ (Dobro Polje)[Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2355  kruoșnă  croșnă  крошња  kruoșnă (mn. kruoșńe) [akc. kruoșnă] (i. ž.) — 1. a. (bot.) krošnja, deo drveta sa granama ◊ kruoșnă lu ļiemn sînt krĭanźiļi luĭ — krošnju drveta čine njegove grane b. naramak, gomila granja ◊ kruoșnă ĭe gramadă đi krĭanźe, sprimită đi dus în șîaļe — krošnja je gomila granja, spremljena da se nosi na leđime ♦ var. kruoșńa 2. teret koji se u torbi nosi na leđima ◊ kînd puń trasta-n șîaļe șî ļieź obrăńiļi la pĭept, șî pļieś vrunđeva, makra ńimika să nu fiĭe-n trastă, sa ḑîśe kă mĭerź ku kruoșńa-n șîaļe — kad staviš torbu na leđa i vežeš uprte na grudima, makar ništa ne bilo u torbi, kaže se da ideš sa krošnjom na leđima [Por.]  [Vidi]

5431  kruśiș  cruciș  прекрштен  kruśiș [akc. kruśiș] (pril.) — prekršten, ukršten ◊ șađe kruśiș pi pomînt guol, a vaḑut đi la țîgań — sedi prekrštenih nogu na goloj zemlji, video to od Cigana ♦ var. înkruśiș [Por.] ∞ kruśe  [Vidi]

2894  krușăț  crușeţ  крупица  krușăț (mn. krușîță) [akc. krușăț] (i. s.) — krupica, krušac, veći komad kamene soli; grumen ◊ krușîță đi sare đi viće a kumparat în Kusĭak, sat lînga Praova la Dunîrĭe — krupice kamene soli za stoku kupovali su u Kusjaku, selu pored Prahova na Dunavu ◊ krușăță đi sare la Kusĭak a dus ńigustuori đin Rumîńiĭe — krupice soli u Kusjak donosili su trgovci iz Vlaške ◊ krupițăļi s-a pus în furś ku triĭ kuarńe șî s-a înțapat pin strungă — krupice su se stavljale u troroge raklje koje su se nabijale po toru ◊ luoko-la în strungă ku krupiță unđe uoiļi a ļins sare, s-a kĭemat sanuńe — to mesto u toru sa krupicama gde su ovce lizale so, zvalo se soliloup. sanuńe, rasku [Por.]  [Vidi]

2844  kuada vaśi  coada-vacii  дивизма  kuada vaśi [akc. kuada vaśi] (sint.) — (bot.) divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada vaśi — kravlji rep ◊ kuada vaśi ĭe buĭađe înaltă, ku fluorĭ galbińe — divizma je visoka biljka, sa žutim cvetom ◊ ku kuada vaśi aĭ batrîń a prins pĭeșć đi pazńik, kînd ļ-a tîbuit pĭeșć măj mulț — sa divizmom su stari lovili ribu za slavu, kad im je trebala veća količina ribe ◊ kuada vaśi fara rîdaśiń a puso în vrun sak, șa batuto pista sako-la ku buata, măĭ la đal đi luoku ku pĭeșć mulț — divizmu bez korena stavljali su u džak, i motkom je mlatili preko tog džaka, uzvodno od mesta gde je bilo dosta ribe ◊ pĭeșći kare a-ngițît apa ku lapćiļi đi kuada vaśi, numa sa-ntuors pi șîaļe, ș-a mĭers pi rîu ka kînd sînt otraviț — ribe koje su se nagutale vode sa mlekom divizme, prevrtale su se na leđa, i plivale površinom reke kao da su otrovaneup. vakă, pĭașće [Por.] ∞ kuadă  [Vidi]

2996  kuadă  coadă  реп  kuadă (mn. kuoḑ) [akc. kuadă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. rep kod životonja ◊ žuavińiļi șî pîsărļi au kuadă, da uomu nuživotinje i ptice imaju rep, a čovek ne b. delovi ljudskog tela ◊ kuada uokĭuluĭ — krajičak oka 2. (kal.) svršetak vremenskog ciklusa ◊ kuada luńi, anuluĭ — kraj meseca, godine ◊ kuada prazńikuluĭ — paterice 3. (tehn.) deo predmeta ◊ kuada karuluĭ — srčanica ◊ kuada lu topuor, sakure — držalje sekirčeta, sekire ◊ kuada ćigăńi — drška tiganja 4. (bot.) imena raznih biljaka koja imaju repast oblik ◊ kuada vaśi — (dosl.) „kravlji rep”, divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada kokuuluĭ — (dosl.) „petlov rep”, mirišljava pokosnica, zaliz (Polygonatum) ◊ kuada kaluluĭ — (dosl.) „konjski rep”, preslica (Equisetum) 5. (fig.) a. glasine ◊ s-a mutat, ama înga sa măĭ trag kuoḑ dupa ĭel, înga-l vorbĭașće lumĭa đi răuiselio se, ali se još uvek vuku repovi za njim, još ga ogovaraju zli jezici b. poniznost ◊ baće đin kuadă — maše repom, umiljava se c. gordost; prepotencija ◊ prĭa mult a rîđikat kuada — previše je digao rep [Por.]  [Vidi]

1550  kuaĭļi popi  coaiele-popii  клокочика  kuaĭļi popi [akc. kuaĭļi popi] (sint.) — (bot.) klokočika, klokoč (Staphylea pinnata) (dosl.) „popova muda” ◊ țîn minće kă mama a kuļes klopațîaļe, șî ļ-a uskat la suare, ama đi śe ĭ-a trîbuit, nu șću; đimult a fuost — pamtim da je baba brala klokočiku, i da je sušila na suncu, ali za šta joj je trebalo, ne znam, davno je bilo (Blizna) ◊ kînd kosîtuori a taĭat buĭađa-sta ku kuasă, sa-ș batut žuok kă a taĭat kuaĭļi la puopa — kad bi kosci posekli ovu travku, zbijali su šalu da su posekli popu muda (Tanda) ♦ sin. klopațîaļe — (dosl.) zvončići [Por.] ◊ muĭerļi a kuļeso, a uskato șî a duso la morminț, a dato đi pomană l-aĭ muorț — žene su je brale, sušile i nosile na groblje, gde su je namenjivale pokojnicima (Jasikovo) [GPek] ◊ șî la nuoĭ ĭe kunoskută buĭađa kuaĭļi popi, dă prîn ńivă — i kod nas je poznata travka klokočika, raste po njivi (Žitkovica) [Bran.] ♦ dij. var. koaĭļi popi (Samarinovac) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2781  kuamă  coamă  грива  kuamă (mn. kuame) [akc. kuamă] (i. ž.) — 1. (anat.) griva, kosa na konjskom vratu ◊ kalu sari sî ma labiđe, da ĭuo-l prinsăĭ đi kuamă, șî rîmasăĭ în șauă — konj poskoči da me zbaci, a ja ga uhvatih za grivu, i ostadoh u sedlu 2. (geogr.) greben, hrbat, vrh; horizont ◊ ala a fuost pîržuol mare, a ĭeșît tumu la kuama Vizakuluĭ — to je bio veliki požar, izbio je čak na greben Vizaka 3. (tehn.) (zast.) sljeme kuće ◊ kînd sa gaćiașće kasa, pi kuama iĭ sa pun darurĭ — kada se kuća završi, na njeno sljeme kače se darovi 4. ostatak nepokošene trave ◊ a ramas o kuamă ńikosîtă întra kosîtuorĭ, ma duk s-o do kosîăsk — ostala je griva nepokošene trave između kosaca, idem da je pokosim ♦ var. koamă [Por.]   [Vidi]

6273  kuanđe  conci  конђа  kuanđe (mn. kuonđ) [akc. kuanđe] (i. ž.) — konđa ◊ kuanđa ĭe un śerk đi ćiĭ, kare a puartat muĭarĭa mîritată în vîru kapuluĭ supt kîrpă — konđa je obruč od lipovine, koji je nosila udata žena na temenu glave ispod marame [Por.]   [Vidi]

6030  kuardă  coardă  струна  kuardăup>1up>(mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (muz.) struna, žica ◊ kuarda ĭe înpļećită đi žîță or đi ață tare supțîre — struna je upletena od jako taknih žica ili konaca ◊ lauta are patru kuorḑ, kuarda a măĭ gruasă kîntă gruos, da a supțîrĭe dă glasurĭ supțîrĭ — violina ima četiri žice, najdeblja svira duboko a tanka daje visoke tonove [Por.]  [Vidi]

6031  kuardă  coardă  основа ткања  kuardăup>2up> (mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (tehn.) osnova ◊ kuarda đi țasut la razbuoĭ sa urḑîașće pi gard đi parĭ ku aļergatuarĭa đi pi kare sa đizvîrḑăsk mosuarîļi pļińe đi tuors — osnova za tkanje na razboju snuje se na ogradi od kolja pomoću motovila sa kojeg se odmotavaju kalemovi puni pređe ◊ grosîmĭa șî lunźimĭa kuorḑî ĭasă đin lukru kare trăbe fi gaćit în razbuoĭ, ăće, đi o pătură kuardă sa lasă patru mĭetîrĭe șî žumataće — debljina i dužina osnove zavisi od posla koji treba da se odradi u razboju, za jednu ponjavu, na primer, osnova se pušta do četiri i po metara ◊ đimult lunźimĭa kuorḑî s-a sokoćit la rîșkituorĭ, da akuma la mĭetîrĭe — dužina osnove se nekad određivala prema motovilu, a sada na metar ◊ kuarda sa adună đi pi gard în bîrță, pazîndu-să să nu sa învîrḑaskă, șî sa puńe bășka pănă nu vińe vrĭamĭa șî sa pună pi sul ku învaļituarĭa — osnova se skida sa ograde u pletenice, vodeći računa da se ne umrsi, i skloni se u stranu dok ne dođe vreme da se snuje na vratilo preko snovaljke [Por.] razbu  [Vidi]

3075  kuasă  coasă  коса  kuasă (mn. kuasă) [akc. kuasă] (i. ž.) — (tehn.) kosa, oruđe za košenje trave ◊ kuasa ĭe un kuțît lung, înkîrļombat la vîr, pus în dîržaļe đi ļemn, ku kare sa kosîașće ĭarba — kosa je dugačko povijeno sečivo, stavljeno na drveno držalje, kosište, kojim se kosi trava ◊ kuțîtu ĭe pînḑă supțîrĭe đi fĭer, pi gură batută ku śokanu șî askuțîtă ku kuća, să taĭe ĭarba măĭ ușuor — sečivo kose ima tanko čelično platno, čije je sečivo otkovano čekićem i naoštreno brusom, da lakše seče travu ◊ pi marźina đin lăturĭ kuțîtu lu kuasa ĭe întarit ku o vargă, fakută đin o dungă đi pînḑă, ku śokanu întuarsă-n sus — sa leđa kosa je ojačano rebrom, napravljenog od uskog dela platna koji je kovanjem okrenuto na gore ◊ kuasa la botur are kalkîń, ku un kîrļig întuors în vaļe — nasuprot vrhu kosa ima petu, sa jednim jezičkom okrenutim na dole ◊ ńișći kuasă, unđe sînt ļivĭeḑîļi grĭaļe, sînt întariće ku un kîrļig đi fĭer, kare înkostiîș ļagă brațarĭa șî pînḑa la kalkîń — neke kose, gde su livade teške, ojačane su metalnom šipkom koja popreko spaja grivnu i petu kose ◊ kuasa sa prinđe đi dîržală ku un ińel đi fĭer kare-l kĭamă brațare — kosa se za držalje pričvršćuje pomoću jednog metalnog prstena koji se zove grivna ◊ dîržaļa đi kuasă sa faśe đin ļiemn ușuor șî žîlaukosište se pravi od lakog i žilavog drveta ◊ pi lînga žumataća kuoḑî, sa puńe un kîrļuomb đi ļiemn, pi kare kosîtorĭu-l țîńe ku mîna đirĭaptă kînd mînă otkuu, da ku stînga țîńe kuada dîržăļi apruape đi vîr — negde oko polovine kosišta stavlja se drvena ručka, koju kosac drži desnom rukom kada tera otkos, a levom rukom drži kosište blizu vrha [Por.] ∞ kosî  [Vidi]

4928  kuastă  coastă  ребро  kuastăup>1up> (mn. kuașće) [akc. kuastă] (i. ž.) — (anat.) rebrouomu în pĭept are kuașće — čovek u grudima ima rebra ◊ kuașće fripće đi puork ĭe mînkarĭa tare dulśe — pečena svinjska rebra su veoma slatko jelo ◊ kuasta ĭe fakută đin uos — rebro je napravljeno od kosti ◊ a kaḑut đin ļemn ș-a frînt doa kuașće — pao je s drveta i polomio dva rebra [Por.]  [Vidi]

4929  kuastă  coastă  косина  kuastăup>2up> (mn. kuașće) [akc. kuastă] (i. ž.) — (geogr.) kosina, padina; nagnuta strana brda ◊ kusta ĭe pođina alu kulmĭe — kosina je padina kose ◊ drumu đi kar într-o vrĭame mĭarźe pi kuastă, pĭeurmă ĭasă la kulme șă pi vîru kulmi țîńe pănă la baśiĭe la munće — kolski put jedno vreme ide kosinom, posle izlazi na kosu i grebenom kose vodi do bačije u planini ◊ (u izr.) đa kuasta — ukoso, kosinom ♦ sin. kostîș [Por.]  [Vidi]

3363  kuaśe  coace  пећи  kuaśeuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — peći, biti pod delovanjem visoke temperature 1. (nutr.) peći namirnice od testa ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporeta ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sača 2. (bot.) (o plodu) zreti, sazreti, dozreti ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriugodina je bila dobra, i voće je ranije dozrelo ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșkučobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao proliv 3. (o suncu) žariti, jako grejatiuamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavi 4. (psih.) goreti od želje, tuge, bola ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — živa gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuo [Por.]   [Vidi]

4357  kuțît  cuțât  нож  kuțît (mn. kuțîće) [akc. kuțît] (i. m.) — nož ◊ kuțîtu ĭe alat đi taĭat tuot fiĭe śe guod va fi — nož je alat za sečenje svega šta god bilo ◊ ĭ-a-nțapat kuțîtu-n pĭept, șî luĭ ĭuta ĭ-a ĭeșît sufļituzario mu je nož u grudi, i on je brzo izdahnuo ◊ askuțît ka kuțîtuoštar kao nož ♦ sin. bîrśag, kustu [Por.]  [Vidi]

3310  kućińel  cătinel  тихо  kućińel [akc. kućińel] (pril.) — tiho, sporo, polako ◊ vorbăsk măĭ kućińel ku ĭeal, kă auđe bińe — govorim tiše sa njim, jer čuje dobro ♦ var. kućuńel (Žitkovica, Dvorište) [Bran.] ♦ up. înkućinat (Vrbica) [Pom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3194  kufuri  cufuri  сраћкати  kufuriuo kufurĭesk, ĭel kufurĭașće) [akc. kufuri] (gl. p. ref.) — 1. (med.) sraćkati, imati sraćkavicu, proliv; seruckati ◊ dupa așa mînkare guală, lukratuori numa sa va kufuri, alta ńimika nu puot lukra — posle takve slabe hrane, radnici će samo sraćkati, drugo ništa ne mogu raditiuoĭļi sînt bolnave, đi ĭerĭ numa sa kufurĭesk — ovce su bolesne, od juče samo seruckaju 2. (fig.) površno, ofrlje raditi, brljaviti; mrljati ◊ niśkînd n-o s-învĭață să skriĭe, numa điźaba kufurĭașće arćiĭa — nikad neće naučiti da piše, samo badava mrljavi hartiju [Por.]  [Vidi]

3193  kufurĭală  cufureală  сраћкавица  kufurĭală (mn. kufurĭelu) [akc. kufuală] (i. ž.) — 1. (med.) sraćkavica, proliv ◊ dupa durĭarĭe la burtă, s-a pus șî o kufurĭală ku tuot pi ĭel — posle bolova u stomaku, spopala ga je i teška sraćkavica ♦ sin. pîșku, kîkalarĭe 2. (fig.) (o radu) brljotina, sranje, zamazotina ◊ avut bun lukru, ama ĭel numa a fakut ńiskaĭ kufurĭelurĭ, șî la urmă la do dudait — imao je dobar posao, ali je on pravio samo neka sranja, pa su ga na kraju oterali ♦ var. kufuritu ♦ sin. pîșku, pîșka, kîkalare [Por.] ∞ kufuri  [Vidi]

2962  kuĭb  cuib  гнездо  kuĭb (mn. kuĭbu) [akc. kuĭb] (i. s.) — (ornit.) gnezdo ◊ kuĭbu ĭe kasa păsîrilor — gnezdo je ptičja kuća ◊ tuata pasîrĭa faśe kuĭb đi trĭaba iĭ, uńiļi pi krĭeînź, alćiļi pin butuorś, a triļa pin mușuruaĭe pi ļivĭeḑ, a patruļa pin kuoś pi kîrșuaće — svaka ptica pravi gnezdi na svoj način, jedne na granama, druge u šupljikama, treće u busenima po livadama, četvrte po rupama u krševima ◊ stîrku sa kuĭbarĭaḑă în vîru kuuluĭ, da rîndurika supt streșînă — roda se gnezdi na vrhu dimnjaka, a lastavica pod nadstrešnicom ◊ păsîrļi uauă-n kuĭb, ļi klośesk vro vrĭame, șî la urmă skuot puĭi — ptice u gnezdu nose jaja, legu ih neko vreme, a na kraju se iz njih izlegu pilići ◊ kuĭbu gaińilor — kokošje gnezdo ◊ kuĭb ibomńiśiesk — ljubavno gnezdoup. uou, pasîrĭe, gaină, uoră [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2961  kuĭbar  cuibar  полог  kuĭbar (mn. kuĭbare) [akc. kuĭbar] (i. s.) — (ornit.) polog, jaje koje se ostavlja u gnezdu ◊ kuĭbar ĭe uou kare sa lasă în kuĭb, đi sî gaina outuare fakă învățuuave întođeuna-n loko-la — polog je jaje koje se ostavlja u gnezdu, da bi koka nosilja navikla da nosi jaja uvek na tom mestuup. uou [Por.] ∞ kuĭb   [Vidi]

2963  kuĭbari  cuibări  гнездити  kuĭbariuo ma kuĭbarĭesk, ĭel sa kuĭbarĭașće) [akc. kuĭbari] (gl. p. ref.) — (ornit.) gnezditi se, izrađivati gnezdo, smestiti se u gnezdo ◊ păsîrļi sa kuĭbarĭesk primovara — ptice se gnezde u proleće ◊ golîmbi sa kuĭbarĭesk în butuarkă — golubovi se gnezde u duplji ◊ kînd sa kuĭbarĭaḑă, păsîrļi lukră înparekĭaće — kada se gnezde, ptice rade upareno(u izr.) kuĭbari gaina outuare — nasaditi kvočku nosilju [Por.] ∞ kuĭb  [Vidi]

3893  kuĭbiț  cuibiţ  гнездашце  kuĭbiț (mn. kuĭbiță) [akc. kuĭbiț] (i. s.) — (demin.) gnezdašce, malo gnezdo ◊ a fakut pîsarika un kuĭbiț supt streșînă la kasa batrînă — napravila ptičica gnezdašce pod nadstrešnicom stare kuće ♦ var. kuĭbișuor, kuĭbuļeț ♦ supr. kuĭbu [Por.] ∞ kuĭb  [Vidi]

3862  kuk  cuc  кукавица  kuk (mn. kuś) (i. m.) — (ornit.) kukavica (Cuculus canorus) ◊ kuku vińe primovara, șî kînd ĭel înśape să kînće, ĭarna ĭe gata — kukavica dolazi u proleće, i kada ona počne da peva, zima je gotova ◊ kuku ĭe pasîrĭe spurkată — kukavica je nečista ptica ◊ kuku spurkă uomu kare ĭe ku ińima guală kînd ăl auđe măĭ întîń — kukavica opogani čoveka koji ima prazan stomak kad je čuje prvi putuomu pi kare la spurkat kuku, pista tuot anu are să fiĭe sumnoruos, șî are numa să kukîĭe — čovek koga opogani kukavica, preko cele godine ima da bude sanjiv, i ima samo da kunja ◊ kuku spurkă șî vićiļi, kînd sa kîntă đimińața apruape đi strungă, pănă vićiļi flomînđe așćată să fiĭe slubaḑîće la pașuńe — kukavica opoganjuje i stoku, kad zapeva ujutru u blizini tora, dok gladna stoka čeka da bude puštena na pašu ◊ vićiļi đi spurkatu kukuluĭ sa đispurkă la Sînźuorḑ, kînd la mulsuarĭa đin tîń ļi sa faśe „kuku-raskuku”— stoka se od kukavičje pogani očisti na Đurđevdan, kad joj se prilkom prve muže obaje „kuku-raskuku [Por.]  [Vidi]

4226  kukă  cucă  кука  ku (mn. kuś) [akc. kukă] (i. ž.) — 1. kuka, okačaljka ◊ kuka ĭe tuot śi ĭe fakut ka gĭara, șî sa puaće atîrna fiĭe śe î-ńa — kuka je sve što ima oblik kandže, i može se okačiti bilo šta o nju ◊ a batut în parĭaćiļi muori doă kuś đi kuorn uskat — zakucao u vodeninični zid dve kuke od suvoga drenaup. kokiĭe, kokăĭe ♦ (demin.) kukiță [Por.] 2. ljuljaška (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

4230  kukiță  ţiţeică  љуљашка  kukiță (mn. kukiț) [akc. kukiță] (i. ž.) — ljuljaška ◊ kukița a fuost un fĭeļ đi žukariĭe, đi kopiĭ da șă đi baĭeț ku fĭaće marĭ — ljuljaška je bila vrsta zabave za decu, ali i za mladiće i devojke ◊ sa puvestîașće kă vrodată a fuost o ḑî adînsă în kapu primovĭeri, kînd s-a fakut kukița șî s-a ļiganat ćińerișu kî ĭe bun đi birekĭet — priča se da je nekad bio poseban dan na početku proleća, kad se pravila ljuljaška i ljuljala se omladina za dobar rod u polju [Por.] ♦ var. ku (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. țițăĭkă, dădăuș (Šipikovo) [Tim.] ∞ ku  [Vidi]

6198  kukumau  guguștiuc  гугутка  kukumau (mn. kukumăĭ) [akc. kukumau] (i. m.) — (ornit.) gugutka (Streptopelia decaocto) ◊ kînd kukumau kîntă apruape đi kasă, kobĭașće la pustînataća kășî — kad gugutka peva u blizini kuće, sluti pustoš u toj kući [Por.]  [Vidi]

3988  kukuoĭ  cucui  чворуга  kuku (mn. kukuaĭe) [akc. kukuoĭ] (i. s.) — (med.) čvoruga, čvrga ◊ a kaḑut, a dat ku kapu în pĭatră șî-n frunće ĭ-a ĭeșît un kukuoĭ ka uoupao je, glavom je udario u kamen, i na čelu mu je iskočila čvoruga ko jaje ◊ la kuot are un kukuoĭ mik înga đi la nașćire — na laktu ima malu čvrgu još od rođenjaup. gogoașă [Por.]  [Vidi]

5018  kukuriga  cucuriga  кукурикати  kukurigauo kukurig, ĭel kukurigîĭe) [akc. kukuriga] (gl.) — (onom.) kukurikati ◊ kînd kukurigîĭe kokuu pi gard, da nuĭe amńaḑîțu, faśe aratarĭe kă vińe vrun uom ńikunoskut în gostîĭe — kad petao kukuriče na ogradi, a nije podne, predskazuje da će doći neki nepoznat čovek u goste [Por.] ∞ kukurigu  [Vidi]

5017  kukurigu  cucurigu  кукурику  kukurigu [akc. kukurigu] (uzv.) — (onom.) kukuriku, oglašavanje petla ◊ în tota ḑîua pi lînga amńaḑîț, kokuu nuostru sa suĭe pi gard, baće đin ăripĭ đi doa-triĭ uorĭ șă kîntă „kukurigu! kukurigu!” — svakog dana u podne, naš petao se penje na ogradu, lupne dva-tri puta krilima i zhapeva „kukuriku! kukuriku!” ♦ var. kutkuriguup. kutkudĭeț [Por.] ∞ koku  [Vidi]

3135  kukuruḑ  cucuruz  кукуруз  kukuru (mn. kukuruḑă) [akc. kukuruḑ] (i. m.) — (bot.) kukuruz ◊ înainća đi kukuruḑ, la nuoĭ s-a pus miĭupre kukuruza kod nas se gajio proso ◊ kînd krĭașće, kukuruu măĭ întîń slubuađe papușă, đin kare krĭașće druga — kad izraste, kukuruz najpre pušta lutkicu, iz iz koje se razvije klip ◊ kukuruḑ optak, kukuruḑ ku uopt rîndurĭ đi buobe — kukuruz osmak, kukuruz sa osam redova zrna ♦ dij. sin. porumb [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5349  kulka  culca  лећи  kulkauo kulk, ĭel kulkă) [akc. kulka] (gl. p. ref.) — leći, poleći; položiti ◊ tuoț s-a kulkat pi rugožînă, kă pat n-a fuost — svi su legli na rogozinu, jer kreveta nije bilo ◊ l-a kulkat mum-sa-n ljagîn — položila ga je mati u kolevku [Por.]  [Vidi]

6036  kulkare  culcare  спавање  kulkare (mn. kulkărĭ) [akc. kulkare] (i. ž.) — spavanje, leganje ◊ a ńigurat đimult, vrĭamĭa ĭe đi kulkare, trăbe să ńi kulkăm kă mîńe ńi skulăm đinuapće — smrklo se odavno, vreme je za leganje, treba da legnemo jer sutra ustajemo rano ♦ sin. durmire [Por.] ∞ kulka  [Vidi]

5350  kulkat  culcat  положен  kulkat (kulkată) (mn. kulkaț, kulkaće) [akc. kulkat] (prid.) — položen, koji leži ◊ kulkat ĭe śuava śe stă înćins pi pat or pi pomînt — položeno je nešto stoji ležeći u krevetu ili na zemlji ♦ sin. trînćit [Por.] ∞ kulka   [Vidi]

5351  kulkuș  culcuș  легало  kulkuș (mn. kulkușă) [akc. kulkuș] (i. s.) — legalo, brlog; spavalište ◊ kulkuș ĭe luok unđe sa kulkă žuavinjilji, da sa puaće ḑîśa șî đi uom — legalo je mesto gde spavaju životinje, ali se može reći i za čoveka ◊ l-a prins la kulkuș — uhvatili ga na legalu [Por.] ∞ kulka  [Vidi]

4233  Kulmeźiĭ  Culmegii  Кулма каџије  Kulmeźiĭ [akc. Kulmeźiĭ] (i. ž.) — (top.) Kulmedžije, Kulma kadžije, Kaldžijina kosa ◊ Kulmeźiĭa ĭe o kulmĭe în Munțîļi măĭdanuluĭ, întra Prerast șă rudńiku đ-akuma — Kulmeždija je kosa u Majdanpečkim planinama između Prerasta i sadašnjeg rudnika [Buf.] ∞ kulmĭe  [Vidi]

4221  kulmĭe  culme  коса  kulmĭe (mn. kulmĭ) [akc. kulmĭe] (i. ž.) — (geogr.) kosa, povijarac ◊ kulmĭa ĭe koamă lungă pi śuakă, pi kare ĭastă drum đi kar, șî unđe lumĭa are kîăș șî moșîĭe lukratoare — kosa je dugačak povijarac na brdu, po kome vodi kolski put, i gde ljudi imaju kuće i obradivo zemljište ♦ (demin.) kulmițăup. krak [Por.]  [Vidi]

2010  kuļeșărĭ  coleșer  качамало  kuļeșărĭ (mn. kuļeșăre) [akc. kuļeșărĭ] (i. s.) — kačamalo, kačamilka, drveni štap kojim se meša kačamak ◊ kuļeșîărĭu đi oparće are un kîrļig mik, adîns lasat đin krĭangă kînd sa faśe, ku kare sa atîrnă feruaĭka kînd sa dubuare đi pi ḑaļe — kačamalo ima sa strane malu kuku od grane, namerno ostavljene kada se pravi, kojom se kači kotao kada se skida sa veriga ♦ var. kuļeșîărĭ ♦ var. koļieșărĭ (Tanda) [Por.] ∞ koļașă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2908  kumguod  oricum  какогод  kumguod [akc. kumguod] (pril.) — kakogod, bilo kako ◊ kumguod daĭ să faś, luĭ nuĭe pi vuoĭe — kakogod da uradiš, njemu nije po volji ♦ sin. fiĭekum [Por.] ∞ guod   [Vidi]

3974  kuminće  cuminte  миран  kuminće (kuminće) (mn. kuminț, kuminće) [akc. kuminće] (prid.) — miran, pristojan; razuman ◊ l-a învațat parințî la șkuală să fiĭe kuminće, șî s-askulće daskîluučili ga roditelji da u školi bude miran, i da sluša učitelja ◊ kînd tuń în kasa domńiluor, fi kuminće — kad uđeš u gospodsku kuću, budi pristojan ◊ kopil kuminće șî-nțaļes — razumno i bistro dete ♦ sin. mĭarńik ♦ / < ku + minće„sa razumom” [Por.] ∞ minće  [Vidi]

3164  kumnat  cumnat  шурак  kumnat (mn. kumnaț) [akc. kumnat] (i. m.) — šurak ◊ kumnat ĭe fraćiļi alu muĭarĭa mĭa — šurak je brat moje žene ♦ kumnat đi mînă — dever na svadbiup. kumnată [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3165  kumnată  cumnată  свастика  kumnată (mn. kumnaće) [akc. kumnată] (i. ž.) — 1. svastika ♦ kumnată ĭe suora alu muĭeri-mĭa — svastika je sestra moje žene 2. šurnjaja ◊ kumnată ĭe muĭarĭa alu kumnatî-mĭušurnjaja je žena moga šuraka 3. jetrva ◊ muĭeriļi lu duoĭ fraț sînt kumnaće una la alta — žene dvojice braće su jedna drugoj jetrve [Por.] ♦ dij. sin. ļeĭkă (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ up. kumnat [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5859  kumpara  cumpăra  купити  kumparauo kumpîr, ĭel kumpîră) [akc. kumpara] (gl. p. ref.) — kupiti, kupovati ◊ sa kumpîră șî sa vinđe în ńigostoriĭe — kupuje se i prodaje u trgovini ◊ parințî ń-a kumparat bobuanță numa pi la bîlśurĭ — roditelji su nam kupovali bombone samo na vašarima ♦ sup. vinđa [Por.]  [Vidi]

5860  kumparat  cumpărat  куповина  kumparatup>1up> (mn. kumparatu) [akc. kumparat] (i. s.) — kupovina ◊ s-a dus amînduauă în kumparat, șî nu-s tuata ḑîua — otišle su obe u kupovinu, i nema ih ceo dan [Por.] ∞ kumpara  [Vidi]

5861  kumparat  cumpărat  купљен  kumparatup>2up> (kumparată) (mn. kumparaț, kumparaće) [akc. kumparat] (prid.) — kupljen ◊ în koļibiļi batrîńe rar s-a putut gasî śeva kumparat, tuot a fuost fakut đi mîna luor — u starim kućama retko se moglo naći nešto kupljeno, sve je bilo urađeno njihovom rukom [Por.] ∞ kumpara  [Vidi]

2686  kumva  cumva  некако  kumva [akc. kumva] (pril.) — nekakouĭtî-će kumva să-ĭ ažuț — gledaj da mu nekako pomogneš ◊ đa-nkuaśa, đa-nkoluo, ș-abĭa kumva do skapaĭ đi ĭel — đa ovamo, đa onamo, i jedva nekako utekoh od njega [Por.] ∞ kum  [Vidi]

6322  kundak  pat  кундак  kundak (mn. kundaś) [akc. kundak] (i. m.) — (tehn.) kundak ◊ kundaku ĭe parća pușći kare ĭe fakut đi ļiemn, șî ĭel sa raḑîmă đi umîr kînd sa nișańașće șî sa pokńașće — kundak je deo puške izrađen od drveta, i on se naslanja na rame kad se nišani i puca ◊ ku kundaku žîndari a batut lumĭa đi fiĭe śe — kundakom su žandari tukli ljude za bilo šta [Por.]  [Vidi]

3984  kunoskut  cunoscut  познат  kunoskutup>1up> (kunosku) (mn. kunoskuț, kunoskuće) [akc. kunoskut] (prid.) — poznat, ugledan ◊ înainća đi rat, iĭ a fuost găzdoćiń, kunoskuț în tuota Porĭeśa — pre rata oni su bili bogataši, poznati u celom Poreču ◊ kînd s-a-ntuors đin rat, nu l-a kunoskut ńiś kîńi, ńiś kopiĭi — kad se vratio iz rata, nisu ga prepoznali ni psi, ni deca [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

3986  kunoskut  cunoscut  познаник  kunoskutup>2up> (mn. kunoskuț) [akc. kunoskut] (i. m.) — poznanik, znanac ◊ nu sînćem ńiś un ńam, numa ńis kunoskuț đi la lukrunismo nikakav rod, samo smo poznanici s posla ◊ așćată să-ĭ vină vrun kunoskut — čeka da mu dođe neki poznanik [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

3983  kunoșća  cunoaște  познавати  kunoșćauo kunuosk, ĭel kunoașće) [akc. kunoșća] (gl. p. ref.) — poznavati; upoznati ◊ a vrut sî sa kunuaskă ku mińe, ama miĭe baĭatu nu mi sa-mparut — hteo je da se upozna samnom, ali se meni momak nije dopao ◊ ńi kunoșćem înga đi miś — poznajemo se još od malena ◊ dakă nu sa kunuosk akuma, sa va kunoșća vrodată sigurat — ako se ne znaju sada, jednom će se upoznati sigurno [Por.]  [Vidi]

3987  kunoșćință  cunoștinţă  познаница  kunoșćință (mn. kunoșćință) [akc. kunoșćință] (i. ž.) — poznanice, prijateljice ◊ muu s-a labdat kă în ćińerĭață avut în tuot satu kîć-o kunoșćință — čiča se hvalio da je kao mlad imao u svakom selu po jednu poznanicu ◊ ĭa ĭe kunoșćința a luĭ đi kurînd — ona je njegova poznanica odnedavno [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

3985  kunuașćire  cunoaștere  познанство  kunuașćire (mn. kunuașćirĭ) [akc. kunuașćire] (i. ž.) — poznanstvo ◊ minće đi rupe kă are kunuașćire ku mulț în oraș, akolo no-l șćiĭe ńima — laže pa cepa da ima mnoga poznanstva u gradu, tamo ga ne zna niko ◊ kunuașćire đin vuoĭskă a trekut în prećeńiĭe — poznanstvo iz vojske, prešlo je u prijateljstvo [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

5571  kunună  cunună  венац  kunu (mn. kunuńe) [akc. kunună] (i. ž.) — *venac, niska* ◊ kunună đi usturoĭ or đi śapă — *venac belog i crnog luka* ◊   [Vidi]

2599  kuń  cui  клин  kuń (mn. kuńe) (i. s.) — (tehn.) klin ◊ kuń ĭe o bukată lungă đi ļiemn, la vîr askuțîtă, la botur tîmpită, or are krļig — klin je duguljast drveni predmert, zašiljen na vrhu, a na debljem kraju je zatupast, ili ima kuku ◊ kuń đi ļiemn — drveni klin ◊ kuń đi fĭer — gvozdeni klin ◊ kuń đi ļiemn la rumîń-aĭ batrĭń avut lukru la mulće luokurĭ, măĭ mult đi-nkeĭat, đi-nțîpeńit, șî đi atîrnat — drveni klin se kod starih Vlaha koristio za mnoge stvari, najviše za spajanje, za učvršćivanje, ili za kačenje ◊ kuńu đi ļiemn a ļegat źugu đi tînžală, mulće kuńe a fuost batuće pin parĭeț, pi ĭaļe s-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi — drvenim klinom spajao se jaram sa potegljicom, mnogo klinova je bilo zabijeno po zhidovima, na njih se kačilo odelo, torbe, korpe ◊ pi kuń la kamin s-a uskat karńa, kîći vrun kuń s-a gasît la plug, la kar, la skamn, la razbuoĭ, da șî koļiba sa înkis ku kuńuo klinu na kaminu sušilo se meso, po neki klin se nalazio na plugu, na kolima, na šamlici, na razboju, a i koliba se zatvarala klinom ◊ (fig.) kuń đi ćiĭ — vrbov klin ◊ (nutr.) ḑamă đi kuńe — klin čorba ◊ (fig.) kasa-nkuńată — zatvorena, napuštena kuća ♦ var. kuĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2406  kuodru  codru  комад  kuodru (mn. kuodri) [akc. kuodru] (i. m.) — 1. komad, deo nečega ◊ kuodru đi pîńe — komad hleba 2. (zast.) šuma ◊ vorba „kuodru” s-a pĭerdut đin ļimbă, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe; a skimbato vuorba „padure”, fînka aļa duauă vuorbe tot una a-nsamnat: padure — reč „kodru” se igubila iz jezika, ostala je samo u starim pesmama; zamenila je reč „padure”, budući da su obe reči isto označavale: šumu ♦ sin. padure [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4975  kuokă  cocă  рупа  kuokă (mn. ku) [akc. kuokă] (i. ž.) — rupa ◊ kuokă ĭe gaură skundă în parĭaćiļi kaminuluĭ, în kare s-a țînut lomańiļi đi mîraśit pi lînga fuok — koka je plitka rupa u zidu kamina, u kojoj su se držale stvari za poslove oko vatre ◊ kuoka ĭe gaură în pomînt kare sapă vulpĭa șî vĭeḑurukoka je rupa u zemlji koju kopaju lisica i jazavac ♦ var. kokă ♦ sin. gau [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5830  kuolț  colț  угао  kuolțup>1up> (mn. kuolțu) [akc. kuolț] (i. s.) — ugao ◊ s-a pitulat dupa kuolțu koļibi — sakrio se iza ugla kolibe ◊ în triĭ kuolțurĭ — trouglast [Por.]  [Vidi]

2955  kuopil  copil  копиле  kuopil (mn. kuopiļ) [akc. kuopil] (i. m.) — kopile, vanbračno dete ◊ a fakut un kopil đi kuopil, n-a fuost kununată — rodila je jedno dete kopile, nije bila venčana ◊ (folk.) kopil đin fluorĭ — (dosl.) dete iz cveća; kopile ♦ var. kopiļak [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

3365  kuopt  copt  печен  kuopt (kuaptă) (mn. kuopț, kuapće) [akc. kuopt] (prid.) — pečen 1. (nutr.) (o jelu od testa) ispečen ◊ pîńa ĭe kuaptă, prînḑu ĭe gata — hleb je ispečen, ručak je gotov 2. (bot.) (o plodu) zreo, sazreo ◊ pruńiļi sînt kuapće, trăbă să ļi baćem șî să ļi adunăm sî friźem rakiušljive su zrele, treba da ih otresemo i sakupimo, da ispečemo rakiju 3. (fig.) (o naravi) razdražen, nervozan, netrpeljiv, preosetljiv ◊ ka o bubă kuaptă ĭe, nu kućeḑ să-l dîrășć, or să-ĭ ḑîś śuava, uodma săre la sfadă or la bataĭe — ko gnojna bubuljica je, ne smeš da ga diraš, ili da mu kažeš nešto, odmah skače da se svađa ili da se bije ◊ ńidokuopt — nedopečen, nedozreo ♦ supr. krud [Por.] ∞ kuaśe  [Vidi]

3990  kuorn  corn  дрен  kuornup>2up> (mn. kuarńe) [akc. kuorn] (i. s.) — (bot.) dren (Cornus mas) ◊ kuorn ĭe ļemn mik, žîlau, nodoruos șî tare — dren je malo, žilavo, čvornovato i jako drvoup. karnă [Por.]  [Vidi]

6219  kuot  cot  лакат  kuotup>1up> (mn. kuaće) [akc. kuot] (i. s.) — (anat.) lakat ◊ kuotu ĭe înkeĭatură la mîna uomuluĭ, întra umîr șî palmă — lakat je zglob na čovekovoj ruci, između ramena i šake ◊ a kaḑut, ș-a skļinćit mîna đin kuot — pao je, i uganuo ruku u laktu ◊ a bagat mîna în rîu pănă-n kuot, șă n-ažuns la fund — nabio je ruku u reku do lakta, i nije dotakao dno [Por.]  [Vidi]

4938  kuoș  coș  кош  kuup>1up> (mn. kuu) [akc. kuoș] (i. s.) — 1. dimnjak ◊ tuota kasa are kuoș pin kare ĭasă fumusvaka kuća ima dimnjak kroz koji izlazi dim 2. koš za kukuruz ◊ kuu ĭe đi țînut kukuruu, da ambarĭu ĭe đi grîukoš je za držanje kukuruza, a ambar je za žito 3. vodenični koš ◊ kuu mori ĭe un sanduk ka tolśerĭu în patru muke, în kare sa tuarnă măśińișuvodenični koš je četvorostrani sanduk, sužen na dnu kao levak, u koji se sipa mlivo [Por.]   [Vidi]

4940  kuoș  coș  угрк  kuup>2up> (mn. kuu) [akc. kuoș] (i. s.) — (vet.) ugrk, čvor na ledjima goveda (Bovine hypodermosis) ◊ kînd pi vită o prinđe pluaĭa, iĭ sa fak pi șîaļe kuurĭ: dulurĭ ku vĭermĭ albĭ ka duđiļi — kad govedo uhvati kiša, izbiju joj po leđima ugrci: čvorovi sa crvima belim kao dudinke (Tanda) ◊ mîrveńaśi spun kă kuurĭ sa fak pi viće đin muśkatură alu dauń or alu străke — veterinari kažu da ugrci na govidima nastaju od ujeda obada ili štrklja (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

2849  kupițauă  căpiţă  навиљак  kupițauă (mn. kupițăļe) [akc. kupițauă ] (i. ž.) — naviljak, baglja ◊ kupițauă ĭe o bală đi fîn uskat, adunată ku furka pi otkuoș, đin kare sa faśe porkuoń — naviljak je bala osušenog sena, sakupljena vilom na otkosu, iz koje se sadeva stog ♦ var. kupițaoă (Rudna Glava) ♦ var. kopițaoă (Tanda) [Por.] ∞ kupiță  [Vidi]

2850  kupițî  copiţi  навиљчити  kupițîuo kupițĭăsk, ĭel kupițîașće) [akc. kupițî] (gl. p. ref.) — naviljčiti, skupljati otkos sena u naviljke ◊ ļivađa ĭe mare, kînd vi kupițî fînu, o sî-ț trăbe mulț lukratuorĭ — livada je velika, kad budeš naviljao seno, biće ti potrebno dosta radnika ♦ var. kopițî (Tanda) [Por.] ∞ kupiță   [Vidi]

2851  kupițît  copiţit  навиљчен  kupițît (kupițîtă) (mn. kupițîț, kupițîće) [akc. kupițît] (prid.) — naviljčen, koji je sakupljen u naviljke ◊ a ńigurat, ș-am lasat fînu kupițît, ku nađiažđa kî n-o sî đa pluaĭa pista nuapće — smrklo se, pa smo ostavili seno naviljčeno, u nadi da neće udariti kiša preko noći ♦ var. kopițît (Tanda) [Por.] ∞ kupiță  [Vidi]

3906  kur  cur  дупе  kur (mn. kuru) [akc. kur] (i. s.) — (anat.) dupe, guza, zadnjica ◊ a kaḑut în kur — pao na dupe ◊ ăl duare-n kur, nu marĭașće kî ăl vorbĭașće lumĭa đi răuboli ga dupe, ne mari što ga ljudi ogovaraju ◊ nu-ĭ rușîńe kî kopiĭi mĭerg ku kuru guol — ne stidi se što mu deca idu gologuza ◊ înžuramînt đes la nuo ĭe „futul în kur să-l fut” — česta psovka kod nas je „jebem ga u dupe da ga jebem” ♦ (dem.) kurițdupence ♦ (augm.) kurimandupište [Por.]  [Vidi]

2841  kurastă  curastă  грушавина  kurastă (mn. kurașće) [akc. kurastă] (i. ž.) — grušavina, prvo kravlje mleko; gruševina ◊ kînd fată vaka, lapćiļi đintîń sa kĭamă kurastă, ĭel nu sa manînkă, kî trĭabă să-l bĭa vițălu ka un ļak măĭ mare đi sînataća luĭ — kad se krava oteli, prvo mleko se zove grušavina, ono se ne jede jer treba tele da ga pije kao najveći lek za svoje zdravlje [Por.] ∞ lapće  [Vidi]

2695  kurđisît  curdisit  навијен  kurđisît (kurđisîtă) (mn. kurđisîț, kurđisîće) [akc. kurđisît] (prid.) — (tehn.) (zast.) navijen ◊ śasu ĭe kurđisît, șî ogođît să kînće pi la patru đimińață — sat je navijen, i udešen da zvoni oko četiri ujutru [Por.] ∞ kurđisî  [Vidi]

4807  kure  cure  цурити  kureuo kur, ĭel kuree) [akc. kure] (gl.) — (o tečnosti) curiti, teći ◊ apa kure ku vîžuuvoda curi u mlazu ◊ lovitura ĭe grĭa, dakă nu-l ļagă ĭuta, șî dakă va-nśepĭa kurĭa sînźiļi măĭ tare, ĭel ĭe gata — povreda je teška, ako ga brzo ne previju, i ako krv bude počela curiti jače, on je gotovup. skurĭa [Por.]  [Vidi]

2509  kurfutńik  homosexual  педер  kurfutńik (mn. kurfutńiś) [akc. kurfutńik] (i. m.) — (vulg.) peder, (dosl.) dupojebac ◊ kurfutńiś a fuost rar prăn saćiļi nuaștre, a kînd s-a gasît vrodată, s-a puvăstuit kă muĭeriļi ĭa omorît ka pră kîń — dupojebaca je bilo retko u našim selima, a nekada, kad bi se otkrili, pričalo se da su ih žene ubijale kao pse ♦ sin. izăm ♦ / kurdupe + futńik ( < futaș ) — jebač [Mlava] ∞ kur  [Vidi]

6052  kuriț  curiț ?  дупенце  kuriț (mn. kuriță) [akc. kuriț] (i. s.) — (demin.)(anat.) dupence ◊ fata are kuriț mik șî sumĭarńik, șî adîns fîrțuańe ku ĭel înainća baĭețîlor, đi iĭ sî noroḑaskă, uĭtîndu-să dupa ĭa — devojka ima malo i zgodno dupence, i namerno njime meša pred momcima da bi ovi puludeli, gledajući za njom ◊ (pej.) futu-me-l în kuriț, đi naruod — u dupence li ga jebem, blesavo ♦ / (demin.) < kur + [Por.] ∞ kur   [Vidi]

6051  kuriman  curiman  дупиште  kuriman (mn. kurimań) [akc. kuriman] (i. m.) — (augm.) dupište ◊ atîta s-a îngrașat đi abĭa îș duśe kurimanu, nuĭe skamn pi kare puaće șađa, da să no-l frîngă — toliko se ugojila da jedva nosi dupište, nema stolice na koju može sesti, a da je ne slomi [Por.] ∞ kur  [Vidi]

3364  kurînd  curând  скоро  kurînd [akc. kurînd] (pril.) — skoro, u bliskoj prošlosti, nedavno (uz predlog „đi”) ◊ a luvat đi kurînd bań înprumut đi la mińe, ș-akuma ĭară a veńit sî măĭ kaće — skoro je od mene uzeo novac na zajam, a sada je opet došao da traži još ◊ tuot ĭe ku rînd akuma, ama numa đi kurînd, înainće nu s-a șćut kare śe lukră — sve je u redu sada, ali samo od nedavno, ranije se nije znalo ko šta radi ♦ var. đi kurînd, îndată, đindată [Por.]  [Vidi]

2965  kurĭańik  curelnic  кокошарник  kurĭańik (mn. kurĭańiś) [akc. kuańik] (i. m.) — kokošarnik, kokošinjac ◊ kurĭańik ĭe koćeț đi gaiń, kulkuș, kasuță în traușă, fakută đi blăń, đi bîrńe, or înplećită đi nuĭaļe — kokošarnik je kutak za kokoške, legalo, kućica u dvorištu izgrađena od dasaka, greda, ili ispletena od pruća ◊ đimult, lumĭa n-a fakut kurĭańiśe, kă gaińiļi vor să duarmă sus, pi krĭanźiļi lu vrun puom, în aritu kășî — nekada, ljudi nisu pravili kokošarnike, jer kokoške hoće da spavaju gore, na granama neke voćke, u blizini kuće [Por.] ◊ ńiś în kurĭańik gaińiļi nu duorm žuos, numa pi bîće, țînîndu-sa ku gĭarîļi đi ĭeaļe — ni u kokošinjcu kokoške ne spavaju dole, već na prečkama, držeći se kandžama za njih ◊ koćețu kurĭańikuluĭ ku kuĭburļi, unđe gaińiļi uauă, đisparțît ĭe đi kulkuș, or ĭe la o parća lu kurĭańik, or ĭe supt puodu luĭ — deo kokošarnika sa gnezdima, u koja koke nose jaja, odvojen je od legala, ili je sa strane kokošarnika, ili je pod njegovim krovom ◊ vulpĭa a tunat în kurĭańik, ș-a mînkat gaińiļi — lisica je upala u kokošarnik, i pojela kokoške [GPek] ♦ dij. var. kuńerik (Voluja) [Zvizd] ♦ sin. kulkușup. gaină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2870  kurkan  curcan  ћуран  kurkan (mn. kurkań) [akc. kurkan] (i. m.) — 1. (ornit.) ćuran, mužjak ćurke ◊ numa sa umflă ka kurkanu, ginđiașće kî sa ćiame vrunu đi ĭel — samo se naduva ko ćuran, misli da ga se neko boji 2. (fig.) (folk.) muški ud ◊ fuź, fa, đi lînga mińe, kă nu șćiĭ, kum ĭe kurkanu-sta-l mĭeu, kînd sa îmflă — beži, sele, od mene, jer ne znaš kakav je ovaj moj „ćuran” kad se nakostreši [Por.] ♦ dij. var. kurku (Jasikovo) [GPek] ∞ kurkă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2869  kurkă  curcă  ћурка  kurkă (mn. ku) [akc. kurkă] (i. ž.) — 1. (ornit.) ćurka, ženka ćurana ◊ kurka ĭe un fĭeļ đi uară, kare dă uauă, șî karńe — ćurka je vrsta živine, koja daje jaje i meso 2. (fig.) (pej.) glupak ◊ o kurkă la kap — prostak, glupak, osoba koja teško shvata up. kurkan [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2861  kurkubău  curcubău  дуга  kurkuu (mn. kurkubăĭe) [akc. kurkubău] (i. s.) — duga, pojava u atmosferi posle kiše ◊ kurkuu ĭasă numa dupa pluaĭe — duga se javlja samo posle kiše ◊ kurkuu are doă kapiće, șî ku amîndoă bĭa apă đin doă ogașă or doă rîurĭ — duga ima dve glave, i sa obe pije vodu sa dva potoka ili dve reke ◊ kurkuu are noă fărburĭ: vînît, bilovink, galbin băl, galbin înkis, vĭarđe băl, vĭarđe înkis, ruu, ruu măĭ băl șî ruu înkis — duga ima devet boja: plavu, ljubičastu, svetlo žutu, tamno žutu, svetlo zelenu, tamno zelenu, crvenu, svetlo crvenu i tamno crvenu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3846  kurmeḑîș  curmeziș  попречно  kurmeḑîș [akc. kurmeḑîș] (pril.) — poprečno, popreko ◊ n-a putut să trĭakă đi un ļemn, pi kare vîntu la trînćit kurmeḑîș pista drum — nije mogao da prođe od drveta, koji je vetar oborio poprečno na put ◊ a trĭekut lumĭa înkruśiș șă-n kurmeḑîș — obišao je svet unakrst i popreko [Por.]  [Vidi]

5541  kurpin  curpăn  лијана  kurpin (mn. kurpiń) [akc. kurpin] (i. m.) — (bot.) lijana, pavit (Clematis vitalba) ◊ kurpinu ĭe buĭađe lungă șî țapînă ka sfuara, đ-aĭa đin ĭa sa fak ļigaturĭ đi mulće treburĭ — lijana je dugačka biljka jaka kao konopac, zato se koristi za izradu vezova za razne potrebe ◊ aĭ saraś sa-nćins ku kurpińi în luok đi kurauă — siromašni su se pasali lijanom umesto kaišaup. gužbă [Por.]  [Vidi]

5542  kurpinarĭ  curpinar  лијаниште  kurpinarĭ (mn.) [akc. kurpinarĭ] (i. m.) — (bot.) lijanište, pavitnjak ◊ kurpinarĭ ĭe đesîș în padurĭe pļin đi kurpiń — lijanište je gustiš u šumi, pun lijana ♦ var. kurpińiș [Por.] ∞ kurpin  [Vidi]

6053  kuru đi gaină  cur-de-găină  лиша  kuru đi gaină [akc. kuru đi gaină](sint.) — (med.) liša (Tinea corporis) ◊ kuru đi gaină ĭe buală đi pĭaļe, măĭ đes pi la kopiĭ — liša je kožna bolest, najčešće kod dece ◊ luoku pi pĭaļe ku peśinźina babiļi a-nćinat ku koļașă, kare a lupadat la gaiń s-o manînśe — mesto na koži sa lišom babe su umakale kačamkom, koji su bacale kokoškama da ga pokljucaju (Tanda) ♦ up. peśinźină [Por.] ∞ kur  [Vidi]

5433  kurźe  curge  тећи  kurźeuo kurg, ĭel kurźe) [akc. kurźe] (gl.) — (o vodi) teći, proticati ◊ ogașu kurźe în valje, da rîu kurźe la vaļe — potok teče nizbrdo, a reka teče ka istoku ◊ avut kasă lînga rîu, apa a kurs pi-nga parĭeț — imali su kuću pored reke, voda je proticala kraj samih zidovaup. skurźe [Por.]  [Vidi]

1848  kustură  custură  кустура  kustu (mn. kustu) [akc. kustură] (i. s.) — kustura, star i tup nož ◊ kustură ĭe kuțît batrîn, ruźińit — kustura je star i zarđao nož [Crn.] ◊ kustură ĭe frîntură đi kuțît batrîn — kustura je ulomak starog noža (Rudna Glava) ◊ kustură ĭe fiĭe śe kuțît tîmpit, kuțît bļaukustura je bilo koji neoštar nož, tup nož (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5153  kutare  cutare  неко  kutare [akc. kutare] (zam.) — neko, taj ◊ tare s-a spumîntat kă vińe kutare, ș-a fuźit — jako se uplašio da ide neko, pa je pobegao ◊ kînd nu sa spuńe śeva pi nume, sa ḑîśe „să fiĭe la kutare șî kutare” — kad se nešto ne kazuje po imenu, kaže se „neka bude tome i tome” ♦ dij. var. kutaruĭa (Brestovac) [Crn.]   [Vidi]

2840  kutariță  cotăriţă  котарица  kutariță (mn. kutariț) [akc. kutariță] (i. ž.) — (tehn.) kotarica, korpa od pletenog pruća ◊ țîgańi a împļećit kutariță ku nuĭaļe đi salkă — Cigani su u selu pleli korpe sa vrbovim prućem ◊ a fuost kutariță în tot fĭeļu: măĭ miś, đi dus pi mînă, șî đ-aļi marĭ, đi kuļes la kukuruḑ — bilo je korpi raznih vrsta: manjih, za nošenje preko ruke, i onih velikih, za berbu kukuruza ◊ kînd am fuost kopiĭ, am prins pĭeșć la rîu ku kutarițîļi — kada smo bili mali, lovili smo ribu na reci kotaricama [Por.] ♦ dij. var. kotariță ◊ moșu mĭeu a fuost mare maĭstur dă-npļećit ku bîće dă rakită, ș-a fakut kotariță pră kare muĭeriļi a dus la morminț, kotariță dă kuļes la kukuruḑ, kotariță dă mîna, kare a fuost înpistriće, șî măĭ mulće fĭelurĭ — moj deda je bio veliki majstor za pletenje vrbovim prućem, pa je pravio korpe koje su žene nosile na groblje, korpe za berbu kukuruza, ručne korpe, koje su bile posebno ukrašene, i mnoge druge (Vrbnica) [Pom.] ♦ dij. var. kotăriță (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. sin. tîrnă [Rom.]  [Vidi]

4295  kutkudeț  cotcodac  кокодак  kutkudeț [akc. kutkudeț] (uzv.) — (onom.) (ornit.) kokodak, oglašavanje kokoške posle snetog jajeta ◊ kînd gaina faśe uou, kutkurĭaḑă înga pi kuĭb „kutkudeț! kutkudeț!” — kad kokoška snese jaje, kokodače još na gnezdu „kokodak! kokodak!” [Por.]  [Vidi]

5699  kutkudĭeț  cotcodac  кокодак  kutkudĭeț [akc. kutkudĭeț] (uzv.) — (onom.) kokodak ◊ vuorba ’kutkudĭeț’ ĭe kimîta gaińiluor kare uauă — reč ’kokodak’ je imitacija kokošaka koje nose jaja [Por.] ∞ gaină  [Vidi]

4296  kutkureḑa  cotcorozi  кокодакати  kutkureḑauo kutkurĭeḑ, ĭel kutkurĭaḑă) [akc. kutkureḑa] (gl.) — (onom.) (ornit.) kokodakati ◊ ĭastă gaiń kare kutkurĭaḑă tota ḑîua, da uauă nu duk — ima kokošaka koje kokodaču ceo dan, a jaja ne nose [Por.] ∞ kutkudeț  [Vidi]

4294  kutkureḑală  cotcodăceală  кокодакање  kutkureḑală (mn. kutkureḑălu) [akc. kutkureḑală] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) kokodakanje ◊ gaina a fakut uou, șî kutkurĭaḑă pi kuĭb — kokoška je snela jaje, i kokodače na gnezdu [Por.] ∞ kutkudeț  [Vidi]

2097  kutkurĭegĭ  cucurig  кукурек  kutkurĭegĭ (mn. kutkurĭegĭu) [akc. kutkuegĭ] (i. m.) — (bot.) kukurek (Helleborus odorus) ◊ kutkurĭegĭu măĭ întîń înfluare primovara — kukurek prvi cveta u proleće ◊ ku kutkurĭegĭu sa ĭarbĭaḑă vićiļi kînd sa bulnavĭesk — kukurekom se leči stoka kada se razboliup. ĭarbeḑa [Por.] ♦ dij. sin. spînḑ (Ranovac) [Mlava], spînḑă (Krivača) [Bran.]  [Vidi]

3166  kuzńiță  fierărie  ковачница  kuzńiță (mn. kuzńiț) [akc. kuzńiță] (i. ž.) — 1. kovačnica ◊ dĭedî-mĭu a fuost kovaś, avut kuzńiță într-o kośuabă lînga kasă — deda mi je bio kovač, imao je kovačnicu u jednoj straćari pored kuće ◊ în kuzńița lu tata a fuost fuaļiļi, ńikovala șî alat în tuot fĭeļuu kovačnici moga oca bio je meh, nakovanj i alat svake vrste ♦ sin. kovaśiĭe [Por.] 2. radionica ◊ kuzńiță sa ḑîśe la odaĭe unđe sa lukră ku alatu, măĭ mult pi la fĭer — kuznjica se zove odaja u kojoj se radi sa alatom, najviše na gvožđu (Topla) [Crn.] 3. dim; pušnica; zadimljena prostorija ◊ țîn minće, muma zbera: lălă, sa umplu kasa dă fum, sa faku kuzńiță-n kasă! — sećam se, majka je vikala: lele, napuni se kuća dima, napravila se pušnica u kući! (Voluja) [Zvizd]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6283  kușak  cușac  пречага  kușak (mn. kușaku) [akc. kușak] (i. s.) — (teh.) prečaga, kosnik ◊ kușaku ĭe o scîndură îngustă în patru mukĭe, prinsă ku kuĭe dă doă prăsta blăń să ļi ļiaźe șă să ļi țînă adunaće — prečaga je uska četvrtasta letva, prikovana ekserima preko dasaka, da ih veže i drži spojene [Mlava] ♦ dij. sin. brăśinarĭ [Crn.]   [Vidi]

6287  kușćig  căștig  корист  kușćig (mn. kușćigu) [akc. kușćig] (i. s.) — (izob.) korist, dobitak, ćar ◊ lukru fara kușćig nuĭe ńiś un lukrubeskoristan posao nije nikakav posao ♦ sin. dobîndă [Por.]   [Vidi]

4180  labda  lăuda  хвалити  labdauo labd, ĭel labdă) [akc. labda] (gl. p. ref.) — hvaliti, uzdizati, veličati ◊ nuĭe frumuos să sa labđe uomu sîngur, bun ĭe kînd ăl labdă alțî — nije lepo da se čovek hvali sam, dobro je kad ga hvale drugi ◊ nu labda kopilu prĭa mult, kă labda-l strîkă — ne hvali dete previše, jer ga pohvala kvari [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4182  labdat  lăudat  похваљен  labdat (labdată) (mn. labdaț, labdaće) [akc. labdat] (prid.) — pohvaljen; viđen, ugledan ◊ a-nvațat bun, ș-a gaćit șkuala labdat đi la daskîl — učio je dobro, i završio je školu pohvaljen od učitelja ◊ a fuost uom labdat șă kunoskut — bio je čovek ugledan i poznat [Por.] ∞ labda  [Vidi]

4183  labduruos  lăudăros  хвалисав  labduruos (labduruasă) (mn. labduru, labduruasă) [akc. labduruos] (prid.) — hvaliasav, nadmenuom labduruos șă minśinuos tuot đi o buală boļașće — hvalisav i lažljiv čovek boluje od iste bolesti [Por.] ∞ labda  [Vidi]

3916  ladă  ladă  сандук  ladă (mn. lăḑ) [akc. ladă] (i. ž.) — 1. sanduk, kovčeg, škrinja ◊ lada ĭe kućiĭe đi blănuță ku kapak, în kare s-a țînut skimburĭ đi ḑîļe marĭ, đi nuntă, or đi muarće — lada je drvena kutija sa poklopcem u kojoj se čuvalo novo odelo za svečane dane, svadbu ili sahranu ♦ sin. sanduk [Por.] 2. mućnjak ◊ faina la moră, đi supt pĭatră pikă-n lada, đin kare s-adună ku lopata șî sa puńe-n sak — brašno u vodenici ispod kamena pada u mućnjak, odakle se skuplja isponom i sipa u džak [Buf.]  [Vidi]

5738  lagĭer  lagăr  логор  lagĭer (mn. lagere) [akc. lagĭer] (i. s.) — logor ◊ în ratu-ļ đintîń ĭ-a-ntăļirit bugari, șî ĭ-a mînat în lagĭer în Bugariĭe — u Prvom svetskom ratu interniralih ih Bugari i oterali u logore u Bogarskoj [Por.]  [Vidi]

5736  laĭe  laie  црн  laĭe [akc. laĭe] (prid.) (nepr.) — (color) (zast.) crn ◊ în turmă a fuost numa o uaĭe laĭe, alalće tuaće albe — u stadu je sam jedna ovca bila crna, sve ostale su bile bele ♦ sup. alb, băl [Por.]  [Vidi]

5739  lak  lac  бара  lak (mn. laku) (i. m.) — (hidr.) 1. bara ◊ vaśiļi adapă la un lak kare nu sakă ńiśkînd — krave poji na bari koja nikad ne presušuje 2. jezero ◊ kînd a fuost în armată, ažuns la vrun lak pista kare a trĭekut ku orańițîļi — kad je bio u vojsci, naišli su na neko jezero koje su preplovili na čamcima 3. kladenac, izvor ◊ supt un fag în moșîĭa nuastră, în adînkatură đi pĭatră s-a skure apă rîaśe, țîńe șă vara șă ĭarna, lak țapîn đi apă bautuare đi doă-triĭ kăș veśińe — pod jednom bukvom na našem imanju, u kamenom udubljenju, skuplja se hladna voda, ima je i leti i zimi, jak izvor pijaće vode za dve-tri susedne kuče [Por.]  [Vidi]

6224  lakrîma  lăcrima  сузити  lakrîmauo lakrîmĭeḑ, ĭel lakrîmĭaḑă) [akc. lakrîma] (gl.) — suziti, roniti suze ◊ sa vaĭtă kă-ĭ lakrîmĭaḑă uokĭo-l stîng vro doă-triĭ ḑîļe — žali se da mu suzi levo oko već dva-tri dana [Por.] ∞ lakrîmă  [Vidi]

4574  Laku Sînźeriș  Lacu Sângeriș  Пасдреново Језеро  Laku Sînźeriș [akc. Laku Sînźeriș] (sint.) — (top.) Pasdrenovo Jezero, zvano mesto u okolini Majdanpeka ◊ Laku Sînźeriș ĭe un lak koźa mare pi Vaļa Prerastuluĭ, kîtra rîsarit đi La Măĭdan, pi lînga kare ĭastă mulț sînźeriș — Pasdrenova Jezero je poveća bara u Dolini Prerasta, istočno od Majdanpeka, oko koje ima mnogo pazdrenaup. sînźeriș [Por.] ∞ lak   [Vidi]

6226  lakuț  lăcuț  барица  lakuț (mn. lakuță) [akc. lakuț] (i. s.) — (demin.) barica; jezerce ◊ a sakat rîurļi, a ramas koļa-koļa numa ńișći lakuță, n-avĭem unđe să adapăm vićiļi — presušile reke, ostale su samo tu i tamo po neke barice, nemamo gde da napojimo stoku ♦ var. lakuļeț ♦ / lak+uț [Por.] ∞ lak  [Vidi]

5740  lakuļeț  lăculeț  барица  lakuļeț (mn. lakuļeță) [akc. lakuļeț] (i. s.) — (demin.) barica; jezerce ◊ dupa pluaĭe, în urmiļi vaśiluor, pi unđ-a mĭers pin pomîntarĭ muaļe, đ-arîndu a ramas lakuļeț ku apă — posle kiše, na kravljim tragovima, kud god su išle preko mekog zemljišta, svuda su ostale barice sa vodom ♦ var. lakuț ♦ var. lakșuor [Por.] ∞ lak  [Vidi]

2836  lapće  lapte  млеко  lapće (mn.) [akc. lapće] (i. m.) — (nutr.) mleko ◊ kopilu suźe lapće đi la mumî-sa, da nuoĭ mînkăm lapće đi vakă, đi uaĭe, or đi kapră — dete siše mleko od majke, a mi jedemo kravlje, ovčje ili kozje mleko ◊ alb ka lapćiļi — belo kao mleko ◊ lapćiļi înkĭegat — sasireno mleko ◊ lapće dulśe — slatko mleko ◊ lapće akrukiselo mleko ◊ buĭeḑ ku lapće — mlečne biljke [Por.]  [Vidi]

5357  lapćiļi kîńiluĭ  laptele cânelui  млечика  lapćiļi kîńiluĭ (sint.) — (bot.) mlečika ◊ ku lapćiļi kîńiluĭ aĭ batrîń în rîu a-nbatat pĭeșći kînd a trăbuit să-ĭ prindă đi prazńik — sa mlečikom Vlasi su u reci opijali ribu kad je trebalo da je love za slavu [Crn.] ∞ lapće  [Vidi]

2160  laptukă  lăptucă  маслачак  laptu (mn. laptuś) [akc. laptukă] (i. ž.) — (bot.) maslačak (Taraxacum officinale) ◊ buĭađa-sta sa kĭamă laptukă, kî are lapće-n dudă — ova trava se zobe „laptuka” ĭer ima mleka (=lapće) u stablu ◊ (muz.) kînd am fuost pîkurarĭ, am kuļes laptuka, am spinćikato ku ungĭa đi un lat đi duauă źeĭśće la mižluok, ș-am luvat țaua-ĭa-n gură, ș-am suflat în ĭa: a ĭeșît un glas đin ĭa kare a răsunat pista ļivĭeḑ; am vrut să m-audă pîkurarițîļi đin okuol — kad sam bio čobanin, brao sam maslačak, pravio noktom prorez na sredini u širini od dva prsta, stavljao sam tu cevčicu u usta, i duvao sam u nju: izlazio je iz nje glas koji se širio preko livada; hteo sam da me čuju čobanice iz okoline [Por.] ∞ lapće  [Vidi]

2973  larg  larg  широк  larg (largă) (mn. larź, larźe) [akc. larg] (prid.) — (za prostor) širok, prostran ◊ kîmp lung șî larg — polje dugo i široko ◊ du-će drakuluĭ, larg țî drumuidi dođavola, širok ti je put ◊ dă ku mînă largă — daje širokom rukom ◊ (u izr.) în lung șî-n larg — uzduž i popreko ◊ (u izr.) lumĭa largă — široki svetup. lat [Por.]  [Vidi]

2974  larźi  lărgi  ширити  larźiuo larźiesk, ĭel larźiașće) [akc. larźi] (gl. p. ref.) — širiti, raširiti, proširiti (u prostoru) ◊ gaura-sta trăbe larźi ku sakurĭ — ovu rupu treba proširi sekirom ◊ prĭamult s-a larźit — previše se raširio ◊ muma larźiașće patumajka širi (razvlači) krevet ◊ pasîrĭa a larźit ăripiļi, ș-a zburat — ptica je raširila krila, i odletelaup. răsfira [Por.] ∞ larg  [Vidi]

2976  larźime  lărgime  ширина  larźime (mn. larźimĭ) [akc. larźime] (i. ž.) — (za prostor) širina, proširenje; prostranost ◊ kînd s-a kîsîtorit rumîńi, s-a uĭtat unđe ĭastă đestulă larźime đi paskut vićiļi — kada su se Vlasi naseljavali, gledali su gde ima dovoljno širine za napasanje stokeup. lațîme [Por.] ∞ larg  [Vidi]

3917  lasa  lăsa  оставити  lasauo las, ĭel lasă) [akc. lasa] (gl. p. ref.) — 1. ostaviti, pustiti, bataliti ◊ la lasat muĭarĭa — ostavila ga je žena ◊ dakă nu sa lasă đi bĭare, o sî muară — ako ne batali piće, umreće ◊ dakă tatî-su no va lasa sî sa mariće, ĭa o sî fugă dupa ĭel — ako je otac neće pustiti da se uda, ona će pobeći za njega 2. (med.) onemoćati, popustiti; izdati ◊ ĭastă triĭ ań đi kînd l-a lasat piśuariļi, șî numa ḑaśe-n pat — ima tri godine kako su ga izdale noge, i samo leži u krevetu 3. (psih.) svideti se, dopadati se, želeti nešto, žudeti za nečim ◊ a spus đeșkis k-ăĭ sa lasă la baĭato-la, șî traźe sî sa mariće dupa ĭel — priznala je da joj se taj momak sviđa, i da želi da se uda za njega ◊ kopilu mîngă, plînźe k-ăĭ sa lasă la dulśețurĭ — razmaženo dete, plače od želje za slatkišima ◊ (u izr.) mi sa lasă la aĭa șî aĭa — sviđa mi se to i to, žudim za tim [Por.]  [Vidi]

3918  lasat  lăsat  остављен  lasat (lasată) (mn. lasaț, lasaće) [akc. lasat] (prid.) — ostavljen, napušten ◊ ku ańi a trait lasată đi uom — godinama je živela ostavljena od muža ◊ kopiĭ lasaț đi parinț — deca napuštena od roditelja ◊ satu guol, kăș pustîńe, lasaće đi lumĭe ku ușa la parĭaće — prazno selo, puste kuće, ostavljene od ljudi širom otvorenih vrata [Por.] ∞ lasa   [Vidi]

2313  lastav  albinărel  пчеларица  lastav (mn. lastavi) [akc. lastav] (i. m.) — (ornit.) pčelarica (Merops apiaster) ◊ zburară lastavi șî ńi zatriră albińiļi — doleteše pčelarice, i zatreše nam pčele ◊ am omarît lastavi dă la stupi — ubio sam pčelarice sa pčelinjaka [Mlava] ♦ dij. sin. priguruĭ [Rečica, Stig] ◊ priguruĭu sa kuĭbaḑă prîn găurĭ, fakuće în pomînt muaļe, măĭ đes în taĭatura drumuluĭ, unđe drumu taĭe țărmupčelarica se gnezdi u rupama, napravljenim u mekoj zemlji, najčešće u usecima puta, gde put proseca breg [Stig]  [Vidi]

2982  lat  lat  широк  lat (lată) (mn. laț, laće) (prid.) — (za površi) širina ◊ blană lată žumataće đi mĭetîr, da đi lungă, ḑîaśe — daska široka pola metra, a dugačka deset ◊ kît ĭe śeva đi lat, s-a mîsurat vrodată ku palma, șî s-a spus: o palmă đi lat, doă pălmĭ ... — koliko je nešto široko, merilo se nekada dlanom, pa se govorilo: jedan dlan širine, dva dlana ... ◊ lat ku larg nuĭe tuot o masură: đi lațîmĭa pînḑî or a blăńi, sa ḑîśe „lat”, da đi larźimĭa drumuluĭ, or alu gaura vasuluĭ, sa ḑîśe „larg” — „lat” i „larg” nisu iste mere: za širinu platna ili daske, kaže se „lat”, a za širinu puta, ili otvora nekog suda, kaže se „larg” ♦ supr. îngustup. larg [Por.]  [Vidi]

2838  laută  lăută  виолина  lau (mn. lauț) [akc. laută] (i. ž.) — violina, gudački muzički instrument ◊ lauta are patru kuorḑ, pista kare lăutarĭu traźe ku arkuviolina ima četiri žice, preko kojih violinista prevlači gudalom ◊ în laută măĭ frumuos sa kîntă źuokurļi aļi batrîńe — na violini se najlepše sviraju starinska kolaup. utuarĭ [Por.] ♦ dij. var. laptă [Mlava]  [Vidi]

4925  laviță  laviță  полица  laviță (mn. laviț) [akc. laviță] (i. ž.) — (izob.) polica za sudove ◊ lavița ĭe o blană pusă pi doĭ truș dupa ușă la oźak, pi kare stau vasurļi ku apă — lavica je daska stavljena na dva trupca iza vrata kamina, na kojoj se drže sudovi za voduuńi ḑîk laviță șî la postavița đi supt kuu muori — neki lavicom zovu i korice ispod voideničnog koša [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

68  lavur  lavoar  лавор  lavur (mn. lavu) [akc. lavur] (i. m.) (mobil.) — lavor, metalna ili plastična posuda za umivanje i pranje [Por.] ∞ ļegin  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5016  laț  laț  омча  laț (mn. lațu) (i. s.) — omča, zamka ◊ lațu ĭe nuod larg đi ață, đi sfuară or đi žîță kare puaće ĭuta sî sa aduńe, șă să strîngă tare aĭa śi ĭe prins în ĭel — omča je široki čvor od konca, užeta ili žice koji može brzo da se skupi, i da čvrsto stegne ono što je uhvaćeno u njemu ◊ (u izr.) a dat în laț — upao, uhvatio se u zamku ◊ laț đi ĭepurĭ — zamka za zečeve [Por.]   [Vidi]

4181  lăbdatuorĭ  lăudator  хвалисавац  lăbdatuorĭ (mn. lăbdatuorĭ) [akc. lăbdatuorĭ] (i. m.) — (izob.) hvalisavac ◊ atîta ĭe đi mare lăbdatuorĭ, đi nu sa puaće trai đi ĭel — toliko je veliki hvalisavac, da se ne može živeti od njega ◊ șî ĭel ĭe lăbdatuorĭ, ama kît ĭe đi lăbdatuoare muĭari-sa, aĭa nuĭe ńiśunđe pi lume — i on je hvalisavac, ali kakva je hvalisavica njegova žena, to nigde u svetu nema [Por.] ∞ labda  [Vidi]

6040  lăkomiță  zăgaz ?  устава  lăkomiță (mn. lăkomiț) [akc. lăkomiță] (i. ž.) — (tehn.) ustava, brana ◊ lăkomița ĭe ușă fakută pi marźîna ĭaruźi, kare sa înkiđe ku blăń, kînd trăbe sî sa oprĭaskă or sa porńaskă muara — ustava je prolaz na obali jaruge, koji se zatvara daskama, kad treba da se zaustavi ili pokrene vodenica ◊ kînd lăkomița sa înkiđe, apa mĭarźe pi ĭarugă șă umpļe butuu, șî muara lukră — kad se ustava zatvori, voda teče jarugom, puni badanj i vodenica radi ◊ kînd lăkomița sa đeșkiđe, apa nu kure kîtra butuoń, numa sa duśe ĭară în rîu, înapuoĭ, șî muara stă — kad se ustava otvori, voda ne teče ka badnju, nego se vraća nazad u reku, i vodenica stoji ♦ var. lîkovița [Por.] ♦ dij. sin. zapuor (Plavna)[Pad.] ∞ muară  [Vidi]

5956  lînă  lână  вуна  lînă (mn.) [akc. lînă] (i. ž.) — vuna ◊ măĭ multă lîna sa kapîtă kînd sa tung uoĭiļi — najviše vune se dobija kada se šišaju ovce ◊ ĭastă lînă albă șî lînă ńagră, đi kum ĭe uaĭa — ima bela vuna i crna vuna, po tome kakva je ovca ◊ lîna sa tuarśe — vuna se prede [Por.]  [Vidi]

5957  lînga  lângă  поред  lînga [akc. lînga] (predl.) — pored, kraj, do, uz ◊ nu l-a lasat să șadă lînga ĭa, parke o manînkă — nije ga pustila da sedne pored nje, kao da će je pojesti ◊ kasa luĭ ĭe uodma lînga nuastră — njegova je kuća odmah do naše ◊ s-a tras pi lînga ĭel înga đi mik — privio se uz njega još od malena ♦ var. lîngă [Por.]  [Vidi]

6284  lokui  locui  населити  lokuiuo lokuĭesk, ĭel lokuĭașće) [akc. lokui] (gl. p. ref.) — (ret.) naseliti, nastaniti ◊ Rumîńi oĭari s-a lokuit măĭ mult pi munț, unđe ĭe ĭastă luok mare đi viće — Vlasi stočari naselili su se najviše po planinama, gde ima dosta mesta za stoku ◊ peșkari sînt lokuiț pi lînga rîurĭ marĭ, în kare ĭastă mulț pĭeșć — ribari su naseljeni pored velikih reka, u kojima ima dosta ribe [Por.] ∞ luokup>2up>   [Vidi]

6285  lokuituorĭ  locuitor  мештанин  lokuituorĭ (mn. =) [akc. lokuituorĭ] (i. m.) — (ret.) meštanin; naseljenik ◊ lokuituorĭ ĭe insă kare traĭașće într-un luok, kum ĭe satu, or ĭe lokuit în vrun țînut — meštanin je osoba koja živi u nekom mestu, kao što je selo, ili je naseljena u nekoj oblasti [Por.]  [Vidi]

4632  lokșuor  locșor  постељица  lokșuor (mn. lokșuară) [akc. lokșuor] (i. s.) — (anat.)(izob.) posteljica, placenta ◊ lokșuoru sa faśe în ruodu muĭeri, kînd ĭa ramîńe greuańe — posteljica se formira u ženinoj materici, kad ona zatrudni ◊ în lokșuor în burta mumi traĭașće șî krĭașće kopilu pănă la noă luń — u posteljici u majčinoj utrobi živi i raste dete do devetog meseca ◊ (ver.) ĭastă kopiĭ kare s-a fak în lokșuor, đi iĭ sa ḑîśe kî sînt fakuț „în kimĭașă”, șă sa krĭađe kă sînt vîlvuoș — ima dece koja se rađaju u posteljici, za njih se kaže da su rođeni „u košulji”, i veruje se da imaju natprirodnu moć ◊ vita are suarće, da muĭarĭa lokșor — stoka ima „soarće” a žena „lokšor” ♦ sin. suarće, kimĭașă [Por.] ◊ (mag.) dupa nașćire, lokșuoru să-ngruapă supt vrun puom rođituorĭ, muĭarĭa sî măĭ rođaskă ka pomo-la, da kopîĭi să krĭaskă sînatuoș — posle porođaja, posteljica se zakopa pod nekom rodnom voćkom, da žena rađa i dalje, a da deca rastu zdrava (Leskovo, kaz. Milica Adamović, r. 1954) [GPek] ♦ dij. var. lokșor [Buf.]  [Vidi]

4867  lovi  lovi  ударити  loviuo lovĭesk, ĭel lovĭașće) [akc. lovi] (gl. p. ref.) — 1. (med.) udariti, povrediti, ozlediti; zaboleti ◊ aļergat pin padure, șî l-a lovit krĭanga pista uokĭ — trčao je kroz šumu, i udarila ga je grana preko očiju ◊ s-a lovit la lukrupovredio se na poslu ◊ sa vaĭtă kă đintr-odată l-a lovit la burtă — žali se da ga je iznenada zaboleo stomak ♦ sin. fîrîma, vîtama 2. (muz.) slagati se ◊ kînd kîntă măĭ mulț fluĭeraș, ku fluirĭ măĭ miś șî măĭ marĭ, fluiriļi trăbe să fiĭe așa fakuće đi sî sa lovĭaskă kalumĭa — kad svira grupa frulaša, sa manjim i većim frulama, frule treba da budu tako izrađene da se lepo slažu ♦ sin. ogođi 3. (o gađanju) pogoditi ◊ avut mare naruok kă plumbu la lovit lînga ińimă, ș-a ramas viuimao je veliku sreću da ga je metak pogodio blizu srca, pa je ostao živ ◊ bun vînatuorĭ đi tuot, unđe sa uĭtă ku uokĭu, akolo lovĭașće ku plumbuodličan lovac, gde pogleda okom, tu pogodi metkom 4. (u kletvama) spopasti, stići, strefiti, umreti ◊ (klet.) lovila-r muarća, dabuogda — strefila ga smrt, dabogda ♦ sin. putrîvi 4. (u kletvama) [Por.]  [Vidi]

4869  lovit  lovit  ударен  lovit (lovită) (mn. loviț, loviće) [akc. lovit] (prid.) — (med.) udaren, povređen; pogođen ◊ a fuost lovit în kap đintîń, minće kî s-a lovit la lukrubio je udaren u glavu od ranije, laže da se povredio na poslu ◊ puorku sîrbaćik ĭe lovit ku pușka, nu puaće sî sa dukă đeparće — divlja svinja je pogođena puškom, ne može da ode daleko ◊ (u izr.) lovit ku ļeuka, pļesńit — udaren levčom, blesav ♦ sin. fîrîmat, vîtamat, uśis [Por.] ∞ lovi  [Vidi]

4868  lovitură  lovitură  повреда  lovitu (mn. lovitu) [akc. lovitură] (i. ž.) — (med.) povreda, ozleda; rana ◊ lovitură ĭe fîrîmatură pi trupu uomuluĭ kare s-a fakut kînd uomu s-a lovit ku śuava — ozleda je povreda na ljudskom telu koja je nastala kada se čovek nečim udario ♦ sin. fîrîmatu, vîtamatu [Por.] ∞ lovi   [Vidi]

2811  luază  loază  глупост  luază (mn. luază) [akc. luază] (i. ž.) — 1. glupost, nepromišljena reč, ili postupak ◊ vorbĭașče la luază — lupa gluposti ◊ luază đi gruază — grozne gluposti ◊ atîća luază sa puvestăsk đi ĭa pin sat, da ĭa nu dă doă parîaļe — tolike glupost se pričaju o njoj po selu, a ona ne da dve pare ♦ var. lozîĭe 2. starudija, otpad ◊ podrumu s-a umplut đi luază, kînd îm vińe odată, pi tuaće ļi labîd în borugă — podrum je pun starudija, kad mi jednom dođe, sve ću ih baciti u potok 3. (tehn.) deo nekog sklopa, kome se ne zna ime ◊ muu Ļikă a fuost kovaś bun, dupa rat la luvat partizańi sî fakă la luază đi plug — čuča Ilija je bio dobar kovač, posle rata vlast ga je unajmila da pravi delove za plug ◊ nu s-a dus la muară, kî-ĭ s-a frînt vro luază la kar — nije otišao na vodenicu, jer mu se polomio neki deo na kolimaup. lau [Por.]  [Vidi]

5680  lukratuorĭ  muncitor  радник  lukratuorĭ (mn.) [akc. lukratuorĭ] (i. m.) — radnik ◊ mulț lukratuorĭ a pĭerdut lukru, șî katînd alt lukru, s-a dus în strinataće — mnogo je radnika izgubilo posao, i tražeći drugi posao, otišli su u tuđinu ◊ a fuost lukratuorĭ bun, ku plată bună — bio je dobar radnik, sa dobrom platom ♦ sin. munćituorĭ [Por.] ∞ lukra  [Vidi]

6370  lulă  lulă  лула  l<u>uu>lă (mn. l<u>uu>ļe) (i. ž.) — lula1. l<u>uu>lă sa ḑ<uu>śe la tu<u>au>ta ț<u>au>uă str<uu>mbă — lulom se naziva svaka iskrivljena cev 2. l<u>uu>la la kaz<u>au>n — kazanska lula ◊ l<u>uu>la lu kaz<u>au>n ĭe o ț<u>au>uă đi ar<u>au>mă, l<u>uu>ngă șî str<uu>mbă, pin k<u>au>re rak<u>iu>u ĭ<u>au>să đin kaz<u>au>n ka <u>au>buru, șă trĭ<u>au>śe pin k<u>au>da ku <u>au>pă rî<u>au>śe, <u>uu>nđe đin <u>au>bur sa f<u>au>śe bĭeut<u>uu>ră, śe k<u>uu>re pi luļ<u>iu>u în źub<u>au>n — kazanska lula je jedna bakarna cev, duga i kriva, kroz koju rakija izlazi iz kazana kao para, i koja prolazi kroz kadu sa hladnom vodom, gde se iz pare pretvara u piće, koje kroz lulište curi u žban 3. l<u>uu>la đi tutuń<u>iu>t — pušačka lula ♦ var. luļiululište [Por.]  [Vidi]

3239  lume  lume  свет  lume (mn. =) [akc. lume] (i. ž.) — svet 1. (o prostoru) ekumena, svet nastanjen ljudima ◊ kînd guod sa ḑîśe lume, sa ginđașće la uamiń, sprînžîț în tuaće părțîļi — kad god se kaže „lume”, misli se na ljude, raširene na sve strane ◊ (u izr.) lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet 2. (o čoveku) ljudi, manja ili veća skupina ◊ a fuost uom bun, tuata lumĭa s-a plîns dupa ĭel — bio je dobar čovek, svi su ljudi plakali za njim ◊ multă lume a omorît Ńamțî fara ńiśkotrĭabă — mnogo ljudi su ubili Nemci bez ikakve potrebe 3. onaj svet ◊ (ver.) lumĭa-ĭa ĭe lumĭe unđe s-a duk aĭ muorț, șî în kare iĭ traĭesk đi veśiĭe — onaj svet je svet u koji odlaze umrli, i u kome oni žive večno ♦ var. lumĭe ♦ sin. vilaĭt [Por.]   [Vidi]

6232  lunaćik  lunatic  јендомесечнк  lunaćik (lunaćikă) (mn. lunaćiś, lunaćiśe) [akc. lunaćik] (prid.) — (ver.) jednomesečnik, osoba rođena istog meseca ◊ lunaćik ĭe insă naskută tuot într-o lună ku mińe — jednomesečnik je osoba rođena istog meseca sa mnom ◊ lunaćiśi sînt ļegaț ku o skrisă — jednomesečnici su vezani istom sudbinomup. ḑîvaćik [Por.] ∞ lu  [Vidi]

3372  lunarĭ  lunar  децембар  lunarĭ [akc. lunarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) decembar ◊ astîḑ rar đin-tra-ĭ batrîń kare măĭ țîńe minće kă luna đi la urmă pi kîļindarĭo-l babĭesk s-a kĭemat, pi lînga andrĭauă, șî lunarĭ — danas se retko ko među starijima seća da se poslednji mesec bapskog kalendara, pored „andreje”, zvao i „lunar” ◊ a tunat lunarĭu, sa-nkĭaptură anupočeo je decembar, završava se godina ♦ / < lu — mesec [Por.] ∞ lu  [Vidi]

2983  lună  lună  месец  lu (mn. luń) [akc. lună] (i. ž.) — (kal.) mesec, vremenska jedinica, dvanaesti deo godine ◊ în an ĭastă doasprîaśe luń — u godini ma dvanaest meseci ◊ luńiļi în Omuoļ sa kĭamă: ĭanuar, faurar, marțîșuor, beļituor, maĭ (florar), flurar, sîmanatuor, gustar, pikatuor (koptuor), kuļesator, brumar, andriauă — u Homolju meseci se zovu: januar, februar, mart, april, maj, jun, jul, avgust, septembar, oktobar, novembar, decembar [Hom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2321  lungu  lungu  издалека  lungu [akc. lungu] (pril.) — (u izr.) a. izdaleka, poizdalje, u potaji ◊ a luvato ku lungu, să vadă ku kare sa-npreună — prati je poizdalje (u potaji), da vidi s kim se sastaje b. uporno, istrajno; neprestano; dugo ◊ đemult gazda a mînat sluga ku lungu, ka pi lup — nekada je gazda terao slugu neprestano, kao kurjaka [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2322  Lungu  Lungu  Дуги  Lungu [akc. Lungu] (i. m.) — (antr.) Dugi, Dugić, Dugonja, vlaški nadimak za izrazito visoke i mršave ljude ◊ Trailă Lungu frumuos a kîntat în fluir — Trailo Dugi je lepo svirao frulu ◊ poļikra Lungu sa puńe șî pi kopiĭi luļ șî vrĭame đi vrĭame ruda-ntrĭagă sa poļikrĭaḑă Lunguońi, la urmă poļikra-sta tună șîn kîărț ka prezimiļi „Lungulović” — nadimak „Dugi” prenosi se na njegovu decu i vremenom se cela familija nazove „Dugić”, na kraju ovaj nadimak uđe i u knjige kao prezime „Lungulović” [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2324  lunguț  lunguţ  дугуљаст  lunguț (lunguță) (mn. lunguț, lunguță) [akc. lunguț] (prid.) — (dem.) duguljast, neznatno izdužen ◊ a frînt un bît lunguț đin đin ļiemn, șî s-a pus ku bataĭa pi kopilașo-la — odlomio je jedan poduži prutić sa drveta, i navalio batinama na ono detence ♦ / lung + -uț [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2319  lunguĭat  lunguieţ  издужен  lunguĭat (lunguĭată) (mn. lunguĭaț, lunguĭaće) [akc. lunguĭat] (prid.) — a. (za materiju) izdužen, koji je promenio dužinu istezanjem, rastezanjem, izrastanjem ◊ kîńiļi s-a lunguĭat la umbră — pas se izdužio u hladovini b. (za položaj) ispružen u svoj dužini ◊ śe staĭ pi pat așa lunguĭat, đi nu puaće ńima sî sa măĭ kulśe? — što ležiš u krevetu tako ispružen, da ne može više niko da legne?up. lunźit — (za vreme) produžen [Por.] ∞ lung   [Vidi]

2326  lunguļiaće  lungulete  дугајлија  lunguļiaće (mn. lunguļieț) [akc. lunguļiaće] (i. m.) — (pej.) dugajlija, dugonja ◊ a pļekat ku un lunguļiaće đi baĭat, nalt șî supțîrĭe ka pražîna — pošla je sa jednim dugajlijom od momka, visokim i tankim kao motka [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2325  lunguļieț  lunguleţ  подужи  lunguļieț (lunguļiață) (mn. lunguļieț, lunguļiaće) [akc. lunguļieț] (prid.) — (dem.) poduži, podugačak ◊ șî să fiĭe păru kîta măĭ lunguļieț, nu sa kată, akuma ĭe așa puortui da bude kosa malo poduža, nije važno, danas je takva modaup. lunguț ♦ / lung + -uļieț [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2323  lunźime  lungime  дужина  lunźime (mn. lunźimĭ) [akc. luime] (i. ž.) — dužina ◊ la lunźime, drumu pista śuakă ĭe măĭ skurt — po dužini, put preko brda je kraći ◊ a masurat lunźimĭa ku pașuizmerio je dužinu korakom ◊ lunźimĭa viĭețî s-a marit — dužina života se povećala ◊ trasta faś să-ĭ fiĭe tuot una lunźimĭa ku lațîmĭa — torbu praviš da joj bude jednaka dužina i širina ♦ supr. skurțîmĭa [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2320  lunźit  lungit  продужен  lunźit (lunźită) (mn. lunźiț, lunźiće) [akc. luit] (prid.) — 1. (za materiju) produžen, povećao meru dodavanjem, istezanjem, rašćenjem ◊ a ļegat ață la ață, ș-akuma ĭe ața lunźită, ama are nuodurĭ — vezao konac na konac, i sada je konac produžen, ali ima čvorove 2. (za vreme) produžen dodavanjem vremena, trajanjem ◊ đi kînd a ĭeșît ļekurĭ đi tuata buala, traĭu lu uom ĭe lunźit — otkad su se pojavili lekovi za sve bolesti, život čoveka je produžen ♦ supr. skurtat [Por.] ∞ lung  [Vidi]

4078  luń  luni  понедељак  luń (mn. luńe) (i. ž.) — (kal.) ponedeljak ◊ au đi gînd să înśapă ku lukru luńa śe vińe — misle da počnu sa radom idućeg ponedeljka ◊ vinu într-o luńe kînd îț vińe țîĭe — dođi u neki ponedeljak, kad je tebi zgodno ◊ luńa ĭe ḑîua luńi — ponedeljak je mesečev dan ◊ luń ĭe ḑîua ku kare înśape stamîna — ponedeljak je dan kojim počinje sedmica ◊ luńa trekută — prošli ponedeljakup. Luńa śuarîlor, Luńa pi Rusaļe, lu [Por.] ∞ stamînă   [Vidi]

2136  luobîdă  lobodă  лобода  luobîdă (mn. luobîđe) [akc. luobîdă] (i. ž.) — (bot.) loboda (Chenopodium album) ◊ a kuļes un sak đi luobîdă sî đa la puorś, kî ĭe luobîda un fĭeļ đi ĭarbă kare puorśi mult o manînkă — nabrao je džak lobode da nahrani svinje, jer je loboda vrsta trave koju svinje mnogo jedu ♦ var. lobîdă [Por.]  [Vidi]

3855  luok  câmp  њива  luokup>1up> (mn. luoku) [akc. luok] (i. s.) — njiva, oranica ◊ ano-sta a pus un luok đi kukuruḑ, șă doă luokurĭ đi grîuove godine je posejao jednu njivu sa kukuruzom, i dve njive sa žitom ◊ saturļi s-a pîrasît, șî luokurļi a ramas ńilukraće — sela su opustela, i njive su ostale neobrađene [Por.] dij. var. ńivă [Zvizd][Bran.]  [Vidi]

3856  luok  loc  место  luokup>2up> (mn. luoku) [akc. luokurĭ] (i. s.) — mesto ◊ a gasît luok frumuos đi ođină supt un ļemn ku umbră gruasă — našao je lepo mesto za odmor pod jednim drvetom sa debelim hladom ◊ asta luok ĭe bun đi kasă — ovo mesto je dobro za kuću ◊ s-a dus să kuprindă un luok đi fata luĭ — otišao je da zauzme mesto za svoju devojku ◊ luok răuloše mesto ◊ luok bun — dobro mesto, ravnica ◊ luok pitulat — skriveno mesto ◊ luok poļažńik — ravno mesto (o terenu) [Por.]   [Vidi]

6316  lupada  lepăda  бацити  lupad<u>au>uo l<u>au>pîd, ĭel l<u>au>pîdă) [akc. lupada] (gl. p. ref.) — baciti ◊ vuorbiļi lu muma nu măĭ zauĭt ńiśkînd: am vaḑut kă đin vuoĭ n-o sî fiĭe ńimika, kă lupadaț pîńa — reči moje majke neću zaboraviti nikad: videla sam da od vas neće biti ništa, jer bacate hleba ◊ lupadaĭ đi pi mińe țuaļiļi imuasă, șî tunaĭ în rîu sî ma skald — bacih sa sebe prljavu odeću, i uđoh u reku da se okupam ♦ var. lîpada [Por.]  [Vidi]

5150  lupta  lupta  борити се  luptauo lupt, ĭel luptă) [akc. lupta] (gl. p. ref.) — (zast.) boriti se, takmičiti se ◊ kînd am fuost ku pîkurari, ńi luptasîm ḑîua întrĭagă — kad sam bio sa čobanima, obarasmo se celi dan ◊ ńi luvasîm la trînćală brață-n brață șă luptasîm ku pućarĭa tuată pănă vrunu nu kađa pi șîaļe— hvatali smo se u koštac, i borili se svom snagom dok neko ne bi pao na leđabaća, trînća [Por.] ∞ luptă  [Vidi]

4720  luśafur  luceafăr  сјајница  luśafur (mn. luśafu) [akc. luśafur] (i. m.) — (astr.) sjajnica, sjajna zvezda ◊ la tuota staua pi śĭerĭ kare a fuost măĭ luśituare đikît alalće, aĭ batrîń ĭ-a ḑiś luśafur — svaku zvezdu na nebu, koja je bila sjajnija od ostalih, stari su zvali ’sjajnica’ ◊ aĭ batrîń a kunoskut mulț luśafurĭ: đi sară, đi zuorĭ, đi đimińață, đi ḑîuă, porkarĭeț, șî alțî — stari su poznavali mnogo ’sjajnica’: Večernaču, Zornjaču, Danicu, Svinjaricu, i druge ♦ var. luśafîrup. Luśafur đi sară, Luśafur đi ḑîuă, Luśafuru al porśesk [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

4744  Luśafuru porśesk  luceafărul-porcesc  Свињаруша ?  Luśafuru porśesk [akc. Luśafuru porśesk] (sint.) — Svinjaruša, svinjska zvezda, (astr.) Aldebaran ◊ kînd rasîare Luśafuru porśesk, sa pumeńesk puorśi șî sa mînă-n duos, șî tumu dupa iĭ sa mîna alalće viće la pașuńe — kad izađe Svinjaruša, bude se svinje i teraju u šumu, a tek posle njih goni se na pašu ostala stoka [Zvizd] ♦ up. luśafur ♦ dij. sin. Porkarușă, Porkarĭață [Por.] ∞ stauă   [Vidi]

4941  ļagîn  leagăn  колевка  ļagîn (mn. ļagîńe) [akc. ļagîn] (i. m.) — (tehn.) 1. kolevka ◊ kopiĭi rumîńeșć a kreskut în ļagîńe đi ļemn, kare mumîn-ļi ļ-a dus în șîaļe — vlaška deca rasla su u drvenim kolevkama, koje su majke nosile na leđima 2. kovčeg ◊ kînd uomu muare, ăl îngruapă în ļagîn, fakut đi blăń kare tot stapînu a pastrat numa đ-așa trĭabă — kad čovek umre, ukopaju ga u kovčegu, sklopljenog od dasaka koje svaki domaćin čuva samo za takvu priliku [Por.] ∞ ļegana  [Vidi]

3460  ļau  leu  леј  ļau (mn. ļeĭ) [akc. ļau] (i. m.) — 1. (mon.) lej, rumunska nacionalna moneta ◊ nu vreaduĭe ńiś un ļaune vredi ni jedan lej 2. (fig.) (u izr.) o svom trošku; za svoj groš; po svom ćefu ◊ mă duk unđe vreau dă ľau mieuidem gde hoću za svoj groš ◊ s-a-nbatat șî kată să-ĭ kînće una numa dî ľau luĭ — napio se, i traži da mu otpeva jednu samo po njegovom ćefu [Bran.] ♦ dij. var. ļiu [GPek][Por.] ∞ ban  [Vidi]

4939  ļegana  legăna  љуљати  ļeganauo ļagîn, ĭel ļagînă) [akc. ļegana] (gl. p. ref.) — ljuljati, njihati ◊ muma ļagînă kopilu în ļagîn să-l adoarmă — majka ljulja dete u kolevci da ga uspava ◊ vîntu ļagînă krĭanźîļi în ļemn — vetar njiše grane na drvećuuomo-l bĭețîuos traźe piśuariļi dupa ĭel șî sa ļagînă kînd mĭarźe — pijan čovek vuče noge za sobom i ljulja se dok ide ♦ var. ļigana [Por.]  [Vidi]

6223  ļegat  legat  веzан  ļegat (ļegată) (mn. ļegaț, ļegaće) [akc. ļegat] (prid.) — 1. vezan ◊ vaka pașće ļegată đi par — krava pase vezana za kolac ◊ ļegat țapîn, nu puaće skapa — čvrsto je vezan, ne može uteći 2. (mag) impotentan ◊ ļegat ĭe đi ibuomńikă, kare ĭ-a fakut momuaće ku vrîžîtuoriļi, sî nu puată avĭa ńimika ku alće muĭerĭ — vezan je od strane ljubavnice, koja ga je začarala sa vračarama, da ne može imati ništa sa drugim ženama ♦ supr. đizļegat [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

67  ļegin  lighean  лавор  ļegin (mn. ļegiń) [akc. ļegin] (i. m.) — (mobil.) lavor, posuda za umivanje i pranje, od metala ili plastike ◊ ļeginu ku apă — lavor sa vodom (s. Zlot) ♦ / < tur. liğen, legen [Crn.] ♦ dij. var. ļigĭan [Kmp.]   [Vidi]

6286  ļegumĭe  legumă  чорба  ļegumĭe (mn. ļegu) [akc. ļegumĭe] (i. ž.) — (nutr.) varivo; čorba, čorbasta hrana ◊ ļegumĭe ĭe tuot fĭeļu đi mînkare kare sa fĭarbe-n uală — varivo je svaka vrsta jela koja se kuva u loncu [Por.]   [Vidi]

1321  ļeĭkă  leică  јетрва  ļeĭkă (mn. ļeĭś) [akc. ļeĭkă] (i. ž.) — (srod.) (izob.) jetrva, naročito starija ◊ muĭerĭ mîritaće dupa fraț, una la alta ḑîk ļeĭkă — žene udate za braću oslovljavaju se sa „lejka” (Rudna Glava, Tanda) ♦ var. ļieĭkă [Por.] ♦ dij. var. ļaĭkă [akc. ļaĭkă] (Slatina, Bor) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3094  ļekuituorĭ  lecuitori  лечник  ļekuituorĭ (mn. ļekuituoĭr) [akc. ļekuituorĭ] (i. m.) — (ret.) (med.) lečnik, vidar ◊ dakă uomu n-are ḑîļe, ńiś un ļekuituorĭ nu-ĭ ažută — ako čovek nema dane, ni jedan lečnik mu ne pomaže ♦ var. ļikuituorĭ ♦ sin. duoptur [Por.] ∞ ļikui  [Vidi]

4878  ļemn  lemn  ковчег  ļemnup>2up> (mn. ļemńe) [akc. ļemn] (i. s.) — kovčeg, pogrebni sanduk ◊ pĭ-al mort ăl pun ăn ļemn, șă-l îngroapă — pokojnika stavljaju u kovčeg, i sahranjuju ♦ sin. sanduk (Podvrška), săndîk (Kladušnica) [Dun.] ♦ dij. sin. ļagîn [Por.]  [Vidi]

4880  ļemn  lemn  дрво  ļemnup>1up> (mn. ļamńe) [akc. ļemn] (i. s.) — (bot.) drvo ◊ ļemnu krĭașće în padure — drvo raste u šumi ◊ ļemn vĭarđe — zeleno drvo ◊ ļemn uskat — suvo drvo ◊ ļemn înalt — visoko drvo ◊ saćanu ĭarna sa-ngalḑîașće ku ļamńe — seljak se zimi greje na drva ◊ đi ļemn — od drveta, drven [Por.] ♦ dij. var. ļamn (Bukovska) [Zvizd]  [Vidi]

5686  ļenuos  lenos  лењ  ļenuos (ļenuasă) (mn. ļenu, ļenuasă) [akc. ļenuos] (prid.) — lenj ◊ kum să nu fiĭe saraś kînd ĭe uomu ļenuos, muĭarĭa ļenuasă da șî kopiĭi tuoț ļenuoș — kako da ne budu siromašni kad je muž lenj, žena lenja i sva deca lenja ♦ supr. vrĭańik [Por.] ∞ ļeńa  [Vidi]

2941  ļesńe  lesne  лако  ļesńe [akc. ļesńe] (pril.) — lako, bez napora ◊ tare đi kap, nu ĭeș ļesńe ku ĭel în kîpatîń — tvrdoglav, nećeš lako s njim izaći na kraj ◊ ļesńe sa goļașće saku, amunka sa umplă — lako se džak prazni, teško se puni ◊ ažuns vrĭamĭa grĭa, la ńima nuĭe ļesńe — stiglo je zlo vreme, nikom nije lako ◊ măĭ ļesńe ĭe țîĭe, kî ĭeș ćinîr — lakše je tebi, jer si mlad ♦ sin. ușuor ♦ supr. amunka [Por.]   [Vidi]

4328  ļeșînă  leșin  несвестица  ļeșînă (mn. ļeșîń) [akc. ļeșînă] (i. ž.) — (med.) nesvestica; obamrlost; koma ◊ mult a slabit, sa vaĭtă kă đes o prinđe o ļeșînă grĭa đi nu șćiĭe ńimika đi ĭa — mnogo je oslabila, žali se da je često hvata teška nesvestica da ništa ne zna za sebe ◊ dakă pi kopil ăl prinđe ļeșîna, aļargă ku ĭel la duoktur, nu la vrîžîtuare — ako dete uhvati nesvestica, trči sa njim kod lekara, ne kod vračare [Por.] ∞ ļeșîna   [Vidi]

2525  ļetkă  letcă  летка  ļetkă (mn. ļetke) [akc. ļetkă] (i. ž.) — (tehn.) letka, ručni čekrk za namotavanje pređe na kalemove ◊ ļetka ĭe o brukă đi fĭer, kare sa supțîĭaḑă kîtra vîr — letka je jedna metalna šipka koja je tanja prema vrhu ◊ ļetka ĭe pusă pi un skamn đi ļiemn, întuors ku kraśi-n sus — letka je stavljena na drvenu hoklicu, okrenutoj naopako (sa nogama na gore) ◊ ļetka đi stînga are o roćiță da dupa ĭa, đi kîtra kîpatîńo-l gruos, pi brukă ĭe înțapat un mîńiĭ đi ļiemn — letka s desna ima točkič a iza njega, sa debljeg kraja, na šipku je nabijena jedna drvena drška ◊ kînd trăbe sî sa pună mosuoru pi ļetkă, ĭa sa skuaće în sus đi pi piśuoro-l stîng alu skamn — kada treba da se stavi kalem na letku, ona se desnim krajem povuče na gore sa noge hoklice ◊ ļetkă sa skuaće șî ku vîru, șî pi ĭel sa bagă mosuoru, șî sa traźe pănă lînga roćiță — letki se izvuče i vrh, i na njega se nabije kalem, koji se navuče sve do točkića ◊ ļetka sa-nvîrćiașće ku palma, kare sa traźe pista mîńiĭ — letka se okreće šakom, koja se prevlači preko drške ◊ kare muĭare avut uom măĭ vrĭańik, ĭel ĭ-a fakut șagîrt, sî nu sa nîkažîaskă ku ļietka, kă ku ĭa lukru a fuost grĭeukoja žena je imala vrednog muža, on joj je pravio čekrk, da se ne bi mučila letkom, jer je rad na njoj bio težak ♦ var. ļietkăup. șagîrt, sukală [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2730  ļiak  oleacă  нимало  ļiakup>2up> [akc. ļiak] (prid.) (nepr.) — (za količinu) nimalo; vrlo malo: trunka, zrnce ◊ nuĭe ļiak đi sare în kasă — nema trunke soli u kući ◊ a veńit ĭarna, da nuĭe ļiak đi kukuruḑ în puod — stigla je zima, a nema zrnce kukuruza na tavanu ◊ (u izr.) nuĭe ļiak — nema ničega ♦ var. ļak ♦ sin. pik, praf [Por.]  [Vidi]

3091  ļiak  leac  лек  ļiakup>1up> (mn. ļiaku) [akc. ļiak] (i. s.) — (med.) lek ◊ đi buala rîa ļiak ĭastă numa la vrîžîtuorĭ — od padavice leka ima samo kod vračara ♦ var. ļak ♦ sin. momuată [Por.] ∞ ļikui  (Ima umotvorina!)[Vidi]

556  ļidovĭan  lidovean ?  Аљудовчанин  ļidovĭan (mn. ļidovĭań) [akc. ļidovĭan] (i. m.) — Aljudovčanin, stanovnik sela Aljudovo u Mlavi, opština Malo Crniće ◊ ļidovĭan ĭe saćanu Ļidoveĭ — Aljudovčanin je stanovnik Aljudovaup. ļidovĭană [Mlava] ∞ Ļidоvă  [Vidi]

3474  ļidovĭană  lidoveană ?  Аљудовчанка  ļidovĭană (mn. ļidovĭeńe) [akc. ļidovĭană] (i. ž.) — (etn.) Aljudovčanka, žena iz vlaškog sela Aljudova ◊ ļidovĭană ĭe muĭare dăn Ļidovă — Aljudovčanka je žena iz Aljudovaup. ļidovĭan [Mlava] ∞ Ļidоvă   [Vidi]

3475  ļidovĭesk  lidovesc  аљудовачки  ļidovĭesk [akc. ļidovĭesk] (pril.) — aljudovački, koji je u vezi sa mlavskim selom Aljudovo ◊ lukru ļidovĭesk — aljudovačka posla ◊ kuprinsu ļidovĭesk nuĭe mare — aljudovački atar nije veliki [Mlava] ∞ Ļidоvă  [Vidi]

550  Ļidоvă  Aljudovo  Аљудово  Ļidоvă [akc. Ļidоvă] (i. ž.) — (ojk.) Aljudovo, vlaško selo u Mlavi, opština Malo Crniće, sa 159 stanovnika na popisu iz 2002. godine; naseljeno je Vlasima ungurjanima, poreklom iz Banata i Vlaškeuńi iĭ ḑîk la sat Ļidovă, uńi Ļidvă, kare lu kum iĭ vińe — jedni selo zovu Ljidovo, neki Ljidvo, kome kako dođe [Mlava]   [Vidi]

705  ļifuri  laf  лапрдати  ļifuriuo ļifur, ĭel ļifu) [akc. ļifuri] (gl.) — 1. laprdati, govoriti nejasno, nerazgovetno ◊ ļifură, k-așa-ĭ vuorba — brblja, jer mu je takav govor ◊ ĭuo ńimik nu înțaļeg śe ļifuuomo-sta? — ja ništa ne razumem šta ovaj čovek brblja ? 2. govoriti nepristojnosti ◊ ļifură śe nu-ĭ mĭarźe-n rînd — brblja što ne treba [Crn.] ♦ dij. var. ļafuri ♦ var. ļuafuĭi ♦ sin. latra ◊ ļuafîĭe lozaĭturĭ — lupeta koješta, baljezga; (fig.) laje [Por.]   [Vidi]

5742  ļigana  legăna  развући  ļiganauo ļigańeḑ, ĭel ļigańaḑă) [akc. ļigana] (gl. p.) — (o muziciranju) razvući, otegnuti, lagano svirati ili pevati ◊ kînćiku đi duor sa ļigańaḑă kînd sa kîntă, kă dupa ĭel nu sa žuakă, numa sa askultă, să tuńe în sufļit șă să lovĭaskă în ińimă — pesma čežnje peva se lagano, jer se za njom ne igra, nego se sluša, da uđe u dušu ida pogodi u srce ♦ sin. trîgana [Por.]  [Vidi]

5744  ļigatuare  legătore ?  везачица  ļigatuare (mn. ļigatuorĭ) [akc. ļigatuare] (i. ž.) — (tehn.) vezačica ◊ ļigatuarĭa a fuost o mîkarauă adîns fakută đi ļegat la snuopĭ — vezačica je bila naprava specijalno urađena za vezivanje snopovauńi ļigatuarĭa fakut đi ļemn, da uńi đi țăvĭ đi fĭer — neki su vezačicu pravili od drveta, a neki od metanih cevi [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

4331  ļigatură  ligatură  веза  ļigatu (mn. ļigatu) [akc. ļigatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) veza između dva elementa ◊ a fakut ļigatură đi ćiĭ, șî ku ĭa a ļegat snuopi đi grîupravili su vezu od like, i njome su vezivali snopove žita ◊ kîńi a ļegat sara ku lanțu, fakuț đi țîgań, kă aĭa a fuost ļigatură țapînă — pse su uveče vezivali lancem, koji su pravili Cigani, jer je to bila najjača veza 2. povez, bošča ◊ baba a pitulat bańi într-o ļigatură đi kîrpă batrînă, ama kopiĭi a gasît șî ĭ-a luvat — baba je krila novac u jednom povezu od stare marame, ali su ga deca našla i uzela 3. (soc.) (ret.) odnos, veza među ljidima ◊ ĭa s-a źurat în kopiĭ kă întra iĭ n-a fuost ńiś o ļigatură — ona se zaklela u decu da među njima nije bilo nikakve veze [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

6228  ļigutui  legatui  веzати  ļigutuiuo ļigutuĭesk, ĭel ļigutuĭașće) [akc. ļigutui] (gl. p. ref.) — (folk.) (zast.) (o miru) vezati, sklopiti ◊ (stih) anu, anu triḑăś-ș-patru, kînd s-a dus a nuostru kraļe, paśa să ļigutuĭaska — u godini trijesčetvrtoj, kad je otišao naš nam kralju, mir da sklopi i da veže ◊ pi anuostru kraļe Aļiksandru la omorît kînd s-a dus în țăriļi strîńe să ļigutuĭaskă paśa — našeg kralja Aleksandra ubili su kad je otišao u strane države da sklopi mir [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

6204  ļikura  licura  сјајити  ļikurauo ļikur, ĭel ļiku) [akc. ļikura] (gl. p.) — sjajiti, svetleti ◊ ļikură stăļiļi pi śĭer sańin — sjaje zvezde na vedrom nebu ◊ kînd vĭađe gramada đi bań, iĭ ļikuuoki ka la mîț — kad vidi gomilu novca, sjaje joj oči kao mački ♦ sin. viđera [Por.]  [Vidi]

6205  ļikuriś  licurici  свитац  ļikuriś (mn. ļikuriś) [akc. ļikuriś] (i. m.) — (ent.) svitac (Lampyris noctiluca) ◊ ļikuriś ĭe guangă kare zbuară sara, pi vrĭamĭa đi kosît or đi sîśarat, da kuru iĭ ļikură ka lumanarĭa aprinsă — svitac je buba koja leti uveče, u doba kosidbe ili žetve, a zadnjica mu svetli kao upaljena sveća ◊ ļikuriśi nu ļikuuna-ntruuna, numa s-a stîng, s-aprind, s-a stîng, s-aprind — svici ne svetle neprekidno, nego se pale i gase, pale i gase [Por.] ♦ dij. var. likurič (Šipikovo) [Tim.] ∞ ļikura  [Vidi]

2150  ļimba uoi  limba-oii  боквица  ļimba uoi [akc. ļimba uoi] (i. ž.) — (bot.) bokvica (Plantago major) ◊ ļimba uoi ĭe buĭađe kare krĭașće pi pomînt petruos — bokvica je biljka koja raste po kamenjaru ◊ ļimba uoi — ovčji jezik ♦ sin. potlađină [Por.] ∞ ļimbă  [Vidi]

3000  ļimbă  limbă  језик  ļimbă (mn. ļimbĭ) [akc. ļimbă] (i. ž.) — jezik 1. (anat.) govorni organ ◊ ļimbă ĭe un parśel đi karńe, lunguĭat, kare îmblă pin gură, ș-ažută la uom să vorbĭaskă înțaļes — jezik je duguljasto parče mesa, koje se kreće po ustima, i pomaže čoveku da govori razgovetno 2. (tehn.) delovi naprava nalik na jezik, jezičak ◊ ļimbă la kîtaramă, la kĭaĭa đi bîtrîńață đi koļibă șî đi muară, la kîrļig đi lanț đi fĭer, șî alta — jezičak na kopči kaiša, na starinskim ključevima za kolibe i vodenice, na kukama metalnih lanaca, i dr. 3. (bot.) jezikolike biljke ◊ ļimba-uoi — bokvica (Plantago major) 4. (fig.) sredstvo komunikacije ◊ în strinataće, zauĭț ĭuta șî ļimba mumi — u tuđini, brzo zaboraviš i maternji jezik ◊ ļimba nuastră sa kĭamă, đi kînd ĭe vaku șî aminu, ļimba rumîńaskă — naš jezik se zove, od kad je sveta i veka, vlaški jezik ◊ ļimba ĭe viĭe numa păn’ sa vorbĭașće ku ĭa — jezik je živ samo dok se njime govori ◊ rumîńi aĭ nuoștri s-a kakat pi ļimbă, ļi rușîńe s-o vorbĭaskă, ș-a lasato s-o pisaḑă ļimba sîrbĭaskă — naši Vlasi su posrali svoj jezik, srame se da ga govore, pa su pustili da ga pregazi srpski jezik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5370  ļimburuș  limburuș  ресица  ļimburuș (mn. ļimburușă) [akc. ļimburuș] (i. s.) — (anat.) resica u grlu (uvula); jezičak ◊ ļimburușu la uom ĭe la îngițîtuare, șă-ĭ ažuta kînd îngiće — resica je kod čoveka u grlu, i pomaže mu kad guta ♦ / (demin.) <ļimbă [Por.] ∞ ļimbă  [Vidi]

3162  ļinđik  lindic  сикиљ  ļinđik (mn. ļinđiśe) [akc. ļinđik] (i. s.) — (anat.) sikilj, dražica; klitoris ◊ ļinđiku ĭe un ruonț vermișuor mik șî muaļe, đisupra đi pizdă, tras întra buḑîļi a ĭeĭ — sikilj je mali, hrskavičavi crvuljak iznad pičke, uvučen među njene usmine ◊ kînd uomu pipiļașće ļinđiku ku mîna, or ăl ļinźe ku ļimba, lu muĭare ĭe tare frumuos — kada muškarac rukom miluje sikilj, ili ga liže jezikom, ženi je jako lepo [Por.] ∞ pizdă  [Vidi]

4313  ļinđină  lindină  гњида  ļinđină (mn. ļinđiń) [akc. ļinđină] (i. ž.) — (zool.) gnjida, jajašce vaške ◊ kînd ĭe uomu păduuos, păru-ĭ pļin đi ļinđiń — kad je čovek vašljiv, kosa mu je puna gnjida [Por.] ∞ padukĭe  [Vidi]

4408  ļingău  lingău  изјелица  ļingău (mn. ļingăĭ) [akc. ļingău] (i. m.) — izjelica, alavko ◊ ļingău ĭe uom kare manînkă mult șă alaviśuos, măĭ đes pi la gostîĭe strińe, la kare vińe ńikemat — izjelica je čovek koji mnogo i alavo jede, naročito na tuđim gozbama, na koje dolazi nezvan [Por.] ♦ dij. sin. gostu [GPek] ∞ ļinźa   [Vidi]

4411  ļinsuare  linsare  лизање  ļinsuare (mn. ļinsuorĭ) [akc. ļinsuare] (i. ž.) — lizanje, oblizivanje ◊ lu urs ĭe măĭ dulśe ļinsuarĭa kînd ļinźe faguru đi mńare — medvedu je najslađe lizanje kad liže saće sa medom ◊ vaka nu sa lasă đi ļinsuare, pănă nu ļinźe vițălu întrĭeg — krava ne prekida lizanje, dok ne oliže celo tele [Por.] ∞ ļinźa  [Vidi]

4409  ļinźa  linge  лизати  ļinźauo ļing, ĭel ļinźe) [akc. ļinźa] (gl. p. ref.) — 1. lizati, olizati; oblizivati se ◊ vaka dupa śe fată, ĭa măĭ întîń îș ļinźe vițălukrava po teljenju prvo oliže svoje tele ◊ kum a vaḑut friptura pi masă, înśepu sî sa ļingă pi buḑă — čim je video pečenje na stolu, poče da oblizuje usne 2. (fig.) — slizati se, biti blizak, povezan, slagati se dobro ◊ s-a ļing uńi pi alțî, ș-akuma nu puaće ńiś draku să-ĭ đispartă — slizali se jedni s drugima, i sada ni đavo ne može da ih razdvoji [Por.]   [Vidi]

3024  ļipituare  lipitoare  пијавица  ļipituare (mn. ļipituorĭ) [akc. ļipituare] (i. ž.) — (zool.) pijavica (Hirundo) ◊ ļipituarĭa ĭe o žuavină ļigauă, samînă ku rîmă șî traĭașće în apă — pijavica je ljigava životinja, liči na glistu i živi u vodi ◊ ku ļipituoriļi đemult s-a ļikuit lumĭa, ļ-a pus la luok dureruos, să sugă sînźiļi pin pĭaļe — sa pijavicama su se nekad lečili ljudi, stavljali su ih na bolno mesto da kroz kožu sišu krv [Por.] ∞ ļipi  [Vidi]

2797  ļiskovĭan  liscovean ?  Лесковљанин  ļiskovĭan (mn. ļiskovĭeń) [akc. Ļiskovĭan] (i. m.) — (etn.) Leskovljanin, stanovnik sela Leskovo u opštini Majdanpek ◊ ļiskovĭeńi au vuoz, ku kare puot să drumîĭe đi Măĭdan, or đi Buor — Leskovljani imaju voz, kojim mogu da putuju za Majdanpek, ili Bor ◊ mulț ļiskovĭeń au kăș șî-n sat, șî pi śuoś — mnogi Leskovljani imaju kuće i u selu, i po brdimaup. ļiskovĭanăLeskovljanka [GPek] ∞ Ļiskuauă   [Vidi]

2796  Ļiskuauă  Liscoa ?  Лесково  Ļiskuauă [akc. Ļiskuauă] (i. ž.) — (ojk.) Leskovo, vlaško selo u opštini Majdanpek ◊ Ļiskuaua ĭe sat mik, răsfirat, în vaļa Pĭekuluĭ al đi Sus — Leskovo je malo, raštrkano selo, u dolini Gornjeg Peka ◊ la popiso-l đi la urmă (2011.) avut numa 348 đi inș, đin kare s-a skris kă sînt sîrbĭ 88, da rumîń 189; 22 nu s-a skris śe sînt, dakă sa șćiĭe kă ĭe satu gata tuot rumîńesk — na zadnjem popisu (2011.) imalo je samo 348 stanovnika, od kojih su se kao Srbi upisali 88, a kao Vlasi 189; 22 se nisu izjasnili šta su, iako se zna da je selo gotovo celo vlaško ◊ numiļi satuluĭ ĭe sîrbĭesk, đi la ļiemn „leska” kare ĭe pi rumîńașće „alun” — ime sela je srpsko, od drveta „leska”, koje je na vlaškom „alun” ♦ var. inov. Ļiskuavă [GPek]   [Vidi]

3467  ļiu  leu  леј  ļiu (mn. ļiĭ) [akc. ļiu] (i. m.) — (mon.) lej ◊ ļiĭ sînt bań duș đin Rumîńiĭe, ama, pin povĭeșćiļi lu aĭ batrîń, ku iĭ s-a kumparat ș-aiśa, în Sîrbiĭe — leji su novci doneti iz Vlaške, ali, prema pričanju starih, sa njima se trgovalo i ovde, u Srbijiun ļiu avut doaḑăś đi parîaļe — jedan lej je imao dvadeset para [GPek] ♦ dij. var. ļau (Bran.) ∞ ban  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2031  ļordarĭ  leurdar  сремужњак  ļordarĭ (mn. ļordarĭe) [akc. ļordarĭ] (i. s.) — (bot.) sremužnjak, područje gde uspeva sremuž, divlji luk ◊ ļordarĭļi sînt loukurĭ rare, kă ļuorda kată pomînt adîns, nu krĭașće fiĭe unđe — sremužnjaci su retka mesta, jer sremuž traži posebno zemljište, ne raste bilo gde ◊ în aritu nuostru, kît ĭuo șćiu, ļordarĭ ĭastă la Dîbiļug lînga Măĭdan, la Tanda la Guol, la Miruoś șî la Țrnivîr kîtra Lazńița — u našem kraju, koliko ja znam, sremušnjaka ima samo u Debelom Lugu kod Majdanpeka, u Tandi na Deli-Jovanu, na Miroču i na Crnom Vrhu prema Laznici (Jasikovo) [GPek] ∞ ļuordă  [Vidi]

5791  ļorfă  larvă  маска  ļorfă (mn. ļorfe) [akc. ļorfă] (i. ž.) — maska ◊ Bufańi la Măĭdan a fakut ļorfe în toće felurĭ đi vrĭamĭa đi ađet kare l-a kemat Fașanź — Bufani u Majdanpeku pravili su maske svih vrsta u vreme običaja koji se zvao Fašnik [Buf.] ♦ dij. sin. mu [Por.]  [Vidi]

3366  ļoșćan  leoștean  селен  ļoșćan (mn. ļoșćeń) [akc. ļoșćan] (i. m.) — (bot.) selen (Levisticum officinale) ◊ ļoșćanuĭe buĭađe naltă ku fluorĭ galbińe, înkrĭengaraće, kare krĭașće numa pin bașćiaļe — selen je visoka biljka sa razgranatim žutim cvetom, koja raste samo po baštama ◊ ļoșćanu, ku alće buĭeḑ, sa puńe în uruĭala uoiluor la Sînźuorḑ, să aĭbă uoĭļi lapće măĭ mult la mîsurat — selen se, sa drugim biljkama, stavlja ju jarmu kojom se krme ovce na Đurđevdan, da imaju više mleka pri merenju ◊ kînd sa mulg uoļi la Sînźuorḑ ļoșćanu sa ļagă la gura gaļețî, ș-aśiĭa ramîńe pămă nu sa mulg uoiļi tuaće — kad se ovce muzu na Đurđevdan, selen se vezuje za obod vedra, i tu stoji dok se sve ovce ne pomuzu ♦ var. oļeșćan [Por.]  [Vidi]

2030  ļuordă  leurdă  сремуж  ļuordă (mn. ļuorḑ) [akc. ļuordă] (i. ž.) — (bot.) sremuž, cremuž; sremuš, divlji luk (Allium ursinum), samonikla šumska biljka iz porodice ljiljana ◊ ļuorda nu krĭașće fiĭe unđe, numa pi padurĭe în kîrșuaće — sremuž ne raste bilo gde, već samo u šumi po krševima ◊ ļuordă ĭe un fĭeļ đi usturuoĭ sĭrbaćik — sremuš je vrsta divljeg luka ◊ la nuoĭ ļuorda dă numa ăn Dîbiļug, la Kîlgarița — kod nas sremuš raste samo na Kaluđerici u Debeliom Lugu (Debeli Lug) [GPek] ◊ ļuorda krĭașće șî la Tanda, la munće la Golol Mik, la luok kare sa kĭamă Pađina ku ļuordă — sremuš raste i u Tandi, u planini na Malom Golu, na mestu koje se zove Padina sa sremušom ◊ ļuorda sa manînkă numa pănă-n fluarĭe — sremuš se jede samo dok ne procveta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ļordă [Buf.]  [Vidi]

3700  ļеșîĭе  leșie  цеђ  ļеșîĭе (mn. ļеșîĭ) [akc. ļеșîĭе] (i. ž.) — ceđ ◊ ļеșîĭa ĭe śanușă, străkurată pin țăńik đi sak, șî topită în apă fĭartă — ceđ je pepeo, proceđen kroz cedilo od tkanine, i potopljen u vrelu vodu ◊ ku ļeșîĭa s-a spalat vasurļi, rufiļi șî lumĭa, pănă nu s-a izaflat sapunuceđom su se prali sudovi, rublje i ljudi, dok se nije otkrio sapun [GPek]  [Vidi]

6020  magńit  măgnituta  замишљен  magńit (magńită) (mn. magńiț, magńiće) [akc. magńit] (prid.) — (psih.) zamišljen, zabrinut, setan ◊ mĭarźe sîngur trist șî magńit, sigurat are vro grižă mare pi kap — ide sam i zamišljen, sigurno ima neku veliku brigu na umu ♦ sin. trist [Por.]  [Vidi]

5331  maĭkă  maică  свекрва  maĭkă [akc. maĭkă] (i. ž.) — (srod.) svekrva ◊ maĭka mĭ-a fuost muĭare rîa, n-am putut ńiśkînd să ma ogođesk ku ĭa — svekrva mi je bila zla žena, nisam mogla nikad da se složim sa njom ◊ (u izr.) taĭkă șî maĭkă — svekar i svekrva ◊ ku maĭkî-sa nu s-a ogođit, da ku taĭkî-su s-a ogođi tare bińe — sa svekrvom se nije slagala, a sa svekrom se slagala jako dobro ♦ (hip.) maĭaup. mu ♦ sin. suakră [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

2091  makriș  măcriș  кисељак  makriș (mn. makriș) [akc. makriș] (i. m.) — (bot.) kiseljak (Rumex acetosa) ◊ makrișu samînă ku drîgaviĭu, ama ĭe akru, akru đi-ț strînźe gura — kiseljak liči na zelje, ali je kiseo, kiseo da ti utrnu zubi [Por.] ∞ akru   [Vidi]

5097  malaĭ  mălai  проја  malaĭ (mn. malaĭe) [akc. malaĭ] (i. s.) — (nutr.) proja ◊ malaĭ sa faśe đin fańină đi kukuruḑ, în kare sa puńe kîta fańină đi grîu, șî sa plumađașće în apă fĭartă — proja se pravi od kukuruznog brašna, u koje se doda malo pšeničnog, i mesi se u vreloj vodi ◊ pin povĭeșćiļi lu aĭ batrîń, pănă n-ažuns kukuruu, malaĭu s-a fakut đin fańină đi miĭ — prema pričanju starih, dok nije stigao kukuruz, proja se pravila od brašna prosaup. turtă [Por.]  [Vidi]

28  mamaļigă  mămăligă  качамак  mamaļigă (mn. mamaļiź) [akc. mamaļigă] (i. ž.) — kačamak, vrsta jela od kuvanog kukuruznog brašna ◊ la noĭ să fače mămăļigă ďe porumbĭ ď-aĭ albi — kod nas se pravi kačamak od belog kukuruza ◊ mămăļiga s-a mesťekat înainťe în kăldărușe în vatră — kačamak se ranije mešao u kotliću na ognjištu ♦ var. mămăļigă [Kmp.] ♦ dij. sin. koļașă [Por.] ∞ koļașă   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3341  mamare  mamare  тетка, старија  mamare (mn. mamări) [akc. mamare] (i. ž.) — (fam.) tetka, izraz za stariju majčinu sestru ◊ mamare ĭe sora mumi mĭeļem măĭ mare đe kît ĭa — „mamare” je sestra moje majke, starija od nje ♦ / (skr.) < m(um)amare < muma marevelika (ili starija) majkaup. mamikă [Tim.] ∞ ńam  [Vidi]

3199  mamă  bunica  баба  mamă (mn. mame) [akc. mamă] (i. ž.) — baba 1. (srod.) roditeljeva majka, baka ◊ nuoĭ ḑîśem mamă la muma lu muma șî la muma lu tata — mi kažemo baba majčinoj i očevoj majci ◊ baba ĭe tuata muĭarĭa kare are ńepuoț — baba je svaka žena koja ima unuke ◊ mama mĭa ĭe babă — moja baka je baba ◊ pi mamî-mĭa a kemato Stanka — moja baba se zvala Stanka [Por.] ◊ mamă ĭe muma mumi, ore muma lu tata — baba je majčina majka, ili očeva majka (Osnić) ◊ baba Nata ĭe mama lu Drăgomir šî mumă lu mumă-sa Kăla — baba Nata je Dragomirova baba i majka njegove majke Kele (Krivelj) [Crn.] 2. (fam.) stara žena, starica ◊ „mamă” ḑîśe, în taĭnă, al ćinîr la tuata famĭaĭa batrînă — „baka” kaže, u razgovoru, mlađi svakoj starijoj ženi [Por.] sin. babă ◊ ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3342  mamikă  mămică  теткица  mamikă (mn. mamič)[akc. mamikă] (i. ž.) — (hip.) tetkica, izraz od milja za mlađu majčinu sestru ◊ mamikă sa zîče la sora lu muma mĭa a măĭ mikă đe kît ĭa — „mamika” se kaže majčinoj sestri koja je mlađa od nje ♦ / (skr.) < mumă mikămala majkaup. mamare [Tim.] ∞ ńam  [Vidi]

2302  marak  marac  бедан  marak (marakă) (mn. maraś, maraśe) [akc. marak] (prid.) — bedan, veoma siromašan ◊ (u izr.) sarak-marak — jadan-bedan ◊ Tu ǐeș akuma, maǐko, sarak-marak, da la doǐ, triǐ ań kînd ći duś đ-alta držao, aǐ să fiǐ ăć-așa, muǐkă, ăć-așa! — Ti si sada, majkino, jadan-bedan, a za dve tri godine, kad odeš u drugu državu, imaš da budeš samo tako, majkino, samo tako!up. sarak [Por.]   [Vidi]

2987  marț  marţi  уторак  marț (mn. marță) [akc. marț] (i. s.) — (kal.) utorak ◊ marț ĭe adoĭļa ḑî în stamînă, kađe întra luńa șî mĭerkurĭa — utorak je drugi dan u nedelji, pada između ponedeljka i srede ◊ marț ĭe ḑîua în stamînă, da marta ĭe luna în an — utorak je dan u sedmici, a mart je mesec u godini ◊ (ver.) tota marța dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șă Rusaļe sa sîrbĭaḑă pintru buala rîa — svaki utorak posle Božića, Malih poklada, uskrsa i Rusalja se praznuje zbog padaviceup. Marța draśiaskă, Marța vasîlor, Marța-nkuńată, Marța naruadă [Por.] ∞ stamînă  [Vidi]

2205  marțîșuor  mărţișor  мартић  marțîșuor [akc. marțîșuor] (i. m.) — (kal.) (demin.) martić, mesec mart ◊ marțîșuor, ăl trag prînga kurișuor — (dosl.) (vulg.) martić, provučem mu kraj dupenceta [Hom.] ◊ marțîșuoru ĭe a triĭļa lună în an — mart je treći mesec u godini [Por.] ∞ lu  [Vidi]

3319  Marțuĭka  Marţuica  Уторкиња  Marțuĭka [akc. Marțuĭka] (i. ž.) — (zast.) (mit.) utorkinja, krava rođena u utorak ◊ Marțuĭka ĭe poļikră bătrîńaskă đi vakă, fakută într-o marță adînsă pi an, ama nu sa măĭ țîńe minće śe marța ĭe aĭa, șî kînd kađe — utorkinja je starinski naziv za kravu, rođenu u neki posebni utorak u toku godine, ali se više ne pamti koji je to utorak, niti kad pada (Rudna Glava) [Por.] ◊ uńi ginđesk kî ĭe „marțuĭka” vakă kare mult n-a ļins sare, vakă tare mărțînuasă — jedni misle da je „utorkinja” krava koja nije dugo lizala so, koja je jako željna soli (Topla) [Crn.] ♦ up. mărțînuosmarț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3370  marćiń  brumar  новембар  marćiń [akc. marćiń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ abĭa sa țîńe minće kă babiļi vorbĭa đi vro lună kare a kĭemato marćiń kă pi ĭa a kaḑut Marćino-l Mare — jedva se pamti da su babe govorile o nekom mesecu koji se zvao „marćin” jer su u njemu padali Veliki Mratinci ◊ marćińi aĭ babĭeș sa ogođesk ku novembru đi pi kîļindarĭu ăl bisăriśesk — bapski „marćinj” podudara se sa novembrom iz crkvenog kalendara ◊ alt nume alu luna unsprăśiļa pi an, a fuost „rîpśuń” — drugi naziv za jedanaesti mesec u godini bio je „rapčun” ♦ sin. rîpśuń [Por.] ♦ dij. sin. brumarĭ, brumarĭol mare [Crn.]∞ lu  [Vidi]

2739  mardafĭală  mardă  ситница  mardafĭală (mn. mardafĭelu) [akc. mardafĭală] (i. ž.) — sitnica, nevažna ili bezvredna stvar ◊ mĭerg țîgańi đi la ușă la ușă ku ńișći mardafĭelurĭ în sak — idu Cigani od vrata do vrata sa nekim sitnicama u džaku [Por.]   [Vidi]

2940  mare  mare  велики  mare (mn. marĭ) [akc. mare] (prid.) — velikiuom mare, da faśe noroḑîĭ — odrastao čovek, a pravi gluposti ◊ mare uom, mulće bunatățurĭ a fakut đi lume — veliki čovek, mnoga dobra dela je učinio za narod ◊ atita uom đi mare n-a măĭ vaḑut, kapu ka mĭerńica, da piśuariļi ka karļița — toliko velikog čoveka još nisam video: glava ko merica, a noge ko koritouom mare are muĭare mare — veliki čovek ima veliku ženu ◊ amarĭelurĭ marĭ a tras în traĭu luĭ — velike je muke propatio u svom životu ◊ a veńit apa mare, ș-a luvat punća — nadošla je velika voda, i odnela brvno ◊ asta ĭe fraćiļi mĭeu al mare — ovo je moj stariji brat ♦ supr. mik [Por.]  [Vidi]

2972  marime  mărime  величина  marime (mn. marimĭ) [akc. marime] (i. ž.) — veliličina ◊ (iron.) atîta uom đi mare đi nu-ĭ puoț măsura marimĭa — toliko je veliki čovek, da mu ne možeš izmeriti veličinu ◊ asta ĭe prĭa mare, mićikuļeḑî-ĭ marimĭa, șî sî veđem śe sî faśem — ovo je preveliko, smanji mu veličinu, pa da vidimo šta ćemo ♦ sin. masu [Por.] ∞ mare  [Vidi]

3356  markuș  morcov-porcesc  чичока  markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) čičoka (Helianthus tuberosus) ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — čičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom korom ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivama ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur — krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče sama ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćku ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — čičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njim ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećer ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (Rakova Bara) [Zvizd]  [Vidi]

6056  marmur  marmur  мермер  marmur (mn.) [akc. marmur] (i. m.) — (geol.) mermer ◊ Rumîńi aĭ batrîń adunat parśaļe đe marmur numa đe fakut momuaće — stari Vlasu su skupljali komadiće mermera samo za izradu vradžbinaup. marmuri [Por.]  [Vidi]

3347  marta  martie  март  marta [akc. marta] (i. m.) — (kal.) mart ◊ marta ĭe a triĭļa lună în an — mart je treći mesec u godini ♦ var. marțîșuor [Por.] ∞ lu  [Vidi]

6308  martur  martur  сведок  m<u>au>rtur (mn. m<u>au>rtu) [akc. martur] (i. m.) — svedok, očevidac ◊ martur ĭe insă kare o întîmplare a vaḑut ku uoki luĭ, șî kare sa puaće žura kî ĭe aĭa śe spuńe đi întîmplarĭa-ĭa, adîvarat — svedok je osoba koje je neki događaj videla svojim očima, i koja se može zakleti da je to što o tom događaju govori, istinito [Por.]  [Vidi]

6309  marturiĭe  marturie  сведочење  martur<u>iu>ĭe (mn. martur<u>iu>ĭ) [akc. marturiĭe] (i. ž.) — 1. svedočenje ◊ prĭaćinu l-a dat đi martur la vro gîlśauă ku veśinu, șî ĭel s-a dus astîḑ la oraș sî đa marturiĭa luĭ — prijatelj ga je dao za svedoka u nekoj svađi sa komšijom, pa je on otišao danas u varoš da da svoje svedočenje 2. (rel.) obred na pomani ◊ marturiĭa ĭe un ađet în kare muĭarĭa śe puartă pomana, ku kolaku mărturiĭi șî k-o lumanarĭe aprinsă în mînă, marturisîașće kî ĭe pomana împļińită ku tuot śe sa kată, șî sa ruagă la Suare, la Lună șî la șapće ḑîļe-n stamînă, șî la tuoț sfînțî pi nume, sî sa ĭa đi mînă șî sî kadă în źanunkĭ șî să-l skuată pĭ-al muort đi pi lumĭa-ĭa șî să-l dukă la pomană — marturija je obred u kome žena koja vodi pomanu, sa marturijskim hlebom i upaljenm svećom u ruci, svedoči da je pomana postavljena sa svim što se traži, i moli Sunce, Mesec, sedam dana u nedelji i sve svece po imenu, da se uzmu za ruke, kleknu na kolena i izvuku pokojnika sa onog sveta i dovedu ga na daću [Por.] ∞ martur  [Vidi]

2971  maruț  măruţ  невелик  maruț (maruță) (mn. maruț, maruță) [akc. maruț] (prid.) — (dem.) nevelik, malo ili neznatno velik ◊ maruț ĭe un kopil mik kare a kreskut kîta măĭ mult đikît vrsta luĭ — „maruc” je malo dete koje je izraslo nešto više od svojih vršnjaka ◊ avut un lukru maruț, șî ĭuta la gaćit — imalo su nevelik posao, i brzo su ga svršili ♦ / (dem.) mare + sif. -uț [Por.] ∞ mare  [Vidi]

3243  maruos  măros  поносан  maruos (maruasă) (mn. maru, maruasă) [akc. maruos] (prid.) — 1. ponosan ◊ a vorbito tuoț đi rău, ama ĭa ĭară mĭarźe maruasă pin lume, șĭ ku kapu rîđikat sa uĭtă la lume-n uokĭ — svi su je ogovarali, ali ona opet ide ponosno kroz svet, i dignute glave gleda ljude u oči ◊ fi maruos kî ĭș rumîn — budi ponosan što si Vlah 2. uobražen, ohol ◊ (u izr.) uom maruos — puvander, hvalisav ◊ sa faśe, sa țîńe maruos — pravi se važan, duva se ◊ đi źaba sa faśe maruos, kî tuoț ăl șćiu kare ĭe — badava se pravi važan, kad svi znaju ko jeup. frumuos, mîndru [Por.] ∞ mare  [Vidi]

5560  marźină  margină  обала  marźină (mn. marźiń) [akc. marźină] (i. ž.) — 1. obala ◊ rîu a sapat supt marźină șî s-a fakut mare rađină — rekao je potkopala obalu, i napravila duboku redinu 2. strana ◊ kînd s-a luvat la bataĭe, ĭel s-a tras la marźină — kad su počeli da se biju, on se povukao u stranu ♦ sin. parće 3. okrajak ◊ a fakut învățu sî taĭe kodru mare đin marźina pîńi — navikao je da odseče veliko parče od okrajka hleba 3. granica, mera ◊ atîta ĭe puork đi mare, đi puort ļuĭ n-are ńiś-o marźină kînd ĭasă-n lumĭe — toliko je velika svinja da njegovo ponašanje nema nikakvu granicu kad izađe među ljude [Por.]  [Vidi]

5561  marźińi  mărgini  одстранити  marźińiuo marźińesk, ĭel marźińașće) [akc. marźińi] (gl. p. ref.) — odstraniti, skloniti u stranu ◊ kîńiļe-la a latrat, a latrat, pĭeurmă s-a dus, s-a mărźinat — pas je lajao, lajao, a posle je otišao, sklonio se u stranu [Pad.] ∞ marźină  [Vidi]

4141  maskur  mascur  вепар  maskur (mn. masku) [akc. maskur] (i. m.) — (zool.) vepar ◊ maskur ku vĭeru ĭe tot una, purśel ńiskopit, lasat đe priplod — maskur i vepar su isto, neuškopljeno svinjče, ostavljeno za priplod ◊ mînă skruafa la maskur — tera krmaču kod vepra ♦ sin. vĭer, veroćik [Por.] ∞ puork  [Vidi]

2017  mastak  mesteacăn  бреза  mastak (mn. mastaś) [akc. mastak] (i. m.) — (bot.) breza (Betula pendula) ◊ đin mastak aĭ batrîń a fakut faulare la žug, kî ĭe ļiemn ușuor da žîlauod breze stari su pravili poličicu na jarmu, jer je lako a žilavo drvo (Tanda) ◊ mastaku krĭașće unđe ĭe pomîntu gras ku aramă — breza raste na zemljišu koje je bogato bakrom ♦ sin. brĭeză [Por.]  [Vidi]

3589  masură  măsură  мера  masu (mn. masu) [akc. masură] (i. ž.) — mera, veličina određena u nekoj mernoj jedinici ◊ masura đi lapće la baśiĭe a fuost vadra șî okaua — mera za mleko na bačiji bila je vedrica ◊ (u izr.) la masură — po meri; na broju [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

2804  mașćuaĭkă  măștihoaie  маћеха  mașćuaĭkă (mn. mașćuoĭś) [akc. mașćuaĭkă] (i. ž.) — maćeha ◊ muma mĭ-a murit la nașćire, tata s-a pronsurat, ș-am krĭeskut ku mașćuaĭkă — majka mije umrla na porođaju, otac se ponovo oženio, i ja sam odrastao sa maćehom ♦ var. skr. mașće ◊ mumă vitrîgă — maćeha ◊ tată vitrîg — uh [GPek] ∞ ńam  [Vidi]

6306  maśukă  măciucă  мочуга  maś<u>uu>kă (mn. maś<u>uu>ś) [akc. maśukă] (i. ž.) — močuga, tojaga, batina ◊ maśukă ĭe bît gruos la un kap — močuga je štap zadebljan na jednom kraju ♦ sin. buată [Por.]  [Vidi]

3314  maśuok  mârtan  мачак  maśuok (mn. maśu) [akc. maśuok] (i. m.) — (zool.) mačak ◊ maśuoku ĭe parĭakĭa mîțî barbațîaskă, vuorba ĭe pastrată pin kînćiśe — mačak je mačkin muški parnjak, reč je sačuvana u pesmama ◊ sin. mîrtan [Por.] ∞ mîț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5850  mașînă đi trăirat  mașină de treierat  вршалица  mașînă đi trăirat [akc. mașînă đi trăirat] (sint.) — (tehn.) vršalica ◊ mașîń đi trăirat ažuns la nuoĭ mult dupa rat — vršalice su se kod nas pojavile dugo posle rata ◊ mașîńiļi đi trăirat a fuost marĭ șî grĭaļe, da drumurļi nuaștre pi śuoś a fuost prĭa-ngușće đi ĭaļe — vršalice su bile velike i teške, a naši planinski putevi preuski za njih ◊ mașîna đi trăirat a mînato pista o kurauă lungă un motuor la naft, kare l-a kĭemat „aran” — vršalicu je terao preko dugačkog kaiša jedan motor na naftu, koji se zvao „aran” ♦ sin. drĭeșup. gĭep [Por.] ∞ mașînă  [Vidi]

5410  măĭdo  aproape ?  скоро  măĭdo [akc. măĭdo] (pril.) — skoro, blizu, gotovo ◊ măĭdo a grîmađit klańa, kînd s-a pus pluaĭa — skoro su sadenuli plast, kad je grunula kiša ◊ trăbe sî sa mariće, kă măĭdo ĭ-a trekut vrĭamĭa đi măritat — treba da se uda, jer joj je gotovo prošlo vreme za udaju [Por.] ♦ dij. var. moĭdo (Slatina) [Crn.]  [Vidi]

2489  măldar  maldăr  сноп  măldar (mn. măldarĭ) [akc. măldar] (i. m.) — snop, uvezani naramak tuluzine ◊ dupa śe kuļieź kukuruzu, tuļeńi iĭ taĭ șî faś măldar, kăt puoț să ĭaĭ ăn brață, șă-l ļieź ku nuĭauă đi salkă — posle berbe kukuruza, poseku se stabljike i napravi snop, koliko možeš da poneseš u naručju, i povežeš ga vrbovim prutom ◊ dupa śe gaćieșć luoku, aduń măldari, șî-ĭ faś glugă — kad požanješ njivu, sakupiš snoplje, i napraviš kopu [Crn.] ◊ sa adună vro ḑăśe-unsprăś măldarĭ șî sa faśe o glugă — skupi se deset-jedanaest snopova i napravi se jedna kopa šaše (Plavna) [Pad.] ◊ țîn minće, kînd am fuost mik, m-am dus ku tata la muară, șî ĭel ăn spuńe: „Dăĭ un mîldarĭ đi tuļeń la o vakă, alalt mîldarĭ la laltă!” — pamtim, kad sam bio mali, išao sam sa ocem na vodenicu, i on mi kaže: „Daj jedan snop tuluzine jednoj kravi, a dugi snop drugoj!” (Tanda) ♦ sin. val (Crnajka), braț (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

2809  mărțînuos  mărţânos  ускраћен  mărțînuos (mărțînuasă) (mn. mărțînu, mărțînuasă) [akc. mărțînuos] (prid.) — 1. uskraćen, osujećen, ometen u zadovoljenju neke potrebe a. (o stoci) koji nema soli, kome nije data so ◊ oaĭa mărțînoasă nu puaće mult să rabđe — ovca bez soli ne može dugo da trpi (Krivelj) [Crn.] b. (o čoveku) kome je osujećena neka jaka potreba ◊ mărțînuos ĭe uomu kare n-avut multă vrĭame trĭabă ku muĭarĭa, au ku ibuomńika — osujećen je čovek koji nije imao duže vreme posla sa ženom, ili ljubavnicom (Tanda) 2. željan, koji ima jaku potrebuuoĭļi sînt mărțînuasă dupa sare — ovce su željne soli (Jasikovo) [GPek] ◊ am fuost baĭat, ńinsurat, șă am fuost rău mărțînuos dupa pîrdańika-ĭa, muĭerĭaskă — bio sam momak, neoženjen, i bio sam jako željan one proklete ženske stvari (Tanda) ♦ dij. var. mîrțanuos [Por.]  [Vidi]

6018  măre  măre  море  măre [akc. măre](uzv.) — more ◊ măre, kînd ĭe așa mîńiĭat, măĭ bun fuź tu đin uoki luĭ pănă aĭ vrĭame — more, kad je tako ljut, bolje je beži mu ti ispred očiju dok imaš vremena ♦ sin. [Por.]  [Vidi]

5304  mărita  mărita  удавати  măritauo mărit, ĭel mărită) [akc. mărita] (gl. p. ref.) — udavati ◊ om mărita fata kînd va gasî baĭat đi trĭabă — ćerku ćemo udati kad bude našla pogodnog momka ◊ sa măritat đi triĭ uorĭ, șî nu-ĭ đestul — udavala se tri puta, i nije joj dosta [Por.]  [Vidi]

5305  măritat  măritat  удаја  măritat [akc. măritat] (i. s.) — udaja; udavanje ◊ fata ažuns đi măritat — devojka je dospela za udaju ◊ măritatu ĭe ađet frumos — udaja je lep običaj ◊ măritatu ĭe kînd fata mare s-anpreună ku baĭatu, șî-nśep a trai la un luok — udavanje je kad se devojka spoji sa momkom, i počnu živeti zajedno ♦ sin. kîsîtorit [Por.] ∞ mărita  [Vidi]

5306  măritată  măritată  удата  măritată (mn. măritaće) [akc. măritată] (prid.) — udata ◊ lasă muĭarĭa pi paśe, kî ĭe măritată — ostavi žennu na miru, jer je udata ◊ muĭarĭa măritată sa kunuașće pi ińel kare ăl puartă la mînă — udata žena se prepoznaje po prstenu koji nosi na ruci [Por.] ∞ mărita  [Vidi]

2979  mărunțîș  mărunţiș  ситниш  mărunțîș (mn. mărunțîșă) [akc. măruîș] (i. m.) — sitniš ◊ am pļin puzanarĭu đi mărunțîș — imam pun džep sitniša ◊ sa ḑîśe mărunțîș șî la grîu, sakară, ovăsk, uorḑ, kă au buobe marunće — kaže se „sitniš” i za žito, raž, ovas, ječam, jer imaju sitno zrno [Por.] ∞ marunt   [Vidi]

3588  măsura  măsura  мерити  măsurauo masur, ĭel masu) [akc. măsura] (gl. p. ref.) — meriti, utvrđivati meru korišćenjem jedinice za meru; odmeravatiuna ĭe kînd ći masură vrunu ku mĭetîru, da alta je kînd ći masură ku uoki — jedno je kad te neko meri metrom, a drugo je kad te odmerava očimauomo-l muort sa masură pintru sanduk — pokojnik se meri za sanduk [Por.]  [Vidi]

5096  măsuratu uoilor  măsuratu oilor  мерење оваца  măsuratu uoilor [akc. măsuratu uoilor] (sint.) — merenje ovaca prema mlečnosti ◊ măsuratu uoilor ĭe ađet kare sa țîńe în ḑîua lu Sînźuorḑ, kînd sa mulg uoiļi sî sa masură lapćiļi sî sa vadă kît lapće au uoiļi alu un baś — merenje ovaca je običaj koji se drži na Đurđevdan, kad se muzu ovce i meri mleko da se vidi koliko mleka imaju ovce jednog bačijara ◊ ađetu măsuratu uoilor sa kĭamă șî măsuratu lapćiluĭ — običaj merenja ovaca zove se još i merenje mleka ◊ dupa kare kît lapće a muls, sa rînduĭe kîće ḑîļe un baś o să mulgă uoiļi lu tuoț kare s-a adunat la o baśîĭe — prema količini izmuženog mleka, određuje se koliko će dana jedan bačijar musti ovce svih koji su se skupili u bačiju ◊ kare kît lapće a măsurat, s-a-nsamnat pi rabuș — ko je kolio mleka izmerio, beležilo se na rabošu [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

3120  măśiĭaș  măceș  шипурак (стабло)  măśiĭaș (mn. măśiĭașî) [akc. măśiĭaș] (i. m.) — (бот.) stablo šipurka, divlje ruže ◊ măśiĭașu ĭe žuarda lu skubikur — maćijaš je stabljika šipurka ◊ ku žuarda lu măśiĭaș đe mult s-a luvat masura lu trupu muortuluĭ, đi fakut ļagînu șî gruapa — prutom šipurka nekada se uzimala mera pokojnikovog tela, za izradu sanduka i rake ◊ măśiĭașu faśe skubikurĭ, puame ruoșîĭe — šipurak pravi šipurke, plodove crvene boje [Por.] ∞ skubikur  [Vidi]

3929  mătkă  mătcă  чуркало  mătkă (mn. mătke) [akc. mătkă] (i. ž.) — čurkalo, mešalica ◊ mătka ĭe un fĭeļ đi mistakatuorĭ, ku kuadă kare sa-nvîrćeașće-n palme, șî kare are la vîr doa blanuță prinsă înkruśișat — čurkalo je vrsta mešalice, sa drškom koja se okreće dlanovima, i koja na vrhu ima dve dašćice pričvršćene unakrst ◊ ku mătka sa mătkîĭe koļașa pănă ĭe śir, urḑîśiļi șî drîgaviĭu kînd sa fĭerb, șî alta — čurkalom se meša kačamak dok je kašast, i koprive i zelje kad se kuvaju, i drugo [Por.]   [Vidi]

3930  mătkăi  mătcăi ?  чуркати  mătkăiuo mătkîĭ, ĭel mătkîĭe) [akc. mătkui] (gl. p. ref.) — čurkati, mešati čurkalom ◊ fata kare nu șćiĭe să mătkîĭe koļașa, nu puaće sî sa mariće — devojka koja ne zna da čurka kačamak, ne može da se uda ◊ am mătkait pănă-pănă, șî ĭară urḑîśiļi s-a prins đi fund — čurkala sam iz sve snage, i opet su koprive zagorele [Por.] ∞ mătkă  [Vidi]

3931  mătkuit  mătcuit  чуркан  mătkuit (mătkuită) (mn. mătku, mătkuiće) [akc. mătkuit] (prid.) — čurkan, mešan čurkalom ◊ koļașa nuĭe mătkuită kum trăbe, a ramas plumbĭ pin ĭa — kačamak nije čurkan kako valja, ostale su grudvice u njemu [Por.] ∞ mătkă  [Vidi]

6179  mătura  mătura  метлати  măturauo mătur, ĭel mătu) [akc. mătura] (gl. p. ref.) — metlati, čistiti metlom ◊ kasa sa mătură în tota ḑîua, da traușa odată în stamînă, ș-aĭa dumińikă đimińața — kuća se metli svaki dan, a dvorište jednom nedeljno, i to u nedelju ujutru [Por.] ∞ mătu  [Vidi]

6180  măturat  măturat  почишчен  măturat (măturată) (mn. măturaț, măturaće) [akc. măturat] (prid.) — počišćen, očišćen metlom ◊ la muĭare sîrńikă n-a putut să trĭakă dumińika, să nu fiĭe traușa măturată, ku mătură mare đi krĭenź — kod uredne žene nije mogla da prođe nedelja, da dvorište ne bude počišćeno velikom metlom od granja [Por.] ∞ mătu  [Vidi]

6178  mătură  mătură  метла  mătu (mn. mătu) [akc. mătură] (i. ž.) — metla ◊ mătura đi măturat kasa sa faśe đin tatarĭ, da đi măturat avļiĭa, đin krĭenź đi svińak — metla za čišćenje kuće pravi se od siraka, a za čišćenje dvorišta, od grana belog graba ◊ mătura în kasă sa țîńe dupa ușă, șî aĭa întođeuna ku kuada în sus — metla se u kući drži iza vrata, i to uvek sa drškom na gore ◊ (ver.) ku mătură ńiśkînd nu s-a batut kopiĭi, kă s-a krĭeḑut kă nu măĭ krĭesk — metlom se nikad nisu tukla deca, jer se vrovalo da neće odrastiup. tatarĭ [Por.]  [Vidi]

2492  mećao  putere  моћ  mećao (mn. mećeļe) [akc. mećao] (i. ž.) — (med.) moć, snaga, osećaj ◊ mĭ-a fuost mîna frîntă, ș-akuma n-am mećao în ĭa, n-o sîmt — bila mi je ruka polomljena, i sada nemam moć u njoj, ne osećam je ♦ sin. pućere [GPek]   [Vidi]

41  mengiș  ibovnic  љубавник  mengiș (mn. mengiș) [akc. mengiș] (i. m.) — 1. onaj koji steže kao mengele, ili onaj koga stežu u mengele 2 (fig.) ljubavnik (zbog aluzije na polni akt, odnosno zbog igre rečima: vl. mengiș < vl. mĭenge/mĭengiļi < tur. mengene — sprava za stezanje) [Por.] ∞ mĭenge  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5036  merćig  mertic  мертик  merćig (mn. merćiźe) [akc. merćig] (i. m.) — mertik, mera; komad ◊ merćigu s-a kĭemat un parśel đi bukatură đi pi frigare, kare la Kraśun s-a dat đi pomană la lakustă, să nu fakă șćetă — mertik se zvao komad mesa sa ražnjića, koji se na Božić namenjivao skakavcima, da ne prave štetu [Por.]  [Vidi]

2498  mezdri  mezdri  дељати  mezdriuo mezdrĭesk, ĭel mezdrĭașće) [akc. mezdri] (gl. p.) — (tehn.) 1. deljati, strugati ◊ moșu lukră ku mezdrĭala đi đesńață, mezdrĭașće dîržălurĭ đi sîape šă đi sakurĭ — deda od jutros radi sa makljom, delje držalja za motike i sekire 2. (za koze i dr. životinje) brstiti, glodati ◊ Tita a zatrit kaprîļi, kă a mezdrit padurĭ — Tito je uništio koze jer su brstile šumu [Por.]  [Vidi]

2499  mezdrit  mezdrit  огуљен  mezdrit (mezdrită) (mn. mezdriț, mezdriće) [akc. mezdrit] (prid.) — (o drevnom objektu) oguljen, odeljan, obršćen ◊ ļiamńiļi mezdrîće đi kapre, ĭuta s-a uskat — drveće obršćeno od koza, brzo se sušilo [Por.] ∞ mezdri   [Vidi]

5714  mićikula  micicula  смањити  mićikulauo mićikuļeḑ, ĭel mićikuļaḑă) [akc. mićikula] (gl. p. ref.) — smanjiti, umanjiti ◊ l-a spumîntat stapînu kă o să-ĭ mićikuļaḑă sîmbriĭa, șî ĭel s-a mîńiĭat ș-a lasat lukrupretio je gazda da će mu smanjiti platu, i on se naljutio i napustio posao [Por.] ∞ mik  [Vidi]

2939  mik  mic  мали  mik (mikă) (mn. miś) (prid.) — mali ◊ kopil mik, are suoră mikă, amînduoĭ sînt kopiĭ miś — malo dete, ima malu sestru, oboje su mala deca ♦ supr. mareup. ńimik [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2099  mikșună  micșunea  шебој  mikșu (mn. mikșuń) [akc. mikșună] (i. ž.) — (bot.) šeboj, baštensko cveće zlatno-žute boje (Cheiranthus cheiri) ◊ mikșună dă numa-n građină — šeboj raste samo u bašti [Por.]   [Vidi]

5787  Miloćin  Milotin  Милутин  Miloćin [akc. Miloćin] (i. m.) — (antr.) Milutin ◊ Miloćin ĭe fuarma rumîńaskă alu nume sîrbĭesk Milutin — Miloćin je vlaška forma srpskog imena Milutinup. Ćinkă, Ćinu, Tinu [Por.] ∞ nume  [Vidi]

26  miļiguoś  minegoci  чмичак  miļigu [ac. miļiguoś] (mn. miļiguaśe) (i. s.) — čmičak, gnojna izraslina na očnom kapku (Hordeolus) [Bran.] ♦ dij. var. miļigoč (mn. miļigoače) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3975  mințî  minţi  лагати  mințîuo mint, ĭel minće) [akc. mințî] (gl. p. ref.) — lagati, obmanjivati, govoriti neistinu ◊ minće đi uskă — laže pa cepa ◊ nu mințî — ne laži ◊ minće la uokĭ — laže otvoreno ◊ la spart ku minśuń — razbio ga je lažima [Por.]  [Vidi]

3973  minće  minte  разум  minće (mn. minț) [akc. minće] (i. ž.) — razum, pamet; pamćenje ◊ pi muu înga-l țîńe minća, da baba a pĭerdut minća đemult — čiču još drži pamet, a baba je izlapela odavno ◊ înga țîńe minće tuot ś-a învațat la șkuală — još pamti sve što je učio u školiușuor la minće șî ĭut înțaļiaźe — lako pamti i brzo shvata ♦ sin. gîndup. mințî [Por.]  [Vidi]

3977  minśinuos  mincinos  лажов  minśinuos (minśinuasă) (mn. minśinu, minśinuasă) [akc. minśinuos] (prid.) — lažovuomu-la ĭe tare minśinuos — taj čovek je veliki lažov ◊ minśinuos șî oțoman — lažov i lopovčina [Por.] ∞ mințî  [Vidi]

3976  minśună  minciună  лаж  minśu (mn. minśuń) [akc. minśună] (i. ž.) — laž, neistina ◊ a-nvațato parințî đi mikă să nu krĭadă în minśuna baĭețîluor — naučili je roditelji od malena da ne veruje u momačke laži ◊ minśună guală șî grĭa — gola i teška laž ◊ la prins la minśună — uhvatili ga u laži ◊ mare ĭe minśună kă rumîńi n-au ļimba luor, șî đ-aĭa vorbĭesk ļimba sîrbĭaskă opaśită — velika je laž da Vlasi nemaju svoj jezik, pa zato govore izopačenim srpskim jezikom [Por.] ∞ mințî  [Vidi]

5091  mira  mira  чудити се  mirauo ma mir, ĭel sa miră) [akc. mira] (gl. ref.) — čuditi se ◊ nu ći mira đi kopil mik, kă-l đokĭeḑ — nemoj se čuditi malom detetu, jer ćeš ga ureći ◊ nu ma mir đ-alta ńimika, numa ma mir đi mińe kum pot să-l sufîr atîta đimult — ne čudim se ničemu drugom, nego se čudim samom sebi kako mogu da ga trpim toliko dugo [Por.]  [Vidi]

1500  mirare  mirare  чудо  mirare (mn. mirărĭ) [akc. mirare] (i. ž.) — čudo ◊ mare mirare kît lukru a gaćit îĭ, fara ńiś o ažutoriĭe — pravo je čudo koliki su posao oni završili, bez ikakve pomoćiuamiń đi mirare, unđe tuoț a ginđit kî nuĭe ńimika, iĭ a skuos o bogațîĭe mare — čudesni ljudi, tamo gde su svi mislili da nema ničeg, oni su otkrili veliko bogatstvo [Por.] ∞ mira  [Vidi]

5415  mire  mire  младожења  mire [akc. mire] (i. m.) — (zast.) mladoženja ◊ mire ĭe la nuntă baĭat kare sa însuară ku mirĭasa — mladoženja je momak koji se na svadbi ženi sa mladomup. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

3183  miriśikă  miericică  шећер  miriśikă (mn. miriśikă) [akc. miriśikă] (i. ž.) — (nutr.) šećer ◊ miriśika ĭe dulśață ku kare sa îndulśesk kolaśiĭi șî kafa — šećer je sladilo kojim se slade kolači i kafa ◊ grunđin đi miriśikă — kocka šećera ◊ đemult, în vrĭamĭa lu stramuoșî nuoștri, ku un grunđin đi miriśikă aĭ putut să țuś fata măĭ frumuasă-n sat — nekad, u vreme naših pradedova, za jednu kocku šećera mogao si da poljubiš najlepšu devojku u selu ♦ / (demin.) < mĭare + -ićikă [Por.] ♦ dij. var. mireśikă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. zar (Majdanpek) [Buf.] ∞ mńare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3259  mirĭasă  mireasă  млада  mirĭasă (mn. mirĭasă) [akc. mirĭasă] (i. ž.) — (izob.) mlada, na svadbi ◊ vuorba „mirĭasă” s-a pĭerdut, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe, kare nu sa măĭ kîntă — reč „mirjasa” se izgubila, ostala je samo u starim pesmama, koje se više ne pevaju ◊ în vrĭamĭa-ĭa kînd rumîńi la guovĭe ĭ-a ḑîs „mirĭasă”, la mlîdožăńe ĭ-a ḑîs „mirĭe” — u ono vreme kada su Vlasi mladu zvali „mirjasa”, mladoženju su zvali „mire” ◊ măĭ întîń đin ļimbă s-a pĭerdut „mirĭe”, s-a skimbat ku vuorba sîrbĭaskă „mlîdožăńe”, da pi urmă sa do pĭerdu șî „mirĭasa”, pi ĭa a skimbato „guovĭa” — najpre se iz jezika izgubila reč „mire”, zamenila je srpska reč „mladoženja”, a posle se izgubila i „mirjasa”, nju je zamenila je „govja” ♦ sin. guove [Por.] ◊ mirĭasă ḑîśem la muĭare văḑută, la gospîđe — „mirjasa” je naziv za viđenu ženu, za gospođu (Luka) [Crn.] ∞ nuntă  [Vidi]

3526  Miruoś  Miroci  Мироч  Miru [akc. Miruoś] (i. m.) — (top.) Miroč ◊ Miruu ĭe sat măĭ ćinîr în Porĭeśa — Miroč je najmlađe selu u Poreču ◊ Miruu je fakut în anu 1872 — Miroč je osnovan godine 1872. ◊ astîḑ satu traźe la uopșćina măĭdanuluĭ — selo danas pripada opštini Majdanpek ◊ satu ĭe žumataće sîrbĭesk, žumataće rumîńesk — selo je pola srpsko, pola vlaško ◊ și sîrbi Miroćeńi, șî rumîńi Miroćeńi, sînt veńiț đin saćiļi đin okuol: sîrbî đin Golubińe, Popovița șî alće, da rumîńi đin Țîrnaĭka, Tanda, Gorńana — i Srbi Miročanci i Vlasi Miročanci došli su iz okolnih sela: Srbi iz Golubinja, Popovice i drugih, a Vlasi iz Crnajke, Tande, Gornjana i drugih [Por.]  [Vidi]

5379  mistaka  mesteca  жвакати  mistakauo mĭastîk, ĭel mĭastîkă) [akc. mistaka] (gl. p.) — žvakati, sažvakati, prežvakati ◊ kare are đinț trăbe tuota bukatura să mĭastîśe tare bińe — ko ima zube, treba da žvaće svaki zalogaj jako dobrouomu mĭastîka da vita rugumă — čovek žvaće a goveda preživajuup. ruguma [Por.]  [Vidi]

5380  mistakat  mestecat  сажвакан  mistakat (mistakată) (mn. mistakaț, mistakaće) [akc. mistakat] (prid.) — sažvakan ◊ numa bukatura kare ĭe bun mistakată trăbe îngițî — samo dobro sažvakan zalogaj treba progutatiup. rugumat [Por.] ∞ mistaka  [Vidi]

4916  miśka  mișca  померати се  miśkauo miśk, ĭel miśkă) [akc. miśka] (gl. p. ref.) — pomerati se, micati se, mrdati ◊ a lasat kopilu sîngur la kasă, șî ĭ-a spus kă nu kućaḑă să mișće đ-aśiĭa pănă ĭa nu sa-ntuarśe — ostavila je dete samo kod kuće, i rekla mu da ne sme da mrdne odande dok se ona ne vrati ◊ kînd ĭe ḑîua mare, da tu lukri-n kîmp pin arsura suariluĭ, suariļi parke stă ļipit đi śĭer, șă nu miśka ńiśkum đin luok — kad je dugačak dan, a ti radiš u polju po sunčevoj sparini, sunce kao da stoji zalepljeno za nebo, i ne pomera se s mesta nikako [Por.]  [Vidi]

4915  miśkatuorĭ  mișcător  покретан  miśkatuorĭ (miśkatuare) (mn. miśkatuorĭ, miśkatuare) [akc. miśkatuorĭ] (prid.) — pokretan ◊ miśkatuorĭ ĭe śuava śe ĭe fakut sî șća, ama nuĭe ļegat đi luoko-la, numa sa puaće miśka în ļăturĭ — pokretno je nešto što je napravljeno da stoji, ali nije vezano za to mesto, nego se može pomeriti u stranu ◊ mîșńiku la muară ĭe ladă miśkatuare, kă puoț s-o muț în lăturĭ kînd lukri pi lînga pĭatra muori — mučnjak na vodenici je pokretan sanduk, jer ga možeš pomeriti u stranu kad radiš oko vodeničnog kamenaup. îmblatuorĭ [Por.] ∞ miśka  [Vidi]

6087  mitokosî  mitocosi  преокренути се  mitokosîuo ma mitokosăsk, ĭel sa mitokosașće) [akc. mitokosî] (gl. p. ref.) — (zast.) preokrenuti se, preobraitii se, poremetiti se ◊ ĭeļ nuĭe măĭ om kum a fost, fu bolnav kîta, ama atîta iĭ s-a mitokosît śeva în kap đe nu măĭ kunoașće pe ńima — on više nije čovek kao što je bio, beše malo bolestan, ali toliko mu se nešto preokrenulo u glavi da više nikoga ne prepoznaje ♦ sin. sminći [Pad.]  [Vidi]

2886  mižlokar  mijlocar  средњи  mižlokar (mižlokară) (mn. mižlokarĭ, mižlokarĭe) [akc. mižlokar] (prid.) — srednji, koji je u sredini ili između ◊ ĭuo mis kopil mižlokar, fakut întra fraće, măĭ batrîn, șî soră, măĭ ćinîră — ja sam srednje dete, rođen između starijeg brata, i mlađe sestre ♦ var. mižlokarĭ [Por.] ∞ mižluok  [Vidi]

2885  mižlośin  mijlocin  средњак  mižlośin (mn. mižlośiń) [akc. mižlośin] (i. ž.) — srednjak, koji je u sredini ◊ astăḑ sa duk la șkuală tuaće fĭelurĭ đi kopiĭ: ș-aĭ miś, ș-aĭ marĭ, ș-aĭ mižlośiń — danas idu u školu sve vrste dece: i mali, i veliki, i srednjaci ♦ (ž. r.) mižlośină (mn. mižlośińe) [Por.] ∞ mižluok  [Vidi]

2884  mižluok  mijloc  средина  mižluok (mn. mižluaśe) [akc. mižluok] (i. s.) — sredina 1. mesto na polovini nečega ◊ nu mînă karu pin mižluoku drumuluĭ — nemoj voziti kola sredinom puta ◊ a fakut gaura la mižluoku blăńi — izbušio je rupu na sredini daske ◊ balta ĭe la mižluok măĭ adînkă — bara je na sredini najdublja 2. položaj između dve strane ◊ muma a durmit đi đirĭapta, tata đi stînga, da ĭuo la mižluok, întra iĭ — majka je spavala sa desne strane, otac sa leve, a ja u sredini, između njih [Por.]  [Vidi]

3315  mîț  mâţ  мачка  mîț (mn. mîț) [akc. mîț] (i. m.) — (zool.) a. mačka, opšti naziv za domaću životinju iz porodice mačaka (Felis domestica) ◊ tata avut șasă mîț, ĭuo țîn duoĭ mîț, feĭmĭa traĭașće-n oraș șî are un mîț, da ĭastă kare n-are ńiś un mîț — otac je imao šest mačaka, ja držim dve mačke, moja ćerka živi u gradu i ima jednu mačku, a ima onih koji nemaju ni jednu mačku b. mačak, mačka muškog pola ◊ mĭ-a fatat mîța, a fakut duoĭ mîț ș-o mîță — omacila mi se mačka, dobila dva mačeta i jednu mačku ◊ mîțu s-a-nļinoșat, nu măĭ prinđe la șokîț — mačak mi se olenjio, više ne lovi miševeup. mîță, mîrtan, maśuok [Por.]   [Vidi]

1929  mîță  cursă  мишоловка  mîțăup>2up> (mn. mîț) [akc. mîță] (i. ž.) — mišolovka, klopka za miševe ◊ șokîćiļi a dat în mîță — miš je uhvaćen u mišolovci [Crn.] ∞ mîț   [Vidi]

3316  mîță  mâţă  мачка  mîțăup>1up> (mn. mîță) [akc. mîță] (i. ž.) — 1. (zool.) mačka, ženka iz porodice mačaka ◊ am parĭake đi mîț: am un mîț ku o mîță — imam par mačaka: imama jednog mačka i jednu mačku 2. (bot.) cvetovi nekih biljaka ◊ salka măĭ întîń primovara faśe mîță — vrba prva s proleća pušta mace [Por.] 3. (tehn.) mišolovka (Topla) ◊ [Crn.] ∞ mîț  [Vidi]

3074  mîkarauă  macara  направа  mîkarauă (mn. mîkarîaļe) [akc. mîkarauă] (i. ž.) — (tehn.) 1. naprava, skalamerija ◊ minće kî ĭe maĭstur, da a fakut, saraku, o mîkarauă, kare nuĭe đi ńimika — laže da je majstor, a skelepao je neku skalameriju koja nije ni za šta (Tanda) 2. sprava za vezivanje snopova ◊ đe mult s-a ļegat snuopi ku ćiĭu, la źanunkĭe, da dupa rat a izaflat aĭ nuoštri o mîkarauă, ļigatuare — nekada su se snopovi vezivali likom, na koleno, a posle rata naši su izmislili neku napravu, vezačicu ◊ în vrĭamĭa đi sîśarat, kum tata faśe vro mîkarauă, uodma o vinđe, șîn nuoĭ ĭară am ļegat snuopi ku mîna — u vreme žetve, čim otac izradi neku vezačicu, odmah je proda, i mi opet vezujemo snoplje rukama (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

5168  mîlaĭeț  mălăieț  сочан  mîlaĭeț (mîlaĭață) (mn. mîlaĭeț, mîlaĭeće) [akc. mîlaĭeț] (prid.) — (o plodu) sočan, mek; ukusan ◊ mîlaĭață puaće să fiĭe numa vro puamă kuaptă — sočno može biti samo neko zrelo voće ♦ sin. muaļe [Por.] ∞ muaļe  [Vidi]

6368  mîna  mâna  терати  mîn<u>au>uo mîn, ĭel m<uu>nă)(gl. p.) — terati, goniti ◊ ăl m<uu>nă dr<u>au>ku să f<u>au>kă <u>au>ĭa śe nu tr<uu>be — tera ga đavo da čini ono što ne valja ◊ primov<u>au>ra oĭ<u>au>ri m<uu>nă u<u>ou>ĭļi la munće — u proloće stočari teraju ovce u planinu [Por.]  [Vidi]

4320  mînă  mână  рука  mînă (mn. mîń) [akc. mînă] (i. ž.) — 1. (anat.) ruka, deo telauomu are doă mîń — čovek ima dve ruke ◊ tuota mîna are: palmă ku źeĭśće, kuot șî umîr, ku duauă drĭave întra umăr șî kuot, șă întra kuot șă palmă — svaka ruka ima šaku sa prstima, lakat i rame, sa dvema kostima između ramena i lakta, i lakta i šake 2. (mera) šaka; trunka ◊ ļ-a dat veśińi kîć-o mînă đi samînță, să aĭbă śe să pună-n kîmp — davali su ime susedi po šaku semena, da imaju šta da poseju ◊ atîta a ustańit đi nu ĭ-a ramas ńiś o mînă đi sufļit — toliko se umorio da mu nije ostala ni trunka daha [Por.]  [Vidi]

5003  Mînăstîre  Manastire  Манастирица  Mînăstîre [akc. Mînăstire] (i. ž.) — (ojk.) Manastirica, vlaško selo u opštini Kladovo ◊ Manastirița pe sîrbeșće, da așa Mînăstîre ăĭ ḑiśem — Manastirica na srpskom, a ovako Manastire ga zovemo [Pad.]  [Vidi]

4202  mîndră  mândră  драга  mîndră (mn. mîndre) [akc. mîndră] (i. ž.) — (folk.) draga, ljubavnica; mila osoba ◊ mare ibomńik a fuost, în tuot satu avut kîć-o mîndră — veliki ljubavnik je bio, u svakom selu je imao po jednu ljubavnicu ◊ ĭ-a spus đeșkis: mîndra mĭa, draga mĭa ĭubită, ńimika đin dragu nuostrurekao joj je otvoreno: mila moja, draga moja voljena, mišta od naše ljubavi ♦ (demin.) mîndruță ♦ sin. ibomńikă [Por.] ∞ mîndru  [Vidi]

4060  mînka  mânca  јести  mînkauo manînk, ĭel manînkă) [akc. mînka] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) jesti, uzimati hranu ◊ ăl mînă gazda ka pi lup, da śe va mînka, nu șćiĭe — tera ga gazda k’o kurjaka, a šta će jesti, ne zna 2. (tehn.) ojesti se, otanjiti usled trenja ◊ s-a mînkat uosiĭa la kar, s-a supțîĭat șî s-a frînt în mižluoku drumuluĭ — ojela se osovina na kolima, otanjila se i slomila na sred puta 3. (med.) svrbeti ◊ ăl manînkă pĭaļa, sa skarpină, saraku, ka kînd are rîńe — svrbi ga koža, češe se, siroma, kao da ima šugu 4. (psih.) nasekirati, zabrinuti ◊ sa vaĭtă kă barbatî-su ku bețîĭa luĭ o sî-ĭ manînśe sufļitužali se da će joj muž sa svojim pijanstvom pojesti dušu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4063  mînkatură  mâncătură  оједина  mînkatu (mn. mînkatu) [akc. mînkatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) ojedina, mesto koje se ojelo od tarenja; žljeb ◊ ruata s-a strîmbat ș-a fakut mînkatură ĭn uosiĭe adînkă đi un źeĭśt întrĭeg — točak se iskrivio i napravio ojedinu u osovini duboku ceo prst 2. (geog.) potkop, udubljenje ◊ a batut apa-n mal ș-a fakut mînkatură adînkă în prund — udarala je voda u obalu, i napravila dubok potkop u sprudu [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

2490  mîńe  mâine  сутра  mîńe [akc. mîńe] (pril.) — sutra, idući dan ◊ mîńe ĭe sîrbatuare, nu sa lukră ńimika — sutra je praznik, ne radi se ništa ◊ ĭerĭ, astîḑ șî mîńe am guoșć — juče, danas i sutra imam goste ◊ astîḑ-mîńe, nu sa șćiĭe kînd — danas-sutra, ne zna se kad ◊ traĭesk đi astîḑ pănă mîńe — živim od danas do sutraup. păĭmîńe [Por.]  [Vidi]

5640  mîńikă  mănecă  рукав  mîńikă (mn. mîńiś) [akc. mîńikă] (i. ž.) — rukav ◊ o parće đi înbrîkamînt kare kuprinđe mîna, đi la umîr pănă la palmă — deo odeće koji obuhvata ruku od ramena do šake [Por.] ∞ mînă  [Vidi]

5810  mîńiuos  mânios  љут  mîńiuos (mîńiuasă) (mn. mîńiu, mîńiuasă) [akc. mîńiuot] (prid.) — (psih.) ljut ◊ muĭarĭa ĭe tare mîńiuasă pi uom kă ĭară a veńit bat la kasă — žena je jako ljuta na muža jer opet došao pijan kući ♦ var. mîńiĭat [Por.] ∞ mîńiĭe  [Vidi]

2810  mîrțuagă  mârţoagă  мрцина  mîrțuagă (mn. mîrțuaźe) [akc. mîrțuagă] (i. ž.) — 1. (zool.) mrcina, mršava životinja, kljusina ◊ am o mîrțuagă đi kal, nuĭe đi ńimika, đi źaba ăl arańesk — imam jednu mrcinu od konja, nije ni za šta, badava ga hranim 2. (fig.) lenčuga ◊ ĭel ĭe tare vrĭańik uom, da muĭari-sa ĭe o mîrțuagă guală, nu șću numa đi śe va țîńao — on je jako vredan čovek, a ona je jedna gola mrcina, ne znam samo zašto li je drži ♦ var. îrțuagă [Por.]  [Vidi]

3030  mîrkulă  mârculă ?  каљуга  mîrku (mn. mîrkuļe) [akc. mîrkulă] (i. ž.) — kaljuga ◊ mîrkulă ĭe baltă skundă, tare imuasă — kaljuga je jako prljava plitka bara ◊ laku vićilor s-a fakut mîrkulă — goveđe pojilo pretvorilo se u kaljugu ♦ sin. morśilă [Por.]  [Vidi]

2174  mîrļi  mârli  мркати  mîrļiuo mîrļiesk, ĭel mîrļiașće) [akc. mîrļi] (gl. p. ref.) — mrkati, pariti ovcuuoĭļi s-a mîrļit pi lînga Vińirĭa mare — ovce su se mrkale oko Petkovice ◊ pănă la vrĭamĭa đi mîrļit, berbĭeśi sa oprĭesk ku un pĭaćik đi pînḑă kare ļi sa ļiagă pista burtă, đi sî nu puată sî mîrļiaskă uaĭa kînd ļi vińe sî sîară pi ĭa — do mrkanja ovnovi se obuzdavaju jednim parčetom tkanine koji im se vezuje preko stomaka, da ne mogu da mrče ovcu kad im dođe da skaču na nju [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2175  mîrļit  mârlire  мркање  mîrļitup>1up> (mn. mîrļitu) [akc. mîrļit] (i. ž.) — mrkanje, parenje ovaca ◊ ažuns vrĭamĭa lu mîrļitu uoilor — došlo je vreme mrkanja ovaca ♦ var. (ret.) mîrļitu [Por.] ∞ mîrļi   [Vidi]

2176  mîrļit  mârlit  мркан  mîrļitup>2up> (mîrļită) (mn. mîrļiț, mîrļiće) [akc. mîrļit] (prid.) — mrkan, za grlo u stadu koje se parilo ◊ am triḑăś đi uoĭ, žumataće sînt mîrļiće, žumataće nuimam trideset ovaca, pola je mrkano, pola nije [Por.] ∞ mîrļi  [Vidi]

2177  mîrļitu pomîntuluĭ  mârlitu-pământului  мркање земље  mîrļitu pomîntuluĭ [akc. mîrļitu pomîntuluĭ] (expr.) — (kal.) mrkanje zemlje ◊ mîrļitu pomîntuluĭ a fuost un ađet batrîn la Žuoĭ marĭ, kare gata s-a pĭerdut șă đin minće; akuma sa pumeńiașće unđe șî unđe numa kînd uamińi zbat žuok — mrkanje zemlje bio je stari običaj na Veliki četvrtak, koji se gotovo izgubio i iz pamćenja; danas se pominje samo ponegde kada ljudi zbijaju šalu (Tanda) ◊ am uḑît đi vrun mîrļitu-pomîntuluĭ, puvesta aĭ batrîń, ama n-am înțaļies bińe śi ĭe — čula sam za neko mrkanje zemlje, pričalu su stari, ali nisam dobro razabrala šta je ◊ ĭerburļi primovara slubuod spumă, atunśa pomîntu lukră, sa mîrļiașće đi sî puată sî rođaskă — trave u proleće puštaju penu, tada zemlja radi, mrka se da bi mogla da rodi (Rudna Glava) [Por.] ◊ ĭastă o buĭađe kare slubuađe spumă, mi sa-m pare kă ĭe pula bĭelśi or ruodu pomîntuluĭ, ș-aĭ batrîń kînd a vaḑut aĭa, a ḑîs kî s-a mîrļit pomĭntu, șî ĭe vrĭamĭa đi lukru la pomînt — ima jedna biljka koja ispušta penu, čini mi se da je kozlac, i stari kada su to videli, govorili su da se zemlja mrkala, i da je vreme za poslove u poljoprivredi (Plavna) [Pad.] ♦ up. žu, žoĭ, źu, Žuoĭ marĭmîrļi   [Vidi]

4196  mîrmońi  mormoi  мрмљати  mîrmońiuo mîrmońesk, ĭel mîrmońașće) [akc. mîrmońi] (gl.) — (onom.) mrmljati ◊ muu șîađe în kuot șă mîrmuańe — čiča sedi u ćošku i mrmlja ♦ var. mormońi [Por.] ∞ mîrmońală  [Vidi]

3134  mîrșău  mârșav  снежуљак  mîrșău (mn. mîrșăĭ) [akc. mîrșău] (i. m.) — snežuljak, mali sneg ◊ mîrșau ĭe zapadă mikă, pin kare uoiļi înga măĭ puot să rîkîĭe ku piśuariļi đinainće șî sî paskă ĭarbă — „mršau” je mali sneg, po kome ovce još uvek moga da rčkaju prednjim nogama i pasu travu ♦ var. mîrșu (Tanda) [Por.]   [Vidi]

4660  mîrveńak  veterinar  марвењак  mîrveńak (mn. mîrveńeś) [akc. mîrveńak] (i. m.) — (zast.) (vet.) marvenjak, veterinar ◊ mîrveńak ĭe duoltur đi viće — marvenjak je lekar za stoku ◊ mîrveńeśi în saćiļi nuaștre a veńit dupa ratu ku mńamțî — marvenjaci su u naša sela došli posle rata sa Nemcima ◊ aĭ batrîń n-a șćut đi mîrveńeś, tot nat a șćut sîngur să ļekuĭe tuaće buaļiļi în viće — stari nisu znali za marvenjaka, svako je sam znao da leči sve bolesti stoke [Por.]  [Vidi]

4018  mîrză  ură  мржња  mîrză (mn. mîrză) [akc. mîrză] (i. ž.) — mržnja ◊ mîrza întra iĭ țîńe înga đin kopilariĭe — mržnja između njih traje još od detinjstva ◊ a trait ku ańi ka lumĭe sîrbaćikă, ku mîrză șî ku sfadă — živeli su godinama kao divljaci, u svađi i u mržnji [Por.] ∞ mîrzî  [Vidi]

3590  mîsurat  măsurat  мерење  mîsuratup>1up> (mn. mîsuratu) [akc. mîsurat] (i. s.) — merenje, uvrđivanje mere, korišćenjem neke merne jedinice ◊ mîsuratu lunźimi sa faśe ku mĭetîru, da greotățî ku kîntarĭumerenje dužine vrši se metrom, a težine kantarom ◊ la Sînźuorḑ sa mînă uoĭļi la mîsurat, sî sa vadă kare kît lapće dă — na Đurđevdan se ovce teraju na merenje, da se vidi koja koliko mleka daje [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

3591  mîsurat  măsurat  мерен  mîsuratup>2up> (mîsurată) (mn. mîsuraț, mîsuraće) [akc. mîsurat] (prid.) — meren, izmeren, kome je određena mera, korišćenjem utvrdjene merne jedinice ◊ [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

5703  mîtahală  matahală  монструм  mîtahală (mn. mîtahaļe) [akc. mîtahală] — (mit.) monstrum ◊ mîtahală ĭe insă đi pin povĭeșć, śuava mare, urît șî ku narauumatahala je biće iz priča, nešto veliko, ružno i zle naravi ◊ a visat kă a prinso o mîtahală, ș-astupato pănă nu ĭ-a sarit uoki đin kap — sanjala je da je šćepao neki monstrum, i davio dok joj nisu iskočile oči iz glave ♦ var. mătakală (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4311  mîtańi  repara  мајсторисати  mîtańiuo mîtańesk, ĭel mîtańașće) [akc. mîtańi] (gl.) — (iron) majstorisati, petljati ◊ a veńit maĭsturu, a mîtańit pi lînga kar un śas șî măĭ bińe, șî s-a lasat, śkă, karu ĭe rău strîkat — došao majstor, petljao oko kola sat i više i batalio, kaže, kola su u teškom kvaru [Por.]   [Vidi]

4112  mîtaśină  mătăcină  матичњак  mîtaśină (mn. mîtaśiń) [akc. mîtaśină] (i. ž.) — (bot.) matičnjak, pčelinja metvica (Melissa officinalis) ◊ mîtaśina ĭe buĭađe ku fluare albă, șî ku mirus frumuos — matičnjak je biljka sa belim cvetom i lepim mirisom ◊ đin mîtaśină sa fĭarbe ćaĭ tare bun đi ińimă kînd zbaće, đi durĭerĭ la burtă, đi ustańală, șî đi alće durĭerĭ — od matičnjaka se kuva čaj jako dobar za srce kad lupa, za bolove u stomaku, za umor i drugo bolesti [Por.]  [Vidi]

2883  Mîtkalău  Mâtcălâu  Мали Ускрс  Mîtkalău [akc. Mîtkalău] (i. m.) — (kal.) Mali uskrs ◊ Mîtkalău kađe în marța aduoĭļa dupa Pașć — Mali uskrs pada u drugi utorak posle uskrsa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6320  mîzgă  mâzgă  меzгра  m<uu>zgă [akc. mîzgă] (i. ž.) — (bot.) mezgra, biljni sok (Succus arboris), beljika ◊ buśinu sa faśe đin kuažă đi ćiĭ kînd ĭe ćiĭu în mîzgă — bušin se pravi od lipove kore kad je lipa u mezgri [Por.]  [Vidi]

4887  mîșńik  mâșnic  мучњак  mîșńik (mn. mîșńiśe) [akc. mîșńik] (i. s.) — (tehn.) mućnjak ◊ mișńiku ĭe sanduk đi ļemn în muară, în kare kađe fańina, mîśinată supt pĭatra muori — mučnjak je drveni sanduk u vodenici, u koji pada brašno, samleveno pod vodeničnim kamenom [Por.] ♦ dij. sin. ladă [Buf.] ∞ muară  [Vidi]

42  mĭenge  menghină  менгеле  mĭenge (mn. mĭengiļe, mĭenź) [akc. mĭenge] (i. ž.) — mengele, zanatlijska sprava za stezanje i presovanje ◊ la strîns bińe, ka-n mĭenge — stegao ga je dobro, kao u mengelama [Por.] ♦ /< (grč. magganon, tur. mengene, Вујаклија1980)   [Vidi]

4079  mĭerkurĭ  mercuri  среда  mĭerku (mn. mĭerkure) [akc. mĭerkurĭ] (i. ž.) — (kal.) sreda ◊ mĭerkurĭ ĭe ḑîua a trĭļa în stamînă, kađe întra marța șî žuoĭa — sreda je treći dan u nedelji, pada između utorka i četvrtka ◊ rumîńi aĭ batrîń tuoț a postît mĭerkurĭa — stari Vlasi su svi postili sredomup. Mĭerkurĭa șubĭaļilor [Por.] ♦ dij. var. mńerku (Osnić) [Crn.] ∞ stamînă  [Vidi]

5780  Mĭerkurĭa șubĭaļilor  Mercurea șubialilor  Шибљина среда  Mĭerkurĭa șubĭaļilor [akc. Mĭerkurĭa șuaļilor] (sint.) — (kal.) Šibljina sreda ◊ Mĭerkurĭa șubĭaļilor ĭe ḑîua înainća lu Žuoĭ marĭ, kînd muĭeriļi adună șubĭaļe đi mîńeḑî đi fuok la morminț — Šibljina sreda je dan uoči Velikog četvrtka, kada žene sakupljaju šiblje za sutrašnju vatru na groblju ◊ s-a frîng numa uskaturĭ đi buož, đ-alun or đi fag, șî s-a pun pe traĭstă kă nuĭe bun să ažungă đe pomînt — lome se samo suvarci od burjana, leske ili bukve, i stavljaju na torbu, jer nije dobro da dođu u dodir sa zemljom ◊ sarśina đe șubĭaļe s-atîrnă supt strĭešîn, șî đ-akolo muĭeriļi o ĭau pe traĭstă mîńeḑî đimińața đinuapće, ș-o duk la morminț — naramak šiblja okači se pod nadstrešnicu, i odande je žene uzimaju sutradan rano ujutru, i na torbi nose na grobljeup. Žuoĭ marĭ [GPek] ∞ mĭerku  [Vidi]

2888  mĭeu  meu  мој  mĭeu [akc. mĭeu] (zam.) — moj ◊ tata mĭeu a perit ćinîr, da muma mĭa a trait mult — moj otac je poginuo mlad, a moja majka je živela dugo ◊ śe pula mĭa va măĭ vrĭa uomo-la ku mińe — šta li još koj moj hoće onaj čovek sa mnom ◊ a mĭeu, a tĭeu, a luĭ, a luor: tot una ĭe — moje, tvoje, njegovo, njihovo: svejedno je [Por.] ♦ dij. var. mĭev (Krepoljin) ◊ mult mi duor după a mĭev puuor — mnogo čeznema za mojim pilencetom (ljubavnicom) [Hom.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2618  Mlađen  Mlagen  Младен  Mlađen [akc. Mlađen] (i. m.) — (antr.) (inov.) l.i. Mladen ◊ dakă vrun Mlađen are kopiĭ șî ńepuoț, șî dakă đin iĭ sa mulțăsk brîńe, firu luĭ kapîtă poļikră Mlăđeńieșći — ako neki Mladen ima decu i unuke, i ako se od njih namnože generacije, njegovi potomci dobiju nadimak Mladenovići ◊ kînd nume Mlađen sa skurtă đin milă, sa kapîtă poļikră Đenă, or Đenkă — kada se ime Mladen od milja skrati, dobija se nadimak Đena, ili Đenka ♦ var. Mlađien [Por.]  [Vidi]

2619  Mlađeńeșći  Mlagenești  Младеновићи  Mlađeńeșći [akc. Mlađeńeșći] (i. m.) — (antr.) Mladenovići, vlaški nadimak i prezime mnogih rodova, nastao od l.i. Mlađen ◊ Mlađeńeșći sînt firu alu Mlađen — Mladenovići su potomci Mladena ♦ var. Mlađeńieșći, Mlîđeńieșći (ḑîśe lumĭa batrînă — izgovaraju stariji ljudi) ◊ unu đin Mlîđeńeșći are poļikră Mlîđeńiesku: Truță Mlîđeńiesku ĭe đin Mlîđeńieșći, đi la Ļiskuauă — jedan od Mladenovića ima nadimak Mlađenjesku: Truce (Petar) Mlađenjesku je od Mladenovića iz Leskova [Por.] ∞ Mlađen  [Vidi]

5064  mńaḑa nuopțî  mează-noapte  север  mńaḑa nuopțî [akc. mńaḑa nuopțî] (sint.) — 1. (strana sveta) sever ◊ mńaḑa nuopțî ĭe parća lumi unđe suariļi ńiśkînd nu trĭaśe — sever je strana sveta gde sunce nikad ne prolazi ♦ sin. đi țîganu 2. (doba dana) ponoć ◊ la mńaḑa nuopțî ĭes tuoț moruońi, ńikruśațî ș-alalće vîlve nopțășć kare spomiînta lumĭa— u ponoć izlaze svi vampiri, nekrštenci i druge noćne ale koje plaše ljude 3. (demon.) Šumska Majka ◊ pin ńișći saće în Rîu Porĭeśi la Muma Paduri iĭ ḑîk șî Mńaḑa Nuopțî — u nekim selima Porečke Reke Šumsku Majku zovu još i Ponoćnica [Por.]  [Vidi]

3442  mńamț  neamţ  Немац  mńamț (mn. mńemț) [akc. mńamț] (i. m.) — (zast.) Nemac, pripadnik nemačkog naroda ◊ în ratu ku mńamțî, pi dĭeda la întîļerit în Rumîńiĭe, ș-akolo kînd a spus kî ĭe rumîn ș-a vaḑut kă vorbĭașće bun rumîńașće, iĭ la slubaḑît la kasă — za vreme rata sa Nemcima, dedu su internirali u Rumuniju, i tamo kad je rako da je Vlah i kad su videli da dobro govori vlaški, oni su ga pustili ♦ var. ńamț [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3182  mńare  miere  мед  mńare (mn. mńare) [akc. mńare] (i. ž.) — 1. (nutr.) med ◊ mńarĭa fak albińiļi — med prave pčele ◊ mńarĭa ĭe măĭ mare dulśață — med je najveći slatkiš [Por.] ◊ la bubuoń sa puńe mńarĭe đi stup, mestakată ku fańină đi uorḑ — na čir se stavlja pčelinji med, pomešan sa ječmenim brašnom (Osnić) [Crn. ] 2. smola sa voćki ◊ prunu faśe mńare, kare lumĭa o manînkă, kî ĭe dulśe — šljiva pravi smolu koju ljudi jedu, jer je slatka ♦ var. mńiare [Por.] ♦ dij. sin. kļeĭ (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. var. mĭere (Majdanpek) [Buf.] 3. šećer ◊ s-a dus kopilu în sat sî kumpirĭe kîta mńarĭe, sî fak vro dulśață đi prînḑ, șî înga nuĭe — otišlo je dete u selo da kupi malo šećera, da napravim neki slatkiš za ručak, i još ga nema (Osnić) [Crn.] ♦ up. albină  [Vidi]

5439  mńeḑ  mez  средина  mńeḑ (mn. mńeḑu) [akc. mńeḑ] (i. s.) — sredina 1. (o materiji) unutrašnji, središnji deo; srce ◊ mńeḑu pîńi — sredina hleba ◊ ... 2. (o vremenu) polovina vremenske jedinice ◊ mńeḑu nuopțî — ponoć ◊ mńeḑu parĭasîmiļi — polovina četrdesetnice, uskršnjeg posta [Por.]   [Vidi]

49  mńoriță  mioriţă  овчица  mńoriță (mn. mńoriț) [akc. mńoriță] (i. ž.) — (demin.) ovčica 1. mlada ovca ◊ mńoriță ĭe uaĭe ćinîră — mnjorica je mlada ovca 2. ovca koja se prva ojagnjiuaĭa kare fată măĭ întîń în stînă — ovca koja se prva ojagnji u stadu [Por.] ∞ uaĭe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4119  modîlkă  modâlcă  гука  modîlkă (mn. modîlś) [akc. modîlkă] (i. ž.) — (zast.) (med.) guka, izraslina; zadebljanje; čvorić ◊ kînd kopilu raśiașće, iĭ sa înflă lăturuońi, iĭ sa faśe o modîlkă în gît șî ĭel suflă grĭeukad se dete prehladi, nateknu mu krajnici, napravi mu se neka guka u grlu, i ono teško diše [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6115  moļidvă  agheazmă  света водица  moļidvă (mn. moļidve) [akc. moļidvă] (i. ž.) — (rel.) sveta vodica ◊ moļidva ĭe apă kare la Boćaḑă o śećașće popa, ș-o-nparće la kređințuoșî kare în ḑîua-ĭa vin adîns dupa ĭa — sveta vodica je voda koju na Bogojavljanje očita sveštenik, i deli vernicima koji tog dana dolaze posebno zbog nje ◊ aĭ miĭ ńiśkînd nu s-a dus la bisîarikă, numa kîćodată mama sa duśa dupa moļidvă, să stropĭaskă vićiļi đi buaļe — moji nikad nisu išli u crkvu, samo je baba ponekad odlazilla da uzme svetu vodice, da škropi stoku protiv bolesti ♦ sin. apă sfîntă [Por.]  [Vidi]

3426  momĭent  moment  тренутак  momĭent (mn. momĭentu) [akc. momĭent] (i. s.) — trenutak, tren; čas; prilika; momenat ◊ sa-ntuors, kă a vaḑut kă nuĭe bun momĭent đ-așa lukru — vratio se, jer je video da nije dobar trenutak za takav posao ◊ în momĭent bun aĭ veńit, tuman vorbim đi ćińe — u pravi čas si došao, upravo pričamo o tebi [Por.]  [Vidi]

5723  momuată  vrăjitură  вражбина  momuată (mn. momuaće) [akc. momuată] (i. ž.) — (mag.) vražbina, nagaznica ◊ momoată ĭe vro lomană đeskîntată șă lupadată în drum unđe trĭek aĭ đeskîntaț, or atîrnată vrunđeva sî sa vadă ka un sămn kare trăbe să ļi dukă răuvražbina je neka prebajana stvar, bačena na put kojim prolaze prebajane osobe, ili okačena negde da se vidi kao znak koji treba da im donese zlo ♦ var. mamu ♦ sin. vražîtu, sămn [Por.] ∞ vražî  [Vidi]

4909  morariță  morăriță  воденичарка  morariță (mn. morariț) [akc. morariță] (i. ž.) — vodeničarka ◊ morarița ĭe muĭarĭa morarĭuluĭ, kare đes lukra ku ĭel la muară, or a ramas văduva șî sîngură puartă griža đi muară — vodeničarka je žena vodeničara, koja često sa njim radi na vodenici, ili koja je ostala udovica pa sama vodi brigu o vodenici ♦ supr. morarĭ [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4908  morarĭ  morar  воденичар  morarĭ (mn. morarĭ) [akc. morarĭ] (i. m.) — vodeničar ◊ morarĭu ĭe uom kare are muară, or kare lukră ku muara — vodeničar je čovek koji ima vodenicu, ili koji radi na vodenici ◊ morarĭ kare are muară kunoskută, kapîtă poļikră „morarĭ” kare trĭaśe șă pi ńepoțî luĭ — vodeničar koji ima poznatu vodenicu, dobija nadimak „morar” koji prelazi i na njegovo potomstvo [Por.] ∞ muară  [Vidi]

5535  morminț  cimitir  гробље  morminț (mn.) [akc. morminț] (i. s.) — groblje ◊ mormințî sînt luok unđe sînt îngropaț aĭ muorț — groblje je mesto gde su pokopani mrtvi ◊ la tuata sîrbatuarĭa s-a duk muĭeriļi la morminț sî tamîńe pĭ-a-ĭ muorț — na svaki praznik idu žene na groblje, da prekade mrtve ♦ / < mn. mormînt ♦ sin. gruopișće [Por.] ∞ muarće   [Vidi]

4198  mormodală  siluetă  силуета  mormodală (mn. mormodaļe) [akc. mormodală] (i. ž.) — (mit.) silueta, priviđenje; utvara ◊ mormodală măĭ đes ĭasă kînd ĭe śață, kap đi murg, or nuapća pin sańin — silueta se priviđa samo kad je magla, sumrak ili po vedroj noći ◊ mormodala auḑ kă vińe kîtra ćińe ka o gramadă, da nu vĭeḑ kalumĭa śi ĭe — siluetu čuješ da se kreće ka tebi kao neka gomila, ali ne nazireš jasno šta je ♦ sin. mugunđață, nalu [Por.]  [Vidi]

3026  morśilarĭ  mocirlari  блатиште  morśilarĭ (mn. morśilarĭe) [akc. morśilarĭ] (i. s.) — blatište, blatno mesto ◊ s-a tras apa, ș-a ramas numa un morśilarĭ boznakît — voda se povukla, i ostalo je samo jedno ogromno blatište [Por.] ∞ morśilă  [Vidi]

3025  morśilă  mocirlă  блато  morśilă (mn. morśiļ) [akc. morśilă] (i. ž.) — blato; kaljuga ◊ kopiĭi tună în kasă înkalțaț, șî duk morśilă pi opinś — deca ulaze obuvena u kuću, i unose blato na opankama ◊ tata faśe morśilă đi ļipit ștala — otac pravi blato da oblepi štalu ◊ đemult șî kășîļi a fuost ļipiće ku morśilă — nekad su i kuće bile oblepljene blatom ♦ sin. imală, mîrku [Por.] ♦ dij. sin. naroĭ (Lubnica) [Crn.]  [Vidi]

3027  morśiluos  mocirlos  блатњав  morśiluos (morśiluasă) (mn. morśilu, morśiluasă) [akc. morśiluos] (prid.) — blatnjav, kaljav, prljav ◊ a kaḑut în baltă, ș-a veńit la kasă tuot morśiluos — pao je u baru, i došao kuči sav blatnjav ♦ sin. imuos [Por.] ∞ morśilă  [Vidi]

3509  mortaśină  mortăcină  лешина  mortaśină (mn. mortaśiń) [akc. mortaśină] (i. ž.) — lešina, truplo umrlog bića ◊ a ramas o mortaśină kîńaskă în mižluoku drumuluĭ, nu sa puaće treśa đi putuare — ostala je pseća lešina na sred puta, ne može se proći od smrada ♦ var. mortaśuńe [Por.] ∞ muarće  [Vidi]

5833  moruaĭkă  moroaică  вампирица  moruaĭkă (mn. moruaĭśe) [akc. moruaĭkă] (i. ž.) — (demon.) vampirica ◊ moruaĭka ĭe moruoń fămeĭesk, ama sa pumeńașće numa pin đeskînćiśe, ka parĭakĭa lu muruoń, alće povĭeșć đi ĭa nus — vampirica je ženski vampir, ali se pominje samo u bajalicama kao vampirov par, drugih priča o njoj nema [Por.] ∞ moru  [Vidi]

3714  moruoń  moroi  вампир  moru (mn. moru) [akc. moruoń] (i. m.) — (demon.) vampir ◊ moruu ĭe un fĭeļ đi ală, vrun sufļit în kare sa profaśe uomo-l muort, dakă a fakut vrun pakat greu pănă a fuost viuvampir je neka vrsta ale, neki duh u koji se pretvara umrli čovek, ako je učinio neki težak greh dok je bio živ ◊ trupu moruuluĭ n-are ńiś karńe ńiś uasă, numa ĭe vrun sufļit muaļe ka pipćiĭuvampirovo telo nema ni meso ni kosti, nego je neki duh, mekan kao pihtije ♦ var. moru ♦ sin. strigu, prikoļiś [Por.] ∞ ală  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4481  moșćeńituorĭ  moștenitor  баштинаш  moșćeńituorĭ (mn. moșćeńituorĭ) [akc. moșćeńituorĭ] (i. m.) — (zast.) baštinaš, naslednih ◊ moșćeńituorĭ ĭe fiu kare moșćeńeașće moșîĭa đi la parinće — baštinaš je sin koji nasleđuje imanje od roditelja ◊ fata a putut să fiĭe moșćeńituare numa kînd n-avut fraț — ćerka je mogla biti baštinašica samo ako nije imala braćeup. moșîĭe [Por.]  [Vidi]

4340  motîrśit  cheltuit  потрошен  motîrśit (motîrśită) (mn. motîrśiț, motîrśiće) [akc. motîrśit] (prid.) — (zast.) potrošen, proćerdan; protraćen ◊ mulț kare s-a gîzdarit ku furaluk, la urmă a gaćit ku averĭa motîrśită — mnogi koji su se obogatili lopovlukom, na kraju su završili sa proćerdanom imovinom [Por.] ∞ motîrśi   [Vidi]

3922  motîrșî  motroși  петљати  motîrșîuo motîrșăsk, ĭel motîrșiașće) [akc. motîrșî] (gl. p. ref.) — petljati, majati, zamajavati ◊ nu puaće să vină điluok, kă măĭ are să motîrśaskă pi lînga un kar — ne može da dođe odmah, jer ima još da petlja oko nekih kola ◊ a motîrșîto ku vuorbe guaļe, pănă nu ĭ-a krapat uoki ku kare are trĭabă — zamajavao ju je praznim pričama, dok joj nije puklo pred očima s kim ima posla [Por.]  [Vidi]

5702  motofļață  motoflete  будалина  motofļață (mn. motofļeț) [akc. motofļață] (i. s.) — budalina, gluperda ◊ s-a vaḑut ḑiua đintîń la șkuală kî ĭe kopilu o motofļață mare — videlo se prvog dana u školi da je dete velika budala ♦ var. mîtafļață ♦ sin. nîtafļață [Por.]  [Vidi]

2106  možđi  mojdi  мождити  možđiuo možđiesk, ĭel možđiașće) [akc. možđi] (gl. p.) — možditi, gnječiti, muljati; žvakati; sitniti, drobitiușć rîdaśina đi popiļńik, șî kînd pļeś la źuok, možđieșć un părśeluț în gură șă-l șkipĭ, să nu-ț pută sufļituosušiš koren kopitnjaka, i kad pođeš na igranku, sažvaćeš i ispljuneš jedno parčence, da ti dah ne bi smrdeo iz usta [Por.]  [Vidi]

4482  moșîĭe  moșie  дедовина  moșîĭe (mn. moșîĭ) [akc. moșîĭe] (i. ž.) — (zast.) dedovina; imovina, posed; nasledstvo ◊ moșîĭa ĭe averĭa uomuluĭ kare a moșćeńito đi la stramoșî luĭ — dedovina je čovekova svojina, koju je nasledio od predaka ◊ đimult s-a purtat griža să nu sa pĭardă đin moșîĭe ńiś o brĭazdă đi pomînt — nekad se vodilo računa da se od dedovine ne izgubi ni brazda zemlje ♦ sin. averĭe [Por.]  [Vidi]

4027  muakă  moacă  ђока  muakă (mn. muaśe) [akc. muakă] (i. ž.) — (hip.) (vulg.) đoka, izgovor uz pokazivanje lakta ◊ e, muaka ăl măĭ prinđe, ĭut ĭe ka sfulđerue, đoka će ga uhvatiti, brz je kao munja ◊ ăći-ț muaka! — evo ti kurac! ♦ sin. pu, pulaĭkă, mokafel, mokar, ńetku [Por.] ∞ pu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2162  muaļe  moale  мек  muaļe (mn. mu) [akc. muaļe] (prid.) — mek 1. (za materijal) mek, savitljiv ◊ pļiek muaļe — meki pleh, koji se lako savija ◊ žîță muaļe — meka žica ◊ ļiemn muaļe — meko drvo ◊ pîńe muaļe — meki hleb 2. (za čoveka) mlitav; slab, slabašan — ◊ uom muaļe, fara pućiare — slab čovek, bez snage ◊ am ḑakut đi apukat, șî înga mis muaļe, fara pućiare — preležao sam griup, i još uvek sam mlitav, bez snage 3. (fig.) slabić, bez karaktera ◊ muaļe, n-are vuorba luĭ, sa dă dupa tuot nat kum baće vîntuslabić, nema svoju reč (=stav, mišljenje), povodi se za svakim kako vetar duva [Por.]  [Vidi]

2215  muară  moară  воденица  muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) vodenica ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — ljudi nisu mogli da žive bez vodenice ◊ muară la apă — vodenica potočara ◊ muară la vînt — vodenica na vetar; vetrenjača ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukom ◊ morarĭ — vodeničar ◊ muară la vînt — vetrenjača ◊ rînd la muară — red, raspored korišćenja vodenice ◊ rîndaș la muară — deoničar koji ima udeo u vodenici(ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîăukada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijom [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [Dun.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3508  muarće  moarte  смрт  muarće (mn. muorț) [akc. muarće] (i. ž.) — smrt ◊ muarća ĭa uomu kînd iĭ ĭasă sufļitusmrt uzima čoveka kad mu izađe duša ◊ muarće ușuară are uomu kare n-a fakut ńiś un pakaće, ș-a krĭeḑut în dumńeḑîulaku smrt ima čovek koji nije počinio ni jedan greh, i verovao je u boga ◊ muarće grĭa are pîkatuosutešku smrt ima grešnik ◊ muarće fîră lumanarĭe ĭe mare pakat đi aĭ viĭ, kare nu l-a pazît pĭ-al muort, sî-ĭ aprindă lumanarĭa kînd a vaḑut kî-ĭ ĭasă sufļitusmrt bez sveće je veliki greh za žive, jer nisu čuvali samrtnika, da mu upale sveću kad su videlu da mu duša izlazi ◊ muarće ku zuort — brza, naprasna smrt ◊ (u izr.) kobĭașće la muarće — priziva smrt [Por.]  [Vidi]

3546  muașă  moașă  бабица  muașă (mn. muașă) [akc. muașă] (i. ž.) — babica ◊ muașă ĭe muĭare kare nașće muĭerĭ greuańe — babica je žena koja porađa trudnice ◊ n-a putut să fiĭe tuata muĭare muașă, în sat đemult puaće-fi a fuost numa doă-triĭ sprimiće đ-așa lukrunije mogla da bude svaka žena babica, u selu je nekad bilo svega dve-tri žene sposobne za takav posao ◊ tot nat a șćut kare a fuost muașa luĭ, șa poștoito păna la muarće — svako je poznavao svoju babicu, i poštovao je sve do smrti ◊ muașa a taĭat buriku la kopil pi rastău đi žug, să fiĭe kopilu sînatuos — babica je detetu sekla pupak na palici jarma, da dete bude zdravo ♦ / < mu [Por.] ∞ mu  [Vidi]

5613  muțî  muți  онемити  muțîuo muțăsk, ĭel muțașće) [akc. muțî] (gl.) — (med.) onemitiuomu muțîașće kînd pĭarđe pućarĭa să vorbĭaskă — čovek onemi kad izgubi moć da govoriuomu puaće muțî șî đi vro frikă mare — čovek može onemiti i od nekog velikog straha [Por.] ∞ mut  [Vidi]

5614  muțîme  muțime  мутавост  muțîme (mn.) [akc. muțîme] (i. ž.) — (med.)(ret.) mutavost ◊ kopilu taśe ku ḑîļiļi, s-a spumîntat parințî kî s-a pus pi ĭel muțîmĭa — dete ćuti danima, roditelji su se uplašila da ga nije uhvatila mutavostup. muțală [Por.] ∞ mut  [Vidi]

79  mugaĭală  muget  мукање  mugaĭală (mn. mugaĭеlurĭ) [akc. mugaĭală] (i. ž.) — (izob.) običaj za „isterivanje” suše iz sela ◊ mugaĭală ĭe ađet batrîn kare a fuost pastrat în Osńiśa — „mukanje” je bio običaj koji se sačuvao u Osnićuup. muźală [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3972  mugunđață  mogândeață  утвара  mugunđață (mn. mugunđeț) [akc. muguață] (i. ž.) — (demon.) utvara, priviđenje; silueta ◊ mugunđața sa faśe în kap đe murg, kînd nu sa nazîrĭașće ńimika — utvara se javlja u sumrak, kada se ne razaznaje ništa ♦ sin. nalu, mormodală [Por.]  [Vidi]

4642  muĭare  muiere  жена  muĭare (mn. muĭerĭ) [akc. muĭare] (i. ž.) — žena; supruga ◊ satu ĭe pļin đi muĭerĭ ńimîritaće — selo je puno neudatih ženauomu a dat dumńeḑîu, da muĭarĭa drakubog je stvorio čoveka, a ženu đavo ◊ o gramadă đi muĭerĭ sa dusîră la morminț — gomila žena ode na groblje ◊ asta ĭe muĭarĭa mĭa — ovo je moja žena ◊ muĭarĭa lu tuoĭa ĭe întođiuna măĭ bună đikît anuastră — tuđa žena je uvek bolja od naše ◊ muĭare greuańe, muĭare înkarkată — trudnica ♦ sin. soțîĭe [Por.]  [Vidi]

2639  muĭerĭeļńik  muierelnic ?  женскаст  muĭerĭeļńik (muĭerĭeļńikă) (mn. muĭerĭeļńiś, muĭerĭeļńiśe) [akc. muĭerĭeļńik] (prid.) — (psih.) ženskast, koji ima ženske osobine; (fig.) „ženski Petko” ◊ muĭerĭeļńik ĭe uom kare lukră lukrurĭ muĭerĭeșć: spală vasurļi, vaśe đi mînkare, faśe la śarapĭ ... — ženskast je čovek koji radi ženske poslove: pere sudove, sprema hranu, štrika čarape ... ♦ var. muĭerńik, muĭarńik [Por.] ∞ muĭare  [Vidi]

2638  muĭerușkă  muierușcă  женица  muĭerușkă (mn. muĭerușkĭ) [akc. muĭerușkă] (i. ž.) — (demin.) ženica, mala žena ◊ s-a-nsurat șî ĭel, saraku, a luvat o muĭerșkă fara parinț — oženio se i on, siroma, uzeo jednu ženicu bez roditelja ♦ / muĭarĭe + suf. ușkă [Por.] ∞ muĭarĭe  [Vidi]

2605  mukĭe  muche  телуће  mukĭe (mn. mu) [akc. mukĭe ] (i. ž.) — 1. (tehn.) teluće, tupa strana sečiva ◊ mukĭe au sakurĭa, tîrnakuopu șî sapa — ušice imaju sekira, trnokop i motika 2. ivica, obod; okrajak ◊ marźina pîńi, kare ĭe kuaptă-n śirińe șî ĭe totîrlată, sa kĭamă mukĭe — obod hleba, koji je pečen u crepulji pa je okrugao, zove se „mukja” ◊ kînd sa śopļiașće bîrna, dunga-ĭa đirĭaptă sa kĭamă mukĭe — kada se teše greda, ona prava ivica zove se „mukja” ◊ držaļa đi kuasă sa śopļiașće în patru mukĭe — držalje za kosu teše se četvrtasto [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5610  mulțami  mulțumi  захваљивати  mulțamiuo mulțamĭesk, ĭel mulțamĭașće) [akc. mulțami] (gl.) — zahvaljivati ◊ sa-nkină șî mulțamĭașće la sfîntu prazńikuluĭ pintru sînataća alu tuoț đin kasă — klanja se i zahvaljuje slavskom svecu za zdravlje svih ukućana ◊ ma-nvațat muma să ḑîk „mulțamĭesk” la tot nat kare-m faśe vro bunataće — naučila me je majka da kažem „hvala” svakom ko mi učini neko dobro [Por.] ∞ mult  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5611  mulțamire  mulțumire  захвалност  mulțamire (mn. mulțamirĭ) [akc. mulțamire] (i. ž.) — zahvalnost; zahvaljivanje ◊ la urmă aratat mare mulțamire pintru tuot ś-am fakut đi iĭ — na kraju su pokazali veliku zahvalnost za sve što smo učinili za njih [Por.] ∞ mult  [Vidi]

5609  mulțîmĭe  mulțime  мноштво  mulțîmĭe (mn. mulțîmĭ) [akc. muîmĭe] (i. ž.) — mnoštvo, množina ◊ s-a adunat o mulțîmĭe đi inș, ka kînd žuakă ursuskupilo se mnoštvo ljudi, kao kad igra mečka ◊ kînd vuorba arată śuava măĭ mult đi unu, ḑîśem kă ĭe vuourba-ĭa în mulțîmĭe — kad reč označava nešto više od jednog, kažemo da je ta reč u množini ♦ var. mulțîme ♦ supr. sîngurimĭe [Por.] ∞ mult  [Vidi]

2832  mulgar  mulgar  музар  mulgar (mn. mulgarĭ) [akc. mulgar] (i. m.) — muzar, onaj koji muze ◊ mînăm uoiļi la muls, da la ușa strunźi ļi așćată mulgari ku gaļețîļi sprimiće — teramo ovce na mužu, a na ulazu u tor čekaju ih muzari sa spremljenim vedricama ♦ var. mulgarĭun mulgarĭ bun, mulźe stîna đi pi fuga — jedan dobar muzar, pomuze stado brzo ♦ var. mulgatuorĭ [Por.] ∞ mulźe  [Vidi]

3579  mulgașă  mulgaș  мужљива  mulgașă (mn. mulgașă) [akc. mulgașă] (prid.) — (o muznoj stoci) mužljiva, koja se lako muzeuaĭe mulgașă — ovca mlekulja, koja se lako muze ♦ supr. vîrtuasă [GPek] ∞ mulźe  [Vidi]

2830  mulgatuare  mulgătoare  музара  mulgatuare (mn. mulgatuorĭ) [akc. mulgatuare] (i. ž.) — 1. muzara, krava, ovca ili koza koja se muze ◊ am o vakă mulgatuare, da una ĭe starpă — imam jednu kravu muzaru, i jednu jalovicu [Por.] 2. muznica na toru ◊ mulgatuare ĭe luoku la ușa strunźi, unđe șăd mulgatuori șă mulg uoiļi, or kapriļi — muznica je mesto na vratnicama tora, gde sede muzari i muzu ovce ili koze (Jasikovo) [GPek] ∞ mulźe  [Vidi]

2831  mulguasă  mulgătoare  лакомужна  mulguasă (mn. mulguașă) [akc. mulguasă] (prid.) (samo u ž. r.) — lakomužna, koja se lako muze (obično za kravu, ovcu ili kozu) ◊ vaka nuastră ĭe mulguasă, puot kopiĭi s-o mulgă — naša krava je lakomužna, mogu deca da je muzu ◊ mulguasă ĭe vaka kare are mare sfîrk la pulpĭe — lakomužna je krava koja ima veliku rupicu na vimenu ♦ supr. vîrtuasăup. vîrtuos [Por.] ♦ var. mulgașă (Leskovo) [GPek]∞ mulźe  [Vidi]

3578  muls  muls  мужа  muls (mn. mulsu) [akc. muls] (i. s.) — mužauoĭļi s-a mulg la ușa strunźi — ovce se muzu na vratima tora ◊ mulsu ĭe lukru grĭeu, kă đi ĭa ći duor mîńiļi — muža je težak posao, jer od nje bole ruke ♦ var. mulsuare ◊ mulsuare la baśiĭe arată kare o să fiĭe baśol mare ku măĭ mult lapće — muža na bačiji pokazuje ko će biti veliki bač sa najviše mleka [Por.] ∞ mulźe  [Vidi]

2829  mulźe  mulge  мусти  mulźeuo mulg, ĭel mulźe) [akc. mulźe] (gl. p. ref.) — 1. musti, izvlačiti prstima mleko iz vimena životinja ◊ am învațat să mulg vaśiļi înga pănă am fuost mik — naučio sam da muzem krave još dok sam bio mali 2. (fig.) iskorišćavati nekoga, izvlačiti iz njega neku korist ◊ o prostavĭelă đi uom, nu vĭađe kît ăl mulźe ibuomńika — prostačina od čoveka, ne vidi koliko ga ljubavnica muzeup. smulźe [Por.]  [Vidi]

3197  mumă  mumă  мама  mu (mn. mume) [akc. mumă] (i. ž.) — mama, majka ◊ mumă ćinîră — mlada majka ◊ mumă vitrîgă — maćeha ◊ mumă đi sufļit — pomajka ◊ muma lu mama — babina majka, baba ◊ mumîńiļi nuaștre sînt đi o samă — naše majke su vršnjakinje ◊ a lasat uomu, șî s-a prontuors la mumî-sa — ostavila je muža i vratila se svojoj majci ◊ kopiļe, śe lukră mum-ta? — dete, šta ti radi majka? ◊ mumî-ta ĭe aldrakuluĭ muĭare — majka ti je vragolasta žena ◊ (demon.) Muma Paduri — Šumska Majka ♦ var. muĭkă, maĭkă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4104  Munț-aĭ albĭ  Carpaţi  Карпати  Munț-aĭ albĭ [akc. Munț-aĭ albĭ] (i. m.) — (top.) Karpati; Bele planine ◊ moș-aĭ batrîń sa uĭta đe la vîru Vîrtăś-aĭ marĭ kîtra Rumîńiĭe, șî spuńa kă vîrurļi supt zapadă kare s-a vaḑut pin sańin, sînt Munț-aĭ albĭ, lu kare sîrbi ĭ-a ḑîs „Karpaț” — starci su gedali sa vrha Velikog vrteča prema Rumuniji, i govorili da vrhovi koji se bele pod snegom u daljini, jesu Bele planine, koje Srbi zovu Karpati [GPek] ◊ pi Karpaț aĭ batrîń ĭ-a kĭemat Munț-aĭ albĭ kă đe la Vizak ĭ-a vaḑut supt zapadă — Karpate su stari zvali Bele planine jer su ih sa Vizaka viđali pod snegom (Tanda) ♦ dij. sin. Munț-aĭ karu (Rudna Glava) [Por.] ∞ munće  [Vidi]

5231  munćan  muntean  планинац  munćanup>1up> (mn. munćeń) [akc. muan] — planinacuom kare traĭașće în munće ĭe munćan — čovek koji živi na planini je planinac ♦ supr. kîmpĭan [Por.] ∞ munće  [Vidi]

4103  munće  munte  планина  munće (mn. mu) [akc. munće] (i. m.) — (geog.) planina ◊ kum sa fi luvat zapada, a mînat uoĭļi la munće — čim bi se otopio sneg, terali su ovce u planinu ◊ tuoț aĭ batrîń a trait pi munće — svi stari su živeli u planini ♦ sin. padure [Por.]  [Vidi]

5252  munkă  muncă  земљорадња  munkă (mn. munke) [akc. munkă] (i. ž.) — (izob.) zemljoradnja ◊ munkă ĭe lukru la kîmp, aratu, sîmanatu, sîśaratu, șî alta — zemljoradnja je rad u polju, oranje, sejanje, žetva, i drugo [Por.]  [Vidi]

5230  muntuos  muntos  планински  muntuos (muntuasă) (mn. muntu, muntuasă) [akc. muntuos] (prid.) — (geog.) planinski ◊ đi la luok putrîvit s-a mîritat în sat muntuos, șî numa blastîmă ariśu đi śe a fakut atîća śuoś — udala se iz ravnice u planinsko selo, i kune ježa što je napravio tolika brda ◊ Porĭeśa ĭe țînut muntuos — Poreč je planinska oblast [Por.] ∞ munće  [Vidi]

2161  muoișće  moiște  ушна ресица  muoișće (mn. muoișć) [akc. muoișće] (i. ž.) — (anat.) meko mesto na telu, mekoća 1. ušna resica (Auricular lubule) ◊ muoișća urĭeki ĭe luok pi urĭake unđe sa pun marźieļiļi — ušna resica je mesto na uvu gde se stavljaju minđuše 2. unutrašnja strana butine, deo od prepona do kolena ◊ kînd fata ći lasă să-ĭ puń mina la muoișće, ĭa arată kî vrĭa să țî sa lasă đe tuot — kad te devojka pusti da joj staviš ruku na butinu, ona pokazuje da hoće da ti se prepusti sva [Por.] ∞ muaļe  [Vidi]

5534  muort  mort  мртав  muort (muartă) (mn. muorț, muarće) [akc. muort] (prid.) — mrtav ◊ l-a gasît muort în padure, đin śe a murit, înga nu sa șćiĭe — našli ga mrtvog u šumi, od čega je umro, još se ne zna ♦ supr. viu [Por.] ∞ muarće  [Vidi]

4167  muoșî  moși  задушнице  muoșî [akc. muoșî] (i. m.) — (kal.) zadušnice ◊ muoșî sînt ḑîua muorțîlor — zadušnice su dan mrtvih ◊ rumîńi, dupa kăļindaru babĭesk, kunuosk patru muoș pi anu đi ḑîļe — Vlasi, prema bapskom kalendaru, znaju za četiri zadušnice u toku godine ◊ muoșî rumîńilor sînt: muoșî đi pipćiĭ, đi Rusaļe, đi fraź, șî đi grîuvlaške zadušnice su: pihtijne, rusalne, jagodne i žitne ◊ (ver.) muoșî sînt ḑîļe buńe în an, da babiļi sînt ḑîļe rîaļe — zadušnice su dobri dani u godini, a babe su zli daniup. Babiļi [Por.] ∞ mu  [Vidi]

500  Muoșu Kraśun  Moș Crăciun  Старац Крачун  Muu Kraśun [akc. Muoșu Kraśun] (i. m.) — (mitol.) Starac Kračun („Božić”), mitološko biće iz božićnog ciklusa običaja i verovanja ◊ Muu Kraśun a fuost vrun muoș rău, đi kare sa puvestîașće kă a taĭat mîńiļi lu baba luĭ în ḑîua lu Kraśun, pintru kă nu ĭ-a dat ĭut đi mînkare — Starac Kračun je bio neki zli starac, koji je na dan Božića isekao ruke svojoj babi, zato što mu nije brzo postavila ručak [Por.] ∞ Kraśun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2516  muotkă  motcă  канура  muotkă (mn. muotke) [akc. muotkă] (i. ž.) — kanura, povesmo ◊ muotka sa faśe pi rîškituorĭ — kanura se pravi na motovilu ◊ muotka sa puńe pi vîrćańiță — kanura se stavlja na vrteškuup. rășkituorĭ [Por.]  [Vidi]

4166  muoș  moș  старац  muup>1up> (mn. muoșî) [akc. muoș] (i. m.) — starac, deda; čiča ◊ muu ĭe uom batrîn, uom în ań — čiča je starac, čovek u godinama ◊ parĭakĭa lu muoș ĭe baba — čičin par je baba ◊ traĭașće ku muoșî într-o kasă — živi sa starcima zajedno ◊ muu n-avut fiśuorĭ, ș-a skris moșîĭa la un veśin, să vadă đi ĭel păn la muarće — starac nije imao decu, pa je prepisao imanje jednom komšiji, da ga čuva do smrti ♦ (augm.) moșoćeu [Por.]  [Vidi]

5790  muoș  moș  маска  muup>2up> (mn. muu) [akc. muoș] (i. s.) — (zast.) maska ◊ muurĭ a fakut ćińerișu pi la șîḑîtuorĭ — maske su pravili mladi na sedeljkama ◊ la șîḑîtuorĭ uńi sa profaśa în muoș lu kal, uńi sa profaśa Țîgań, a trîĭļa uoț — na sedeljkama neki su se maskirali u konje, neki u Cigane, treći u lopove ◊ muoș s-a fakut đin pĭaļe đi uaĭe, barba đin lînă, da đințî đin buobe đi pasuĭ — maske su se pravile od ovčje kože, brada od vune, a zubi od zrna pasulja [Por.] ♦ dij. sin. ļorfă [Buf.] ♦ dij. sin. zastorag (Kobilje) [Stig]  [Vidi]

5716  muoșî đi pipćiĭ  moși ?  пихтијне задушнице  muoșî đi pipćiĭ [akc. muoșî đi pipćiĭ] (sint.) — (kal.) pihtijne zadušnice; mesopusna subota ◊ muoșî đi pipćiĭ ĭe sîrbatuare kînd đ-aĭ muorț sa fĭerb pipćiĭļi — pihtijne zadušnice su praznik kad se za mrtve spremaju pihtije ◊ muoșî đi pipćiĭ kad întođeuna sîmbîtă înainća lu zîpostîtu đi karńe — pihtijne zadušnice padaju uvek u subotu, pre mesnih poklada ◊ pi lînga pipćiĭ, đ-aĭ muorț sa fĭarbe șî grîu ku lapće, đ-aĭa în ḑîua-sta kad șî muoșî đi grîupored pihtija, za pokojnike se kuva i žito sa mlekom, pa na ovaj dan padaju i žitne zadušnice ◊ la muoșî đi pipćiĭ nu sa lukră pintru viće — na pihtijne zadušnice ne radi se zbog stoke [GPek] ∞ pipćiĭ  [Vidi]

4726  muoț  moț  чуперак  mu (mn. muață) [akc. muoț] (i. s.) — 1. (o frizuri) čuperak ◊ în ćińerĭața mĭa fĭaćiļi a pipćenat păru ku muoț — u mojoj mladosti, devojke su češljale kosu u čuperak 2. (anat.) ćuba ◊ ĭastă ńișći uoră kare au muoț, da ĭastă șă ńișći noprś ku muoț — ima živine koja nosi ćubu, a ima i zmija sa ćubom 3. (o formi) sa vrhom, sa šiljkom ◊ kînd faś gramadă đin śuava șî laș vîr askuțît, sa ḑîśe kî ĭe fakut ku muoț — kad se nešto gomila i ostavi se oštar vrh, kaže se da je gomila sa šiljkom [Por.] ♦ dij. var. moț [Buf.]   [Vidi]

3115  mura  mura  натапати  murauo murĭeḑ, ĭel murĭaḑă) [akc. mura] (gl. p.) — 1. natapati, potapati, kiseliti konoplju ◊ muĭeriļi s-a dus la topilă să murĭaḑă kîńipa — žene su otišle na topilo da potope konoplju ◊ kîńipa sa murĭaḑă în apă sî sa muaĭe pazdărĭu șî măĭ ușuor sî sa razńiaskă fuĭuorukonoplja se potapa u vodi da bi smekšao pozder i lakše se odvojilo povesmo 2. natapati, „kiseliti” odeću ◊ kînd sa spală țuaļiļi imuasă, sa lasă o vrĭame topiće în apă, sî sa murĭaḑă, kî măĭ ușuor sa spală usukukad se pere prljava odeća, ostavlja se jedno vreme potopljena u vodi, da nakisne, kako bi se lakše sprala masnoća [Por.] 3. kiseliti kupus ◊ ĭerĭ am pus varḑa, krĭed kă sa va mura đi Kraśun — juče sam potopio kupus, verujem da će se ukiseliti do Božića [Crn.] ∞ kîńipă  [Vidi]

5383  mură  mură  купина  mu (mn. mu) [akc. mură] (i. ž.) — (bot.) kupina (Mora) ◊ mura ĭe puama ruguluĭ, ńagră șî bobată — kupina je znast i crn plod trnaup. rug [Por.]  [Vidi]

2919  murg  murg  мрк  murg (murgă) (mn. mu, murźe) [akc. murg] (prid.) — 1. (color) mrk, mrke boje, murgav; braon ◊ murg ĭe farbă înkisă — mrko je tamna boja ◊ ĭerĭa uoĭ ku lâna murgă — behu ovce sa mrkom vunom 2. (za doba dana) mrak, noć ◊ grabim, să nu ńe prindă murgu pi drum — žurimo, da nas mrak ne uhvati na putu ◊ (u izr.) kap đi murg — sumrak, prvi mrak 3. (zool.) nadimak za domaće životinje mrke boje, najčešće za konje i pse ◊ Murgu, Murguļeț — Mrkov, Mrkovče, konj mrke boje ◊ a sarit pi Murgu ńinșalat, șî s-a dus kîlarînd — skočo je na neosedlanog Mrkova, i otišao jašući ◊ Murźa — Mrki, naziv za pastirskog psa mrke boje [Por.]  [Vidi]

5533  muri  muri  умрети  muriuo muor, ĭel muare) [akc. muri] (gl. p.) — umreti ◊ muor đi duor dupa ĭa — umirem od želje za njom ◊ înga nuĭe vrĭamĭa đi murit — još nije vreme za umiranje ◊ baba a murit ĭerĭ đimińață — baba je umrla juče ujutru ◊ a murit ku zuortuumro je naprasno [Por.] ∞ muarće   [Vidi]

4102  Muriș  Mureș  Мориш  Muriș [akc. Muriș] (i. m.) — (hidr.) Moriš, reka u Erdelju ◊ păkurari aĭ batrîń a zberat uaĭa kare avut ađet sî sa đispartă đi kîrd: „Duśa-ća-ĭ la Muriș!” — stari pastiri su vikali na ovcu koja je imala običaj da se odvaja od krda: „Idi u Moriš!” [Por.]  [Vidi]

6035  Murźa  Murg  Мрки  Murźa [akc. Murźa] (i. m.) — Mrki ◊ Murźa ĭe nume đes dat la kîńe păkurarĭesk kare ĭe murg la păr — Mrki je često ime čobanskog psa koji ima dlaku braonkaste boje ◊ Murźa ĭe kîńe rău, șî đi ĭel nu sa ćem numa lupî, numa șî uoțî — Mrki je opasan pasan, i njega se ne boje samo vukovi, nego i lopoviup. Dorśa, Rapśa [Por.] ∞ murg  [Vidi]

6182  muskuri  muscuri ?  омусавити  muskuriuo ma muskurĭesk, ĭel sa muskurĭașće) [akc. muskuri] (gl. ref.) — omusaviti ◊ muskurit ĭe uom kare a mînkat, șă nu s-a șćers bińe la gură, numa ĭ-a ramas urmă đi mînkare pi obrază — musav je čovek koji je jeo, a nije dobro obrisao usta, pa mu se vide tragovi hrane na obrazima ◊ kînd am fuost pîkurarĭ, mînkam mură ku gura pļină, și merźam, fara rușîńe, tuota ḑîua muskurit — kad sam bio čobanče, jeo sam kupine punih ustiju, i išao sam, bez stida, po ceo dan sav musav ♦ sin. imuos [Por.]   [Vidi]

6186  muskuruos  muscuros  мусав  muskuruos (muskuruasă) (mn. muskuru, muskuruasă) [akc. muskuruos] (prid.) — musav ◊ muskuruos ĭe uom kare dupa mînkare nu sa șćarźe bińe la gură — musav je čovek koji posle jela lepo ne obriše usta ♦ var. muskurit [Por.] ∞ muskuri  [Vidi]

6267  must  must  шира  must (mn. mustu) (i. s.) — šira ◊ mustu ĭe vin dulśe, kare a putut să bĭa șî kopiĭi— šira je slatko vino, koje su mogla da piju i deca ◊ Rumîńi đin Porĭeśa s-a dus la Kraĭna să lukre la kuļesu viĭi, nu pi bań, numa pi must kare ļ-a trăbuit ka vinu đi prazńik — porečki Vlasi išli su u Krajinu da rade na berbi grožđa, ne za pare, nego za širu, koja im je trebala kao vino za slavu [Por.]  [Vidi]

2450  mustafĭeļńik  mostofâlcă  чапкало  mustafĭeļńik (mn. mustafĭeļńiś) [akc. mustafĭeļńik] (i. m.) — (tehn.) čapkalo ◊ mustafĭeļńik ĭe un bît skurt, ku krîpatură la vîr, în kare ĭe înțapat un darap đi rîză — čapkalo je jedan kratak štap, sa procepom na vrhu, u koji je uvučeno parče krpe ◊ ku mustafĭeļńiku sa mînžiașće untura pi pripaș păn’ sa friźe pi frigarĭe — čapkalom se maže mast na pečenici, dok se vrti na ražnju [Por.] ♦ sin. rîzîaļńik (Leskovo) [GPek]  [Vidi]

2188  mustarĭ  muștar  слачица  mustarĭ (mn. mustarĭ) [akc. mustarĭ] (i. m.) — (bot.) slačica, gorčica, muštarda (Sinapis arvensis) ◊ mustarĭu krĭașće pin luok, are fluare galbină, faśe postaĭkă ku buobe ńiagre — slačica raste po njivi, ima žuti cvet i pravi mahune sa crnim bobicama [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4153  mușkĭ  mușchi  маховина  mușkĭ (mn. mușkĭu) [akc. mușkĭ] (i. m.) — (bot.) mahovina (Bryophyta) ◊ mușkĭu ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare kată luok umbruos șî ku răveńală — mahovina je vrsta biljke koja traži hladovito i vlažno mesto ◊ mușkĭu măĭ đes sa prinđe pi ļemn, pitulat đe suare pi parća lu mńaza nuopțî — mahovina se najčešće hvata za drvo, skrivena od sunca sa severne strane ◊ ĭastă mușkĭu kare dă pi ļivađe, ăla ĭe dragu păkurarilor kă ĭe muaļe șî sa puaće ođińi pi ĭel — ima mahovina koja raste po livadi, to je radost čobana jer je meka i može se odmarati na njoj [Por.]  [Vidi]

5251  muśi  muci  обрађивати  muśiuo muśesk, ĭel muśiașće) [akc. muśi] (gl. p.) — (izob.) (o poljoprivredi) obrađivati, obdelavati ◊ lumĭa batrînă, stramuoșî noștri, s-a omorît ku lukru, muśind la kîmp — stari ljudi, naši preci, ubijali se od posla obrađujući polje ◊ lumĭa a lasat satu, kîmpiĭļi a ramas pusta, nu ļi măĭ muśașće ńima — ljudi su napustili selo, polja su opustela, ne obrađuje ih više niko ♦ sin. lukra [Por.] ∞ munkă  [Vidi]

4067  muśka  mușca  уједати  muśkauo muśk, ĭel muśkă) [akc. muśka] (gl. p. ref.) — ujedati (se) ◊ a kaskat să ḑîkă, ama s-a muśkat đi ļimbă la vrĭame — zinuo da kaže, ali se ujeo za jezik na vreme ◊ rău kîńe, muśkă ku furiș — opasan pas, ujeda krišom [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

21  mut  mut  нем  mut, mu (mn. muț, muće) (prid.) — (med.) nem, koji ne govori ◊ s-a fakut surd șî mut — rodio se gluv u nem [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5636  muta  muta  померати  mutauo mut, ĭel mu) [akc. muta] (gl. p. ref.) — pomerati; premestiti; preseliti ◊ mutîće kîta, să șăd șî ĭuo— pomeri se malo, da sednem i ja ◊ l-a mutat în alt luok — premestio ga na drugo mesto ◊ s-a mutat în alt sat — preselio se u drugo selo [Por.]  [Vidi]

5637  mutare  mutare  померање  mutare (mn. mutărĭ) [akc. mutare] (i. ž.) — pomeranje; izmeštanje; seljenje ◊ ĭ-a ĭeșît pi nas mutăriļi đin sat în sat — izašlo mu je na nos seljenje iz mesta u mesto ♦ var. mutat [Por.] ∞ muta  [Vidi]

5638  mutat  mutat  померен  mutat (mutată) (mn. mutaț, mutaće) [akc. mutat] (prid.) — pomeren; izmešten; preseljen ◊ sa vĭađe kî ĭe mutat, nuĭe la luoku luĭ — vidi se da je pomeren, nije na svom mestu ◊ đi vrĭamĭa đi Bugarĭ tuota lumĭa đi pi śuoś a fuost mutată în sat — za vreme Bugara svi ljudi sa brda bili su preseljeni u selo [Por.] ∞ muta  [Vidi]

5612  mutavĭelă  mutălău  мутавко  mutavĭelă (mn. mutavĭeļe) [akc. mutavĭelă] — (med.) mutavko ◊ mutavĭelă ĭe uom kare nu vorbĭașće kî ĭe mut, or pruost — mutavko je čovek koje ne govori jer je nem, ili priprost [Por.] ∞ mut  [Vidi]

2835  mușuruoń  moșoroi  хумка  mușuru (mn. mușuruańe) [akc. mușuruoń] (i. m.) — (geog.) humka, gomila zemlje ◊ mușuruoń fak kîrćițîļi șî furńiśiļi, da puaće să fiĭe șî vro gramadă đi pomîntarĭ, pista kare a dat ĭarba — humke prave krtice i mravi, a može biti i neka gomila zemljišta, koja je zarasla u travu ♦ var. mușoruup. kîrćițarĭ, furńikarĭ [Por.]   [Vidi]

4021  nadraź  nădrag  панталоне  nadraź (mn. nadraź) [akc. nadraź] (i. m.) — (zast.) pantalone ◊ pîkurarĭu sa vaĭtă k-a rupt nadraźi, aļergînd dupa uoĭ pin spiń — čobanin se žali da je pocepao pantalone, jureći za ovcama kroz trnje ♦ sin. śuariś, pîntalu [Por.]  [Vidi]

2115  naft  naft  нафта  naft (mn. naftă) [akc. naft] (i. s.) — nafta, tečno gorivo za motore ◊ ma duk dupa naft la pumpă, kă luń ma pun ku trakturu pi arat — idemo po naftu na pumpu, jer u ponedeljak počinjem traktorem da orem ◊ am numa o kilă đi naft, da-m trĭabe triĭ kiļe đi naftă pļińe — imam samo litar nafte, a trebaće mi tri puna litra nafte [Por.]  [Vidi]

2055  naĭmit  naimit  унајмљен  naĭmit (naĭmită) (mn. naĭmiț, naĭmiće) [akc. naĭmit] (prid.) — (zast.) unajmljen, angažovan za nešto ◊ la găzdoćiń multă lume a fuost naĭmită la lukru în kîmp — kod bogataša je mnogo ljudi bilo unajmljeno za rad u polju [Por.] ∞ năĭmi  [Vidi]

5674  naklă  năclaie  масноћа, густа  naklă (mn. naklăĭ) [akc. naklă] (i. ž.) — (o materiji) gusta masnoća ◊ naklă puaće fi unsură vîrtuasă, kare grĭeu sa mînžîașće, dar șî morśilă grĭa kare sa ļipĭașće đi înkălțamînt, șî nu sa puaće kurața ļesńе — gusta masnoća može biti gusto mazivo, koje se teško razmazuje, ali i teško blato koje se lepi za obuću, i ne može se lako očistiti [Por.] ∞ nîklai  [Vidi]

4761  nalbă  nalbă  црни слез  nalbăup>1up> (mn. nalbe) [akc. nalbă] (i. ž.) — (bot.) crni slez (Malva silvestris) ◊ nalbă ĭe buĭađe ku fluorĭ rozave — crni slez je biljka sa ružičastim cvetovima ◊ (med.) ku nalba muĭeriļi đemult s-a starpit, kînd a pļekat greuańe, da n-a vrut sî sa nașće — sa crnim slezom su žene nekada izazivale pobačaj, kad su zatridnele, a nisu želele da rode ◊ (med.) kînd a vrut sî starpĭaḑă, muĭarĭa greuańe a bagat nalba în ruod, ama kare n-a șćut kît kućaḑă s-o țînă, s-a-nveńinat, ș-a murit — kad je htela da pobaci, trudnica je uvlačila crni slez u matericu, ali koja nije znala koliko sme da je drži, otrovala bi se, i umrla [Por.]  [Vidi]

4177  naluagă  năloagă  навалица  naluagă (mn. naluaźe) [akc. naluagă] (i. ž.) — navalica, gužva ◊ mare ńistoțală đi tuaće, șî kînd vińe marfa la dugaĭe, nu puoț s-ažunź ra rînd đi naluagă — velika nestašica svega, i kad dođe roba u prodavnicu, ne možeš da dođeš na red od navalice ♦ sin. gužvă, gužbă [Por.]  [Vidi]

3539  nalukă  nălucă  привиђење  nalu (mn. naluś) [akc. nalukă] (i. ž.) — (zast.) (dem.) priviđenje, utvara, avet ◊ kopilu sa vaĭtă kă numa visaḑă ńiskaĭ naluś, șî mumî-sa s-a dus ku ĭel la vrîžîtuare, sî vadă śi ĭe — dete se žali da sanja samo neka priviđenja, pa ga je majka odvela kod vračare, da vidi šta je [Por.] ∞ naluśi  [Vidi]

5672  namuol  nămol  муљ  namuol (mn. namuolu) [akc. namuol] (i. s.) — mulj ◊ dupa pluaĭe, adus ogașu namuol ku kare ń-a umplut bașćaua ś-a fuost la marźina ogașuluĭ — posle kiše naneo je potok mulj kojim nam je napunio baštu što je bila na obali potoka ♦ sin. morśilă [Por.]  [Vidi]

3155  nană  nană  бата ?  nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — bata; oslovljavanje starijeg brata ◊ șî suroriļi aļi măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana” ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrti ◊ suora mĭa are duoĭ nań — moja sestra ima dva starija brata ♦ var. nano, nańiup. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu„nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratom (Tanda) [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5246  napastî  năpasti  клеветати  napastîuo napăstuĭ, ĭel napăstuĭe) [akc. napastî](gl. p.) — klevetati ◊ iĭ drag să napăstuĭe pi alțî, da kînd va napăstui vrunu pi ĭa, o să vadă kît ĭe aĭa đi urît— voli da kleveće druge, a kad bude neko oklevetao nju, videće kako je to ružno [Por.] ∞ napastă  [Vidi]

4864  naplaț  năplaț  наплатак  naplaț (mn. naplațu) [akc. naplaț] (i. s.) — (tehn.) naplatak ◊ naplațu ĭe un parśel đi ruată đi kar — naplatak je deo kolskog točka ◊ naplațu ĭe strîmb ka luna ćinîră, șă śopļit în patru mukĭ — naplatak je kriv kao mlad mesec, i istesan je na četiri ćoška ◊ naplațu sa ļagă unu đi altu ku pișļagă — naplaci su vezani jedan za drugi klinom ◊ într-o ruată đi kar vin patru, śinś or șasă naplațurĭ — u jednom kolskom točku ide četiri, pet ili šest naplataka ◊ naplațurļi înkeĭaće fak o ruată, pi kare sa puńe śerkupovezani naplaci čine točak, na koji se stavlja šina ◊ tuot naplațu are doă spiță, kare-l ļagă ku kîpațina ruoțî — svaki naplatak ima dva paoka, koji ga povezuju sa glavčinom točkaup. ruată [Por.]  [Vidi]

5242  napustî  năpustî  кидисати  napustîuo ma napustăsk, ĭel sa napustîașće) [akc. napustî] (gl. ref.) — kidisati, sjuriti se, napasti ◊ muma paduri fakută ka porkuu a trĭekut pi kulme, da kîńi s-a napustît la ĭa, latrînd ka naruoḑî — šumska majka je prolazila kosom pretvorena u stog sena, a psi su kidisali na nju, lajući kao ludi ◊ ĭel s-a napustît ku buata la mińe, ĭo ĭ-am dat ku pumnu în buot — on se sjurio sa motkom na mene, ja sam ga tresnuo pesnicom u nos ♦ sin. slubaḑî [Por.]  [Vidi]

3957  naroduos  nerodoi  будаласт  naroduos (naroduasă) (mn. narodu, naroduasă) [akc. naroduos] (prid.) — budalast, koji se ludira ◊ la fire frumuos, la narau naroduos — lep u licu, al mu narav budalasta [Por.] ∞ noroḑî  [Vidi]

6221  narokuos  norocos  срећан  narokuos (narokuasă) (mn. naroku, narokuasă) [akc. norokuos] (prid.) — srećan ◊ rar sa gasîașće astîḑ uom kare ĭe adaverĭe narokuos — teško se danas nalazi čovek koji je odistinski srećan ♦ var. norokuos ♦ supr. ńenarokuos [Por.] ∞ naruok  [Vidi]

3428  naruod  nărod  луд  naruod (naruodă) (mn. naruoḑ, naruađe) [akc. naruod] (prid.) — (med.) (psih.) lud, blesav, umno poremećen; ludak ◊ s-a dus în rat ka uom la luoku luĭ, da s-a-ntuors naruod đi tuot — otišao u rat kao čovek na svom mestu, a vratio se potpuno lud ♦ sin. ńeșmaĭńik, lozît [Por.] ∞ noroḑî  [Vidi]

3545  naskut  născut  рођен  naskut (nasku) (mn. naskuț, naskuće) [akc. naskut] (prid.) — (zast.) rođen ◊ s-a naskut sarak, a kreskut ș-a trait sarak, ș-a murit sarak — rođen je siromašan, odrastao i živeo siromašan, i umro siromašan ◊ kopil naskut ńipurtat đi șapće luń, a fuost ținut măĭ doa luń îvîluit în lînă ńispalată — dete rođeno kao nedonošče od sedam meseci, držano je još dva meseca uvijeno u neopranu vunu ◊ satu în kare mis naskut, s-a pîrasît đe mult — selo u kome sam rođen, opustelo je odavno [Por.] ∞ nașće  [Vidi]

3104  naslap  năslap  слап  naslap (mn. naslapĭ) [akc. naslap] (i. m.) — slap, talas ◊ a ńegrit śerĭu, vińe pluaĭa ku naslap — potamnelo je nebo, dolazi kiša u slapovima ◊ spulbură ku śasurĭ, șî vîntu duśe naslapurĭ đi zapadă pi drumurĭ — veje već satima, i vetar nanosi slapove snega na puteve ◊ naslap đi apă; buobît — slap vode; vodopad [Por.]  [Vidi]

2600  natră  natră  натра  natră (mn. natre) [akc. natră] (i. ž.) — I. (tehn.) natra, tkačka osnova stavljena u razboj 1. osnova na zadnjem vratilu ◊ natra ĭe urḑala pusă pi sulo-l đi napuoĭ — natra je osnova namotana na zadnje vratilo 2. deo osnove ◊ natra ĭe urḑala în razbuoĭ, đi la brîgļe, pănă la sulu đi napuoĭ — natra je deo osnova u razboju, između brdila i zadnjeg vratila [Por.] II. površ zemljišta, sa vegetacijom različitom od okolne ◊ pră poĭană mĭ-a krîeskut o natră dă spiń, trăbe să-ĭ skuot — na livadi mi je iznikla „natra” trnja, treba da ih izvadim (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ razbu  [Vidi]

6292  naș  naș  кум  naș (mn. nașî) (i. m.) — kum ◊ nașu ĭe insă kare boćaḑă kopilu, șî kare ăl kunună la nuntă — kum je osoba koja krsti dete, i koji ga venčava na svadbi ◊ soțîĭa nașuluĭ ĭe nașîța — kumova žena je kumicaup. fin [Por.]  [Vidi]

3543  nașće  naște  родити  nașćeuo nask, ĭel nașće) [akc. nașće] (gl. p. ref.) — (zast.) roditi, poroditi se ◊ bagă sama, muĭarĭa ĭe greuańe, akuș trăbe sî sa nașće — obrati pažnju, žena je trudna, uskoru treba da se porodi ◊ paramamiļi nuaștre sa nașćirit sîngure, dupa viće, pi drum la muară, pi luok în mižluoku sapatuluĭ — naše prabake su se porađale same, za stokom, na putu u vodenicu, na njivi usred kopanja ◊ muĭeriļi la nuoĭ s-a naskut stînd în piśuare pănă dupa ratu ku mńamțî — žene su se kod nas porađale stojeći na nogama sve do posle rata sa Nemcima ♦ sin. ușura ♦ sin. inov. fată [Por.]   [Vidi]

3544  nașćire  naștere  порођај  nașćire (mn. nașćirĭ) [akc. nașćire] (i. ž.) — (zast.) (med.) porođaj ◊ mama mi s-a nașćirit đi noă uorĭ, a fakut ḑaśe kopiĭ, șî dumńeḑîu va șći kîț a fi măĭ nașćirit, să n-a fi murit la nașćire ku al đi ḑăśe — baka mi se porađala devet puta, rodila je devetoro dece, i bog zna koliko bi još rodila, da nije umrla na porođaju sa desetimmuĭerļi đemult avut nașćire ușuară — žene su nekad imale lak porođaj [Por.] ∞ nașće   [Vidi]

5394  nădăĭeļńik  nădăielnic  досетљив  nădăĭeļńik (nădăĭeļńikă) (mn. nădăĭeļńiț, nădăĭeļńiće) [akc. nădăĭeļńik] (prid.) — (folk.) dosetljiv, pametan ◊ pin povĭeșć sa pumeńașće vrun Stoĭan Nădăĭeļńiku kare a șćut tuot ș-a fuist uom vikļan — u pričama se pominje neki Dosetljivi Stojan koji je znao sve i bio mudar čovekup. Pătru Proumblatu [Por.] ∞ nădăi  [Vidi]

2054  năĭmi  năimi  најмити  năimiuo năimesk, ĭel năimĭașće) [akc. năimi] (gl. p. ref.) — (zast.) najmiti (se), unajmiti (se); nadničitiuom sarak, nu puaće năimi pi ńima, lukră sîngur păn’ sa sparźe đi lukrusiromah čovek, ne može nikoga najmiti, radi sam dok se ne razbije od posla [Por.]  [Vidi]

2056  nămituorĭ  nămitor  најамник  nămituorĭ (mn. nămituorĭ) [akc. nămituorĭ] (i. m.) — (zast.) najamnik, unajmljenik, čovek angažovan za neki privremeni posao; nadničar ◊ nămituorĭu ĭe sîpatuorĭ kare sapă kukuruu înprumut: ĭel sapă la mińe, ĭuo sîăp la ĭel — najamnik je radnik koji okopava kukuruz u zajam: on kopa kod mene, ja kopam kod njega ♦ var. ńimituorĭ ◊ đimińață îm vin ńimituori la sapat la kukuruḑ — sutra ujutru mi dolaze nadničari na okopavanje kukurza [Por.] ♦ dij. var. nimituorĭ [akc. nimituorĭ] (Plavna) [Pad.] ∞ năĭmi  [Vidi]

3538  nîkažală  necăjală  мучење  nîkažală (mn. nîkažălu) [akc. nîkažală] (i. ž.) — mučenje, teškoća, tegoba ◊ a sufarat mulće nîkažălurĭ đi vrĭamĭa đi rat în lageru bugarĭesk, șî abĭa a ramas viuistrpeo mnoga mučenja za vreme rata u bugarskom logoru, i jedva ostao živ [Por.] ∞ nakaz  [Vidi]

5808  nîmeńi  numeni  наменити  nîmeńiuo nîmeńesk, ĭel nîmeńașće) [akc. nîmeńi] (gl. p. ref.) — (rel.) namenjivati na daći; deliti ◊ la pomană sa nîmeńașće la-l muort tuot śi ĭe sprimit đi ĭel, đi la kolaś pănă la țuaļe — na daći se pokojniku namenjuje sve što je za njega spremljeno, od kolača do odeće ◊ śe guod sa nîmeńașće, sa ĭa-n mînă, sa țukă șî sa ḑîśe să fiĭe la-l muort, în śaso-la să vină șî să primĭaskă — šta god se namenjuje, uzme se u ruku, poljubi i kaže se neka to bude pokojnikovo, u taj čas da dođe i da to primi [Por.] ♦ dij. var. numi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. var. meńi (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

6248  nîpari  opari  ојести  nîpariuo ma nîparĭesk, ĭel sa nîparĭașće) [akc. nîpari] (gl. p. ref.) — (med.) ojesti se, dobiti upalu na pregibima gojaznog tela usled znojenja (Inflamation)uomol gras sa nîparĭașće pi la grasîmĭ, kînd lukră śuava trĭekut đi apă — debeljuškast čovek ojede se na gojaznim pregibima, kad radi nešto znojav [Por.]   [Vidi]

6250  nîparit  opărit  оједен  nîparit (nîparită) (mn. nîpariț, nîpariće) [akc. nîparit] (prid.) — (med.) ojeden, upaljen usled gojaznosti i znojenja ◊ loko-l nîparit la kopiĭ miś s-ă ļikuit ku ... — ojedeno mesto kodmale dece lečilo se ... [Por.] ∞ nîpari  [Vidi]

6249  nîparĭală  opăreală  оједица  nîparĭală (mn. nîparĭaļe) [akc. nîparĭală] (i. ž.) — (med.) ojedica (Inflamacija) ◊ kopiĭ miś đes kapîtă nîparĭală pi la burćiță, kînd mult ḑak uḑ șî ńiskimbaț — bebe često dobiju ojedicu na stomačiću, kad dugo leže nepresvučene i mokre ◊ nîparĭala la kopiĭ babiļi a mînžît ku unt — ojedine kod dece babe su premazivale maslom [Por.] ∞ nîpari  [Vidi]

5721  nîpraći  năprăti ?  напратити  nîpraćiuo nîpraćesk, ĭel nîpraćașće) [akc. nîpraći] (gl. p. ref.) — (mag.) 1. napratiti, nabaciti čini ◊ a plaćit la vrîžîtuare să-ĭ nîpraćiaskă rău, numa să-l zatrĭaskă nu ĭa-r fi luva kumva moșîĭa — platili su vračaru da mu naprati zlo, samo da ga zatru ne bi li mu nekako uzeli imanje 2. spopasti, obuzeti ◊ a vaḑut vrîžîtuarĭa-n buobe kî s-a nîpraćit śe s-a nîpraćit pi ĭel, ș-aĭa nîpraćit ku mîna muĭerĭaskă — videla je vračara u zrnima da ga je nešto spopalo, i to da je nabačeno od ženske ruke ♦ var. năpraći (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5722  nîpraćitură  năprătitură  напратница  nîpraćitu (mn. nîpraćitu) [akc. nîpraćitură] (i. ž.) — (mag.) napratnica, čini ◊ nîpraćitura ĭe farmika śe faśe vrîžîtuarĭa șî labdă pi vrunu lu kare iĭ đeskîntă ku al ńikurat — napratnica je vražbina koju pravi vračara i baca je na nekog kome baje sa nečistim silama ◊ nîpraćitura puaći fi numa vuorbă guală, ḑîsă în đeskînćik, or vro momuată lupadată în drum — napratnica može biti samo prazna reč, izgovorena u toku bajanja, ili neka vražbina bačena na put ◊ nîpraćitura, đeskîntată șî lupadată la vrunu în drum pi unđe trĭaśe đes, sa kĭamă nîgazîtură — napratnica, prebajana i bačena nekome na put kojim često prolazi, zove se nagaznica [Por.] ∞ nîpraći  [Vidi]

3866  nîsarîmbă  năsărâmbă  смицалица  nîsarîmbă (mn. nîsarîmbĭe) [akc. nîsarîmbă] (i. ž.) — smicalica, ujdurma; nestašluk, vragolija; podvala, spletka; glupost ◊ aldrakuluĭ kopil, numa faśe la nîsarîmbĭe, alta nu șćiĭe — đavolje dete, samo pravi smicalice, drugo ne zna [Por.] ♦ dij. var. năsărîmbă (Osnić) [Crn.]  [Vidi]

5701  nîtafļață  nătăfleață  будала  nîtafļață (mn. nîtafļeț) [akc. nîtafļață] (i. s.) — budala, prostak; lenčuga ◊ baĭatu nuĭe ńiś đ-o trĭabă, kî ĭe o nîtafļață întrĭagă — momak nije ni za šta, jer je kompletna budala ♦ var. nîtăfļață, nătăfļață, mîtafļață [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2493  nîtarău  nătărâu  шепртља  nîtarău (mn. nîtarăĭ) [akc. nîtarău] (i. m.) — (med.) šeprtlja, slabić, mekušac; kilavko ◊ nîtarău, saraku, nu-l primĭesk ńiś baĭețî-n soțîĭe, ńiś fĭaćiļi-n uoră — šeprtlja, siroma, ne primaju ga ni mladići u društvo, ni devojke u kolo [Por.]  [Vidi]

6038  nîvađală  năvădeală  увођење  nîvađală (mn. nîvađeļe) [akc. nîvađală] (i. ž.) — (tehn.)(o razboju) uvođenje ◊ nîvađala urḑăļi în spată șă iță ĭe lukru muĭerĭesk, ļegat đi razbuoĭ đi țasut— uvođenje osnove u brdo i nite je ženski posao, vezan za razboj za tkanjeup. nîvađi [Por.] ∞ razbu   [Vidi]

6037  nîvađi  năvădi  уводити  nîvađiuo nîvađesk, ĭel nîvađașće) [akc. nîvađi] (gl. p.) — (tehn.) (o tkanju) uvoditi ◊ kînd la razbuoĭ sa nîvađesk firiļi urḑăļi pin spată șă iță, trăbă să lukre doă muĭerĭ — kad se na razboju uvodi osnova u brdo i nite, treba da rade dve žene [Por.] ∞ razbu  [Vidi]

2581  noaḑăśiļa  nouăzecilea  деведесети  noaḑăśiļa [akc. noaḑăśiļa] (br.) — devedeseti ◊ muu a tunat în noaḑăśiļa — čiča je ušao u devedesete [Por.] ∞ nuauă  [Vidi]

2577  noasprîaśe  nouăsprece  деветнаест  noasprîaśe [akc. noasprîaśe] (br.) — devetnaest ◊ đi noasprîaśe ań s-a dus pin țîăriļe strińe — sa devetnaest godina otišao je u strane zemlje ◊ numîru noasprîaśe ĭe đi unu măĭ mik đikît număru doaḑîăś — broj devetnaest je za jedan manji od broja dvadeset [Por.] ∞ nuauă  [Vidi]

2580  noasprîaśiļa  nauăsprecelea  деветнаести  noasprîaśiļa [akc. noasprîaśiļa] (br.) — devetnaesti ◊ astîḑ ĭe noasprîaśiļa în marțîșuor, măĭ o ḑî-duauă șî tunăm în primovară — danas je devetnaesti mart, još dan-dva i ulazimo u proleće ◊ numaraĭ uoiļi, kînd trĭekuĭ pĭ-a noasprîaśiļa, în luok să ḑîk doaḑîăś, sminćiĭ đin număr, șî ma zuĭtaĭ kîć-a fuost — brojao sam ovce, i kad sam prešao devetnaestu, umesto da kažem dvadeset, ja se zabrojah i zaboravih koliko ih je bilo [Por.] ∞ nuauă  [Vidi]

3552  nođiț  nodiţ  глежањ  nođiț (mn. nođiță) [akc. nođiț] (i. s.) — (anat.) gležanj; skočni zglob ◊ nođițu ĭe înkeĭatură kare ļagă talpa ku fluiru piśuoruluĭ — gležanj je zglob koji povezuje stopalo sa cevanicom noge ◊ a skļinćit piśuoru đin nođiț — uganuo je nogu u gležnju ♦ / (demin.) < nuod ♦ sin. kișiță (Topolnica) [Por.] ∞ nuod  [Vidi]

3041  nopîrkă  napîrcă  змија  nopîrkă (mn. nopîrś) [akc. nopîrkă] (i. ž.) — (zool.) zmija (Vipera berus) ◊ nopîrkă veńinuasă — zmija otrovnica ◊ nopîrkă ku obrańe — zmija šarka ◊ ala kășî — kućna zmija ◊ nopîrkă đi apă — vodena zmija, belouška ◊ nopîrkă moțată, puĭkă moțată — poskok ◊ în marta în luok đi „nopîrkă” sa ḑîśe „đ-aļi lunź” — u martu se umesto „zmija” kaže „one duge” ◊ măĭ grĭa sîrbatuare alu nopîrś ĭe Pobražîmĭa, atunśa nu kućaḑă ńiś ața sî sa ļiaźe đi rău luor — najstrožiji zmijski praznik je Preobraženje, tada ne sme ni konac da se uveže u strahu od njih ◊ alunu ĭe nașu nopîrśilor, șî kînd o lovĭeșć ku bîtu đ-alun, nopîrka muare đi rușîńe — leska je zmijski kum, i kad je udariš leskovim štapom, ona umre od stidaup. șîarpe, balaur [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3956  noroḑî  nerozi ?  лудети  noroḑîuo noroḑăsk, ĭel noroḑîașće) [akc. noroḑî] (gl.) — ludeti, umno oboleti ◊ a-nśeput noroḑî înga đi mik — počeo je ludeti još od malena ◊ dakă nu ći vi lasa đi bĭare, o să noroḑășć ĭuta — ako se ne budeš manuo pića, poludećeš brzo [Por.]   [Vidi]

3430  noroḑîașće  nerozește ?  лудачки  noroḑîașće [akc. noroḑîașće] (pril.) — ludački, mahnito ◊ a mînat karu noroḑîașće, șă la vrun koveĭ a zburat đin drum afară — vozio je kola ludački, i na nekoj krivini sleteo sa puta ◊ a prinso ku ibuomńiku la gramadă, ș-a batuto așa noroḑîașće đi, tuată frîntă, ku ḑîļiļi nu s-a skulat đin pat — uhvatio je sa ljubavnikom na gomili, i tuka je tako ludački da, sva slomljena, danima nije mogla da ustane iz kreveta [Por.] ∞ noroḑî  [Vidi]

3839  nota  înota  пливати  notauo nuot, ĭel nuată) [akc. nota] (gl.) — plivati ◊ am krĭeskut la munće đeparće đi rîu, đ-aĭa nu șću să nuot — odraso sam u planini daleko od reke, zato ne znam da plivam ◊ ĭel nuată tare bińe, kućaḑă șî la Dunîrĭe sî nuaće — on pliva jako dobro, sme i na Dunavu da pliva ◊ kare nu șćiĭe sî nuaće, puaće sî sa-ńaśe șîn apă skundă — ko ne zna da pliva, može da se udavi i u plitkoj vodi ◊ kînd a trĭekut Dunîrĭa, fugari đin Rumîńiĭe a notat ku truaśiļi la brîukad su prelazili Dunav, begunci iz Vlaške su plivali sa tikvama o pojasu [Por.]  [Vidi]

3550  nu  nu  не  nu (pril.) — ne ◊ nu puaće așa kum ginđiț — ne može tako kako mislite ◊ nu sa puaće faśa ńimika — ne može se učiniti ništa ◊ kum đe nukako da ne ◊ nu măĭ sa puaće — ne može se više ◊ nu, nu șă nune, ne i ne ◊ nu kî sa ćiame, numa krapă đi frikă — ne da se boji, nego puca od straha ♦ supr. da [Por.]  [Vidi]

2579  nuauļa  nouălea  девети  nuauļa [akc. nuauļa] (br.) — deveti ◊ vrîžîuarĭa a spus kă trăbe să-m đeskînće ši nuauă uorĭ, dakă n-ažută đeskînćiku a nuauļa, ļiak n-o sî fiĭe— vračara je rekla da treba da mi baje devet puta, ako deveto bajanje ne pomogne, leka neće biti [Por.] ∞ nuauă  [Vidi]

2425  numa  numa  само  numa [akc. numa] (pril.) (vez.) — 1. (pril.) samo ◊ s-a dus tuoț, a ramas numa unuotišli su svi, ostao je samo jedan ◊ traĭesk bun, am numa o grižă: să fak nunta la kopil — živim dobro, imam samo jednu brigu: da sinu napravim svadbu 2. (vez.) nego ◊ șćim kum ĭe ĭel, numa spuńe noa kum ĭeș tuznamo kakav je on, nego kaži nama kakav si ti [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3569  numara  număra  бројати  numarauo numîr, ĭel numîră) [akc. numara] (gl. p. ref.) — brojati ◊ la baśiĭe în tota sara s-a numarat uoiļi, đi frikă k-a mînkat lupi vruna — na bačiji su se ovce brojale svake večeri, u strahu da vuk nije pojeo neku ◊ puțîńe ḑîļe numîră pănă la urmă — malo dana broji do kraja [Por.] ∞ numîr  [Vidi]

5789  nume  nume  име  nume [akc. nume] (i. s.) — ime, naziv ◊ nu las pi ńima să lukre fiĭe śe în numiļi mĭeune dam nikom da radi bilo šta u moje ime ◊ nume bućeḑat — kršteno ime ◊ nume la karće — ime upisano u matičnu knjigu [Por.]   [Vidi]

3268  nunțî  nunti  свадбарити  nunțîuo nunțăsk, ĭel nunțîașće) [akc. nuî] (gl. p.) — (zast.) svadbariti, svadbovati, prirediti svadbu, učestvovati u svadbenom običaju ◊ a nunțît vro șapće ḑîļe, șî ĭar nu ļa fuost đestul — svadbovali sedam dana, i opet im je bilo malo ◊ a nunțît, șî s-a kîsîtorit — svadbovali, i skućili se [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

3255  nuntă  nuntă  свадба  nuntă (mn. nu) [akc. nuntă] (i. ž.) — 1. svadba ◊ nunta ĭe ađet kare sa faśe kînd sa însuară uomusvadba je običaj koji se pravi kada se čovek ženi ◊ la nuntă sa kunună govĭa ku mlîdožăńa — na svadbi se venčavaju mlada i mladoženja 2. svađa, skandal ◊ sa mîrzăsk ka kîńi, akuș ļi vĭeḑ nunta — mrze se kao psi, uskoro će izbiti svađa ◊ nuntă kîńaskă — pseća svadba [Por.]  [Vidi]

3551  nuod  nod  чвор  nuod (mn. nuodu) [akc. nuod] (i. s.) — čvor a. na koncu ◊ nuod ĭe un fĭeļ đi ļigatură la ață — čvor je jedna vrsta veze na koncima b. na drvetu ◊ ļemn rău, pļin đi nuodurĭ, nuĭe bun đi blăń — loše drvo, puno čvorova, nije dobro za daske [Por.] ♦ dij. var. nod [Kmp.] ♦ (demin.) nođiț [Por.]  [Vidi]

3388  nuoĭ  noi  ми  nu [akc. nuoĭ] (zam.) — mi ◊ nuoĭ am ažuns amînat, șî đ-aĭa ńa întuors — mi smo kasno stigli, zato su nas vratili ◊ tare rău ĭe în țară, śe va fi ku nuoĭ, nu șćujako je loše u državi, šta će biti s nama, ne znam ◊ sa puvestîașće kă în țăriļi strińe rău urît sa vorbĭașće đi nuoĭ — priča se da se u stranim državama veoma loše govori o nama ◊ la nuoĭ — kod nas ◊ ku nuoĭ — sa nama ◊ đi nuoĭ — za nas ◊ pintru nuoĭ — zbog nas ◊ đispre nuoĭ — o nama ◊ ku nuoĭ — sa nama ◊ întra nuoĭ — među nama [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

2037  nușća  niște  неки  nușća [akc. nușća] (zam.) — neki (neka, neko) ◊ mĭ-a uđit în kap kă fĭaćiļi kare a źukat, a fuost kićiće ku nușća kunuń dă fluorĭ — ostalo mi je u sećanju da su devojčice, koje su igrale, bile okićene nekim vencima od cveća [Mlava] ♦ dij. var. ńișći [Por.]  [Vidi]

3237  nut  nut  спој  nut (mn. nutu) (i. m.) — (tehn.) spoj, žljeb ◊ nut ĭe un fĭeļ đi înkeĭatură întra doă blăń: în una ĭe în lung vižluit žgĭab, da-n alaltă skuos ļimburuș, kare sa bagă pasent în žgĭabo-la — nut je jedna vrsta spoja između dve daske: u jednoj je uzduž iskopan žljeb, a u drugoj izvučen jezičak koji pasent ulazi u žljeb [Crn.] ♦ up. vižlă [Por.] ∞ înkeĭa  [Vidi]

133  ńa  na  ено  ńa (zam.) — eno, eto, evo ◊ ńa kolo — eno tamo, onamoup. ńe [Pom.]  [Vidi]

3149  ńam  neam  род  ńamup>1up> (mn. ńamu) [akc. ńam] (i. s.) — rod, rođak; srodnik, srodstvo; familija ◊ la nuoĭ ĭastă ńam apruape, ńam đipartat șî ńam đi bătrîńață — kod nas ima blizak rod, dalek rod i rod od starina ◊ ńamu sa sokoćiașće pi brîńe, kare înśep đi la kopiĭi alu un uom ku o muĭarĭe — srodstvo se računa po pasovima, koji počinju od dece jednoga muža i žene ◊ kopiĭi kare-ĭ fak uomu ku muĭari-sa sînt fraț, or kă ńam đin brîu al đintîń — deca koju rađaju muž i žena su braća, ili rod u prvom kolenu ◊ ńepuoțî đi la kopiĭi luor sînt vĭerĭ đin fraț, or brîu adoĭļa — unuci od rođene dece su braća od stričeva, ili drugo koleno ◊ ńepuoț đi ńepuoț sînt vĭerĭ a doĭļa, or brîu a triĭļa — praunuci su srodnici u trećem kolenu ◊ pănă la vĭerĭ adoĭļa sa țîńe ńam apruape — do trećeg kolena računa se blizak rod ♦ var. (zast.) ńemeńa ♦ sin. fîmeļiĭe, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. ru [Kmp.]  [Vidi]

3443  Ńamț  neamţ  Немац  Ńamț (mn. Ńemț) [akc. Ńamț] (i. m.) — Nemac, pripadnik nemačkog naroda ◊ đi vramĭa đi ratu-sta, nuoĭ am fuźit đi tuoț: vin Ńamțî - fuź, vin flokańi - fuź, vin partizańi - ĭară fuź — za vreme ovog rata, mi smo bežali od svih: dođu Nemci - beži, dođu četnici - beži, dođu partizani - opet beži ♦ var. Mńamț ♦ sin. Gĭermînup. Ńemțîĭe, Ńemțuaĭkă [Por.]  [Vidi]

3105  ńavă  nea  снег  ńavă (mn. ńevĭ) [akc. ńavă] (i. ž.) — sneg ◊ ńinźe ńavă albă — pada beli sneg ◊ spulbură ku tuot, vîntu rađikă ńava șî faśe naĭmĭeț pră drum — veje uveliko, vetar podiže sneg i pravi smetove na putuup. zapadă [Zvizd] [Por.] ♦ dij. var. ńao [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2448  ńe  ne  се  ńeup>1up> (zam.) — 1. se ◊ ńe adunăm — skupljamo se ◊ ńe faśem kî ĭe tuot bun — pravimo se da je sve u redu ♦ var. ńi ◊ ńi veđem mîńe — vidimo se sutra ◊ ńi proîmblîăm pin bîăĭ — provodimo se po banjama ◊ ńi đipartăm đi kasă — udaljavamo se od kuće 2. nas, nam ◊ fuź, kă ńi prinđe — beži, jer će nas uhvatiti ♦ var. ńa, ńi a, ń-a ◊ nu ń-a fuost đestul — nije nam bilo dosta ◊ nu ń-a batut đestul — nisu nas tuklo dovoljno [Por.]  [Vidi]

2449  ńe  ne  ено  ńeup>2up> (zam.) — eno, eto, evo ◊ ńe kolore, supt ļiemno-la — eno tamo, ispod onog drveta ◊ ńe aiśa, unđe stăm akuma — evo ovde, gde stojimo sada [Zvizd] ♦ dij. sin. ăće, ăći [Por.] ♦ up. ńa [Pom.]  [Vidi]

5536  ńeaćins  neatins  нетакнут  ńeaćins (ńeaćinsă) (mn. ńeaćinș, ńeaćinșă) [akc. ńeaćins] (prid.) — netaknut ◊ mara ĭe ńeaćinsă, kuļasă ku mîna đe-n pom — jabuka je netaknuta, uzbrana je rukom sa voćke ♦ supr. aćins [Kmp.] ∞ aćinźa  [Vidi]

6207  ńeaverĭe  neavere  немаштина  ńeaverĭe (mn. ńeaverĭ) [akc. ńeaverĭe] (i. ž.) — nemaština, siromaštvo; oskudacija ◊ dupa rat tuoț a trait în mare ńeaverĭe — posle rata svi su živeli u velikoj nemaštini ♦ sin. sîraśiĭe [Por.]  [Vidi]

5469  ńegină  neghin  кукољ  ńegină (mn. ńegiń) [akc. ńegină] (i. ž.) — (bot.) kukolj (Agrostema githag) ◊ ńegina ĭe buĭađe kare krĭașće pin grîu, șî dakă grîu nu sa kurîță đi ĭa numa sa maśină la un luok, fańina ĭe tare amară — kukolj je biljka koja raste u žitu, i ako se žito ne očisti od njega nego se samelje zajedno, brašno je veoma gorko ◊ buobiļi đi ńegină sa kunuosk pin buobiļi đi grîu kă sînt ńagre — seme kukolja se prepoznaje u zrnevlju žita po crnoj boji ◊ pin kînćiśiļi rumîńeșć, uoki lu fĭaće frumuasă sînt ńegri ka ńegina — u vlaškim pesmama, oči lepih devojaka su crne kao kukolj [Por.]  [Vidi]

6100  ńegraĭkă  negraică  црна жуна  ńegraĭkă (mn. ńegrăĭś) [akc. ńegraĭkă] (i. ž.) — (ornit.) crna žuna (Dryocopus martius) ◊ ńegraĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, ku trup ńegru întrĭeg, numa are în vîru kapuluĭ un muoț ruucrna žuna je jedna vrsta detlića, čije je telo celo crno, samo ima na vrh glave crvenu ćubu ◊ ńegraĭka sa arańașće ku vĭermĭ kare, ku ćuok tare, skuaće đi supt kuaža ļemnuluĭ — crna žuna se hrani crvima koje, snažnim kljunom, vadi ispod kore drveta ◊ ńegraĭka sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — crna žuna se gnezdi po šupljim stablima [Por.] ∞ ńegruup>1up>  [Vidi]

6094  ńegri  negri  црнети  ńegriuo ńegrĭesk, ĭel ńegrĭașće) [akc. ńegri] (gl.) — (color) crneti, tamniti ◊ kînd auḑîĭ ś-a fakut kopilu, tuot îm ńegri înainća uokiluor — kad sam čuo šta je dete uradilo, sve mi je pocrnelo pred očima ◊ baĭat frumuos, ama kam ńegru la fire, puaće-fi a fi ńegrit lukrînd la suare — lep momak, al je malo tamnije puti, možda je pocrneo radeći na suncu [Por.] ∞ ńegruup>1up>  [Vidi]

6093  ńegru  negru  црн  ńegruup>1up> (ńagră) (mn. ńegri, ńagre) [akc. ńegru] (prid.) — (color) crn ◊ a veńit o muĭare ńagră ku un om ńegru, șî ku duoĭ kopiĭ ńegri, katînd đi lukrudošla je jedna crna žena sa crnim mužem, i dvoje crne dece, tražeći posao ◊ n-a putut ńimik țasuț în razbuoĭ, sî sa fărbuĭe în ńegru, pănă n-a ĭeșît kîrabuunije se mogli ništa tkano na razboju da se oboji u crno, dok se nije pojavila zelena galica [Por.]   [Vidi]

6099  ńegru  negru  црнина  ńegruup>2up> [akc. ńegru] (i. m.) — (rel.) crnina ◊ ńegru ĭe țuală ńagră kare înbrakă žăļniku dupa vrun ńam muort — crnina je crna odeća koju oblači ožalošćeni za nekim umrlim rođakom ◊ ńegru muĭerĭesk ĭe kîrpă ńagră, da barbațăsk kimĭașă ńagră— ženska crnina je crna marama, a muška crna košulja ◊ ńegru sa puartă un an đi ḑîļe, da dupa kopiĭ ćińirĭ mumîńiļi puartă șî pană la triĭ ań, or, kîćodată, pănă la muarće — crnina se nosi godinu dana, a za mladom decom majke nose i do tri godine, ili, ponekad, do smrti ◊ în Porĭeśa kînd sa înkĭaĭe anu, ńegru sa lapîdă dupa ușă, șî sa lasă să putraḑaskă a koluo — u Poreču kad istekne godina, crnina se baca iza vrata, i ostavi tamo da istrune ◊ (ver.) pănă ńamu duśe ńegru, șă al muort pi lumĭa-ĭa ĭe žăļnik — dok rodbina nosi crninu, i pokojnik je u žalosti na onom svetu ◊ (ver.) kînd žăļńiku labîdă ńegru șă înbrakă alb, ăl muort kapîtă uokĭ șă đin ńigurĭață ĭasă la viđarĭe — kad ožalošćeni baca crninu i oblači belo, pokojnik dobija oči, i iz tame izlazi na videlo [Por.] ∞ ńegruup>1up>  [Vidi]

6123  ńegura  negura  смркавати се  ńegurauo ńegurĭeḑ, ĭel ńegurĭaḑă) [akc. ńegura] (gl. ref.) — smrkavati, smračiti se ◊ s-a amînatat, ș-ažuns la kasă dupa śe a ńegurat bińe — zakasnio je, i stigao je kući tek kad se dobro smračilouoțî nu pļakă în furaluk pănă nu ńegurĭaḑă — lopovi ne polaze u pljačku dok se ne smrkne ♦ var. ńigura [Por.] ∞ ńegru  [Vidi]

2917  ńegură  negură  тама  ńegu (mn. ńigurĭeț) [akc. ńegură] (i. ž.) — 1. tama, tmina, pomrčina; mrak ◊ đintr-odată sa nuvară, șî sa pusă o ńegură grĭa, parke a kaḑut nuapća pi pomînt — iznenada se naoblači, i nastade teška tama, kao da je noć pala na zemlju ◊ adu lumanarĭa, kă în podrum ĭe ńegura, nu sa vĭađe ńimik — donesi sveću, jer je u podrumu mrak, ne vidi se ništa 2. (fig.) neznanje, beda, teško siromaštvo, slepilo ◊ nu m-a dat tata la șkuală, am krĭeskut în ńegura — nije me dao otac u školu, odras’o sam u mraku 3. (fig.) (psih.) teška tuga, bol, patnja — kînd am-uḑît kî mĭ-a perit tata, mĭ-a kaḑut o ńegură grĭa pi kap — kad sam čuo da mi je poginuo otac, neki težak mrak mi je pao na glavu 4. (rel.) umiranje bez sveće ◊ kînd uomu muare fara lumanare aprinsă în mînă, sa ḑîśe k-a murit în ńegura, șî pi lumĭa-ĭa đi veśiĭe o să traĭaskă în ńegura — kad čovek umre bez upaljene sveće u ruci, kaže se da je umro u mraku, i na onome svetu će večno boraviti u mraku ♦ sin. ńegurĭață ♦ var. ńagu [Por.] ♦ dij. sin. întuńerik [Zvizd]  [Vidi]

3447  ńemțăsk  nemţesc  немачки  ńemțăsk (ńemțăskă) (mn. ńemțăsć, ńemțășć) [akc. ńemțăsk] (prid.) — nemački ◊ lukru ńemțăsk are mare rînd — nemački posao veoma je uredan ◊ muĭarĭa ńemțaskă are pĭaće pi față — nemačka žena ima pege na licu ◊ kopiĭ ńemțășć đi miś sa-nvață să lukre — nemačka deca se od malena uče da rade ◊ ađeturļi ńemțășć nu sînt ka ’ļi nuaștre — nemački običaji nisu kao naši [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3446  ńemțîașće  nemţește  немачки  ńemțîașće [akc. ńemțîașće] (pril.) — nemački ◊ a-nvațat ńemțîașće parke l-a fakut ńemțuaĭka — naučio je nemački kao da ga je rodila Nemica ◊ dakă sînt aiśa aĭ nuoștri kam ļenuoș, în Ńemțîĭe ĭuta skimbă narau, șî tuoț lukră pi ńemțîașće đi tuot pîrîĭe — iako su ovde naši kao lenji, u Nemačkoj brzo menjaju navike, i svi rade po nemački da sve pršti [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3445  Ńemțîĭe  Nemţie  Немачка  Ńemțîĭe (mn. Ńemțîĭ) [akc. Ńemțîĭe] (i. ž.) — Nemačka ◊ Ńemțîĭa ĭe mare țară, da ńamțî sînt lumĭe tare vrĭańikă — Nemačka je velika zemlja, a Nemci su jako vredni ljudi ◊ pănă đi kurînd a fuost duauă Ńemțîĭ, șî ĭaļe s-a adunat, ș-akuma ĭe numa una — do skoro su bile dve Nemačke, i one su se ujedinile, i sada je samo jedna [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3444  ńemțuaĭkă  nemţoaică  Немица  ńemțuaĭkă (mn. ńemțuaĭke, ńemțuoĭś) [akc. ńemțuaĭkă] (i. ž.) — Nemica ◊ ńemțuaĭka ĭe muĭarĭa ńemțaskă — Nemica je nemačka žena ◊ ĭastă astîḑ mulț rumîń đ-aĭ nuoștri kare multă vrĭame lukră în Ńemțîĭe, șî kare s-a însurat ku ńemțuoĭș — ima danas dosta naših Vlaha koji dugo rade u Nemačkoj, i koju se oženili Nemicama [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

6222  ńenarokuos  nenorocos  несрећан  ńenarokuos (ńenarokuasă) (mn. ńenaroku, ńenarokuasă) [akc. ńenorokuos] (prid.) — nesrećan ◊ śe gud dă să lukrĭe, nu mĭarźe, parke ĭe blîstamat să fiĭe ńenarokuos — što god pokuša da uradi, ne ide, kao da je proklet da bude nesrećan ♦ var. ńenorokuos ♦ supr. narokuos [Por.] ∞ naruok  [Vidi]

5164  ńeprĭaćin  neprieten  непријатељ  ńeprĭaćin (mn. ńeprĭaćiń) [akc. ńeprĭaćin] (i. m.) — neprijatelj ◊ đi kînd lumĭa iĭ duoĭ a fuost ńeprĭaćiń grĭeĭ — od pamtiveka njih dvoica su bili teški neprijatelji ◊ traĭașće într-o kasă ku ńeprĭaćinuživi u istoj kući sa neprijateljem [Por.] ∞ prĭaćin  [Vidi]

3730  ńetku  sulă  ђока  ńetku (mn. ńetku) [akc. ńetku] (i. s.) — (vulg.) „đoka”, „stojko”, euf. za muški polni organ ◊ a lukrat ka kalu ḑîua-nuapća, da la urmă a kîpatat pi ńetkuradio kao konj danju-noću, a na kraju dobio „đoku” ◊ śe gođe uomu iĭ spuńe, sa faśe kă n-auđe, or ăl duare ńetkušto god mu čovek kaže, pravi se da ne čuje, ili ga boli „stojko” ♦ sin. pu [Por.]  [Vidi]

3167  ńevastă  nevastă  супруга  ńevastă (mn. ńevĭașće) [akc. ńevastă] (i. ž.) — 1. supruga; udata žena ◊ s-a kîsatorit ćinîr, ama ku ńevasta luĭ s-a ogođit bun — oženio se mlad, ali se sa svojom suprugom slagao dobro 2. (u titulisanju među jetrvama) snaja ◊ „ńevastă” ḑîśe kumnata măĭ ćinîră la a măĭ batrînă — „snaja” kaže mlađa jetrva starijoj [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

5247  ńevinuit  nevinovat  невин  ńevinuit (ńevinuită) (mn. ńevinu, ńevinuiće) [akc. ńevinuit] (prid.) — (ret.) nevin ◊ ńevinuit ĭe uom fara vină — nevin je čovek bez kriviceup. vină [Por.]  [Vidi]

3959  ńibun  nebun  зао  ńibun (ńibu) (mn. ńibuń, ńibuńe) [akc. ńibun] (prid.) — zao, rđav, lošuom ńibun ku muĭare ńibună — zao čovek sa zlom ženom ♦ var. ńebun ♦ sin. u ♦ supr. bun [Por.]  [Vidi]

6367  ńidośopļit  nedocioplit  неотесан  ńidośopļ<u>iu>t (ńidośopļ<u>iu>tă) (mn. ńidośopļ<u>iu>ţ, ńidośopļ<u>iu>će) (prid.) — (psih.) neotesan, nevaspitan, tupav, glupuom ńidośopļ<u>iu>t nu b<u>au>gă s<u>au>ma śe vorbĭ<u>au>șće, șă nu-ĭ sa p<u>au>să dar <u>au>ĭa śe f<u>au>śe ĭe la luok or nuneotesan čovek ne vodi računa šta govori, i nije ga briga da li je to što čini na mestu, ili nije [Por.] ∞ śopļi  [Vidi]

1962  Ńiđelku  Nigelcu  Недељко  Ńiđelku [akc. Ńiđelku] (i. m.) — (antr.) l.i. Nedeljko ◊ Ńiđelku ĭe nume sîrbĭesk, kare aĭ nuoștri l-a dat la kopiĭ naskuț dumińika — Nedeljko je srpsko ime, koje su naši davali dečacima rođenim u nedelju ◊ Ńiđelku Draguoĭ ĭe bun lîutarĭ — Nedeljko Dragoj je dobar violinista [Por.]   [Vidi]

6146  ńigrižă  negrijă  небрига  ńigrižă (mn. ńigriž) [akc. ńigrižă] (i. ž.) — nebriga ◊ ńimik nuĭe măĭ urît đikît ńigriža fiśuorilor đi parinț-aĭ batrîń, kare ĭ-a lasat să traĭaskă sîngurĭ — ništa nije ružnije nego nebriga sinova za stare roditelje, koje su ostavlili da žive sami [Por.] ∞ grižă  [Vidi]

6105  ńigustoriĭe  negustorie  трговина  ńigustoriĭe (mn. ńigustoriĭ) [akc. ńigustoriĭe] (i. ž.) — trgovina ◊ Țînțari a fuost kuprinș ku ńigustoriĭa: đi la nuoĭ a kumparat marfă ĭepćină, ș-a provinduto în orașă unđe ĭa a fuost skumpă — Cincari su se bavili trgovinom: kod nas su kopovali jeftinu robu, i preprodavali je u varošima gde je ona bila skupa [Por.] ∞ ńigustuorĭ  [Vidi]

6104  ńigustuorĭ  negustor  трговац  ńigustuorĭ (mn.) [akc. ńigustuorĭ] (i. m.) — trgovac stokom; preprodavac; nakupac ◊ ńigustuori vin đin lumĭa albă la nuoĭ pi la bîlśurĭ, kumpîră viće ĭepćin, șă ļi mînă unđe ļi va mîna, unđe ļi vind măĭ skump — trgovci dolaze iz belog sveta kod nas na vašare, kupuju stoku jeftino, i teraju je ko zna gde, gde je prodaju skuplje ♦ var. ńegustuorĭ [Por.]   [Vidi]

6109  ńikurat  necurat  нечист  ńikurat (ńikurată) (mn. ńikuraț, ńikuraće) [akc. ńikurat] (prid.) — 1. (o higijeni) nečist, prljav ◊ lukru ńikurat — prljav posao ♦ sin. imuos 2. (demon.) (hip.) đavo ◊ nu pumeńi pĭ-al ńikurat pi nume, kă vińe șă-ț faśe vrun răune pominji nečistog po imenu, jer će doći i učiniće ti neko zlo ◊ (mag.) đeskînćik ku al ńikurat — bajanje sa nečistim, vrsta bajalica u kojima se đavo priziva u pomoć ♦ sin. ńikruśat ♦ supr. kurat [Por.] ∞ drak   [Vidi]

5549  ńiļiu  nelei  велики левак ?  ńiļiu (mn. ńiļiĭ) [akc. ńiļiu] (i. m.) — veliki levak ◊ ńiļiu ĭe tolśerĭ mare đi ļemn, fakut ka postaua ku țauă la fund, șî ku ĭel sa împlă butuoĭ mare ku vin or ku rakiuveliki levak je napravljen od drveta u obliku korita sa cevkom na dnu, i služi da se u veliko bure sipa vino ili rakija [Por.] ♦ dij. var. ńeleĭ (Korbovo) [Dun.] ∞ tolśerĭ   [Vidi]

2819  ńinvațat  neânvăţat  неук  ńinvațat (ńinvațată) (mn. ńinvațaț, ńinvațaće) [akc. ńinvațat] (prid.) — neuk, neobrazovan; neiskusan; nedoučen ◊ nu m-a dat a aĭ miĭ la șkuală, ș-am ramas ńinvațată — nisu me moji dali u školu, i ostala sam neuka [Por.] ∞ învața  [Vidi]

3103  ńinźe  ninge  снежити  ńinźeuo ńing, ĭel ńinźe) [akc. ńinźe] (gl. p.) — (o snegu) snežiti, padati ◊ kađe zapada, ńinźe, dragu kopiilor đ-al mare — pada sneg, sneži, velika dečja radost ◊ n-a ńins đemult — nije padao sneg odavno ◊ nu ńinźe zapadă, numa mĭarźe đin śierĭ o șļapiță — ne pada sneg, nego ide s neba neka bljuzgavica [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5264  ńipipćenat  nepieptănat  неочешљан  ńipipćenat (ńipipćenată) (mn. ńipipćenaț, ńipipćenaće) [akc. ńipipćenat] (prid.) — neočešljan ◊ ńiś pipćenată nuĭe frumuasă, da ńipipćenată ĭe urîtă ka muarća — ni očešljana nije lepa, a neočešljana je ružna kao smrt ◊ lînă ńipipćenată — neočešljana vuna [Por.] ∞ pipćena  [Vidi]

6354  ńiprorupt  neântrerupt  непрекидан  ńipror<u>uu>pt (ńipror<u>uu>ptă) (mn. ńipror<u>uu>pţ, ńipror<u>uu>pće) (prid.) — neprekidan, dugotrajanu<u>au>ra a țîn<u>uu>t un śas ńipror<u>uu>ptă — kolo je trajalo jedan sat neprekidno [Por.] ∞ rupt  [Vidi]

5530  ńipućare  neputere  немоћ  ńipućare (mn. ńipućerĭ) [akc. ńipućare] (i. ž.) — nemoć, slabost ◊ sa vaĭtă muu kî s-a pus vro ńipućare pi ĭel, șî n-are poptă ńiś đi mînkare — žali se čiča da ga je uhvatila neka nemoć, i da nema apetit ni za jelo ◊ ńipućare în tuaće părțîļi, uomu sîngur nu puaće ńimika — nemoć na sve strane, čovek sam ne može ništa ♦ supr. pućare [Por.] ∞ puća   [Vidi]

5815  ńiras  neras  необријан  ńiras (ńirasă) (mn. ńiraș, ńirasă) [akc. ńiras] (prid.) — 1. (o bradi) neobrijan ◊ baĭat ńiras ĭe urît, șî fĭaćiļi nu sa uĭta la ĭel — neobrijani momak je ružan, i devojke ga ne gledaju 2. (o životinjskoj koži) neodran ◊ đimult sa purtat opinś đi pĭaļe đi puork ńirasă — nekad su se nosile opanke od neodrane svinjske kože ♦ supr. ras [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

4349  ńisarat  nesărat  неслан  ńisarat (ńisarată) (mn. ńisaraț, ńisaraće) [akc. ńisarat] (prid.) — (nutr.) neslan ◊ ńisarată ĭe mînkarĭa în kare nu sa puńe sare kît trăbe — neslano je jelo u koje se ne stavlja so koliko treba ◊ brînḑă ńisarată — neslani sir ♦ supr. sarat [Por.] ∞ sare  [Vidi]

2442  ńiskaĭ  niscai  неки  ńiskaĭ [akc. ńiskaĭ] (zam.) — neki, nekakvi ◊ a veńit ńiskaĭ uamiń ńikunoskuț, ș-a-npuļito — došli su neki nepoznati ljudi, i silovali je ◊ duor nu sînt iĭ ńiskaĭ uamiń kum ar trăbuĭa să fiĭe, numa sînt ńișće pugańiĭ kum nu ĭastă pi lume — ma nisu oni nekakvi ljudi kakvi bi trebalo da budu, nego su poganci kakvih nema na svetu ♦ var. ńiskarup. ńișći [Por.]   [Vidi]

5392  ńispalat  nespălat  неопран  ńispalat (ńispalată) (mn. ńispalaț, ńispalaće) [akc. ńispalat] (prid.) — neopran, neumiven; prljav ◊ nu daț la kopiĭ puame ńispalaće — ne dajte deci neoprano voće ◊ nu ĭ-a fuost rușîńe să mĭargă în țuaļe ńispalaće — nije se stideo da ide u prvljavom odelu ◊ a ĭeșît în lumĭe ńispalat pi uokĭ — izašao je među ljude neumiven [Por.] ∞ spala  [Vidi]

6116  ńiśđikît  nicidecât  николико  ńiśđikît [akc. ńiśđikît] (pril.) — nikoliko, nimalo ◊ n-a marit ńiśđikît k-o s-o bată uomu, a mînat tuot pĭ-a iĭ — nije marila nikoliko da će je muž prebiti, terala je sve po svom ♦ var. ńiśkît [Por.] ∞ kît  [Vidi]

2440  ńiśkît  nicicât  нимало  ńiśkît [akc. ńiśkît] (pril.) — nimalo ◊ nu mi drag ńiśkît đi ĭa — nimalo je ne volim ◊ nu sa ogođesk ńiśkît — ne slažu se nimalo ♦ var. ńiśkîtaup. ńiśđikît [Por.] ∞ kît  [Vidi]

4019  ńiśkotrĭabă  inutil  непотребно  ńiśkotrĭabă [akc. ńiśkotrĭabă] (pril.) — nepotrebno, bez potrebe, badava, džabe ◊ s-a dus în sat ńiśkotrĭabă, numa điźaba a pĭerdut vrĭamĭa — otišao je u selo nepotrebno, samo je badava gubio vreme ♦ / ńiśkotrĭabă < ńiś + ku + o + trĭabă [Por.] ∞ trĭabă  [Vidi]

2443  ńiśkum  nicicum  никако  ńiśkum [akc. ńiśkum] (pril.) — nikako ◊ ńiśkum nu-nțaļieg kum a putut sî fakă așa śeva — nikako ne razumem kako je mogao tako nešto da uradi ◊ pluaĭe doă ḑîļe una-ntruuna, ńiśkum sî șća — pada kiša dva dana neprekidno, nikako da stane ♦ var. ńișkumup. ńiśđikum [Por.] ∞ kum  [Vidi]

2430  ńiśodată  niciodată  ниједном  ńiśodată [akc. ńiśodată] (pril.) — nijednom, nikad ◊ vrodată a fi șî fuost așa, ama đi kînd ĭuo țîn minće, n-a fuost ńiśodată — nekad je možda i bilo tako, ali otkako ja pamtim, nije bilo nijednom ♦ / ńiś + odată [Por.] ∞ odată  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4825  ńiśun  niciun  ниједан  ńiśun (pril.) [akc. ńiśun] — nijedan ◊ kînd a tunat Bugari, tuoț a fuźit, n-a ramas ńiśun saćan — kad su ušli Bugari, svi su pobegli, nije ostao nijedan seljak [Por.] ∞ unu   [Vidi]

2583  ńiśunu  niciunul  ниједан  ńiśunu [akc. ńiśunu] (zam.) — nijedan, niko ◊ pi mulț ĭ-a kĭemat, ama ńiśunu na veńit — mnoge je zvao, ali nijedan nije došao ◊ tuoț ĭ-a-ntuors kuru, ńiśunu nu s-a uĭtat la ĭel — svi su mu okrenuli leđa, niko ga nije pogledao [Por.] ∞ unu  [Vidi]

2123  ńiźel  negel  брадавица  ńiźel (mn. ńiźiĭ) [akc. ńiźel] (i. m.) — (med.) bradavica, oboljenje kože u obliku krastave izrasline (Verruca vulgaris) ◊ ńiźelu măĭ ļesńe sa ļekuĭe ku lapćiļi lu ĭarbă kare o kĭamă peśinźină — bradavica se najlakše leći sokom od trave koja se zove rusa ♦ var. ńiźiel ♦ (demin.) ńiźeluț, ńiźeluș [Por.]  [Vidi]

5152  ńișći  niști  неки  ńișći [akc. ńișći] (čl.) — neki ◊ veńiră ńișći uamiń ńikunoskuț, șă luvară pi tata fara vĭastă — dođoše neki nepoznati ljudi, i odvedoše oca bez najave ◊ ńișći uamiń, ńișći muĭerĭ șî ńișći kopiĭ, tuoț la gramadă a mĭers pi drum — neki ljudi, neke žene i neka deca, svi su u gomili išli putem ♦ var. ńișće ♦ var. ńișća (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. nușće (Šarbanovac) [Crn.]  [Vidi]

6289  obadă  obadă  обруч  obadă (mn. obĭeḑ) [akc. obadă] (i. ž.) — obruč, cilindar ◊ sîta đi śernut fańina are sîtă đi žîță strînsă în obadă đi ļemn tare supțîre — sito za sejanje brašna ima žičano sito koje je zategnuto u obruč od jako tankog drveta [Por.]  [Vidi]

3272  obîrka  obârcăi  пентрати се  obîrkauo ma obîrk, ĭel sa obîrkîĭe) [akc. obîrka] (gl. p. ref.) — pentrati se, okačiti se o što ◊ pîkurari sa obîrkîĭe pi ļiamńe, da nu pazîăsk vićiļi — čobani se pentraju po drveću, a ne paze na stokuup. urka [Por.]  [Vidi]

3273  obîrkat  aburcat  успентран  obîrkat (obîrkată) (mn. obîrkaț, obîrkaće) [akc. obîrkat] (prid.) — uspentran, koji se negde popeo i nesigurno stoji; popet ◊ sa miră kum kapra s-a suit în vîru tufi, stă obîrkată șî manînkă la frunḑă ka kînd ĭe žuos pi pomînt — čudi se kako se koza popela na vrh grma, stoji uspentrana i brsti lišće kao da je na zemljiup. urkat [Por.] ∞ obîrka   [Vidi]

5832  obĭală  obială  обојак  obĭală (mn. obĭaļe) [akc. obĭală] (i. ž.) — obojak ◊ obĭala ĭe parśel đi śuarik ku kare uamińi a-nfășurat talpa guală pănă nu sa skuos śarapi — obojak je komad tkanine kojim su muškarci uvijali golo stopalo pre nego što su se pojavile čarape ◊ barbațî s-a-nkalțat în obĭaļe, da muĭeriļi în kalțuoń — muškarci su obuvali obojke, a žene kalčine [Por.]  [Vidi]

5656  oblînk  oblâncă  облучје  oblînk (mn. oblînku) [akc. oblînk] (i. ž.) — oblučje na sedlu; jabuka ◊ oblînk ĭe o gîlkă mare ka pumnu đinainće la șaua kaluluĭ — oblučje je uzdignuti deo, veliki kao pesnica, na prednjoj strani konjskog sedla ◊ đi oblînk sa ļagă tovar măĭ ușuor kare kîlarĭețu-l duśe đinainća luĭ — za oblučje se vezuje lakši tovar koji jahač nosi na konju ispred sebe [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2364  obļiagă  obleagă  обложина  obļiagă (mn. obļieź) [akc. obļiagă] (i. ž.) — 1. obložina*, obradivo zemljište ostavljeno da leži, da odmara ◊ obļiagă ĭe pomînt, lasat un ań ńimuśit — obložina je zemljište, ostavljeno godinu dana neobrađeno ◊ luoku sa faśe obļiagă kînd uomu nu puaće să-l are, kî n-a fuost vrĭamĭa bună (a ploĭat una-ntruuna), or n-ažuns, or a murit śińiva đin kasă pă n-avut ku kare — njiva se pretvara u obložinu kada čovek ne može da je obradi, zato što nije bilo dobro vreme (neprekidno je padala kiša), ili nije stigao, ili mu je neko umro iz kuće pa nije ima s kim ◊ ano-la kînd nu sa muśiașće, obļiaga ĭe pașuńe; dakă sa lasă măĭ mulț ań, ĭa sa înļiveḑîașće; la urmă, porńiesk spińi, vin pănă la pragu kășî — one godine kada se ne obrađuje, obložina je pašnjak; ako se ostavi više godine, ona postane livada; na kraju, nikne trnjak, koji dođu do kućnog praga 2. čest toponim, zvano mesto ◊ mulće luokurĭ la rumîń sa kĭamă obļiagă, măĭ đies: Obļaga Mikă, Obļaga Mare — mnoga mesta se kod Vlaha zovu Obložina, najčešće: Mala Obložina, Velika Obložina [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3069  obosală  oboseală  умор  obosală (mn. obosălu) [akc. obosală] (i. ž.) — umor, fizička slabost ◊ s-a pus obosala pi uom, lasață-l să uđińaskă makra o țîră — umor je savladao čoveka, pustite ga da odmori makar malo ♦ sin. ustańială [Por.] ∞ obosî  [Vidi]

3067  obosî  obosi  уморити се  obosîuo ma obosîăsk, ĭel sa obosîașće) [akc. obosî] (gl. p. ref.) — umoriti se, izgubiti snagu ◊ m-a obosît aļergatura dupa pîrdańiśi-ļi đi viće — umorilo me je trčanje za prokletim govidimauomu ńinvațat la kuasă măĭ ĭut obosîașće la kosît — nevešt kosac najbrže se umori na kosidbi ♦ sin. ustańi [Por.]   [Vidi]

3068  obosît  obosit  уморан  obosît (obosîtă) (mn. obosîț, obosîće) [akc. obosît] (prid.) — umoran, isrcpljen ◊ a veńit đi la lukru obosît ka kaludošao je s posla umoran kao konj ♦ sin. ustańit [Por.] ∞ obosî   [Vidi]

2358  obrańe  obrame  упртача  obrańe (mn. obrîăń) [akc. obrańe] (i. ž.) — 1. uprtača ◊ obrańa ĭe o sfuară skurtă, kare sa înpļećiașće đin viță đi ață đi lînă fărbuită; sa uĭtă să fiĭe gruasă ka un źeĭśt, đi sî puate să țînă greotaća — uprtača je jedan kratak konopac, koji se upliće od končanih niti obojene vune; gleda se da bude debela kao prst, da bi mogla da drži težinu ◊ obrańa sa puńe la tuot śe sa duśe-n șîaļe: la trastă, la ļagîn đi kopiĭ, la kĭasă lu șkolarĭ, da șî la kĭasă kare sa duk numa pista umîr — uprtača se stavlja na sve što se nosi na leđima: na torbu, na dečju kolevku, na školske torbice, ali i na kese koje se nose samo preko ramena [Por.] ♦ sin. baĭeră (Topla) [Crn.] 2. šara, ukrasun fĭeļ đi noprś au pi șîaļe pistrițură ka obrańa, șă ļi kĭemăm: nopîrś ku obrańe — jedna vrsta zmija ima na leđima šaru nalik na pletenicu-uprtaču, pa je zovemo šarka [Por.] ◊ nopîrka pistriță pi șîaļe la nuoĭ sa kĭamă nopîrka ku baĭeră — zmija sa šarenim leđima kod nas se zove zmija „bajerka” (Topla) [Crn.]  [Vidi]

5657  obrăț  obraț  узвратиште  obrăț (mn. obrățu) [akc. obrăț] (i. s.) — (agr.) uzvratište ◊ obrăț ĭe kîpatîńu luokuluĭ śe nu puoț să-l arĭ în lung, kă întuorś plugu pista ĭel să tuń ĭară în aratură— uzvratište je kraj oranice koji ne možeš da izoreš, jer okrećeš plug na njemu da ponovo uđeš u oranicu ◊ kînd sa gaćașće luoku ku aratura, atunśa sa ară șî obrățu ku brăžđ đ-apuanka — kad se svrši oranje njive, tada se izore i uzvratište poprečnim brazdama [Por.] ∞ aratu  [Vidi]

4576  obrinśală  obrinteală  запаљење  obrinśală (mn. obrinśaļe) [akc. obrinśală] (i. ž.) — (med.) zapaljenje ◊ kînd sa spurkă taĭatura șî loko-la sa umflă șî roșiașće, sa spuńe kă uomu a kîpatat obrinśală — kad se zagadi rana i to mesto otekne i pocrveni, kaže se da je čovek dobio zapaljenje ♦ sin. nîparĭală [Por.] ∞ obrinśi  [Vidi]

4575  obrinśi  obrinti  инфицирати  obrinśiuo ma obrinśesk, ĭel sa obrinśiașće) [akc. obrinći] (gl. ref.) — (med.) inficirati, zapaliti ◊ kînd taĭatura sa spurkă ku imală, șî loko-la roșașće șî sa umflă, sa spuńe kî sa obrinśașće — kad se posekotina zagadi prljavštinom, i to mesto pocrveni i otekne, kaže se da se zapalilo [Por.]   [Vidi]

3230  oćeșî  oteși  отићи  oćeșîuo oćeșăsk, ĭel oćeșîașće) [akc. oćeșî] (gl. p. ref.) — otići, napustiti, skloniti ◊ tuma kînd mńamțî s-a oćeșît đ-akolo, iĭ a kućeḑat sî ĭasă đin borugă, unđ-a fuost pitulaț — tek kad su Nemci otišli odande, oni su smeli da izađi iz potoka, gde su bili skriveni ◊ stau, șî ma ruog la dumńeḑîu să-l oćeșaskă đin drumu mĭeu, sî puot sî trĭek — stojim, i molim se bogu da mi ga skloni s puta, da mogu da prođemup. oćinśi ♦ sin. duśa [Por.]  [Vidi]

2368  oćig  otic  отикач  oćig (mn. oćiźe) [akc. oćig] (i. s.) — (tehn.) otikač, otik na oraćem plugu ◊ oćigu ĭe un bît măĭ lung đi kuorn, bagat la grinđiĭ, unđe sînt ruaćiļi pluguluĭ — otikač je poduži drenov štap, nabijen u gredelj, na mestu gde su točkovi pluga ◊ ku oćigu lukră uom adîns, ažutuorĭ la arat, kare ku oćigu puartă plugu să nu sa fakă pîrśurĭ — otikačem upravlja poseban čovek, pomoćnik na oranju, koji otikačem vodi plug da se izbegnu oplazine [Por.] ♦ up. orităk [Mlava] ∞ plug  [Vidi]

48  oćinśi  otinci  кротити  oćinśiuo oćinśesk, ĭel oćinśiașće) [akc. oćinśi] (gl. p. ref.) — 1. krotiti, smanjiti snagu, uravnotežiti ◊ kînd trag în žug vaka ku buou, fînka ĭe buou măĭ tare, ăl oćiśașće: iĭ ļagă lanțu đi žug șî đi tînžală, șî ĭel ĭe oćiśit, traźe bîrabar ku vaka — kada su zajedno upregnuti vo i krava, vola krote tako što ga vežu lancem za jaram i rudu; on je ukroćen, vuče naporedo sa kravom 2. olakšavati ◊ kînd aĭ să rađiś śeva greu, ĭaĭ pîrgu să oćinśeșć, să rađiś măĭ ļesńe — kad treba da podigneš nešto teško, koristiš polugu da olakšaš dizanje ♦ var. oćiśi, ućiśi, ućinśiup. oćeșî ♦ sin. ușura [Por.]   [Vidi]

2504  oćităloaĭkă  dăscăliță  учитељица  oćităloaĭkă (mn. oćităloĭś) [akc. oćităloaĭkă] (i. ž.) — učiteljica ◊ pră mińe la șkuală m-anvațat oćităloaĭka, da pră muu mĭeu oćităl — mene je u školi učila učiteljica, a moga čiču učitelj ♦ var. oćitoloaĭkă, oćitol [Mlava] ♦ dij. sin. daskîl [Por.] ∞ șkuală  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5440  odaĭe  odaie  одаја  odaĭe (mn. odăĭ) [akc. odaĭe] (i. ž.) — 1. odaja, prostorija ◊ a fuost stapîn țapîn, avut koļibă ku triĭ odăĭ — bio je jak domaćin, imao je kolibu sa tri prostorije ◊ într-o odaĭe a ținut vićiļi, da în alaltă a trait iĭ — u jednoj prostoriji držali su stoku, a u drugoj su živeli oni 2. stambeni objekti uopšte ◊ a fuźit đi la uom, șî s-a tras ka uļimișńița pin odăĭļi lu tuoĭa — pobegla je od muža, i vucarala se kao uličarka po tuđim kućama ♦ sin. suobă [Por.]  [Vidi]

2429  odată  odată  једном  odată [akc. odată] (pril.) — 1. jednom, jedanput ◊ ĭel sufîră, sufîră, ama odată kînd va pokńi, o să fiĭe beļauă mare — on trpi, trpi, ali jednom kad bude pukao, biće veliki belaj ◊ fuźe ĭel akuma, ama odată tuot vrunu o să-l prindă — beži on sada, ali će ga jednom već neko uhvatiti ◊ la uom înțaļies odată iĭ spuń, da luĭ s-îĭ spuń đi osută đi uorĭ, ńimika nu vrĭeduĭe — razumnom čoveku jedanputa kažeš, a njemu da kažeš sto puta, ništa ne vredi 2. (u izr.) zajedno, istovremeno ◊ ĭuo ku ĭa ńis fakuț tuot odată, șî đ-aĭa tuot odată am mĭers la șkuală — ja i ona smo rođeni istovremeno, i zato smo zajedno išli u školu [Por.]   [Vidi]

99  odolan  hodolan  коска  odolan (mn. odolańе) [akc. odolan] (i. m.) — 1. koska (veći komad) ◊ la morminț-ăĭ pîrasîț ș-akuma sa gasîăsk odolańe omeńieșć — na neznanom groblju i sada se nalaze ljudske kosti 2. koska sa malo mesa ◊ odolan uskat — suva koska ◊ a pus în ḑamă numa ńișći odolańe — stavila je u čorbu samo neke koščine ♦ sin. śolan [Por.] 3. (tehn.) komad, deo neke naprave ◊ mi sa-m pare kă dîn gĭebo-la dă trăirat a măĭ ramîns ńișće odolańe pră supt șupă — čini mi se da su od te vršalice ostali još neki delovi pod šupom (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

6318  ofta  ofta  уzдисати  oft<u>au>uo ofć<u>eu>ḑ, ĭel ofć<u>au>ḑă) [akc. ofta] (gl.) — uzdisati ◊ dupa muarće fĭeći, muma atîta a oftat grĭeu đi iĭ sa-m parut kă o sî-ĭ krîape ińima — posle smrti ćerke, majka je toliko teško uzdisala da joj se činilo da će joj srce prepući ◊ kînd iĭ la uom pintru śeva grĭeu la ińimă, ĭel trabe nuapća să ĭasă afară, să rađiśe mîńiļi în sus, șî slubaḑîndu-ļi, sî ofćaḑă se guod măĭ adînk puaće — kad je čoveku zbog nečega teško na srcu, treba noću da izađe napolje, podigne ruke i spuštajući ih, uzdahne najdublje što može ♦ sin. suspina, șușńi [Por.]   [Vidi]

6319  oftat  oftat  уzдисање  oft<u>au>t (mn. oft<u>au>će) [akc. oftat] (i. s.) — uzdisanje ◊ s-a pus pi mińe un oftat grĭeu, atîta đi adînk đi mi sa-m pare kî o s-îm șća ińima — spopalo me je neko teško uzdisanje, toliko duboko da mi se čini da ći mi srce stati ♦ sin. suspinat [Por.] ∞ ofta  [Vidi]

3829  ogașăl  ogașăl ?  поточић  ogașăl (mn. ogașîaļe) [akc. ogașăl] (i. s.) — (demin.) potočić ◊ ogașăl ĭe ogaș mik, apă kurgatuare đi pi pođiń, kare tună în vrun ogaș — potočić je mali potok, tekuća voda koja se sliva sa padina i uliva u neki potok ◊ ogașîăļiļi đes sakă pista vară — potočići često presuše preko leta ◊ în ogașîaļe nus pĭeșć, puaće sî sa gasîaskă numa bulobrĭeț — u potočićima nema ribe, mogu da se nađu samo rakušci ♦ / < ogaș + -ăl [Por.] ∞ u  [Vidi]

1543  ogaș  ogaș  поток  ogaș (mn. ogașă) [akc. ogaș] (i. s.) — 1. (hidr.) potok ◊ lumĭa s-a uĭtă kînd guod puaće să sa kîsîtorĭaskă apruape đi vrun ogaș țapîn — ljudi gledaju kad god mogu da se nastane u blizini nekog jakog potoka ◊ ogașol săk — suvi potok, potok koji preko leto presušuje ◊ ogașol mik — mali potok ◊ ogașol mare — veliki potok ◊ ogașol răuzli potok, potok sa strmim, uskim i teško pristupačnim koritom ◊ ogașol petruos — kameniti potok, potok koji teče preko kamenjara ♦ (demin.) ogașăl [Por.] 2. a. potok b. reka (Plavna) [Pad.] 3. usek u zemljištu (Dupljane) [Kmp.] ♦ dij. sin. pîrîu [Kmp.] ∞ u  [Vidi]

2452  ogluoń  grămadă  гомила  oglu (mn. ogloańe) [akc. ogluoń] (i. s.) — 1. gomila, hrpa ◊ a lasat ogluoń dă ļeamńe-n mižluoku drumuluĭ — ostavili gomilu drva na sred puta 2. (fig.) klada ◊ stă ogluoń la umbră, nu ĭasă la suare să lukrĭe — leži kao klada u hladu, ne izlazi na sunce da radi ◊ bolnăv, ḑaśe ogluoń pră pat — bolestan, leži kao klada u krevetu [Mlava]  [Vidi]

4271  ogļindă  oglindă  огледало  ogļindă (mn. ogļinḑ) [akc. ogļindă] (i. ž.) — 1. ogledalo, glatka površina u kojoj se odražavaju likovi ◊ mulț rumîńi aĭ batrîń n-avut ogļindă, s-a uĭtat în vrun vas ku apă — mnogi stari Vlasi nisu imali ogledalo, ogledali su se u nekom sudu sa vodom ◊ ogļinḑ miś, kare fĭaćiļi a dus în kutariță đi mînă, ļ-a kumparat baĭețî pi la bîlśurĭ — mala ogledalca, koje su devojke nosile u ručnim korpicama, kupovali su im momci na vašarima ◊ kînd muare vrunu în kasă, ogļinda sa astrukă, or sa-ntuarśe la parĭaće — kad neko umre u kući, ogledalo se pokriva, ili okreće ka zidu ◊ faśe ku ogļinda — šalje signal ogledalom 2. (fig.) odraz, slika nekog ili nečega ◊ kopiĭi sînt ogļinda parințîlor — deca su slika roditelja ◊ lukro-sta ĭe ogļinda nuastră adăvărată — ovaj posao je naše verno ogledalo ♦ var. ogļinđao [Por.] ♦ dij. var. ogrnđao (Voluja) [Zvizd] (Sige) [Hom.]  [Vidi]

3877  ogoi  ogoi  завршити  ogoiuo ogu, ĭel oguaĭe) [akc. ogoi] (gl. p. ref.) — 1. (o poslu) završiti, svršiti ◊ să nu ĭ-a fi aźutat veśińi, lukru n-a fi ogoit îndată — da mu nisu pomogli susedi, posao ne bi skoro završio ◊ ano-sta ĭuta a ogoit ku kosîtuove godine brzo je završio sa kosidbom ◊ a ogoit vićiļi, șî s-a dat pi o parće să uđińaskă — namirio je stoku, i prilegao da se odmori sin. gaći 2. (o duševnom stanju) smiriti se, odmoriti se; upokojiti se, umreti ◊ sa mîńiĭe ĭuta, da grĭeu sa ogoaĭe — brzo se ljuti, a teško smiruje ◊ sa ogoit baba — upokojila se baba ♦ sin. uśuĭa [Por.] ∞ ogu  [Vidi]

6004  ogrinkă  motcă ?  штрингла  ogrinkă (mn. ogrinś) [akc. ogrinkă] (i. ž.) — štringla, povesmo ◊ ogrinka ĭe un gĭem lunguĭat ku ață đi lînă đi kusut braḑurļi pi pînḑă — štringla je duguljast kalem sa vunicom za vez na platnu ◊ ogrinś ĭastă în tuaće fĭelurĭ đi farbă — štringli ima u svim bojama [Por.]  [Vidi]

3116  ogrișćană  ogrișteană  невен  ogrișćană (mn. ogrișćeńe) [akc. ogrișćană] — 1. (bot.) neven (Calendula officinalis) ◊ ogrișćana sa kuļiaźe la Sĭnźuorḑ — neven se bere na Đurđevdan ◊ đin ogrișćană la Sînźuorḑ sa faśe kunună kare sa puńe la gira gaļețî kînd sa mulźe uaĭa đintîń — od nevena se na Đurđevdan plete venac koji se stavlja na vedro kad se muze prva ovca 2. (ret.) (zast.) starinsko žensko ime ◊ (antr.) Ogrișćana — Nevenka [Por.] ♦ dij. sin. nokoța (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

3876  oguoĭ  ogoi  мир  ogu (mn. oguaĭe) [akc. oguoĭ] (i. s.) — mir, spokojstvo ◊ are mulț kopiĭ, șî ńiśkînd n-are oguoĭ đi iĭ — ima mnogo dece, i nikad nema mira od njih ◊ numa kînd muare uomu puaće să aĭbă oguoĭ kum trîabe — samo kad umre čovek može da ima mir kako treba ♦ var. ogoĭ [Por.]  [Vidi]

3584  oĭar  oier  овчар  oĭar (mn. oĭarĭ) [akc. oĭar] (i. m.) — (zast.) ovčar ◊ stramoșî nuoștri tuoț a fuost oĭarĭ țapiń — svi su naši preci bili dobri ovčari ♦ sin. pîkurar [Por.] ∞ uaĭe  [Vidi]

3583  oĭariĭe  oierie  овчарство  oĭariĭe (mn. oĭariĭ) [akc. oĭariĭe] (i. ž.) — (zast.) ovčarstvo ◊ aĭ batrîń s-a țînut ku vićiļi, da-r măĭ mult ku oĭariĭa — stari su se bavili stokom, a najviše ovčarstvom ◊ oĭariĭa l-aĭ nuoștri ļ-a dat tuot śe ļ-a trăbuit — ovčarstvo je našima davalo sve što im je trebalo [Por.] ∞ uaĭe  [Vidi]

3059  okituare  ochitoare  осматрачница  okituare (mn. okituorĭ) [akc. okituare] (i. ž.) — (zast.) osmatračnica, stražara ◊ dă vreamĭa dă turś a fuost okituare la măĭ mulće luokurĭ pră lîngă Rănovăț — za vreme Turaka bilo je vriše osmatraćnica oko Ranovca ◊ luoku unđ-a fuost o okituare în aritu Rănovăluĭ, a probućeḑato bugarĭi în rato-l dă-ntîń în Karaulă — mesto gde je bila jedna osmatračnica u okolini Ranovca, Bugari su u Prvom svestkom ratu prekrstili u Karauluuom kare a fuost pus dă okituorĭ, a fuost aļes adîns — čovek koji je bio postavljen za osmatrača, bio je posebno biran ◊ okituarĭa a fuost tămîńată în vîru lu vrun ļemn înalt — osmatračnica je bila uređena na vrhu nekog visokog drveta [Mlava] ∞ uokĭ  [Vidi]

3060  okituor  ochitor  осматрач  okituor (mn. okituorĭ) [akc. okituor] (i. m.) — (zast.) osmatrač, stražar; nišandžija; strelac ◊ okituorĭu a fuost în ćimpol turśiesk uom adîns aļes să șadă la okituare, să prăfiră în tuaće părțîļi șî să ivaskă kînd bagă sama kă vin turśi — osmatrač je bio u tursko vreme čovek posebno izabran da sedi na osmatračnici, da osmatra na sve strane, i da javi kad primeti da dolaze Turci ◊ okituor a putut să fiĭe numa uom vićaz, kare avut uokĭu uļuluĭ, fuga kaluluĭ, sama ĭepurluĭ, șî zbĭerîtu śerbuluĭ — osmatrač je mogao biti samo hrabar čovek, koji je imao oko orla, brzinu konja, oprez zeca, i riku jelena [Mlava] ∞ uokĭ   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6247  okĭeț  ocheț  наочаре  okĭeț (mn.) [akc. okĭeț] (i. m.) — (med.) naočari ◊ șî mumî-mĭa șî tatî-mĭu la bîtrîńață a purtat okĭeț — i moja majka i moj otac su u starosti nosili naočari [Buf.] ♦ dij. sin. zîrță [Por.] ∞ zîrță  [Vidi]

6246  okĭenat  chenat  окаст  okĭenat (okĭenată) (mn. okĭenaț, okĭenaće) [akc. okĭenat] (prid.) — okat, okast ◊ okĭenat ĭe uom kare are uokĭ marĭ, or tare frumuoș — okat je čovek koji ima velike, ili jako lepe oči ◊ kînd śuava samînă la uokĭ, or are fuarma uokĭuluĭ, sa spuńe kî ĭe okĭenat — kad nešto liči na oko, ili ima oblik očiju, kaže se da je okasto [Mlava] ∞ uokĭ  [Vidi]

3051  okroćituor  ocrotitor  чувар  okroćituor (mn. okroćituorĭ) [akc. okroćituor] (i. m.) — (zast.) čuvar, pazitelj ◊ la fiĭe śe să fiĭ okroćituor, trăbe să đeșkiḑ patru uokĭ — bilo čega da budeš čuvar, treba da otvoriš četvoro očiju [Por.] ∞ okroći  [Vidi]

5665  olațăl  drojdie  квасац  olațăl (mn. olațăļe) [akc. olațăl] (i. s.) — kvasac ◊ olațălu sa puńa în aluvat, să krĭaskă aluvatukvasac se stavlja u testo, da testo naraste ♦ var. aluvațăl (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4966  olar  olar  грнчар  olar (mn. olarĭ) [akc. olar] (i. m.) — grnčar ◊ olarĭu ĭe uom kare faśe șî vinđe vasurĭ đi pomînt — grnčar je čovek koji pravi i prodaje sudove od zemlje ◊ olar kare a trait mult ș-a fuost kunoskut, a lasat poļikră „olar” la ńepuoțî luĭ — grnčar koji je živeo dugo i bio poznat, ostavio je nadimak „olar” svome potomstvu [Por.] ∞ uală  [Vidi]

1  oltańi  altoi  калемити  oltańiuo oltańesk, ĭel oltańiașće) [akc. oltańi] (gl. p) — 1. kalemiti ◊ đemult a fuost ađet sî sa oltańaskă puomi pi lînga drum, sî đa drumașî đi pomană puamiļi la sufļitu lu oltanđiunekada je bio običaj da se kaleme voćke pored puta, da putnici namene voće duši kalemara 2. (fig.) poseći, povrediti prst ◊ a oltańit źeĭśtuzbog sličnosti u načinu previjanja prsta na ruci i kalema na voćki [Por.] ♦ dij. var. altui [Kmp.][Pad.]   [Vidi]

3515  oļigńi  oligni  уганути  oļigńiuo oļigńesk, ĭel oļigńeșće) [akc. oļigńi] (gl. p. ref.) — (o udovima) uganuti, polomiti, slomiti, povrediti ◊ n-a bagat đe sama, și a oļigńit pićorunije pazio, i uganuo je nogu ◊ fug, kă ma ćem kă ma baće și ma oļigńeșće đe tot — bežim, jer se bojim da će me tući i svog polomiti ♦ sin. skļinći [Tim.]  [Vidi]

3516  oļigńit  olignit  уганут  oļigńit (oļigńită) (mn. oļigńiț, oļigńiće) [akc. oļigńit] (prid.) — (o udovima) uganut, povređen, slomljen ◊ nu s-a dus la lukru, kă-ĭ pićoru oļigńit — nije otišao na posao, jer mu je noga uganuta ♦ sin. skļinćit [Tim.] ∞ oļigńi  [Vidi]

3267  omeńi  omeni  уљудити  omeńiuo ma omeńiesk, ĭel sa omeńiașće) [akc. omeńi] (gl. p. ref.) — uljuditi, očovečiti, učiniti ljudskim, moralnim, poštenim i sl. ◊ așa uom sîrbaćik nuĭe-n lumĭa întrĭagă, n-o-l măĭ omeńi ńima, numa vro buată grĭa — takvoga divljaka nema u celom svetu, niko ga ne uljudi, sem neke teške motke [Por.] ∞ uom  [Vidi]

3265  omeńiĭe  omenie  људскост  omeńiĭe (mn. omeńiĭ) [akc. omeńiĭe] (i. ž.) — ljudskost, čovečnost, čast, obraz; moral; ugled; poštenje ◊ fi uom ku lumĭa, să nu daĭ đi rușîńe șî sî pĭerḑ omeńiĭa — budi čovek sa ljudima, da se ne obrukaš i izgubiš obraz ◊ astîḑ omeńiĭa a pus supt piśuare — danas su obraz bacili pod noge ◊ đimult ku omeńiĭa a fakut măĭ mult đikît ku o gramadă đi bań akuma — nekad se poštenjem više činilo nego gomilom novca danas ◊ kînd pĭerḑ omeńiĭa điźaba traĭeșć — kad izgubiš čast, badava živiš ♦ var. uomeńit [Por.] ∞ uom  [Vidi]

3266  omeńit  omenit  човечан  omeńit (omeńită) (mn. omeńiț, omeńiće) [akc. omeńit] (prid.) — čovečan, pošten, moralan, uljudan ◊ fi omeńit, șî nu ći ćemĭa đi ńima — budi čovečan, i nikog se ne boj ◊ muĭarĭa țîńe kasa, șî dakă ĭa nuĭe omeńită, kasa sa suduame — žena drži kući, i ako ona nije poštena, kuća se urušava ◊ muĭarĭa omeńită — (zast.) poštena žena [Por.] ∞ uom  [Vidi]

5140  omidă  omidă  гусеница  omidă (mn. omiḑ) [akc. omidă] (i. ž.) — (ent.) gusenica ◊ omida ĭe vĭarme flokuos, kare sa faśe đin uauļi fluturluĭ, da manînkă frunḑa đin ļemn atîta đi ĭuta đi zatrĭașće padurĭa-ntrĭagă — gusenica je dlakavi crv, koji nastaje iz leptirovih jaja, a jede lišće drveća toliko brzo da satire celu šumu [Por.]  [Vidi]

5001  omoćeu  om mare  људина  omoćeu (mn. omoćeĭ) [akc. omoćeu] (i. m.) — (augm.) ljudina ◊ omoćeu ĭe uom mare șî țapîn — ljudina je krupan i jak čovek ◊ a murit moșu Ļubi, să-ĭ fiĭe țarîna ușoră, a fost un omoćeu ku tot — umro je čiča Ljuba, nek mu je laka zemlja, bio je prava ljudina [Buf.] ∞ uom  [Vidi]

5650  omorî  omorî  убити  omorîuo omuor, ĭel omuară) [akc. omorî](gl. p. ref.) — ubiti, umoriti ◊ đi vrĭamĭa đi rat s-a omorît multă lumĭe ńevinuită — za vreme rata ubijeno je mnogo nevinih ljudiuom kare puaće să omuare pi alt uom, nuĭe uom, numa žuavină — čovek koji može ubiti drugog čoveka, nije čovek, nego zver [Por.] ∞ muarće  [Vidi]

5651  omorît  omorât  убијен  omorît (omorîtă) (mn. omorîț, omorîće) [akc. omorît] (prid.) — 1. ubijen, lišen životauoțî a omorît uomu, l-a-npins supt drum șî l-a astrukat ku frunḑă — odmetnici su ubili čoveka, gurnuli ga van puta i pokrili lišćem 2. premoren ◊ sluga pista ḑî s-a omorît ku lukru, da gazda sara nu ĭ-a dat đi śină — sluga se preko dana ubijao od posla, a gazda mu uveče nije davao večeru ♦ var. uomorît [Por.] ∞ omorî  [Vidi]

6191  opari  opări  барити  opariuo oparĭesk, ĭel oparĭașće) [akc. opari] (gl. p. ref.) — bariti, kuvati, šuritiuauă opariće — kuvana jaja ◊ s-a oparit ku apă fĭartă — urio se vrelom vodom [Por.]   [Vidi]

6006  opinkarĭ  opincar  опанчар  opinkarĭ (mn. opinkarĭ) [akc. opinkarĭ] (i. m.) — opančar ◊ opinkarĭu ĭe uom kare ĭe maĭstur să fakă la opinś đi gumă — opančar je čovek koji je majstor za izradu gumenih opanaka ◊ opinkari a trait ș-a lukrat pin orașă, da opinśiļi a vindut pi la bîlśurĭ pin saće — opančari su živeli i radili po varošima, a opanke su prodavali na vašarima po selima [Por.] ∞ opinkă  [Vidi]

6005  opinkă  opincă  опанак  opinkă (mn. opinś) [akc. opinkă] (i. ž.) — opanak ◊ opinka ĭe înkîlțamînt batrîńesk alu saćeń, fakută đin pĭaļe đi puork — opanak je starinska seljačka obuća, izrađen od svinjske kože ◊ opinśiļi đi puork a fakut tot nat la kasa luĭ — svinjske opanke izrađivao je svako kod svoje kuće ◊ opinśiļi đi puork s-a ļegat ku urḑîaļe îndoiće đin păr đi kapră, or ku kurauă îngustă đi pĭaļe đi puork — svinjske opanke su se vezivale uzicom upredenom od kozje dlake, ili uskim kaišem od svinjske kože ◊ dupa ratu a doĭļa, opinkari a înśeput să fakă șî opinś đi gumă — posle drugog svetskog rata opančari su počeli da prave i opanke od gume [Por.]  [Vidi]

2511  opri  opri  зауставити  opriuo oprĭesk, ĭel oprĭașće) [akc. opri] (gl. p. ref.) — 1. zaustaviti (se); stati; prestati ◊ oprĭașće karu sî ĭeșîm, k-am ažuns — zaustavi kola da izađemo, jer smo stigli ◊ kînd sa va puńa pi bĭare, triĭ ḑîļe n-o sî sa oprĭașkă — kad bude počeo da pije, tri dana neće prestajati ◊ muu s-a dus să oprĭaskă muara, kă apa a sakat — čiča je otišao da zaustavi vodenicu, jer je voda presušila 2. zadržati (se) ◊ s-a oprit ku ĭel în taĭnă, șî s-a amînatat đi lukruzadržao se s njim u razgovoru, i zakasnio za posao ◊ am oprit kopilu đi la șkuală, kă n-are kare să-m pazîaskă vićiļi — zadržao sam dete od škole, jer nemo ko da mi čuva stoku ♦ sin. zăđina (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2512  oprit  oprit  заустављен  oprit (oprită) (mn. opriț, opriće) [akc. oprit] (prid.) — (za kretanje) 1. zaustavljen, prekinut u radu ◊ muara stă oprită triĭ ḑîļe, kă nuĭe apă — vodenica stoji zaustavljena tri dana, jer nema vode ◊ kopiĭi opriț đi la șkuală ramîn kĭuorĭ la uokĭ — deca prekinuta u školovanju ostaju slepa kod očiju ◊ mńiĭi sînt opriț đi supt, nu măĭ sug — jagnjići su prekinuti u sisanju, ne sišu više (odvojeni su od ovaca) 2. zadržan ◊ nu sufăr să fiu prĭa mult oprit pi drum numa la taĭnă guală — ne podnosim da budem previše zadržan na putu sami radi praznog razgovora [Por.] ∞ opri  [Vidi]

3989  optak  optac  осмак  optak (mn. optaś) [akc. optak] (i. m.) — (bot.) osmak, vrsta kukuruza ◊ optak ĭe un fĭeļ đi kukuruḑ đa-l nuostru, kare are uopt rîndurĭ đi buobe pi drugă — optak je vrsta domaćeg kukuruza koji ima osam redova zrna na klipu ◊ đin optako-l alb koļașa ĭe măĭ dulśe — od belog optaka kačamak je najslađiup. kukuru, porumb [Por.] ∞ uopt  [Vidi]

2434  or  ori  или  or (vez.) — ili ◊ ći duś, or nu ći duś? — ideš, ili ne ideš? ◊ do faś lukru, or ći laș? — dovršavaš posao, ili bataljuješ? ♦ sin. au [Por.] ♦ dij. var. ore ◊ mama ĭe muma mumi, ore muma lu tata — baba je majčina ili očeva majka (Osnić) [Crn.] ♦ up. uorĭ  [Vidi]

5054  oraș  oraș  варош  oraș (mn. orașă) [akc. oraș] (i. m.) — varoš, administrativni centar ◊ oraș ĭe luok unđe ĭe șađarĭa lu žîndarĭ ș-alu sud, șă unđe ĭastă dugăĭ marĭ șă unđe s-a țîńe piĭaț mare — varoš je mesto gde je sedište žandara i suda, gde ima velikih trgovina i gde se održava velika pijaca ◊ orașu a kuprins măĭ mulće saće đintr-un țînut, șî țînuto-la s-a kĭemat srez — varoš je obuhvatala više sela u jednoj oblasti, i ta oblast se zvala srez ◊ orașu lu Poreśa mult a fuost Milanovțu, ș-akuma lumĭa a batrînă îĭ ḑîśe ’oraș’ — porečka varoš dugo je bio Donji Milanovac, i sada ga stariji ljudi zovu varoš ◊ oraș sa ḑiśe șî la tot luok măĭ mare, ku kăș măĭ mulće șă adunaće la un luok, unđe lumĭa nu traĭașće đin oĭariĭe or đin munćit la pomînt, numa au vro službă — varoš se zove i svako veće mesto, sa mnogo kuća zbijenih na jednom mestu, gde ljudi ne žive od stočarstva ili zemljoradnje, nego imaju neku službu ◊ oraș ĭe sat mare, în kare traĭesk duomń marĭ alu kuĭ muĭerĭ nu lukră ńimika — varoš je veliko selo u kome živi velika gospoda čije žene ne rade ništa [Por.]   [Vidi]

2240  orbiuluĭ  orbiului  слепачки  orbiuluĭ [akc. orbiuluĭ] (pril.) — (pej.) slepački, raditi nešto kao osoba bez vida ◊ a-ļergat la ĭa orbiuluĭ, n-avut parinț să-ĭ đeșkidă uoki — trčao je kod nje slepački, nije imao roditelje da mu otvore oči ♦ var. uorbiuluĭ [Por.] ∞ uorb  [Vidi]

2232  orbĭaće  năpârkă  слепић  orbĭaće (mn. orbĭeț) [akc. orbĭaće] (i. m.) — 1. (zool.) slepić (Anguis fragilis) ◊ orbĭaće ĭe un fĭeļ đi nopîrkă, ama nare kuadă askuțîtă, ka nopîrka or șopîrla, numa ĭe la kuadă botoșat; orbĭaćiļi nu vĭađe; traĭașće pin luok uđiluos — slepić je vrsta zmije, ali nema rep kao zmija ili gušter, nego je na repu zatupljen; slepić ne vidi; živi na vlažnim mestima 2. (fig.) a. slepac, čovek koji ne vidi dalje od nosa; prostak ◊ orbĭaće, nu vĭađe kă muĭarĭa-l traźe đi nas — slepac, ne vidi da ga žena vuče za nos b. siromah, bez igde ičega ◊ kînd a veńit la mińe, a fuost orbĭaće, fara ńimik pi lumĭa albă — kada je došao kod mene, bio je slepac, bez ičega na belome svetu [Por.] ∞ uorb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2750  orbĭală  orbeală  слепило  orbĭală (mn. orbĭaļe) [akc. uorbĭală] (i. ž.) — (zast.) slepilo, slepoća ◊ s-a pus orbĭala pi ĭel, nu măĭ vĭađe ńimika — uhvatilo ga je slepilo, ne vidi više ništa ♦ var. uorbĭală [Por.] ∞ uorb  [Vidi]

5436  orna  răsuna  одзвањати  ornauo uornăĭ, ĭel uornăĭe) [akc. orna](gl.) — (zast.) 1. odzvanjati, odjekivati ◊ pănă kînd va orna atîta klopîćiļi aļi marĭ, nu sa șćiĭe — dokle će toliko odzvanjati velika zvona, ne zna seuarnîĭe kluopićiļi pi duos, kîntă tare șă frumuos — odzvanjaju zvona u šumi, zvone jako i lepo 2. galamiti, dizati buku; urlati ◊ đi śe atîta uornîĭe kî ĭ-a fuźit fata, kînd s-a dus dupa uom bun — zašto toliko urla što mu je pobegla ćerka, kad je otišla za dobrog čoveka (Tanda) ♦ sin. rasu [Por.]   [Vidi]

3333  otkuoș  otcoș  откос  otku (mn. otku) [akc. otkuoș] (i. s.) — otkos ◊ otkuoș ĭe șĭrag đi fîn, kare la grîmađit đi parća stîngă kosîtuorĭu, kosînd ļivađa đi fîn — otkos je trag od sena, koji ostavlja kosač za sobom, koseči livadu sa senom ◊ dupa śe sa uskă, đin otkuoș sa fak kupițîaļe, kare pĭe urmă sa adună în porkuoń — posle sušenja, od otkosa se prave naviljci, koji se posle skupljaju u stogove [Por.] ∞ kosî  [Vidi]

5480  otravit  otrăvit  отрован  otravit (otravită) (mn. otraviț, otraviće) [akc. otravit] (prid.) — otrovan, zatrovan ◊ a gasît doltori k-a murit otravit, napasta a kaḑut pi muĭare — našli doktori da je umro otrovan, sumnja je pala na ženu ◊ apa ĭe otravită, mînkarĭa ĭe otravită, kum va fi pănă la kîpatîń ku lumĭa, ńiś draku nu șćiĭe — voda je zatrovana, hrana je zatrovana, šta će biti sa svetom do kraja, ni đavo ne zna [Por.] ∞ otrauă  [Vidi]

2960  oua  oua  снети јаје  ouauo ovĭesk, ĭel uauă) [akc. oua] (gl. p.) — (ornit.) (ent.) sneti, izbaciti jaje, nositi ◊ o gaină kutkurĭaḑă, akușa o sî uave — jedna kokoš kokodače, uskoro će sneti jaje ◊ dakă gaina-sta îndată nu va înśepe oua, ĭuo o taĭ, ș-o bag în ḑamă — ako uskoro ova kokoš ne počne nositi, ja ću je zaklati, i metnuti u čorbu ◊ gaina uauă în kurĭańik — kokoš nosi jaja u kokošarniku ◊ tuaće gaińiļi a ouat, în kuĭb am gasît șasă uauă, śinś am luvat, da unu am lasat đi kuĭbarĭ — sve su koke snele, u gnezdu sam našao pet jaja, četiri sam uzeo, a jedno sam ostavio za polog ♦ var. ova [Por.] ∞ uou  [Vidi]

4926  oźak  ogeac  оџак  oźak [akc. oźak] (i. s.) — (zast.) odžak, odaja kolibe sa ognjištem; iža ◊ oźak ĭe odaĭe în koļibiļi batrîńe, în kare s-a tunat đirĭept đ-afară, șî-n kare a fuost vatra fuokuluĭ ku kaminu șî gaura đi fum în puod — odžak je odaja u starim kolibama u koju se ulazilo ravno spolja, i u kojoj je bilo ognjište sa kaminom i otvorom za dim na tavanu ◊ la oźak într-un kuot a fuost kaminu đi fakut fuoku, în alalalt lavița ku vasurļi đi apă — u jednom delu odžaka bilo je ložište, u drugom polica sa sudovima za vodu ◊ la oźak s-a țînut skamńiļi đi șaḑut, ku masa șî vasurļi đi mînkare — na odžaku su se držali tronošci za sedenje, sa sofrom i priborom za jelo ◊ pi parĭețî oźakuluĭ șî la grindă a fuost kuńe đ-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi, kiț ku buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ, șî măĭ mulće lomańe — po zidovima odžaka i na gredama plafona bili su klinovi za kačenje odeće, torbi, korpi, kitica raznog bilja, i koje šta drugo ◊ rumîńi aĭ batrîń măĭ multă vrĭamĭa a pitrekut în odaĭe kare a kĭemato oźak — stari Vlasi su najveći deo svoga vremena provodili u odaji koju svu zvali odžak ♦ sin. kamin [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

4314  padukĭe  păduche  вашка  padukĭe (mn. padu) [akc. padukĭe] (i. m.) — (ent.) vaška (Phthiraptera) ◊ padukiļi ĭe o gongiță kare traĭașće la uom în păr — vaška je bubica koja živi u čovekovoj kosi ◊ lumĭa đemult rău a pațît đi padukĭ — ljudi su nekad mnogo patili od vašiju ◊ padukiļi sa faśe đin ļinđină — vaška se rađa iz gnjide [Por.]  [Vidi]

5204  padure  pădure  шума  padure (mn. padu) [akc. padure] (i. ž.) — šuma, gora ◊ s-a dus la padure să taĭe frunḑă đi ĭernaćik đi viće — otišli su u šumu da krešu lisnik za zimnicu za stoku [GPek] ♦ dij. var. padurĭe ◊ padurĭe gruasă — velika gusta šuma ♦ dij. sin. kuodru, krîng, dumbrauă, munćeup. Muma Paduri [Por.]  [Vidi]

5233  Padurĭan  pădurean  Падурјан  Padurĭan (mn. Padurĭeń) [akc. Paduan] (i. m.) — (etn.) Padurjan ◊ Padurĭan ĭe uom kăsătorit în țînut paduruos, kare traĭașće đin oĭariĭe — Padurjan je čovek naseljen u šumovitoj oblasti, koji živi od ovčarstva ◊ Padurĭan ĭe poļikră kare a dato kîmpeńi ńigoćinuluĭ la munćeń đi pi Miruoś — Padurjan je nadimak koji su negotinski ravničari dali planincima sa Miroča ◊ saće rumîńeșć ku Padurĭeń sînt Plamna, Ĭekubouț, Malaĭńița, Vratna șî urovuță — vlaška sela sa Padurjanima su Plavna, Jabukovac, Malajnica, Vratna i urovica ◊ Padurĭană — Padurjanka ♦ sin. Munćan [Pad.] ∞ padure  [Vidi]

5158  paftă  pafta  пафта  paftă (mn. pafće) [akc. paftă] (i. ž.) — (izob.) pafta, metalna kopča ◊ pafta a fuost un fĭeļ đi kîtaramă la brîu lu puortu muĭerĭesk — pafta je bila vrsa kopče na pojasu ženske nošnje ♦ sin. tuakă, poptală [Por.]   [Vidi]

4904  paĭ  pai  сламка  paĭ (mn. paĭe) [akc. paĭ] (i. s.) — (bot.) slamka; (u mn.) slama ◊ adunat la fîn ku grĭebla, șî n-a lasat ńiś un paĭ dupa iĭ — sakupljali su seno grabuljom, i nisu ostavljali ni slamku iza sebe ◊ pîkurari prinđa dauń, ļi baga paĭ în kur șî-ĭ slubaḑa sî zbuare ku paĭo-la — čobani su hvatali obade, nabijali ih na slamku i puštali ih da lete sa tom slamkom ◊ supțîre ka paĭutanko kao slamkaușuor ka paĭulagano ko slamka [Por.]  [Vidi]

4905  paĭe  paie  слама  paĭe (mn.) (i. ž.) — slama ◊ paĭiļi ramîn dupa śe sa trăiră mărunțîșuslama ostaje posle vršidbe žitarica ◊ klańa đi paĭe — plast slame ◊ ku paiļi s-a umplut slamńaśiļi pi kare lumĭa a durmit — slamom su se punile slamarice na kojima su ljudi spavali ◊ paĭiļi s-a pus ĭarna șă-n kośina porśilor, să nu muară puorśi đi źer — slama se zimi prostirala i u svinjce, da svinje ne bi pocrkale od mraza [Por.] ∞ paĭ  [Vidi]

4876  Pakală  Păcală  Угурсуз  Pakală [akc. Pakală] (i. m.) — (folk.) Pakala, ugursuz ◊ Pakală ĭe nume đin povĭeșć bužukuruasă, uom kare a lukrat tuot îndîrećișļa — Pakala je ime iz šaljivih priča, čovek koji sve radio naopako [Por.] ∞ pakat   [Vidi]

4873  pakat  păcat  грех  pakat (mn. pakaće) [akc. pakat] (i. s.) — (o moralu) greh ◊ pakat ĭe kînd uomu faśe suava pintru śe sa pĭarđe obrazugreh je kad čovek učini nešto zbog čega se gubi obraz ◊ pakat ĭe kînd faś rău la vrunugreh je kad učiniš zlo nekome [Por.]  [Vidi]

5157  pakustă  pacoste  пакост  pakustă (mn. pakuste) [akc. pakustă] (i. ž.) — pakost, zlo ◊ pakustă ĭe rău kare faśe la lumĭe uom śe are gîndurĭ strîkaće — pakost je zlo koje ljudima čini čovek koji ima zlonamerne misli ♦ sin. u [Por.]  [Vidi]

4147  palćin  paltin  јавор  palćin (mn. palćiń) [akc. palćin] (i. m.) — (bot.) javor (Acer pseudoplatanus) ◊ đin palćin rumîńi a fakut sulurĭ đi razbuoĭ da pîkurari a luor ļingurĭ marĭ kare ļ-a purtat la brîuod javora Vlasi su izrađivali vratila za razboj, a njihovi pastiri velike kašike koje su nosili o pojasuup. arțar [Por.] ◊ palćinuĭe bun dă or śe — javor je dobar za bilo šta (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

4148  palćińiș  păltiniș  јаворик  palćińiș (mn. palćińișu) [akc. palćińiș] (i. s.) — (bot.) javorik ◊ palćińiș ĭe luok unđe dau palćińi, or duos ku palćiń mulț — javorik je mesto gde rastu javori, ili šuma sa mnogo javora [Por.] ∞ palćin  [Vidi]

5221  paļață  păleacă  палица  paļață (mn. paļeț) [akc. paļață] (i. ž.) — palica, motka ◊ paļața ĭe un fĭeļ đi pražînă — palica je vrsta motke [GPek] ♦ dij. sin. pražînă [Por.]  [Vidi]

5248  paļi  păli  венути  paļiuo ma paļesk, ĭel sa paļașće) [akc. paļi] (gl. p. ref.) — (bot.) venuti ◊ kînd kukuruu sa paļașće đin sîaśită, sa-ntuarśe kînd dă pluaĭa, da kînd sa uskă, nu măĭ sa-ntuarśe ńiśkînd — kad kukuruz uvene od suše, povrati se kad padne kiša, a kad se osuši, ne povrati se nikad ◊ buĭađa sa paļașće đi suare au đi sîaśită — biljka vene od sunca ili od suše [Por.]  [Vidi]

5327  pană  pană  перо  panăup>1up> (mn. pĭańe) [akc. pană] (i. ž.) — (anat.) pero, pokrivač tela pernatica ◊ ku pană đi gîskă s-a skris vrodată — guščijim perom se nekad pisalo ◊ să naĭbă pĭańe în ăripĭ, pasîrĭa n-ar puća zbura — da nema perje u krilima, ptica ne bi mogla letetiușuor ka pana — lak kao pero [Por.]  [Vidi]

5328  pană  pană  клин  panăup>2up> (mn. pĭańe) [akc. pană] (i. ž.) — (tehn.) klin ◊ pană đi spart la ļiamńe ĭe un alat mik đi ļiemn or đi fĭer, askuțît la vîr đi sî puată tuna-n ļemn, șă tîmpit la botur, unđe sa baće ku mukĭa sakuri — klin za cepanje drva je mala alatka od drveta ili metala, oštra na vrhu da bi mogla da uđe u drvo, a tupa na kraju, gde se udara ušicama sekire ◊ ku pană sa sparźe ļemn tare or nodoruos kare nu sa puaće sparźa ku sakurĭa — klinom se cepa tvrdo ili čvornovato drvo koje se ne može cepati sekirom [Por.]  [Vidi]

2632  panžîn  păianjen  паук  panžînup>1up> (mn. panžîń) [akc. panžîn] (i. m.) — (ent.) pauk (Araneae) ◊ panžîń sa fak pin kuoturĭ, pi la ferĭeșć, la kăș batrîńe, în kare nu măĭ traĭașće ńima, pin padure unđe ĭe frunḑa mukurită, șî đarîndu unđe uomu nu ćistîașće, or nu traĭașće — pauci se javljaju po ćoškovima, oko prozora, u starim kućama u kojima više niko ne živi, u šumi sa buđavim lišćem, i svuda gde čovek ne čisti, ili ne živi [Por.]   [Vidi]

2633  panžîn  păianjen  лемез  panžînup>2up> (mn. panžîń) [akc. panžîn] (i. m.) — (tehn.) lemez, ljemez, dve motike povezane vrhovima koje se stavljaju preko plasta, da vetar ne oduva seno ◊ panžîn đi klańe sa faśe đin doa krĭeinź đi svińak, kurațaće đi frunḑă, șî înplećiće la vîr — lemez za plast pravi se od dve grane crnog graba, očišćene od lišća u upletene vrhovima ◊ pi panžîn sa dubuare uomu kare a grîmađit klańa — niz lemez se spušta čovek koji je denuo plast [Por.]   [Vidi]

2634  panžîńiș  păianjeniș  паучина  panžîńiș (mn. panžîńișu) [akc. panžîńiș] (i. s.) — 1. paučina ◊ puodu s-a umplut đi panžîńiș, nu puoț merźa đi iĭ pin ĭel — tavan je pun paučine, ne možeš se kretati od njih po njemu ♦ var. panžîń 2. (med.) očna skrama ◊ baba sa vaĭtă kî-ĭ s-a fakut ńiskaĭ panžîńiș la uokĭ, șî nu vĭađe ńimika, sa ćiame kă kĭorîașće — baba se žali da joj je pala neka skrama na oči, i ne vidi ništa, boji se da ne oslepi [Por.] ∞ panžîn  [Vidi]

5053  paparudă  paparudă  додола  paparu (mn. paparuđe) [akc. paparudă] (i. ž.) — (kal.) dodola ◊ paparudă a fuost ađet țîgańesk, kare s-a țînut vara kînd a fuost săśită mare — dodole su bile ciganski običaj koji se priređivao leti, kad je vladala velika suša ◊ paparudă a žukat śopîr đi țîgănś, mĭergînd đi la ușă la ușă — dodole je igrala grupa Ciganki, idući od vrata do vrata ◊ pănă a źukat paparuda, țîgănśiļi a kîntat, da muĭeriļi nuaștre a tuarnat apă pi ĭaļe đin gaļiată — dok su igrale dodolu, Ciganke su pevale, a naše žene su sipale na njih vodu iz vedrice [Por.]  [Vidi]

3136  papușă  păpușă  лутка  papușăup>1up> (mn. papuș) [akc. papușă] (i. ž.) — lukta 1. dečja igračka ◊ papușă ĭe žukariĭa fĭaćilor, fakută đi kîrpĭe, măĭ đes samînă la kopil mik đi kare fĭećițîļi grižăsk — lutka je igračka devojčica, napravljena od krpa, najčešće liči na malo dete o kome devojčice brinu 2. mlad klip kukuruza ◊ papușă ĭe druga fara buobe la kukuruḑo-l ćinîr — lutka je klip bez zrna na mladom stablu kukuruza 3. (fig.) prelepa mlada žena ◊ đi fată frumuasă sa ḑîśe kă ĭe frumuasă ka papușa — za lepu devojku kaže se da je lepa kao lutka 4. (pej.) (zast.) osoba bez karaktera, figura u tuđim rukama ◊ l-a luvat pi uomî-su đin skurt, șă-l învîrćașće ka pi papușă — zauzdala je muža, i okreće ga kao lutku [Por.] ∞ kukuru  [Vidi]

6032  papușă  păpușă  пасмо  papușăup>2up> (mn. papuș) [akc. papușă] (i. ž.) — (tehn.) pasmo ◊ papușă ĭe masură la țasut în razbuoĭ — pasmo je mera u tkanju na razboju ◊ kînd sa numîră larźimĭa țasutuluĭ, sa ĭau tri fire đi urḑală într-o papușă — kad se određuje širina tkanja, uzima se po tri niti osnove u jedno pasmo [Por.] ∞ razbu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5093  par  par  колац  parup>1up> (mn. pară) (i. s.) — kolac ◊ par ĭe un parśel đi ļemn măĭ lung, śopļit șă askuțît la un kîpatîń ku kare sa baće-n pomînt — kolac je komad podužeg otesanog drveta, zašiljenog na jednom kraju kojim se nabija u zemlju ◊ đi par sa ļagă śuava să nu kadă — za kolac se nešto vezuje da ne padne ◊ parĭ đi gard — kočevi za ogradu ◊ tata baće parĭ đi ļegat gard — otac nabija kočeve za vezivanje ograde [Por.]  [Vidi]

3456  parauă  parao  пара  parauă (mn. parîaļe) [akc. parauă] (i. ž.) — (mon.) para, parica, novčić ◊ lukru nuĭe đi ńimik, ńiś śinś parîaļe nu kapîtă pi ĭel — posao nije ni za šta, ni pet para neće dobiti za njega ◊ o parauă, doă parîaļe — jedna para, dve pare [Por.] ◊ un ļiu avut doaḑăś đi parîaļe — jedan lej je imao 20 para [GPek] ∞ ban  [Vidi]

27  parazol  parasolar  кишобран  parazol, (mn. parazoļe), [akc. parazol] (i. m.) — kišobran, suncobran ◊ domńi a dus parazolu ku ĭeĭ întotđeuna kînd a mers la șpațîr, ka un sămn domńesk — gospoda je nosila kišobran sa sobom uvek kad bi išla u šetnju, kao znak otmenosti [Buf.] ♦ dij. sin. umrbrĭel [Por.] ♦ dij. sin. čedîr [Tim.] ∞ umbrĭel  [Vidi]

1461  pară  pară  пламен  parăup>1up> [akc. pară] (i. ž.) — 1. plamen ◊ para fuokuluĭ — plamen vatre ♦ sin. bîlbataĭe 2. kruška (plod) ♦ (mn. pĭară) ◊ mulće pĭară în pîăro-sta — mnogo je krušaka na ovoj krušci 3. (srb.) para, isparina ◊ pară ĭe abur — para je isparina 4. (fig.) (u izr.) žar, strast, zanos; jarost, uzbiđenje ◊ fuok șî pară — (dosl.) „vatra i plamen”, za čoveka koji lako plane [Por.] 5. (jelo) sarma (s. Bukovče, Kobišnica) [Kmp.] ∞ fuok  [Vidi]

3043  pară  pară  крушка (плод)  parăup>2up> (mn. pĭară) [akc. pară] (i. ž.) — (bot.) kruška, plod ◊ para ĭe puamă dulśe — kruška je slatko voće ◊ pară mîlaĭață — sočna kruška ◊ pară krudă — nezrela kruškaup. stankuță, korikivă [Por.] ∞ pîăr  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5953  parće  parte  страна  parće (mn. părț) [akc. parće] (i. ž.) — 1. strana ◊ ńima n-a țînut parća luĭ, a ramas sîngur, sarakuniko mu nije držao stranu, ostao je sam, siroma ◊ ĭ-a dat la o parće — sklonio ga je u stranu ◊ în patru părț — četvorostran ◊ (izr.) kare taĭe, parće-ș faśe — ko deli, sebi dodeli ◊ parća stîngă, parća đirĭaptă — leva strana, desna strana 2. napolica ◊ a luvat ļivađa să kosaskă-n parće — uzeo je livadu da je kosi u napolici [Por.]  [Vidi]

3181  parĭa  părea  чинити се  parĭa (?) [akc. parĭa] (gl.) — (zast.) 1. činiti se, pričiniti se; svideti se, dopadati se; ◊ mi sa-m pare kă nu sa ogođiașće una ku alta — čini mi se da se ne slaže jedno s drugim ◊ ĭel aĭa a fakut, ama miĭe nu mi s-a-m parut ńiśkum — on je to uradio, ali se meni nije dopalo nikako ◊ tare mi sa-m pare — jako mi se sviđa 2. radovati se, biti srećan, zadovoljan; tugovati, žaliti ◊ mult îm pare bińe pintru ĭa — mnogo se radujem zbog nje ◊ iĭ pare rău đi feĭ-sa, kă nu traĭașće bun ku uomî-sužali ćerku, jer ne živi dobro sa mužemuom fara ińimă, nu-ĭ pare rău đi ńima — čovek bez srca, ne žali ni za kim [GPek]   [Vidi]

5914  parĭake  pereche  пар  parĭake (mn. parĭekĭ) [akc. parĭake] (i. ž.) — par, parnjak ◊ pi pripurļi nuaștre munțășć, karu înkarkat sa puaće skoća numa ku doă parĭake đi buoĭ — na našim planinskim usponima, natovarena kola mogu se izvući samo sa dva para volova ◊ baĭatu ku fata sînt parĭake bună, kî amînduoĭ sînt înalț — momak i devojka su dobar par, jer su oboje visoki ♦ sin. su, đampreuna [Por.] ♦ dij. var. pareĭke (Radujevac) [Kmp.]  [Vidi]

3955  parĭare  părere  пажња  parĭare (mn. parărĭ) [akc. parĭare] (i. ž.) — (zast.) 1. pažnja ◊ pin padure sa mĭarźe ku parĭare mare — kroz šumu se ide sa velikom pažnjom 2. žalost ◊ mare parĭare a fuist kînd auḑît k-a perit uom ćinîr — velika žalost je bila kad se čulo da je poginuo mlad čovek [Por.] ∞ parĭa  [Vidi]

3180  parke  parcă  као да  parke [akc. parke] (vez.) — kao da, čini se ◊ parke la kĭemat la prînḑ, nu sa șćiĭe đi śe n-a veńit — čini se da su ga zvali na ručak, ne zna se zašto nije došao ◊ ļi sa-m parut parke o sî skîape đi rău, ama n-a putut — učinilo im se kao da će uteći od zla, ali nisu mogli ♦ / < pare + [Por.] ∞ parĭa  [Vidi]

5249  parśel  bucată  парче  parśel (mn. parśiaļe) [akc. parśel] (i. s.) — parče, komad; deo ◊ ma trîmeća parințî dupa viće numa ku un parśel đi koļașă ku brînḑă în trastuță — slali su me roditelji za stokom samo sa parčetom kačamaka i sira u torbici ◊ a spart mașîna în parśaļe marunće, șă nu șćiĭe s-o aduńe — razbio je mašinu na sitne delove, i ne zna da je sastavi ◊ parśel kapiț kînd împarț śeva đin întrĭeg în parśaļe — parče dobijaš kad podeliš neku celinu na delove ♦ sin. krîmput, bukatu [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

5205  pastra  păstra  штедети  pastrauo pastrĭeḑ, ĭel pastrĭaḑă) [akc. pastra] (gl. p.) — štedeti, sačuvati ◊ kopiĭi nu șćiu pastra ńimika, parințî trăbe să-ĭ învĭață — deca ne umeju štedeti ništa, roditelji treba da ih nauče [GPek] ◊ n-am pastrat ńimika đin bătrîńață, tuot am pĭerdut śe ń-a lasat stramuoșî — nismo sačuvali ništa od starine, sve smo izgubili što su nam ostavili preci ♦ sin. kruța [Por.]  [Vidi]

4015  pastramă  pastramă  пастрма  pastramă (mn. pastrame) [akc. pastramă] (i. ž.) — pastrma ◊ pastrama ĭe karńa du pe pork, taĭată bukaturĭ, pusă să știa ku usturoĭ și ku sare, și du pe tri zile sa friğe îm untură, sa puńe la urmă în tulumbe ku untură pistă ĭa kă să țîĭe toata vara — pastrma je svinjsko meso isečeno na komade, posoljeno i sa belim lukom ostavljeno da stoji, posle tri dana peče se u masti, na kraju se stavlja u kačicu i prelije mašću da se koristi celog leta [Tim.] ♦ dij. var. pastîrmă (Rudna Glava) ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5207  pastrat  pastrat  уштеђен  pastratup>2up> (pastrată) (mn. pastraț, pastraće) [akc. pastrat] (prid.) — ušteđen, pošteđen, sačuvan ◊ s-a-ntuors đin razbăl ku kapu pastrat — vratio se iz rata sa sačuvanom glavom ◊ a murit fara ńiśun ban pastrat — umro je bez ijednog ušteđenog dinara [Por.] ∞ pastra  [Vidi]

5949  pastrăv  păstrăv  шкрипавац  pastrăv (mn. păstrăvĭ) [akc. pastrăv] (i. m.) — (mik.) škripavac (Agaricus ostreatus) ◊ pastrăv ĭe un fĭeļ đi burĭaće kare dă numa pi nuk, źugastru, salkă șă palćin — škripavac je gljiva koja raste samo na orahu, klenu, vrbi i javoru ◊ (ver.) dakă vrĭeĭ să kuļeź pastrăvu, nu kućeḑ să vorbĭeșć pănă nu puń mîna pi ĭel, kă no-l măĭ sprimĭeșć đi mînkare ńiśkînd — ako hoćeš da bereš škripavac, ne smeš da progovoriš dok ne staviš ruku na njega, jer ga nikad nećeš spremiti za jelo [Por.]  [Vidi]

3350  pasuļiță  iulie  јули  pasuļiță [akc. pasuļiță] (i. ž.) — (kal.) (izob.) juli ◊ pasuļița a fuost luna a șapćiļa pi an, ćimpu kînd sa kuopt pasuĭupasuljica je bio sedmi mesec u godini, vreme kad je dozrevao pasulj ♦ sin. koptuorĭ [Por.] ∞ lu  [Vidi]

2881  Pașć  Paști  Ускрс  Pașć [akc. Pașć] (i. m.) — (kal.) uskrs ◊ đi Pașć sa konđeĭe uauļi — za uskrs se šaraju jaja ◊ la Pașć sa ĭa pașćaua, șî sa sîare đi pi gļiĭe pista prag — na uskrs se uzima uskršnja pričest, i skače sa busena preko pragaup. pașćauă, pașćiță, konđeĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2882  pașćauă  pască  ускршња причест  pașćauă (mn. pașćiaļe) [akc. pașćauă] (i. ž.) — (rel.) 1. uskršnja pričest ◊ pașćaua ĭe mistakatură đi urḑîkă, uou fĭert, fluare đi kuorn, pîńe șî vin, fakută într-un par — uskršnja pričest je mešavina koprive, kuvanog jajeta, drenovog cveta, hleba i vina, spravljena u jednoj čaši ◊ pașćaua sa ĭa đi triĭ uorĭ pi gļiĭe, pusă đinuntru dupa pragu kășî — uskršnja pričest uzima se tri puta, na busenu trave stavljenog sa unutrašnje strane kučnog praga ◊ faś kruśe, ĭaĭ pașćaua ku ļingura șă ći-ntuorś pi gļiĭa-ĭa đi la đirĭapta la stînga; așa faś đi triĭ uorĭ — prekrstiš se, uzmeš uskršnju pričest kašikom i okreneš se na busenu s leva udesna; tako učiniš tri puta ◊ kînd ĭaĭ pașćaua șă ći-ntuorś a triļa uorĭ, sărĭ đi pi gļiĭe pista prag kît puoț măĭ mult, să-ț mĭargă tuot înainće — kad uzmeš uskršnju pričest i okreneš se treći put, skočiš sa busena preko praga koliko možeš više, da ti sve ide u napredak 2. uskršnji kolač ◊ pașćaua sa plumađiașće sîmbîta, înainća lu Pașć — uskršnji kolač se mesi u subotu pre uskrsa ◊ pașćaua are śerk, pi kolak ĭe pusă kruśa ku un uou fîrbuit în tuot kîmpu, da-n mižluok ĭe pus un uou pruaspîd — uskršnji kolač ima obruč, na kolaču je krst sa po jedim ofarbanim jajetom u svakom polju, i jednim sirovim jajetom u sredini ◊ pașćaua în ḑîua Pașćuluĭ sa dă đi pomană la Ḑîna lu Pașć, la Dumńeḑîu, la Maĭka Prĭastîśe șî la Isukrst — uskršnji kolač se na dan uskrsa namenjuje Boginji uskrsa, Gospodu Bogu, Majci Prečistoj i Isusu Hristu ◊ pașćaua sa manînkă a triĭļa ḑî dupa Pașć, kînd sa dă kîta đin ĭel șî la viće — uskršnji kolač jede se treći dan po uskrsu, kada se od njega malo nakrmi i stoci [Por.] ∞ Pașć  [Vidi]

2513  pașće  pășune  паша  pașćeup>2up> (mn. pașću) [akc. pașće] (i. ž.) — paša, pasenje, napasanje ◊ a luvat uoĭļi đi la ḑîkatuarĭe șă ļi mînă la pașće — podigao je ovce sa plandišta, i tera ih na pašu ♦ sin. paskut, pașćuńe [Por.] ∞ pașćeup>1up>  [Vidi]

4944  paśe  pace  мир  paśe [akc. paśe] (i. m.) — mir, spokojstvo ◊ nuoĭ ku tuoț traim în paśe — mi sa svima živimo u miru ◊ rumîńi kînd sa-ntîńesk, dau mîna șî ḑîk „în paśe”, arată kă vin ńiarmaț, în vuoĭa bună — Vlasi kad se sretnu, pružaju ruku i kažuu miru”, što znači da dolaze nenaoružani, s dobrom namerom ◊ kopiĭi miś nu măĭ stau pi paśe — mala deca nikad ne miruju [Por.]  [Vidi]

5008  pat  pat  кревет  pat (mn. patu) (i. s.) — krevet, ležaj; postelja ◊ rumîńi aĭ batrîń, kare a trait pin borđeĭe, n-avut paturĭ, numa a durmit pi rugožînă, așćernută pi pomînt guol — stari Vlasi, koji su živeli u burdeljima, nisu imali krevete, nego su spavali na rogožini, prostrtoj na goloj zemlji ◊ dupa śe a-nśeput să fakă koļibĭ, rumîńi sa-nvațat să fakă șă paturĭ đi ļemn — kada su počeli da dižu kolibe, Vlasi su naučili da prave drvene krevete ◊ întra raturĭ, gîzdoćińiļi s-a momit la paturĭ đi fĭer ku madraț, kare ļ-a kumparat pin orașă — između ratova, bogataši su se namamili na gvozdene krevete sa madracima, koje su kopovali po varošima ◊ patu muorțî — samrtna postelja ◊ pat muaļe — meka postelja ♦ sin. kulkuș [Por.]   [Vidi]

6321  patrat  pătrat  четвртаст  patrat (patrată) (mn. patraţ, patraće) [akc. patrat] (prid.) — (tehn.) četvrtast ◊ kînd ĭe o blană taĭată đîn patru părț, da tuaće părțîļi sînt la masură tuot una, sa spuńe kî ĭe blana patrată — kad je daska isečena na sa četiri strane, a sve strane su jednake po meri, kaže se da je daska četvrtasta [Por.] ∞ patru  [Vidi]

2554  patrîme  pătrime  четвртина  patrîme (mn. patrîmĭ) [akc. patrîme] (i. ž.) — četvrtina ◊ kînd înparț pîńa-n patru, un parśiel ĭe o patrîme đi pîńe — kad podeliš hleb na četvero, jedno parče je četvrtina hleba ◊ o sîptamînă đi ḑîļe ĭe o patrîme đi lună — jedna nedelja dana je četvrtina meseca [Por.] ∞ patru   [Vidi]

2538  patru  patru  четири  patru [akc. patru] (br.) — četiriunu, duoĭ, triĭ, patrujedan, dva, tri, četiri ◊ în patručetvoronoške ◊ ku tuaće patru-n sus — sa sve četiri uvis ◊ a patru-ļa ḑî — četvrtog dana ◊ tuoț patrusva četvorica ◊ al đi patručetvrti [Por.]   [Vidi]

4478  Patruț  Patruț  Патруц  Patruț [akc. Patruț] (i. m.) — (antr.) Patruc, vlaško lično ime ◊ Patruț ĭe nume voĭńiśesk, skuos đi milă đin nume PătruPatruc je muško ime od milja, izvedeno od imena Petar ◊ đin nume or poļikră Patruț s-a skuos nume skurtat Truță, đes la rumîń — od imena ili nadimka Patruc, izvodilo se skraćeno ime Truce, često kod Vlahaup. Pătru [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

2551  patruḑăś  patruzeci  четрдесет  patruḑăś [akc. patruḑăś] (br.) — četrdeset ◊ numîru patruḑăś ĭe đi unu măĭ mare đikît triḑăś șî nuauă — broj četrdeset je za jedan veći od trideset i devet ◊ la patruḑăś đi ḑîļe dupa muarće sa dau pomeńiļi l-aĭ muorț — na četrdeset dana posle smrti, daju se pomane umrlima [Por.] ∞ patru  [Vidi]

2556  patruḑăśiļa  patruzecilea  четрдесети  patruḑăśiļa [akc. patruăśiļa] (br.) — četrdeseti ◊ a patruḑăśiļa ḑî pluaĭa a statut — četrdesetog dana kiša je stala ◊ kînd va ĭeșî a patruḑăśiļa ḑî đi la muarće, treabe sî sa pună pomana l-al muort — kad bude četrdeseti dan od smrti, treba da se postavi pomana umrlom [Por.] ∞ patru  [Vidi]

2557  patruḑăśiļi  patruzecilea  четрдесетница  patruḑăśiļi [akc. patruăśiļi] (i. ž.) — (rel.) četrdesetnica ◊ patruḑăśiļi ĭe pomana kare sa dîă l-al muort la patruḑăś đi ḑîļe dupa muarće, kî atunśa ĭel trĭaśe pi lumĭa alaltă — četrdesetnica je pomana koja se daje umrlom na četrdeset dana posle smrti, jer tada on prelazi na drugi svet [Por.] ∞ pomană   [Vidi]

2553  patruļa  patrulea  четврти  patruļa [akc. patruļa] (br.) — četvrti ◊ ț-am spus đi triĭ uorĭ, đ-a patruļa uorĭ nu măĭ spun, numa o sî bat — govorio sam ti tri puta, četvrti put više neću govoriti, nego ću da bijem ◊ triĭ lukratuorĭ trĭekură, pĭ-al a patruļa-l opriră, kă n-avut alat la ĭel — troje radnika je prošlo, četvrtog zaustaviše, jer nije imao alat kod sebe [Por.] ∞ patru   [Vidi]

2555  patrusprăśiļa  patrusprezecelea  четрнаести  patrusprăśiļa [akc. patrusprăśiļa] (br.) — četrnaesti ◊ patrusprăśiļa ḑî a fuost măĭ grĭa — četrnaesti dan bio je najteži ◊ mulsă faećița trisprăśe uoĭ, a patrusprăśiļa nu măĭ putupomuzla je devojčica trinaest ovaca, četrnaestu više nije mogla [Por.] ∞ patru  [Vidi]

2552  patrusprîaśe  patrusprezece  четрнаест  patrusprîaśe [akc. patrusprîaśe] (br.) — četrnaest ◊ are numa patrusprîaśe ańi, ama nu-ĭ drag đi șkuală, șî vrĭa sî sa mariće — ima samo četrnaest godina, ali ne voli školu, i hoće da se uda [Por.] ∞ patru  [Vidi]

3513  paurî  paurî  опљачкати  pauuo paurăsk, ĭel paurîașće) [akc. paurî] (gl. p.) — (zast.) opljačkati ◊ l-a paurît uoțî pănă la pĭaļa guală — opljačkali ga lopovi do gole kože ♦ var. apau [Por.][Stig]  [Vidi]

3113  pazdărĭ  puzdere  поздер  pazdărĭ (mn. pazdărĭe) [akc. pazdărĭ] (i. m.) — 1. pozder a. stabljika konoplje ◊ kîńipa are bît, pazdărĭ, șî fuĭuor, ață kare sa đispart đi țasut — konoplja ima stablo, pozder, i niti, konce koji se odvaju za tkanje b. otpadak ◊ pazdărĭ ĭe aĭa śe kađe đin kîńipă or đin in, kînd sa bat ku nabuoĭńiku în proțap — pozder ĭe ono što otpada od konoplje ili lana, kada se nabojnikom mlate u trlici ◊ ku pazdărļi đe mult s-a aprins lumanarĭa, or lampa đi gas, ku fuoku đi la kamin — sa pozderom se nekada palila sveća ili petrolejka, vatrom sa kamina 2. krhotina, ulomak ◊ kînd sa sparźe vrun vas đi pomînt în parśiaļe marunće, sa ḑîśe kî s-a fakut pazdărĭ đin ĭel — kad se neki zemljani sud razbije na sitne parčiće, kaže se da se napravio pozder od njega [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

5234  pazî  păzi  чувати  pazîuo pazăsk, ĭel pazîașće) [akc. pazî] (gl. p. ref.) — čuvati, sačuvati, paziti ◊ ma ruog în tota ḑîua să-l pazaskă dumńeḑîu đi tuaće rîaļiļi — molim se svakog dana da ga bog sačuva od svakoga zla ◊ pazîa bińe, đeșkiđe patru uokĭ — čuvaj se dobro, otvori četvero očiju ◊ nu s-a pazît, ș-a dat đi beļauă grĭa — nije se čuvao, i zadesila ga je golema nevolja [Por.]  [Vidi]

5165  paș  paș  корак  paș (mn. pașu) (i. s.) — korak ◊ numa măĭ un paș să vi faśa, sa fi dus în borugă ku tuot — samo još jedan korak da je učinio, surduknuo bi se ceo u provaliju ◊ paș dupa paș, mirekuț, pă o să ažunź șă tu la kasă — korak po korak, lagano, pa ćeš stići i ti kući [Por.]  [Vidi]

4084  pașćiță  păștiţă  жута шумарица  pașćiță (mn. pașćiț) [akc. pașćiță] (i. ž.) — (bot.) žuta šumarica (Anemone ranunculoides) ◊ la Pașći domaćinu să spală pe okĭ șî să duśe șî ĭa o floarĭe đe măr, ș-o urḑîkă, șî floarĭe đe kuorn, ș-o buruĭană, pașćiță o kĭamă — na uskrs domaćin se umije, i ode da uzme cvet jabuke, jednu koprivu, cvet drena i jedan cvet koji se zove žuta šumarica ◊ șî ĭa un ou roșu șî puńe aśi în strakină, șî puńe kîta vin, șă mursîkă, șî tokĭaḑă tot, sî să fakă papară în strakină — i uzme jedno crveno jaje i stavi ga u panicu i sipa malo vina, i sve to zgnječi da se u panici napravi kaša ◊ dupa aĭa puńe un ou roșu în sîn, ĭa sakurĭa șî sa duśe în livađe, puńe sakurĭa žos, stă pe ĭa ku piśoarļi, sa întoarśe kătră răsărit șî faśe kruśe — posle toga stavi jedno crveno jaje u nedra, uzme sekiru i ode na livadu, stavi sekiru na zemlju, stane na nju nogama, okrene se ka istoku i prekrsti ◊ șî pļakă un paș înainće ku piśoru ăl đirept șî ĭar faśe kruśe, đe tri orĭ așa — i krene jedan korak napred desnom nogom, i opet se prekrsti, i tako tri puta [Crn.] ∞ Pașć  [Vidi]

3214  pașćuńe  păștiune  испаша  pașćuńe (mn. pașćuń) [akc. pașćuńe] (i. ž.) — ispaša ◊ pașćuńe ĭe luok unđe pask uoĭļi — ispaša je mesto gde pasu ovce ◊ pi munț, unđ-a trait rumîń-aĭ batrîń kînd s-a kăsătorit în Sîrbiĭe, rar a fuost pașćuńe, uoiļi s-a paskut pin padurĭ — u planinama, na kojima su živeli stari Vlasi po doseljavanju u Srbiju, retko je bilo pašnjaka, ovce su se napasale po šumama ◊ pașćuńe đi viće s-a fakut ku pîržuol — pašnjaci za stoku pravili su se paljevinom ◊ aĭ batrîń a vorbit kă nuĭe pașćuńe fara pîržuol — stari su govorili da nema pašnjaka bez požara ♦ var. pașuńe, pașă, izlaz [Por.] ∞ pașćeup>1up>  [Vidi]

5167  pașît  pășitură  корачање  pașît (mn. pașîtu) [akc. pașît] (i. s.) — koračanje, hodanje ◊ la bîtrîńață șî pașîtu al măĭ ușuor kađe grĭeupod starost i najlaganije koračanje teško pada ♦ var. pașîtura [Por.] ∞ paș  [Vidi]

5227  păduri  păduri  пошумљавати  păduriuo pădurĭesk, ĭel pădurĭașće) [akc. păduri] (gl.) — (ret.) pošumljavati ◊ sa ḑîśe kă vrunu padurĭașće kînd sađașće ļamńe-n duos — kaže se da neko pošumljava kad sadi drveće u šumi [Por.] ∞ padure  [Vidi]

5229  păduriśe  pădurice  шумарак  păduriśe (mn. păduriś) [akc. păduriśe] (i. ž.) — (demin.) šumarak, šumica ◊ golae în tuaće părțîļi, numa kîć-o paduriśe koļa-koļa, n-aĭ unđe će pitula dakă ći prispĭașće vrun răugoleti na sve strane, samo po neki šumarak ovde-onde, nemaš se gde sakriti ako te pritisne neko zlo ◊ (stih) În paduriśe vĭarđe ńima ni ńi vĭađe — u zelenoj šumici niko nas ne vidi [Por.] ∞ padure  [Vidi]

2491  păĭmîńe  poimâine  прексутра  păĭmîńe [akc. păĭmîńe] (pril.) — preksutra, prekosutra, drugog dana od danas ◊ păĭmîńe kopiĭi pļiakă la șkuală — preksutra deca polaze u školu [GPek] ♦ dij. var. poĭmîńe (Rudna Glava) [Por.] ∞ mîńe  [Vidi]

3250  păĭtaș  păitaș  друг  păĭtaș (mn. păĭtaș) [akc. păĭtaș] (i. m.) — drug, prijatelj; saučesnik ◊ s-a dus ku-n păĭtaș în pĭeșkariĭe — otišao je sa jednim drugom u ribolov ◊ a fuost buń păĭtaș — bili su dobri drugari ♦ (i. ž.) păĭtașîță [Bran.] ♦ dij. sin. prĭaćin, fîrtat [Por.]  [Vidi]

3252  păĭtașî  păitași  удружити се  păĭtașîuo ma păĭtașăsk, ĭel sa păĭtașîașće) [akc. păĭtașî] (gl. p. ref.) — udružiti se, stvorati grupu ◊ muĭeriļi sa păĭtașîăsk, să-l kînće pĭ-al muort la îngropamînt — žene se udružuju, da opevaju pokojnika na sahrani ◊ bun ĭe kî kopiĭi nuoștri sa păĭtașîăsk, ama să nu fakă vrun răudobro je što se naša deca druže, samo da ne naprave neko zlo ♦ sin. aduna, înpreuna [Bran.] ∞ păĭtaș  [Vidi]

5692  păkurariță  păcurariță  пастирица  păkurariță (mn. păkurariț) [akc. păkurariță] (i. ž.) — pastirica, čobanica ◊ păkurarița ĭe însă muĭerĭaskă kare pazîașće uoĭiļi — pastirica je ženska osoba koja čuva ovce ♦ var. pîkurariță [Por.] ∞ păkurarĭ  [Vidi]

5695  păkurariĭe  păcurărie  пастирство  păkurariĭe (mn. păkurariĭ) [akc. păkurariĭe] (i. ž.) — pastirstvo, ovčarstvo, čobanovanje ◊ Pădurĭeńi în Porĭeśa gata tuoț a trait đin păkurariĭe — Padurjani u Poreču su gotovo svi živeli od pastirstva ♦ var. pîkurariĭe [Por.] ∞ păkurarĭ  [Vidi]

5691  păkurarĭ  păcurar  пастир  păkurarĭ (mn. păkurarĭ) [akc. păkurarĭ] (i. m.) — pastir, čobanin ◊ a fuost păkurarĭ đi mik, întîń a pazît mńiĭi, da kînd a-npļińit noă ań, ĭ-a dat să pazîaskă șî uoĭiļi — bio je pastir od malena, prvo je čuvao jagnjad, a kad je napunio devet godina, dali su mu da čuva i ovce ♦ var. pîkurarĭ [Por.]  [Vidi]

5694  păkurarĭesk  păcurăresc  пастирски  păkurarĭesk (păkurarĭaskă) (mn. păkurarĭeșć) [akc. păkurarĭesk] (prid.) — pastirski, čobasnki ◊ tuoț nuoĭ am avut kopilariĭe păkurarĭaskă — svi smo mi imali pastirsko detinjstvo ◊ traĭ păkurarĭesk ĭe măĭ frumuos — čobanski život je najlepši ◊ dupa uoĭ s-a kîntat kînćiśe păkurarĭeșć, kare gata tuaće a fuost đi rușîńe — za ovcama su se pevale čobanske pesme, koje su gotovo sve bile bezobrazne ♦ var. pîkurarĭesk [Por.] ∞ păkurarĭ  [Vidi]

5696  păkuraș  păcuraș  чобанче  păkuraș (mn.) [akc. păkuraș] (i. m.) — (demin.) čobanče, pastirče ◊ n-am îmļińit noă ań, da parințî ma dat să fiu păkuraș la baśiĭe ku o sută đi uoĭ — nisam napunio devet g odina, a roditelji su me dali da budem čobanče na bačiji sa stotinu ovaca ♦ var. pîkuraș [Por.] ∞ păkurarĭ  [Vidi]

6012  păļiță  viciu, gărgăuni ?  бубица  păļiță (mn. păļiț) [akc. păļiță] (i. ž.) — (psih.) bubica, loša narav ◊ sa dzâśe că vrunu are păļiț kînd vorbĭașće naĭurļa, or faśe nîsarîmbe, kînd sa puartă ka kînd ie ćokńit — kaže se da neko ima bubice kad govori gluposti, ili pravi ujdurme, kad se ponaša kao da je ćaknutuom ku mulće păļiță — čovek sa mnogo bubica; ćaknut, blesav [Por.]  [Vidi]

5253  pănă  pănă  док  pănă [akc. pănă] (predl.) — 1. dok ◊ pănă nu sa adună tuoț, nu înśepĭem ku prînḑudok se ne skupe svi, nećemo početi sa ručkom ◊ a spus kă pănă ĭel nu sa lasă đi bĭare, ĭa nu sa-ntuarśe la kasă — rekla je da dok se on ne mane pića, ona se ne vraća kući 2. do određene mere ili granice ◊ ļ-a spus pănă kînd să așćaće, șî ĭ-a trîmĭes la kasă — rekli su im do kada treba da čekaju, i poslali ih kući ◊ n-a șćut pănă unđe kućaḑă să mĭargă — nisu znali dokle smeju da idu 3. raditi što preko mere, preterano ◊ kînd a vaḑuto kum s-a pipćenat, s-a rîs pănă-pănă — kad su videli kako se očešljala, pukli su od smeha ◊ a lukrat pănă-pănă, fara ńiś o dobîndă — ubili se od posla, bez ikakve koristi ♦ var. pînă [Por.]  [Vidi]

2697  păpuk dă kar  păpuc de car ?  лочка  păpuk dă kar (mn. păpuś dă kară) [akc. păpuk dă kar] (i. m.) — (tehn.) ločka, kočnica za zaprežna kola, (dosl.) „cipela za kola” ◊ păpuk dă kar să faśe dîn ļiemn dă băgram — kolska kočnica se pravi od bagremovog drveta ◊ dîn băgram să taĭe un tutuśiel dă lung vro źumătaće dă mĭetîr — iz bagrema se iseče jedan trupčić dužine oko pola metra ◊ papuku pră mižluok are un žgĭab, în kare tună rouata dă kar — kolska kočnica ima po sredini žljeb, u koji ulazi kolski točak ◊ papuku dîn-nainće are o alkă, dă kare să ļagă sănźiru, șî dîn parće-ĭa ĭe ćeșît — kočnica s prednje strane ima jednu alku, o koju se veže lanac, i na toj strani je otesana ◊ papuku ĭe măĭ bun dă ļieamn, dă kît dă fĭear, kă ļieamnu să ruoađe, șî așa karu să înpĭeđikă măĭ bińe — kočnica je bolja od drveta nego od gvožđa, jer se drvo tare, i tako se kola bolje koče ♦ var. papuk [Mlava] ♦ dij. sin. pivă [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă [GPek][Crn.] ∞ pĭađikă  [Vidi]

5220  pătrînșăl  pătrunjel  першун  pătrînșăl (mn. pătrînșăĭ) [akc. pătrînşăl ] (i. m.) — (bot.) peršun (Petroselinum crispum) ◊ pătrînșăl sa krĭașće pin građină, kă ĭe bun đi mînkare — peršun se gaji u bašti, jer je dobar za jelo [GPek] ♦ dij. var. perșîn (Topolnica) [Por.]ș  [Vidi]

5002  Pătru  Petru  Петар  Pătruup>2up> [akc. Pătru] (i. m.) — (mitol.) Petar, l.i. Sunca ◊ sa țîńe minće kă aĭ bătrîń, kînd a vorbit đi Suare, nu ĭ-a spus „Suare”, numa ĭ-a ḑîs „Pătru”: a rîsarit Pătru, a zăvîrńit Pătru, ș-așa — pamti se da stari, kad bi pominjali Sunce, nisu govorili „Sunce” nego „Petar”: izašao je Petar, zašo je Petar, i tako ◊ Pătru la Suare ĭ-a ḑîs ș-aĭ bătrîń în Șarbanuț șî-n Metońița — Petrom su Sunce zvali i stari u Šarbanovcu i Metovnici [Crn.] ♦ dij. sin. Pau [Por.] ∞ suare   [Vidi]

4125  peļag  peleag  ћелав  peļag (peļagă) (mn. peļaź, peļaźe) [akc. peļag] (prid.) — ćelav, bez kose ◊ peļag ĭe uom fara păr, or ku păru rar — ćelav je čovek bez kose, ili sa retkom kosom ♦ var. pipiļag (Topolnica) ♦ sin. pļeșîu [Por.]  [Vidi]

5159  peri  peri  погинути  periuo pĭer, ĭel pĭare) [akc. peri] (gl.) — 1. poginuti, smrtno stradati ◊ triĭ kopiĭ avut, toț triĭ a perit pin raturĭ — tri sina je imala, sva trojica su poginula u ratovima ◊ aluna voĭńiśaskă a dus rumîńi pin raturĭ, să-ĭ pazaskă să nu pĭară đi plumb — vojnički lešnik nosili su Vlasi u ratovima, da ih čuva da ne poginu od metka 2. nestati, izgubiti ◊ mulće kare śe ļ-a perit đin kasă, pănă n-a prins pi sluga în furaluk — mnogo koje šta im je nestajalo iz kuće, dok nisu uhvatili slugu u krađi ◊ mĭ-a perit đin uokĭ — izgubio sam ga iz vida ♦ sin. perđa [Por.]  [Vidi]

3565  peșkariĭe  pescărie  риболов  peșkariĭe (mn. peșkariĭ) [akc. peșkariĭe] (i. ž.) — (iht.) ribolov, ribarstvo ◊ peșkariĭa a fuost măĭ mult zabaoa kopilarĭaskă, șî aĭa alu ăĭa ku kășîļi pi-nga rîuribolov je najviše bio dečja zanimacija, i to onih sa kućama pored reke ◊ aĭ batrîń s-a dus în peșkariĭe numa dupa pĭeșć đi prazńik kare a kaḑut în ḑîļiļi đi puost — stariji su išli u ribolov samo za slavu koja je padala u posne dane ◊ în peșkariĭe aĭ batrîń s-a dus nuapća, ș-a prins pĭeșć ku uostiĭa la vapaĭț — u ribolov stariji su odlazili noću, i lovili su ribu ostima uz baklju [Por.] ∞ pĭașće  [Vidi]

2122  peśinźină  rostopască  руса  peśinźină (mn. peśinźiń) [akc. peśinźină] (i. ž.) — (bot.) rusa (Chelidonium majus) ◊ peśinźina rar sa gasîașće, la nuoĭ dă numa pi pĭetruańe, pi lînga rîurusa se retko nalazi, kod nas niče samo na kamenjaru, pored reke ◊ (med.) peśinźină are lapće galbin șî amară, kare ĭe tare bun ļiak đi ńiźiĭ: numa dupa duauă-triĭ unsurĭ, ńiźielu sa pĭarđe ka kînd ńiś n-a mîĭ fuost — rusa ima žut i gorak sok, koji je jako dobar lek za bradavice: samo posle dva-tri mazanja, bradavica nestaje kao da nije ni biloup. kuru đi gaină [Por.]  [Vidi]

5214  petrekatură  petrecătură  испраћај  petrekatu (mn. petrekatu) [akc. petrekatură] (i. ž.) — 1. ispraćaj, rastanak ◊ đi vrĭamĭa lu Tita kînd s-a dus baĭațî-n vuoĭskă, s-a fakut marĭ petrekaturĭ ku bandașî — u Titovo vreme kad su mladići odlazili u vojsku, pravljeni su veliki ispraćaji sa trubačima 2. (rel.) pesma za ispraćaj pokojnika ◊ petrekatura, kare a kîntato patru muĭerĭ kînd s-a pitrekut muortu, s-a pĭerdut gata đ-a rîndu la rumîń — pesma, koju su pevale četiri žene kad se pratio pokojnik, izgubila se kod Vlaha gotovo svuda [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

4475  Petriśaua  Petricaoa  Петричава  Petriśaua (i. ž.) — (top.) Petričava, zvano mestu u Rudnoj Glavi ◊ Petriśaua je luok în Arnaglaua, în aritu kulmĭa Bubînuluĭ, așa numit kî ĭe luok petruos — Petričava je zvano mesto u Rudnoj Glavi, na području kulme Bubanj, tako nazvano zbog kamenitog terena ♦ var. Petriśeļe [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

4471  petruoń  petroni  каменчина  petru (mn. petruańe) [akc. petruoń] — (augm.) kamenčina, kamenčuga, veliki kamen; kamen uopšte ◊ petruoń ĭe pĭatră mare — kamenčina je veliki kamen ◊ s-a rupt tuot înkarkînd karu ku petruańe — sav se pokidao utovarujući kola sa kamenjem ◊ pļină ļivađa đi petruańe — livada je puna kamenja [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

3246  pi  pe  по  pi (predl.) — po, na, sa, iz 1. po ◊ pi tuată ļivađe a dat spiń — po celoj livadi izniklo je trnje ◊ nu ĭ-a fakut pi plaku luĭ, șî ĭel s-a mîńiĭat — nije mu učinio po volji, i on se naljutio 2. na ◊ n-a bagat sama kî ĭe gĭață pi drum — nisu primetili da je led na putu ◊ tuot a kaḑut numa pi kapu luĭ — sve je palo samo na njegovu glavu 3. sa ◊ s-a batut ku ńiskaĭ uamiń đi pi munće — tukao se sa nekim ljudima sa brda 4. iz ◊ s-a mutat ku vićiļi đi pi vaļe la munće, kă a koluo ĭe pașuńa măĭ bună — premestio se sa stokom iz doline u planinu, jer je tamo paša bolja 5. (u izr.) nekog, k nekom, kod nekog ◊ a vaḑut pi vrun kopil kum fură — video je neko dete kako krade ◊ n-a vrut să đa pi la mińe — nije hteo da navrati kod mene ♦ var. pĭe (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pe (Majdanpek) [Buf.], (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. pră (Voluja) [Zvizd]  [Vidi]

5517  pițarău  pițărău  коледар  pițarău (mn. pițarăĭ) [akc. pițarău] (i. m.) — (kal.) koledar ◊ pițarăĭi la Bufańi în Măĭdan a mers ku rîndu đimińața la Ažun — koledari su kod Bufana u Majdanpeku išli u ophod prepodne na Badnji dan ◊ a fost kopiĭ la Bufań, kare la ușă a žukat pi Țar Irod, glumă śe ĭ-a-nvațat popi în biserikă — bilo je dece kod Bufana koji su pred vratima igrali Cara Iroda, skeč koji su učili u crkvi od popova [Buf.] ♦ dij. sin. koļindrĭeț [Por.] ∞ koļindă  [Vidi]

5183  pițîguĭat  pițuguiat  стањен  pițîguĭat (pițîguĭată) (mn. pițîguĭaț, pițîguĭaće) [akc. pițîguĭat] (prid.) — stanjen, usukan, razvučen ◊ pițîguĭat ĭe śuava śe sa traźe ļesńe șî ĭe supțiĭat la mižluok, da gruos la kîpatîńe — stanjeno je nešto što se lako razvlači pa je usukano na sredini, a debelo na krajevima ♦ sin. supțîĭat [Por.]  [Vidi]

5596  pićekuos  peticos  одрпан  pićekuos (pićekuasă) (mn. pićeku, pićekuasă) [akc. pićekuos] (prid.) — odrpan, pun zakrpa ◊ pićekuos ĭe uom lu kare sînt țuaļiļi pļińe đi pĭaćiśe — odrpan je čovek čija je odeća puna zakrpa [Por.] ∞ pĭaćik  [Vidi]

5244  pići  piti  шћућурити се  pićiuo ma pićesk, ĭel sa pićiașće) [akc. pići](gl. ref.) — šćućuriti se, ići pogureno, krišomuomu sa pićașće sî sa pituļe, să nu ăl vadă ńima — čovek se šćućuri da se skrije, da ga ne vidi niko ◊ đi źaba s-a pićit dupa gard, ĭară l-a vaḑut șî l-a kunoskut lumĭa — džaba se šćućurio iza ograde, opet su ga ljudi videli i prepoznali ♦ sin. ćușći [Por.]  [Vidi]

5364  pićik  pitic  патуљак  pićik (mn. pićiț) [akc. pićik] (i. m.) — (anat.) patuljak ◊ a puvestît aĭ batrîń kă în vrĭamĭa đi rimļeń în rudńiśe a lukrat numa pićițî, kă uoknă rimļeńilor a fuost mikă — pričali su stari da su u vreme Rimljana u rudnicima radili samo patuljci, jer su rimska okna bila mala [Por.]   [Vidi]

6079  pićit  pitit  шћућурен  pićit (pićită) (mn. pićiț, pićiće) [akc. pićit] (prid.) — šćućurenko, poluskrivenun śas întrĭeg stă pićit supt ļemn, așćetînd ĭepuru să-ĭ đa în laț — ceo sat stoji šćućuren pod drvetom, čekajući zeca da mu uleti u omču ♦ sin. ćușćit [Por.] ∞ pići  [Vidi]

6078  pićiș  pitiș  кришом  pićiș [akc. pićiș] (pril.) — (o kretanju) krišom, u polupognutom položaju ◊ a vaḑut uom ńikunoskut, kum sa traźe pićiș pi dupa gard, ka kînd śuava aśiră — video je nepoznatog čoveka, kako se krišom vuče iza ograde, kao da nešto vreba ♦ sin. ćușćiș [Por.] ∞ pići  [Vidi]

5139  pildă  pildă  такмичење  pildă (mn. pilḑ) [akc. pildă] (i. ž.) — (zast.) takmičenje, nadmetanje; dokazivanje ◊ la un bîlś s-a luvat doa rîndurĭ đi bandaș la pildă, să vadă kare măĭ bun kînta, șă nu s-a lasat păna nu ļ-a pļekat sînźe đin buḑă — na jednom vašaru, započela su dve grupe trubača nadmetanje, da se vidi ko bolje svira, i nisu prestali dok im usnice nisu prokrvarile [Por.]  [Vidi]

4872  pintru  pentru  због  pintru [akc. pintru] (predl.) — zbog, za ◊ pintru śe or pintru kare ĭel a fakut așa noroḑîĭe, ńima astîḑ nu șćiĭe — zbog čega, ili zbog koga je on učinio takvu ludost, niko danas ne zna ◊ a-nśeput ćinîr să lukre pintru bań, a ginđit tatî-su k-o să fiĭe bun đi ĭel — počeo je mlad da radi zbog novca, mislio je otac da će to biti dobro za njega ◊ a fakut bun șî pintru mińe, șî pintru ćińe — učinio je dobro i za mene, i za tebe [Por.]  [Vidi]

5216  pipaĭală  pipăială  пипање  pipaĭală (mn. pipaĭaļe) [akc. pipaĭală] (i. ž.) — pipanje, dodirivanje ◊ kînd iș în ńegura bîznă, puoț să mĭerź numa la pipaĭală — kad si u mrklom mraku, možeš da ideš samo na pipanje [Por.] ∞ pipăi  [Vidi]

5217  piparkă  piparcă  паприка  piparkă (mn. pipărś) [akc. piparkă] (i. ž.) — (bot.) paprika (Capsicum) ◊ piparka ĭe buruĭană kare sa sađașće-n građină, șî sa krĭașće đi mînkare — paprika je biljka koja se sadi u bašti, i neguje zbog jela ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi pipărś, da la lumĭe măĭ mult ļi plaśe piparkă ĭuće — ima više vrsta paprika, ali ljudi najviše vole ljutu papriku ◊ piparkă aļină — aleva paprika [Por.] ♦ dij. sin. arďi [Kmp.]  [Vidi]

5715  pipćiĭ  piftie  пихтије  pipćiĭ (mn. pipćiĭe) [akc. pipćiĭ] (i. ž.) — (nutr.) pihtije ◊ pipćiĭi sînt un fĭeļ đi mînkarĭe kare sa faśe măĭ đes ĭarna — pihtije su vrsta jela koje se najčešće spremaju zimi ◊ pipćiĭļi sa fak đin piśuariļi puorkuluĭ, kare sa fĭerb șî sa lasă sî sa raśiaskă — pihtije se spremaju od svinjskih nogica, koje se skuvaju i ostave da se ohlade ◊ ĭastă o ḑî adînsă în an kînd sa sprimĭesk pipćiĭli sî sa đa đi pomană la-ĭ muorț — ima poseban dan u godini kada se spremaju pihtije da bi se namenile mrtvima [Por.]  [Vidi]

3397  pipirćuok  pipiric  кепец  pipirćuok (mn. pipirću) [akc. pipirćuok] (i. m.) — (med.) kepec, čovečuljak ◊ pipirćuok ĭe uom mik, ńikreskut, kare a ramas pituļik — pipirčok je mali čovek, nedorastao, koji je ostao kepec [Mlava]  [Vidi]

5222  pipîtă  pipotă  бубац  pipîtă (mn. pipîće) [akc. pipîtă] (i. ž.) — (anat.) bubac ◊ pipîta ĭe rînḑa la păsîrĭ șî la uoră — bubac je želudac kod ptica i živine ◊ (izr.) vînît ka pipîta — modar od besa [GPek]  [Vidi]

740  pirișoară  perișoară  сарма  pirișoară (mn. pirișoarе) [akc. pirișoară] (i. ž.) — sarma, jelo od mlevenog mesa pomešanog s pirinčem, i umotano u list kupusa ◊ pirișoară ďe post — posna sarma ◊ pirișoară ku karńe — sarma sa mesom ♦ sin. pară (s. Bukovče, Kobišnica) [Kmp.] ♦ dij. sin. sarmă [Por.]   [Vidi]

5243  piroćală  piroteală  поспаност  piroćală (mn. piroćiaļe) [akc. piroćală] (i. ž.) — pospanost, umor ◊ l-a prins piroćala grĭa pintru kă n-a durmit doă nuopț — uhvatila ga je teška pospanost jer nije spavao dve noći ♦ sin. obosală [Por.] ∞ piroći   [Vidi]

3064  piroći  piroti  куњати  piroćiuo piroćiesk, ĭel piroćiașće) [akc. piroći] (gl. n.) — (zast.) kunjati, dremati ◊ a veńit đesńață tîbarît șî frînt, kî tuata nuapća a piroćit la lukru došao je jutros umoran i slomljen, jer je celu kunjao na poslu ♦ sin. obosî ♦ var. pirośi (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3065  piroćit  pirotit  поспан  piroćit (piroćită) (mn. piroćiț, piroćiće) [akc. piroćit] (prid.) — pospan, sanjiv ◊ tuata nuapća a batut la kărț, ș-akuma sînt piroćiț șî ustańiț — celu noć su lupali karte, i sada su pospani i umorni ♦ sin. obosît, somnoruos, ustańit ♦ var. pirośit (Tanda) [Por.] ∞ piroći  [Vidi]

5122  pis  pis  шиц  pis (uzv.) — šic! uzvik kojim se tera mačka ◊ ku „pis!” uomu dudîĭe mîțu kînd faśe vro șćetă — sa „šic!” čovek tera mačku kad načini neku štetu ♦ var. pîs ♦ supr. mîț-mîț! [Por.]  [Vidi]

6327  pisa  pisa  сабити  pisauo pisăḑ, ĭel pisîaḑă) [akc. pisa] (gl. p. ref.) — sabiti, nabiti ◊ sa pisîaḑă śuava śe sa înđasă sî sa turćaskă, or să tuńe în gaură strîmtă — sabija se nešto što se pritiska da se spljeska, ili da uđe u neku tesnu rupu ♦ sin. înđesa [Por.]  [Vidi]

4783  pisarĭ  pisar  писар  pisarĭ (mn. pisarĭ) [akc. pisarĭ] (i. m.) — (zast.) pisar, ćata ◊ pisarĭu a fuost skriĭatuorĭ în kînțalarĭa lu kińezupisar je bio ćata u kneževoj kancelariji ◊ sa țîńe mińća k-a fuost pisaro-l mik șă pisarĭo-l mare — pamti se da su postojali mali pisar i veliki pisar ♦ sin. skriĭatuorĭ [Por.]  [Vidi]

6185  pisk  pisc  оплен  pisk (mn. pisku) [akc. pisk] (i. s.) — (ten.) oplen, deo zaprežnih kola ◊ pisku ĭe parśelu karuluĭ đi buoĭ, înkeĭat în tri muke șî învîrat în driko-l đinainće, đi kare ĭe ļegat proțapuoplen je trouglasti deo volovskih kola, ugrađen i prednji trap, u koji je uvučena kolska ruda [Por.] ♦ dij. sin. opļan (Osanica) [Hom.]   [Vidi]

5195  pista  peste  преко  pista [akc. pista] (predl.) — preko 1. (o pložaju u prostoru) preko, iznad ◊ a śerkat să trĭakă pista puod ku karu pļin, ama n-a putut, kă puodu s-a frînt — pokušali su da pređu preko mosta sa natovarenim kolima, ali nisu mogli, jer je most pukao ◊ trĭaśe pista śuakă kî ĭe măĭ aprupe — prelazi preko brda jer je bliže 2. (o trajanju u vremenu) duže, preko, više ◊ a trait în strinataće pista ḑîaśe ań đi ḑîļe — živeo je u tuđini preko deset godina ◊ pista nuapće a veńit uoțî șî ĭ-a apaurît păn-la pĭaļă guală — preko noći došli lopovi i opljačkali ih do gole kože 3. (fig.) granica psihičke podnošljivosti ◊ pista tuot puaće trĭeśa, ama pista înfruntaśuńe nupreko svega može preći, ali preko uvreda ne [Por.] ♦ dij. var. peșće (Brodica) [Rom.] ♦ dij. var. prăsta (Voluja) [Zvizd]  [Vidi]

5045  pistriț  pestriț  шарен  pistriț (pistriță) (mn. pistriț, pistriță) [akc. pistriț] (prid.) — (color) 1. (o boji) šaren, šarolik ◊ sa ḑîśe đi śeva kă ĭe pistriț dakă ĭe fărbuit în măĭ mulće fărburĭ — kaže se za nešto da je šareno ako je ofarbano u više boja ◊ pistriț ĭe aĭa ś-a-npistrișat vrunušareno je ono što je neko ušarenio 2. (o karakteru) prevrtljivac, lažljivac ◊ la uom pistriț nu-ĭ rușîńe să ći mintă la uokĭ — lažljivca nije sram da te gleda u oči i laže ◊ muĭare pistriță — laka ženska, kurva [Por.] ∞ împistri  [Vidi]

3716  pișmańi  răzgândi  пишманити се  pișmańi (ĭuo ma pișmańesk, ĭel sa pișmańiașće) [akc. pișmańi] (gl. ref.) — pišmaniti se, popišmaniti se, predomisliti se, odustati, promeniti mišljenje ◊ nuĭe uom đi trĭabă, frumuos ńi vorbim șî-nśepĭem ku lukru, dupa doa-triĭ ḑîļe ĭel sa pișmańiașće șî sa duśe — nije čovek od reči, lepo se dogovorimo i počnemo posao, posle dva-tri dana on se popišmani i ode ◊ a trîbuit sî sa-nsuare, ama fata s-a pișmańit — trebalo je da se ženi, ali se devojka predomislila ♦ sin. lasa [Por.]  [Vidi]

2514  piśoroagă  piciorong  штула  piśoroagă (mn. piśoroaźe) [akc. piśoroagă] (i. ž.) — (tehn.) štula, pomagalo za prelazak preko vode ◊ kînd vrodată a trekut pista apă unđe n-a fuost punće, a trekut ku piśoroaźe — nekada kada su prelazili preko vode gde nije bilo brvna, prelazili su na štulama ◊ piśoroaźiļi stau lînga rîu, șă kînd trĭeś înapuoĭ ļe prolaș dă unđe ļ-aĭ luvat, kă vińe altu, pă trăbe să trĭakă șî ĭel — štule stoje pored vode, i kad se vratiš ti ih ostaviš gde si ih našao, jer dolazi drugi, pa treba da pređe i on [Mlava] ∞ piśuor  [Vidi]

6215  pităriĭe  pitărie  пекара  pităriĭe (mn. pităriĭ) [akc. pităriĭe] (i. ž.) — (izob.) pekara ◊ s-a dus la pităriĭe să kumpire pită, șî înga nuĭe să vină — otišao je u pekaru da kupi hleb, i još ga nema da dođe [Pad.] ∞ pită  [Vidi]

5891  piurmă  pormă  доцније  piurmă [akc. piurmă] (pril.) — docnije, kasnije, posle ◊ dăĭ piurmă pi la mińe — navrati kasnije do mene ◊ măĭ întîń n-avrut, ama piurmă, kînd vaḑu śi ĭe, ĭel a veńit sîngur — u početku nije hteo, ali posle, kad je video šta je, on je došao sam ♦ var. piormă (Klokočevac) [Por.] ∞ urmă  [Vidi]

2688  pivă  piuă  лочка  pivăup>2up> (mn. pivĭ) [akc. pivă] (i. ž.) — (tehn.) ločka, breov; kočnica ◊ piva đi kar ĭe un tutuk skobit kît ĭe larźimĭa alu șîna lu ruata karuluĭ, șî ku ĭa sa înpĭađikă karu kînd mĭarźe-n vaļe, înkarkat ku tovar grĭeuločka je jedan trupac izdubljen za širinu šine kolskog točka, kojim se koče kola kada pod teškim teretom idu nizbrdo ◊ piva la vîr are o buată, đi kare sa ļagă lanțu ku un kîpatîń, da ku alalalt lanțu ĭe ļegat đi ruda karuluĭ — ločka ima na vrhu jednu buu, o koju je vezan lanac jednim krajem, a drugim je lanac vezan za kolsku rudu ◊ piva astîḑ sa faśe đi fĭer, șî fînka karurļi đi buoĭ gata s-a pĭerdut, akuma sa puńe la prikoļița đi traktur — ločka se danas pravi od metala, i pošto su se zaprežna kola gotovo izgubila, sada se stavlja na traktorsku prikolicu (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă ◊ la nuoĭ nuĭe kunoskută vuorba „pivă”, aĭa la nuoĭ sa kĭamă pĭađikă — kod nas nije poznata reč „piva”, kod nas se to zove kočnica (Jasikovo) [GPek], pĭađikă (Sige) [Hom.] ♦ dij. sin. oprituare (Kobilje) [Stig] ♦ dij. sin. înpeđekatuare (Kladurovo), păpuk dă kar (Ranovac), papuk dă roată dă kar (Bošnjak, Mlava) [Mlava], papuk dă kar (Isakovo) [Mor.] ◊ papuku s-a pus la ruata dă kar kînd a mĭers ku karu pră pripor învale, să inpĭađiśe karu, să nu ĭa mauločka se stavljalala na kolski točak kad se kolima išlo nizbrdo, da zakoči kola, da ne uhvate maju (Vrbnica, Pomoravlje) [Pom.] ∞ pĭađikă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2687  pivă  pivă  аван  pivăup>1up> (mn. pivĭ) [akc. pivă] (i. ž.) — (tehn.) avan, stupa ◊ pivă đi bătrîńață a fuost skobită-n tutuk đi śerieș — starinski avan bio je izdubljen u panju od trešnje ◊ în pivă a fakut mînkare đi uară: ku maĭu s-a batut vrĭežî, mistakaț ku kîta fańină, șî s-a dat la puĭ, la gaiń, la rîață — u avanu se pravila hrana za živinu: maljem se tucale vreže, pomešane sa malo brašna, i davalo se pilićima, kokoškama, plovkamaup. maĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6202  pizdă  pizdă  пизда  pizdă (mn. pižđe) [akc. pizdă] (i. ž.) — (anat.)(vulg.) pizda, pička (Vagina) ◊ pizda ĭe trĭabă muĭerĭaskă — pička je ženska stvar ◊ pizda la muĭare ĭe pitulată întra piśuare — pička kod žene je skrivena među nogama ◊ pizda are buḑă, ļinđik, fluoś șî gaură — pička ima usmine, sikilj, dlake i rupu ◊ în parĭețî lu gaura pižđi ĭastă ńiskaĭ dulurĭ kare sa kĭamă „kîrțmiĭe”, șî kare duk la muĭare măĭ mare dulśață — na zidovima pičkine rupe nalaze se neki čvorići koji se zovu „krcmije”, i koji ženi donose najveće zadovoljstvo ◊ pizdă flokuasă — dlakava pička ◊ (izr.) duće în pizda mînta — idi u pizdu materinu ♦ sin. pu, bežgĭau [Por.]   [Vidi]

5725  pișa  pișa  пишати  pișauo ma piș, ĭel sa pișă) [akc. pișa] (gl. p. ref.) — pišati, urinirati ◊ îm vińe sî ma piș — piša mi seuomu sa pișă đin piśuare, da muĭarĭa trăbe sî sa ćușćașkă kînd sa pișă — muškarac piša stojeći, a žena treba da čučne kad piša ◊ đi frikă, s-a pișat în izmĭańe — od straha se upišao u gaće ◊ (psov.) pișî-ma în suoļńița luĭ — popišam mu se u slanik [Por.]  [Vidi]

5726  pișatură  pișătură  пишање  pișatu (mn. pișatu) [akc. pișatură] (i. ž.) — pišanje, uriniranje ◊ s-a bulnavit muu, șă are tare nakaz ku pișatura — razboleo se čiča, i ima težak problem sa pišanjem ♦ var. pișat [Por.] ∞ pișa   [Vidi]

2602  pișļagă  pișleag  чеп  pișļagă (mn. pișļaźe) [akc. pișļagă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) čep; spojnica ◊ pișļagă ĭe śiep or pană đi ļiemn, đi întarit înkeĭaturiļi, or đi astupat găuriļi — „pišljaga” je drveni čep ili klin, za učvršćivanje spojeva, ili začepljivanje rupa ◊ pișļaga s-a pus ka ļigatura întra naplaț la ruata đi kar — „pišljaga” se stavljala kao spojnica između naplataka kolskog točka ◊ pișļagă a pus pinteri întra doă dauoź, la fundu vasuluĭ, să nu fugă dauoźiļi pi supt śerk — „pišljagu” su stavljali pinteri između dve doge na dnu suda, da se doge ne smiču ispod obruča (Tanda) ◊ ku pișļeź miś s-a astupat găurļi fakuće đi karĭeț în vas đi ļiemn — sa malim „pišljagama” začepljivane su rupe, napravljene od crvotoka u drvenim sudovima ♦ sin. șîp [Por.] ∞ razbu  [Vidi]

2086  pițîgańe  piţigoi  сеница  pițîgańe (mn. pițîgîăń) [akc. pițîgańe] (i. ž.) — (ornit.) senica (Parus major) ◊ pițîgańa traĭașće măĭ mult pi lînga kasa uomuluĭ — senica najviše živi oko čovekove kuće [Por.]  [Vidi]

5113  pîk  pâc  пућ  pîk (uzv.) — (onom.) puć, zvuk koji pravi pućkanje ◊ lulașu faśe ’pîk-pîk’, ama điźaba, fum nuĭe kî tutunu s-a stîns în lulă — lulaš pravi ’puć-puć’, ali uzalud, dima nema jer se duvan ugasio u luli [Por.]   [Vidi]

4874  pîkatuos  păcătos  грешан  pîkatuosup>1up> (pîkatuosă) (mn. pîkatu, pîkatuasă) [akc. pîkatuos] (prid.) — (o moralu) grešan ◊ pîkatuos ĭe uom kare faśe pakaturĭ — grešan je čovek koji čini grehove ◊ pupi spomîntă lumĭa kă uamiń pîkatuoș pi lumĭa-ĭa sa duk în ĭad — popovi plaše ljude da grešan čovek na onome svetu ide u pakao [Por.] ∞ pakat  [Vidi]

4875  pîkatuos  păcătos  грешник  pîkatuosup>2up> (mn. pîkatu) [akc. pîkatuos] (i. m.) — (o moralu) grešnik ◊ pîkatuosu ĭe uom kare are pakaće, kare faśe rîaļe la lume — grešnik je čovek koji ima grehove, koji čini zla ljudima [Por.] ∞ pakat  [Vidi]

46  pîklă  pâclă  магла  pîklă (mn. pîkļе) [akc. pîklă] (i. ž.) [met.] (zast.) — magla, sumaglica, izmaglica ◊ s-a pus o pîrdańikă đi pîklă, nu vĭeḑ înainća uoki ńimika — pala je neka prokleta magla, ništa pred okom ne vidiš [Por.]   [Vidi]

5954  pîlariĭa șărpeluĭ  pălăria șarpelui  сунчаница  pîlariĭa șărpeluĭ [akc. pîlariĭa șărpeluĭ] (sint.) — (mik.) sunčanica, gljiva (Lepiota procera) ◊ pîlariĭa șărpeluĭ sa kunuașće pi un ińel kare are pi kuadă, la un źeĭśt supt pîlariĭe — sunčanica se poznaje po prstenu koji ima na dršci, na jedan prst ispod šeširića ◊ pîlariĭa șărpeluĭ ĭe śuparkă mînkatuare kare dă pin frunḑă, kaḑută pi marźińiļi lu ogașăļe munțășć, da sa puaće gasî șă pi ļivĭeḑ — sunčanica je jestiva gljiva koja raste u opalom lišću na obalama planinskih potoka, a može se naći i na livadama ◊ pîlariĭa șărpeluĭ đi pi lînga ogașă, mult ĭe măĭ dulśe đi kît a đi pi ļivĭeḑ — sunčanica sa potoka mnogo je slađa od one sa livada ◊ pîlariĭa șărpeluĭ — „zmijin šešir” [Por.]  [Vidi]

5955  pîlariĭe  pălărie  шешир  pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.]  [Vidi]

2104  pîlk  pâlc  јато  pîlk (mn. pîlku) [akc. pîlk] (i. s.) — jato, gomila, skup ◊ a zburat un pîlk đi śuara, șî sa slubaḑî în aratură — poletelo je jato vrana, i spustilo se na oranicu ♦ var. pîlg (Tanda) ♦ sin. gramadă, spuḑă [Por.] ♦ dij. var. pîlg [Crn.]  [Vidi]

4096  pîngańi  spurca  опоганити  pîngańiuo pîngańesk, ĭel pîngańașće) [akc. pîngańi] (gl. p. ref.) — (ver.) opoganiti, obesvetiti; oskrnaviti ◊ sa pîngańașće ku vuorbe urîće, śeva śe ĭe sprimit sî sa đa đe pomană — oskrnavi se ružnim rečima nešto što je spremno da se deli za dušu ♦ sin. spurka, pogovori [GPek]  [Vidi]

5074  pîńa uoilor  părăluță  бела рада  pîńa uoilor [akc. pîńa uoilor] (sint.) — (bot.) bela rada (Bellis perennis) ◊ pîńa uoilor ĭe buĭađe đi ļivađe, ku fluarĭa albă șî mižluoku galbin — bela rada je livadska biljka sa belim cvetom i žutim središtem ◊ đin pîńa uoilor fĭaćiļi a-mpļećit kunună ș-a duso în kap pi la Sînźorḑ — od bele rade devojčie su plele venac i nosile ga na glavi oko Đurđevdana [Por.] ∞ pîńe  [Vidi]

5073  pîńe  pâine  хлеб  pîńe (mn. pîń) [akc. pîńe] (i. ž.) — (nutr.) hleb; pogača ◊ pîńa sa faśe đin fańină đi grîu, da đimult s-a fakut șî đi sakară șî uorḑ — hleb se pravi od pšeničnog brašna, a nekad se pravio i od raži i ječma ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a mînkat đes pîńe, n-a fuost grîu șî pîńa s-a plumađit numa pi la prazńiśe șî la pomĭeń — stari Vlasi nisu često jeli hleb, žita nije bilo i hleb se mesio samo za slave i daće ◊ dupa grîu đi prazńik lumĭa đin Poreśa s-a dus pi piśuare la Kraĭna ș-a dus grîu în trășć pi șîaļe — po žito za slavu ljudi su išli peške u Krajinu, i donosili žito u torbama na leđima ◊ pîńa s-a kuopt în śirińe la kamin, da kînd a trăbuit măĭ mult, s-a kuopt la koptuorĭ — hleb se pekao u crepulji na kaminu, a kad je trebalo više, pekao se u hlebnoj peći ◊ bun ka pîńa — dobar kao hleb ◊ fańină đi pîńe — hlebno brašno [Por.] ♦ dij. var. pîĭne (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. pită [Buf.]  [Vidi]

5315  pîr  pâr  прр  pîr (uzv.) — (onom.) prr, zvuk škripe, prštanja ◊ ĭarna, pokńașće ļemnu-n duos da supt piśuare „pîr-pîr”, pîrîĭe zapada-ngețată — zima, puca drvo u šumi a pod nogama „prr-prr”, škripi zamrznuti sneg [Por.]  [Vidi]

5316  pîrai  pârâi  прштити  pîraiuo pîrîĭ, ĭel pîrîĭe) [akc. pîrai] (gl.) — (onom.) prštаti, pucketati, škripati ◊ pîrîĭe zapada îngețată supt piśuare, pîrîĭe krĭenźiļi uskaće kînd sa aļargă pin duos — škripi zaleđeni sneg pod nogama, pucketaju suve grančice kad se trči kroz šumu [Por.] ∞ pîr  [Vidi]

47  pîraulă  paraulă  курва  pîrau (mn. pîrauļ) [akc. pîraulă] (i. ž.) (pej.) — kurva, žena lakog morala ◊ pîraula ĭe kurveșćină, muĭare đi pi drumol mare; nare ńiś un lukru, mĭarźe đi la uom la uom — paraula je kurvetina, uličarka, bez ikakvog posla; ide od čoveka do čoveka [Por.]   [Vidi]

4075  pîrdańik  pârdalnic  проклет  pîrdańik (pîrdańikă) (mn. pîrdańiś, pîrdańiśe) [akc. pîrdańik] (prid.) — (rel.) proklet; đavolast ◊ pîrdańiku đi kopil, ĭară faśe nîsarîmbe — đavolasto dete, opet pravi vragolije ◊ śe să fakă, sîrmanu, kînd pîrdańika đi ursă așa l-a ursat — šta da radi, jadnik, kad ga je prokleta sudbina tako osudila ◊ pîrdańika đi vakă, ĭară s-a bagat în dîtaļină — prokleta krava, opet je ušla u detelinu ♦ sin. blîstamat [Por.]  [Vidi]

5318  pîrîu  pârâu  поток  pîrîu (mn. pîrîĭe) [akc. pîrîu] (i. s.) — potok ◊ pin satu nostu treče un pîrîu, kare pista vară sakă — kroz naše selo protiče potok, koji leti presušuje [Kmp.] ♦ dij. sin. ogaș [Por.]  [Vidi]

5472  pîrluog  pârlog  парлог  pîrluog (mn. pîrluaźe) [akc. pîrluog] (i. m.) — (agr.) parlog ◊ pîrluog ĭe luok lasat să ođińaskă un an đi ḑîļe ńiarat, or lasat đi tuot, kî n-are kare să-l lukre — parlog je njiva ostavljena godinu dana da odmori nepoorana, ili napuštena sasvim jer nema ko da je obrađuje ♦ var. pîrluagă ♦ var. pîrlag (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2680  pîrpak  pălpag  полуга  pîrpak (mn. pîrpaśe) [akc. pîrpak] (i. s.) — poluga, motka, tojaga; palija ◊ pîrpak ĭe o palugă đi ļiemn skurtă șî gruasă, ku kare s-a-npiđekat karu đi vaś, kînd a mĭers înkarkat pi stîrmină — prpak je kraća i jača motka kojom su se zaprežna kola kočila na nizbrdici ◊ kînd vrĭeĭ s-înpĭađiś karu, pîrpaku ăl petrĭeś pin spiță lu ruoțîļi đi-napuoĭ, bîrabar ku uosiĭa, șă-l ļieź ku sfuara să nu piśe — kad hoćeš da zakočiš kola, prpak gurneš kroz spice zadnjih točkova, uporedo sa osovinom, i vežeš ga konopcem da ne spadne ◊ ku pîrpak ć-ažuț kînd trăbe să mișć đin luok śuava grĭeuprpakom se pomažeš kada treba da pomeriš s mesta nešto teško ◊ đin patru krĭenź ļegaće la vîr șă pusă pista porkuoń, sa faśe pîrpak kare țîńe porkuu să nu-l sprînžaskă vîntuod čeiri grane vezane na vrhu i stavljene preko stoga, pravi se lemez koji drži stog da ga ne rasturi vetar[Por.] ◊ pîrpaku a fuost un fĭeļ đe pĭađikă bătrîńaskă đe karu đe viće — prpak je bila jedna vrsta starinske kočnice za zaprežna kola (Bučje) [Crn.] ◊ pîrpak ĭe śumag mare ku kare puoț să baț śe vrĭeĭ — prpak je velika motka sa kojom možeš da mlatiš šta hoćeš (Debeli Lug) [GPek] ♦ var. părtak ♦ sin. dorîngă, palu, par, pîrg, pražînă, śumag [Por.]   [Vidi]

2221  pîrporiță  pârpăriţă  паприца  pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) paprica 1. drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretena ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatra — paprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kamen ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jače (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. korice, drveni žljeb ispod vodeničnog koša ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamena (Tanda) [Por.] ∞ muară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3717  pîrpur  purpură  осип  pîrpur (mn. pîrpure) [akc. pîrpur] (i. s.) — (med.) osip, koprivnjača (urticaria) ◊ kopilu s-a umplut đi pîrpur pi mîń, șî numa sa skarpină una-ntruuna, kî sa vaĭtă kă-l manînkă — dete je puno osipa po rukama, i samo se češe neprestano, jer se žali da ga svrbi ♦ sin. blu [Por.]  [Vidi]

2387  pîrśi  pârci  прчити  pîrśiuo pîrśiesk, ĭel pîrśiașće) [akc. pîrśi] (gl. p. ref.) — 1. (zool.) prčiti, pariti, sparivati se (za koze) ◊ kapriļi sa pîrśiesk tuamna — koze se prče u jesen 2. (za čoveka) praviti oplazine pri oranju ◊ pîrśu pîrśiașće kapriļi, da uomu pîrśiașe luokujarac prči kozi, a čovek „prči” njivu (pravi oplazine)up. mîrļi [Por.] ∞ pîrś  [Vidi]

3008  pîrviță  frunte  првенац  pîrviță (mn. pîrviță) [akc. pîrviță] (i. ž.) — prvenac, prva rakija koja potekne iz kazana ◊ pîrviță ĭe rakiĭa-ĭa kare kure măĭ întîń kînd pļakă kazanuprvenac je ona rakija koja prva potekne kada krene kazan ◊ pîrviță ĭe tare ka otraoa, nu sa bĭa numa sa lasă să kure în źuban, kă dupa kîta vrĭame înśiape să mĭargă rakiĭa măĭ muaļe, pă ĭa sa muaĭe — prvica je jaka kao otrov, ne pije se nego se pušta da curi u džban, jer iza nje počne da teče mekša rakija, pa se ona ublaži [Por.] ♦ dij. var. pîrveńak (Topla) [Crn.] ∞ rakiu  [Vidi]

5128  pîržî  prăji  пржити  pîržîuo pîržăsk, ĭel pîržașće) [akc. pîržî](gl. p. ref.) — pržiti; zapržiti ◊ vara uomu, lukrînd în kîmp, sa pîržîașće la suare tota ḑîua — leto se čovek, radeći u polju, prži na suncu po ceo dan ◊ akuma a pîržît la tuoț lukratuorĭ kîći doă uauă, da đi prînḑ o să ļi pîržaskă ḑamă đi varḑă ku karńe — sada je ispržila za svakog radnika po dva jaja, a za ručak će im zapržiti čorbu od kupusa s mesom [Por.]  [Vidi]

4124  pîržuol  pârjol  пожар  pîržuol (mn. pîržuaļe) [akc. pîržuol] (i. s.) — požar, paljevina ◊ tuamna sa fak pîržuaļe în grîńișće, sî sa torîaskă pomîntuu jesen se pale strništa da se nađubri zemljište ◊ ku pîržuaļe s-a fakut pi munće pașćuńe ku ĭarbă bună đi viće — sa požarima su se u planini pravili pašnjaci sa dobrom travom za stokuup. fuok [Por.] ∞ pîržoļi  [Vidi]

5917  pîsaruoĭ  păsăroi  птичурина  pîsaru (mn. pîsaruaĭe) [akc. pîsaruoĭ] (i. s.) — (rel.) ptičurina, pasaroj ◊ pîsaruoĭ ĭe pasîrĭe ńagră ku ćuoku đi fĭer, kare sîare la-l muort pi drumu đi raĭ — pasaroj je crna ptica sa gvozdenim kljunom, koja napada pokojnika na putu za raj ◊ în pîsaruoĭ s-a profak aĭ muorț kare a murit ńibućeḑaț, dupa iĭ kopiĭ lupadaț, șî insă lu kare ńima nu dă đi pomană — u pasaroje se pretvaraju oni koji su umrli nekršteni, zatim pobačena deca, i osobe kojima niko ne daje pomane ◊ đi sî nu spomînće pĭ-al muort, la păsîrĭ ńagre în Porĭeśa sa dă kolak đi pomană, adîns fakut ’đi pîsaruoĭ’ — da ne bi plašili pokojnika, crnim pticama se u Poreču na pomanama namenjuje kolač, posebno napravljen ’za pasaroje’ ◊ kolaku đi pîsaruoĭ ĭe fakut đin šapće boboluașă fara ńiś un sămn pi ĭaļe — kolač za ’pasaroje’ sastoji se od sedam kuglica, bez ikakvih šara na njima ◊ kolaku ’đi pîsaruoĭ’ kînd sa dă đi pomană, nu sa dă la ńima-n mînă, numa sa lapîdă pista kap în traușă, să-l manînśe kîńi or gaińiļi — kolač ’za pasaroje’ kad se namenjuje, ne daje se nikom u ruke, nego se baca preko glave u dvorište, da ga pojedu psi ili kokoške ♦ var. păsaru [Por.] ∞ pasîre  [Vidi]

4258  pîșļa  pâșlea  северац  pîșļa [akc. pîșļa] (i. m.) — severac ◊ pîșļa ĭe în Mlaoa vînt kare baće dă la întuńerik — pišlja je u Mlavi vetar koji duva sa severa ◊ pîșļa ĭe un vînt dă kare îngĭață ińima în uom dă ĭeal — pišlja je vetar od koga se ledi srce u čoveku ◊ kînd baće pîșļa șuiră krĭanźiļi în ļemn — kad duva pišlja sviraju grane na drvetu ♦ sin. dunărĭanțu [Mlava] ♦ dij. sin. đi țîganu [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

23  pîtpalak  pitpalac  препелица  pîtpalakup>1up> (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) (onomat.) prepelica (Coturnix communis) ◊ pîtpalaku fuźe pin ļivađe, n-o-l prinḑ fara pușkă — prepelica beži po livadi, ne možeš je uloviti bez puške [GPek] ◊ pîtpalaku ĭe o pasîrĭe mikă, sa kuĭbarĭaḑă prăn ļiveḑ — prepelica je mala ptica, gnezdi se po livadama (Boljetin) ◊ đemult s-a adunat uauļi lu pîtpalak, a fuost ļak đi ńiskaĭ buaļe kopilarĭeșć — nekad su se skupljala prepeličina jaja, bila su lek za neke dečje bolesti (Tanda) ♦ sin. potrńiśe [Por.] ♦ dij. var. piptălakă (Mala Kamenica) [Dun.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

24  pîtpalak  liliac  слепи миш  pîtpalakup>2up> (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) slepi miš (Plecotus auritus, Nyctalus noctula) ◊ pîtpalaśi traĭesk pin pĭeșćire, ḑîua duorm da sara ĭasă șî zbuara să prindă mușć — slepi miševi žive po pećinama, danju spavaju a uveče izlaze i lete da hvataju mušice (Rudna Glava, Crnajka) [Por.] up. iļiļak, potrńiśe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5136  pîșkovi  pâșcăvi  гњити  pîșkoviuo ma pîșkovĭesk, ĭel sa pîșkovĭașće) [akc. pîșkovi] (gl. p. ref.) — (o voću) gnjiti, omekšavati usled prezrevanja ◊ puamiļi sa pîșkovĭesk kînd sa muaĭe kî sa kuok prĭamult în ļemn — voće ugnjili i smekša kad predugo zri na drvetu ◊ pruńi sînt pļiń đi pruńe pîșkoviće, kă n-avut kare să ļi aduńe — šljivar je pun gnjilih šljiva, jer nije imao ko da ih sakupi [Por.] ∞ pîșku  [Vidi]

5138  pîșku  cufureală  пролив  pîșku (mn. pîșku) [akc. pîșku] (i. m.) — (med.)(zast.) proliv ◊ l-a lovit pîșku, șî sa duśe în ișîtuare pintru ĭel una-ntru-una — dobio je proliv, i ide u nužnik poradi sebe svaki čas ♦ sin. kufurĭală, kîkalare ♦ var. pîșka (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2679  pĭađikă  piedică  кочница  pĭađikă (mn. pĭađiś) [akc. pĭađikă] (i. ž.) — 1. (tehn.) kočnica ◊ nu kućeḑ sî mĭerź ku karu pi rîpiļi nuaștre, dakă n-aĭ sprimită vro pĭađikă — ne možeš da ideš kolima po našim vrletima, ako nemaš spremnu neku kočnicu ◊ pĭađikă la kar đi vaś a fuost đemult: pîrpak, pivă șî prenț — kočnice na volovskim kolima nekada su bile: prečka, piva i prenc 2. zapletka ◊ pĭađikă ĭe kînd tu mĭerź, or aļerź, da vrunu ăț puńe piśuoru, șă tu daĭ în piśuoru luĭ șă kaḑ în kurișkapće — zapletka j kada ti ideš, ili trčiš, a neko ti podmetne nogu, pa ti udariš u nju i padneš naglavačkeup. pivă, pîrpak, prenț, oprituare [Por.] ∞ împiđeka  [Vidi]

600  pĭaļe  piele  кожа  pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nagud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5481  pĭarđe  pierde  губити  pĭarđeuo pĭerđ, ĭel pĭarđe) [akc. pĭarđe](gl. p. ref.) — gubiti, izgubiti ◊ tare bun păkurarĭ nu pĭarđe uoiļi đin uokĭ pista tota ḑîua — jako dobar pastir ne gubi iz vida ovce preko celog dana ◊ muu a fîntîrezît, kîć-o dată atîta sa pĭarđe đi nu șćiĭe ńimika đi ĭel — čiča je izlapeo, ponekad se toliko gubi da ništa ne zna o sebi ♦ var. perđa [Por.]   [Vidi]

5285  pĭarsîk  persic  бресква, дрво  pĭarsîk (mn. pĭarsîś) [akc. pĭarsîk] (i. m.) — (bot.) breskva, drvo; šeftelija (Prunus persica) ◊ pĭarsîku al batrîn a fuost ļemn slab, mik, supțîre, dakă n-avut rîveńală đestulă, ĭut s-a uskat — naša stara breskva bila je slabo drvo, nisko, tanko, ako nije imalo dovoljno vlage, brzo se sušilo [Por.]  [Vidi]

4240  Pĭatra-npreunată  Poarta de piatră  Камена капија  Pĭatra-npreunată [akc. Pĭatra-npreunată] (i. ž.) — (geog.) (top.) Kamena kapija, prerast u blizini Majdanpeka ◊ Pĭatra-npreunată ĭe numiļi rumîńesk alu Prerast lînga Măĭdan — Kamena kapija je vlaški naziv Prerasta u blizini Majdanpeka ♦ sin. Prerast [Por.] ∞ Prerast  [Vidi]

4469  pĭatră  piatră  камен  pĭatrăup>1up> (mn. pĭetre) [akc. pĭatră] (i. ž.) — (geol.) kamen, stena ◊ pomîntu ĭe đi lukrat, da pĭatra ĭe uosu pomîntuluĭ — zemlja je za obradu, a kamen je kost zemlje ◊ pĭatră maruntă — sitan kamen ◊ pĭatră đi var — krečnjak ◊ pĭatră vînîtă — plavi kamen (bakar sulfat) ◊ pĭatră skumpă — dragi kamen ◊ pĭatră đi muară — vodenični kamen ◊ pĭatră đin rîurečni kamen [Por.]  [Vidi]

3219  pĭenđiră  fereastră  прозор  pĭenđiră (mn. pĭenđirĭ) [akc. pĭenđiră] (i. ž.) — prozor ◊ đișkiđe pĭenđira sî ĭasă fumu đin kasă — otvori prozor da izađe dim iz kuće ◊ înkiđe pĭenđira sî nu să baźe bîzîĺi în luntruzatvori prozor da ne uđu muve unutra [Crn.] ♦ dij. sin. ferĭastă [Por.] ♦ dij. sin. ğam [Kmp.] ∞ ferĭastă  [Vidi]

5259  pĭepin  pepene  диња  pĭepin (mn. pĭepiń) [akc. pĭepin] (i. m.) — (bot.) dinja (Cucumis melo) ◊ pĭepinu ĭe un duļaće ku kuaža rîpată șî ku mńeḑu galbin, dulśe ka mńarĭa — dinja je dulek sa rapavom korom i žutim mesom, slatkim kao med ♦ var. pĭapin (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

6086  pĭept  piept  груди  pĭept (mn. pĭeptu) [akc. pĭept] (i. s.) — (anat.) grudi ◊ pĭeptu ĭe parća đinainće alu trupu uomuluĭ, đi la gît pănă la burik — grudi su prednja strana čovekovog trupa, od grla do pupka ◊ (izr.) ma duare în pĭept — bole me grudi ◊ (izr.) ma astupă în pĭept — steže me u grudima ◊ ma îngaură în pĭept — probada me u grudima ◊ muĭarĭa la pĭept are țîță — žena na grudima ima sise [Por.]  [Vidi]

5224  pĭeptar  peptar  пуловер  pĭeptar (mn. pĭeptarĭ) [akc. pĭeptar] (i. m.) — prsluk, pulovar ◊ pĭeptar ĭe țuală barbațîaskă, fara mîńiś, astrukă numa pĭeptu șî șîaļiļi — pulover je muški haljetak bez rukava, koji pokriva samo grudi i leđaup. điemper [Por.] ∞ pĭept  [Vidi]

5482  pĭerdut  perdut  изгубљен  pĭerdut (pĭerdu) (mn. pĭerduț, pĭerduće) [akc. pĭerdut] (prid.) — izgubljen ◊ vrĭame pĭerdută điźaba — vreme izgubljeno uzaluduom pĭerdut — izgubljen čovek ◊ pîkurarĭu adurmit, da uoĭļi s-a pĭerdut în padurĭe — čobanin je zaspao, a ovce su se izgubile u šumi [Por.] ∞ pĭarđe  [Vidi]

3564  pĭeșkarĭ  pescar  рибар  pĭeșkarĭ (mn. pĭeșkarĭ) [akc. pĭeșkarĭ] (i. m.) — (iht.) ribar, ribolovac ◊ pĭeșkari aĭ batrîń n-a șćut đi ungiță, pĭeșći pi rîu a prins ku mîńiļi, ș-aĭa măĭ đes a fakut kopiĭi — stari ribolovci nisu znali za udicu, ribe su na reci lovili rukama, i to su najčešće činila deca ◊ kînd a trăbuit pĭeșć măĭ mulț, kum a fuost đi prazńiku đi puost, atunśa s-a dus aĭ batrîń dupa pĭeșć, ș-aĭa nuapća — kada je trebalo više ribe, kao za posne slave, onda su u rubolov odlazili stariji, i to noću [Por.] ∞ pĭașće  [Vidi]

4824  pĭeśină  pecie  кртина  pĭeśină (mn. pĭeśiń) [akc. pĭeśină] (i. ž.) — (anat.) krtina ◊ pĭeśină ĭe karńe fara ńiśun uos, șî fara slańină — krtina je meso bez kostiju i bez slanine ◊ puorśi kare a țînut aĭ batrîń, s-a arańit în padurĭe, șî kînd s-angrașat, avut numa pĭeśină ćistîtă — svinje koje su držali naši stari, hranile su se u šumi i kad su se gojile, imale su samo čistu krtinu ♦ supr. slańină [Por.] ♦ dij. var. pečiĭe (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

5358  plaćikă  plătică  платница  plaćikă (mn. plaćiś) [akc. plaćikă] (i. ž.) — (iht.) platnica, belica (Rutilus pigus virgo) ◊ plaćika ĭe măĭ mik pĭașće în rîurļi nuaștre — platnica je najmanja riba u našim rekama [Por.]  [Vidi]

6196  plak  plac  укус  plak (mn. plaku) [akc. plak] (i. s.) — ukus, sviđanje, dopadanje; volja ◊ ĭ-a fuost tare drag đi ĭa, șî-n tođeuna ĭ-a kumparat țuaļe pi plaku iĭ — mnogo ju je voleo, i uvek joj je kupovao odeću po njenom ukusu ◊ nu l-a lasat parințî sî fakă tuot pi plaku luĭ — nisu ga puštali roditelji da čini sve po svojoj volji [Por.] ∞ plaśa  [Vidi]

3586  plastă  plastă  склон  plastă (mn. plășć) [akc. plastă] (i. ž.) — sklon, deo tora pod kojim se sklanjaju ovce ◊ plastă ĭe luok în strungă kare ĭe austrukat ku tobļe kostîșaće, astrukaće ku paĭe, fĭarigă or pomînt șă propćiće ku źamińe măĭ gruasă — sklon je mesto u ogradi obora koje je natkriljeno iskošenim cepanicama, pokrivenim slamom, papratom ili zemljom i poduprtim podebljim račvama ◊ plasta ĭe đeșkisă kă uoĭļi au lînă șî puot durmĭa șî-n zapadă — sklon je otvoren jer ovce imaju vunu i mogu spavati i u sneguup. strungă, obuor [Por.]  [Vidi]

6195  plaśa  plăcea  допадати се  plaśa (miĭe îm plaśe, lu îĭ plaśe) [akc. plaśa] (gl.) — 1. (nutr.) dopadati se, biti po ukusu ◊ nora ćinîră s-a ćemut kă lu suakrî-sa nu-ĭ va plaśa mînkarĭa ś-o gaćașće ĭa — mlada snaja se bojala da se svekrvi neće dopasti hrana koju ona sprema 2. (psih.) biti po volji ◊ aĭa ś-a fakut ĭel ku bańi, nu ĭ-a plakut la ńima — to što je on uradio sa novcem, nije bilo po volji nikom [Por.]  [Vidi]

4151  plaśintă  plăcintă  плачинта  plaśintă (mn. plaśinț) [akc. plaśintă] (i. ž.) — (nutr.) plačinta, pita sa sirom i jajima ◊ plaśinta ĭe mare dulśață alu rumîń — plačinta je velika vlaška poslastica ◊ plaśinta sa faśe đin aluvat ku uauă șî ku brînḑă — plačinta se pravi od testa, jaja i sira ◊ aluvatu đi plaśintă sa plumađașće pi fund șî ku sulu sa înćinźe în fuaĭe — testo za plačinte se mesi na loparu i oklagijom razvlači u list ◊ într-o strakină sa sparg uauă șî sa zdrumikă brînḑă șî sa mĭastîkă ku ļingura sî sa fakă kufîrțăuu jednu panicu razbiju se jaja i zdrobi sira i pomeša se kašikom da se napravi nadev ◊ fuaĭa đi aluvat, înćinsă pi fund đi plaśintă, sa mînžîașće ku kufîrțău, șî sa-npîatură în șasă kuolțurĭ — list testa razvučenog na loparu za plačintu, premaže se nadevom, i preklopi u šestougaonik ◊ plaśinta sa friźe ĭn ćigańe — plačinta se prži u tiganju ◊ tuoț rumîńi fak plaśinț la Sîmbîta lu Lazîr, kă krĭed kă Lazîr-ăla a fuost vrun kopil kare a murit đi duoru lu plaśinț — svi Vlasi spremaju plačinte za Lazarevu subotu, jer veruju da je taj Lazar bio neko dete koje je umrlo od želje za plačintama ◊ kînd guod sa-ntîńit ibuomńiśi, ibuomńika la ubuomńiku iĭ ĭ-a fakut plaśinț șî ĭ-a fript puĭukad god su se sastajali ljubavnici, ljubavnica bi svom ljubavniku spremila plačinte i ispržila pile [Por.]  [Vidi]

4971  pleĭvaz  plaivas  оловка  pleĭvaz (mn. pleĭvază) [akc. pleĭvaz] (i. s.) — olovka, pisaljka ◊ kînd nuoĭ am mĭers la șkuală, n-avut șkolari ńiś pleĭvază ńiś svĭeske, numa a skîržîĭat ku pisaļka pi tabļiță — kad smo mi išli u školu, đaci nisu imali ni sveske ni olovke, nego su škrabali pisaljkom po tablici [Por.]   [Vidi]

5072  ploiță  ploiță  кишица  ploiță (mn. ploiț) [akc. ploiță] (i. ž.) — (demin.) kišica, sitna ili slaba kiša ◊ đi źaba lumĭa așćetat pluaĭe, đață numa o ploiță ku doĭ-triĭ struopĭ, șî alta ńimika — uzalud su ljudi čekali kišu, udarila je samo jedna kišica sa dve-tri kapi, i ništa vișe [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

5069  ploĭa  ploua  кишити  ploĭauo plu, ĭel pluaĭe) [akc. ploĭa] (gl.) — kišiti, padati kao kiša ◊ dakă nu va ploĭa măĭ îndată, o sî sa ușće tuot — ako ne bude skoro padala kiša, sve će se osušiti ◊ pluaĭe ka kînd tuorń ku gaļata — kiša lije kao iz kabla ◊ pluaĭe maruntă — sitna kiša ♦ (demin.) ploițăkišica ♦ (augm.) ploĭukišurina [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

5071  ploĭuoń  ploion  кишурина  ploĭu (mn. ploĭuańe) [akc. ploĭuoń] (i. s.) — (augm.) kišurina ◊ bun kă ploĭuońo-sta a țînut puțîn, a trekut ĭuta șî n-a fakut mare șćetă la bukaće — dobro je da je ova kišurina kratko trajala, brzo je prošla i nije nanela veliku štetu usevima ♦ sin. sudom [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

5070  ploĭuos  ploios  кишовит  ploĭuos (ploĭuasă) (mn. ploĭu, ploĭuasă) [akc. ploĭuos] (prid.) — (o vremenu) kišovit, kišan, pun kiše ◊ ḑîļiļi ploĭuasă țîn una întruuna — kišni dani traju neprekidno ◊ tuamnă ploĭuoasă — kišna jesen ♦ sin. uđiluos ♦ supr. uskatsušan [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

5068  pluaĭe  ploaie  киша  pluaĭe (mn. plu) [akc. pluaĭe] (i. ž.) — kiša ◊ pluaĭa ĭe apă kare kađe đin nuvirĭ în fuarmă đi pikurĭ — kiša je voda koja pada iz oblaka u vidu kapljica ◊ pluaĭa adapă pomîntu sî krĭaskă buĭeḑîļi — kiša natapa zemlju da rastu biljke ◊ ĭastă doa fĭelurĭ đi pluaĭe: a bună, șî a rîa, a rîa vińe ku vînt șî trăsńiće, șî faśe pouađe marĭ — ima dve vrste kiše: dobra i loša, ova loša dolazi sa vetrom i gromovima, i pravi velike poplave (Tanda) [Por.]  [Vidi]

510  plumb  plumb  олово  plumbup>1up> [akc. plumb] (i. m.) — (hem.) 1. olovo ◊ plumbu ĭe rău grĭeu, ama ĭe muaļe șî sa topĭașće ļesńe — olovo je teško, ali je meko i lako se topi ◊ đin plumb s-a turnat dramļiĭ đi pușkă la krĭamińe — od olova su se lile dramlije za puške kremenjače 2. (fig.) oznaka za tvrdoću ◊ s-a-ntărit pîńa ka plumbuhleb se stvrdnuo kao olovo [Kmp.] 3. grudva brašna u kačamaku ◊ koļașa nuĭe mistakată kalumĭa, pļină ĭe đi plumbĭ — kačamak nije dobro mešan, pun je grudvi (grudve imaju oblik metka) [Por.]   [Vidi]

3302  pluop  plop  топола  pluop (mn. pluopĭ) [akc. pluop] (i. m.) — (bot.) topola (Populus) ◊ pluopu ĭe ļemn înalt, dă pi la luokurĭ ku pomînt marunt — topola je visoko drvo, koje raste na sitnom zemljištu ◊ pluopu ĭe ļemn muaļe kare sa lukră ļesńe, ș-aĭ batrîń đin ĭel a fakut skamńe, mĭasă, ușă đi kasă, șî măĭ mulće kare-śe — topola je meko drvo koje se lako obrađuje, pa su stari od nje pravili stolice, sofre, vrata za kuću, i mnogo koje šta drugo ◊ Poĭana ku pluopĭ — Livada sa topolama (top. u Rudnoj Glavai) ◊ pluop trămuratuorĭ — jasika ♦ var. plop [Por.]   [Vidi]

2800  pluop trămuratuorĭ  plop tremurător  јасика  pluop trămuratuorĭ (mn. pluopĭ trămuratuorĭ) [akc. pluop trămuratuorĭ] (sint.) — (bot.) jasika (Populus tremula) ◊ pluop trămuratuorĭ ĭe un fĭeļ đi pluop, la kare frunḑa trămură șî la vîntol măĭ slab — jasika je vrsta topole kojoj lišće treperi i na najmanjem vetruup. Isîkuva [GPek] ∞ pluop  [Vidi]

4968  pluoskă  ploscă  буклија  pluoskă (mn. pluoșć) [akc. pluoskă] (i. ž.) — buklija, ploska ◊ pluoska ĭe vas đi bĭare pļoskanat, đi ļemn or pomînt, ku kare s-a kĭemat guoșći la nuntă — buklija je pljosnati drveni ili zemljani sud za piće, kojim su se gosti pozivali na svadbu ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đe pļuoșć: đi ļegat pista umăr, đi dus în mînă, ĭastă șă đe stîklă — ima više vrsta ploski: za nošenje preko ramena, za nošenje u ruci, ima i staklenih ◊ pluoska guovi — mladina buklija ♦ var. uoskă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. fedeleș [Tim.] ∞ vas  [Vidi]

5213  pļană  pleană  грудвица  pļană (mn. pļeńe) [akc. pļană] (i. ž.) — grudvica, romuljica brašna u testu ◊ kukoluoș đi faină kare ramîńe pi mîna muĭeri śe plămăđașće, sa kĭamă pļană — grudvica brašna koja ostaje na rukama žene što mesi, zove se pljana ♦ var. pļemiță ◊ pļemiță sînt parśeluță đe plămad kare ramîn ăn postao đe faină dupa plămăđit — plemice su komadići testa koji ostaju u naćvama sa brašnom posle mešenja ♦ var. pļamiḑă (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

5597  pļesńi  plesni  ударити  pļesńiuo pļesńesk, ĭel pļesńașće) [akc. pļesńi] (gl. p. ref.) — (o šamaru) udariti, opaliti, zalepiti ◊ kînd ĭ-a pļesńit o palmă, triĭ ḑîļe ĭ-a țîońat urĭakĭa — kad joj je opalio šamar, tri dana joj je zvonilo uvo ♦ ? var. usńi [Por.]  [Vidi]

5598  pļesńit  plesnit  ударен  pļesńit (pļesńită) (mn. pļesńiț, pļesńiće) [akc. pļesńit] (prid.) — (med.) udaren, ćaknut, blesavuom pļesńit ĭe lovit đi vro buală — blesav čovek je udaren od neke bolesti ◊ fu kuminće pănă ĭerĭa kopil, da akuma ĭe atîta đi pļesńit đi ńima nu puaće ĭeșî ku ĭel în kîpatîń — beše miran dok je bio dete, a sada je toliko blesav da niko ne može izaći s njim na kraj [Por.] ∞ pļesńi  [Vidi]

5599  pļesńitură  plesnitură  блесавко  pļesńitu (mn. pļesńitu) [akc. pļesńitură] (i. ž.) — (med.) blesavko ◊ pļesńitură ĭe uom bolnau, kare nuĭe do tuot — blesavko je bolestan čovek, koji nije sasvim ceo [Por.] ∞ pļesńi  [Vidi]

5366  pļimba  plimba  шеткати се  pļimbauo pļimb, ĭel pļimbă) [akc. pļimba] (gl.) — (zast.)(folk.) šetkati se, špacirati; provoditi se, zabavljati ◊ pin oraș, pin Țăļigrad pļimba mi să Janśo-l bat — po varoši Carigradu šetka mi se bekri-Janko ♦ var. proumbla [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

5962  pļin  plin  пун  pļin (pļină) (mn. pļiń, pļińe) [akc. pļin] (prid.) — pun ◊ saku ĭe pļin đi grîu, șî strîns ļegat la gură să nu sa vĭarsă — džak je pun žita, i čvrsto vezan da se ne prospe ◊ înga đi mik a fuost pļin đi gîndurĭ rîaļe — još od malena bi je pun loših ideja ◊ śĭerĭu ĭe pļin đi nuvirĭ ńegri, o să fiĭe pluaĭe îndată — nebo je puno crnih oblaka, biće kiše uskoro [Por.]  [Vidi]

5963  pļińi  plini  пунити  pļińiuo pļińesk, ĭel pļińașće) [akc. pļińi] (gl. p.) — (ret.) puniti ◊ rar kare ḑîśe ’pļińi’, măĭ đes s-auđe ’împļińi’ — retko ko govori ’puniti’, češće se čuje ’ispuniti’up. împlińi [Por.] ∞ pļin  [Vidi]

2062  pļiskă  plișcă  плиска  pļiskă (mn. pļiske) [akc. pļiskă] (i. ž.) — (ornit.) pliska, mala siva ptica dugog repa, koja je neprestano u pkretu (Motacilla alba) ◊ pļiska traĭașće pi lînga apă, ńișkînd nuĭe mĭarńikă, numa sîare đi pi pĭatră pi pĭatră, da kuadă-ĭ trîămură în sus-în žuos ka frunḑa la vînt — pliska živi pored vode, nikada ne miruje, samo skakuće s kamena na kamen, a rep joj podrhtava gore-dole kao list na vetru ♦ sin. codabiță (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5332  Pobražîmĭa  Pobreajen  Преображење  Pobražîmĭa [akc. Pobražîmĭa] (i. ž.) — (kal.) Preobraženje ◊ Pobražîmĭa ĭe în tot anu în a noăsprîaśiļa ḑî alu gustarĭ, nu sa mută đin aĭa ḑîuă ńiśkînd — Preobraženje je svake godine devetnaestog dana avgusta, ne menja taj datum nikad ◊ la Porbražîmĭa tuot ś-a kreskut or s-a kuopt stă pi stare — na Preobraženje sve što je raslo ili dozrevalo, stoji u mestu ◊ Pobražîmiļi sînt măĭ grĭa sîrbatuare đi nopîrś, ńiś ața nu sa kućaḑă ļega đi rău luor — Preobraženje je najvažniji zmijski praznik, ni konac se ne sme vezati u strahu od njih ◊ Pobražîmiļi sînt ḑîua sfîntă alu alun, kare ĭe nașu nopîrśilor — Preobraženje je sveti dan leske, koja je zmijski kum ◊ la Pobražîmĭa sa kuļaźe șî sa đeskîntă aluna voĭńiśaskă, kare apîră uamińi đi plumbĭ șî fîrîmaturĭ — na Preobraženje se bere i priprema vojnički lešnik, koji štiti muškarce od metka i povreda ♦ var. Pobražîmĭ, Pobražîmiļi [Por.]  [Vidi]

6366  podmorît  forțat  приморан  podmor<uu>t (podmor<uu>tă) (mn. podmor<uu>ţ, podmor<uu>će) (prid.) — primoran, silom nateran ◊ n-a fi fak<u>uu>t ĭel aĭa ńiśk<uu>nd, să n-a fi fu<u>ou>st podmorît — ne bi on to uradio nikad, da nije bnio primoran [Por.] ∞ podmorî  [Vidi]

1698  poduabă  podoabă  дроњак  poduabă (poduabe) [akc. poduabă] (i. ž.) — dronjak, iznošeno ili pocepano odelo ◊ sa vĭađe kî ĭe sarak, kî mĭarźe înbrakat numa în ńișći poduabe — vidi se da je siromah, jer ide obučen samo u nekakve dronjke (Rudna Glava) ◊ poduabă ĭe țuală batrînă, lupadată pi puod — „podoba” je staro odelo, bačeno na tavan (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3231  pođală  podeală  шинда  pođală (mn. pođaļe) [akc. pođală] (i. ž.) — šinda, šindra ◊ pođaļe sînt blăń skurće, pusă în rînd pista grînḑîļi puoduluĭ la bîrnarĭață — šindre su kratke daske, redom zakovane preko tavanskih greda na brvnari ◊ pođaļiļi a fuost astrukaće ku vro doa źeĭće đi pomînt, da đi žuos uńi ļ-a vîruit în alb, da alțî nu, șî ĭaļe a fuost ńegriće đi fum — šindre su bile pokrivene sa jedno dva prsta zemlje, a s donje strane neki su ih krečili u belo, a drugi ne, i one su bile crne od dima ◊ pođaļiļi avut la o parće žgĭab, fakut ku vižlă, đi sî puată sî kalśe una pi alta — tavanske šindre su na jednoj strani imale žljeb, izdubljen rendom ćošterom, da bi mogle da najašu jedna na drugu [Por.] ∞ puod  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5274  pođină  podină  подина  pođină (mn. pođiń) [akc. pođină] (i. ž.) — podina ◊ pođina ĭe žumataća klăńi a đi žuos — podina je donja polovina plasta ♦ var. puođinăup. klańe [Por.] ∞ puod  [Vidi]

5275  pođișuor  podișor  мостић  pođișuor (mn. pođișuorĭ) [akc. pođișuor] (i. m.) — (demin.) mostić ◊ a fakut pista ogaš un pođișuor slabuț, n-o sî țînă ńiś lumĭa pi piśuare să trĭakă pista ĭel — podigli u su slabašan mostić preko potoka, neće izdržati ni da ljudi pređu pešice preko njega [Por.] ∞ puod  [Vidi]

5236  pogară  arsură  пожаревина  pogară (mn. pogărĭ) [akc. pogară] (i. ž.) — (izob.) požarevina ◊ pogară ĭe padurĭe rară fakută ku pîržuol, đi sî sa fakă luok unđe să đa ĭarba đi paskut vićiļi — požarevina je šuma proređena požarom, da bi se stvorilo mesto gde će nići trava za napasanje stoke ♦ sin. arsu [Por.]  [Vidi]

6297  poĭană  poiană  пољана  poĭană (mn. poĭeń) [akc. poĭană] (i. ž.) — (geog.) poljana 1. proplanak ◊ poĭană ĭe luok kurat în padure ku ĭarbă bună đi paskut, fara ļiamńe — proplanak je čisto mesto u šumi obraslo travom, bez drveća 2. poljana, polje; livada ◊ poĭană ĭe luok đeșkis fara ļiamńe, larg șî poļažńik, lasat đi ļivađe or đi aratură — poljana je otvoreno mesto bez drveća, široko i ravno, ostavljeno za livadu ili oranicu [Por.]  [Vidi]

2526  poklad  pocladă  подседлица  poklad (mn. poklađe) [akc. poklad] (i. s.) — podsedlica, pokrovac pod konjskim sedlom ◊ pokladu sa faśe đin măĭ mulće pîăturĭ, kusuće unđe-unđe să nu sa đisfakă, șî sa puńe la kal supt șaua, sî nu-l bată șaua pi șîaļe — podsedlica se pravi od više ponjava, prišivenih ovde-onde da se ne bi rašile, i stavlja se konju pod sedlom, da ga sedlo ne žuljaup. pokrouț [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5270  pokńi  pocni  пуцати  pokńiuo pokńesk, ĭel pokńiașće) [akc. pokńi] (gl. p.) — (onom.) pucatiurkașî a pokńit tota ḑîua, da n-a prins ńimika — lovci su pucali ceo dan, a nisu ulovili ništa [Por.] ∞ pok  [Vidi]

2527  pokrouț  pocrovăț  покровац  pokrouț (mn. pokrouțu) [akc. pokrouț] (i. s.) — pokrovac, deo konjske opreme ◊ pokrouțu ĭe un fĭeļ đi pîătură ku kare sa astrukă kalu đi la gît păn-la kuadă, să nu raśiaskă — pokrovac je vrsta ponjave kojom se pokriva konj od grla do repa, da se ne prehladi ♦ var. prokovăț (Tanda) ♦ up. poklad [Por.]  [Vidi]

4803  poluog  polog  руковет  poluog (mn. poluaźe) [akc. poluog] (i. s.) — (agr.) (o žitu) rukovet ◊ poluog ĭe o mînă pļină đi grîu, kare o taĭe sîśiratuorĭu đintr-odată, șă-l lasă pi pomînt să-l aduńe ļegatuori snuopilor — rukovet je svežanj žita, koji žetelac poseče u jedan mah, i ostavi na zemlji da ga pokupe vezači snopova [Por.] ∞ sîśarat  [Vidi]

5240  poluoșće  poloște  појата  poluoșće (mn. poluoșć) [akc. poloșće] (i. ž.) — pojata ◊ poluoșća kuprinđe konaśiļi đi uamiń ș-aļi đi viće, la moșîĭe đipartată đi sat — pojata obuhvata konake za ljude i za stoku, na imanju udaljenom od sela ♦ sin. toprak [Por.]  [Vidi]

5669  pomană  pomană  даћа  pomană (mn. pomĭeń) [akc. pomană] (i. ž.) — (rel.) daća, pomana ◊ pomana ĭe ađet kare sa țîńe șapće ań dupa muarća uomuluĭ — daća je običaj koji se drži sedam godina posle smrti čoveka ◊ pomana kuprinđe pîń șî kolaś fakuț adîns đi pomana muortuluĭ, șî sa ļagă đi ĭel đispre aĭa śi ĭe ĭel șă kum șî kînd a murit — pomana sadrži hlebove i kolače izrađene posebno za određenog pokojnika, i određuju se prema tome ko je bio on i kako i kada je umro ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare sa kĭamă zakuańe — ima jedna vrsta kolača koja se zove zakoni [Por.]  [Vidi]

3476  pomenaș  pomenaș ?  даћар  pomenaș (mn. pomenaș) [akc. pomenaș] (i. m.) — daćar, učesnik u obredu daće ◊ pomenaș ĭa ăla kare ĭe kĭemat să vińă la pomană — daćar je onaj koji je pozvan da dođe na daću [Mlava] ∞ pomană  [Vidi]

77  pomînćan  pământean  земљорадник  pomînćan (mn. pomînćeń) [akc. pomînćan] (i. m.) — (zast.) 1. zemljoradnik, obrađivač zemlje ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost ńiskaĭ pomînćeń, a trait la munće, kuprinș ku viće, măĭ mult ku oĭariĭa — naši stari nisu bili neki zemljoradnici, živeli su u planini, zauzeti stokom, najviše ovčarstvom 2. seljak, žitelj sela ◊ a fuost tare frumuasă ș-a katato baĭețî đin oraș, ama ĭa la urmă s-a mîritat dupa un pomînćan — bila je jako lepa i tražili su je momci iz grada, ali ona se na kraju udala za jednog seljaka ♦ /< pomînt + suf. -ĭan [Por.] ∞ pomînt  [Vidi]

3555  pomîntarĭ  pământar  земљурина  pomîntarĭ [akc. pomîntarĭ] (i. m.) — (augm.) zemljurina, blatište ◊ a tunat ku opinśiļi imuasă, ș-a umplut oźaku đi pomîntarĭ — ušao je sa prljavim opankama, i napunio kamin zemljurinom [Por.] ∞ pomînt  [Vidi]

4118  pomńată  pomneată  крпа  pomńată (mn. pomńaće) [akc. pomńată] (i. ž.) — (rel.) krpa, komad obrednog platna ◊ pomńata ĭe pĭaćik dă pînḑă albă pră kare sa sloboađe apa dă al muort — pomnjata je bela krpa, na koju se izliva voda za pokojnika [Crn.] ◊ pomńata s-a țăsut la razboĭ și s-a atîrnat la umăru ăl stîng la tot barbatu kare a veńit la înmormîntare — pomnjata se tkala na razboju i kačila o levo rame svakom muškarcu koji je dolazio na sahranu (Šipikovo) ◊ pomńata ĭe kîrpă ku kare să dăruĭește lumńa če duče ļagînu ku al mort — pomnjata je marama kojom se daruju ljudi koji nose sanduk sa pokojnikom (Gradskovo) [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5255  ponćiș  ponciș  подмукао  ponćiș (ponćișă) (mn. ponćiț, ponćișă) [akc. ponćiș] (prid.)(pril.) — podmukao, namćorast ◊ așa muĭare ponćișă n-a măĭ vaḑud lumĭa — tako podmuklu ženu još svet nije video ◊ s-a uĭtat ponćiș unu la altu așa đi mult đi tuoț a ginđit kă o sî sa ĭa đi gît — gledali su se podmuklo tako dugo da su svi mislili da će se uhvatiti za gušu [Por.] ∞ ponćur  [Vidi]

5082  ponćur  panceaur  намћор  ponćur (ponću) (mn. ponću, ponćure) [akc. ponćur] (prid.) — (psih.) namćor, prznicauom ponćur ĭe aăla kare ĭe întođeuna mîńiuos șî-nkis, kare sa țîńe în lăturĭ đi lume, lu kare ńimika nuĭe pi vuoĭe — namćor je onaj koji je stalno ljut i zatvoren, koji se drži po strani od ljudi, kome ništa nije po volji [Por.]   [Vidi]

3857  ponou  polen  полен  ponouup>1up> (mn. ponoave) [akc. ponou] (i. s.) — (bot.) (zast.) polen ◊ ponou ĭe pulbur galbin kare-l fak fluoriļi primovara, da albińiļi ăl adună đi mńare — polen je žuti prah koji prave cvetovi u proleće, a pčele ga sakupljaju za med [Por.]  [Vidi]

4252  popașńiță  popașniţă  пољска штета  popașńiță (mn. popașńiț) [akc. popașńiță] (i. ž.) — 1. poljska šteta koju načini stoka ◊ păkurarĭu s-a dat la źuakă, da uoĭļi s-a slubaḑît în luoku lu tuoĭa, ș-a fakut popașńiță boznakît đi mare — čobanin sa dao u igru, a ovce su se sjurile u tuđu njivu, i napravile bogzna koliku štetu ♦ sin. șćetă (Rudna Glava) 2. nestašluk ◊ ka kînd a tunat draku ăn kopiĭi đe astîḑ, nu lukră ńimika, numa fak la popașńiț — kao da je ušao đavo u današnju decu, ne rade ništa, samo prave nestašluke (Tanda) [Por.] ∞ pașće  [Vidi]

3312  popik  popic ?  обртушка ?  popikup>1up> (mn. popiś) [akc. popik] (i. m.) — (tehn.) 1. obrtuška, ringlo, zasunica ◊ popik ĭe un parśel đi ļemn skurt, taĭat în patru muke, kare ĭe ku un kuń batut în mižluok, prins đi șćump în gard śe țîńe vrakńița — obrtuška je komad kratkog drveta, obrađen četvorostrano, koji je jednim klinom kroz sredinu pribijen za ogradski stub, koji drži vratnice ◊ popiku are doa kuarńe, kare sa-nvîrćesk pi lînga kuń, batut pin mižluoku luĭ — obrtuška ima dva roga, koji se okreću oko klina, nabijenog kroz njegovu sredinu ◊ popiku sa-nvîrćiașće pi lînga kuń, șă ku un kuorn prinđe aripa ușî, ș-o țîńe strîns înkisă — obrtuška se okreće oko klina, jednim vrhom hvata krilo kapije, i čvrsti je drži zatvorenu ◊ ku popiku sa-nkis ușîļi la dolap ku vasurĭ — obrtuškom su se zatvarala vrata na dolapu sa sudovima (Rudna Glava) 2. klin za učvršćivanje spoja na daskama ◊ dakă doă blăń înkeĭaće sa uskă, șî sa larźesk, aĭ batrîń în îkeĭatură a batut un kuń đi ļiemn kare la kĭemat popik — ako se dve sposjene daske suše, i šire, stari su u spoj udarali drveni klin koji su zvali „popik” 3. vršak na zasuku [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4889  popik  titirez  чигра  popikup>2up> (mn. popiśe) [akc. popik] (i. s.) — čigra ◊ popiku a fost žukariĭa kopiĭilor ku drag, în vremĭa a mĭa — čigra je bila omiljena dečja igra u moje vreme ◊ am avut bič, și ku biču bačam popiku, mînam popiku să-nvirćaskă — imali smo bič, i bičem smo udarali čigru, terali je da se vrtiun kopil numără pănă kît mĭarğe popiku, ș-așa să veđe kare ĭeste măĭ bun — jedan dečka broji dok se čigra vrti, i tako se vidi ko je najbolji [Dun.] ♦ dij. sin. purik [Por.]  [Vidi]

2981  popiļńik  popilnic  копитњак  popiļńik (mn. popiļńiś) [akc. popiļńik] (i. m.) — (bot.) kopitnjak (Asarum europaeum) ◊ popiļńiku ĭe buĭađe paduruańe, krĭașće în tufariș umbruos, frunḑîļi luĭ sînt tarĭ, ļikuruasă, fakuće ka rarunkĭu, da fluarĭe ĭe bilovinkă șî flokuasă — kopitnjak je šumska biljka, raste u senovitom žbunjaru, lišće mu je tvrdo, sjajno, oblika bubrega, a cvet mu je ljubičast i dlakav ◊ popiļńiku ĭe ļakuruos, dar dakă nu sa lukră kum trăbe ku ĭel, puaće fi șî veńinuos — kopitnjak je lekovit, ali ako se sa njim ne radi kako valja, može biti i otrovan ◊ popiļńiku ĭe măĭ bun đi spalat pi kap, kă ažută l-aĭ pļeșîĭ să ļi prokrĭaskă pîărukopitnjak je najbolji za pranje glave, jer pomaže proćelavima da obnove kosu [Por.]  [Vidi]

2077  porîmb  porumbar  трњина  porîmb (mn. porîmbĭ) [akc. porîmb] (i. m.) — (bot.) trnjina (biljka, drvo), trn crni, trnovina, drača, kukinja (Prunus spinosa) ◊ porîmbu ĭe tufă spinuasă, ku kuaža ńagră; porîmbiļi kînd sa kuok sînt vîniće șî amară — trnjina je trnovit grm, sa crnom korom; trnjine kada sazru plave su boje i gorke ◊ đin porîmbe, mistakaće ku rînḑă đi mńel șî ku șopîrlă vĭarđe aĭ batrîń a fakut kĭag — od trnjina, pomešanih sa jagnjećim sirištem i delovima zelembaća, stari su pravili sirište ◊ porîmbă — trnjina (plod) [Por.] ♦ up. porumb [Kmp.]  [Vidi]

6301  porîngă  părângă  мотка  por<uu>ngă (mn. por<uu>nź) [akc. porîngă] (i. ž.) — motka ◊ porînga ĭe pražînă lungă pi kare duoĭ duk pi umĭerĭ vrun tovar grĭeuporinga je dugačka motka na kojoj dvojica na ramenima nose neki teži teret ◊ (izr.) duk đa porînga — nose uravnoteženo ♦ sin. pražînă [Por.]  [Vidi]

4131  porkar  porcar  свињар  porkar (mn. porkarĭ) [akc. porkar] (i. m.) — svinjar ◊ porkar a fuost uom kare a pazît puorśi satuluĭ — svinjar je bio čovek koji je čuvao soske svinje [Por.] ∞ puork  [Vidi]

4136  porkariĭe  porcărie  свињарија  porkariĭe (mn. porkariĭ) [akc. porkariĭe] (i. ž.) — (fig.) svinjarija ◊ ńiś puorku nu faśe așa porkariĭ kum puaće uomu să fakă — ni svinja ne pravi takve svinjarije kao što može čovek da napravi [Por.] ∞ puork  [Vidi]

4128  porkarĭață  porcăreaţă  свињац  porkarĭață (mn. porkarĭeț) [akc. porkarĭață] (i. ž.) — (zast.) svinjac ◊ porkarĭața ĭe luok unđe sa-nkid puorśi, unđe duorm șî manînkă — svinjac je mesto gde se zatvaraju svinje, gde spavaju i gde jedu ♦ sin. kośină, obuor [Por.] ∞ puork  [Vidi]

3336  porkońi  porcoi  саденути  porkońiuo porkońesk, ĭel porkońiașće) [akc. porkońi] (gl. p. ref.) — sadenuti, skupiti seno u stog ◊ kînd sa uska fînu în kupițîaļe, lumĭa înśiape să porkońaskă — kad se seno u naviljcima osuši, ljudi počinju da sadevaju stogove ◊ porkońitu sa lukră ku furśiļi đi ļemn au đi fĭer — sadevanje stogova vrši se gvozdenim ili drvenim vilama ◊ marimĭa porkuuluĭ sa ĭa dupa aĭa kum ăl trag pănă la klańe — veličina stoga određuje se prema tome kako će ga prevući do plasta ◊ dakă ĭe ļivađa mare ku fîn grĭeu, sa fak șî porkuońi măĭ marĭ, șî sa înžugă vićiļi kă așa porkouń sa traźe ku tînžala — ako je livada velika sa tešklim senom, prave se i veći stogovi, pa se preže stoka jer se takav stog prevlači potegljicom ◊ dakă ĭe ļivađa pi pođină, or ĭe măĭ mikă ku fîn măĭ ușuor, șî porkuońi sînt măĭ miś kî sa trag ku mîńiļi pi tîrș, or iĭ duk duoĭ inș pi duoĭ parĭ lunź, bagaț supt porkuoń — ako je livada na padini, ili je manja sa lakšim senom, i stogovu su manji jer se prevlače rukama na granju, ili ih nose dve osobe između sebe, na dve dugačke motke, podmetnute pod stog [Por.] ♦ dij. var. porkoi (Malajnica) [Pad.] ∞ fîn  [Vidi]

5762  porkotuos  porcotos  свињски  porkotuos (porkotuasă) (mn. porkotu, porkotuasă) [akc. porkotuos] (prid.) — svinjski, koji se ponaša kao svinjauom kare are narau porkotuos nuĭe đi soțîĭe — ćovek koji ima svinjsku narav, nije za društvo [Por.] ∞ puork  [Vidi]

3334  porkuoń  porcoi  стог  porku (mn. porkuańe) [akc. porkuoń] (i. s.) — stog sena ◊ porkuoń ĭe gramadă đi fîn în ļivađe kosîtă, fakut đin kupițîaļe — stog je gomila sena na pokošenoj livadi, napravljena od skupljenih naviljaka ◊ dakă ĭe ļivađa pi pođină kostîșată, porkuu sa faśe pi tîrș, șî lumĭa ăl traźe pănă la klańe tragînd tîrș-aĭa ku mîńiļi — ako je livada na kosoj padini, stog se pravi na granju, i ljudi ga prevlače do plasta vukući to granje rukama ◊ dakă nu puot porkuu să-l tragă pi tîrș, lumĭa bagă un par supt ĭel, ļegat ku lanțu đi tînžală, șî pănă la klańe ăl trag ku vaśiļi înžugaće — ako ne mogu stog da prevuku na granju, ljudi nabiju pod njega jedan kolac koji je lancem vezan za potegljicu, i do plasta prevuku ga zapregom ◊ đin porkuoń đi fîn sa grîmađiașće klańa — od stogova sena pravi se plast ◊ prorkuu nu aduśe ku klańa kă ĭe mult măĭ mik, șî n-are țapă în mižluok — stog ne liči na plast jer je mnogo manji, i nema stožer u sredini [Por.] ∞ porkońi   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3137  porumb  porumb  кукуруз  porumb (mn. porumbĭ) [akc. porumb] (i. m.) — (bot.) kukuruz ◊ boabiļi ďe porumb să mačină și să fače făină ďe porumb — kukuruzna zrna se melju i pravi se kukuruzno brašno ◊ ďin făina ďe porumb lumĭa fače mălaĭ ši mămăļigă — od kukuruznog brašna ljudi prave proju i kačamakup. porîmb [Kmp.] ♦ dij. sin. kukuru [Por.] ∞ kukuru  [Vidi]

1765  postaĭkă  păstaie  махуна  postaĭkă (mn. postîăĭś) [akc. postaĭkă] (i. ž.) — mahuna ◊ în postaĭkă sînt bubiļi đi pasuĭ — u mahuni su zrna pasulja ◊ postîăĭśiļi đi pasuĭ sa bat ku maĭumahune pasulja mlate se maljemup. pasuĭ [Por.]  [Vidi]

5300  postată  postată  захват  postată (mn. postăț) [akc. postată] (i. ž.) — zahvat, postata, deo zemljoradnje u jednom zahvatu ◊ kînd sa sapă pasuĭu or sa săśiră grîu, postata ĭe un kuprins đi lukru kare ăl ĭau lukratuori đintr-un maukad se kopa pasulj ili se žanje žito, postata je zahvat koji radnici odrađuju u jedan mah ◊ a sapat țapîn tota ḑîua, ama ĭară ļ-a ramas o postată đi luok ńigaćită — kopali su žestoko ceo dana, ali im je opet ostao jedan deo njive nedovršen ◊ kukuruu nu sa sapă la postată numa la rîndurĭ, da bașćaua la straturĭ — kukurudz se ne okopava na postate, nego na redove, a bašta na lejeup. strat [Por.]  [Vidi]

4924  postaviță  postăviță  корице  postaviță (mn. postaviț) [akc. postaviță] (i. ž.) — (tehn.) korice, korito na vodenici ◊ postavița ĭe un vas mik miśkatuorĭ, ļegat supt kuu mori în kare pikă buobiļi mîśińișuluĭ — korice su mali pokretan sud, vezan ispod vodeničnog koša u koji padaju zrna meljave ◊ đi postaviță ĭe ļegat śokîtu kare totoroskîĭe pi pĭatra muori, ș-o zgîndîră đi sî piśe buobiļi đin kuoș îń gaura pĭetri — za korice je vezano čeketalo koje skakuće po vodeničnom kamenu, i trese ga da zrna iz koša padnu u rupu kamena ♦ sin. laviță ♦ / (demin.) < postauă [Por.] ♦ dij. sin. lupețao (Manastirica) [Mlava] ∞ muară  [Vidi]

5552  postî  posti  постити  postîuo postăsk, ĭel postașće) [akc. postî] (gl.) — (rel.) (nutr.) postiti ◊ sa postîașće kînd nu sa manînkă ku slastă — posti se kad se ne jede mrsno ◊ postîașće liumĭa kare krĭađe în dumńeḑîuposte ljudi koji veruju u boga [Por.] ∞ puost  [Vidi]

5937  postîrmă  pastramă  пастрма  postîrmă (mn. postîrmĭe) [akc. postîrmă] (i. ž.) — (nutr.) pastrma ◊ postîrma ĭe karńe uskată șî afumată la kamin — pastrma je meso sušeno i dimljeno na kaminu ◊ đi postîrmă s-a aļes đin karńe numa pĭeśina — za pastrmu birala sa od mesa samo krnetina ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5258  potlađină  pătlagină  боквица  potlađină (mn. potlađiń) [akc. potlađină] (i. ž.) — (bot.) bokvica (Plantago major) ◊ potlađina ĭe tare bun ļak đi mulće buaļe, da măĭ bun đi mînkarime — bokvica je jako dobar lek za mnoge bolesti, a najbolji je za svrabež [GPek] ◊ ku potlađina viĭe a învăluit înkeĭaturiļi kînd ĭ-a durut — živom bokvicom previjali su bolesne zglobove (Tanda) ♦ sin. ļimba uoi [Por.]   [Vidi]

20  potluog  potlog  уложак  potluog (mn. potluaźe) [akc. potluog] (i. m.) — 1. uložak, umetak (u obuću); ◊ a pus potluog în papuś, să no-l bată — stavio uložak u cipele, da ga ne žuljaju 2. zakrpa ◊ s-a rupt guma la ruată, șî n-avut potluog s-o krpĭaskă — probušila se guma na biciklu, i nije imao zakrpu da je zalepi 3. (fig.) čovek bez samopoštovanja, koji dozvoljava da ga svi gaze ◊ am pļekat, kă n-am vrut să măĭ fiu potluogu luor, sî ma gazîaskă kare kum vrĭa — pošao sam, jer nisam više želeo da budem njihov podmetač, da me gazi kako ko hoće ♦ var. plotuog [Por.]  [Vidi]

45  potrńiśe  potârniche  препелица  potrńiśe (mn. potrńiś) [akc. potrńiśe] (i. ž.) — (ornit.) prepelica (Lat. Coturnix communis) ◊ potrńiśe ĭe pasîrĭe mikă ka golîmbu, nume kunoskut în Arnaglaua șî Țîrnaĭka — prepelica je ptica mala kao golub, ime je poznato u selima Rudna Glava i Crnajka [Por.] ♦ sin. pîtpalak  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3399  pouod  inundare ?  поплава  pouod (mn. pouađe) [akc. pouod] (i. s.) — poplava ◊ a ploĭat triĭ ḑîļe șî triĭ nuopț, șî s-a fakut atîta pouod đi mare đi a luvat tuot ś-a fuost pi vaļe — padala je kiša tri dana i tri noći, i nastala je toliko velika poplava da je odnela sve što se u dolini našlo pred njom [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

3029  prafira  prefira  одмеравати  prafirauo prafir, ĭel prafiră) [akc. prafira] (gl. p.) — odmeravati pogledom, merkati, ispitivački posmatratiuom ńikunoskut ma prafiră đi la kap pănă la piśuare, parke mis vakă đi vindut — nepoznat čovek me odmerava od glave do pete, kao da sam krava za prodaju ◊ ma va prafira kît vrĭa, fața nu-m vĭađe — može me merkati koliko hoće, lice mi neće videti [Por.]  [Vidi]

2095  prag  prag  праг  prag (mn. pragu) [akc. prag] (i. s.) — prag, izdugnuti deo ulaza u prostoriju ◊ a ramas sîngur ka kuku, stă în pragu kășî șî plînźe đi sa skutură — ostao je sam kao sinja kukavica, stoji na kućnom pragu i trese se od plača [Por.]   [Vidi]

2094  pragarĭ  prăgar  надвратник  pragarĭ (mn. pragare) [akc. pragarĭ] (i. m.) — nadvratnik, gornja greda okvira za vrata ◊ kopilu ț-a krĭeskut, numa śe n-a lovit în pragarĭ — dete ti je izraslo, samo što nije udarilo u nadvratnik [Por.] ∞ prag  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4629  prapur  prapur  марамица  prapur (mn. prapu) [akc. prapur] (i. m.) — (anat.) maramica (lat. omentum) ◊ prapuru ĭe o pĭaļe unsuruasă prinsă pi mață — maramica je masna opna slepljena za creva ◊ ku prapuru đi mńel, pus pi pĭeptu kopiĭiluor, s-a skuos fuoku đi la kopiĭi aĭ bolnavĭ— sa jagnjećom maramicom, stavljenom na dečje grudi, skidala se temperatura bolesnoj deci [Por.]  [Vidi]

5184  prauț  pravăț  јама  prauț (mn. prauțu) [akc. prauț] (i. s.) — (zast.) jama, šahta ◊ prauț ĭe o gruapă adînkă-n pomînt, strîbatută đirĭept în vaļe — jama je duboka rupa u zemlji, probijena vertikalno ◊ prauțurĭ a sapat rudari aĭ batrîń, șa đin prauț a skuos rudă ku sulujame su kopali stari rudari, i iz nje su vadili rudu sa vitlom ♦ sin. gruapă [Por.]  [Vidi]

5143  pražînă  prăjină  мотка  pražînă (mn. pražîń) [akc. pražînă] (i. ž.) — motka ◊ pražîna ĭe bît lung đi doă-triĭ pașurĭ șă gruos đi v-o doă-triĭ źeĭśće — motka je štap dug oko dva-tri koraka i debeo oko dva-tri prsta ◊ pi pražînă s-a uskat skimburļi — na motki se sušio veš ♦ sin. suopă [Por.]  [Vidi]

4239  Prerast  Poarta de piatră  Прераст  Prerast [akc. Prerast] (i. m.) — (geog.) (top.) Prerast, Kamena kapija u blizini Majdanpeka ◊ Prerast ĭe numiļi lu pĭatra-npreunată în rîsarit đi la Măĭdan, în parća đirĭapta a șļauluĭ kîtra Arnaglaua — Prerast je naziv kamene kapije istočno od Majdanpeka, sa desne strane putu ka Rudnoj Glavi ◊ supt poarta Prerastuluĭ trĭaśe ogașu Vaļa prerast — ispod kamene kapije Prerasta protiče potok Valja prerast ◊ đi Prerast sînt ļegaće mulće povĭeșć, măĭ mult đi vîlve kare aśiĭa s-a bat ș-astupă poarta să ńaśe lumĭa pi vaļa Șășki — za Prerast su vezane razne priče, najviše o zduhaćima koji se tu biju i zatvaraju kapiju da podave ljude u dolini Šaške ♦ sin. Pĭatra-npreunată [Buf.]  [Vidi]

5026  presăk  topor cu brațele în cruci  просек  presăk (mn. presăś) [akc. presăk] (i. m.) — (tehn.) prosek, tesarska alatka ◊ presăku ĭe un fĭeļ dă alat ku taișurĭ d-amîndoă părț, întuarsă înkruś, ku kare sa skobit găurĭ la bîrńață — prosek je vrsta tesarske alatke sa oštricama na obe strane, okrenute unakrst, s kojom su se dubile rupe na brvnarama [Mlava]  [Vidi]

6293  preskură  prescură  проскура  presk<u>uu>ră (mn. presk<u>uu>rĭ) [akc. preskură] (i. ž.) — (rel.) proskura, prosfora ◊ presk<u>uu>ra ĭe un kol<u>au>k đi pom<u>au>nă, totîrl<u>au>t șî îngrađ<u>iu>t ku śerk, șă ku u<u>ou>pt b<u>ou>be în k<uu>mpu g<u>au>rduluĭ, k<u>au>re ins<u>au>mnă ș<u>au>pće ḑ<uu>ļe în stam<uu>nă<u>,u> ku su<u>au>riļi în mižlu<u>ou>k — proskura je kolač za daću, okrugao i ograđen obručem, sa osam kuglica u ograđenom polju, koje označavajju sedam dana u nedelji, i sa suncem u sredini ◊ la Rumîń ḑîļiļi în stamîă sînt ļegaće đi stîaļe pi śerĭ: luń ĭe ḑîua Luńi, marța ĭe alu Mars, mĭekruĭ ĭe alu Merkur, vińirĭa alu Venera — kod Vlaha su dani u nedelji vezani za planete: ponedeljak za Mesec, utorak za Mars, sreda za Merkur, Petak za Veneru [Por.]   [Vidi]

6314  preuoț  preot  поп  preu<u>ou>ț (mn. =) [akc. preuoț] (i. m.) — (zast.) pop, paroh, sveštenik ◊ vuorba preuoț, śe însamnă insă kare služașće în bisîarikă, s-a pastrat numa pin povĭeșće — reč preoc, koja označava osobu što služi u crkvi, sačuvala se samo u pripovetkama ♦ sin. puopă [Por.]  [Vidi]

2128  pribuoĭ  priboi  здравац  pribuup>1up> (mn. pribuaĭe) [akc. pribuoĭ] (i. s.) — (bot.) zdravac (Geranium macrorrhizum) ◊ am pus pribuoĭ în građină dă miruos șî dă frumoșață — posadio sam zdravac u bašti zbog mirisa i ukrasa [Hom] ◊ pribuu ĭe buĭađa vĭarđe kare măĭ întîń dă primovara; babiļi ăl kuļieg să-l đa đi pomană l-aĭ muorț, kă iĭ sînt duorńiś đi fluorĭ mirosîaļe — zdravac je prva zelena biljka koja niče u proleće; babe ga beru da bi ga namenile pokojnicima, jer su oni željni mirisnog cveća (Rudna Glava) [Por.] ◊ pribuu sa kuļiaźe numa pintru mirus frumuos — zdravac se bere samo zbog lepog mirisa (Topla) [Crn.]   [Vidi]

2129  pribuoĭ  priboi2  пробојац  pribuup>2up> (mn. pribuaĭe) [akc. pribuoĭ] (i. s.) — (tehn.) probojac, metalni klin za bušenje rupa ◊ ku pribuu sa îngăura fĭeru dă potkuave, îngaurĭ pļieku, șî alće ferariĭ — probojcem bušiš rupe u potkovici, u plehu, i u drugim metalima [Hom.] ◊ tata a lukrat la rudńik în Arnaglaua șî la pribuoĭ ĭa măĭ ḑîs șî duorn — otac je radnio u rudniku u Runoj Glavi, i probojac je zvao i „dorn” (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

2074  prigivituare  privighetoare  славуј  prigivituare (mn. prigivituorĭ) [akc. prigivituare] (i. ž.) — (ornit.) slavuj, ptica pevačica (Luscinia luscinia) ◊ prigivituarĭa faśe kuĭbu pi pomînt, pin tufe — slavuj pravi gnezdo na zemlji, u žbunju [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5632  prikoļiś  pricolici  приколиш  prikoļiś (mn.) [akc. prikoļiś] (i. m.) — (demon.) prikoliš, živi vampir ◊ prikoļiś ĭe un fĭeļ đi moruoń în kare sa profăse uom viu, șî omuară viće, žuaviń, da șî lumĭe — prikoliš je vrsta vampira u koji se pretvara živ čovek, i mori stoku, životinje, pa i ljude ◊ prikoļiś ĭe moruoń viuprikoliš je živi vampir ♦ sin. moruup. vîrkolak [Por.]  [Vidi]

4323  primeḑat  îngrădit  преграђен  primeḑat (primeḑată) (mn. primeḑaț, primeḑaće) [akc. primeḑat] (prid.) — (tehn.) pregrađen ◊ sa vĭađe kî ĭe suoba mare primeḑată ku un parĭaće supțîrĭe, kî s-auđe tuot pi-ńel — vidi se da je velika soba pregrađena tankim zidom, jer se čuje sve kroz njega [Por.] ∞ primĭeḑ  [Vidi]

4984  primĭažđe  primejdie  опасност  primĭažđe (mn. primĭežđ) [akc. primĭažđe] (i. ž.) — opasnost, nesreća; zlo ◊ nu s-a dus kî ĭ-a spus o vrîžîtuare să nu pļaśe la drumo-la, kă-l așćată vro primĭažđe rîa — nije otputovao jer mu je jedna vračara rekla da ne polazi na taj put, jer ga čeka neka velika opasnost ◊ đi primĭažđa ursată uomu nu puaće skapa ńiśkum — od zle sudbine čovek ne može uteći nikako ◊ (u izr.) are primĭažđe — preti mu opasnost ◊ (u izr.) ažuns la primĭažđe grĭa — doživeo je tešku nesreću ◊ (ver.) rumîn-aĭ batrîń tare a kreḑut kî ĭe tuata primĭažđa lupadată đi la vrîžîtuorĭ kare lukră ku al răustari Vlasi su čvrsto verovali da je svaka nesreća nabačena od vračara koje se bave crnom magijom ♦ var. primĭežđe ♦ sin. u [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4322  primĭeḑ  primez  преграда  primĭeḑ (mn. primĭeḑu) [akc. primĭeḑ] (i. s.) — 1. (tehn.) pregrada ◊ sanduku ku fańină avut primĭeḑ đi blană, kare a đisparțît fańina đi grîu đ-a đi kukuruḑ — sanduk sa brašnom imao je pregradu od daske, koja je razdvajala pšenično od kukuruznog brašna ◊ koļiba avut un soboćeu đi žuokurĭ, tata pi urmă a dozîđit un primĭeḑ ș-a fakut doă odăĭ măĭ miś — koliba imala je jednu sobetinu za igranke, otac je posle dozidao pregradu i napravio dve manje prostorije 2. (anat.) međica kod žene (perineum) ◊ primĭeḑu la muĭare ĭe karńa întra gaura pižđi șî gaura kuruluĭ — međica kod žene je tkivo između vaginalnog zida i debelog creva ◊ a fuost uom sîrbaćik, a-npuļit vro fećiță șî ĭ-a rupt primĭeḑubio je divljak, silovao je neku devojčicu i pocepao joj međicu [Por.]  [Vidi]

5417  pripă  pripă  журба  pripă (mn. pripe) [akc. pripă] (i. ž.) — (ret.)(o poslu) žurba, brzanje ◊ în lok să lukre înśet șî să ginđeaskă bińe, ĭel a lukrat ku pripă, șî a greșît đe tot — umesto da radi polako i da razmišlja, on je radio u žurbi, i sasvim je pogrešio ◊ ńiśun lukru nuĭe bun kînd să lukră ku pripă — nijedan posao nije dobar kad se radi u žurbi ♦ sin. grab [Pad.] ∞ pripi  [Vidi]

3240  priseći  priseci  пристати  prisećiuo ma prisećiesk, ĭel sa prisećiașće) [akc. priseći] (gl. ref.) — (ret.) pristati, odobriti, složiti se, prihvatiti nečije mišljenje, stav, odluku ◊ nu puot ĭuo sî ma prisećiesk ku aĭa ńiśkînd — ne mogu se ja složiti s tim nikada ◊ kum să sa prisećiaskă iĭ duoĭ, kînd narau nu ļi tuot una — kako da se slože njih dvoje, kad ima narav nije ista ♦ sin. ogođi [Por.]   [Vidi]

4458  priskopală  prișcopală  пуцаљка  priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — pucaljka, dečja igračka od zove ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučine ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cev ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovineun văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se moglo ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puške ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ — kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do nebaup. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkală (Šipikovo) [Tim.]   [Vidi]

5257  priśepĭa  pricepe  приметити  priśepĭauo priśep, ĭel priśapĭe) [akc. priśepĭa] (gl. p. ref.) — primetiti, predosetiti; osetiti, naslutiti ◊ a priśeput mumî-sa kă śeva nuĭe bun ku kopiluprimetila je majka da nešto nije u redu sa deteteom ◊ kare a putut priśepĭa kă o să fiĭe atîća răotăț în lume — ko je mogao naslutiti da će biti tolika zla u svetu ◊ n-a priśeput ńimika — nije predosetio ništa ♦ sin. sîmțî [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5550  privĭegĭ  priveghi  привег  privĭegĭ (mn. privĭegĭu) [akc. privĭegĭ] (i. s.) — (rel.) priveg, obredna vatra ◊ privĭegĭ ĭe fuok mare kare sa dă la-ĭ muorț đi pomană, să aĭbă kaldură șă viđarĭe pi lumĭa-ĭa — priveg je velika vatra koja se namenjuje mrtvima, da imaju na onom svetu svetlost i toplotu ◊ privĭegĭu sa faśe la pomana đi șapće ań, kuutarĭ șă ku visaļiĭe mare — priveg se priređuje na sedmogodišnjem pomenu, sa sviračima i velikim veseljem ◊ ĭastă doă fĭelurĭ đi privĭegĭ, una ĭe đi kasă, sa dă la anu alu un muourt, da alaltă ĭe a satuluĭ, sa dă đi tuoț aĭ muorț đin sat la Zîpostîtol mik — ima dve vrste privega, jedna je kućna, daje se na godišnjicu jednom pokojniku, a druga je seoska, daje se svim pokojnicima sela na Mesne poklade [Por.]  [Vidi]

5448  prînḑ  prânz  ручак  prînḑ (mn. prînḑu) [akc. prînḑ] (i. s.) — (nutr.) ručak ◊ l-aĭ rumîń-aĭ batrîń prînḑu a fuost pi la noă śasurĭ — kod starih Vlaha ručak je bio oko devet sati ◊ kînd s-a lukrat în kîmp, prînḑu sa dus la luok unđ-a lukrat lumĭa — kad se radilo u polju, ručak se donosio na mesto gde su ljudi radili [Por.]  [Vidi]

5450  prînḑîșuor  prânzișor  доручак  prînḑîșuor (mn. prînḑîșuare) [akc. prînḑîșuor] (i. s.) — (demin.)(nutr.) doručak ◊ prînḑîșuoru s-a mînkat đimińața đinuapće la kasă, pănă nu s-a dus tot nat dupa lukru luĭ — doručak se jeo rano ujutru kod kuće, dok nije otišao svako za svojim poslom ♦ sin. fruștuk [Por.] ∞ prînḑ  [Vidi]

5132  prîvari  inchega ?  запарити  prîvariuo ma prîvarĭesk, ĭel sa prîvarĭașće) [akc. prîvari] (gl. p. ref.) — (nutr.) zapariti se ◊ kînd sa đirĭaźe uala, șă dakă sa puńe uou batut în ḑamă ferbinće, uou sa prîvarĭașće șî-n ḑamă sa fak torofļoanță — kad se začini jelo, i ako se umućeno jaje ulije u vrelu čorbu, jaje se zapari i u čorbi se naprave dronjci ♦ var. pîrvari [Por.]  [Vidi]

5281  prĭamult  preamult  превише  prĭamult (prĭamultă) (mn. prĭamu, prĭamulće) [akc. prĭamult] (prid.)(pril.) — previše, suviše ◊ prĭamulț ań avut đ-așa kopilariĭe ś-a fakut — previše godina je imao za takvu detinjariju koju je učinio ◊ prĭamult așćetat să vină vrunupreviše je čekao da neko dođe [Por.] ∞ mult  [Vidi]

2071  prĭesură  presură  стрнадица  prĭesu (mn. prĭesu) [akc. prĭesură] (i. ž.) — (ornit.) strnadica obična; slamarac, slamarka (Emberiza citrinella) ◊ prĭesură ĭe pasîrĭe kîntatuarĭe, sa kuĭbĭaḑă-n ĭarbă, pi pomînt — strnadica je ptica pevačica, gnezdi se u travi, na zemlji [Por.]  [Vidi]

2762  prĭežbă  preajmă  околина  prĭežbă (mn. prĭežbe) [akc. prĭežbă] (i. ž.) — okolina, neposredno okruženje; vidokrug; nadomak nečega; u blizini nečega ◊ kînd sa întuors đin rat, ažuns în prĭežba kășî, șî aśiĭa la lasat piśuariļi — kad se vratio iz rata, došao je nadomak kuće, i tu ga izdale noge ◊ (u izr.) vuź đin prĭežba mĭa — beži mi se s očiju ♦ var. prĭažmă (Blizna), prĭežmă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1782  proțap  proţap  процеп  proțapup>1up> (mn. proțapu) [akc. proțap] (i. s.) — procep, ruda na volovskim kolima, spojena procepom za prednji trap ◊ proțapu ĭe o pražînă lungă, śopļită kalumĭa, raklată la un kîpatîń ku kare ĭe prinsă la drikol đinainće la kar, da alalalt are katușă pin kare sa bagă kuńu alu źug — procep je otesana dugačka motka, rakljasta na jednom kraju kojim je povezana za prednji trap volovskih kola, a na drugom ima okov kroz koji prolazi klin i spaja je sa jarmomup. ru, tînžală, źug [Por.]  [Vidi]

4086  proćilă  procilă  прочило  proćilă (mn. proćiļe) [akc. proćilă] (i. ž.) — pročilo, spojene daščice u koje se umeću zupci na brdu razboja ◊ proćilă ĭe doă blanuț lunź kare țîn đințî spĭeći, ļegaće strîns ku ață dă kîńipă śeruită — pročilo čine dve daščice koje drže zupce brda, čvrsto uvezane uvoštenim koncem od težine ◊ spata are doă proćiļe, una đi žuos, una đisupra, kare sînt ļegaće la kîpatîń ku ață đ-o blanuță skurtă — brdo ima dve pročile, jednu ispod, drugu uznad, koje su povezane na krajevima koncem za jednu kratku daščicuup. spată [Mlava] ♦ dij. sin. kuardă (Jasikovo) [GPek] ∞ razbu  [Vidi]

3009  profakută  profăcută  препеченица  profaku (mn. profakuće) [akc. profakută] (i. ž.) — prepečenica ◊ profakuta ĭe rakiu kare sa tuarnă đin źuban în komină, șî sa profriźe — prepečenica je rakija koja se iz džbana sipa u kominu, i prepeče ◊ profakută ĭe rakiu tare — prepečenica je jaka rakija [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

6231  proîmblare  plimbare  шетање  proîmblare (mn. proîmblărĭ) [akc. proîmblare] (i. ž.) — šetanje, šetnja ◊ s-a dus în proîmblare, șî înga nu sa măĭ întuors — otišao je u šetnju, i još se nije vratio ♦ var. proumbl<u>au>re [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

3274  prokît  latrină  клозет  prokît (mn. prokîće) [akc. prokît] (i. s.) — (zast) nužnik, klozet ◊ prokît ĭe luok unđe uomu sa duśe pintru ĭel — „prokot” je mesto gde čovek ide poradi sebe ♦ sin. ișîtuare, nužńik [Por.] ♦ dij. var. pruokît (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. prokăt (Manastirica) [Mlava] ◊ s-a dus sî sa kaśe în prokît — otišao je da vrši nuždu u klozetu (Vrbica) [Stig] ∞ nužńik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2528  prokovăț  procovăţ  покровац  prokovăț (mn. prokovăće) [akc. prokovăț] (i. s.) — (ret.) pokrovac, parče tkanine za pokrivanje; salveta ◊ prokovățu ĭe un parśiel đi pînḑă, ku kare sa astrukă mînkarĭa kînd sa duśe la luok — pokrovac je parče tkanine kojom se pokriva hrana kada se nosi na njivu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4725  prolukă  prelucă  пролаз  prolu (mn. proluś) [akc. prolukă] (i. ž.) — (geog.) prolaz ◊ prolukă ĭe fakută ka un žgĭab lung pi pomînt — prolaz je kao neki dugačak žljeb na zemlji ♦ var. proru (Tanda) ◊ Tanđeńi ḑîk prorukă la lok unđe apa rupe ĭazu muori, șî pin ĭel apa kure afară, da ĭazu sakă — Tanđani kažu prolaz za mesto na vodeničnom jazu gde je probila voda, i kroz koji voda otiče, a jaz presušuje [Por.]  [Vidi]

3477  promă  pe urmă  после  promă [akc. promă] (predl.) — posle, ono što sledi iza tekuće radnje ◊ întîń ńe duśem la morminț, promă dăm țuaļiļi dă pomană, pă tumu promă puńem pomana — prvo idemo na groblje, posle namenjujemo odelo, pa tek posle postvaljamo daću ♦ / (skr.) < pră urmă [Res.] ♦ dij. var. pi urmă, pĭe urmă [Por.]   [Vidi]

5203  propćală  propeală  подупирање  propćală (mn. propćaļe) [akc. propćală] (i. ž.) — podupiranje ◊ a śerkat ku măĭ mulće fĭelurĭ đi propćaļe, tuot a fuost điźaba — pokušali su sa raznim načinima podupiranja, sve je bilo uzalud [Por.] ∞ propći  [Vidi]

5200  propći  propti  подупрети  propćiuo propćesk, ĭel propćiașće) [akc. propći] (gl. p. ref.) — 1. podupirati ◊ a propćit zîdu ku blăń supțîrĭ kare n-a țînut, șî zîdu s-a sudumit — poduprli su zid tankim daskama koje nisu izdržale, i zid se obrušio 2. osloniti se ◊ baĭatu rușînuos, vińe la fată șî numa sa propćașće đi gard, ńiś în traușă nu tună — sramežljiv momak, dolazi devojci i samo se oslanja na ogradu, ni u dvorište ne ulazi [Por.]  [Vidi]

5202  propćit  proptit  подупрт  propćit (propćită) (mn. propćiț, propćiće) [akc. propćit] (prid.) — poduprt; oslonjen ◊ mult a statut un păr pus đi stramoșî, propćit đin tuaće părțîļi ku propće în tuot fĭeļudugo je stajala jedna kruška posađena od predaka, poduprta sa svih strana svakojakim podupiračima ◊ s-a strîmbat klańa, ma n-a kaḑut kă a fuost propćită în trun ļemn đin aprape — nakrivio se plast, ali nije pao jer je bio oslonjen na jedno drvo u bizini [Por.] ∞ propći  [Vidi]

5893  propuadă  broboadă  забрадача  propuadă (mn. propuađe) [akc. propuadă] — 1. zabradača, zabratka ◊ propuada a fuost o pînḑă-n gustă șî lunguĭată, lupadată pista śapsă șî pļećirĭ șî ļegată supt barbă — zabradača je bila usko i dugo platno, prebačeno preko čepeca i pletera, i vezano ispod brade 2. marama ◊ propuada ĭe în Mlaua kîrpă în patru kuolțurĭ, ku kare muĭeriļi sa-npurpađesk — propoda je u Mlavi naziv za četvrtastu maramu kojom se žene zabrađuju 3. prevez ◊ propuadă s-a ḑîs la un peșkirĭel în triĭ kuornurĭ la vîr, kare a dus guovĭa la nuntă, slubaḑît pista frunće pănă la nas, să nu-ĭ sa vadă uoki — prevez je bio trouglasti peškirić koji je mlada nosila na svadbi, spuštenog preko čela do nosa, da joj se oči ne vide ♦ sin. popuon [Por.]  [Vidi]

5820  prorupe  prorupe  застати  prorupeuo prorup, ĭel prorupe) [akc. prorupe] — (o toku vode) 1. zastati ◊ pluaĭe ka kînd tuorń ku gaļată, ma să prorupă numa kîta, nuoĭ ĭuta o să aļergăm la kasă — kiša lije kao iz kabla, ali samo malo da zastane, mi ćemo brzo otrčati kući 2. probiti, izliti se ◊ a prorupt apa, șă nu măĭ mĭarźe pi ĭаrugă în građina lu veśin, numa kure în ogaș — voda je probila, i ne ide više jarugom u komšijsku baštu, nego se izliva u potokup. pro rupĭa Por.] ∞ rupĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3963  prostavĭelă  prostăvala ?  простачина  prostavĭelă (mn. prostavĭeļe) [akc. prostavĭelă] (i. ž.) — (pej.) (augm.) prostačina, gluperda ◊ prostavelă ĭe uom tare pruost — prostačina je čovek jako glup [Por.] ∞ pruost  [Vidi]

3961  prostî  prosti  опростити  prostîuo prostăsk, ĭel prostîașće) [akc. prostî] (gl. p. ref.) — oprostiti ◊ sî ma prostaskă uamińe-șća, nu puot să spun ńimika, kă n-am fuost martur — neka mi oproste ovi ljudi, ne mogu ništa reći, jer nisam bio svedok ◊ prostîașće-ma, kî ț-am fakut rău, da n-am vrut — oprosti mi, jer sam ti učinio zlo, a nisam hteo ◊ să-l prostaskă dumńeḑîu, ĭuo nu vrieunek mu oprosti bog, ja neću ♦ sin. ĭerta [Por.] ∞ pruost   [Vidi]

3962  prostovan  prostovan  простак  prostovan (prostovană) (mn. prostovań, prostovańe) [akc. prostovan] (prid.) — prostak, glupak, neotesanko ◊ orașańi ginđesk kă sînt tuoț saćańi guź șî prostovań — varošani misle da su svi seljaci gedže i prostaci ◊ s-a mîritat dupa un prostovan đi la munće — udala se za jednog prostaka sa planine ◊ (u izr.) muĭare prostovană — žena prostakuša; glupača [Por.] ∞ pruost  [Vidi]

5367  proumbla  preumbla  шетати  proumblauo proumblu, ĭel proumblă) [akc. proumbla] (gl. p. ref.) — šetati, prošetati; provesti se, zabavljati ◊ s-a dus fata sî sa proumbļe pi lînga rîuotišla je devojka da se prošeta pored reke ♦ var. proîmblaup. pļimba [Por.] ♦ dij. var. preumbla (Slatina) [Crn.] ∞ umbla  [Vidi]

5864  provindut  revândut  препродат  provindut (provindu) (mn. provinduț, provinduće) [akc. provindut] (prid.) — preprodat ◊ provindut ĭe fiĭe śe śe ĭe kumparat đi la unu șî ĭe vindut la altupreprodato je bilo šta što je kupuljeno od jednog i prodato drugome [Por.] ∞ vinđe   [Vidi]

6326  pruaspîd  proaspăt  свеž  pruaspîd (pruaspîdă) (mn. pruaspiḑ, pruaspiđe) [akc. pruaspîd] (prid.) — (nutr.) svež ◊ pruaspîdă ĭe mînkarĭa gaćită đikurînd, pruaspiđe sînt uauļi luvaće đin kuĭb — sveža je hrana koja skoro spremljena, svežasu jaja uzeta iz gnezda ◊ dakă nu sa manînkă, sa ḑîśe șî đi fluor kă sînt pruaspiđe kînd sînt kuļasă đikurînd — iako se ne jede, kaže se i za cveće da je sveže kad je skoro ubrano ♦ sin. fraźit [Por.]  [Vidi]

5950  prun  prun  шљива дрво  prun (mn. pruń) [akc. prun] (i. m.) — (bot.) šljiva (Prunus domestica) ◊ prun ĭe puom pus đi mîna uomuluĭ, în kare rođesk pruńiļi đi rakiu șă đi pekmĭez — šljiva je voćka koju sadi čovek, koja daje šljive za rakiju i pekmez [Por.]  [Vidi]

5527  prund  prund  спруд  prund (mn. prundu) [akc. prund] (i. s.) — (geog.) sprud ◊ prund ĭe pomînt rîđikat în apă, or pi marźina api — sprud je uzdignuto zemljište u vodi, ili na obali vode ◊ a sakat rîu, a ramas numa prundurĭ guaļe — presušila reka, ostali samo goli sprudovi ♦ sin. tapșan, grind [Por.]  [Vidi]

5952  pruń  prunet  шљивар  pruń (mn.) [akc. pruń] (i. m.) — (bot.) šljivar ◊ pruń sa kĭamă luoku unđe sa krĭesk pruńi — šljivar se zove mesto gde se gaje šljive ◊ pruń ku bĭeșîkuță — šljivar sa dženarikom [Por.] ∞ prun  [Vidi]

3960  pruost  prost  наиван  pruost (pruastă) (mn. pruoșć, pruașće) [akc. pruost] (prid.) — 1. (o čoveku) naivan, priprost; priglup ◊ nu fi pruost, nuĭe aĭa așa kum țî sa-m pare țîĭe — ne budi naivan, nije to tako kako se tebi čini ◊ nu învață bińe la șkuală kî ĭe, saraku, pruost đi kap — ne uči dobro u školi jer je, siroma, priglup 2. (o poslu) jednostavan, lak ◊ a fuost mik ș-a putut să lukre numa vrun lukru pruost — bio je mali, i mogao je da radi samo neki jednostavan posao [Por.]  [Vidi]

5271  puakńit  pocnit  пуцањ  puakńit (mn. puakńiće) [akc. puakńit] (i. s.) — (onom.) pucanj ◊ nu s-a-uḑît puakńitu, numa a sîmțît kî śuava la lovit în pĭept — nije se čuo pucanj, samo je osetio kako ga je nešto pogodilo u prsa ♦ var. poakńit [Por.] ∞ pok  [Vidi]

4172  puală  poală  крило  puală (mn. puaļe) [akc. puală] (i. ž.) — 1. (anat.) krilo ◊ țîńe kopilu în puală, șă-l ļagînă sî-l aduarmă — drži dete u krilu, i ljulja ga da ga uspava 2. (o nošnji) podsuknja ◊ muĭeriļi supt krețan a dus puaļiļi întariće — žene su pod krecanom nosile uštirkane pole 3. (geog.) podnožje ◊ ažuns la puaļiļi munțî, ș-a đižugat buoi să-ĭ uđińaskă — stigli su do podnožja planine, i raspregli volove da ih odmoreup. polakă [Por.]   [Vidi]

2808  puankă  poancă  наопако  puankă [akc. puankă] (pril.) — naopako, suprotno; poprečno ◊ śe gođe lukră, lukră a puanka — sve što radi, radi naopako ◊ obrățu luokuluĭ sa ară la urmă ku brăžđiļi đ-a puanka — uzvratište na njivi se ore na kraju, poprečnim brazdama [Por.]  [Vidi]

4917  puarnă  poarnă  уранак  puarnă [akc. puarnă] (i. ž.) — (izob.) stočarski uranak ◊ la Sînźuorḑ pîkurari mînă uoiļi la puarnă, să ăĭbă măĭ mult lapće la mîsurat — na Đurđevdan čobani teraju ovce na uranak, da bi imale više mleka na merenju ◊ puarna ĭe kînd la Sînźuorḑ pîkurari ĭasă ku uoiļi la pașuńe pănă nu sa faśe ḑîua, înga pănă ĭe nuapća — uranak je kada pastiri na Đurđevdan izlaze sa ovcama na pašu pre svanuća, još dok je noć [Por.] ∞ Sînźuorḑ  [Vidi]

5322  puțî  puți  смрдети  puțîuo put, ĭel puće) [akc. puțî] (gl.) — smrdeti ◊ puće śuava śe are muruos grĭeu șî urît — smrdi nešto što ima težak i ružan miris ◊ ńiś nu puće, ńiś nu mirusă — niti smrdi, nit miriše ◊ puće ka mortaśina — smrdi kao mrcina [Por.]  [Vidi]

2934  puțîn  puţin  мало  puțîn (puțînă) (mn. puțîń, puțîńe) [akc. puțîn] (prid.) — malo ◊ puțîn a sapat, măĭ mult a ḑakut la umbră — malo je kopao, više se izležavao u hladu ◊ pi mulț a kĭemat, ama puțîń a veńit — mnoge je zvao, ali ih je malo došlo ◊ puțîń bań avut, n-a putut să kumpire ļak — malo je novaca imao, nije mogao da kupi lek ◊ puțîn a măĭ ramas pănă la śină, rabdațî-va kîta — malo je još ostalo do večere, strpite se malo ◊ s-a lasat đi ńigustoriĭe, kî avut puțînă dobîndă đin ĭa — napustio je trgovinu, jer je imao malo vajde od nje ◊ (komp.) puțîn, măĭ puțîn, șî măĭ puțîn — malo, manje, najmanje ♦ supr. mult [Por.]   [Vidi]

5528  pućare  putere  моћ  pućare (mn. pućerĭ) [akc. pućare] (i. ž.) — moć, snagauom tare, are mare pućare în mîń — snažan čovek, ima veliku snagu u rukama ◊ a îmbătrîńit, a perdut pućarĭa — ostareo je, izgubio moć ◊ fara pućare — nemoćan ♦ var. pućarĭe ♦ supr. ńipućare [Por.] ∞ puća  [Vidi]

5529  pućerńik  puternic  моћан  pućerńik (pućerńikă) (mn. pućerńiś, pućerńiśe) [akc. pućerńik] (prid.) — moćan, jak, snažan ◊ a fuost uom sus, a fuost pućerńik ș-ĭ s-a putut đi tuaće — bio je čovek na položaju, bio je moćan i moglo mu se sve ◊ amparațîĭa turśilor a fuost pućerńikă, ș-a kuprins țara nuastră ku tuot — tursko carstvo je bilo moćno, i okupiralo je svu našu zemlju ◊ (u izr.) tare pućerńik — jako moćan, premoćan ◊ vînt pućerńik — jak vetar ♦ supr. ńipućerńik [Por.] ∞ puća  [Vidi]

4014  pućińiu  budăi  бућка  pućińiu (mn. pućińie) [akc. pućińiu] (i. s.) — bućka ◊ în pućińiu s-a batut laptili sî sa aleğe untuu bućku se bućkalo mleko da se odvoji maslo [Tim.] ♦ dij. sin. badîń [Por.]  [Vidi]

5519  puf  puf ?  пуф  pufup>2up> (mn. pufe) (i. s.) — (nutr.) puf ◊ puf ĭe mînkare kare sa făśe đin kodri đi turtă rîaśe, zdrumikaț ku kîta brînḑă, șî fripț în untură — puf je jelo koje se sprema od ostataka hladne projare, mrvljenih sa malo sira, i prženih na masti ◊ puf ĭe mînkare alu aĭ saraś — puf je sirotinjsko jelo ♦ var. pu [Por.]  [Vidi]

5503  puĭ  pui  пиле  puĭ (mn. puĭ) [akc. puĭ] (i. m.) — 1. (zool.) pile; mladunče ◊ puĭ măĭ đes sa ḑîśe la-ĭ śe sa klośesk đin uauă — piletom se najčešće zovu mladunci koji se legu iz jaja ◊ kluoța ku puĭi — kvočka s pilićima ◊ mîța are patru puĭ — maca ima četiri mladunca (mačića) ◊ žuavińiļi aļi sîrbaćiśe au puĭ, kare tare pazăsk pănă nu krĭesk să puată sîngurĭ sî sa arańaskă — divlje životnje imaju mladunce koje jako čuvaju dok ne odrastu, da mogu sami da se hrane 2. (folk.)(fig.) dete; devojka, draga osoba; ljubavnica ◊ vin la naĭka, puĭu mĭeu, să vĭeḑ kum naĭka țukă (folk.)— dođi bati, pile moje, da vi’š kako baja ljubi 3. (folk.) šara, ornaments-a țasut pătura au trasta ku puĭ în tuaće fĭelurĭ — tkale su se ponjave ili torbe sa šarama raznih vrsta ♦ sin. braḑ [Por.]  [Vidi]

5504  puĭ-puĭ  pui-pui  пи-пи  puĭ-puĭ [akc. puĭ-puĭ] (uzv.) — (onom.) pi-pi, vabljenje živine ◊ ku ’puĭ-puĭ’ sa kĭamă uarîļi sî sa aduńe, să ļi sa labđe mînkare — sa ’pi-pi’ se vabi živina da se skupi, da im se baci hrana [Por.] ∞ puĭ   [Vidi]

5505  puĭkă  puică  кока  puĭkă (mn. puĭś) [akc. puĭkă] (i. ž.) — 1. (ornit.) koka, kokica, mlada kokoška ◊ puĭkă ĭe puĭ đi gaină muĭerĭesk, kare a kreskut, ama înga n-anśeput sî uave — kokica je žensko kokošje pile, koje je odraslo, ali još nije počelo da nosi jaja 2. (fig.) devojče ◊ a krĭeskut fećița, akuma ĭe puĭkă, bună đi țukat șî dragaļit — poraslo devojče, sad je koka, dobra za ljubljenje i milovanje ♦ (demin.) puĭkiță [Por.] ∞ puĭ   [Vidi]

2163  pula-bĭelśi  rodul-pământului  козлац  pula-bĭelśi [akc. pula-bĭelśi] (i. ž.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ pula-bĭelśi ĭe buĭađe kare krĭașće pin buźak pi lînga apă — kozlac je biljka koja raste po budžaku pored reke ◊ buĭađa l-aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost đi alta trĭabă, numa-n ĭa sî vadă kum o să fiĭe birekĭetu pi vara śe vińe — biljka našim starima nije služila za drugo, nego da po njoj gataju kakav će biti rod u toku narednog leta ♦ / pula-bĭelśi — (dosl.) (vulg.) belčin kurac ♦ sin. ruodu-pomîntuluĭrod zemlje; berićet [Por.] ◊ pula-bĭelśi or ruodu-pomîntuluĭ dă șî pi ļivĭeḑ, samînă la frunḑă ku drîgaviĭu, șî kînd ńi duśam dupa drîgaviĭ, aĭ batrîń sa rîđa đi fĭaće kare n-a șćut să ļi kunuaskă — kozlac ili zemljin rod raste i po livadama, lišćem podseća na zelje, i kada bismo išli po zelje, stari su se podsmevali devojkama koje nisu umele da ih razlikuju (Plavna) [Pad.] ∞ pu  [Vidi]

4173  pulă  pulă  курац  pu (mn. puļe) [akc. pulă] (i. ž.) — (anat.) (vulg.) kurac ◊ (u izr.) śe pula mĭa vrĭa? — šta koj moj hoće? ◊ pula beļită — zaguljen kurac ◊ pula muartă — mlitav kurac ◊ bag pula-n ĭel — nabijem ga na kurac ◊ (izr.) pulă đi uaĭe — ovčji kurac ◊ (izob.) pul-uaĭe! — uzvik kojim su stari čobani terali ovce ♦ (augm.) pulaĭkă, pulu ♦ (demin.) puļiță [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4775  pulburuos  spulberos  прашњав  pulburuos (pulburuasă) (mn. pulburu, pulburuasă) [akc. pulburuos] (prid.) — prašnjav; (ret.) praškast ◊ pulburuos ĭe aăla kare ĭe pļin đi pulbur — prašnjav je onaj koji je pun prašine ◊ fańina ĭe mîtriĭal marunt, ușuor șă pulburuos — brašno je sitna, lagana i praškasta materija [Por.] ∞ pulbur  [Vidi]

4174  Puļeća  Pulecea  Куроња  Puļeća [akc. Puļeća] (i. m.) — (antr.) (pej.) Kuronja, nadimak čoveka sa velikim udom ◊ pi Ĭanku Stroglau đin kopilariĭe la poļikrit „Puļeća”, k-avut mult măĭ mare pulă đikît aĭlalț kopiĭi — Janka Stroglavog su još iz detinjstva nazivali „Kuronja”, jer je imao mnogo veći kurac nego ostali dečaci [Por.] ∞ pu   [Vidi]

3815  pumeńi  pomeni  будити  pumeńiuo pumeńesk, ĭel pumeńașće) [akc. pumeńi] (gl. p. ref.) — 1. buditi ili probuditi nekoga iz sna; buditi se, probuditi se ◊ s-a dus să pumeńaskă lukratuori, kî s-a varsat zuoriļi — otišao je da probudi radnike, jer je svanulo ◊ kopilu s-a pumeńit șî plînźe — dete se probudilo i plače 2. pominjati nekoga, sećati ga se ◊ ńi luvarîm la taĭnă, șî pumeńirîm pi tuoț aĭ nuоștri aĭ batrîń — započesmu priču, i pomenusmo sve naše stare ◊ kînd uomu sugiță, vrunu ăl pumeńașće, șî dakă giśașće kare, sugițatu stă — kada čovek štuca, neko ga pominje, i ako pogodi ko je, štucanje prestaje [Por.]  [Vidi]

3816  pumeńit  pomenit  будан  pumeńitup>1up>(pumeńită) (mn. pumeńiț, pumeńiće) [akc. pumeńit] (prid.) — 1. budan, probuđen ◊ ḑaśe pumeńit în pat, nu puaće mult s-aduarmă đi grižă — leži budan u krevetu, ne može dugo da zaspi od brige 2. spomenut, imenovan ◊ ćeĭka a dat đi pomană la tuoț, ama paramama n-a fuost pumeńită ș-a veńit la ćeĭka-n vis mîńiuasă — tetka je na daći namenjivala svima, ali prababa nije pomenuta pa je došla tetki u san ljutita ♦ supr. ńipumeńit [Por.] ∞ pumeńi  [Vidi]

5277  punća raĭuluĭ  puntea raiului  рајско брвно  punća raĭuluĭ [akc. punća raĭuluĭ] (sint.) — (rel.) rajsko brvno ◊ Rumîńi krĭed kă uomu ăl muort, drumaind în raĭ, trĭaśe prăsta o punće dă pră kare puaće kađa în ĭad, dakă ĭe păkătuos — Vlasi veruju da pokojnik, putujući u raj, prelazi preko jednog brvna sa koga može pasti u pakao, ako je grešan [Por.] ∞ punće  [Vidi]

5087  pungă  pungă  кеса  pungă (mn. pu) [akc. pungă] (i. ž.) — kesa, torbica za nošenje novca ◊ pungă a fuost kesauă în kare s-a purtat bańi, înfimtă dupa brîukesa je bila torbica u kojoj se nosio novac, zadenuta za pojasom ◊ la gîzdoćiń punga a fuost pļină đi bań — kod bogataša kesa je bila puna novca ♦ sin. kĭes, kĭesauă [Por.]  [Vidi]

5272  puod  pod  мост  puodup>1up> (mn. puodu) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) most ◊ puodu sa rađikă la luokuunđe trăbe sî sa trĭakă ku karîļi pista rîu ku apa mare, or ku vaļe adînkă — most se podiže na mestima gde treba da se prelazi kolima preko reke sa velikom vodom, ili dubokim koritom ◊ puodu s-a fakut đi ļemn șî đi pĭatră — most se gradio od drveta i kamena [Por.]  [Vidi]

3458  puol  pol  наполеон  puol (mn. pu) [akc. puol] (i. m.) — (mon.) napoleon, francuski novac ◊ puoļi, ka șî galbińi, a fuost bań skumpĭ; ĭ-avut numa gîzdoćińiļi — napoleoni, kao i dukati, bili su vredan novac; imali su ih samo bogataši ◊ puoļi s-a kunoskut kă avut kokuoș pi duos — napoleoni su se prepoznavali po petlu na reversu ♦ sin. năpăļiuonup. galbin [Por.] ◊ șî la puoļ șî la galbiń aĭ nuoștri ĭ-a ḑîs tuot galbiń, kă a fuost đin aur galbin — i napoleone i dukate naši su sve zvali dukatima, jer su bili od žutog zlata [GPek] ∞ ban   [Vidi]

4251  puop  scripcăraș  попац  puopup>2up> (mn. puopĭ) [akc. puop] (i. m.) — (ent.) popac (Gryllus campestris) ◊ puopi sînt guonź miś șî ńagre, sa gasăsk mulț vara pi luokurĭ — popci su male crne bube, kojih ima puno leti po njivamaup. griĭir [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6313  puop  pop  стуб  pu<u>ou>p (mn. pu<u>ou>pĭ) (i. m.) — (arh.) stub, podupirač ◊ puop ĭe b<uu>rnă k<u>au>re ku v<uu>ru al điźu<u>ou>s sa-nț<u>au>pă în bulv<u>au>nu koļ<u>iu>bi, da pi k<u>au>pu al đis<u>uu>pra să k<u>uu>lkă gr<u>iu>ndă, đi tuot parĭ<u>au>ćiļi bîrnarĭ<u>eu>țî să șća ț<u>au>pîn — stub je uspravna greda čiji se donji delo usađuje u temeljaču, a na gornji deo se nasadi tavanjača, da bi ceo zid brvnare stajao čvrsto ♦ sin. dărĭek, proptă, stîlp [Por.]   [Vidi]

4130  puork  porc  свиња  puork (mn. puorś) [akc. puork] (i. m.) — (zool.) svinja ◊ nuĭe kasă în sat fara puorś — nema kuće u selu bez svinja ◊ puorśi sa arańesk șî sa-ngrașă ku ĭarbă, duļeț șî laturĭ — svinje se hrane i tove travom, dulecima i pomijama ◊ puorko-l gras sa taĭe la Iginatuutovljena svinja kolje se na sv. Ignjatija ◊ đemult puorśi tuamna s-a mînat la munće la gindă — nekada su se svinje u jesen terale u planinu na žir ◊ đin pĭaļa đi puork s-a fakut opinś — od svinjske kože pravili su se opanci ◊ puork sîrbaćik — divlja svinjaup. vĭer, purśel, purśauă, skruafă, maskur [Por.]  [Vidi]

5553  Puostu kruśi  Postul cruci  Крстовдан  Puostu kruśi (sint.) — (kal.) Krstovdan, 18 januara ◊ Puostu kruśi ĭe măĭ grĭeu puost, kă atunśa a kaḑut kruśa în apă — Krstovdan je najteži post jer je tada krst pao u vodu ◊ la Puostu kruśi sa înkĭaptură arțuri, șî înśep puosturļi mĭerkurĭa șî vińirĭa — na Krstovdan se završavaju nekršteni dani i počinju postovi sredom i petkom [Por.] ∞ puost  [Vidi]

6290  pup  pup  пољубац  pupup>2up> (mn. pu) (i. s.) — poljubac ◊ am kautat numa un pup, ĭa mĭ-a dat o palmă — tražio sam samo poljubac, ona mi je opalila šamar [Buf.]  [Vidi]

6291  pup  pup [Ban.][Erd.]  пупољак  pupup>1up> (mn. pu) (i. s.) — (bot.) pupoljak ◊ a slubaḑît fluarĭa đin śuob un pup, n-o sî sa ușće — pustio cvet iz saksije pupoljak, neće se osušiti [Por.]   [Vidi]

5343  pupa  pupa  љубити  pupauo pup, ĭel pu) [akc. pupa] (gl. p. ref.) — ljubiti ◊ baĭatu ku fata mare sa pupă kînd prind drag unu đe altumomak i devojka se ljube kad zavole jedno drugo ♦ sin. saruta [Buf.][Tim.] ♦ dij. sin. țuka [Por.] ∞ pup  [Vidi]

3318  pupîḑă  pupăză  пупавац  pupîḑă (mn. pupîḑ) [akc. pupîḑă] (i. ž.) — (ornit.) pupavac (upupa epops) ◊ pupîḑa ĭe pasîre pistriță, ku muoț în kap șî ku ćik lung — pupavac je šarena ptica sa ćubom na glavi i dugačkim kljunom ◊ pupîḑa sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — pupavac se gnezdi u dupljama ◊ pupîḑa sa arańașće ku guonź — pupavac se hrani insektima ◊ pupîḑa sa kĭamă așa đi śe kînd kîntă faśe „pup!-pup!-pup!” — pupavac se tako zove zato što kad peva, pravi „pup!-pup!-pup!” [Por.]  [Vidi]

5758  purik  purice  бува  purikup>1up> (mn. puriś) [akc. purik] (i. m.) — (ent.) buva (Siphonaptera) ◊ puriku ĭe guangă mikă kare suźe sînźîļi la uom — buva je mali insekt koji siše krv čoveku ◊ puriś au șî kîńi — buve imaju i psi [Por.]  [Vidi]

5562  purta  purta  водити  purtauo puort, ĭel puartă) [akc. purta] (gl. p. ref.) — 1. voditi ◊ nu kată lukru luĭ, numa puartă griža lu alțî — ne gleda svoja posla, nego vodi tuđu brigu ◊ puartă vaśiļi đi fuńe, sa duśe ku ĭaļe l-a paskut — vodi krave za štrangu, ide sa njima na pašu ◊ puartă griža bińe śe faś — dobro vodi računa šta radiš 2. ponašati se ◊ kînd će duś în gostîĭe la prazńik, nu ći purta fiĭe kum, numa fi kum trăbe — kad ideš u goste na slavu, ne ponašaj se bio kako, nego budi pristojan [Por.]  [Vidi]

5564  purtarĭeț  purtăreț  радна  purtarĭeț (purtarĭață) (mn.) [akc. purtarĭeț] (prid.) — (o odeći) radna odeća ◊ țuaļiļi purtarĭață sînt țuaļe kare uomu ļi duśe în tuota ḑîua — radna odeća je odelo koje čovek nosi svaki dan ◊ a fuost ađet la-ĭ nuoștri aĭ batrîń să-ngruape ku al muort șî țuaļili luĭ purtarĭață — bi je običaj kod naših starih da sa pokojnikom sahranjuju i njegovu radnu odeću [Por.] ∞ purta  [Vidi]

5563  purtatuorĭ  purtător  водећи  purtatuorĭ (purtatuarĭe) (mn.) [akc. purtatuorĭ] (prid.) — vodeći, koji predvodi, prednjači ◊ l-a lasat să strabată î-nainće pin namĭaće, să fiĭe purtatuorĭ în śopîr đi kopiĭ kare pista munće s-a-ntuork la kasă — pustili ga da se probije napred kroz smet, da bude vodeći u grupi dece koja se preko planine vraća kući [Por.] ∞ purta  [Vidi]

6199  pustînataće  pustietate  пустош  pustînataće (mn. pustînatăț) [akc. pustînataće] (i. ž.) — pustoš ◊ pustînataća ĭe luok unđe a fuost traĭ, șî s-a pĭerdut, unđe nu ma ĭastă ńimik — pustoš je mesto gde je bio život, pa se izgubio, gde više nema ničeg [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

5447  pustîńi  pustii  запустити  pustîńiuo pustîńesk, ĭel pustîńașće) [akc. pustîńi] (gl. p. ref.) — zapustiti ◊ pustîńi sa ḑîśe dă śeva śe ramîńe pustîń, unđe nu maĭastă ńimik — zapustiti se kaže za nešto što ostaje pusto, gde više nema ničeg [Zvizd] ♦ dij. sin. pîrasî [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

3971  pustîșag  pustișag  пустара  pustîșag (mn. pustîșagu) [akc. pustîșag] (i. s.) — (augm.) pustara, velika pustoš ◊ lumĭa s-a dus în țărĭ, saćiļi nuaștre sînt guaļe, țînutu nuostru ĭe un pustîșag mare — ljudi su otišli u inostranstvo, naša sela su prazna, naša oblast je jedna velika pustara [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

5464  putoļi  potoli  потулити  putoļiuo putoļesk, ĭel putoļașće) [akc. putoļi] (gl. p. ref.) — potuliti, zagasiti ◊ fuoku la kamin s-a putoļit în tota sara, l-astrukat ku śaunșă să nu sa stîngă pista nuapće — vatra na kaminu potulila se svake večeri, pokrivala se pepelom da se ne ugasi preko noći [Por.]  [Vidi]

5465  putoļit  potolit  потуљен  putoļit (putoļită) (mn. putoļiț, putoļiće) [akc. putoļit] (prid.) — potuljen, zagašen ◊ fuoku putoļit supt śanușă, țîńe tuata napća — vatra potuljena pod pepelom, ne gasi se celu noć ◊ (u izr.) uom putoļit — podmukao čovek [Por.] ∞ putoļi  [Vidi]

5106  putraḑî  putrezi  трулити  putraḑîuo putraḑăsk, ĭel putraḑașće) [akc. putraḑî] (gl.) — truliti, raspadati se ◊ ļemnu śe sa uskă-n padure șî kađe, pă đi vrĭame putraḑîașće, șî sa faśe pomîntarĭ — drvo koje se u šumi osuši, padne na zemlju pa vremenom istruli i pretvori se u zemljište ◊ tutuku putraḑîașće dakă stă mult în apă — panj istruli ako dugo stoji u vodi [Por.] ∞ putrîd  [Vidi]

5107  putragań  putregai  труловина  putragań (mn. putragań) [akc. putragań] (i. m.) — 1. (o materiji) trulovina ◊ ļemnu are kuažă, albăț șî roșăț, kînd ļemnu sa uskă, iĭ putraḑîașće albățu și sa faśe putragań — drvo ima koru, beljiku i srž, kad se drvo osuši, beljika se pretvara u trulovinu ◊ ku putragań aprins șă astrukat ku śanușă, muĭerļi sa duk la morminț să tamîńe, kă putragańu țîńe fuoku mult — sa upaljenom trulovinom i zagrnuto pepelom, žene idu na groblje da kade, jer trulovina dugo tinja 2. (fig.) pokvarenjak, pokvarenština ◊ amînat a bagat sama kî ĭe uomo-la un putragań grĭeukasno je primetila da je taj čovek jedan težak pokvarenjak [Por.] ∞ putrîd  [Vidi]

3324  putrîvit  potrivit  погодан  putrîvit (putrîvită) (mn. putrîviț, putrîviće) [akc. putrîvit] (prid.) — pogodan; dobro urađen; pogođen; potrefljen; usklađen ◊ aĭ batrîń a șćut să aļiagă luok putrîvit đi sapat borđiĭustari su znali da izaberu pogodno mesto za kopanje zemunice ◊ a țasut bun, ma n-a do șćut să aļiagă fărburĭ putrîviće, kă nu mĭarźe tuota farba una ku alta — dobro je tkala, ali nije najbolje umela da odabere usklađene boje, jer ne ide svaka boja jedna s drugom [Por.] ∞ putrîvi  [Vidi]

5321  putuare  putoare  смрад  putuareup>1up> (mn. putuorĭ) [akc. putuare] (i. ž.) — 1. (o mirisu) smrad ◊ lînga gunuoĭ nu sa puaće sufla đi putuare — pored đubrišta se ne može disati od smrada 2. (o karakteru) (fig.) smrdljivko, smrad ◊ putuare đi uom, strîkat pănă la uos — smrad od čoveka, pokvaren do srži [Por.] ∞ puțî  [Vidi]

5333  putuare  putoare  ленчуга  putuareup>2up> (mn. putuorĭ) [akc. putuare] (i. ž.) — (zast.) lenčuga, lenština, lenj čovek ◊ ĭ-a spus lumĭa frumos să nu sa mariće dupa putuarĭa-ĭa đi baĭat, kă o să muară đe fuame — lepo su joj govorili ljudi da se ne udaje za tu lenštinu od momka, jer će umreti od gladi ◊ la rumîńi aĭ batrîń a fuost kunoskută povasta li vro Mariĭe Puturuasă — kod starih Vlaha bila je popularna priča o nekoj Mariji Lenjivici ♦ sin. ļenuos, žîguare [Por.]  [Vidi]

5303  puvestîtuorĭ  povestitor  приповедач  puvestîtuorĭ (mn. puvestîtuorĭ) [akc. puvestîtuorĭ] (i. m.) — (ret.) pripovedač, kazivač ◊ dĭeda Iļiĭa a fuost măĭ bun puvestîtuorĭ la șăḑîtuorĭ în satu nuostrudeda Ilija je bio najbolji pripovedač na sedeljkama u našem selu ◊ astîḑ puvestîtuori s-a pĭerdut, nu kă nus, numa lumĭa n-are kînd să-ĭ askulće — danas su se pripovedači izgubili, ne da ih nema, nego ljudi nemaju vremena kad da ih slušaju [Por.] ∞ povastă  [Vidi]

5226  puzanarĭ  buzunar  џеп  puzanarĭ (mn. puzanare) [akc. puzanarĭ] (i. s.) — džep na odeći ◊ puzanarĭ ĭe un fĭeļ đi pungă kusută pi țuală în kare sa țîn mîńiļi kînd ĭe frig, or kĭesu ku bań, or alt marunțîș — džep je vrsta kese ušivene na odeći u koju se drže ruke kad je hladno, ili kesa s novcem, ili druge sitnice ◊ puzanarĭ guol — prazan džep ◊ puzanarĭu lu toĭa — tuđi džep ◊ puzanarĭ la pîntaluoń — džep na pantalonama ◊ puzanarĭu lu burkă — džep kaputa ♦ var. pîzanarĭ, păzînar; (Tanda: pazanarĭ, păznarĭ) [Por.]  [Vidi]

5974  pușkă  pușcă  пушка  pușkă (mn. pușć) [akc. pușkă] (i. ž.) — puška ◊ pușka ĭe o bukată în kare sa puńe gļonțu șî prau, șî sa pokńașće dupa žuaviń, or dupa uamiń în razbălurĭ — puška je predmet u koji se stavlja metak i barut, i puca na životinje, ili ljude u ratovima ◊ pușkă ku krĭamińe — kremenjača ◊ pușkă ku o țauă — jednocevka ◊ pușkă pîrlomaće — puška prelamača ♦ sin. armă [Por.]  [Vidi]

5812  rađe  rade  бријати  rađeuo rad, ĭel rađe) [akc. rađe] (gl. p. ref.) — 1. (o bradi) brijati ◊ barbațî đemult sa ras ku briśu, da akuma ku žîļetumuškarci su se nekad brijali brijačem, a sada žiletomuamińi în žăļ nu s-a ras pănă la patruḑăśiļi — muškarci u žalosti nisu se brijali do četrdesetnice 2. (o koži životinje) odrati ◊ muu rađe pĭaļa đi puork, kă are đi gînd să ńi fakă opinś đin ĭa — čiča dere svinjsku kožu, jer namerava da nam napravi opanke od nje [Por.]  [Vidi]

2203  rađină  radină  редина  rađină (mn. rîăđiń) [akc. rađină] (i. ž.) — (geog.) redina, živa obala; potkop na obali vodotoka; čkalja ◊ rađina sa faśe la maluuluĭ, unđe apa sapă da pomîntu nu sa suduame kî ăl țîn rîdaśińiļi alu ļiamńe kare krĭesk pi lînga apă — redina nastaje na obali reke, gde voda podlokava, ali zemlja ne klizi jer je drži korenje drveća koje raste pored vode ◊ în rađină sa bagă pĭeșći aĭ măĭ marĭ — u redinu se uvlače najkrupnije ribe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2180  ragaz  răgaz  пауза  ragaz (mn. ragazu) [akc. ragaz] (i. s.) — (ret.) a. pauza, odmor, prekid ◊ kum n-o duare gura, kînd puvestîașće atîta făra ragaz — kako je ne bole usta, kada priča toliko bez prekida (Tanda) ◊ fakuĭ kîta ragaz la lukru, să pun śuava-n gură — napravio sam malu pauzu u radu, da stavim nešto u usta (Rudna Glava) b. prilika ◊ am fuost la șîḑîtuare, tuoț puvestîră una-ntruuna, șă nu-m đațîră ragaz să ḑîk șî ĭuo śeva — bio sam na sedeljci, svi su neprekidno pričali i nisu mi dali priliku da i ja nešto kažem ◊ dăm șî miĭe kîta ragaz să ḑîk śe am, kî đ-asară numa tu puvestîășć — daj i meni malo prilike da kažem šta imam, jer od sinoć samo ti pričaš (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4010  raĭ  rai  рај  raĭ (mn. raĭu) (i. s.) — (rel.) raj ◊ raĭu ĭe luok pi lumĭa-ĭa unđe sa duk aĭ muorț, șî unđe traĭesk đi veśiĭe — raj je mesto na onom svetu na koje idu mrtvi, i gde žive večno ◊ în raĭ uomu are numa aĭa ś-a dat đi viĭață sîngur luĭ đi pomană, kînd ĭ-a fuost măĭ frumuos — u raju čovek ima samo ono što je sebi namenjivao za života, kada mu je bilo najlepše ◊ raĭu ĭe un kîmp în padure mare, ku un ļemn mare în mižluok ku umbră gruasă, supt kare izvorĭaḑă ogașăl ku apă rîaśe — raj je proplanak u velikoj šumi, usred koga raste veliko drvо sa debelim hladom, ispod koga izvore potočić sa hladnom vodom ◊ în raĭ sa duśe tot nat kare trĭaśe pista punća raĭuluĭ — u raj ide svako ko pređe preko rajskog brvna ♦ supr. ĭad [Por.]  [Vidi]

5811  rak  rac  рак  rak (mn. raś) (i. m.) — (zool.) rak (Astacus fluviatilis) ◊ raśi traĭesk în apă ku multă pĭatră đi var — rakovi žive u vodi sa dosta krečnjaka ◊ raśi mĭerg înapuoĭ — rakovi se kreću unazad ◊ raku kînd sa fĭarbe, roșașće — rak kad se skuva, pocrveni [Por.]  [Vidi]

4567  rakită  răchită  врба црвена  rakită (mn. rakiț) [akc. rakită] (i. ž.) — (bot.) crvena vrba (Salih purpurea), rakita ◊ rakita ĭe ļemn tufăruos kare krĭașće la luok uđiluos, măĭ đes pi lînga rîurĭ — crvena vrba je žbunasta biljka koja raste na vlažnom mestu, najčešće pored reka ◊ rakita are krĭenź supțîriśe, kare ļesńe sa-nkonvĭaĭe da nu sa frîng — crvena vrba ima tanke grane, koje se lako savijaju a ne lome ◊ đi nuĭaļiļi lu rakită sa-nplećesk kutarițîļî — od pruća crvene vrbe pletu se korpe ♦ sin. salkă [Por.] ∞ salkă  [Vidi]

5126  rakuare  răcoare  свежина  rakuare (i. ž.) — (o klimi) svežina; hladovina ◊ țîńe ușa đeșkisă să vină rakuare đ-afară — drži vrata otvorena da uđe svežina spoljaumbra supt ļemn faśe rakuare bună đi ođińit — senka pod drvetom pravi hladovinu dobru za odmor [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2167  ramńik  coada-șoricelului  хајдучка трава  ramńik (mn. ramńiś) [akc. ramńik] (i. m.) — (bot.) hajdučka trava, hajdučica, kostrijet, ravan, roman, romonika (Achillea millefolium) ◊ la ramńik sa kuļiaźe fluarĭa, șî đin ĭa sa fĭarbe ćiaĭ, kare ĭe bun đi măĭ mulće buaļe — od hajdučke trave bere se cvet, i od njega se kuva čaj, koji je dobar za razne bolesti ◊ đemult ku ramńiku a vinđikat fîrîmaturĭ: taĭatură, lovitură, frîntură, da uoțî șî înpușkatură — nekada su hadjučkom travom zaceljivane rane: posekotinu, povredu, prelom, a hajduci i puščanu ranu ♦ sin. ĭarba-uoilorovčja trava (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

5293  rană  rană  рана  rană (mn. răń, rănu) [akc. rană] (i. ž.) — (med.) rana, ozleda ◊ l-a batut papuku, ĭ-a fakut rănurĭ la piśuor — stezala ga je cipela, napravila mu je rane na nozi ◊ rană viĭe — živa rana ◊ rană la sufļit — rana u duši ◊ rană đeșkisă — otvorena rana ◊ rană vermanuasă — zagađena rana ♦ sin. lovitu [Por.] ∞ rańi  [Vidi]

4933  rang  rangă  ћускија  rang (mn. rangu) [akc. rang] (i. s.) — (tehn.) ćuskija, štangla, poluga ◊ rangi ĭe o șćangă lungă șî supțîre đi oțăl, ku un kîpatîń askuțît đi sapat, șî ku unu tîmpit đi batut ku boruosućuskija je poduža štanga od čelika, sa jednim oštrim krajem za kopanje i jednim tupim u koji se udara maljem ◊ ku rangu măĭ mult sa sapă găurļi adînś đi șćumpĭ điu gard — ćuskijom se najčešće kopaju duboke rupe za stubove za ogradu ♦ sin. șćangă [Por.] ♦ dij. var. arang (Leskovo) [GPek] ♦ dij. sin. surgiĭe (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

5292  rańi  răni  ранити  rańiuo rańesk, ĭel rańiașće) [akc. rańi] (gl. p. ref.) — (med.) raniti, ozlediti ◊ s-a rańit sîngur, numa să nu sa dukă-n rat — sam se ranio, samo da ne ode u rat ♦ var. răńi ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]  [Vidi]

5294  rańit  rănit  рањен  rańitup>1up> (rańită) (mn. rańiț, rańiće) [akc. rańit] (prid.) — (med.) ranjen, ozleđen ◊ dakă a fuost rańit la doă luokurĭ, kumva a skapat ș-a ramas viuiako je bio ranjen na dva mesta, nekako je utekao i ostao živ [Por.] ∞ rańi  [Vidi]

4935  rapag  răpag  нагиб  rapag (mn. rapaźe) [akc. rapag] (i. s.) — nagib, pad ◊ ĭaruga mori nu sa faśe ku rapag mare, numa ku rapag sumĭarńik — vodenična jaruga ne pravi se sa velikim padom, nego sa umerenim [Mlava] ♦ up. rîpaguș ♦ sin. skuok [Por.]  [Vidi]

5629  rariș  răriș  шумарак  rariș (mn. rarișu) [akc. rariș] (i. s.) — šumarak ◊ rariș ĭe luok în padure unđe sînt ļamńiļi rare șî miś — šumarak je mesto u šumi gde je drveće retko i nisko ♦ sin. paduriśe ♦ supr. gustîș [Por.]   [Vidi]

5989  rarunkĭe  rărunche  бубрег  rarunkĭe (mn. rarunkĭ) [akc. rarunkĭe] (i. m.) — (anat.) bubreguomu are duoĭ rarunkĭ — čovek ima dva bubrega ◊ rarunkĭu puorkuluĭ ĭe măĭ dulśe kînd sa friźe pi karbuń — svinjski bubreg je najslađi kad se peče na žaru [Por.]  [Vidi]

5813  ras  ras  обријан  rasup>2up> (rasă) (mn. raș, rasă) (prid.) — 1. obrijan ◊ tuot barbatu kare nu duśe barbă, kînd ĭasă-n lume trăbe să fiĭe ras — svaki muškarac koji ne nosi bradu, kad izlazi u svet treba da bude obrijan 2. (o koži) odran ◊ pĭaļa rasă a fuost înćinsă pi gard sî sa ușće, ama ažunso kîńi ș-a rupto tuată — odrana kože je bila raširena na ogradi da se sušu, ali su je dohvatili psi i svu rastrgli ♦ supr. ńiras [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

5019  raskuoļ  crivală  рачва ?  rasku (mn. raskuaļe) [akc. raskuoļ] (i. s.) — (zast.) račva za krupicu ◊ raskuoļ ĭe o furkă đi ļemn ku tri-patru kuarńe la vîr — račva za krupicu je grana drveta sa tri-četiri roga na vrhu ◊ raskuu a fuost sapat în strungă, da-n furśiļi la vîr a fuost înțapat krușîțu đi sare — račva za krupicu bila jer ukopana u toru, a u raklje na vrhu bila je uglavljena krupica soli ◊ stapîn kare avut stînă măĭ mare, avut în strungă kîći doă-triĭ raskuaļe — domaćin koji je imao veliko stado, imao je u toru dve-tri račve sa krupicom ♦ sin. furkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. źamîńă (Jasikovo) [GPek] ♦ up. krușăț  [Vidi]

4910  raspînćiśe  răspintie  раскршће  raspînćiśe (mn. raspînćă) [akc. raspînćiśe] (i. ž.) — raskršće ◊ raspînćiśe ĭe luok unđe sa đisparće drumuraskršće je mesto gde se razdvaja put [Por.] ♦ dij. var. răskruče [Kmp.] ∞ drum  [Vidi]

1788  rastău  răsteu  палица  rastău (mn. rastîaĭe) [akc. rastău] (i. s.) — palica, drveni ili metalni štap kojim se zatvara jaram prilikom prezanja grla ♦ var. rastîău ◊ rastău đimult a fuost fakut đin bît đi ļiemn — palica je nekada bila izrađena od drvenog štapa ◊ la źug ĭastă duauă rastîaĭe, la tuata parća kîći ununa jarmu ima dve palice, sa svake strane po jedna [Por.] ♦ dij. var. răsťiu [Kmp.] ∞ źug  [Vidi]

6348  rastuakă  răstoacă  растока  rastu<u>au>kă (mn. rasta<u>uu>ăśe) (i. ž.) — (hidr.) rastoka, rastočje; rukavac ◊ rastu<u>au>ka ĭe lu<u>ou>k <u>uu>nđe <u>au>pa kurgatu<u>au>rĭe sa-np<u>au>rće în doă — rastoka je mesto gde se tekuća voda račva u dva toka ◊ luok <u>uu>nđe ĭ<u>au>zu mu<u>ou>ri sa đisp<u>au>rće đi og<u>au>š, sa kĭ<u>au>mă rastu<u>au>kă — mesto gde se vodenični jaz odvaja od potoka, zove se rastoka ◊ (mag.) la rastu<u>au>kă sa l<u>au>bdă momu<u>au>ćiļi lu đesk<uu>nćik đi-ntors<u>uu>ră, kî sî sa đisp<u>au>rtă trîmisat<u>uu>rļi đi uom kum sa đisp<u>au>rće rastu<u>au>ka đi m<u>au>tka <u>au>pi, șă sî sa d<u>uu>kă r<uu>u pi <u>au>pă — na rastoci se bacaju vradžbine protiv napratnice, da bi se bačene čini odvojile od čoveka kao što se rukavac odvaja od matice, i da zlo odu niz vodu [Por.] ∞ răstośi  [Vidi]

2371  raśială  răceală  хладноћа  raśială (mn. raśielu) [akc. raśială] (i. ž.) — 1. (tehn.) a. hladnoća ◊ s-a pus mare raśială, vrĭamĭe ĭe să faśem fuokunastupila je velika hladnoća, vreme je da naložimo vatru b. promaja ◊ înkiđeț ușa, kî traźe raśială đi afară — zatvorite vrata, jer vuče promaja spolja 2. (med.) prehlada ◊ s-a pus raśiala pi ĭa, ș-akuma numa stranută — uhvatila je prehlada, pa sada samo kija 3. (izob.) (nutr.) jelo od hladnog kačamka ◊ raśiala ĭe un fĭeļ đi mînkare đi bătrîńață: zdrumiś koļiașa rîaśe-n apă kaldă, o sparź ș-o mĭastîś ku ļingura, puń sare șî oțăt, ș-o manînś — „rašiala” je vrsta starinskog jela: zdrobiš hladan kačamak u toplu vodu, razbiješ ga i promešaš kašikom, dodaš so i sirće, i jedeš [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2529  raśiao  răcilă  рачило  raśiao (mn. raśiaļe) [akc. raśiao] (i. ž.) — račilo, mamac za rakove ◊ raśiao ĭe momĭală đe prins raśi — račilo je mamac za hvatanje rakova ◊ raśiao ĭe un bît lu kare-ĭ un kapatîĭ învăluit ku lîna, da-n ĭe sînt bagaće rîme; baź bîto-la în apă ku raś, ĭeĭ vin la rîme șî sa-nkîlśesk în lînă — račilo je štap čiji je jedan kraj uvijen u vunu, a u nju su stavljene gliste; nabiješ taj štap u vodu sa rakovima, oni dođu na gliste, i upetljaju se u vunu [Buf.] ∞ rak  [Vidi]

2372  raśit  răcit  хладан  raśit (raśită) (mn. raśiț, raśiće) [akc. raśit] (prid.) — 1. (tehn.) hladan; ohlađen ◊ fĭer raśit nu puoț să baț ku śokanuhladno gvože ne možeš da kuješ ◊ ńima nu șćiĭe đi kînd muu ḑaśe în pat muort, raśit, înțîpeńit — niko ne zna od kada starac leži u krevetu mrtav, hladan, ukočen 2. (med.) prehlađen ◊ nu ma duk la lukru, kî mis đi ĭer tare raśit — ne idem na posao jer sam od juče jako prehlađen [Por.] ∞ rîaśe   [Vidi]

6240  ratunźe  rătunde  подшишати  ratunźeuo ratung, ĭel ratunźe) [akc. ratunźe] (gl. p. ref.) — podšišatiumu sa ratunźe kînd numa skurtă păru, da no-l tunźe đi tuot — čovek se podšišuje samo kad skraćuje kosu, a ne šiša je sasvim [Por.] ∞ tunźe  [Vidi]

6262  razbăl  răzbel  рат  razbăl (mn. razbălu) [akc. razbăl] (i. s.) — (izob.) rat, ustanak ◊ ńișći Rumîń a fuźit đin Arđal đi vrun razbăl ku unguri — neki Vlasi izbeglo su iz Erdelja zbog nekog rata sa Mađarima [Por.]  [Vidi]

4462  razbi  răzbi  савладати  razbiuo razbĭesk, ĭel razbĭașće) [akc. razbi] (gl. p. ref.) — savladati, ovladati; probiti ◊ n-a mînkat ńimika triĭ-patru ḑîļe, kînd l-a razbit fuamĭa a veńit la mumî-sa ka mîța udă — nije jeo ništa tri-četiri dana, lad ga je savladala glad došao je majci kao pokisla mačka ◊ a pļekat înbrakat ușuor, ma pi drum s-a skimbat vramĭa, șî kînd la razbit źeru, s-a-ntuors la kasă ḑînḑaind — krenuo je lagano obučen, na putu se promenilo vreme, i kad ga je mraz savladao, vratio se kući cvokoćući ◊ l-a razbit vîntu pănă la uos — probio ga je vetar do kostiju [Por.]   [Vidi]

4489  razbik  răzbici  арбија  razbik (mn. razbiś) [akc. razbik] (i. m.) — (tehn.) arbija ◊ razbik ĭe bît đi kuorn uskat ku kare s-a fakut țăvi đi suok đi razbuoĭ, a pokńit kopiĭi ku priskopala, da đimult ku ĭa s-a unplut pușćiļi ku prauarbija je štap od suvog drena kojim se probijala cev od zove za razboj, kojim su deca pucala iz zovine pucaljke, a nekad su se njome puške nabijale barutom ◊ razbiku đi priskopală avut un umăruș kare nu ĭ-a dat să skîape îń țaua priskopĭeļi — pucaljkina arbija imala je jedan graničnik koji joj nije dao da upadne u cev pucaljke ♦ sin. verźauă [Por.] ∞ razbi  [Vidi]

4463  razbiśi  răzbici  пробушити  razbiśiuo razbiśesk, ĭel razbiśașće) [akc. razbiśi] — 1. probušiti, prosvrdlati ◊ kînd îngăurĭ blana șă trĭeś ku sfrĭađiru pin ĭa, ḑîś k-aĭ razbiśito — kad bušiš dasku i prođeš svrdlom kroz nju, kažeš da si je probušio ◊ s-a rîs lumĭa đemult đi ńișći fĭaće marĭ kă tuaće a fuost razbiśiće în vramĭa đi mîritat — smejali se ljudi nekada nekim devojkama da su sve bile „probušene” u vreme udaje 2. nabijati, puniti pušku ◊ la pușkă ku krĭamińe, țaua pușći s-a razbiśit ku razbikukod puške kremenjače puščana cev nabijala se arbijom [Por.] ∞ razbi  [Vidi]

6334  razbuna  răzbuna  осветити се  razb<u>uu>naup>2up> (ĭuo razb<u>uu>n, ĭel razb<u>uu>nă) (gl. p. ref.) — (ret.) osvetiti se ◊ pe ađeturĭ đe bătrîńață, uomu are đirĭept sî sa razbună lu ăla kare ĭ-a fakut vrun rău mare, da la aĭ marĭ nu ļi sa pasă, or țîn parća ku ăla ś-a fakut răuprema starim običajima, čovek ima pravo da se osveti onom ko mu je naneo neko veliko zlo, ako vlast za to ne mari, ili tome zločincu drži stranu [Por.]   [Vidi]

2424  razbuoĭ  război  разбој  razbu (mn. razbuaĭe) [akc. razbuoĭ] (i. s.) — (tehn.) razboj 1. sprava za tkanje ◊ în razbuoĭ muĭerļi vrodată a țasut gata tuot śe-n kasă a trîbuit đi înbrîkamînt șî astrukamînt — u razboju su žene nekada tkale gotovo sve što je u kući trebalo za odevanje i pokrivanje ♦ sin. arźa [Por.] ♦ dij. sin. kalu (Laznica) [Hom.], (Stamnica)[Mlava] 2. ram za potkivanje goveda ◊ razbuu dă potkovit vaśiļi șî buoĭi l-ar fakut kovaśi în avļiĭe prîngă kovaśiĭe — razboj za potkivanje krava i volova pravili su kovači u dvorištu pored kovačnice (Kobilje) [Stig] ♦ dij. sin. raćkă (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3594  razna  razna  обашка  razna [akc. razna] (pril.) — obaška, odelito, odvojeno ◊ a veńit ku nuoĭ la źuok, ama śuava s-a-nbufnat, șî tuata vrĭamĭa stă đi razna — došao je sa nama na igranku, ali se nešto nadurio i sve vreme stoji obaška ◊ în strungă, kapriļi trăbe să fiĭe đ-a razna, kă bat uoĭļi kînd ļi sa labîdă fîn — u toru, koze treba da budu obaška, jer biju ovce kad im se baca seno [Por.]   [Vidi]

3593  razńi  răzni  одвојити  razńiuo razńesk, ĭel razńașće) [akc. razńi] (gl. p. ref.) — odvojiti (se), razdvojiti (se), odeliti (se) ◊ s-a luvat la bataĭe întra tuoț, da ńima n-a kućeḑat să-ĭ razńaskă — tukli se pred svima, a niko nije smeo da ih razdvoji ◊ a veńit vrĭamĭa sî sa spargă baśiĭa, trîabe a razńi uoiļi đi tot nat să ĭa kîrdu luĭ — došlo je vreme da se rasturi bačija, treba odvojiti ovce da svako uzme svoje stado [Por.] ∞ razna  [Vidi]

3595  razńit  răznit  одвојен  razńit (razńită) (mn. razńiț, razńiće) [akc. razńit] (prid.) — odvojen, odeljen ◊ s-a dus la munće, să mîńe uoĭļi, razńiće đin stîna a baśiĭi — otišao je u planinu, da dotera ovce, odvojene iz bačijske smeše ◊ stă trist în kuot, razńit đi tuoț — stoji tužan u ćošku, odvojen od svih [Por.] ∞ razna  [Vidi]

6009  răbiźi  rebegi  смрзнути се  răbiźiuo ma răbiźĭesk, ĭel sa răbiźĭașće) [akc. răbiźi] (gl. p. ref.) — smrznuti se ◊ atîta źer a fuost đi uomu s-a răbiźit păn’ la uos — toliki mraz je bio da se čovek smrznuo do kosti ♦ sin. îngeța [Por.]  [Vidi]

6011  răbiźit  rebegit  смрзнут  răbiźit (răbiźită) (mn. răbiźiț, răbiźiće) [akc. răbiźit] (prid.) — smrznut ◊ mult s-a nîkažît, ud șă răbiźit, să aprindă fuok în borđiĭu rîaśe, fara ļiamńe uskaće — mnogo se mučio, mokar i promrzo, da upali vatru u hladnoj sibarr, bez suvih drva ♦ sin. îngețat [Por.] ∞ răbiźi   [Vidi]

6201  rămîńa  rămânea  остати  rămîńauo ramîn, ĭel ramîńe) [akc. rămîńa] (gl.) — ostati ◊ puaće ńima nu va rămîńa în saćiļi nuaștre, dakă sa va duśa tuoț în țărîļi strińe — možda niko neće ostati u našim selima, ako budu svi otišli u strane države ◊ (izr.) a ramas sîngur ka kukuostao je sam samcit ♦ sin. uđi [Por.]  [Vidi]

6085  răsturnat  răsturnat  претурен  răsturnat (răsturnată) (mn. răsturnaț, răsturnaće) [akc. răsturnat] (prid.) — preturen, prevrnut ◊ a răsturnat karu pļin đi duļeț pi o pođină, șî nu la măĭ skuos: stă ș-akuma akoluo răsturnat, ku ruoțîļi în sus — preturio je kola puna duleka na jednoj padini, i nije ih još izvadio: i sada stoje tamo prevrnuta, sa točkovima uvis [Por.] ∞ răsturna  [Vidi]

2222  răsuk  răsuc  пресук  răsuk (mn. răsuku) [akc. răsuk] (i. s.) — (tehn.) presuk, prevrtalo, vreteno za upredanje ◊ răsuk ĭe fus ku krļig la vîr, și ku o ruată đi ļiemn apruape đi vîr — presuk je vreteno sa kukom na vrhu i drvenim točkom pri vrhu ◊ ku răsuku s-a răsuśit firîļi, kînd a trăbuit sî s-a-npļećiaskă śuava măĭ gruos, kum ĭe đempiru đi ĭarnă — sa presukom su se upredale niti kada je trebalo isplesti nešto deblje, kao što je zimski džemper ♦ sin. rususuk ◊ în Tanda krļigu lu răsuk l-a kĭemat popik — u Tandi su kuku na vrhu presuka zvali „popik” [Por.] ∞ răsuśi  [Vidi]

4757  răsuna  răsuna  одјекивати  răsunauo rasun, ĭel rasu) [akc. răsuna] (gl. p.) — odjekivati, odzvanjati ◊ a tunat într-o pĭeșćiră șî sa zbĭară ka magarĭu, să audă kum rasună pĭeșćira — ušao u jednu pećinu i dernja se kao magarac, da čuje kako pećina odjekuje ♦ sin. orna [Por.] ∞ suna  [Vidi]

4210  răsuśi  răsuci  упрести  răsuśiuo răsuśesk, ĭel răsuśașće) [akc. răsuśi] (gl. p. ref.) — upresti, ispresti od više niti jednu; sukati, obrtati, saviti ◊ muu șîađe la kamin, tutuńașće, șî kînd-șî-kînd, răsuśașće mustîațîļi — čiča sedi kraj kamina, puši, i kat-kad suče brkove ◊ baba răsuśașće doă fire, îndoĭașće, đin doă fire faśe unubaba upreda dva konca, udvostručuje, od dva konca pravi jedan ◊ kînd ĭ-a tras o palmă, ĭel, saraku, đe triĭ uorĭ s-a răsuśit în luok — kad mu je opalio šamar, on se, siroma, tri puta okrenuo u mestu ◊ žîndarĭu l-a prins, ĭ-a răsuśit mîńiļi la șîaļe, șî ĭ-a pus fĭarîļi — žandar ga je uhvatio, savio mu ruke na leđa, i stavio mu lisice ♦ / ră + suśi < ĭară suśi ♦ up. suśi ♦ var. rîsuśi [Por.] ∞ suśi  [Vidi]

4211  răsuśit  răsucit  упреден  răsuśit (răsuśită) (mn. răsuśiț, răsuśiće) [akc. răsuśit] (prid.) — upreden, uvijen, uvrnut, usukan ◊ s-a dus muu la babă ku mustîațîļi răsuśiće, ka kokuu ku kuada rîđikată — otišao čiča kod babe sa usukanim brkovima, kao petao sa dignutim repomup. suśit [Por.] ∞ suśi  [Vidi]

3851  rău  rău  лош  uup>1up> (rîa) (mn. răĭ, rîaļe) [akc. rău] (prid.) — loš, zao, opasanuomo-la ĭe rău, da fiśuorî-su șî măĭ răutaj čovek je loš, a brat mu je još lošiji ◊ turśi a fuost uamiń răĭ — Turci su bili zli ljudi ◊ drumu pista śuakă ĭe tare răuput preko brda je jako loš ◊ are kîńe răuima opasnog psa ◊ rău traĭ avut ku uomu đintîń — loš život je imala sa prvim mužem ◊ rîa ursă avut — zlu sudbinu je imao ◊ (med.) buala rîa — zla boljka, padavica, epilepsija [Por.]  [Vidi]

3852  rău  rău  зло  uup>2up> (mn. rîaļe) [akc. rău] (i. s.) — zlo, nesreća, zverstvo ◊ mare rău a dat pista ĭel — veliko zlo mu se desilo ◊ razbălu ĭe măĭ mare rău kare puaće să fiĭe pi lume — rat je najveće zlo koje može da bude na svetu ◊ bugari la nuoĭ a fakut mare rîaļe đi vrĭamĭa đi rato-l đin tîń — Bugari su kod nas učinili velika zverstva za vreme Prvog svetskog rata ♦ var. răotaće ♦ supr. bińe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5576  reklă  reclă  џемпер  reklă (mn. rekļe) [akc. reklă] (i. ž.) — džemper ◊ rekla ĭeste țoala ku mîńeś kare să împļećeșće đin lînă, šî să poartă kând ĭe frig — džemper je odeća sa rukavima koja se plete od vune, i nosi se kad je hladno ◊ sînt doă feluri đe rekļe, una ĭe la bumbi şî să înkeptură înăinće, şî alta ĭe ku gură šî să îmbrakă pistă kap — ima dve vrste džempera, jedna sa dugmetima i zakopčava se spreda, a druga sa otvorom i navlači se preko glave [Pad.]  [Vidi]

4040  rîapiđe  repede  брзо  rîapiđe [akc. rîapiđe] (pril.) — brzo, hitro, žurno ◊ ĭ-a spus sî mĭargă rîapiđe, da ĭel sa traźe ka śĭața — rekli su mu da ide brzo, a on se vuče kao maglaunu mĭarźe rîapiđe, da altu șî măĭ rîapiđe đikît ĭel — jedan ide bzo, a drugi ide brže od njega ♦ sin. ĭuta [Por.] ∞ rîpeḑî  [Vidi]

5601  rîgîi  râgăi  подригивати  rîgîiuo rîgîĭ, ĭel rîgîĭe) [akc. rîgîi](gl.) — (med.) podrigivatiuomu rîgîĭe măĭ đes dupa vro mînkare, kare-ĭ înflă burtă — čovek podriguje najčešće posle nekog jela, koje mu nadima stomak [Por.]  [Vidi]

3034  rîkabuș  răcăbuș  клизалиште  rîkabuș (mn. rîkabușă) [akc. rîkabuș] (i. s.) — klizalište; brazda; trag na nizbrdici iza nečega što se vuče po zemlji ◊ rîkabușu ĭe luok unđe kopiĭi ĭarna sa kară ku saĭna — klizalište je mesto gde se deca zimi sankaju ♦ ◊ rîkabuș ĭe dîră în pomînt kare ramîńe dupa śeva śe sa traźe pi pađină-n vaļe — „rikabuš” je brazda u zemlji koja ostaje iza nečega što se vuče nizbrdo ♦ var. rîpaguș (Tanda) ♦ sin. kîrauș [Por.]  [Vidi]

3495  rîkai  râcâi  чепркати  rîkaiuo rîkîĭ, ĭel rîkîĭ) [akc. rîkai] (gl. p.) — (onom.) a. (o živini i pticama) čeprkati, kopkati, grepsti tlo da se što iskopa ◊ gaińiļi rîkîĭe ku gĭarîļi pin građină, maĭka kată rîme — kokoške čeprkaju kandžama po bašti, valjda traže gliste b. (o čoveku) površno kopati ◊ n-a putut altfĭeļ, numa s-a pus să rîkîĭe ku mîń-ļi guaļe pomîntarĭu đi pi lînga rîdaśină, șî kumva do skoasă buĭađa întrĭagă đin pomînt — nije mogao drugačije, nego je počeo da čeprka golim rukama zemljište oko korena, i nekako je uspeo da izvuče celu biljku iz zemlje ◊ nu ći plaćiașće să rîkîĭ ka pasîrĭa, numa să rađiś krampu ku tuota pućarĭa, șî să-l înțăpĭ în pomînt pănă-n dîržală — ne plaća te da čeprkaš ko ptica, nego da zamehneš krampom iz sve snage, i zabiješ ga u zemlju do držalja ♦ sin. rîmuĭa [Por.]  [Vidi]

4979  rîkańală  răcăneală ?  крекетање  rîkańală (mn. rîkańelu) [akc. rîkańală] (i. ž.) — (onom.) kreketanje ◊ frumos ĭe să aĭ kasă lînga rîu, ama nuapća rîkańala bruoșćilor țîńe una-ntruuna, pă-ț vińe să noroḑășć — lepo je imati kuću kraj reke, ali noću žablje kreketanje traje neprekidno, pa ti dođe da poludiš [Por.] ∞ rîkańi  [Vidi]

5125  rîkorĭală  răcoreală  освежење  rîkorĭală (mn. rîkorĭaļe) [akc. rîkorĭală] (i. ž.) — (o klimi) osveženje; zahlađenje ◊ kum s-a bagat suariļi dupa nuvîr, điluok sa sîmțît rîkorĭala — čim je sunce zašlo za oblak, odmah se osetilo osveženjeup. rakuare [Por.] ∞ rîaśe   [Vidi]

5355  rîmă  râmă  глиста  rîmă (mn. rîmĭe) [akc. rîmă] (i. ž.) — glista (Lumbricus terrestris) ◊ rîmiļi sa fak în pomînt apuos, da đin pomînt ĭasă dupa pluaĭe — gliste nastaju u vlažnoj zemlji, a iz zemlje izlaze posle kiše [Por.] ∞ rîmuĭa  [Vidi]

4043  rînd  rând  ред  rînd (mn. rîndu) [akc. rînd] (i. s.) — 1. red, niz ◊ a batut klopîtu, șî tuoț șkolari a statut în rînd — lupalo je zvono i svi đaci su stali u red ◊ mĭarźe tuot pi rînd — ide sve po redu ◊ la urmă șî ĭel a doaźuns la rînd — na kraju je i on konačno došao na red 2. sređenost, uređenost; sklad ◊ la iĭ în kasă nuĭe ńiś un rînd — u njihovoj kući nema nikakvog reda ◊ muĭarĭa fara rînd — neuredna žena 3. menstruacija ◊ a kîpatat rîndu muĭerĭesk, nuĭe înkarkată — dobila je menstruaciju, nije trudna 3. (u izr.) ovaj put, ovom prilikom ◊ đi rîndo-sta a skapat, đ-altadată nuovoga puta je utekao, drugi put neće ♦ sin. șuk [Por.]  [Vidi]

4046  rîndaș  rândaș  помељар  rîndaș (mn. rîndaș) [akc. rîndaș] (i. m.) — pomeljar, redaš ◊ rîndaș ĭe uom kare are rînd la muară, șî maśină kînd vińe rîndu luĭ — pomeljar je čovek koji ima udeo u vodenici, i melje kad dođe njegov red ◊ rîndaș are rînd la muară kă aźutat kînd ĭa s-a fakut, or a kumparat rîndu đi la alt rîndaș — pomeljar ima red na vodenici jer je pomagao pri njenoj izgradnji, ili je red kupio od drugog pomeljara [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

4044  rîndui  rândui  уређивати  rînduiuo rînduĭ, ĭel rînduĭe) [akc. rîndui] (gl. p. ref.) — uređivati, sređivati; praviti red; raspoređivati; upravljati ◊ l-a pus să fiĭe fruntaș, ama ĭel n-a șćut să rînduĭe lumĭa, șî l-a skimbat — postavili ga za čelnika, ali on nije znao da upravlja ljudima, pa su ga smenili ◊ are mare lukru, trăbuĭe să rînduĭe kasa đi nuntă — ima veliki posao, treba da sređuje kuću za svadbu [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

4047  rînduit  rânduit  уређен  rînduit (rînduită) (mn. rîndu, rînduiće) [akc. rînduit] (prid.) — uređen, sređen; doteran ◊ koļibiļi alu rumîń pi munće nu sînt rînduiće ka kășîļi đin sat — vlaške kolibe na planini nisu uređene kao kuće u selu ◊ tuată fata mare la visaļiĭe trăbe sî ĭasă rînduită frumuos — svaka devojka na veselje treba izađe lepo doterana ♦ sin. sîruit, rostît ♦ supr. ńirînduit [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

4053  rînduĭală  rânduială  уређивање  rînduĭală (mn. rînduĭelu) [akc. rînduĭală] (i. ž.) — uređivanje, sređivanje, dovođenje u red ◊ rînduĭală ĭe kînd sa faśe rînd la śuava — uređivanje je kad se pravi red u nečemu ◊ tuot ĭe pîrasît, mare rînduĭală trăbe dakă va vrĭa sî sa-ntuarkă înapuoĭ — sve je zapušteno, veliko sređivanje treba ako budu želeli da se vrate ♦ sin. sîruĭală [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

2020  rînḑă  rânză  сириште  rînḑă (mn. rînḑ) [akc. rînḑă] (i. ž.) — (anat.) 1. (kod životinja) sirište, četvrti odeljak želuca kod preživara ◊ rînḑă đi la mńel, purśel, uaĭe or puork sa ĭa șî sa umpļe ku skorușă, karbuńe viu, sare, porîmbĭe, glogińe ńagre șî ku fańină đi kukuruḑ, șî ku ĭa sa înkĭagă lapćiļi — sirište od jagnjeta, praseta, ovce ili svinje uzima se i puni oskorušom, žarom, solju, trnjinom, glogom i kukuruznim brašnom, i time se siri mleko ◊ ĭastă lume kare la rînḑă sprimită đi-nkĭegat iĭ ḑîk rînḑuok — ima ljudi koji sirište spremno za sirenje mleka, zovu sirilo 2. (kod ljudi) a. želudac (?) b. dvanaestopalačno crevo ◊ rînḑa la uom ĭe la burik, șî kînd sa skutură, rînḑa-ĭ fuźe șî muara sî sa dukă la babe s-o tragă la luok; đ-aĭa buală măĭ đes a pațît muĭeriļi — želudac kod čoveka je na pupku, i kad se čovek potrese, želudac se pomeri i čovek mora da ide kod baba da ga masažom vrate na mesto; od toga su najčešće patile žene ♦ (augm.) rînḑuokup. tîrban [Por.]   [Vidi]

2022  rînḑuok  rânzoc  сириште  rînḑuok (mn. rînḑu) [akc. rînḑuok] (i. m.) — 1. (augm.) uvećano ili natečeno sirište kod životinja preživara, ili želudac kod čoveka ◊ rînḑuok ĭe rînḑă mare, înflată, or bolnauă — „rndzok” je veliko sirište (želudac), natečeno ili bolesno 2. (pej.) naduvenko, prgavko, ljutko ◊ la Trailă lumĭa-ĭ ḑîśe „Rînḑuok” kî ĭe-ntuot đe una umflat șî mîńiuos, da lumĭa krĭađe kî ĭe-n așa uamiń rînḑa bolnauă, înflată, șî đ-aĭa sînt iĭ așa fakuț — Traila zovemo „Rndzok” („Želudac”) zatošto je stalno naduven i ljutit, a svet veruje da je kod takvih ljudi „želudac” bolestan, naduvan, pa su zato oni takvi [Por.] ∞ rînḑă  [Vidi]

4045  rînđi  rândi  ређати  rînđiuo rînđesk, ĭel rînđașće) [akc. rînđi] (gl. p. ref.) — ređati, slagati redom ◊ sa rînđașće śeva kînd sa puńe-n rînd unu dupa altu, or unu pi altuređa se nešto kad se stavlja redom jedno za drugim, ili jedno na drugo ◊ ļamńiļi supt șupă nu sînt rînđiće kalumĭa — drva pod šupom nisu dobro složena [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

5616  rînkaś  râncaci  јаловац ?  rînkaś (mn.) [akc. rînkaś] (prid.) — (med.) jalovac, samo sa jednim testisom ◊ rînkaś ĭe bou or berbĭek ku un kuoĭ — jalovac je vo ili ovan samo sa jednim testisom [Por.]  [Vidi]

6336  rînkeḑa  râncheza  њиштати  rînkeḑauo rînkeḑ, ĭel rînkĭaḑă) [akc. rînkeḑa](gl.) — (onom.) (za konja) njištati ◊ kalu șî ĭapa sînt žuavińe kare rînkĭaḑă — konj i kobila su životinje koje njište ◊ kalu rînkĭaḑă kînd ĭe tare zburdat — konj njišti kad je jako uzbudjen ◊ kalu fîrkuańe kîn ĭe spumîntat — konj frkće kad je uplašen [Por.]  [Vidi]

2023  rînsă  rânsă  реса  rînsă (mn. rînsă) [akc. rînsă] (i. ž.) — (bot.) resa, duguljasta, obično viseća cvast nekih biljaka, maca (lat. amentum) ◊ rînsa ĭe un fĭeļ đi fluare kare slubuađe nuku, salka, alunu or mastakuresa je jedna vrsta cveta koji pušta orah, vrba, leska ili breza [Por.]  [Vidi]

3241  rîńe  râie  шуга  rîńe (mn. rîńe) [akc. rîńe] (i. ž.) — (med.) šuga (Scabies) ◊ rîńe ĭe buală đi kare pi uom ăl manînkă pĭaļa — šuga je bolest od koje čoveka svrbi kožauomu ku rîńe sa skarpină ka naruodu, ama pĭaļa șî măĭ rău ăl manînkă — čovek sa šugom češe se ko lud, ali ga koža još više svrbi ♦ var. rîĭeup. rîp [Por.]  [Vidi]

3242  rîńuos  râios  шугав  rîńuos (rîńuasă) (mn. rîńu, rîńuosă) [akc. rîńuos] (prid.) — (med.) šugavuomu ĭe rîńuos kînd are rîńe — čovek je šugav kad ima šugu [Por.] ∞ rîńe  [Vidi]

5772  rîp  râp  прљавштина  rîp (mn. rîpu) (i. s.) — 1. prljavština ◊ kopiĭi luor sînt pļiń đi rîp, parke traĭesk în borđiĭ — njihova deca su puna prljavštine, kao da žive u zemunici 2. (med.) kraste ◊ n-a spalat rîpu đi pi pĭaļe pănă nu s-a fakut zgaĭbe — nije prao prljavštinu sa kože dok se nisu stvorile krasteup. rîńe [Por.]  [Vidi]

4039  rîpeḑînă  repezină  брзак  rîpeḑînă (mn. rîpeḑîń) [akc. rîpeḑînă] (i. ž.) — brzak, ubrzan tok reke ◊ la rîpeḑîń ĭe apa skundă — na brzacima je voda plitka ◊ la rîpeḑînă trĭeś rîu kînd ĭe apa mikă — kod brzaka pređeš reku kad je vodostaj nizak ◊ la rîpeḑînă s-a prins pĭeșći ku ļasa — na brzaku se hvatala riba pomoću lesa [Por.] ∞ rîpeḑî  [Vidi]

5773  rîpuos  râpos  прљав  rîpuos (rîpuasă) (mn. rîpu, rîpuasă) [akc. rîpuos] (prid.) — 1. prljav ◊ a dubarît đi la uoĭ đin munće tuot rîpuos — sišao je od ovaca sa planine sav prljav 2. (med.) krastav ◊ pĭaļa luĭ ĭe tuată ripuasă kî mult s-a skîrpinat đi rîńe — njegova koža je sva krastava jer se mnogho češao zbog šugeup. rîńuos 3. (geog.) urvinast ◊ stramuu a kuprins moșîĭe rîpuasă, numa rîpă guală l-înga rîpă — predak je zauzeo urvinasto zemljište, samo gola urvina do urvine [Por.] ∞ rîp  [Vidi]

5210  rîs  râs  смех  rîs (mn. rîsu) [akc. rîs] (i. s.) — smeh ◊ kînd ma vaḑu, iĭ i skapă rîsukad me je videla, ote joj se osmeh ◊ (u izr.) đi rîs — smešan ◊ ĭel puvestîașće, da lumĭa muare đi rîs — on priča, a ljudi umiru od smeha ◊ (izr.) Iĭ vĭeḑ rîsu! — Biće ismejan! (Pući će bruka, i svi će mu se smejati.) [Por.]  [Vidi]

6237  rîs  râs  рис  rîsup>2up> (mn. rîș) (i. m.) — ris (Lynx lynx) ◊ rîsu ĭe žuavină sîrbaćikă, śeva măĭ mare dă kît mîțuris je divlja životinja, nešto veća od mačke ◊ rîsu traĭașće numa unđe ĭe padurĭa kurată — ris živi samo tamo gde je priroda čista [Bran.]  [Vidi]

2517  rîșkiĭa  rășchia  намотавати  rîșkiĭauo rîșkiĭ, ĭel rîșkiĭe) [akc. rîșkiĭa] (gl. p. ref.) — 1. namotavati pređu na motovilo ◊ sa rîșkiĭe tuorsu đi pi fus or đi pi gĭem pi rîșkituorĭ, đi sî sa fakă moutke — namotava se rpeđa sa vretena ili klubeta na motovilo, da bi se napravila kanura 2. (onom.) škripati ◊ iĭ rîșkiĭe opinśiļi pănă mĭarźe pi drum, kă đi ļiańe nu rađikă piśuariļi, numa ļi traźe pi pomînt — škripe mu opanke dok hoda drumom, jer od lenjosti ne diže noge, nego ih vuče po zemlji ◊ rîșkiĭe ku ļingura pi ćipsîĭe, o kurîță đi kańală kare sa prins pi fund — škripi kašikom po tepsiji, čisti je od masnoće koja se uhvatila na dnu (Tanda) ♦ var. rășkiĭa [Por.]  [Vidi]

3204  rîu  râu  река  u (mn. u) [akc. rîu] (i. s.) — 1. (vodotok) reka ◊ rîu ĭe apă mare kurgatuarĭe kare mĭarźe pi vaļe, adunînd ogașăļi śe sa skurg đi pi śuoś șî đi pi munț — reka je veći vodotok koji teče dolinom, skupljajući potoke što se slivaju sa brda i sa planina ◊ rîu sakă numa kînd ĭe sîaśită mare, șî aĭa numa akolo unđe ĭe apa măĭ skundă — reka presuši samo kad je velika suša, i to samo tamo gde je voda najplića 2. (ukras na haljetku) prugasti vez ◊ kimĭeșîļi șî omeńeșć șî muĭerĭeșć, a fuost înpuĭaće kuurĭ — košulje i muške i ženske bile su ukrašene prugastim vezom ♦ (demin.) uļețup. ogaș, parău [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6161  rîză  râză  крпче  rîză (mn. rîz) [akc. rîză] (i. ž.) — (o tkanini) krpče, dronjak; rita ◊ rîză ĭe un parśel đi kîrpă, tuot rupt — krpče je parče tkanine, sav pocepan ◊ śe guod sî sa lukre ku rîza, dupa śe ĭe lukru gata, ĭa măĭ đes sa labîdă — šta god da se radi sa krpčetom, kad se posao svrši, krpče se baca [Por.]  [Vidi]

2518  rîșkituorĭ  rășchitor  рашак  rîșkituorĭ (mn. rîșkituare) [akc. rîșkituorĭ] (i. s.) — (tehn.) rašak, motovilo ◊ rîșkituorĭu ĭe un bît lungaćik, ku źamînă la un kîpatîń, da ku o blanuța kare o kĭamă „kuarńiļi”, la alalt — rašak je jedan poduži štap, sa rakljom na jednom kraju, i daščicom koja se zove „rogovi”, na drugom ◊ la rîșkituorĭol mare s-a șćut masura: a fuost ḑîaśe pălmĭ đi lung — za veliki rašak znala se mera: bio je deset dlanova dugačak ◊ pi rîșkituorĭ sa rîșkiĭe muotkiļi đi țasut la razbuoĭ — na rašku se namotavaju kanure za tkanje na razboju ♦ var. rășkituorĭup. frîmbĭe, muotkă [Por.] ∞ rîșkiĭa  [Vidi]

5495  rofit  rofit  ровит  rofit (rofită) (mn. rofiț, rofiće) [akc. rofit] (prid.) — (nutr.) rovit, nedopečen, nedokuvan ◊ ḑamă rofită — nedokuvana čorbauou rofit — rovito jaje ♦ sin. ńidokuopt, ńidofript [Por.]  [Vidi]

5631  roĭbă  roibă  броћ  roĭbă (mn. roĭbe) [akc. roĭbă] (i. ž.) — (bot.) broć (Rubia tinctorum) ◊ roĭbă ĭe buĭađe ku kare s-a fîrbuit uauļi la Pașć — broć je biljka kojom su se farbala jaja za uskrsuauļi la Pașć s-a fîrbuit ku rîdaśina roĭbi kare s-a fĭert în apă, în kare s-a pus șă kîta ćipsă, sî sa ļipĭaskă farba măĭ bun đi uoj — jaja su se na uskrs farbala korenom broća koji se kuvao u vodi, u koju se stavljalo i malo i stipse da bi se boja bolje lepila za jaje ◊ đin roĭbă fĭartă s-a kîpatat farbă rîgovană — iz broća se dobijala boja jorgovana [GPek] ♦ dij. var. ruoĭbă [Por.]  [Vidi]

6229  ronțai  ronțăi  хрскати  ronțaiuo ronțîĭ, ĭel ronțîĭe) [akc. ronțai] (gl.) — hrskati ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare nu kă sînt dulś, numa kînd iĭ baź în gură iĭ ruonțîĭe șî sa topĭesk — ima jedna vrsta kolača koji ne samo da su slatki, nego kad ih staviš u usta, oni hrskaju i tope se [Por.] ∞ ruonț  [Vidi]

2092  ropan  ropan  подбел велики  ropan (mn. ropań) [akc. ropan] (i. m.) — (bot.) podbel veliki, repuh, repuv (Tussilago farfara) ◊ ropanu krĭașće pi lînga apă; are frunḑă kare sîpatuori đemult a pus în kap în luok đi pîlariĭe, kînd a fuost žîăgĭ mare — podbel raste pored vode; ima veliki list koji su kopači nekada stavljali na glavu umesto šešira, kada je bila velika žega ◊ đin duda ropanuluĭ kopiĭi vrodată a fakut fluir — od podbelove cevke deca su nekada pravila frulu [Por.]  [Vidi]

4385  rostî  rosti  уредити  rostîuo rostăsk, ĭel rostîașće) [akc. rostî] (gl. p.) — urediti, srediti ◊ a lasato mumî-sa să rostîaskă kasa, kă vin guoșći, da ĭa s-a dus în proîmblare — ostavila je majka da sređuje kući, jer dolaze gosti, a ona je otišla u šetnju ◊ kasa rostîtă ĭe fața muĭeri — sređena kuća je lice žene [Por.] ∞ ruost  [Vidi]

4386  rostît  rostit  уређен  rostît (rostîtă) (mn. rostîț, rostîće) [akc. rostît] (prid.) — uređen, sređen ◊ ļ-a lasat kasa rostîtă, da kînd sa-ntuors: ka kînd a dat buamba î-ńa — ostavila je kuću sređenu, a kad se vratila: kao da je bomba udarila u nju [Por.] ∞ ruost  [Vidi]

6163  roșkaćik  roșcatic  црвенкаст  roșkaćik (roșkaćikă) (mn. roșkaćiś, roșkaćiśe) [akc. roșkaćik] (prid.) — (color) crvenkast, rumenuom tare mîńiuos ĭe roșkaćik la firĭe — jako ljutit čovek je crvenkast u licu ◊ roșkaćikă ĭe farba ruoșîĭe đeșkisă — rumena boja je svetlocrvena [Por.] ∞ ruu  [Vidi]

3485  ruabă  roabă  колица  ruabăup>1up> (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.]   [Vidi]

3487  ruabă  roabă  робиња  ruabăup>2up> (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — robinja, ženska osoba lišena slobode ◊ mulće fĭaće đi vrĭamĭa turkuluĭ n-a sufarat să fiĭe ruabe la turś, ș-a fakut storăńe sîngure — mnoge devojke u tursko vreme nisu podnosile da budu turske robinje, pa su se same ubijale [Por.] ∞ ruob   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4914  ruata muori  roata morii  воденични точак  ruata muori [akc. ruata muori] (sint.) — (tehn.) vodenični točak; kolo ◊ ruata muori ĭe ka ruata đi kar, numa śe în luok đi șpiță, are ăripĭ fakuće ka ļingura, șî-nțapaće în kîpațînă pin kare trĭaśe fusu muori — vodenični točak je sličan kolskom točku, samo što umesto paoka ima krilca u obliku kašike, uglavljene u glavčinu, kroz koju prolazi vodenično vreteno ◊ ruata muori ĭe întarită ku śerk, kare țîńe ăripiļi strînsă în kîpațînă — vodenični točak je ojačan obručem, koji drži krilca čvrsto na glavčini ◊ în ruata muori baće vîžuu api đin butuoń, șî-nvîrćașće fusu muori, kare întuarśe pĭatră đi sus, śe maśină — u vodenični točak bije mlaz vode iz badnja, i okreće vreteno koje vrti gornji kamen što melje ◊ nuĭe tuot una în śe parće sa-nvîrćașće ruata muori, la muară lu kare pĭatra sa-nvîrćașće în stînga, vin vrăžîtuoriļi șî ĭau apă đi-ntorsură — nije svejedno na koju stranu se okreće vitlo, na vodenicu čiji se kamen obrće u levo, dolaze vračare i uzimaju vodu za vraćanje čini ◊ la mulće muorĭ în vrĭamĭa đi Tita ruata s-a fakut đi fĭer — na mnogim vodnicama u vreme Tita vodenično kolo je izrađeno od gvožda [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4865  ruată  roată  точак  ruatăup>1up> (mn. ru) [akc. ruată] (i. ž.) — (tehn.) točak ◊ ruata ĭe un śerk totîrlat pus pi uosîĭe, kare sa-nvîrćașće șî mĭarźe înainće-napuoĭ — točak je okrugao obruč nasađen na osovinu, koji se okreće i ide napred-nazad ◊ karu đi buoĭ are patru ruoț, aļi đinainće sînt măĭ miś, da aļi đinapuoĭ sînt măĭ marĭ — volovska kola imaju četiri točka, prednji su manji, a zadnji veći ◊ ruata đi kar are șînă, naplaț, spiță, kîpațînă șî buśauă — kolski točku ima šinu, naplatak, paok, glavčinu i naglavak ◊ ruata muori — vodenični točak ◊ ruată đi karat — bicikl [Por.]  [Vidi]

6008  ruată  bicicletă  бицикл  ruatăup>2up> (mn. ruоț) [akc. ruată] (i. ž.) — (tehn.) bicikl ◊ ruată la nuoĭ în sat măĭ întîń s-a vaḑut đi vrĭamĭa đi rat, a karato voĭńiśi ńemțășć — bicikl se kod nas u selu prvi put video za vreme rata, vozili su ga nemački vojniți ◊ đin aĭnuoștri, ruoț a kumparat măĭ întîń lukratuori kare a drumait la Măĭdan la lukruod naših, prve bicikle su kupovali radnici koji su putovali u Majdanpek na posao [Por.]   [Vidi]

3150  rudă  rudă  род  ruup>1up> (mn. ruđe ?) [akc. rudă] (i. ž.) — (zast.) 1. (za srodstvo) rod, rođak; srodnik, srodstvo; loza ◊ rudă apruape — blizak rod; blisko srodstvo ◊ rudă đeparće — dalek rod ◊ đin iĭ nu ma ĭastă ńima, ļi s-a stîns ruda — od njih više nema nikog, loza im se ugasila 2. (za malu količinu ili nestašicu) nimalo, ni trunke; ničega, nikoga i sl. ◊ murim đi fuame, nuĭe rudă đi fańină în sak — umrećemo od gladi, nema ni trunke brašna u džaku ◊ nu măĭ gasășć rudă đi uom pin saće, s-a pîrasît tuaće — ne možeš naći živoga čoveka po selima, opustela su sva ◊ nuĭe rudă đi ban în lume, mare ńistoțală șî sîraśiĭe — (fig.) ljudi nemaju ni žutu banku (prebijenu paru i sl.), velika nestašica i siromaštvoup. ńam, fîmeļiĭe [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3171  ruđi  rudi  ородити се  ruđi uo ma ruđesk, ĭel sa ruđiașće) [akc. ruđi] (gl. p. ref.) — oroditi se ◊ kînd sî va ruđi Lapadatuońi ku Trailuońi, înpraună avuțîĭa kî au kîće unukad se orode Lapadatovići i Trailovići, sastaviće imanje, jer imaju jedince [Crn.] ♦ dij. sin. ńemui [Por.] ∞ ruup>1up>  [Vidi]

2191  rugožînă  rogojină  рогозина  rugožînă (mn. rugožîn) [akc. rugožînă] (i. ž.) — rogozina, prostirka od upletenog rogoza ◊ rugožîna s-amplećit đin papura lată — rogozina se plela od širokolisnog rogoza ◊ pi rugožînă s-a durmit în borđiĭ, da kînd lumĭa a fakut koļibĭ șî paturĭ, pi rugožîń a durmit kopiĭi — na rogozini se spavalo u burdeljima, a kada su ljudi napravili kolibe i krevete, na rogozinama su spavala deca ◊ rugožîna nu s-a pus pi pomîntol guol, numa supt ĭa s-a pus giž — rogozina se nije prostirala na goloj zemlji, nego se ispod nje stavljala šaša ♦ var. rogožînă [Por.] ∞ papu  [Vidi]

5197  rugoșî  răguși  промукнути  rugoșîuo rugoșăsk, ĭel rugoșașće) [akc. rugoșî] (gl.) — (med.) promuknutiuomu rugoșașće kînd raśașće gîtu șă-ĭ sa skimbă glasučovek promukne kad prehladi grlo pa mu se promeni glas [Por.] ♦ dij. var. răgușî (Valakonje) [Crn.]  [Vidi]

5381  ruguma  ruguma  преживати  rugumauo rugum, ĭel rugu) [akc. ruguma] (gl.) — preživati ◊ vićiļi rugumă, da uomu mĭastîkă — stoka preživa, a čovek žvaće [Por.]  [Vidi]

3488  ruob  rob  роб  ruob (mn. ruobĭ) [akc. ruob] (i. m.) — rob, muškarac lišen slobode ◊ ń-a mînat să lukrăm ka pi ruobĭ — terali su nas da radimo kao roboviup. ruabăup>2up>, robiĭe [Por.]  [Vidi]

4630  ruod  uter  материца  ruodup>2up> (mn. ruađe) [akc. ruod] (i. s.) — (anat.) materica (lat. uterus) ◊ ruodu ĭe luoku în burta muĭeri unđe sa poļimĭesk kopiĭi — materica je mesto u ženinom stomaku, gde nastaju deca ◊ în ruodu muĭeri ĭastă un kĭes panușîuluĭ, pļin đi apuriĭe, kare-l kĭamă apșuor — u ženinoj materici nalazi se opnasta kesa, puna tečnosti, koji se zove vodenjak ◊ ruodu uomuluĭ krĭașće-n apșuor, șî dupa noă luń, apșuoru pokńașće, pi śe sa kunuașće k-a-nśeput nașćirĭa — ljudski plod raste u vodenjaku, i posle deved meseci vodenjak pukne, po čemu se prepoznaje da je počeo porođaj [Por.]   [Vidi]

2185  ruodu-pomîntuluĭ  rodul-pământului  козлац  ruodu-pomîntuluĭ [akc. ruodu-pomîntuluĭ] (i. m.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ ruodu-pomîntuluĭ ku pula-bĭelśi ĭe tuot o buĭađe, numa śe ĭe numiļi „ruodu-pomîntuluĭ” măĭ puțîn kunoskut în lume; pi ĭa sa giśiașće kum o să fiĭe ruodu ćimpuluĭ śe vińe — „zemljin rod” i „belčin kurac” je jedna ista biljka, samo što je naziv „zemljin rod” manje poznat u narodu; po njoj se gata kakav će biti rod zemlje u toku leta [Por.] ∞ pula-bĭelśi  [Vidi]

2803  ruonț  ronţ  хрскавица  ruonț (mn. ruonță) [akc. ruonț] (i. s.) — (anat.) hrskavica ◊ s-a mînkat ruonțu în kișiță — ojela se hrskavica u zglobu ♦ var. ronț [Por.]  [Vidi]

4350  ruost  rost  ред  ruost (mn. ruostu) [akc. ruost] (i. s.) — 1. (o organizaciji) red, uređenost; sistem; organizacija ◊ muĭare batrînă, ama n-are ńiś un ruost în kasă, la ĭa tuot nat traźe în parća luĭ — matora žena, ali nema nikakav red u kući, kod nje svako vuče na svoju stranu 2. (o razboju) zev ◊ ruost la razbuoĭ ĭe kaskatura la urḑală kare o fak ițîļi kînd sa skimbă — zev kod razboja je razmak koji u osnovi prave nite kad se menjaju 3. (med.) menstruacija ◊ sa ḑîśe đi muĭare kî ĭe ĭertată kînd pĭarđe ruostu muĭerĭesk — kaže se za ženu da je čista kad izgubi menstruaciju ♦ sin. rînd [Por.] ♦ dij. var. rost [Buf.]  [Vidi]

6162  ruoșu  roșu  црвен  ruu (ruoșe) (mn. ru, ruoșe) [akc. ruoșu] (prid.) — (color) crven ◊ ruu ĭe farba lu sînźe — crveno je boja krvi ◊ruu ĭe śerĭu kînd zovîrńe suariļi — crveno je nebo kad zalazi sunce ♦ var. ruoșîĭe ◊ (ver.) đemult s-a kreḑut kî aĭ tare ruoș la fire sînt vîrkolaś, kare manînkă luna șî suariļi — nekad se verovalo da su ljudi, koji su jarko crveni u licu, vukodlaci koji jedu Mesec i Sunce [Por.]  [Vidi]

5777  rupćiguos  rupcigos  дроњав  rupćiguos (rupćiguasă) (mn. rupćigu, rupćiguasă) [akc. rupćiguos] (prid.) — 1. dronjav, odrpan; pocepan ◊ rupćiguos ĭe uom kare puartă țuaļe rupće — odrpan je čovek koji nosi pocepanu odeću 2. (fig.) siromašan, bedan ◊ s-a dus źińirĭe-n kasă la ńișći rupćiguoș, fara mîț șî fara kîńe — prizetio si kod nekih siromaha, koji nemaju ni kučeta ni mačeta [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

5774  rupĭa  rupe  цепати  rupĭauo rup, ĭel rupĭe) [akc. rua] (gl. p. ref.) — cepati, kidati ◊ pînḑa đi kîńipă ĭerĭa tare, nu sa puća ļesńe rupĭa — težinjavo platno beše jako, nije se moglo lako cepati ◊ fluarĭa a rupt đin rîdaśină — cvet je pokidao iz korena ◊ (izr.) l-a rupt ku bataĭa — prebio ga je, premlatio, ubio ga batinamaup. prorupe [Por.]  [Vidi]

5775  rupt  rupt  исцепан  rupt (ruptă) (mn. ru, rupće) [akc. rupt] (prid.) — iscepan, pocepan, iskidan, pokidan; prekinut ◊ țuaļiļi pi ĭa a fuost tuaće rupće — odeća na njoj bila je sva pocepana ◊ tatî-su ĭ-a rupt kărțîļi șkolarĭeșć, ș-a-nvăluĭit tutun î-ńaļe — otac joj je cepao školske knjige i u njih uvijao duvan ◊ (izr.) ku ruptunasilno ◊ (izr.) fuźe đi rupe — beži, pa cepa ◊ (izr.) kînd lumĭa mĭarźe în gramadă, fara rînd, sa ḑîśe kă mĭerg rupt ńiproažuns — kad ljudi idu u grupi, bez reda, kaže se da idu u neredu ◊ s-a rupe ku lukrukida se od posla [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

5776  ruptură  ruptură  исцепотина  ruptu (mn. ruptu) [akc. ruptură] (i. ž.) — 1. iscepotina, prekid; rupa ◊ ruptura ĭe luok unđe śuava s-a rupt, ș-a ramas gaură, luok guol — iscepotina je mesto gde se nešto prekinulo, pa je ostala rupa, praznina ◊ drumu dupa pluaĭe ĭe pļin đi rupturĭ — put je posle kiše pun rupa 2. dronjak ◊ mĭarźe, saraku, tota vara rupt, numa într-o ruptură đi țuală — ide celo leto, siroma, pocepan, samo u nekom dronjku od odeće [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

5869  rusaļe  rusalie  русаље  rusaļe [akc. Rusaļe] (i. ž.) — (demon.) rusalje ◊ sa krĭađe în Porĭeśa kî rusaļiļi sînt șapće însă vîlvuasă kare în sîptamîna luor ĭasă đin vilaĭtu luor șî mĭerg pin lumĭa nuastră — veruje se u Poreču da su rusalje sedam natprirodnih bića koja u njihovoj sedmici izlaze iz svoga sveta i kreću se među ljudima ◊ rusaļiļi kînd dau pista uom kare duarme în drumu luor, or la raspînćiśe pi unđe trĭek, or supt vrun ļemn, ĭaļe ăl ĭau șî ĭel nu sa măĭ pumeńașće ńiśkînd — kad rusalje naiđi na čoveka koji im spava na putu, ili na raskrsnici kroz koju prolaze, ili pod nekim drvetom, one ga uzmu i on se više nikad ne probudi ◊ rusaļiļi sînt la nuoĭ în Porĭeśa mult măĭ puțîn kunoskuće đikît șoĭmańiļi, șă mulće povĭeșć đi ĭaļe sînt luvaće đin povĭeșćiļi lu șoĭmańe — rusalje su kod nas u Poreču mnogo manje poznate nego šojmanke, i mnoge priče o njima su uzete iz priča o šojmankama [Por.]  [Vidi]

4001  rușînuos  rușinos  срамежљив  rușînuos (rușînuasă) (mn. rușîńu, rușîńuasă) [akc. rușînuos] (prid.) — sramežljiv, stidljiv ◊ dakă va fi așa rușînuasă șî ka fata mare, n-o sî sa măĭ mariće ńiśkînd — ako bude ovako stiudljiva i kao devojka, neće se udati nikad ♦ supr. ńirușînuos [Por.] ∞ rușîńe  [Vidi]

5836  ruźină  rugină  рђа  ruźină (mn. ruźiń) [akc. ruźină] (i. ž.) — 1. (o metalu) rđa ◊ ruźina ĭe buala fĭeruluĭ, roșața kare manînkă fĭeru kînd stă mult în suđală — rđa je bolest metala, crvenilo koje jede metal kad stoji dugo na vlazi 2.(fig.) (o karakteru) rđav čovek ◊ n-am uokĭ să-l măĭ văd, kî ĭe mare ruźină — nema oči da ga više vidim, jer je velika rđa [Por.]   [Vidi]

4000  rușîńe  rușine  срамота  rușîńe (mn. rușîń) [akc. rușîńe] (i. ž.) — 1. sramota, bruka; skandal ◊ asta śe fak iĭ ku nuoĭ ĭe numa o rușîńe mare — to što oni čine sa nama je samo jedna velika sramota ◊ đi śe va fi rușîńe la rumîń să spună kă sînt rumîń, rar kare șćiĭe să spună — zašto je Vlahe sramota da kažu da su Vlasi, malo ko zna da objasni ◊ a da đi rușîńe — obrukati se 2. stid ◊ la rumîńi aĭ ćińirĭ s-a bagat rușîńa în uasă kă sînt rumîń, đ-așa buală nuĭe ļak — mladim Vlasima stid što su Vlasi ušla je u kosti, i od te boljke leka nema ◊ iĭ rușîńe la oraș să spună kă ĭe rumînă, kî tuoț o sî sa rîdă đi ĭa, ș-o sî zbată žuok — stidi se u gradu da kaže da je Vlajna, jer će joj se svi smejati i rugati ◊ șćiĭe rumîńașće, ama iĭ rușîńe sî vorbĭaskă — zna vlaški, ali se stidi da priča ◊ puțîń rumĭń a măĭ ramas lu kare nuĭe rușîńe kă sînt rumîń — malo je Vlaha ostalo koji se ne stide što su Vlasi ◊ n-are đi śe să ńi fiĭe rușîńe, sa vĭađe frumuos kă ļimba rumăńaskă are pista patru miĭe đi vuorbe, da ĭe rînduită numa o śinśimĭa vorbarĭuluĭ — nema zašto da nas bude stid, lepo se vidi da vlaški jezik ima preko četiri hiljade reči, a obrađena je tek jedna petina rečnika ♦ sin. rîs [Por.]  [Vidi]

4445  saț  saț  ситост  saț (mn. sațu) (i. s.) — (nutr.) sitost ◊ n-are saț la mînkare ka kalunenasit je u jelu kao konj ◊ mînkare fara saț — jelo koje ne zasićuje [Por.]  [Vidi]

3528  saćan  sătan  сељак  saćan (mn. saćeń) [akc. saćan] (i. m.) — seljak ◊ saćan ĭe uom kare traĭașće-n sat — seljak je čovek koji živi na selu [Por.] ∞ sat  [Vidi]

3524  saćesk  sătesc  сеоски  saćesk (saćeaskă) (mn. saćeșć, saćeașće) [akc. saćesk] (prid.) — seoski, koji pripada selu ◊ dămult a fuost kuoș saćesk, în kare s-adunat bukaćiļi dă pră kîmp — nekada je bio seoski koš, u koji su se skupljali poljski proizvodi ◊ mulće ađeturĭ saćeșć s-a pĭerdut, or s-a skimbat — mnogi seoski običaji su se izgubili, ili se promenili [Stig] ∞ sat  [Vidi]

4672  sađi  sădi  садити  sađiuo sađesk, ĭel sađașće) [akc. sađi] (gl. p.) — (agr.) saditi ◊ muma sađiașće rasad în bașćauă — majka sadi rasad u bašti ◊ dupa dĭeda a ramas mulće puame sađiće đi mîna luĭ — iza dede su ostale mnoge voćke zasađene njegovom rukomup. sîmana [Por.]  [Vidi]

5296  sađină  sadină  ђиповина  sađină (mn. sađiń) [akc. sađină] (i. ž.) — (bot.) đipovina, čelac (Chrysopogon gryllus) ◊ sađină ĭe tare bună ĭarbă đi paskut vićiļi, kare o manînkă ku dulśață, adîns vaśiļi — đipovina je jako dobra trava za napasanje stoke, koja je jede u slast, posebno krave [Por.]  [Vidi]

4673  sađit  sădit  сађење  sađitup>1up> (mn. sađirĭ) [akc. sađit] (i. s.) — (agr.) sađenje ◊ s-a dus sorî-mĭa s-ažuće la muma, kă are mult lukru ku sađit la śapă — otišla mi sestra da pomogne majci, jer ima mnogo posla oko sađenja luka ◊ a grabit ku sađitu, să nu-ĭ prindă pluaĭa — žurili su sa sađenjem, da ih ne uhvati kiša [Por.] ∞ sađi  [Vidi]

4674  sađit  sădit  засађен  sađitup>2up> (sađită) (mn. sađiț, sađiće) [akc. sađit] (prid.) — (agr.) zasađen ◊ ano-sta n-am avut usturuoĭ sađit în bașćaua nuastră, kă ńima-n kasă nu-l manînkă — ove godine nismo imali beli luk zasađen u našoj bašti, jer ga niko u kući ne jede ◊ fluorĭ sađiće — zasađeno, baštensko cveće [Por.] ∞ sađi  [Vidi]

6065  saiz  seiz  коњушар  saiz (mn. saiž) [akc. saiz] (i. m.) — konjušar, konjovodac ◊ muu mĭeu a fuost în armata lu kraļu saiz, a lukrat ku kai — moj deda je u kraljevoj vojsci bio konjušar, radio je sa konjima [Por.]  [Vidi]

2510  saĭnă  sanie  санке  saĭnă (mn. săĭń) [akc. saĭnă] (i. ž.) — (tehn.) sanke 1. saonice, prevozno sredstvo ◊ saĭnă ĭe fakută đi karat pi zapadă — sanke su napravljene za prevoz po snegu ◊ saĭnă đi viće — sanke za stočnu vuču ◊ saĭnă kopilarĭaskă, saĭnă đi kopiĭ miś — dečje sanke, sanke za malu decu 2. sanac na razboju ◊ saĭna lu razbuoĭ sînt doă o bîrń đi un lat đi mînă, śopļiće-n patru mukĭe, lunź đi vro doă pașurĭ — sanac na razboju jesu dve grede široke jedan pedalj, otesane sa četiri strane, duge oko dva koraka ◊ saĭna lu razbuoĭ are duoĭ saĭńieț, đi stînga, șă đi đirĭapta — sanac razboja ima dva saonika, levi i desni [Por.] ♦ dij. var. saniĭe (Šipikovo) [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4670  saĭńaće  săniete ?  саоник  saĭńaće (mn. saĭńeț) [akc. saĭńaće] (i. m.) — saonik ◊ saĭńaće ĭe parśelu săĭńi al đi žuos pi kare saĭna aluńikă — saonik je dońi deo sanki po kome sanke kližu ◊ saĭna are doĭ saĭńeț — sanke imaju dva saonika ◊ saĭńaćiļi ĭe kîrśur la vîr, đi saĭna să nu sa-nțăpe în zapadă — saonik je savijen na vrhu, da se sanke ne bi zaglavile u snegu [Por.] ♦ dij. sin. talpă (Šipikovo) [Tim.] ∞ saĭnă  [Vidi]

3179  sak  sac  џак  sak (mn. saś) (i. m.) — džak, vreća ◊ saku ĭe o trastă mare, țasut đi kîńipă, sî puată sî țînă tovar grĭeudžak je velika torba, izatkan od konolje, da bi mogao da drži težak teret ◊ în sak s-a dus la muară buobe đi grîu or đi kukuruḑ, da đi la muară s-a-ntuors ku ĭel pļin đi fańină — u džaku se nosilo na vodenicu žito, ili kukuruz, a iz vodenice se vraćali sa njim punim brašna ◊ saku pļin s-a karat ku karu, or pi kal, da kare aĭa n-avut, l-a dus în șîaļe — pun džak vozio se kolima, ili na konjima, a ko to nije imao, nosio ga je na ledjima ◊ kînd s-a dus în șîaļe, saku pļin s-a pus pi trastă ku obrăń, șî s-a rîđikat-n șîaļe, da obrăńiļi ļ-a ļegat đi-nainće, pista pĭept — kad se nosio na leđima, džak se postavljao na torbu sa uprtačima, a uprtači su se vezila spreda, na grudima [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4427  sakară  secară  раж  sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîustari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîuraž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîuraž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭuraž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt răuraž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.]   [Vidi]

6227  sakuļeț  săculeț  џакчић  sakuļeț (mn. sakuļață) [akc. sakuļeț] (i. s.) —(demin.) džakčić ◊ sakuļeț ĭe sak mik — džakčić je mali džak ◊ abĭa adunat un sakuļeț đi grîu, să aĭbă đi samînță — jedva je sakupio džakčić žita, da ima za seme [Por.] ∞ sak  [Vidi]

5427  sakuraș  securaș ?  секираш  sakuraș (mn. sakuraș) [akc. sakuraș] (i. m.) — (folk.) sekiraš ◊ sakuraș ĭe uom ku sakurĭe pin kînćiśe batrîńe — sekiraš je čovek sa sekirom u starim pesmama ◊ a veńit noă rănduĭaš, ku noă firizaš, șî ku noă sakuraș (dîn „petrekatură”) — došlo je devet redaraša, sa devet testeraša i devet sekiraša (iz obredne pesme „petrakature”) ♦ sin. toporaș [Zvizd] ∞ sakurĭe  [Vidi]

3077  sakurĭe  secure  секира  sakurĭe (mn. saku) [akc. sakurĭe] (i. ž.) — sekira ◊ ku sakurĭa sa taĭe șî sa sparg ļiamńiļi — sekirom se seku i cepaju drva ◊ ku sakurĭa sa śopļașće grinda — sekirom se teše greda ◊ sakurĭe mikă sa kĭamă topuor — mala sekira zove se sekirče ◊ ku mukĭa sakuri sa bat pari — telućem sekire nabijaju se kočevi ♦ var. sakureup. bardă, topuor [Por.]  [Vidi]

4346  salamură  salamură  расол  salamu (mn. salamu) [akc. salamură] (i. ž.) — (nutr.) rasol, salamura ◊ salamură ĭe apă sarată în kare sa puńe turșîĭa, varḑa kînd sa akrĭașće, or karńa kînd sa sprimĭașće đi uskat — rasol je slana voda u koju se stavlja turšija, kupus kad se kiseli, ili meso kad se sprema za sušenje ◊ karńa đin salamură ĭe rău dulśe, kînd sa friźe-n ćigańe șî sa manînkă ku koļașă — meso iz salamure je jako slatko, kad se prži u tiganju i jede sa kačamakom ♦ var. sîlamu [Por.] ♦ dij. var. sălămu (Jasikovo) [GPek] ∞ sare  [Vidi]

4569  salkarĭ  sălcari  врбиште  salkarĭ (mn. salkare) [akc. salkarĭ] (i. zb.) — (ret.)(bot.) vrbište ◊ pi lînga tuot rîu kît țîńe pin satu nuostru, numa ĭe sălkarĭ guol — pored reke u celom toku kroz naše selo, samo je golo vrbište [Por.] ∞ salkă  [Vidi]

4565  salkă  salcă  бела врба  salkă (mn. sălś) [akc. salkă] (i. ž.) — (bot.) bela vrba (Salix alba) ◊ salka krĭașće pi lînga rîubela vrba raste pored vode ◊ salka are ļemn mare, gruos, înkrengarat, ku rîdaśiń țapîńe — bela vrba ima veliko, debelo i razgranato stablo, sa jakim korenjem ◊ ļemnu sălśi ĭe muaļe, șă đin ĭel s-a fakut postăvi, gaļeț, bļidurĭ — vrbovo drvo je meko, i od njega su se pravila korita, vedrice, tanjiri ◊ (ver.) salka ĭe ļemnu drakuluĭ, supt ĭa, în apă, traĭesk draśi — vrba je đavoļe drvo, pod njom u vodi žive đavoliup. rakită [Por.]  [Vidi]

3530  saļișće  săliște  селиште  saļișće (mn. saļișć) [akc. saļișće] (i. ž.) — selište ◊ saļișće ĭe luok unđe a fuost satu vrodată, pă đ-akolo sa mutat la loko-l đ-akuma, or unđe a ramas urma kă a fuost vrun sat kare s-a pîrasît — selište je mesto gde je nekada bilo selo, pa se preselilo na današnje mesto, ili gde je ostao trag da je bilo neko selo koje se zatrlo [Por.] ∞ sat   [Vidi]

4669  Samar  samară  Самар  Samar [akc. Samar] (i. m.) — (top) Samar, kosa u Rudnoj Glavi ◊ Samaru ĭe o kuamă pi un krak lung, kare țîńe đi la Drumo-l mik pănă la Śuaka arnaglăvi — Samar je prevoj na jednoj dugačkoj kosi, koja vodi od Malog puta do Rudnoglavskog brda [Por.] ∞ samar   [Vidi]

4599  samînțîĭe  sămânțiș  семење  samînțîĭe (mn. samînțîĭ) [akc. samînțîĭe] (i. zb.) — semenje ◊ ambarĭu nuostru ĭe pļin đi samînțîĭe — naš ambar je pun semenja ◊ samînțîșu sa pazîașće la luok uskat — semenje se čuva na suvom mestu ♦ var. samînțîș [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

4429  samînță  sămânță  семе  samînță (mn. samînț) [akc. samînță] (i. ž.) — (bot.) seme ◊ tota buĭađa are samînță đin kare prokrĭașće fir nou đ-așa buĭađe — svaka biljka ima seme, iz koga ponovo izraste novo stablo takve biljke ◊ kare n-avut samînța đi grîu, s-a dus la Kraĭnă s-o kumpire — ko nije imao seme žita, išao je u Krajinu da ga kupi [Por.]  [Vidi]

4368  sanćim  ?  тобоже  sanćim [akc. sanćim] (pril.) — (zast.) tobože, bajagi ◊ sa źuară kî așa a fuost, sanćim vorbĭașće adîvarat, da sa vĭađe ku uoki-nkiș kă minće đi uskă — kune se da je tako bilo, tobož govori istinu, a vidi se žmureći da laže pa cepaup. belśim [Por.]   [Vidi]

3186  sanuńe  sărune  солило  sanuńe (mn. sanuńe) [akc. sanuńe] (i. s.) — solilo ◊ sanuńe ĭe luok pi kîmp unđe sa dă sare la uoĭ, șî ĭaļe ăl ļing ka pi ćipsîĭe — solilo je mesto na livadi gde se ovcama baca so, pa ga one oližu kao tepsiju [Por.] ∞ sare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

58  sapa  săpa  копати  sapauo sîăp, ĭel sapă) [akc. sapa] (gl. n.) — 1. kopati, iskopavati sa puaće sapa ku măĭ mulće alaturĭ: ku sapa, ku tîrnakuopu, ku kilavița, ku krampu, pă șî ku bîtumože se kopati raznim alatkama: motikom, trnokopom, kilavicom, krampom, pa i štapom 2. (o kukuruzu) okopavati ◊ kînd sa sapă kukuruu, sa taĭe ĭarba pintra rîndurĭ, șî sa astrukă kuĭbu bukățî ku pomînt — kad se okopava kukuruz, trsi se korov između redova, i korenje biljke zagrće zemljomup. tîrsî [Por.]   [Vidi]

60  sapat  săpat  копање  sapat [akc. sapat] (i. ž.) — 1. kopanje, iskopavanje ◊ are triĭ lukratuorĭ la sapat — ima tri radnika na kopanju 2. (zast.)(kal.) doba godine kada se okopavao kukuruz ◊ đi vrĭamĭa đi sapat, veśińi s-a ažutat uńi la alțî — u vreme okopavanja, komšije su pomagale jedni drugima [Por.] ♦ dij. var. săpat [Kmp.] ∞ sapa   (Ima umotvorina!)[Vidi]

57  sapă  sapă  мотика  sapă (mn. săpĭ) [akc. sapă] (i. ž.) — 1. (tehn.) motika, alatka za kopanje ◊ sapa ĭe pļeĭvazu muĭerĭesk — motika je ženska pisaljka 2. (fig.) težak, primitivan posao, za koji nije potrebna pamet, već snaga ◊ đi sapă nu trîabe ńiś o șkuală — za motiku ne treba nikakva škola 3. (fig.) oličenje zemljoradničkog života ◊ kopilu la dat la șkuală, da fata a lasato la sapă — dečka su dali u školu, a devojčicu su ostavili kod motike (=u selu) [Por.] ∞ sapa  [Vidi]

4808  sapuńiță  săpunițâ  сапуњача  sapuńiță (mn. sapuńiț) [akc. sapuńiță] (i. ž.) — (bot.) sapunjača (Saponaria officinalis) ◊ sapuńiță ĭe buĭađe kare krĭașće pi lînga rîu, șă kînd ći skalḑ ș-o frĭeś đi pĭaļe udă, ĭa faśe spumă măĭ mult đikît sapunusapunjača je biljka koja raste pored reke, i kad se kupaš i njome trljaš mokru kožu, ona pravi penu više nego sapun [Por.] ∞ sapun  [Vidi]

4345  sara  săra  солити  sarauo sarĭeḑ, ĭel sarĭaḑă) [akc. sara] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) soliti ◊ baba în vrĭamĭa đi la urmă kînd gaćaiașće mînkarĭa, nu sarĭaḑă ļegumĭa pi plaku muuluĭ, șî ĭel sa mîńiĭe pi ĭa — baba u poslednje vreme kad gotovi jela, ne soli čorbu po dedinom ukusu, pa se on ljuti na nju 2. (fig.) lagati, izmišljati ◊ auḑăl, kum „sarĭaḑă”, da aășća, pruoșć, tuot iĭ krĭed! — slušaj ga kako „soli”, a ovi, prostaci, sve mu veruju! [Por.] ∞ sare  [Vidi]

4651  sară  seară  вече  sară (mn. sărĭ) [akc. sară] (i. ž.) — veče, deo dana ◊ sara ĭe parća ḑîļi đi la urmă, dupa ĭa tună nuapća — veče je poslednji deo dana, posle nje nastupa noć ◊ sara înśape kînd zovîrńe suariļi — veče počinje kad zađe sunce ◊ sara bună — dobro veče ◊ a sară — sinoć ◊ alaltîsară — preksinoć [Por.]  [Vidi]

4343  sare  sare  со  sare (mn. săru) [akc. sare] (i. ž.) — (nutr.) souomu șî uaĭa nu puot fara sare — čovek i ovca ne mogu bez soli ◊ sarĭa sa pazît în soļńiță — so se čuvala u slaniku ◊ sarĭa đi viće sa kumparat în krușîță — so za stoku kupovala se u krupicama ◊ mînkarĭa sa sarĭaḑă să fiĭe sarată — jelo se soli da bi bilo slano ◊ mînkarĭa fara sare ĭe sarbîdă — jelo bez soli je bljutavo ♦ var. sarĭe [Por.]   [Vidi]

4645  sari  sări  скакати  sariuo săr, ĭel sîare) [akc. sari] (gl.) — skakati, preskakati ◊ kînd a vaḑut pi mumî-sa, kopilu a sarit în sus đi drag — kad je videlo majku, dete je skočilo u vis od radosti ◊ lupi a sarit pista gardu strunźi, ș-a ńekat la uom ḑîaśe uoĭ — vukovi su preskočili ogradu tora, i udavili čoveku deset ovaca ◊ l-a mînat să sară-nlung, ama ĭel n-a putut ńiś să mișće đin luok — terali ga da skače u dalj, ali on nije mogao ni da makne s mesta ◊ (tehn.) a sarit đin luok — iskočio iz ležišta [Por.]   [Vidi]

2625  sarśină  sarcină  бреме  sarśină (mn. sarśiń) [akc. sarśină] (i. m.) — breme, teret koji se nosi na leđima ◊ sarśina la nuoĭ sa ḑîśe numa la gramadă đi frunḑă, đi fîn or đi paĭe, kare sa adună pi sfuară șî sa duśe la koļibă, ka mînkarĭa đi viće — „saršina” se kod nas kaže samo za gomilu lisnika, sena ili slame, koja se skupi i veže konopcem, i nosi kući kao hrana za stoku ◊ s-a-nkoveĭat pănă-n pomînt, ku sarśina mare đi fîn în șîaļe — savio se do zemlje, pod velikim bremenom sena na leđimaup. kruoșńe [Por.]  [Vidi]

4665  sarut  sărut  пољубац  sarut (mn. sărutu) [akc. sarut] (i. s.) — poljubac ◊ kată baĭatu, saraku, đi la fată numa un sarut, ama ĭa fu tare đi kap, șî nu ĭ-a dat — tražio je momak, siroma, od devojke samo jedan poljubac, ali je ona bila tvrdoglava, i nije mu dala ♦ sin. pup, țuk [Por.] ∞ săruta  [Vidi]

3525  sat  sat  село  sat (mn. saće) (i. s.) — selo ◊ sat ĭe luok în kare traĭașće lumĭa kare are moșîĭa a ĭeĭ, kare ĭe kuprinsă ku muśitu-n kîmp, șî ku viće — selo je mesto u kome žive ljudi koji imaju svoje imanje, i koji se bave radom u polju i stokom [Por.]  [Vidi]

5920  satul  sătul  сит  satul (satu) (mn. satuĭ, satuļe) [akc. satul] (prid.) — sit, nahranjen ◊ tuoț pļekară satuĭ, ńima n-a ramas flomînd — svi pođoše siti, niko nije ostao gladan ◊ lasî-ma, mis satul đi minśuńiļi tĭaļe — pusti me, sit sam tvojih lažiup. săturat [Por.] ∞ sătura  [Vidi]

3705  saźată  săgeată  стрела  saźată (mn. saźeț) [akc. saźată] (i. ž.) — strela ◊ saźata a fuost arma vînatorilor, fakută đintr-un bît ku vîr đi fĭer askuțît, kare s-a arunkat đin ark — strela je bila lovačko oružje, napravljena od jednog štapa sa oštrim metalnim vrhom, koja se izbacivala iz luka ◊ ĭut ka saźata — brz kao strelaup. ark [Por.]  [Vidi]

3357  săčerar  săcerar ?  српарник  săčerar (mn. săčerarĭ) [akc. săčerar] (i. m.) — (tehn.) srparnik, nosač srpova ◊ săčeraru ĭe fakut dim lemn ka kruča, kare pe părțili amîndoă are găurĭ să sa bađe săčerli ku vîrfurli în năuntru, să nu sa taĭe ala kare ăl duče — srparnik je izrađen od drveta kao krst, koji na oba kraka ima rupe u koje se umeću srpovi sa vrhovima unutra, da se ne bi posekao onaj koji ga nosi ◊ în săčerar s-a țînut săčerli — u srparniku su se držali srpovi ◊ kînd s-a dus la săčerat, săčeraru pănă la lok l-a dus vrun baĭat pe čumag pe umere — kad se išlo na žetvu, srpalnik je do njive nosio neki momak na štapu preko ramena ◊ kînd s-a furșit ku săčeratu, săčerli ĭară s-a-ntors în săčerar și l-a dus la kasă și l-a atîrnat în lok unde s-a țînut și alta marfă de lukrat în kîmp — kada je žetva bila gotova, srpovi su se vraćali u srparnik koga su donosili kući i kačili ga na mesto gde su se čuvale i druge poljoprivredne alatke [Tim.] ∞ sîśarat  [Vidi]

4381  săk  sec  сув  săkup>1up> (sakă) (mn. sakaț, sakaće) (prid.) — suv, koji je presušio; sušan ◊ săk ĭe luok kare avut apă, ș-a sakat — suvo je mesto koje je imalo vode, pa je presušilo ◊ vaļa sakă ĭe vaļe pi kare kurźe rîu kare sakă pista vară — suva dolina je dolina kojom teče reka koja leti presušuje ◊ ogașol săk sa kĭamă ogaș kare are apă kînd șî kînd în primovară, da pista vară sakă — suvi potok se zove potok koji ima vodu ponekad u proleće, a preko leta presuši ♦ sin. uskat [Por.]  [Vidi]

4382  săk  olog  сакат  săkup>2up> (săkă) (mn. sakaț, sakaće) (prid.) —(med.) sakat, kljast ◊ a fuost săk đ-o mînă, i-s-a uskat mîna đi vro buală — bio je sakat u jednu ruku, ruka mu se osušila od neke bolesti ◊ nu ĭ-a fuost ļesńe kînd a zberat kopiĭu dupa ĭel „Săkuļe! Săkuļe!” — nije mu bilo lako kada su deca vikala za njim „Sakati! Sakati!” [Por.]  [Vidi]

4589  săkatură  secatură  шепртља  săkatu (mn. săkatu) [akc. săkatură] (i. ž.) — šeprtlja, trapavko ◊ săkatură ĭe uom ļenuos, kare n-are vuoĭe đi ńimika, kare nu șćiĭe să lukre ńimika, da ńiś nu vrĭa să-nvĭață vrun lukrušeprtlja je lenj čovek, koji nema volje ni za šta, koji ne zna ništa da radi, niti želi da nauči neki posao [GPek] ♦ dij. var. sîkatu [Por.] ∞ săk  [Vidi]

4566  sălśińiș  sălciniș  врбак  sălśińiș (mn. sălśińu) [akc. sălśińiș] (i. s.) — (bot.) vrbak ◊ sălśińiș ĭe luok ku mulće sălś — vrbak je mesto sa mnogo vrba ◊ pista ḑîuă vrșĭa ĭe pitulată în sălśińiș, da sara sa puńe în rîu sî să prindă pĭeșći pista nuapće — preko dana vrška je skrivena u vrbaku, a uveče se stavlja u reku da bi se preko noći nahvatala riba ♦ var. sălkariș ♦ sin. zavu [Por.] ∞ salkă  [Vidi]

3532  Săļișćan  săliștean  Селиштанин  Săļișćan (mn. Săļișćań) [akc. Săļișćan] (i. m.) — Selištanin ◊ Săļișćan ĭe uom śe traĭașće în sat kare ăl kĭamă Săļișće — Selištanin je čovek koji živi u selu koje se zove Selište [Hom.] ∞ sat  [Vidi]

3533  Săļișćană  sălișteancă  Селиштанка  Săļișćană (mn. Săļișćańe) [akc. Săļișćană] (i. ž.) — Selištanka ◊ Săļișćană ĭe muĭare dîn Omuoļ, kare ĭa kăsătorită în Săļișće, sat prînga Lazńița — Selištanka je žena Homoljka, koja je nastanjena u Seliištu, selu blizu Laznice [Hom.] ∞ sat   [Vidi]

3531  Săļișće  Săliște  Селиште  Săļișće [akc. Săļișće] (i. ž.) — (ojk.) Selište ◊ Săļișće ĭe sat în Omuoļ, aproape dă Lazńița — Selište je selo u Homolje, u blizini Laznice [Hom.]  [Vidi]

3894  sămikariță  sămicariţă ?  покућарица  sămikariță (mn. sămikariț) [akc. sămikariță] (i. ž.) — pokućarica, žena koja prodaje robu idući od kuće do kuće; torbarka ◊ sămikariță la nuoĭ s-a kĭemat muĭerĭ, rumînke đi la Kraĭna Ńigoćinuluĭ, kare a mĭers đi la kasă la kasă ș-a skimbat marfa — pokućarice su se kod nas zvale žene, Vlajne iz Negotinske Krajine, koje su išle od kuće do kuće, i trampile robu ◊ sămikariță a înđemnat lumĭa ku marfă đi kare la nuoĭ a fuost ńistoțală, da đi la nuoĭ a luvat măĭ mult lînă, kî la Kraĭna n-a fuost uoĭ ka la nuoĭ — pokućarice su nudile robu za koju je kod nas bila nestašica, a od nas su uzimale najviše vunu, jer u Krajini nije bilo ovaca kao kod nas ♦ var. sîmikariță, sîmińikariță [Por.]  [Vidi]

4600  sămn  semn  знак  sămn (mn. sîamńe) [akc. sămn] (i. s.) — znak, simbol, predskazanje ◊ nuĭe sămn bun kînd aĭ durĭerĭ grĭaļe la burtă, șă ći țîn ku ḑîļiļi una-ntruuna — nije dobar znak kad imaš jake bolove u stomaku, i drže te danima neprekidno ◊ sămn răuloš znak ◊ sămn vorbit — dogovoren znakuomu trăbe să baźe sama prĭabińe la sîamńe, kă sămnu puaće-fi vro aratare — čovek treba veoma dobro da pazi na znakove, jer znak može biti neko predskazanje ◊ ĭastă mulț śe krĭed în sîamńe kare sa arată în visurĭ, ka-n aratărĭ adîvaraće — ima mnogih što veruju u znakove koji se javljaju u snovima, kao u istinita predskazanja ◊ are sămn la burtă đi la nașćire — ima znak na stomaku od rođenja ♦ var. sîămn [Por.]  [Vidi]

4647  sărit  sărit  скок  sărit (mn. săriće) [akc. sărit] (i. s.) — skok ◊ pazînd uoĭļi, nuoĭ pîkurari ńi luvasăm la sarit, șî ĭuo întođeuna am avut kîć-un sărit măĭ lung đikît aĭlalț — čuvajući ovce, mi čobani nadmetasmo smo se u skoku, i ja sam uvek imao poneki skok duži od ostalih ◊ sărit đi pi gļiĭe pista prag la Pașć bun ĭe đi kasa, sî đa tot înainće — skok sa busena preko praga na uskrs dobar je za kuću, da krene sve u napredak [Por.] ∞ sari  [Vidi]

4650  sărituorĭ  săritor  скакач  sărituorĭup>2up> (mn. sărituorĭ) [akc. sărituorĭ] (i. m.) — (ret.) skakač ◊ pănă a mĭers la șkuală, a fuost măĭ bun sărituorĭ în sus — dok je išao u školu, bio je najbolji skakač u vis [Por.] ∞ sari  [Vidi]

2626  sărśińerĭ  sărciner  бркља  sărśińerĭ (mn. sărśińere) [akc. sărśińerĭ] (i. s.) — (tehn.) brklja, drvo sa okresanim granama koje služi za penjanje ◊ sărśińerĭu ĭe un fĭeļ đi skară, fakut đintr-un ļiemn lu kare sînt skurtaće krenźiļi, pi kare ći suĭ kînd trăbe să lukri śuava sus — brklja je vrsta merdevena, napravljena od stabla drveta kome su okraćene grane, i po kome se penješ kada treba nešto da radiš na visini ◊ pi sărśińerĭ s-a suit în frunḑarĭ, or pi klańe sî ĭa fîn đi viće, or în ļiemn unđ-a fuost kuĭbu gaińiluor ku uauă — po brklji se penjalo na lisnik, ili na plast da se uzme seno za stoku, ili na drvo na kome je bilo kokošje gnezdo sa jajima [Por.] ∞ sarśină  [Vidi]

4355  săruta  săruta  целивати  sărutauo sarut, ĭel saru) [akc. săruta] (gl. p. ref.) — celivati, ljubiti iz poštovanja ◊ govĭa la nuntă a sărutat mîna la nașu șî la nașîță — mlada je na svadbi ljubila ruku kumu i kumici ◊ kînd sa-ntîńesk prĭaćińi kare nu s-a vaḑut đemult, sa sărută în obraz đi triĭ uorĭ — kad se sretnu prijatelji koji se dugo nisu videli, ljube se u obraz tri puta ◊ sa sărută đin poșćeńiĭe, da sa țukă đin dragustă — celiva se iz poštovanja, a ljubi se iz ljubavi ◊ sa sărută duomńi, da sa țukă saćeńi — celiva se gospoda, a ljube se seljaci ♦ sin. țuka [Por.] ♦ dij. sin. pupa [Tim.]  [Vidi]

4666  sărutat  sărutat  љубљен  sărutatup>2up> (sărutată) (mn. sărutaț, sărutaće) [akc. sărutat] (prid.) — ljubljen, poljubljen, izljubljen ◊ fata a trait în padure, n-a fuost sărutată pănă nu s-a gasît ku ĭel — devojka je živela u šumu, nije bila ljubljena dok se nije našla s njim ♦ sin. țukat, pupat [Por.] ∞ săruta  [Vidi]

2455  săś  seci  живица  săś (mn. săśuri) (i. s.) — živica, ograda od šiblja i žbunja ◊ săśu ĭe gard đi tîrș șî đi spiń, în kare s-a slubuod mńiĭi sî paskă sîngurĭ, fara păkurarĭ — živica je ograda od granja i trnja, u koju se puštaju jaganjci da pasu sami, bez čobanina ♦ var. sîăś ♦ sin. ćeir, gard [Por.]   [Vidi]

3411  săśeruaĭkă  seceruie  гладиола  săśeruaĭkă (mn. săśeruaĭś) [akc. săśeruaĭkă] (i. ž.) — (bot.) gladiola (Gladiolus imbricatu) ◊ săśeruaĭkă pi rumîńașće are nume ļegat đi sîaśira kă înfluare pi vrĭamĭa lu sîśarat — gladiola ima vlaško ime vezano za srp jer cveta u vreme žetve ♦ var. săśeruĭkă (Tanda) [Por.] ∞ săśiră  [Vidi]

5918  sătura  sătura  наситити  săturauo ma satur, ĭel sa satu) [akc. satura] (gl. p. ref.) — (o hrani) nasititi se, zasititi se, najesti se ◊ pi uom alaviśuos no-l măĭ sătura ńima — alavog čovek ne zasiti niko ◊ s-a săturat numa đin o ļingură đi pasuĭ— nasitio se samo od jedne kašike pasulja [Por.]   [Vidi]

5919  săturat  săturat  нахрањен  săturat (săturată) (mn. săturaț, săturaće) [akc. săturat] (prid.) — nahranjen, sit, koji se dobro najeouoĭļi săturaće bińe, numa ikńesk la ḑîkatuare — ovce dobro napasane, samo dahću na plandištu ◊ lukratuori săturaț lukră măĭ bun đikît aĭ flomînḑ — nahranjeni radnici bolje rade od gladnihup. satul [Por.] ∞ sătura  [Vidi]

2473  său  seu  лој  u (mn. u) (i. s.) — loj ◊ său au oiļi, kapriļi șî vaśiļi, da puorśi au untură — loj imaju ovce, koze i krave, a svinje imaju mast ◊ kuu đemult avut trĭabă kînd a viđerat koļiba, kînd a oltańit, șî đi uns tălpiļi kînd s-a pļekat la vrun drum đeparće — loj se nekad upotrebljavao u osvetljavanju kuće, pri kalemljenju, i za mazanje tabana kada se polazilo na neki daleki put [Por.]   [Vidi]

4555  săźetar  săgetar  стрелац  săźetar (mn. săźetarĭ) [akc. săźetar] (i. m.) — (zast.) strelac koji gađa lukom ◊ săźetarĭu a tras arku, saźata a zburat ș-a lovit śerbu în spaće — strelac je zategao luk, strela je izletela i pogodila jelena u pleća ♦ sin. arkaș [Bran.] ∞ saźată   [Vidi]

4554  săźetat  săgetat  устрељен  săźetat (săźetată) (mn. săźetaț, săźetaće) [akc. săźetat] (prid.) — (zast.)(folk.) ustreljen, pogođen strelom ◊ Pră-l śe kîmp marĭe rotat, Fuźe śerbu ănpușkat, Ănpușkat șă săźetat (dăn Petrekuta). — Po velikom kružnom polju, Beži jelen ranjeni, Ranjeni, ustreljeni (iz Petrekature) [Bran.] ∞ saźată   [Vidi]

4763  sfadă  sfadă  свађа  sfadă (mn. sfădu) [akc. sfadă] (i. ž.) — svađa ◊ ńimika nu sufîră, śe god uomu să-ĭ spună, ĭel sa ĭa la sfadă — ništa ne podnosi, šta god čovek da mu kaže, on počinje svađu ♦ sin. gîlśauă [Por.]  [Vidi]

4635  sfiĭală  sfială  устручавање  sfiĭală (mn. sfiĭaļe) [akc. sfiĭală] (i. ž.) — (zast.) ustručavanje, stidljivost ◊ babiļi a puvestît kă la-ĭ muorț ĭe mare sfiĭală să primĭaskă pomana kînd ļ-o dă vro insă kare nuĭe đin ńemeńa lor apruape — babe su pričale da je kod mrtvih veliko ustručavanje da prime pomanu kad im je namenjuju osobe koje nisu iz bliskog srodstva [GPek] ∞ sfiĭi   [Vidi]

4634  sfiĭi  sfii  устручавати се  sfiĭiuo ma sfiĭĭesk, ĭel sa sfiĭĭașće) [akc. sfiĭi] (gl. ref.) — (folk.) ustručavati se, snebivati se ◊ kînd muĭarĭa kare puartă rîndu nuĭe đin ńam apruape ku al muort, ĭa kînd iĭ nîmeńașće pomana sa ruagă đe ĭel „s-o primĭaskă, să nu sa sfiĭaskă” pintru śe o dă însă strină — kad žena koja vodi obred nije blizak rod sa pokojnikom, ona ga pri namenjivanju pomane moli da je „primi, da se ne ustručava” što je namenjuje nesrodnik [GPek]  [Vidi]

4636  sfiĭuos  sfios  стидљив  sfiĭuos (sfiĭuasă) (mn. sfiĭu, sfiĭuasă) [akc. sfiĭuos] (prid.) — (zast.) stidljiv, sramežljiv ◊ đi mikă a-nvațato să fiĭe sfiĭuasă întra lume ńikunoskută, sî sa uĭće-n pomînt, sî takă, să nu sa rîdă — od malih nogu su je učili da bude stidljiva među nepoznatim ljudima, da gleda u zemlju, da ćuti, da se ne smeje [GPek] ∞ sfiĭi   [Vidi]

4087  sfik  sfic  налет  sfik (mn. sfiku) [akc. sfik] (i. s.) — nalet nevremena; udar ◊ đintr-odată la munće s-a pus vižuļiĭa k-un sfik grĭeu đe zapadă, ș-a-nkis pîrća kîtra vaļe — odjednom se u planini digla oluja sa naletom snega, i zatrpala prtinu ka dolini [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3451  sfińak  sfineac  бели граб  sfińak (mn. sfińeś) [akc. sfińak] (i. m.) — (bot.) beli grab (Carpinus orientalis) ◊ sfińaku ĭe ka karpinu, ama ĭe mult măĭ supțîrĭe, bun đi tîrș đi pasuĭ, đi împļećit gardu, đi parĭ, da șî bun arđe-n fuok — beli grab je sličan grabu, ali je mnogo tanji, dobar za pritke, za pletenje ograde od pruća, za kočeve, a i dobro gori u vatri ♦ var. svińakup. karpin [Por.] ∞ karpin  [Vidi]

4584  sfînt  sfânt  свет  sfîntup>1up> (sfîntă) (mn. sfînț, sfînće) [akc. sfînt] (prid.) — (rel.) svet, čist, uzvišen, božanski ◊ nu sa suduĭe pomîntu, kî ĭe sfînt, arańașće tota lumĭa — ne psuje se zemlja, jer je sveta, hrani ceo svet ◊ bisîarika ĭe kasa sfîntă, kă î-ńa sa-ntîńesk kređințuoșî ku dumńeḑîu luor — crkva je sveta kuća, jer se u njoj sreću vernici sa svojim bogom ◊ tota sîrbatuarĭa a fuost ḑîua sfîntă — svaku praznik je bio sveti dan ♦ var. sînt [Por.]  [Vidi]

4585  sfînt  sfânt  светац  sfîntup>1up> (mn. sfînț) [akc. sfînt] (i. m.) — (rel.) svetac, svetiteljuomo-la ĭe tare kređințuos, traĭașće ka sfîntutaj čovek je veliki vernik, živi kao svetac ◊ rumîń-aĭ batrîń đin tuoț sfînțî măĭ mult a puvestît đi svići Pĭetre, kare a purtat lupi — stari Vlasi su od svih svetaca najviše pričali o svetom Petru, koji je vodio vukove [Por.]  [Vidi]

4586  sfînțî  sfinți  освештати  sfînțîuo sfînțăsk, ĭel sfînțașće) [akc. sfînțî] (gl. p. ref.) — (rel.) osveštati ◊ puopa a sfînțît kruśa în luok unđe trăbe sî sa fakă bisîarikă — pop je osveštao krst na mestu gde treba da se podigne crkva [Por.] ∞ sfînt  [Vidi]

4804  sfîr  sfâr  цврч  sfîr (uzv.) — (onom.) cvrč, zvuk cvrčanja ◊ auḑît bińe kă uala ku tuot faśe „sfîr! sfîr!”, ama pănă ĭ-a ažuns, ḑama a dat în fuok — čula je dobro da lonac uveliko pravi „cvrč! cvrč”, ali dok je ona stigla, čorba je iskipela [Por.]  [Vidi]

4806  sfîraĭală  sfârâială  цврчање  sfîraĭală (mn. sfîraĭaļe) [akc. sfîraĭală] (i. ž.) — 1. (o zvuku) cvrčanje ◊ ļamńiļi uđe grĭeu ard, tuota nuapća s-auđe numa sfîraĭală đi la vatră — mokra drva teško gore, celu noć se čuje samo cvrčanje sa ognjišta 2. (o bolu) sevanje, probadanje; stres ◊ sa vaĭtă baba kă sîmće vro sfîraĭală la burtă, țîńe una-ntru-una, ș-o duare ka kînd o taĭe vrunu ku kuțîtubaba se žali da oseća neko sevanje u stomaku, drži je neprekidno, i boli je kao da je neko seče nožem [Por.] ∞ sfîr  [Vidi]

4805  sfîrîi  sfârâi  цврчати  sfîrîiuo sfîrîĭ, ĭel sfîrîĭe) [akc. sfîrîi] (gl. p.) — 1. (o zvuku) cvrčati ◊ ļamńiļi vĭerḑ, numa sfîrîĭe pi fuok, da nu-ngalḑăsk ńiśkum — drva zelena, samo cvrče na vatri, a ne greju nikako 2. (o bolu) sevati, probadati ◊ kînd uomu auđe đi vrun rău, ăl sfîrîĭe la burtă, ka kînd vrunu dă ku kuțîtukad čovek čuje za neko zlo, seva ga u stomaku, kao da ga neko probada nožem [Por.] ∞ sfîr  [Vidi]

3101  sfîrluagă  sfârloagă  штраља  sfîrluagă (mn. sfîrlu) [akc. sfîrluagă] (i. s.) — 1. štralja ◊ sfîrluagă ĭe înkîlțamînt rupt, batrîn, kare-l duśe uomu al măĭ sarak — sfrloga je stara, pocepana obuća, koju nosi najsiromašniji čovek 2. (fig.) dripac; krpa ◊ sfîrluagă sa ḑîśe la uom kare ĭe ļenuos, kare minće, fură, bĭa șî n-are vrĭad ńiś śinś parîaļe — sfrloga se kaže za čoveka koji je lenj, koji laže, krade, pije i ne vredi ni pet para [Por.]   [Vidi]

2608  sfîrśiel  sfîrcel  штапић  sfîrśiel (mn. sfîrśiaļe) [akc. sfîrśiel] (i. s.) — (tehn.) štapić u čunku na koji se stavlja cevka sa potkop za tkanje ◊ sfîrśielu lu sovĭaĭkă ĭe fakut đin bît đi kuorn uskat — štapić čunka napravljen je od suvog drenovog prutaup. surśiel, sovĭaĭkă [Por.] ♦ dij. var. surśiel (Osnić) [Crn.] ∞ razbu  [Vidi]

4425  sfîrșî  sfârși  свршити  sfîrșîuo sfîrșăsk, ĭel sfîrșașće) [akc. sfîrșî] (gl. p. ref.) — 1. (o radnji) sfršiti, završiti ◊ kum ii sfârșâră ku lukru, , pluaia sa pusă — čim su oni završili sa poslom, počela je kiša ◊ s-a măritat, da n-a sfîrșît șkuala — udala se, a nije završila školu 2. (psih.) stresti se usled jakog uzbuđenja, preseći se od straha ◊ kînd a ĭeșît înainća mĭa ku sakurĭa, ma sfîrșîĭ đi frikă kî ma omuară — kad je izašao pred mene sa sekirom, preseko sam se od straha da će me ubiti ♦ sin. gaći [Por.]  [Vidi]

4390  sfîrșît  sfârșit  завршен  sfîrșît (sfîrșîtă) (mn. sfîrșîț, sfîrșîće) [akc. sfîrșît] (prid.) — 1. (o poslu) završen, svršen; gotov ◊ a veńit la lukru sfîrșît — došao je na gotov posao 2. (med.) iscrpljen, istrošen, bez snage ◊ a sapat tota ḑîua șî sara vińe la kasă sfîrșît, ku o mînă đi sufļit — kopao je celog dana i uveče dolazi kući iscrpljen, sa dušom u nosu ♦ sin. gaćit, ispravit [Por.] ∞ sfîrșî   [Vidi]

4811  sforarĭ  sforar  ужар  sforarĭ (mn. sforarĭ) [akc. sforarĭ] (i. m.) — užar ◊ sforarĭ ĭe maĭsturu kare faśe la sfuorĭ — užar je zanatlija koji pravi užad ◊ sforarĭ a fuost numa pin orașă, đi unđe a veńit pin saće la bîlśurĭ să vindă la sfuorĭ — užara je bilo samo po varošima, odakle su dolazi u sela na vašare da prodaju užad [Por.] ∞ sfuară  [Vidi]

3005  sfrĭađir  sfredel  сврдло  sfrĭađir (mn. sfrĭađirĭ) [akc. sfrĭađir] (i. m.) — svrdlo, burgija ◊ sfrĭađiru ĭe un fus đi fĭer, ku vîru askuțît șî suśit, đi fakut găurĭ în ļiemn — svrdlo je metalna šipka sa oštrim i uvijenim vrhom, za bušenje rupa u drvetu ◊ sfrĭađiru ĭe bagat în mîńiĭ đi ļiemn, fakut ka kuarńiļi, kare sa învîrćiesk ku mînă kînd sa îngăură — svrdlo je nasađeno na drvenu dršku u obliku rogova, koja se okreće rukom kada se buši ◊ sfrĭađiri a fakut kovaśi — svrdla su izrađivali kovači ♦ var. sfrieźel (Tanda) ◊ vîru sfrieźeluĭ sa kĭamă fluare — vrh svrdla zove se cvet ◊ kînd îngăură, sfrieźelu đin ļiemn skuaće rugumatură — kad buši, svrdlo iz drveta izvlači piljevinu ♦ sin. burgiĭe [Por.]  [Vidi]

4810  sfuară  sfoară  уже  sfuară (mn. sfuorĭ) [akc. sfuară] (i. ž.) — uže, konopac ◊ sfuară ĭe o înpļećitură lungă đi ață đi kîńipă — uže je jedna duga pletenica od konopljinog konca ◊ ku sfuara uomu ļegă śuava — užetom čovek nešto vezuje ◊ mulț pin saće s-a spînḑurat ku sfuara — mnogi su se po selima užetom obesili ♦ sin. fuńe, frengiĭe [Por.]  [Vidi]

3139  sfulđir  fulger  муња  sfulđir (mn. sfulđire) [akc. sfulđir] (i. s.) — munja ◊ sfulđir ĭe lumină tare kare luśașće pi śerĭ înainća duraituluĭ — munja je jako svetlo koje bljesne na nebu pre grmljavine ◊ dupa tuot sfulđiru dă trîasńitu în vrun ļemn mare, șă-l krapă ku saźata pănă la pomînt — iza svake munje udara grom u neko veliko drvo, i strelom ga rascepi sve do zemlje ◊ saźata sfulđiruluĭ ĭe fakută đin krîmput đi krĭamińe askuțît — munjina strela napravljena je od komada oštrog kremena ♦ var. sfulđer (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźer [Crn.]  [Vidi]

3141  sfulđira  sfulgera  севати  sfulđirauo sfulđir, ĭel sfulđiră) [akc. sfulđira] (gl. p.) — sevati 1. (o munji) sevati ◊ sfulđiră una-ntruuna, ama đeparće, nu s-auđe duraituseva neprekidno, ali daleko, ne čuje se grmljavina 2. (o brzini) ići munjevito; (fig.) šišati; leteti ◊ nu kară kum sa kară, numa sfulđiră kînd trĭaśe pin sat — ne vozi kako se vozi, nego leti kao munja kad prođe kroz selo 3. (med.) (o bolu) probadati; sevati ◊ đintr-odată anśeput s-o sfulđire tare pista pĭept — odjednom je počelo oštro da je seva preko grudi ♦ var. sfulđera (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźera [Crn.] ∞ sfulđir   [Vidi]

4208  sigurațiĭe  siguranţie  сигурација  sigurațiĭe (mn. sigurățîĭ) [akc. sigurațiĭe] (i. ž.) — siguracija, sigurnost; bezbednost ◊ nu s-a prins la lukru în rudńik, kă pin uokńe n-a fuost ńiś o sigurațiĭe — nije se zaposlio u rudniku, jer u oknima nije bila nikakva sigurnost ◊ mare sigurațiĭe ĭeș tu! — velika si ti siguracija! [Por.] ∞ sigurat   [Vidi]

4384  sik  sâc  чик  sik! (uzv.) — čik! uzvik čikanja ◊ sik! sik! nu puoț să-m faś ńimik! — čik! čik! ne možeš mi ništa! ◊ sik dakă kućeḑ! — čik ako smeš! ◊ kopilu kare sikîĭe pi altu, dă ku pumnu-n pumn kînd ḑîśe „sik”, ș-așa đi dîdauorĭ — dete koje čika drugog, udara pesnicom o pesnicu kad kaže "čik", i tako dvaput [Por.]  [Vidi]

4375  sîaće  sete  жеђ  sîaće [akc. sîaće] (i. ž.) — žeđ ◊ rău ĭe kînd sa puńe sîăća pi uom, da apă nuĭe ńiśunđe — teško je kad čoveka spopadne žeđ, a vode nema nigde ◊ sîăća sa stîmpîră ku apă rîaśe — žeđ se gasi hladnom vodom ◊ muare đi sîaće — umire od žeđi ♦ var. săće [Por.]  [Vidi]

4796  sîaśiră  seceră  срп  sîaśiră (mn. săśirĭ) [akc. sîaśiră] (i. ž.) — srp ◊ sîaśira ĭe alat ku kare sa sîaśiră, fakut strîmb ka luna ćinîră, ku taișu đinuntru, șî ku mîńiĭ đi țînut în mînă — srp je alat kojim se žanje, nalik na mlad mesec, sa oštricom iznutra i drškom za držanje u ruci [Por.] ∞ sîśarat  [Vidi]

4553  sîbarît  soborât  килав  sîbarît (sîbarîtă) (mn. sîbarîț, sîbarîće) [akc. sîbarît] (prid.) — (med.) kilav ◊ đe uom lu kare mațîļi đen burtă kad în kuaĭe, sa ḑîśe kî ĭe sîbarît, kă are kilă — za muškarca kome se creva iz trbuha spuštaju u muda, kaže se da je kilav, da ima kilu [Por.]  [Vidi]

4412  sîgo  iuta  брзо  sîgo [akc. sîgo] (uzv.) — brzo, u imitaciji ciganskog govora ◊ sîgo, sîgo! — brzo, brzo! ◊ aĭde, sîgo, sîgo! śe ći traź ka śĭața? — hajde, brzo, brzo! što se vučeš kao magla? ♦ sin. ĭuta [Por.]  [Vidi]

4383  sîkatură  stângaci  шепртља  sîkatu (mn. sîkatu) [akc. sîkatură] (i. ž.) — šeprtlja, trapavko, nespretnjaković ◊ n-a măĭ vaḑut ńima așa sîkatură đi uom, nu șćiĭe ńiś kuńu să bată-n parĭaće — takvu šeprtlju od čoveka niko još nije video, ne ume ni klin da nabije u zid ♦ / < săk — sakat [Por.] ∞ săk  [Vidi]

5175  sîlă  silă  принуда  sîlă (mn. sîļe) [akc. sîlă] (i. ž.) — 1. prinuda ◊ a mînat lukratuiri să lukră la sîlă — terali radnike da rade pod prinudom 2. (med.) gušenje, teško disanje ◊ sa vaĭtă kă o strînźe vro sîlă în pĭept, șă nu puaće să sufļe — žali se da je steže neko gušenje u grudima, pa ne može da diše 3. (psih.) nevoljno, na silu ◊ a śerkat parințî s-o mariće la sîla, ama ĭa nu s-a dat, ļ-a spus kă măĭ îndată sa omuară — pokušali su roditelji da je udaju na silu, ali se ona nije dala, rekla im je da će se radije ubiti [Por.]  [Vidi]

5177  sîļit  silit  присиљен  sîļit (sîļită) (mn. sîļiț, sîļiće) [akc. sîļit] (prid.) — prisiljen, prinudjen ◊ n-a fi fakut ĭel aĭa đi vuoĭa luĭ, tuoț ginđesk kî ĭe sîļit đi vruńi să fakă așa — nije on to uradio od svoje volje, svi misle da je bio prisiljen od nekoga da tako uradi [Por.] ∞ sîlă  [Vidi]

4598  sîmanatuorĭ  semănător  сејач  sîmanatuorĭ (mn. sîmanatuorĭ) [akc. sîmanatuorĭ] (i. m.) — sejač, osoba koja seje ◊ sîmanatuorĭ măĭ mult a fuost muĭerĭ — sejači su najviše bile ženeun sîmanatuorĭ ku o sîmanatuarĭe a sîmanat luoku tuot — jedan sejač i jedna sejačica posejali su celu njivu [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

4593  sîmanatură  semănare  сличност  sîmanatuup>2up> (mn. sîmanatu) [akc. sîmanatură] (i. ž.) — sličnost ◊ la sîmanatură nu sînt tot una — prema sličnosti nisu sasvim isti ◊ întra îĭ nuĭe ńiś o sîmanatură — među njima nema nikakve sličnosti ♦ var. sîmanat [Por.] ∞ sîmanaup>2up>  [Vidi]

4105  Sîmbîta albă  Sâmbâta albă  Велика субота  Sîmbîta albă [akc. Sîmbîta albă] — (kal.) (dosl.) Bela subota, (srb.) Velika subota ◊ Sîmbîta albă la rumîń kađe în sîmbîtă înainća Pașćiluĭ, pi kîļindarĭu sîrbĭesk sa kĭamă „Velika subota” — Bela subota kod Vlaha pada u subotu pre uskrsa, u srpskom kalendaru se zove Velika subota ◊ la Sîmbîta albă svić-Iļiĭa împarće pĭatra: faśe rînd kînd sî-ĭ bată pĭatra pi aăĭa kare iĭ vĭađe kă lukră-n ḑîua-ĭa — na Belu subotu sveti Ilija pravi plan kad da bije gradom one koje primeti da rade tog dana ◊ Sîmbîta albă ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru pĭatră, să nu bată pĭatra ćimpuBela subota je neradni dan, praznuje se zbog grada, da grad ne bije letinu ◊ la Sîmbîta albă muĭeriļi nu s-a spalat pi kap ńiś nu s-a pipćenat, să nu ļi înkărunțaskă șă să ļi piśe păruna Belu subotu žene nisu prale ni češljale kosu, da im kosa ne bi osedela i opadala ◊ în Tanda Sîmbîta albă ĭe sîmbîta đe la urmă înainća lu Sînźuorḑ — u Tandi je Bele subota poslednja subota pre Đurđevdanaup. Sîmbîta pașćilor [Por.] ∞ sîmbîtă  [Vidi]

4106  Sîmbîta pașćilor  Sâmbăta paștelui  Ускршња субота  Sîmbîta pașćilor [akc. Sîmbîta pașćilor] — (kal.) (dosl.) uskršnja subita, (srb.) Velika subota ◊ Sîmbîta pașćilor kađe sîmbîtă înainća lu Pașć, sa măĭ kĭamă șî Sîmbîta albă — uskršnja subota pada u subotui pred uskrs, zove se još i Bela subota ◊ sa taĭe șî sa friźe purśelu đi Pașć — kolje se i peče prase za uskrs ◊ sa plumađașće pașćaua, kolak ku śerk șî ku kruśe, ku kîć-un uou fărbuit în tot kîmpu kruśi, șî ku un uou pruaspîd în mižluok — mesi se „uskrsnica”, kolač sa obručem i krstom, sa po jednim ofarbanim jajetom u svakom polju krsta i jednim svežim u srediniup. Sîmbîta albă [Por.] ∞ sîmbîtă  [Vidi]

4083  sîmbîtă  sâmbătă  субота  sîmbîtă (mn. sîmbîće) [akc. sîmbîtă] (i. ž.) — (kal.) subota ◊ sîmbîta ĭe a șasîļa ḑî în stamînă, întra vińirĭ șă dumińikă — subota je šesti dan u sedmici, između petka i nedeljeup. Sîmbîta lu Lazîr, Sîmbîta albă, Sîmbîta pașćilor [Por.] ♦ up. Sîmbîta ćinără (Ranovac) [Mlava] ∞ stamînă   [Vidi]

4493  Sîmțî  Sâmți  Младенци  Sîmțî [akc. Sîmțî] (i. m.) — (kal.) Mladenci ◊ Sîmțî sa sîrbĭaḑă ka pomana lu patruḑăś đi kopiĭ kare ĭ-a omorît ĭemrei pintru śe s-a dus în koļindrĭeț în śinsta lu DumńeḑîuMladenci se slave kao pomen na četrdesetoro dece koje su ubili Jevreji zbog učešća u kolindrecima u čast Boga (Leskovo) [GPek] ◊ la Sîmț sa întîńesk ĭarna ku vara, șî sa ĭau la bataĭe: vară dă žos ku ĭarna, ama iĭ pĭer patruḑăś șî patru đi baĭeț — na Mladence se sreću zima i leto, i započinju rat: leto pobeđuje, ali joj ginu četrdeset i četiri mladića (Rudna Glava) [Por.] ◊ la Sîmț s-a bat „babiļi”, ḑîļiļi rîaļe đi ĭarnă, ku „muoșî”, ḑîļiļi buńe đi vară; muoșî frîng babiļi șă ļi bagă-n pomînt, șă đi-ńaļe pomîntu pista vară kapîtă rîveńală — na Mladence se biju „babe”, zli zimski dani, sa „starcima”, dobrim letnjim danima; starci pobeđuju i nabiju babe u zemlju, i od njih zemlja preko leta dobije vlagu (Debeli Lug) [GPek]   [Vidi]

4494  sîmțî  simți  осећати  sîmțîuo sîmt, ĭel sîmće) [akc. sîmțî] (gl.) — osećati ◊ amurțît mîńiļi đi źĭer, nu măĭ sîmće ńimika — promrzle mu ruke od mraza, ne oseća više ništa ◊ să ḑîkă uomu k-a fi sîmțît ĭel śuava, nu, așa afuost: uom fara ińimă — da kaže čovek da je nešto osećao, ne, takav je bio: čovek bez srca ◊ gata mis, nu măĭ sîmt ńimika — gotov sam, ne osećam više ništa [Por.]  [Vidi]

2237  sîmḑîĭană  sânziană  ивањски цвет  sîmḑîĭană (mn. sîmḑîĭańe) [akc. sîmḑîĭană] (i. ž.) — (bot.) ivanjski cvet (Galium verum), broćika ◊ sîmḑîĭańiļi a kuļes fĭaćiļi marĭ la Sîmḑîĭană; s-a dus în kuļes đinuapće, pi ińima guală, șă pi lînga sîmḑîĭană, a kuļes ș-alalće buĭeḑ buńe đi ļiak: romańiță, măturĭaļe, podubiță — ivanjsko cveće brale su devojke na Ivandan; u berbu su išle rano ujutru, na šte srca, i pored ivanjskog cveća brale su i drugo lekovito bilje: kamilicu, kantarion, majčinu dušicu ◊ đin sîmḑîĭańe fĭaćiļi a-nplećit kunuń, șă ļ-a pus đisupra đi ușă, să dukă sînataće șî naruok la kasă, da birekĭet la moșîĭe — od ivanjskog cveća devojke su plele vence i stavljale ih na pročelje kuće, da donesu zadrvlje i sreću ukućanima, a berićet njihovom imanju ♦ var. sînḑîĭană [Por.]  [Vidi]

4691  Sîmḑîĭańiļi  Sânziană  Ивањдан  Sîmḑîĭańiļi [akc. Sîmḑîĭańiļi] (i. ž.) — (kal.) Ivanjdan ◊ (ver.) sa krĭađe kî la Sîmḑîĭańiļi ĭarba stă, nu măĭ krĭașće, đ-aĭa lumĭa sa duśe să kuļagă buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ — veruje se da na Ivanjdan trava prestaje da raste, zato ljudi idu da beru razno bilje ◊ đin buĭeḑîļi kuļasă la Sîmḑîĭańiļi sa fak kunuńe ku kare sa kićesk vrăkńițîļi, sî fiĭe în sînataća kăsîtuorilor — od bilja ubranog na Ivanjdan prave se venci kojima se kite vratnice na ogradi dvorišta, za zdravlje ukućana [Por.] ♦ dij. var. Sînzîĭenili (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. var. Sîmḑîĭana (Kladurovo) [Mlava] ∞ sîmḑîĭană  [Vidi]

2075  sîmeńik  siminic  смиље  sîmeńik (mn. sîmeńiś) [akc. sîmeńik] (i. m.) — (bot.) smilje, trajna zeljasta biljka sivkaste boje (Helichrysum arenarium); cmilje; snjeljak ◊ sîmeńik ĭe buĭađe sură, mîțuasă, ku fluorĭ galbińe — smilje je siva biljka, dlakava, sa žutim cvetom ◊ sa uskă, sa duśe la morminț, șî sa dîă đi pomană l-aĭ muorț; ku ĭa sa kićașće lumanarĭa raĭuluĭ — suši se, nosi se na groblje i namenjuje mrtvima; njome se kiti rajska sveća [Por.]  [Vidi]

4597  sîmînatuare  semănătoare  сејалица  sîmînatuare (mn. sîmînatuorĭ) [akc. sîmînatuare] (i. ž.) — (tehn.) sejalica ◊ sîmînatuarĭa ĭe mașînă đi sîmanat, kare mult a ușurat lukru lu pomînćeń, kî n-a măĭ trîbuit să samińe ku mîna — sejalica je mašina za sejanje, koja je mnogo olakšala posao zemljoradnika, jer više nisu morali da seju rukom ♦ var. sămînatuare [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

3981  Sîmĭedru  Sâmedru  Митровдан  Sîmĭedru (mn. Sîmĭedre) [akc. Sîmĭedru] (i. s.) — (kal.) Mitrovdan ◊ Sîmĭedru skimbă ḑîua da datumu nu, în tuot anuĭe a općiļa ḑî pi marćiń — Mitrovdan menja dan ali datum ne, svake godine pada osmog dana novembra ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, kare a fuost ļegaće la Sînźuorḑ, șă ļi s-a dat sîmbriĭa — na Mitrovdan su se otpuštale sluge koje su bile unajmljene na Đurđevdan, i isplaćivao im se najam [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4356  sîmśauă  sîmcea  бритва  sîmśauă (mn. sîmśaļe) [akc. sîmśauă] (i. ž.) — ? britva alatljika ◊ sîmśaua ĭe un fĭeļ đi kuțîćel askuțît la vîr, șî-nțapat în plasîaļe đi ļemn, ku kare sa fak găurļi la fluir, la opinś, la măĭ mulće luază đi kasă — britva alatljika je vrsta nožića sa oštrim vrhom, usađen u drvenu dršku, kojim se buše rupe na fruli, opankama, i na drugim stvarima za kučnu upotrebu ♦ sin. kuțît [Por.]  [Vidi]

5642  sîmt  sfânt ?  слава  sîmt (mn. sîmț) [akc. sîmt] (i. m.) — (rel.)(kal.) slava ◊ sîmt ĭe sfîntu kare poartă griža dă birekĭetu pomîntuluĭ șî sînataća kășî — slava je svetac koji vodi računa o berićetu imanja i zdravlju ukućana ◊ sîmtu ĭe prazńik kare are tota kasa rumîńaskă — slava je praznik koji ima svaka vlaška kuća ◊ la nuoĭ sîmtu sa sîrbĭaḑă dă kînd ĭe lumĭa șă pomîntukod nas se slava svetkuje od kad je sveta i veka ◊ sîmtu țîńe trîĭ ḑîļe — slava traje tri dana ♦ sin. prazńik [Bran.]  [Vidi]

4495  sîmțîĭe  simțire  осећање  sîmțîĭe (mn. sîmțîĭ) [akc. sîmțîĭe] (i. ž.) — osećanje ◊ a kreskut în padure ka žuavina, uom fara ńiś o sîmțîĭe — odraso je u šumi kao životinja, čovek bez ijednog osećanja ♦ var. sîmțîre, sîmțală [Por.] ∞ sîmțî  [Vidi]

4695  sîn  sân  недра  sîn (mn. sînu) (i. s.) — nedra ◊ sîn ĭe parća kimĭeșî kare astrukă pĭeptu șî burta — nedra su deo košulje koji pokriva grudi i stomak ◊ mama a fakut pi tata la luok, șî pănă la koļibă l-a dus în sîn — baba je moga oca rodila na njivi, i do kuće ga je nosila u nedrima ◊ sînu kimĭeșî đi bîtrîńață a fuost larg, șî la muĭerĭ askultat ka trastă — nedra starinske košulje bila su široka, i ženama su često služila kao torba [Por.]  [Vidi]

4693  sînataće  sănătate  здравље  sînataće (mn. sînatăț) [akc. sînataće] (i. ž.) — (med.) zdravlje ◊ sînataće ĭe kînd pi uom nu-l duare ńimika — zdravlje je kad čoveka ne boli ništa ◊ sînataća s-a dorit întođeuna kînd sa đisparțît lumĭa: „Aĭ, ku sînataće!”, „Ramîń ku sînataće!” — zdravlje se želelo uvek kad su se ljudi rastajali: „Ajd’, uzdravlje!”, „Ostaj mi u zdravlju!” [Por.]  [Vidi]

4694  sînatuos  sănătos  здрав  sînatuos (sînatuasă) (mn. sînatu, sînatuasă) [akc. sînatuos] (prid.) — (med.) zdrav ◊ kînd ĭe uomu sînatuos, nu-ĭ mă-ĭ trăbe alta ńimika — kad je čovek zdrav, ne treba mu više ništa drugo ♦ supr. bolnau [Por.] ∞ sînataće  [Vidi]

4522  sîngur  singur  сам  sîngur (sîngu) (mn. sîngu, sîngure) [akc. sîngur] (prid.) — sam, bez društva ◊ sîngur ĭe aăla kare n-are pi ńima — sam je onaj koji nema nikoga ◊ tuoț l-a lasat ș-a ramas în munće sîngur ka kukusvi su ga napustili, pa je ostao u planini sam kao kukavac ♦ (demin.) sîngurĭel [Por.]  [Vidi]

4523  sîngurataće  singurătate  самоћа  sîngurataće (mn. sînguratăț) [akc. sîngurataće] (i. ž.) — samoća, usamljenost ◊ are tuot, ama sa vaĭtă kă-l manînkă sîngurataća — ima sve, ali se žali da ga ubija samoća ♦ var. sîngurĭață, sînguriĭe [Por.] ∞ sîngur  [Vidi]

4583  sîngurĭel  singurel  самцит  sîngurĭel (sîngurikă) (mn. sîngureĭ, sîngurĭeļe) [akc. sînguel] (prid.) — samcit, potpuno sam ◊ a ramas în munće să traĭaskă sîngur sîngurĭel ka kukuostao je u planini da živi sam samcit, kao kukavica [Por.] ∞ sîngur  [Vidi]

4696  sînt  sânt  свет  sînt (sîntă) (mn. sînț, sînće) [akc. sînt] (prid.) — (rel.) svet ◊ sînt nuĭe vrurba sîngură, numa înpreuna ku vro ḑî mare, or vro insă sfîntă: „sînta Dumińika” , „sînta Maĭka Prĭastîśe” — svet nije samostalna reč, ona uvek ide zajedno sa nekim praznikom ili svetim bićem: „sveta Nedelja”, „sveta Majka Prečista” ♦ var. sfînt [Por.] ∞ sfînt  [Vidi]

816  sîntuađir  sântoader  тодоровац  sîntuađir (mn. sîntuađirĭ) [akc. sîntuađir] (i. m.) — (mitol.) todorovac, ružno i opako mitsko biće koje ide jašući konja, i kažnjava ljude koji rade noću tokom Todorove nedelje ◊ sîntuađirĭ tuna la marța vasîlor, sara, șî țîn uopt ḑîļe, pănă la marța înkuńată, kînd sa duk — todorovci nastupaju u utorak veče, u prvoj nedelji uskršnjeg posta, i aktivni su osam dana, sve do utorka noću sledeće nedelje, kada odlaze [Por.] ∞ sînt  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4578  Sînvasîĭ  Sânvăsâi  Свети Василије  Sînvasîĭ [akc. Sînvasîĭ] (i. m.) — (kal.) Sveti Vasilije ◊ Sînvasîĭ ĭe Anol Nou pi kîļindarĭu al batrîn — Sveti Vasilije je Nova Godina po starom kalendaru ◊ Sînvasîĭu akuma kađe în a patrusprăśi-ļa ḑî în luna ĭanuaruluĭ kare rumîń-aĭ batrîń a kemato kîļindarĭ — Sveti Vasilije sada pada u četrnaesti dan meseca januara, koji su stari Vlasi zvali kalendar ◊ pănă afuost Anol Nou, la Sînvasîĭ s-a fakut ađeturĭ în mulće fĭelurĭ, ku visaļiĭ marĭ pin kafień — dok je Sveti Vasilije bio Nova Godina, priređivali su se razni običaji, sa velikim veseljima po kafanama ♦ sin. Anol Nou [Por.]  [Vidi]

4563  sînźeriș  sânger  пасдрен  sînźeriș (mn. sînźerișă) [akc. sînźeriș] (i. m.) — (bot.) pasdren, svibovina (Cornus sanguinea) ◊ sînźerișu ĭe ļemn tufaruos, muaļe șî supțîre, đin ĭel nu sa faśe ńimika đi kasă — pasdren je žbunasto, meko i tanko drvo, od njega se ništa ne pravi za kuću ◊ păkurari sa pazăsk să nu fakă žuardă đin sînźeriș kă dakă baț vićiļi, ĭaļe sînźarĭaḑă la loko-la unđ-aĭ dat — čobani paze da ne prave prut od pasdrena, jer ako njime tučeš stoku, ona će prokrvariti na mestu gde si udario ◊ babiļi a-nvațat kopiĭi să nu frîngă ńiś să nu taĭe sînerișu, kî ĭe pakat — babe su učile decu da ne lome i ne seku pasdren, jer je greh [Por.] ∞ sînźe  [Vidi]

62  sîpaļigă  săpăligă  мотичица  sîpaļigă (mn. sîpaļiź) [akc. sîpaļigă] (i. ž.) — 1. (pej.) loše izrađena motika, nepodesna za rad [Rudna Glava] 2. posebna vrsta motike, za rad u bašti [Crnajka] 3. (ret.) (demin.) mala motika, motičica [Por.] ♦ dij. var sapaļigă ◊ sapaļigă ĭe sapă mikă, îngustă, đi sapat la śapă — to je motičica sa uskim sečivom za okopavanje luka (Osnić) [Crn.] ∞ sapa  [Vidi]

4671  sîramură  saramură  саламура  sîramu (mn. sîramurĭ) [akc. sîramură] (i. ž.) — (nutr.) salamura ◊ sîramură ĭe apă sarată în kare sa țîńe karńa pănă nu sa duśe la uskat — salamura je slana voda u kojoj se čuva meso pre nego što se odnese na sušenje [Por.] ∞ sare  [Vidi]

5289  sîraśiĭe  sărăcie  сиромаштво  sîraśiĭe (mn. sîraśiĭ) [akc. sîraśiĭe] (i. ž.) — siromaštvo, nemaština ◊ a kreskut în mare sîraśiĭe — odrastao je u velikom siromaštvu ◊ sîraśiĭe grĭa — teško siromaštvo ◊ sîraśiĭe uarbă — (dosl.) slepo siromaštvo [Por.] ∞ sarak  [Vidi]

4417  sîrbaćik  sălbatic  дивљи  sîrbaćik (sîrbaćikă) (mn. sîrbaćiś, sîrbaćiśe) [akc. sîrbaćik] (prid.) — divlji, nepripitomljen ◊ lupu șî ursu sînt žuavińe sîrbaćiśe, kî traĭesk în padure — vuk i medved su divlje životinje, jer žive u šumi ♦ supr. blînd [Por.]  [Vidi]

4418  sîrbaśi  sălbătici  подивљати  sîrbaśiuo sîrbaśesk, ĭel sîrbaśașće) [akc. sîrbaśi] (gl. p. ref.) — (ret.) podivljati ◊ žuavina, să n-ar sîrbaśi đi mikă, n-ar puća rămîńa viĭe-n padure întra alće žuaviń sîrbaćiśe — životinja, da ne podivlja od rođenja, ne bi mogla opstati u šumi među ostalim divljim zverima ◊ kopilo-l mik, dakă-l krĭesk parințî răĭ șî bolnavĭ la kap, puaće să sa sîrbaśiaskă ka žuavina — malo dete, ako ga podignu loši i umno poremećeni roditelji, može da podivlja kao životinja ◊ lasă-l drakuluĭ, kă đe kînd a ramas sîngur, a sîrbaśit đe tuot — mani ga dođavola, jer od kada je ostao sam, podivljao je sasvim [Por.] ∞ sîrbaćik  [Vidi]

4061  sîrbatori  sărbători  празновати  sîrbatoriuo sîrbĭeḑ, ĭel sîrbĭaḑă) [akc. sîrbatori] (gl. p.) — (kal.) praznovati, uzdržavati se od rada ◊ mulće sîrbatuorĭ babĭeșć ńima nu măĭ sîrbĭaḑă — mnoge bapske praznike niko više ne drži [Por.] ∞ sîrbatuare  [Vidi]

4059  sîrbatuare  sărbătoare  празник  sîrbatuare (mn. sîrbatuorĭ) [akc. sîrbatuare] (i. ž.) — (kal.) praznik, neradan dan ◊ sîrbatuare ĭe ḑîuă kînd nu sa lukră, kă lumĭa sa pazîașće đi vrun rău kare sa-r puńa pi iĭ kînd ar lukra — praznik je dan kad se ne radi, jer se ljudi čuvaju od nekog zla koje bi ih zadesilo kada bi radili ◊ ĭastă sîrbatuorĭ grĭaļe, kînd nu sa lukră ńimika tuota ḑîua, da ĭastă măĭ ușuare, kînd numa ńișći lukrurĭ nu sa kućaḑă lukra — ima teških praznika, kad se ne radi ništa po ceo dan, a ima i lakših, kad se samo neki poslovi ne smeju raditi ◊ a fuost sîrbatuorĭ babĭeșć, șî sîrbatuorĭ popĭeșć, lumĭa măĭ mult a țînut pĭ-aļi babĭeșć — bilo je bapskih praznika, i popovskih praznika, ljudi su više poštovali bapske [Por.] ∞ sîrbatori  [Vidi]

4351  sîrńik  sârnic  уредан  sîrńik (sîrńikă) (mn. sîrńiś, sîrńiśe) [akc. sîrńik] (prid.) — uredan, čist ◊ măĭ mult kînd sa vorbĭașće đi vro muĭare, or fată mare, sa kată dar ĭe, or nuĭe sîrńikă, kî dakă ĭe sîrńikă, are măĭ mare katare — najviše kad se govori o nekoj ženi, ili devojci udavači, gleda se da li je, ili nije uredna, jer ako je uredna, ima veći ugled ♦ sin. arńik [Por.]  [Vidi]

4352  sîrui  rândui  уредити  sîruiuo sîruĭ, ĭel sîruĭe) [akc. sîrui] (gl. p. ref.) — urediti, srediti ◊ kopiĭi đi miś trăbe învața să sîruĭe paturļi luor dupa skulat — decu od malena treba učiti da sređuju svoje krevete posle ustajanjaurît ĭe kasa ku fată đi mîritat să nu fiĭe sîruită întođeuna — ružno je da kuća udavače ne bude sređena u svako doba [Por.]   [Vidi]

4353  sîruit  rânduit  уређен  sîruit (sîruită) (mn. sîru, sîruiće) [akc. sîruit] (prid.) — uređen, sređen ◊ la muĭare sîrńikă, kasa ĭe sîruită întođeuna, nu numa kînd s-așćată guoșći — kod uredne žene kuća je uvek sređena, ne samo kad se čekaju gosti ♦ supr. ńisîruit [Por.] ∞ sîrui  [Vidi]

4797  sîśarat  secerat  жетва  sîśaratup>1up> (mn. sîśaratu) [akc. sîśarat] (i. s.) — (agr.) žetva ◊ sîśaratu ĭe lukru în luoku ku grîu, kînd grîu kuopt sa taĭe ku sîaśira — žetva je rad na njivi sa žitom, kad se zrelo žito seče srpom ◊ ku paiļi đi grîu, taĭaće ku sîaśira, săśeratuorĭu faśe grameźuare kare sa kĭamă poluog — od žita, posečenog srpom, žetelac pravi male gomile koje se zovu polog ◊ poluaźiļi dupa săśiratuorĭ, adună ļegatuorĭu, kare iĭ ļagă în snopĭ — pologe za žeteocima sakuplja vezivač, koji ih vezuje u snopove ◊ snuopi la sîśarat sa ļagă ku ćiĭ or kurpiń, la piśuor or ku ļigatuarĭa, șî sa grîmađesk în krstină — snopovi na žetvi vezuju se likom ili lijanom, nožno ili vezačicom, i slažu se u krstine ◊ kînd snuopi sa adună în krstiń, sîśaratu ĭe gata — kad se snoplje skupi u krstine, žetva je gotova [Por.]  [Vidi]

4704  sîta ḑîńi  sita-zinelor  вилино сито  sîta ḑîńi (mn. sîće ḑîńiluor) [akc. sîta ḑîńi] (sint.) — (bot.) vilino sito (Carlina acaulis L.), kravljak ◊ sîta ḑîńi ĭe buĭađe așaḑată șî spinuasă, kare krĭașće pi marźina ļivĭeḑî — vilino sito je niska bodljikava biljka, koja raste po obodima livada ◊ (ver.) rumîńi krĭed kî sîta ḑîńi dă la luokuunđe žuakă ḑîńiļi — Vlasi veruju da vilino sito raste na mestima gde igraju vile [Por.] ◊ (ver.) greuańa kare vrĭa să sa nașće ușuor, trăbe să bĭa apă în kare s-a fĭert sîta ḑîńi — trudnica koja želi da se lako porodi, treba da pije vodu u kojoj se kuvalo vilino sito (Snegotin) [Bran.] ∞ sîtă  [Vidi]

4703  sîtă  sită  сито  sîtă (mn. sîće) [akc. sîtă] (i. ž.) — sito 1. sito za brašno ◊ sîta đi fańină ĭe o mrĭežă maruntă đi fĭer, strînsă pi o obadă supțîre đi ļemn, ku kare sa śarńe fańina — sito za brašno je jedna sitna metalna mreža, zategnuta na tanak drveni obruč, kojom se prosejava brašno 2. mreža za sejanje ◊ ĭastă șî sîtă đi śernut pĭesîku, ĭa ĭe fakută đin sîtă đi fĭer, prinsă pi un źam đi ļetve — ima i sito za sejanje peska, ono je napravjeno od metalne mreže koja je zategnuta na drveni ram ◊ pănă n-a ĭeșît sîće đi žîță, sîta s-a fakut đin pĭaļe đi śerb, da s-a îngăurit ku brukă đi ļemn — dok se nisu pojavila žičana sita, sito se pravilo od jelenske kože a bušilo drvenim šilom ♦ sin. śurup. sîta ḑîńi [Por.]  [Vidi]

4378  sîtoșală  însetoșare  жеђање  sîtoșală (mn. sîtoșălu) [akc. sîtoșală] (i. ž.) — žeđanje, stanje u kome se trpi žeđ ◊ numa vićiļii la munće să nu prindă vro sîtoșală mare, đ-aĭa s-a ćemut măĭ mult — samo stoku u planini da ne zahvati neko veliko žeđanje, toga su se najviše bojali [Por.] ∞ sîaće   [Vidi]

4571  skađa  scădea  опадати  skađauo skad, ĭel skađe) [akc. skađa] (gl.) — (o nivou) opadati ◊ apa-n lak pista vară skađe gata pănă la žumataće — voda u jezeru preko leta opada gotovo do pola ◊ mama mĭ-a ļegat faļiĭe đi krumpiĭ pi lînga gît, șî miĭe fuoku pănă la ḑîuă a skaḑut — baba mi je obložila kriške krompira oko vrata, i meni je temperatura do zore opalaup. kađa [Por.]  [Vidi]

2138  skaĭeće  scaiete  чичак  skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tuuoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle striže ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3401  skalan  scălan  вешовка  skalan (mn. skalań) [akc. skalan] (i. m.) — 1. vešovka*up>)up> ◊ skalan sa kĭamă duauă druź đi kukuruḑ ļegaće ku gižîļi una đi alta — vešovka je veza između dva klipa kukuruza, vezana šašom jedan za drugi ◊ kukuruu aļes đi samînță s-a ļegat skalan șî s-a atîrnat supt strĭeșînă sî sa ușće măĭ bińe — kukuruz odabran za seme vezivao se u vešovke i kačio pod nadstrešnicu da se bolje suši 2. grozd ◊ kopiĭ stau skalan atîrnaț pi gard, șî sa uĭtă la luoptă — deca vise na ogradi okačena ko grozd, i gledaju fudbal ◊ a kuļes viĭa, da n-a dus un skalan đi strugurĭ sî đa la kopiĭ — obrao vinograd, a deci nije doneo ni vezicu grožđa ♦ sin. gramadă, șîr [Por.] ∞ kukuru   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5178  skalda  scălda  купати  skaldauo skald, ĭel skaldă) [akc. skalda] (gl. p. ref.) — kupati ◊ s-a dus ku uoĭļi la rîu să ļi skalđe, kă trăbe să ļi tungă ḑîļiļi-șća — otišli su ovcama na reku da ih okupaju, jer treba da ih šišaju ovih dana ◊ kînd am fuost kopil, ma skalda mama într-o karļiță mare, în kara s-a taĭat puorśi — kad sam bio dečak, kupala me je baba u jednom velikom koritu, u kome su se klale svinjeup. spala [Por.]  [Vidi]

5180  skaldat  scăldat  окупан  skaldatup>2up> (skaldată) (mn. skaldaț, skaldaće) [akc. skaldat] (prid.) — okupanuomu ĭe skaldat kînd spală trupu întrĭeg — čovek je okupan kad opere celo telo ♦ supr. ńiskaldat [Por.] ∞ skalda  [Vidi]

3886  skaluș  scăluș  скакавац  skaluș (mn. skalușî) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) skakavac (Caelifera, Saltatoria) ◊ skalușu ĭe guangă kare traĭașće pin ĭarbă, șî sîare kînd ći apropiĭ đi ĭel — skakavac je buba koja živi u travi, i skače kad joj se približiš ◊ skalușî vara sînt bună momĭală đi prins pĭeșći ku ungița — skakavac je leti dobar mamac za ribolov na udicu ♦ / skaluș < s + kaluș ♦ sin. lakustă [Por.]  [Vidi]

4250  skaluș  scăluș  скакавац  skaluș (mn. skaluș) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) skakavac (Caelifera) ◊ skalușu ĭe o guangă kare traĭașće pin ĭarbă, are piśuare lunź đinapuoĭ, șî sîare în tuaće părțîļi — skakavac je buba koja živi u travi, ima dugačke zadnje noge, i skače na sve strane ◊ skalușu ĭe bună momĭală đi prins pĭeșć ku ungica — skakavac je dobar mamac za pecanje ribe udicom ♦ sin. lakustă [Por.]  [Vidi]

3072  skamn  scamn  хоклица  skamn (mn. skamńe) [akc. skamn] (i. m.) — 1. (tehn.) hoklica, mala stolica bez naslona; šamlica ◊ la nuoĭ tutuku a fuost măĭ batrîn fĭeļ đi skamn — kod nas je panj bio najstarija vrsta hoklice ◊ skamn đi bătrîńață a fuost fakut đin tutuk ku triĭ krĭanźe în luok đi piśuare — starinska hoklica bila je napravljena od panja sa tri grane, umesto nogu ◊ skamn ku triĭ piśare — tronožac ◊ skamn đi șaḑut — hoklica za sedenje 2. sedište na tkačkom razboju; klupica ◊ skamnu la razbuoĭ ĭe blana pi kare șîađe țîsatuarĭa — sedište na tkačkom razboju je daska na kojoj sedi tkalja 3. (fig.) (zast.) sedište vlasti; glavni grad; prestonica ◊ Biļigradu ĭe skamnu lu Sîrbiĭe — Beograd je prestonica Srbije ◊ Țăļigradu ĭe skamno-l turśiesk — Carigrad je turska prestonica [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3521  skapa  scăpa  утећи  skapauo skăp, ĭel skapă) [akc. skapa] (gl. p. ref.) — uteći, pobeći, izbeći, spasiti se, ispasti ◊ ĭepuru a skapat đi kopuoĭ — zec je utekao kerovima ◊ ńima nu puaće să skîape đi muarće — niko ne može da izbegne smrt ◊ paru ĭ-a skapat đin mînă, șî s-a spart — čaša mu je ispala iz ruku, i razbila se [Por.]  [Vidi]

3519  skapît  scapăt  видик  skapît (mn. skapîće) [akc. skapît] (i. s.) — vidik, horizont ◊ s-a perdut, a dat dupa skapît — izgubio se, zašao za horizont (nestao sa vidika) [Por.] ♦ up. skăpatat [Kmp.] ∞ skapa  [Vidi]

3520  skăpatat  scăpătat  залазак  skăpatat (mn. skăpataťe) [akc. skăpatat] (i. s.) — 1. (o Suncu) zalazak; suton ◊ Soariļi ĭe la skăpatat, akușa ĭe čina — Sunce je na zalasku, skoro će večera ◊ skăpatatu soarluĭ — zalazak sunca 2. (o prostoru) zapad, strana sveta ◊ ažuns la raskruče, și s-a dus la skăpatat — stigao je na raskršće, i otišao na zapad ♦ var. skîpatatup. skăpăta [Kmp.] ∞ skapa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4769  skiĭe  schi  смучка  skiĭe (mn. skiĭ) [akc. skiĭe] (i. ž.) — smučka, skija ◊ skiĭe rar kare a karat la nuoĭ đi bătrîńață, s-a vaḑut măĭ întîń dupa rat pin vuoĭskă — skije retko je ko vozio od starina, viđene su prvi put u vojsci posle rata ◊ skiĭ-ļi a fakut ćińerișu đin blăń đi tarabă — skije je pravila omladina od dasaka za tarabu [Por.]  [Vidi]

4765  skimba  schimba  мењати  skimbauo skimb, ĭel skimbă) [akc. skimba] (gl. p. ref.) — menjati, promeniti, zameniti, razmeniti; presvući se ◊ n-a fuost aăla luoku luĭ đintîń, numa ĭel l-a skimbat măĭ amînat ku vrununije to bilo njegovo mesto od početka, nego ga je on kasnije zamenio sa nekim ◊ s-a imat ka puorku, șî s-a dus la kasă sî sa skimbe — isprljao se kao svinja, i otišao je kući da se presvuče ◊ a pļekat în bankă să skimbe galbińi, ama pi drum l-a apaurît uoțî — krenuo je u banku da razmeni dukate, ali su ga usput opljačkali lopovi ♦ sin. primeńi [Por.]   [Vidi]

4766  skimbat  schimbat  промењен  skimbat (skimbată) (mn. skimbaț, skimbaće) [akc. skimbat] (prid.) — 1. promenjen, izmenjen, zamenjen ◊ kînd s-a-ntuors đin rat la kasă, n-a kunoskut ńimika: tuot a fuost skimbat — kad se vratio iz rata kući, nije prepoznao ništa, sve je bilo izmenjeno 2. svečano odeven ◊ la nuntă, ka șî la tuată visaļiĭe, uomu sa duśe skimbat în țuaļe nuoĭ — na svadbu, kao i na bilo koje veselje, čovek ide presvučen u novo odelo ♦ sin. primeńit [Por.] ∞ skimba  [Vidi]

4768  skimburĭ  schimburi ?  преобука  skimbu (mn.) [akc. skimburĭ] (i. ž.) — preobuka, presvlaka, čist veš ◊ skimburĭ sînt țuaļiļi spalaće, đi-nskimbat — veš je odeća oprana sa preobuku ◊ a spalat skimburļi șî ļ-a-nćins pi gard sî sa ușće la suare — oprala je veš, i raširila ga na ogradi da se suši na suncu ♦ sin. rufe [Por.] ∞ skimba  [Vidi]

4450  skinćiĭe  scânteie  искра  skinćiĭe (mn. skinćiĭ) [akc. skinćiĭe] (i. ž.) — iskra, varnica ◊ kînd ĭe pîržuol mare, șî arđe tufarișu-n duos, săr skinćiĭi đin para fuokuluĭ pănă-n śerĭ — kad je veliki požar, i gori grmlje u šumi, varnice iskaču iz plamena vatre svi do neba ◊ kînd tutunźiu skapîre ku amnarĭu, ĭaska sa aprinđe đin skinćiĭiļi lu krĭamińe — kad pušač kreše ocilom, trud se pali od iskrica iz kremena [Por.]  [Vidi]

4451  skinćiĭuos  scânteios  варничав  skinćiĭuos (skinćiĭuasă) (mn. skinćiĭu, skinćiĭuasă) [akc. skinćiĭuos] (prid.) — varničav, iskričav ◊ lukru la fuaļe în kovaśiĭe ĭe tare skinćiĭuos — rad na mehu u kovačnici je jako iskričav ◊ a șaḑut la kamin ku fuok skinćiĭuos, a sarit skinćiĭa șî ĭa ars krețanusedela je kraj kamina sa iskričavom vatrom, iskočila je varnica i progorela joj krecan [Por.] ∞ skinćiĭe  [Vidi]

4590  skinśońa  scânci  скичати  skinśońauo skinśuon, ĭel skinśuańe) [akc. skinśońa] — (o psu) skičati, cvileti ◊ kînîļi đi đesńață skinśuańe una-ntruuna, puaće-fi bolnau, kă nu l-a batut ńima, da mînkare are đestulă — pas od jutros neprestano skiči, možda je bolestan, jer ga niko nije tukao, a hrane ima dovoljno [GPek]  [Vidi]

6351  skîparat  scăpărare  варничење  skîpar<u>au>t (mn. skîparat<u>uu>rĭ) (i. s.) — varničenje ◊ fu ń<u>au>gura b<uu>znă, <u>au>ma sa v<u>au>ḑu un skîpar<u>au>t, k<u>au>kînd dă vr<u>uu>nu ku amn<u>au>rĭu să apr<u>iu>ndă l<u>uu>la — beše mrkli mrak, ali se videlo neko varničenje, kao kad neko pokušava da kresivom zapali lulu ♦ var. skîparatu [Por.] ∞ skîpara  [Vidi]

4455  skîrțaĭală  scârțâială  шкрипа  skîrțaĭală (mn. skîrțaĭaļe) [akc. skîrțaĭală] (i. ž.) — škripa, škripanjeuom mare, blăńiļi în patus uskaće, numa skîrțaĭala s-auđe pănă ĭel mîńiuos trăiră pin suobă — čovek kupan, daske u podu suve, samo se škripanje čuje dok on ljutit šeta po sobi ◊ đin skîrțîĭe ĭasă skîrțaĭală, da đin skîrțuańe, skîrțońală — od „škripi” dolazi reč „škripa”, a od „škripnje” ĭe „škripanje” ♦ var. skîrțońală [Por.] ∞ skîrț  [Vidi]

4588  skîrțaĭkă  skârțâitoare  чегртаљка  skîrțaĭkă (mn. skîrțăĭś) [akc. skîrțaĭkă] (i. ž.) — čegrtaljka ◊ skîrțaĭka a fuost žukariĭa kopiĭiluor đi ļemn, avut o roćiță ku đinț kare s-a-nvrćit, ș-atîrnat un ļimburuș đi blanuță supțîre — čegrtaljka je bila dečja drvena igračka, imala je nazubljeni točkić koji se okretao i kačio drveni jezičak ♦ sin. tărătoare [Por.] ∞ skîrț   [Vidi]

6088  skîrmana  scărmăna  влачити  skîrmanauo sk<u>au>rmîn, ĭel sk<u>au>rmînă) [akc. skîrmana] (gl. p.) — (o vuni) vlačiti ◊ dupa śe sa spală șî sa uskă, lîna trăbe skîrmana, đin skurt ḑîs: trăbe trekută pin mîńiļi muĭerilor, kî đemult n-a fuost mașînă đi miță — posle pranja i sušenja, vunu treba vlačiti, u najkraćem rečeno: vuna treba proći koz ženske ruke, jer ranije nije bilo vunovlačara ◊ skîrmanînd lîna, muĭeriļi o kurîță đi lomańe kare s-a nîklait în lînă, pănă uoĭļi s-a tras pin buĭeḑare șî pin tufare, da apa n-a putut să ļi ļimpeḑaskă — vlačeći vunu, žene su je čistile od krhotina koje su se usukale u vuni , dok su se ovce provlačile koz bujad i šipražje, a voda nije mogla da ih spere [Por.]  [Vidi]

732  skîrtaș  scârtaș  черенац  skîrtaș (mn. skîrtașă) [akc. skîrtaș] (i. m.) — (tehn.) čerenac, vrsta ribarske mreža, pričvršćene za motku ◊ dakă ĭe kuada lungă la skîrtaš, nu ći uḑ la piśuarĭe — ako čerenac ima dugačku dršku, nećeš ukvasiti noge [Crn.] ◊ ku skîrtașu a prins pĭeșć đi prazńik — čerencem su lovili ribu za slavu [Por.] ♦ dij. var. krîstaș (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

4789  skîržîĭa  scrijeli  шкрабати  skîržîĭauo skîržîĭ, ĭel skîržîĭe) [akc. skîržîĭa] (gl. p. ref.) — škrabati ◊ a fuost rău la șkuală, n-a-nvațat să skriĭe frumuos, numa skîržîĭe pi arćiĭe śuaua śe ńiś ĭel nu-nțaļaźe — bio je loš u školi, nije naučio da piše lepo, nego sama škraba po hartiji nešto što ni sam ne razume ♦ var. skîržoĭa [Por.] ∞ skîržală  [Vidi]

4447  skobi  scobi  дубити  skobiuo skobĭesk, ĭel skobĭașće) [akc. skobi] (gl. p. ref.) — dubiti; čačkati ◊ țîganu skobĭașće ļingura în ļemn muaļe — Ciganin dubi kašiku u mekom drvetu ◊ đimult tot nat avut bîtu luĭ ku kare dupa mînkare a skobit đințî — nekada je svako imao svoj štapić kojim je posle jela čačkao zibe [Por.] ∞ skuabă   [Vidi]

4448  skobit  scobit  издубљен  skobit (skobită) (mn. skobiț, skobiće) [akc. skobit] (prid.) — (tehn.) izdubljen alatkom, izrezbaren ◊ gaura ĭe skobită în ļemn muaļe — rupa je izdubljena u mekom drvetu ◊ furka a suorî-sî ĭe tuată skobită ku fluorĭ șî păsîrĭ — sestrina preslica je sva izrezrbarena cvećem i pticama [Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4452  skobituare  scobitoare  чачкалица  skobituare (mn. skobituorĭ) [akc. skobituare] (i. ž.) — čačkalica ◊ skobituarĭa a fuost fakută đin bîćiśel supțîrĭe đi ļemn uskat, a fuost skurtă șă askuțîtă la un kap — čačkalica je bila napravljena od tankog štapića suvog drveta, bila je kratka i zašiljena na jednom kraju ◊ ku skobituarĭa s-a skobit đințî dupa mînkare — sa čačkalicom su se čačkali zubi posle jela ◊ tot nat în kasă avut skobituarĭa luĭ — svako je u kući imao svoju čačkalicu ◊ skobituariļi s-a țînut înțapaće într-un kĭes, atîrnat la kamin, lînga aragu đi mîsurat lapćiļi — čačkalice su se držale ubodene u kesu, okačenu kod kamina, pored raboša za merenje mleka ♦ var. skoabiță (Tanda)[Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4449  skobitură  scobitură  удубљење  skobitu (mn. skobitu) [akc. skobitură] (i. ž.) — udubljenje, šupljina, rupa nastala dubljenjem; rezbarija ◊ skobiturĭ faśe uomu ku skuaba, faśe apa-n pomînt kînd sa-nvrćașće-n luok, faśe karĭaćiļi kînd ruađe ļemnuudubljenja pravi čovek dubačem, voda u zemlji kad se okreće u mestu, crv kad nagriza drvo ◊ a ramas đi la mama o furkă đi tuors ku skobituriļi lu dĭeda — ostala je od babe preslica sa dedinim rezbarijama [Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4738  skobîlțî  scobîlțî  излокати  skobîlțîuo skobîlțăsk, ĭel skobîlțașće) [akc. skobîlțî] (gl.) — (zast.) izlokati, dubiti, bušiti, kopati ◊ sudomu a skobîlțît drumu, ș-a ramas numa ńișći găuruańe đi nu sa puaće treśa ku karuprovala oblaka je izlokala put, ostale su samo neke rupčage da se ne može proći kolimaup. skobi [Por.]   [Vidi]

4739  skobîlțîĭe  gaura  удубљење  skobîlțîĭe (mn. skobîlțîĭ) [akc. skobîlțîĭe] (i. ž.) — (geog.) udubljenje, rupa ◊ đi kînd nu traĭașće ńima la munće, drumu pin padure ĭe numa skobîlțîĭe lînga skobîlțîĭe — otkad niko ne živi u planini, put kroz šumu je samo rupa do rupe ♦ var. skr. skobîlț [Por.] ∞ skobîlțî  [Vidi]

6073  skoća  scoate  вадити  skoćauo skuot, ĭel skuaće) [akc. skoća] (gl. p. ref.) — vaditi; pravdati; spasiti, izbaviti ◊ kum sa va skoća đin nakaz în kare s-a-nvîrḑît, ńiś sfîntu dumńeḑîu nu puaće șćiĭa — kako će se vaditi iz problema u koji se upleo, ni bog sveti ne može znati ◊ n-a fuost atît đemult, kînd đințî am skuos la kovaś — nije bilo tako davno, kad smo zube vadili kod kovača ◊ nu ći skoća ku minśuń, spuńe kum a fuost — nemoj se vaditi lažima, kaži kako je bilo ◊ đi triĭ uorĭ l-a skuos đi la muarće — tri puta ga je spasio smrti [Por.]  [Vidi]

2878  skofîrļiĭe  scăfârlie  чашица колена  skofîrļiĭe (mn. skofîrļiĭ) [akc. skofîrļiĭe] (i. ž.) — (anat.) čašica kolena (Patulla) ◊ skofîrļiĭa ĭe uos mik, totîrlat kare țîńe źanunkiļi să nu sară đin înkeĭatură — čašica je mala, okrugla koska koja drži koleno da ne iskoči iz zgloba ◊ s-a lovit ku sakurĭa în skofîrļiĭe, ș-a noroḑît đi durĭare, pănă n-ažuns la doptur — udario se sekirom u čašicu kolena, i poludeo je od bolova dok nije stigao do lekara ♦ var. skofîrțîĭe [Por.]  [Vidi]

4657  skoparĭ  veterinar ?  штројач  skoparĭ (mn. skoparĭ) [akc. skoparĭ] (i. m.) — (vet.) štrojač ◊ skoparĭu ĭe uom kare șćiĭe să skopĭaskă puorśi — štrojač je čovek koji zna da štroji svinje ◊ astîḑ numa mîrveńaku skopĭașće, da đimult tot stapînu a trabuit să șćiĭe să skopĭaskă puorśi luĭ — danas samo veterinar štroji, a nekad je svaki domaćin trebalo da zna da štroji svoje svinje ♦ sin. mîrveńak [Por.] ∞ skopi  [Vidi]

4655  skopit  scopit  уштројен  skopitup>1up> (skopită) (mn. skopiț, skopiće) [akc. skopit] (prid.) — (vet.) uštrojen ◊ puorku, skopit đi kurînd, ḑaśe-n kośină — vepar, skoro uštrojen, leži u svinjcu [Por.] ∞ skopi   [Vidi]

4656  skopit  scopit  штројење  skopit (mn. skopitu ?) [akc. skopit] (i. s.) — (vet.) štrojenje ◊ n-a măĭ înśeput ku skopitu kă nu puot să prindă maskurunisu još počeli štrojenje, jer ne mogu da uhvate vepra [Por.] ∞ skopi  [Vidi]

4788  skoruș  scoruș  оскоруша (дрво)  skoruș (mn. skoruș) [akc. skoruș] (i. m.) — (bot.) oskoruša drvo (Sorbus domestica) ◊ skorușu ĭe la nuoĭ ļemn rar, krĭașće sîngur în padure — oskoruša je kod nas retko drveo, raste samo u šumi [Por.] ∞ skorușă  [Vidi]

4787  skorușă  scorușă  оскоруша (плод)  skorușă (mn. skoruș) [akc. skorușă] (i. ž.) — (bot.) oskoruša (plod) ◊ skorușa ĭe puama skorușuluĭ — oskoruša je plod oskoruše ◊ skorușa vĭarđe ĭe amară, akră șă strînźe gura — zelena oskoruša je gorka, kisela i opora ◊ skorușa ĭe bună đi mînkare kînd sa kuaśe bińe șî sa muaĭe — oskoruša je dobra za jelo kad sazri dobro i omekša ◊ ku skorușă vrodată s-a fakut kĭag — sa oskorušom se nekada pravilo sirišteup. skoruș [Por.]  [Vidi]

2335  skovĭardă  scovardă  палачинка  skovĭardă (mn. skovĭerḑ) [akc. skovĭardă] (i. ž.) — (nutr.) palačinka ◊ skovĭarda sa faśe đin faină đi grîu ku apă șî ku lapće — palačinka se pravi od pšeničnog brašna, vode i mleka ♦ var. skovardăup. ćușup>2up> [Buf.]  [Vidi]

2179  skradă  scradă  длакави шаш  skradă (mn. skrădu) [akc. skradă] (i. ž.) — (bot.) dlakavi šaš (Carex pilosa) ◊ skradă ĭe ĭarbă kare dîă pintra pĭetre pi kîrșĭe șî pin padure la munće, ș-akolo unđe ĭastă skradă sa mînă uoĭļi la pașuńe — dlakavi šaš je trava koja raste između kamenova po kršu i po šumi u planini, i tamo gde ona raste teraju se ovce na pašu [GPek] ♦ dij. sin. ĭarbă foĭuasă (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ∞ ĭarbă  [Vidi]

4782  skriĭatuor  scriitor  писар  skriĭatuor (mn. skriĭatu) [akc. skriĭatuor] (i. m.) — (zast.) pisar ◊ skriĭatuor ĭe uom învațat kare șćiĭe sî skriĭe aĭa śe lumĭa vorbĭașće — pisar je učen čovek koji zna da zapisuje ono što ljudi govore ◊ (mit.) pi lumĭa-ĭa măĭ mare skriĭatuorĭ ĭe svići Pĭetre, kî ĭel skriĭe kît ĭe la tot nat ursat să traĭaskă — na onom svetu najveći pisar je sveti Petar, jer on zapisuje koliko je kome suđeno da živi ♦ sin. pisarĭ [Por.] ∞ skriĭa  [Vidi]

4781  skripsuare  scris  запис  skripsuare (mn. skripsuorĭ) [akc. skripsuare] (i. ž.) — (ret.) zapis, spis, tekst, pismo ◊ a fakut vro skripsuare ku furiș, ș-a trîmĭeso pi pîkurarĭ la uoț în padurĭe, să fugă kă vin potîrńiśi bugarilor să-ĭ omuară — napisao je pismo u potaji i poslao ga preko čobana odmetnicima u šumu, da beže jer ide bugarska potera da ih ubije ♦ sin. karće [Por.] ∞ skriĭa  [Vidi]

3864  skrisă  buburuză  бубамара  skrisăup>2up> (mn. skrisă) [akc. skrisă] (i. ž.) — (ent.) bubamara (Coccinella septempunctata) ◊ skrisa ĭe o guangă ruoșîĭe ka fuoku, ku pĭaće ńagre pi ăripĭ — bubamara je buba jarkocrvena sa crnim pegama na krilima ◊ sa kĭamă „skrisa” kă la ćińeriș zbuară đi pi źeĭśt în parća-ĭa unđe-ļi skrisă însa đi kăsătorit — zove se „zapis” jer mladima leti sa prsta na stranu na kojoj je osoba suđena za brak ♦ / skrisă < skris — zapisano; sudbina (expl. Durlić) [Por.] ♦ dij. sin. gongoriț (Gradskovo), gargariță (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. gongiță pistriță (Debeli Lug) [GPek], (Laznica) [Hom.] ♦ dij. sin. paparu (Jabukovac) [Pad.] ∞ skriĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4157  skrisă  scrisă  судбина  skrisăup>2up> (mn. skrisă) [akc. skrisă] (i. ž.) — (rel.) sudbina, usud; zapis; fatum ◊ skrisa la uom sa faśe la nașćire, kînd vin triĭ ursatuorĭ șă-ĭ ursaḑă traĭu-n trĭeg — sudbina čoveka određuje se na rođenju, kad mu dođu tri suđaje i presude mu ceo život ◊ đi skrisa luĭ uomu nu puaće să skîape — od svoje sudbine čovek ne može da utekne ♦ sin. ursă, daćină, soartă, fată [Por.] ♦ sin. suđină [Zvizd] ∞ ursa  [Vidi]

4780  skrisuare  scrisoare  писање  skrisuare (mn. skrisu) [akc. skrisuare] (i. ž.) — pisanje ◊ a fuost bun șkolarĭ, adîns la skrisuare ńima nu l-a putut întreśa — bio je dobar đak, naročito ga u pisanju niko nije mogao nadmašiti ♦ var. (skr.) skrisup. skripsuare [Por.] ∞ skriĭa  [Vidi]

3032  skrivală  scrivală  усек  skrivală (mn. skrivĭaļe) [akc. skrivală] (i. ž.) — (tehn.) usek, žljeb, utor ◊ skrivala ĭe un fĭeļ đi înkeĭatură întra doă ļiamńe, ku kare śuava faśiem — žljeb je jedan od načina spajanja dva drveta, kojima nešto gradimo ◊ skrivală ĭe žgĭab sapat întra duauă grinḑ în puodu koļibi — skrivala je utor iskopan između dve grede na tavanu kolibe ◊ skrivală ĭe înkeĭatură la razbuoĭ — skrivala je način spajanja dva dela razboja ♦ [Por.] dij. var. skripală ♦ sin. ĭapă (Kobilja) [Stig] ∞ înkeĭa  [Vidi]

4218  skruafă  scroafă  крмача  skruafă (mn. skruafe) [akc. skruafă] (i. ž.) — 1. (zool.) krmača ◊ a avut aĭ miĭ în sat doă skruafe șî un maskur — imali su moji na selu dve krmače i jednog vepra ◊ skruafa are śinś purśiĭ — krmača ima petoro prasadi ◊ la skruafă iĭ s-a fakut đi verît — krmači je vreme za bukarenje 2. (pej.) aljkavuša ◊ fata ĭe imuasă ka skruafa — devojčica je prljava kao krmača ◊ sa tîvaļiașće pin morśila ka skruafa — valja se u blatu kao krmača ♦ sin. puarkă [Por.] ∞ puork  [Vidi]

4573  skrum  scrum  згура  skrum (mn. skrumu) [akc. skrum] (i. s.) — zgura, pepeo; garež ◊ ĭară a ars pîńa, a ramas numa skrum đin ĭa — opet je izgoreo hleb, ostala je samo zgura od njega ♦ sin. śanușă, fuńiźinăup. skru [Por.]   [Vidi]

4795  skrumă  țâră ?  мрва  skru (mn. skrume) [akc. skrumă] (i. ž.) — (nutr.) mrva ◊ skrumă ĭe parśeluț đi pîńe or đi turtă, marunt — mrva je sitan delić hleba ili proje ◊ skruma sa faśe kînd ĭe pîńa uskată — mrva se pravi kad je hleb suvup. skrum [Por.]  [Vidi]

4446  skuabă  scoabă  дубац  skuabă (mn. skuabe) [akc. skuabă] (i. ž.) — (tehn.) dubac, alatka za dubljenje i rezbarenje ◊ skuaba ĭe un fĭeļ đi kuțît đi skobit la ļemn, ku taișu înkoveĭat, ș-askuțît numa pi parća-ĭa ku kare sa taĭe — dubac je vrsta noža za dubljenje u drvetu, zakrivljenog sečiva, sa oštricom samo na strani kojom se seče ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi skuabe, fakuće ka sîaśira, fînka ĭastă mulće lukrurĭ kare sa lukră ku ĭa — ima više vrsta dubaca srpastog oblika, jer ima i različtiih poslova koji se njime rade ♦ sin. gin [Por.]  [Vidi]

4705  skuarță  scoarță  кора  skuarță (mn. skuorț) [akc. skuarță] (i. ž.) — (zast.) (bot.) kora drveta ◊ tuot ļemnu are skuarță, măĭ supțîre, măĭ gruasă, măĭ aspură or măĭ ńaćidă — svako drvo ima koru, tanju, deblju, rapaviju ili glatkiju ◊ đin skuarță đi ćiĭ pîkurari fak buśin — od lipove kore čobani prave rikalo ♦ sin. kuažă ◊ (top.) Kraku skuarță — Korina kosa, top. u Majdanpečkoj šumi [Por.] ◊ đin skuarță đi ćiĭ s-a fakut skulă adînśa đi prins pĭeșć — od lipove kore pravile se poseban pribor za hvatanje ribe (Leskovo) [GPek]  [Vidi]

3121  skubikură  măceașă  шипак  skubiku (mn. skubikurĭe) [akc. skubikură] (i. ž.) — (bot.) šipak, plod šipurka ◊ skubikura sa adună kînd roșîașće, șî sa muaĭe, atunśa ĭe kuaptă — šipak se bere kada pocrveni i smekša, tada je zreo ◊ skubikura sa uskă șîn đin ĭa sa faśe tare bun ćiaĭ — šipak se suši i od njega se pravi jako dobar čaj [Por.] ∞ skubikur   [Vidi]

4372  skućik  scutec  пелена  skućik (mn. skućiśe) [akc. skućik] (i. s.) — pelena ◊ skućiku ĭe parśel đe pînză, țasut la razbuoĭ, kare l-a pus în ļagîn supt kurițu lu kopil mik — pelena je komad platna, tkanog na razboju, koji se stavljao u kolevku pod dupence malog deteta ◊ đi bătrîńață kopiĭi nu s-a-nfășurat în skućik, numa piśorițîļ ļ-a ļegat în fașîĭe să nu sa strîmbe — nekada se deca nisu uvijala u pelene, samo su im nogice bile uvezane trakama da se ne iskriveup. fașîĭe [Por.]   [Vidi]

4784  skula  scula  устати  skulauo ma skuol, ĭel sa skuală) [akc. skula] (gl. p. ref.) — ustati, dići seuomu sa skuală kînd sa rađikă đin starĭa șaḑută — čovek ustaje kad se diže iz sedećeg stanja [Por.]  [Vidi]

4785  skulat  sculat  усправљен  skulat (skulată) (mn. skulaț, skulaće) [akc. skulat] (prid.) — 1. (o položaju) uspravljen, uspravan, dignut ◊ kînd tună narńiku în suobă, nuoĭ tuoț ăl așćetam, skulaț ka lumanarĭa — kad ulazi narednik u sobu, mi ga svi dočekamo uspravni kao sveća 2. (o budnosti) probudjen, budan ◊ kînd uoțî a-nśeput să bată la ușă, ĭuo am fuost skulat șî sprimit să pļek la lukrukad su lopovi počeli da lupaju na vratima, ja sam bio budan i spreman da pođem na posao [Por.] ∞ skula  [Vidi]

4689  skulă  sculă  старудија  sku (mn. skuļe) [akc. skulă] (i. ž.) — (tehn.) 1. starudija, stara upotrebljavana, polovna stvar ◊ skulă ĭe vrun alat or vrun vas kare ĭe batrîn, ma nu-l lapiḑ numa-l puń sus kă-ț va măĭ fi dă trĭiabă — stara stvar je neki alat ili sud koji je star, ali ga ne bacaš već ga sklanjaš na stranu, jer ti može zatrebati ◊ ma duk să goļesk podrumu dă skuļe, kă nu ma-ĭiastă luok guol dă ĭiaļe — idem da ispraznim podrum od starih stvari, jer više nema slobodnog mesta od njih [Mor.] ♦ dij. sin. budonuasă, bodonoasă [Por.] 2. alatka ◊ sakurĭa ĭe skulă dă lukrat la ļemn — sekira je alatka za obradu drveta ◊ ferarĭu arĭe skuļiļi luĭ adînsă dă lukrat la fĭer — kovač ima svoje posebne alatke za obradu metala (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

3563  skumpataće  scumpătate  скупоћа  skumpataće (mn. skumpatăț) [akc. skumpataće] (i. ž.) — skupoća ◊ tot mĭarźe đin skumpataće în skumpataće, lumĭa nu măĭ puaće trai đ-atîća skumpatățurĭ — sve ide iz skupoće u skupoću, narod više ne može da živi od tolikih skupoća [Por.] ∞ skump  [Vidi]

3016  skuoĭkă  scoică  шкољка  skuoĭkă (mn. skuoĭś) [akc. skuoĭkă] (i. ž.) — (zool.) školjka (unio) ◊ (vet.) kînd vaka s-a bolnavit đi întrokĭat, aĭ batrîń adunat skuoĭś șî ļ-a batut marunt, șî ļ-a suflat la vakă în uokĭ — kada bi kravi obolele oči, stari su skupljali školjke, tucali ih sitno, i duvali kravi u oči [Por.]   [Vidi]

6015  skuok  scoc  нагиб  skuok (mn. skuoku) [akc. skuok] (i. m.) — (tehn.) nagib, ugao; pad ◊ skuok ĭe kuot supt kare apa đin buduruoĭ baće în ruata muori — nagib je ugao pod kojim voda iz badnja bije u vodenični točak ◊ skuoku lu buduruu muori kîtra ruata muori, trăbe să fiĭe în žumataća kuotuluĭ stîmpit — nagib vodeničnog badnja prema vodeničnom točku, treba da bude na polovini pravog ugla [Por.] ∞ muară  [Vidi]

6074  skuos  scos  вађење  skuosup>1up> (mn. skuosu) [akc. skuos] (i. s.) — vađenje; izvlačenje ◊ vrĭamĭa ĭe đi skuos krumpiĭi — vreme je za vađenje krompira ◊ s-a lasat đi skuos la ļamńe đin borugă, kî ĭe rîpa mult înaltă — napustio je vađenje drva iz potoka, jer je uspon mnogo veliki [Por.] ∞ skoća  [Vidi]

2930  skurțîme  scurtime  краткоћа  skurțîme (mn. skurțîmĭ) [akc. skuîme] (i. ž.) — (ret.) kratkoća; nedostatak ◊ ku asta skurțîme đi vrĭame, nu sa puaće faśa ńimika — sa ovakvim nedostatkom vremena, ne može se učiniti ništa ♦ supr. lunźime [Por.] ∞ skurta  [Vidi]

4809  skurĭa  scura  отицати  skurĭauo ma skur, ĭel sa skurĭe) [akc. skua] (gl. ref.) — (o tečnosti) oticati, slivati se; kapati ◊ la trekut apa đi zapuk, șî pikurĭ đi apă sa skurs pi firĭe șî pi gît — probio ga je znoj od vrućine, i grašci znoja slivali su mu se niz lice i vrat ◊ s-a batut đi pluaĭe supt un ļemn, ș-a statut aśiĭa pănă apa đi pi krĭanźe na-nśeput skurĭa luĭ dupa kap — sklonio se zbog kiše pod jedno drvo, i stajao je tu dok mu se voda sa grana nije počela slivati za vrat [Por.] ∞ kure  [Vidi]

2932  skurtak  scurtac  кратеж  skurtak (mn. skurtaś) [akc. skurtak] (i. m.) — (ret.) kratež, okratak, krljak, koji je kraći od uobičajene dužine ◊ rîa ĭe padurĭa pi arșîță, numa kîći un skurtak koļa-koļa — slabo je rastinje na pržolju, samo poneki krljak tu i tamo ◊ s-a dus în bataĭe ku vrun skurtak, kare a ramas pitulat đi la dĭedî-suotišao je u borbu sa nekim kratežom, koji je ostao sakriven od njegovog dede [Por.] ∞ skurta   [Vidi]

2929  skurtat  scurtat  скраћен  skurtat (skurtată) (mn. skurtaț, skurtaće) [akc. skurtat] (prid.) — skraćen ◊ are o blană, skurtată pi masura lu vrakńiță, ama nu șćiĭe unđe a puso — ima jednu dasku, skraćenu po meri kapije, ali ne zna gde je ostavio ◊ grĭeu bolnau, vĭađe șî ĭel kî ĭe traĭu luĭ skurtat — teško bolestan, vidi i sam da mu je život skraćen ♦ supr. lunźit [Por.] ∞ skurta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2931  skurtatură  scurtătură  ократак  skurtatu (mn. skurtatu) [akc. skurtatură] (i. ž.) — 1. (o dužini) okratak, kratež, koji je kraći od uobičajene dužine ◊ a tunat în traușă ku o skurtatură đi bît, șî kînd a sarit kînoćeĭi aĭ miĭ la ĭel, n-avut ku śe sî sa apire — ušao je u dvorište sa jednim kratežom od štapa, i kada su moje psine skočile na njega, nije imao čime da se brani ◊ fĭaćiļi puartă o skurtatură đi sukńe, n-au ku śe ńiś kuru s-astruśe — devojke nose okratak od suknje, nemaju čime ni dupe da pokriju 2. (o rastojanju) (zast.) prečica ◊ kînd lumĭa amĭers pi piśuare, s-a katat skurtaturĭ la drum, fiĭe kît đi lung să fiĭe — kad su ljudi išli pešice, tražile su se prečice na putu, ma koliko dug bio ♦ var. skurtak [Por.] ∞ skurta  [Vidi]

2933  skurtuț  scurtuţ  краћи  skurtuț (skurtuță) (mn. skurtuț, skurtuće) [akc. skurtuț] (prid.) — kraći ◊ numa să fiĭe kîta măĭ skurtuț, ar înkĭepa în gaură — samo da je malo kraći, stao bi u rupu ♦ / (dem) < skurt + uț [Por.] ∞ skurta   [Vidi]

4559  skutura  scutura  трести  skuturauo skutur, ĭel skutu) [akc. skutura] (gl. p. ref.) — 1. (tehn.) tresti, stresti, istresti ◊ tata skutură prunu, da kopiĭi adună pruńiļi đi pu žuos în kuafe, ļi duk în kîzańiĭe șî ļi varsă-n kadă — otac trese šljivu, a dace skupljaju šljive sa zemlje u kofe, nose ih u kazanicu i sipaju u kacu ◊ nu-l lasă în koļibă pănă nu skutură tuata zapada đi pi burkă — ne pušta ga u kući dok ne otrese sav sneg sa kaputa 2. (med.)(psih.) doživeti stres ◊ spuńe kă la Morminț-aĭ Batrîń a vaḑut moruońi, șî atîta s-a skuturat đi frikă đi doă ḑîļe n-a ĭeșît đin koļibă — kaže da je kod Starog Groblja videla vampire, pa se toliko potresla od straha da dva dana nije izlazila iz kuće ♦ sin. zgîndîra [Por.]  [Vidi]

5142  skuturat  scuturat  стрес  skuturat (mn. skuturatu) [akc. skuturat] (i. ž.) — 1. (med.) stres ◊ s-a bulnavit tare đi skuturat, kînd auḑîț kî ĭ-a murit mumî-sa — teško je obolela od stresa, kad je čula da joj je umrla majka 2. (fizički) trešenje ◊ vrĭamĭa đi skuturat pruńiļi — vreme je za trešenje šljiva [Por.] ∞ skutura   [Vidi]

4560  skuturatu  scuturatu ?  струна  skuturatu (mn. skuturatu) [akc. skuturatu] (i. s.) — (med.) struna, spušten želudac ◊ đi skuturatu sa bulnavĭesk muĭeriļi, kînd ļi kađe rînḑa la burta muaļe — od strune oboljevaju žene, kad im se želudac spušta u donji deo stomaka ◊ skuturatu a ļikuit babiļi, kare a șćut să tragă rînḑa napuoĭ — strunu su lečile babe koje su znale masiranjem da vrate želudac na mesto [Por.] ∞ skutura  [Vidi]

403  skuťală  scuteală  склониште  skuťală [akc. skuťală] (i. ž.) — sklonište, utočište, pribežište [Kmp.]   [Vidi]

3859  slamńak  saltea cu paie  сламарица  slamńak (mn. slamńaśe) [akc. slamńak] (i. m.) — slamarica ◊ slamńak ĭe un sak mare, țasut đi kîńipă șî umplut đi paĭe or gižă, pus pi pat đi ļemn să aĭbă lumĭa așćernut muaļe đi durmit — slamarica je jedan veliki džak, tkan od konoplje i napunjen slamom ili komušinom, koji se stvaljao na drveni krevet da bi ljudi imali meku postelju za spavanje ◊ rumîń-aĭ batrîń a trait în borđeĭe, ș-a durmit pi rugožînă așćernută pi pomînt guol, șî n-așćut đi paturĭ ńiś đi slamńaśe — stari Vlasi su živeli u zemunicama, spavali su na rogozini prostrtoj na goloj zemlji, i nisu znali za krevete i slamarice ◊ slamńaku s-a-npuĭat pi la gîzdoćiń, kare pin koļibĭ avut paturĭ đi durmit — slamarica se pojavila kod bogataša, koji su u svojim kolibama imali krevete za spavanje [Por.] ∞ pat  [Vidi]

4818  slańină  slănină  сланина  slańină (mn. slańiń) [akc. slańină] (i. ž.) — slanina, potkožna masnoća na životinjskom telu ◊ puorśi đi bătrîńață kînd s-a-ngrașat vrodată, avut pĭeśină multă, da slańină puțînă — starinske svinje koje su se nekada tovile, imale su samo krtinu, a slanine malo ◊ slańină uskată — sušena slanina ◊ slańină afumată — dimljena slanina ◊ slańină pîržîtă — pržena slanina ♦ var. slaină (Crnajka, Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. kļisă [Buf.]  [Vidi]

4820  slăńinuță  slăninuță  сланиница  slăńinuță (mn. slăńinuț) [akc. slăńinuță] (i. ž.) — (nutr.) (demin.) slaninica ◊ ń-a dus șă kîći un parśel đi slăńinuță ku usturoĭ ćinîr, șî pîńe kaldă đin śirińe — doneli nam i po jedno parče slaninice sa mladim belim lukom, i toplim hlebom iz crepulje ♦ / dem < slańină [Por.] ∞ slańină  [Vidi]

3910  sluată  zloată  слота  sluată (mn. sluaće) [akc. sluată] (i. ž.) — slota, lapavica ◊ sluată ĭe pluaĭe maruntă, mistakată ku zapadă — slota je sitna kiša, pomešana sa snegom ◊ ńi treku ĭarna fara zapadă, numa ku pîrdańika đi sluată, uđiluasă șî śețuasă — prođe nam zima bez snega, samo sa prokletom lapavicom, vlažnom i maglovitom [Por.]  [Vidi]

4347  slubaḑî  slobozî  пустити  slubaḑîuo slubuod, ĭel slubuađe) [akc. slubaḑî] (gl. p. ref.) — 1. pustiti, osloboditi ◊ daskulu a slubaḑît șkolari đi la șkuală sî sa dukă la kasă, da iĭ s-a dus đirĭept la rîu la skaldat — učitelj je pustio đake iz škole da idu kući, a oni su otišli pravo na reku na kupanje ◊ kînd trĭaśe amńaḑîțu, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă vićiļi la pașuńe — kad prođe podne, vreme je da se pusti stoka na pašu ◊ a slubaḑît radionu prĭa tare, da kopiĭi înga duorm — pustio je radio prejako, a deca još spavaju 2. sjuriti se, napasti ◊ kîńiļi n-a fuost ļegat, șî s-a slubaḑîț ku furiș la un drumaș đ-a ăla, saraku, abĭa a skapat — pas nije bio vezan, pa se krišom sjurio na putnika da je ovaj, siroma, jedva utekao ♦ var. sluboḑî [Por.]  [Vidi]

3919  slući  sluti  унаказити  slućiuo slućesk, ĭel slućașće) [akc. slući] (gl. p. ref.) — unakaziti ◊ a batut muĭarĭa pănă n-a slućito — tukao je ženu dok je nije unakazio ◊ nu la ratuns, numa la slućit đi nu kućaḑă sî ĭasă-n lumĭe — nije ga podšišao, nego ga je unakazio da ne sme da izađe u svet ♦ sin. strămuta [Por.]  [Vidi]

3920  slućit  sluţit  унакажен  slućit (slućită) (mn. slućiț, slućiće) [akc. slućit] (prid.) — unakažen ◊ sa miră babiļi đi fĭaćiļi đi astîḑ, kum puot să mĭargă așa slućiće șî urîće — čude se babe današnjim devojkama, kako mogu da idu tako unakažene i ružne ♦ skr. slut [Por.] ∞ slući  [Vidi]

3921  slućitură  sluţitură  наказа  slućitu (mn. slućitu) [akc. slućitură] (i. ž.) — nakaza, rugoba ◊ slućitură đi uom — nakaza od čoveka ◊ fuź đi la mińe, slućituro — beži od mene, nakazo ♦ var. slutavĭelă [Por.] ∞ slući   [Vidi]

4817  slugarńik  slugarnic  услужан  slugarńik (slugarńikă) (mn. slugarńiś, slugarńiśe) [akc. slugarńik] (prid.) — uslužan, poslušan, koristan ◊ kalu đimult a fuost žuavină tare slugarńikă — konj je nekada bio jako uslužna životinja ◊ kopil sarak, kare traĭașće đin lukru pi la găžđ, nu skapă dakă nuĭe uom slugarńik — siromašno dete, koje žive od rada kod bogataša, ne može da opstane ako nije poslušno [Por.] ∞ služî   [Vidi]

4813  sluovă  slovă  слово  sluovă (mn. sluove) [akc. sluovă] (i. ž.) — slovo ◊ muma n-a șćut ńiś o sluovă sî śećaskă, dakă a mĭers kîta la șkuală — majka nije znala ni jedno slovo da pročita, iako je išla malo u školu ◊ sluoviļi a-nvațat đin butvarĭ — slova je naučio iz bukvara [Por.]  [Vidi]

4262  slut  slut  унакажен  slut (slu) (mn. sluț, sluće) (prid.) — (o izgledu osobe) unakažen, nakazan, ružan ◊ baĭatu s-a ratuns în oraș, șă sa țîńe maruos, da nu vĭađe kî ĭe slut ka ńima pi lumĭe — momak se podšišao u gradu i pravi se važan, a ne vidi da je unakažen ko niko na svetu ♦ / < skr. slućit ♦ sin. urît, strîmoćit [Por.] ∞ slući  [Vidi]

4815  službă  slujbă  служба  službă (mn. službĭ) [akc. službă] (i. ž.) — služba, posao ◊ s-a dus tot bat la lukru, la urmă a do pĭerdut služba — išao je stalno pijan na posao, na kraju je izgubio službu ◊ đi đemult în bisîarika nuastră puopi n-a țînut služba — odavno u našoj crkvi popovi nisu držali službu [Por.] ∞ služî  [Vidi]

4816  služî  sluji  служити  služîuo služăsk, ĭel služașće) [akc. služî] (gl. p. ref.) — služiti ◊ rumîńi kare a služît vuoĭska đi vrĭamĭa lu kraļu, grĭeu aļes komanda „leva-desna”, șî ļ-a ļegat la un piśuor paĭe, la alalt fîn, șî ĭ-a mînat „paĭe-fîn!”, „paĭe-fîn!” pănă nu s-a do-nvațat — Vlasi koji su služili vojsku u vreme kralja, teško su razlikovali komandu „leva-desna”, pa su im vezivali na jednu nogu slamu, na drugu seno, i terali ih „seno-slama!”, „seno-slama!”, dok se nisu naučili ◊ moșu Adam a fuost mare kređințuos, șî kînd l-a-ngropat, l-a služît duoĭ puopĭ — čiča Adam je bio veliki vernik, i kad je sahranjen, služili su ga dva popa [Por.]  [Vidi]

2315  smidaruĭkă  crizantemă  хризантема  smidaruĭkă (mn. smidaruĭś) [akc. smidaruĭkă] (i. ž.) — (bot.) hrizantema (Chrysanthemum indicum) ◊ smidaruĭka ĭe fluare đin bașćauă; înfulare tuamna, are fluorĭ în tuaće fĭelurĭ: albĭe, vînîće. ruoșîĭe, bilovinś, galbińe — hrizantama je baštensko cveće; cveta u jesen, ima cvetove svih boja: bele, plave, crvene, ljubičaste, žute ◊ babiļi uskă smidaruĭśiļi, sî aĭbe pista ĭarnă fluorĭ đi dus la morminț — babe suše hrizanteme, da imaju preko zime cveće za nošenje na groblje [Por.] ♦ dij. sin. krizantemă (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

4524  smîlț  smalț  глеђ  smîlț (mn. smîlțu) [akc. smîlț] (i. s.) — gleđ, emajl ◊ smîlț ĭe mînžîtura ļikuruasă trasă pista vas đi fĭer — gleđ je sjajni premaz prevučen preko metalnih sudova ◊ kînd sa ćokńașće vrunđiva vasu đi fĭer, la loko-la iĭ pikă smîlțukad se negde čukne metalni sud, na tom mestu mu otpande gleđ ◊ șî olari aĭ batrîń a șćut đi smîlț, kă ku ĭel a-nfrumoșat vasurļi đe pomînt — i stari grtnčari su znali za gleđ, jer su njime ukrašavali svoje zemljano posuđe [Por.]  [Vidi]

5509  smîntînă  smântână  кајмак  smîntînă (mn.) [akc. smîntînă] (i. ž.) — (nutr.) kajmak ◊ smîntînă ĭe o kuažă dulśe kare sa faśe pi lapće, lasat în vrun vas să šća măĭ mult — kajmak je slatka pokorica koja se stvara na mleku, ostavljeno u nekom sudu duže da odstoji ♦ var. zmîntînă (Topolnica), zîmîntînă (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6134  smokină  smochină  смоква  smokină (mn. smokiń) [akc. smokină] — (bot.) smokva (Ficus carica) ◊ smokina ĭe bukată rară la nuoĭ, ama ĭe tare dulśe kînd ĭe kuaptă — smokva je kod nas retka voćka, ali je jako slatka kad je zrela ◊ (stih) uoki ńegri ka ńegina, dulśe gura ka smokina — oči crne kao gar, usta slatka kao smokva [Por.]   [Vidi]

6137  smolau  imos  смолав  smolau (smolave) (mn. smolavĭ, smolave) [akc. smolau] (prid.) — smolav, mastan, prljav ◊ vińe đi la lukru tuot ńegru șî smolau, șî-ntota ḑîua muara sî sa skalđe, da n-are unđe — dolazi s posla sav crn i smolav, i svaki dan mora da se kupa, a nema gde ♦ sin. unsuruos, imuos [Por.] ∞ smuală  [Vidi]

6136  smuală  smoală  смола  smuală (mn. smuaļe) [akc. smuală] (i. ž.) — smola, katran ◊ smuala ĭe unsură ńagră șî vîrtuasă ka katranusmola je crna i gusta mast kao katran [Por.]  [Vidi]

4688  snopi  snopi  снопити  snopiuo snopĭesk, ĭel snopĭașće) [akc. snopi] (gl. p. ref.) — 1. snopiti, praviti snopove ◊ s-a dus sîngur să snopĭaskă grîu, kî nuĭe mult — otišao je sam da snopi žito, jer ga nema mnogo 2. sitniti, komadati, kasapiti ◊ n-avut satară, ș-a snopit karńa ku sakurĭa — nije imao sataru, pa je kasapio meso sekirom 3. (fig.) iskasapiti, poseći ◊ đi mulće uorĭ, turśi a tunat în lumĭe adunată la vro visaļiĭe, ș-a snopit pi tuoț kare n-ažuns să fugă — više puta su Turci upadali u skupove ljudi koji su bili okupljeni na veseljima, i iskasapili sve koji nisu stigli da pobegnu [Por.] ∞ snuop  [Vidi]

4687  snuop  snop  сноп  snuop (mn. snuopĭ) [akc. snuop] (i. m.) — snop, svežanj ◊ snupu s-a ļegat đin poluoź đi grîusnop se vezivao od rukoveti žita ◊ snuopi s-a ļegat ku kurpiń or ku ćiĭ — snopovi su se vezivali lijanom ili likom ◊ snuopi s-a dus pi brukă kîći duoĭ, or dakă uomu a fuost măĭ țapîn, kîći patrusnopovi su se nosili na obramčici po dva, ili ako je čovek bio jači, po četiri [Por.]   [Vidi]

3863  soće  sotea  ђаво  soće (mn. su) [akc. soće] (i. s.) — (demon.) đavo, nečastivi ◊ soća ĭe draku, uśigăl tamîĭa — soća je đavo, spalio ga tamjan ◊ kît ĭe fata-ĭa đe urîtă, ńiś soća n-o ĭa đe muĭare — koliko je ta devojka ružna, ni đavo je neće uzeti za ženu (Tanda) ◊ la ĭel nuĭe numa o soće, numa o gramadă đe suoć, futuĭ în źanunkîe — kod njega nije samo jedan đavo, nego gomila đavola, ’bem ih u koleno (Crnajka) ♦ var. suoće ♦ sin. drak, ńikruśat, naĭbă [Por.]  [Vidi]

4700  sokoćală  socoteală  скаламерија  sokoćală (mn. sokoćaļe) [akc. sokoćală] (i. ž.) — (tehn.) (pej.) skalamerija, naprava ◊ mĭ-a dus o sokoćală în traușă ku kare nu șću śe sî ma fak — doneo mi je u dvorište neku skalameriju sa kojom ne znam šta da radim [Por.] ∞ sokoći   [Vidi]

4699  sokoćit  socotit  рачунање  sokoćit [akc. sokoćit] (i. m.) — (mat.)(zast.) računanje, planiranje ◊ pi mamî-mĭa n-a putut ńima să trĭakă ku sokoćitu la źeĭśće — moju babu niko nije mogao da nadmaši u računanju na prste ◊ s-a svađit, kă sokoćitu n-a ĭeșît bun — posvađali se, jer računanje nije ispalo dobro ♦ sin. inov. răśuńit [Por.] ∞ sokoći  [Vidi]

4845  sokriĭe  socrie  тазбина  sokriĭe (mn. sokriĭ) [akc. sokriĭe] (i. ž.) — (srod.) tazbina ◊ sokriĭa ĭe kasa ku moșîĭa suokruluĭ, luok unđe s-a naskut muĭari-mĭa — tazbina je tastova kuća i imanje, mesto gde mi se rodila žena [Por.] ∞ suokru  [Vidi]

3566  solț  solz  крљушт  solț (mn. solțî) [akc. solț] (i. m.) — (iht.) krljušt ◊ solțu ĭe o ļaspiđe đi uos, mikă, luśituare, ku kare ĭe astrukat trupu pĭeșćilor — krljušt je sjajna pljosnata koščica, kojom je pokriveno riblje telo (Rudna Glava) ◊ șî trupu zmăuluĭ ĭe astrukat ku solț, șî kînd aprind butuarkă, đin zmău ăl ars ramîńe numa untura șî solțî, marunț ka șikirui zmajevo telo je pokriveno krljuštom, i kad zapale deblo, od izgorelog zmaja ostaje samo mast, i krljušt sitna kao šečer (Tanda) ♦ var. suolț [Por.] ∞ pĭașće  [Vidi]

4754  soldat  soldat  војник  soldat (mn. soldaț) [akc. soldat] (i. m.) — (folk.) vojnik ◊ soldat a fuost pin kînćiśe luutarĭ uom ćinîr, luvat đi la kasă să služaskă în armată — soldat je u lautarskim pesmama bio mlad čovek, uzet od kuće da služi vojsku ♦ sin. katană [Por.]   [Vidi]

3506  soļńiță  solniţă  сланик  soļńiță (mn. soļńiț) [akc. soļńiță] (i. ž.) — (zast.) slanik ◊ soļńiță ĭe vas mik đi ļemn, đi țînut sare — slanik je mali drveni sud za držanje soli ◊ a fuost đemult un fĭeļ îi soļńiță, fakută ka kućiĭa ku kapak, șî s-a țînut atîrnată în kuń pi parĭaće — bila je nekada vrsta slanika, u obliku kutije s poklopcem, koja se držala okačena o klin na zidu ♦ var. suoļńiță ♦ sin. zastrug, slańik [Por.] ∞ sare  [Vidi]

4579  Somođiva  Samodiva  Самодива  Somođiva [akc. Somođiva] (i. ž.) — (demon.) Samodiva ◊ Somođiva ĭe muarća, ĭa vińe la-l śe traźe să-ĭ ĭa sufļituSamodiva je smrt, ona dolazi kod samrtnika da mu uzme dušu ◊ Somođiva ĭe śuava măĭ urît pi lume śe uomu nu vĭađe ku uoki luĭ, pănă nu-ĭ vińe śasu muorțî — Samodiva je nešto najružnije na svetu što čovek ne vidi svojim očima, dok mu ne dođe smrtni čas ◊ la-l śe traźe, Aranźelu ku kuțîćiļi stă la piśuare, da Somođiva la kap, șî ĭel kînd întuarśe uoki pi duos ș-o vĭađe, sa taĭe đi frikă șî muare — kod samrtnika, Aranđel sa noževima stoji kod nogu, a Samodiva kod glave, i kad on prevrne oči i ugleda je, prestravi se i umre ♦ var. Somođiĭa, Sumođiĭa, Sumođiva, Điĭa [Por.]  [Vidi]

4371  somsău  ?  самсов  somsău (mn. somsăĭ) [akc. somsău] (i. m.) — (pej.) samsov, gluperda ◊ are duoĭ fiśuorĭ, unuĭe kum trăbe, da alalalt ĭe un somsău ku tuot, pruost la kap șă urît la fire ka draku ima dva sina, jedan je kako valja, a drugi je potpuni samsov, tupav i ružan ko đavo ♦ var. somsou [Por.]  [Vidi]

4580  somsou  somsou  самсов  somsou (mn. somsu) [akc. somsou] (i. m.) — (pej.) samsov, prostak ◊ somsou sa ḑîśe đi uom mare, da kam pruost — samsov se kaže za krupnog a priprostog čovekauńi ḑîk somsou șî la kîńe mare — neki kažu samsov i za velikog psa [Por.]  [Vidi]

4614  sorbi  sorbi  сркати  sorbiuo sorbĭesk, ĭel sorbĭașće) [akc. sorbi] (gl. p.) — (o čorbi) srkati, posrkati ◊ sa suarbe kînd sa ĭa śeva ḑamuruos în gură kîćikîta — srče se kad se nešto čorbasto uzima ustima pomalo [Por.]  [Vidi]

4616  sorbitură  sorbitură  чорба  sorbitu (mn. sorbitu) [akc. sorbitură] (i. ž.) — (nutr.) čorba ◊ sorbitură ĭe tuota mînkarĭa apuruasă kare sa puaće sorbi — čorba je svaka vrsta tečnog jela koje se može srkatiuomu fara đinț puaće mînka numa sorbiturĭ — čovek bez zuba može jesti samo čorbe [Por.] ∞ sorbi  [Vidi]

4619  soriță  soriță  заова  soriță (mn. soriță) [akc. soriță] (i. ž.) — (demin.)(hip.)(srod.) zaova ◊ soriță ĭ-a ḑîs nora la suora barbatuluĭ, dakă a fuost măĭ mikă đikît ĭa — soricom je snaja zvala zaovu, ako je bila mlađa od njeup. duoĭkă, kumnată ♦ / (demin.) < suoră [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

5144  sorîk  șorici  кожурица  sorîk (mn. sorîśe) [akc. sorîk] (i. s.) — (nutr.) kožurica ◊ sorîk ĭe parśel đi pĭaļe đi pork ku kîta slańină — kožurica je komad svinjske kože sa malo slanine ◊ sorîku măĭ đes sa puńe în ḑamă đi varḑă — kožurica se najčešće stavlja u kuvan kupus ♦ sin. bukatu [Por.]  [Vidi]

4551  sorośi  soroci  предодредити  sorośiuo sorośesk, ĭel sorośașće) [akc. sorośi] (gl. p. ref.) — (mag.) predodrediti, usloviti; proreći, ureći; prokleti ◊ sa sorośașće ursa la vrunu, dupa ăĭa śe ĭel faśe kînd dă pista momuată — predodređuje se sudbina nekome prema tome šta on radi kad naiđe na vradžbinu ◊ ĭ-a sorośit vro vrîžîtuare dakă sa marită dupa baĭato-la dupa kare s-a mîritat, să nu mă-ĭ aĭbe paśe șî naruok ku ĭel — urekla je neka vračara, ako se uda za toga momka za koga se udala, da nikad nema spokoja i sreću sa njim [Por.] ∞ soruok  [Vidi]

4552  sorośit  sorocit  урекнут  sorośit (sorośită) (mn. sorośiț, sorośiće) [akc. sorośit] (prid.) — (mag.) ureknut, uročenuomu ĭe sorośit kînd dă pista momuată kare a sorośito vrîžîtuarĭa, șî kînd ĭa sa prinđe đi ĭel — čovek je ureknut kad nabasa na vradžbinu koju je oročila vračara, i kad se vradžbina primi ◊ kînd ĭe la uom ursa sorośită, grĭeu skapă — kad je čoveku sudbina urečena, teško može da se izbavi [Por.] ∞ soruok  [Vidi]

4550  soruok  soroc  пророштво  soruok (mn. soruoaśe) [akc. soruok] (i. s.) — (mag.)(izob.) proroštvo, urok ◊ soruoku ĭe o momuată kare sa lapîdă kînd sa sorośașće ursa kuĭvi — urok je proroštvo koje se izriče kad se predodređuje nečija sudbina ◊ kare guod vrăžîtuare faśe soruaśe, trăbe arsă-n fuok — koja god vračara pravi uroke, treba da se baci u vatru ♦ var. sorok ♦ sin. momuată [Por.]  [Vidi]

2609  sovĭaĭkă  suveică  чунак  sovĭaĭkă (mn. sovĭeĭś) [akc. sovĭaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) čunak, deo opreme za tkanje na razboju; cevnjak ◊ sovĭaĭkă ĭe un odolan lunguĭat đi ļiemn tare, ku vîrurļi askuțîće șî ku mižluoku skobit, în kare sa puńe țaua ku baćală — čunak je duguljast predmet od čvrstog drveta, sa šiljastim vrhovima i izdubljenom sredinom, u koji se umeće cevka sa potkomup. țauă, sfîrśiel ♦ var. suvĭaĭkă ♦ (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. suvĭaĭkă (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. var. suvĭeaĭkă (Kobilje) [Stig] ∞ razbu  [Vidi]

3260  sovuon  sovon  вео  sovuon (mn. sovuańe) [akc. sovuon] (i. s.) — veo ◊ sovuon ĭe val alb ku kunună, kare mirĭasa la nuntă l-a pus pi kap, șî ĭel a kaḑut răsfirat pi șîaļe — sovon je beli veo sa krunom koji je mlada na svadbi stavljala na glavu, i koji je raširen padao niz leđa up. popuon [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

4685  soțîĭe  soție  жена  soțîĭeup>1up> (mn. soțîĭ) [akc. soțîĭe] (i. ž.) — žena, supruga, bračna drugarica ◊ muu avut duauă soțîĭ, a đintîń ĭ-a murit, șî s-a-nsurat ku alta muĭarĭe — čiča je imao dve žene, prva mu je umrla, pa se oženio drugom ženom [Por.] ∞ su  [Vidi]

4639  spaĭma  spăima  ужасавати  spaĭmauo spaĭmĭeḑ, ĭel spaĭmĭaḑă) [akc. spaĭma] (gl. p. ref.) — (ret.) užasavati se ◊ sa spaĭmĭaḑă uomu kînd sa spomîntă rău đi śeva — užasava se čovek kad se nečega jako uplaši ♦ sin. spomînta, înfrikoșa [Por.] ∞ spaĭmă  [Vidi]

4638  spaĭmat  spăimat  ужаснут  spaĭmat (spaĭmată) (mn. spaĭmaț, spaĭmaće) [akc. spaĭmat] (prid.) — užasnut, prestravljen, uspaničen ◊ spaĭmat đi frikă, a kaḑut muort pi pomînt, șî pănă mńamțî n-a măĭ pokńit — užasnut od straha, pao je mrtav na zemlju, i pre nego što su Nemci zapucali ♦ sin. înfrikoșat, spomîntat [Por.] ∞ spaĭmă  [Vidi]

4637  spaĭmă  spaimă  ужас  spaĭmă (mn. spaĭme) [akc. spaĭmă] (i. ž.) — užas, veliki strah, strava ◊ pitulat în padure, s-a uĭtat kum flokańi iĭ taĭe parințî, șî la prins o spaĭmă atîta đi mare đi șî astîḑ sa miră kum nu ĭ-a pļusńit ińima — skriven u šumi, gledao je kako mu četnici kolju roditelje, i spopao ga je takav užas da se i danas čudi kako mu nije prepuklo srce ♦ sin. frikă [Por.]   [Vidi]

4681  spala  spăla  прати  spalauo spăl, ĭel spală) [akc. spala] (gl. p. ref.) — prati, umivati ◊ sa spală śuava kînd ku apă dubuorĭ imala — pere se nešto kad se vodom skida prljavština ◊ muĭeriļi spală rufiļi la ogaš — žene peru rublje na potoku ◊ în tota đimińața sa spală pi uokĭ șî pi mîń — svakog jutra umivaju lice i peru ruke [Por.]  [Vidi]

4682  spalat  spălat  прање  spalatup>1up> (mn. spalatu) [akc. spalat] (i. ž.) — pranje ◊ sa vĭađe kă la nora grĭeu kađe spalatu vasîlor — vidi se da snajki teško pada pranje sudova ◊ la Marța vasîlor la rînd a veńit spalato-l mare lu tuot ś-avut în koļibă — na Čisti utorak na red je dolazilo veliko pranje svega što su imali u kolibi ♦ var. spalatu [Por.] ∞ spala  [Vidi]

4683  spalat  spălat  опран  spalatup>2up> (spalată) (mn. spalaț, spalaće) [akc. spalat] (prid.) — opran, čist ◊ la muĭare sîrńikă în kasă ĭe tot spalat șî kurat — kod uredne žene u kući je sve oprano i čisto ♦ supr. ńispalat [Por.] ∞ spala  [Vidi]

4856  spart  spart  разбијен  spart (spartă) (mn. sparț, sparće) [akc. spart] (prid.) — 1. razbijen ◊ kopilu s-a-ntuors đi la fîntînă plîngînd, ku kîrśagu spart în mînă — dete se vratilo sa izvora plačući, sa razbijenom testijom u ruci 2. nasekiran, zabrinut ◊ muma ĭe tuot ku kap spart șă ku grižă, pănă nu-ĭ do krĭesk kopiĭi — majka je stalno nasekirana i zabrinuta, dok joj deca ne odrastu [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4858  spartură  spărtură  крш  spartu (mn. spartu) [akc. spartură] — krš, krhotina; olupina ◊ dupa trămurala pomîntuluĭ, đin kăș zîđiće ku tuglă, a ramas numa sparturĭ, da la bîrnarĭeț n-a fuost ńimika — posle zemljotresa, od kuća zidanih ciuglom ostao je samo krš, a brvnarama nije bilo ništa ◊ a vindut buoĭi, șă-n luok să kumpire kar nuou, ĭel a kumparat o spartură ku tuot đi la ńiska-ĭ țîgań đi la Kraĭna — prodao je volove, i umesto da kupi nova kola, on je kupio jedan potpuni krš od nekih Cigana iz Krajine [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4857  sparźare  spargere  разбијање  sparźare (mn. sparźerĭ) [akc. sparźare] (i. ž.) — razbijanje, lupanje ◊ bĭat a spart tuot śe ĭ-a fuost îndamînă, șî s-a lasat tumu kînd a ustańit đi sparźare — pijan je razbijao sve što mu je bilo pod rukom, i prestao je tek kad se umorio od razbijanjauomu puaće noroḑî dakă sparźarĭa kapuluĭ pintru nakazurĭ grĭaļe, ăl va țîńa măĭ multă vrĭame — čovek može poludeti ako ga lupanje glave zbog teških briga, bude držalo duže vremena ♦ var. spart [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4855  sparźe  sparge  разбити  sparźeuo sparg, ĭel sparźe) [akc. sparźe] (gl. p. ref.) — 1. razbiti ◊ a spart truaka ku vin đi prazńik, da baba a spus kă măĭ bun a fi fuost s-a fi spart kapu đikît truaka — razbio je tikvu sa vinom za slavu, a baba je rekla da je bolje bilo da je razbio glavu nego tikvu 2. cepati ◊ n-avut lukru grĭeu: a spart pĭatră đi drum, kînd s-a fakut drumu pi Șașka — nije imao težak posao: cepao je kamen za put, kad se gradio put dolinom Šaške 3. rasturiti skup ◊ dupa amńaḑîț s-a pus pluaĭa, șî bîlśu ĭuta s-a spart — popodne je udarila kiša, i vašar se brzo rasturio 4. glasno vikati, drati se iz sveg glasa ◊ a kîpatat o palmă đi la uom, kî s-a spart la kapu-luĭ pănă ĭel a durmit — dobio je šamar od čoveka, jer se drao nad njegovom glavom dok je on spavao 5. lupati glavu zbog nekog problema ◊ n-a putut să țînă să spargă kapu în tuota ḑîua ku învățamîntu, șî s-a lasat đi șkuală — nije mogao da izdrži da svaki dan lupa glavu sa učenjem, pa je napustio školu ◊ a fuźit, da miĭe mĭ-a lasat să sparg kapu ku nakazu a ĭiĭ, parke n-am đestul nakazurĭ đ-a mĭaļe — pobegla je, a meni je ostavila da lupam glavu sa njenim problemom, kao da nemam dosta svojih muka [Por.]   [Vidi]

2596  spatar  spătar  брдар  spatar (mn. spatarĭ) [akc. spatar] (i. m.) — (tehn.) (izob.) brdar, izrađivač brda za tkački razboj ◊ spata n-a șćut fiĭe kare să fakă, a fuost uamîń kare adîns a fakut numa la spĭaće; s-a kĭemat spatarĭ, șî a vindut spĭaćiļi mĭergînd ku ĭaļe đi la kasă la kasă — brdo nije mogao da napravi bilo ko, bilo je ljudi koji se bavili samo time; zvali su se brdari, i prodavali su brda idući od kuće do kuće [Por.] ∞ spată  [Vidi]

2594  spată  spată  брдо  spată (mn. spĭaće) [akc. spată] (i. ž.) — (tehn.) brdo, deo tkačkog razboja ◊ spată ĭe pĭapćin ku đinț đi kuorn, supțîrĭ șî đieș, pin kare trĭek źîțîļi lu urḑală, șî kare sînt strînsă-n brîgļe đi sî puată sî bată baćala în urḑală — brdo je češalj sa drenovim zupcima, tankim i gustim, kroz koji prolaze niti osnove, i koji je stegnut brdilom da bi mogao da nabija potku u osnovu [Por.] ◊ pi marźina spĭeći sînt pusă doă kuorḑ, fakuće đin krĭangă đi skubikur, șî spartă ku kuțîtu în doă — na ivicu brda stavljena su dve daščice, napravljene od polutki štapa šipurka, koji je nožem prepolovljen na dvoje [GPek] ♦ up. proćilă, masauă, vĭerbă, papușă, đinćerazbu  [Vidi]

2595  spaț  spaţ  одељак  spaț (mn. spațu) [akc. spaț] (i. s.) — (tehn.) (za površinu) deo, odeljak ◊ spațu ĭe urḑala ńițasută, întra pĭaćik șî spată — „spac” je neotkani deo osnove između izatkanog platna i brda ◊ la spațu sa faśe ruostu, kînd sa skimbă ițăļi — u delu „spaca” pravi se zev kada se menjaju niti [Por.] ∞ razbu  [Vidi]

2742  spiĭe  speie  кош  spiĭe (mn. spiĭ) [akc. spiĭe] (i. ž.) — (tehn.) koš za ribolov ◊ spiĭe ĭe kuoș pļuskanat ku fundu îngust și ku gura largă, fakut đin skuarță đi ćiĭ, đi prins pĭeșć pi supt răđiń la rîuspija je pljosnati koš sa uskim dnom i širokim otvorom, izrađen od lipove kore, kojim se hvataju ribe u čkaljama reke ◊ nuoĭ măĭ întîń spiĭa am vaḑut la țîgań đin Bruođița — mi smo spiju prvi put videli kod Cigana iz Brodice [Por.]  [Vidi]

4428  spik  spic  клас  spik (mn. spiśe) (i. s.) — (bot.) klas ◊ spiku ĭe un darap alu buĭađa marunțîșuluĭ — klas je deo biljke žitarica ◊ spiku are buobe ănvăluiće în pļauă, șî țîape askuțîće ka akuklas ima zrna uvijena u plevu, i osje oštre kao igla [Por.]   [Vidi]

4434  spikuos  spicos  класат  spikuos (spikuasă) (mn. spiku, spikuosă) [akc. spikuos] (prid.) — (bot.) klasat, koji ima razvijen klas ◊ sakara ĭe un fĭeļ đi marunțîș spikuos: are spiśe lunź ku țăpe askuțîće — raž je vrsta klasate žitarice: ima dugačko klasje sa oštrim osjem ♦ var. spikoșat [Por.] ∞ spik   [Vidi]

4633  spinare  spinare  плећа  spinare (mn. spinărĭ) [akc. spinare] (i. ž.) — (anat.) pleća ◊ spinarĭa ĭe parća alu șăļiļi uomuluĭ a đi sus, đi la lupaćiță pănă la gîrgă — pleća su gornji deo čovekovih leđa, od lopatica do krkače ◊ l-a trînćit pi spinare, șî s-a pus ku bataĭa pi ĭel — oborio ga je na pleća, i počeo da ga mlati ♦ sin. șîaļe [Por.]  [Vidi]

2751  spinćika  spinteca  располутити  spinćikauo spinćik, ĭel spinćikă) [akc. spinćika] (gl. p. ref.) — raspolutiti, iseći nešto uzduž na dva dela; raseći, cepati; parati, rasporiti ◊ sa spinćikă śeva śe ĭe lunguĭat șî înblanat — raspolućuje se nešto što je duguljasto i pljosnato ◊ nu spinćika pînḑa, pănă nu masurĭ kalumĭa — nemoj parati platno, dok dobro ne izmeriš ◊ blana ku nuodurĭ nu sa spinćikă ļesńe — daska sa čvorovima ne cepa se lako ◊ îm pļak pĭeșći, ama kînd trăbe să-ĭ spinćik, îm kađe grĭață — volim ribu, ali kad treba je rasporim, padne mi muka ♦ var. spinćeka ♦ var. spinđeka (Tanda) ♦ up. đispinćika [Por.]  [Vidi]

2752  spinćikat  spintecat  располућен  spinćikat (spinćikată) (mn. spinćikaț, spinćikaće) [akc. spinćikat] (prid.) — raspolućen; rasečen, rascepan, rasparan, rasporen ◊ mĭ-a dus pĭeșći spinćikaț, n-am avut mare lukru pi lînga iĭ — doneo mi je rasporenu ribu, nisam imao mnogo posla oko nje ◊ tutuśi spinćikaț ĭ-a lasat în padure, n-are ku śe să-ĭ tragă — raspolućene panjeve ostavio je u šumi, nema čime da ih izvuče ♦ var. spinćekatup. đispinćikat [Por.] ∞ spinćika   [Vidi]

2753  spinćikatură  spintecătură ?  расцеп  spinćikatu (mn. spinćikatu) [akc. spinćikatură] (i. ž.) — rascep, uzdužna napuklina, naprslina ◊ sa vĭađe o spinćikatură în blană, trăbe ļipită să nu krîape đi tuot — vidi se napuklina na dasci, treba da se zalepi dok ne pukne skroz ♦ var. spinćekatu [Por.] ∞ spinćika  [Vidi]

4862  spinuț  spinuț  трнић  spinuț (mn. spinuț) [akc. spinuț] (i. m.) — (demin.) trnjić, bodljica ◊ s-a-nspinat într-un spinuț, abĭa-l vĭeḑ ku uoki, da plînźe ka kînd s-a-nbrukat în piruoń — nabola se na jedan trnić, jedva da ga vidiš očima, a plače kao da se nabola na ekser ♦ / dem < spîńe [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

4863  spiță  spiță  паок  spiță (mn. spiț) [akc. spiță] (i. ž.) — (tehn.) paok, spica ◊ spița ĭe un parśel đi ruata karuluĭ đi buoĭ — paok je deo točka volovskih kola ◊ spița ĭe o blanuță kare ĭe ku un kap bagată în naplaț da ku alalt în kîpațina lu ruata karuluĭ — paok je daščica koja je jednim krajem uglavljena u naplatak, a drugim u glavčinu kolskog točka ◊ la tuot naplațu mĭerg kîći doă spiț — na svaki naplatak idu po dva paoka [Por.]  [Vidi]

3841  spînḑ  spînz  кукурек  spînḑ (mn. spînḑu) [akc. spînḑ] (i. m.) — (bot.) kukurek (Helleborus purpurascens, H. Odorus) ◊ ĭastă măĭ mulće fĭalurĭ dă spînḑă, una, kare ĭe măĭ tare ļak, sa kĭamă spînḑ stărp, kă n-are fluare — ima više vrsta kukureka, jedna, koja je najjači lek, zove se neplodni kukurek, jer nema cveta ◊ spînḑol stărp nu-nfluare; luĭ la Sîmț iĭ sa skuaće rîdaśina, șî sa lasă sî sa ușće — neplodni kukurek ne cveta; njemu se na Mladence vadi koren, i ostavi da se suši ◊ ku rîdaśina uskată alu spînḑol stărp sa ĭarbĭaḑă vićiļi rugumatuare — sa osušenim korenom neplodnog kukureka leče se domaći preživari ◊ spînḑu ĭe buĭađe veńinuasă, șî lumĭa trăbe să baźe sama bińe, kînd miraśiașće ku ĭa — kukurek je otrovna biljka, i ljudi treba dobro da paze kada je upotrebljavaju [Mlava] ♦ dij. var. spînḑă (Krivača) [Bran.] ♦ dij. sin. kutkurĭegĭ [Por.]  [Vidi]

4610  spînḑura  spânzura  обесити  spînḑurauo spînḑur, ĭel spînḑu) [akc. spînḑura] (gl. p. ref.) — obesiti ◊ nu sa șćiĭe đi śe, ama la nuoĭ a fuost mulće muĭerĭ kare s-a spînḑurat la bîtrîńață — ne zna se zašto, ali je kod nas bilo dosta žena koje su se obesile pod starost ◊ a gasît baba spînḑurată đi kļanță la ușa koļibi — našli babu obešenu o kvaku na vratima kolibe [Por.]  [Vidi]

4611  spînḑurat  spânzurat  вешање  spînḑuratup>1up> (mn. spînḑuratu) [akc. spînḑurat] (i. s.) — vešanje ◊ flokańi adunat lumĭa la spînḑuratu lu un părtizan, nu sa va spumînta kumva, șî sî sa stokńaskă đi la Titučetnici su okupili ljude da gledaju vešanje jednog partizana, ne bi li se nekako uplašili i odstupili od Tita [Por.] ∞ spînḑura  [Vidi]

4613  spînḑuratuare  spânzurătoare  вешала  spînḑuratuare (mn. spînḑuratuorĭ) [akc. spînḑuratuare] (i. ž.) — vešala ◊ flokańi a fakut în mižluoku satuluĭ spînḑuratuare đi triĭ bîrńe ńiśopļiće, ș-a spînḑurat pi Tuku Strain, kî s-a dus đi la iĭ la părtizań — četnici su u sred sela podigli vešala od tri neotesane grede, i obesili Tiku Straina jer ih je napustio i otišao u partizane [Por.] ∞ spînḑura  [Vidi]

4850  spîrloșa  spârloșa  кострешити се  spîrloșauo ma spîrloșăḑ, ĭel sa spîrloșaḑă) [akc. spîrloșa] (gl. p. ref.) — (o kosi, dlaci, perju) kostrešiti se, dići se, ježiti se ◊ đi frig la uom sa spîrloșaḑă pĭaļa — od hladnoće čoveku se naježi kožaup. înspîrloșa [Por.]  [Vidi]

4854  spîrloșat  spârloșat  накострешен  spîrloșat (spîrloșată) (mn. spîrloșaț, spîrloșaće) [akc. spîrloșat] (prid.) — (o kosi, dlaci, perju) nakostrešen, naježen; neočešljan, čupav ◊ păru la vakă ĭe spîrloșat đi źer — dlaka na kravi je nakostrešena od mraza ◊ are ađet urît să ĭasă-n lumĭe tuată spîrloșată, ńipipćenată — ima ružan običaj da izađe među ljude sva čupava, neočešljana [Por.] ∞ spîrloșa  [Vidi]

4770  spļină  splină  слезина  spļină (mn. spļińe) [akc. spļină] (i. ž.) — (anat.) slezina ◊ spļina la uom ĭe mare kît pumnu, aduśe ku rarunkĭu șî ĭe pusă supt kuașće la țîța stîngă — slezina je kod čoveka veličine pesnice, slična je bubregu i nalazi se ispod rebara kod leve sise [Por.]  [Vidi]

4640  spomînta  spăimânta  плашити  spomîntauo spomînt, ĭel spomîntă) [akc. spomînta] (gl. p. ref.) — plašiti, uplašiti ◊ am avut daskîl kare ń-a spomîntat ku bataĭe dakă vorbim rumîńașće — imali smo učitelja koji nas je plašio batinama ako govorimo vlaški ♦ sin. spaĭma [Por.]  [Vidi]

2154  sporiș  sporiș  љутовница  sporiș (mn. sporișă) [akc. sporiș] (i. s.) — (bot.) ljutovnica, verbena (Verbena officinalis), sporiš ◊ sporișu krĭașće pi lînga marźina duosuluĭ, pin puomĭ, pin buśińiș pi lînga kasă — ljutovnica raste na ivici šume, po voćnjacima, po budžacima oko kuće [Por.] ∞ spuorĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3968  spoveđeńe  spovedanie  исповедање  spoveđeńe (mn. spoveđeń) [akc. spoveđeńe] (i. ž.) — (rel.) ispovedanje, priznanje grehova; ispoved ◊ s-a dus în bîsîarikă la spoveđeńe — otišao u crkvu na ispovedanje ◊ ńiś la spoveđeńe n-a spuso — ni na ispovedi je nije odao [Por.] ∞ spoveđi  [Vidi]

3967  spoveđi  spovedi  исповедати  spoveđiuo ma spoveđesk, ĭel sa spoveđiașće) [akc. spoveđi] (gl. p. ref.) — (rel.) ispovedati se, priznati grehove ◊ kînd ći spoveđeșć, kapiț ĭertare đi pakaće — kad se ispovediš, dobiješ oproštaj grehova ◊ kare ĭe kređințuos, trăbe sî țînă posturļi, șî sî sa dukă-n bisîarikă sî sa spoveđaskă — ko je vernik, treba da drži postove, i da ide u crkvu da se ispoveda ◊ kare nu s-a spoveđit ńiśkînd, kînd sa duśe pi lumĭa-ĭa, svići Pĭetre ăl bagă la fundu ĭaduluĭ — ko se nikada nije ispovedio, kad ode na onaj svet, sveti Petar ga nabije na dno pakla [Por.]  [Vidi]

3969  spoveđit  spovedit  исповеђен  spoveđit (spoveđită) (mn. spoveđiț, spoveđiće) [akc. spoveđit] (prid.) — ispoveđen, oslobođen grehova; bezgrešan ◊ a veńit puopa la vrĭame, șî muu a murit spoveđit — došao je pop na vreme, i starac je umro ispoveđen ◊ kare muare spoveđit, ĭel sa duśe-n raĭ kî ĭe ușurat đi pakaće — ko umre ispoveđen, ide u raj jer je oslobođen grehova ♦ supr. ńispoveđit [Por.] ∞ spoveđi  [Vidi]

4416  spre  spre  према  spre [akc. spre] (predl.) — prema, ka ◊ nu ĭ-a fakut ńimika spre aĭa ś-a katat ĭa — nije joj uradio ništa prema onom što je ona tražila ◊ spre taĭna luor, a trăbuit să fiĭe lukru gata înga ĭerĭ — prema njuhovog dogovoru, posao je trebalo da bude gotov još juče ♦ var. sprĭe, sprĭa ♦ sin. kîtraup. đispre [Por.]  [Vidi]

2889  sprinśană  sprinceană  обрва  sprinśană (mn. sprinśeń) [akc. sprinśană] (i. ž.) — (anat.) obrva, veđa ◊ sprinśana ĭe păr pi frunće, đisupra đi uokĭ — obrva je dlaka na čelu, iznad oka ◊ babiļi nuaștre n-avut ađet să śupă sprinśańiļi — naše babe nisu imale običaj da čupaju obrve [Por.] ♦ dij. var. sprînśană, mn. sprînśańe (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. sprînčană, mn. sprînčeńe (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. spîrśană, spîrśiańe (Subotica) [Res.] ∞ uokĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4749  sprižońală  sprijineală  придржавање  sprižońală (mn. sprižońaļe) [akc. sprižońală] (i. ž.) — pridržavanje, oslanjanje; oslonac, podrška ◊ fara sprižońală, ńima n-o sî trĭakă punća — bez pridržavanja, niko neće preći brvno ◊ astîḑ uomu n-are ńiś o sprižońală-n kopiĭ — čovek danas nema nikakav oslonac u deci ♦ var. sprižońit [Por.] ∞ sprižońi  [Vidi]

4748  sprižońi  sprijăni  придржати  sprižońiuo sprižuon, ĭel sprižuańe) [akc. sprižońi] (gl. p. ref.) — pridržati, prihvatiti ◊ baĭatu a sprižońit fata pănă a trekut pista punće — momak je pridržao devojku dok je prešla preko brvna ◊ muu điskarkă saśi ku grîu đin kar, da ńepuotu îĭ sprižuańe, șî-ĭ duśe-n muară — deda istovaruje đakove sa žitom iz kola, a unuk ih prihvata, i nosi u vodenicu ◊ a vrut s-o sprižuană, ama slabuț, n-a putut, șă stîkla ĭ-a kaḑut đin mîń, șî s-a spart đi pomînt — hteo je da ga pridrži, ali slabašan, nije uspeo, pa mu je staklo ispalo iz ruku, i razbilo se o zemlju ♦ var. sprižońa [Por.]   [Vidi]

4846  sprînžî  sprânji  разбацити  sprînžîuo sprînžăsk, ĭel sprînžașće) [akc. sprînžî] (gl. p. ref.) — razbaciti, rasturiti ◊ vîntu a sprînžît paiļi în tuaće părțîļi — vetar je razbacio slamu na sve strane ◊ lumĭa la zavĭećină fu adunată în mižluoku satuluĭ, ama kînd đață un ploĭuoń, îĭ sa sprîńžîră ka skalușî kare unđe putuljudi na zavetini behu okupljeni u centru sela, ali kad udari pļusak, oni se rasturiše ko skakavci kud koji [Por.]  [Vidi]

4847  sprînžît  sprânjit  разбацан  sprînžît (sprînžîtă) (mn. sprînžîț, sprînžîće) [akc. sprînžît] (prid.) — razbacan, raštrkan ◊ kopiĭi n-au ađet să aduńe žukariĭļi, numa ļi lasă sprînžîće đarîndu pin kasă — deca nemaju običaj da skupe igračke, nego ih ostavljaju razbacane svud po kući ◊ satu nuostru ĭe sat sprînžît, koļibiļi sînt tare đipartaće una đi alta — naše selo je raštrkano, kolibe su jako udaljene jedna od druge [Por.] ∞ sprînžî  [Vidi]

4848  sprînžîtură  răspândire ?  разбацивање  sprînžîtu (mn. sprînžîtu) [akc. sprînžîtură] — razbacivanje ◊ sprînžîtură ĭe kînd sa ĭa śeva śi ĭe la gramadă, șî sa labîdă în tuaće părțîļi — razbacivanje je kad se uzme nešto što je na gomili, i baca na sve strane [Por.] ∞ sprînžî  [Vidi]

2103  spuḑă  spuză  запретак  spuḑă [akc. spuḑă] (i. ž.) — 1. zapretak ◊ spuḑă ĭe śenușă kaldă ku karbuń viĭ — zapretak je vruć pepeo sa živom žeravicom ◊ în spuḑă sa frig krîmpiĭi — u zapretku se peku krompiri 2. (fig.) gomila, jato, mnoštvo ◊ primovara vin grauri spuḑă, đi mulće uorĭ mĭerg pi śierĭ ka nuvîru kare-l învăluĭe vîntuu proleće dolazi jato čovoraka, više puta kreće se preko neba kao oblak koji vija vetar ◊ spuḑă đi lume — gomila ljudi ◊ spuḑă đi păsîrĭ — jato ptica ◊ spuḑă đi prunje a kaḑut pi žuos — gomila šljiva palo je na zemlju ♦ sin. pîlg, pîlk ♦ (augm.) spuḑăńe [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

2105  spuḑăńe  spuzenie  мноштво  spuḑăńe (mn. spuḑăńu) [akc. spuăńe] (i. ž.) — (augm.) mnoštvo nečega, gomiletina, grupetina ◊ o spuḑăńe đi grĭaurĭ stă pi vîru ļiemnuluĭ ăl uskat — jedna gomiletina čvoraka stoji na vrhu osušenog drveta ♦ sin. gramadă, mulțîmĭe ♦ / spuḑăžar, žeravica + -ăńe [Por.] ∞ spuḑă  [Vidi]

4772  spulbur  spulber  вејавица  spulbur (mn. spulbure) [akc. spulbur] (i. s.) — vejavica ◊ spulburu sa faśe kînd ńinźe șă baće vîntu, pă vîntu mînă flotaśi în tuaće părțîļi— vejavica nastaje kada pada sneg i duva vetar, pa vetar tera pahuljice na sve strane ◊ atîta ĭe afară spulburu đi tare, đi nu puuoki đeșkiđa — toliko je napolju jaka vejavica, da ne možeš oči otvoriti ◊ kînd spulburu țîńe măĭ mult, sa fak namĭeț marĭ — kad vejavica duže traje, naprave se veliki smetoviup. viskul [Por.] ∞ spulbura  [Vidi]

4773  spulbura  spulbera  вејати  spulburauo spulbur, ĭel spulbu) [akc. spulbura] (gl.) — vejati, provejavati ◊ spulbură zapadă — veje sneg ◊ pi boruź nu spulbură ka pi śuakă, unđe ĭe luoku đeșkis, șî baće vînt tare đin tuaće părțîļi — po kotlinama ne veje kao na brdu, gde je mesto otvoreno, i duva jak vetar sa svih strana [Por.]  [Vidi]

4520  spumă  spumă  пена  spu (mn. spumĭe) [akc. spumă] (i. ž.) — pena ◊ kînd sa mulźe lapćiļi, în gaļiată sa faśe spumă multă — kad se muze mleko, u vedrici se pravi dosta pene ◊ la-ĭ bolnavĭ đi buala rîa, kînd a kaḑut, iĭ ș-a fakut spumă albă la gură — bolesnicima od padavice, prilikom napada izbijala je bela pena na usta ◊ kînd sa spală ku sapunu, sa faśe spumă — kad se pere sapunom, pravi se pena [Por.]  [Vidi]

4521  spumuos  spumos  пенушав  spumuos (spumuasă) (mn. spumu, spumuasă) [akc. spumuos] (prid.) — penušav ◊ sapunurļi nuaștre, aļi batrîńe, na do fuost atîta spumuasă — naš stari sapun nije baš bio toliko penušav ◊ muĭeriļi đ-akuma vor sî sa skalđe în apă spoumuasă șî mirosată — današnje žene vole da se kupaju u penušavoj i mirišljavoj vodi [Por.] ∞ spu   [Vidi]

2155  spuorĭ  spor  напредак  spuorĭ (mn. spuoru) [akc. spuorĭ] (i. m.) — (erg.) napredak u poslu, učinak, uspeh, korist, dobit ◊ rudńiku mulț ań n-avut ńiś un spuorĭ, șî la urmă l-a-nkis, da lukratuori a ramas pi drumo-l mare — rudnik je mnogo godina radio bez ikakve dobiti, i na kraju su ga zatvorili, a radnici su ostali na ulici [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4413  spurka  spurca  опоганити  spurkauo spurk, ĭel spurkă) [akc. spurka] — 1. (rel.) opoganiti, obesvetiti, uprljati, usmrdeti ◊ la rumîń vorba spurka ĭe măĭ mult ļegată đi kuku, kare ăț spurkă gura dakă iș flomînd kînd ăl auḑ măĭ întîń — kod Vlaha je reč opoganiti najviše vezana za kukavicu, koja ti opogani usta ako si gladan kad je prvi put čuješ ◊ puaće sî sa spurśe șî pomana, dakă vrunu đin ńam apruape bagă vro vină kă śuava nuĭe bun, or vrunu înžură — može da se opogani i daća, ako neko od bliskih rođaka nađe neku zamerku, ili neko opsuje 2. (fig.) imati pokvarene misli ◊ la naĭkuțu sa spurka gîndurļi kînd god veđa fata luĭ kum fîrțuańe, dukîndu-să la apă ku vasurļi pi kobilkă — momku bi se pokvarile misli kad god bi video svoju devojku kako frcka, idući na vodu sa sudovima na obramici ♦ supr. đispurka [Por.]  [Vidi]

4414  spurkat  spurcat  поган  spurkat (spurkată) (mn. spurkaț, spurkaće) [akc. spurkat] (prid.) — 1. (rel.) pogan, oskrnavljen; pokvaren; zagađen ◊ lukru spurkat puće la kakat — pogan posao na govno smrdi ◊ pomana spurkată al muort nu primĭașće — oskrnavljenu daću pokojnik ne prima ◊ kopilu spurkat đi kuku, sa-nvață primovara sî manînśe în touta đimińața, pănă nu slubuađe vićiļi — dete, opoganjeno od kukavice, nauči da u proleće doručkuje svakoga jutra, pre nego što istera stokuup. kuk 2. (mag.) bajalica ◊ đeskînćik đi spurkat — bajalica protiv pogani [Por.] ∞ spurka  [Vidi]

4421  spus  spus  казивање  spus (mn. spusu) (i. s.) — kazivanje, pričanje, priča; preporučivanje, preporuka ◊ pi spusu lu omo-la kare-l întîńiră, akuma ar trăbuĭa să-ntuarkă la stînga — prema priči onoga čoveka koga su sreli, sad bi trebalo da skrenu levo ◊ aļes fata pi spusu lu un praćin đin sato-la — izabrao je devojku po preporuci jednoga prijatelja iz toga sela ◊ spuso-la nuĭe đi tot nat — ta priča nije za svakoga [Por.] ∞ spuńa   [Vidi]

4507  sta  sta  стати  stauo stau, ĭel stă) [akc. sta] (gl.) — stati, stajati, prekinuti neku radnju ◊ ma-npinsă în lăturĭ, să nu stau lînga ĭel, kî-ĭ rușîńe — gurnuo me je u stranu, da ne stojim pored njega, jer ga je sramota ◊ nu sta aśiĭa ka țapuu, duće, lukră śeva — nemoj tu stajati kao stožerčina, idi, radi nešto ◊ la-ntrabat kum stă ku bańi, ama ĭel n-a vrut să-ĭ spună — pitao ga je kako stoji sa parama, ali ovaj nije hteo da mu kaže ◊ (u izr.) nu stau đi aĭa șî aĭa — nisam za to i to, neću da gubim vreme na to i to [Por.]  [Vidi]

4750  stag  steag  барјак  stag (mn. stagu) (i. m.) — barjak, zastava ◊ stagu nunțăsk l-a dus în mînă un danak, mĭergînd pi kal în frunća nunțî — svadbarski barjak je nosio u ruci jedan mladić, jašući konja na čelu svadbe ◊ la nuntă ku dîrzarĭ, dîrzari a kîlarit înainća lu danaku ku staguna svadbi sa drzarima, drzari su jahali ispred momka sa barjakom [Por.]   [Vidi]

4751  stagar  stegar  барјактар  stagar (mn. stagarĭ) [akc. stagar] (i. m.) — barjaktar, stegonoša ◊ în vrĭamĭa lu armată ku kaĭ, al măĭ înalt, al măĭ frumos ș-al măĭ țapîn soldat întra kîlarĭeț s-a aļes să fîĭe stagar — u vreme vojske sa konjicom, najviši, najlepši i najjači vojnik među konjanicima birao se za barjaktara ◊ mare mîndrîĭe a fuost đi kutare să fiĭe stagarĭ în armată — velika čast je bila za nekoga da bude barjaktar u vojsci ◊ stagarĭu đin armată a ramas ku așa poļikră șî kînd a veńit la kasă — barjaktar iz vojske nosio je taj nadimak i kad je došao kući [Por.] ∞ stag   [Vidi]

4849  stalpĭaće  stâlp ?  стубац камина  stalpĭaće (mn. stalpĭeț) [akc. stalpĭaće] (i. m.) — stubac kamina ◊ stalpĭaće ĭe un stîlp đi ļemn, pus la o parća kaminuluĭ zîđit đi pĭatră, să țînă pĭatră să nu sa rîsîpĭaskă — stubac kamina je drveni stub, postavljen sa strane kamina zidanog od kamena, da drži kamen da se ne raspe ◊ tuot kaminu în bîrnarĭață avut doĭ stalpĭeț, k-a fuost zîđit đi pĭatră să nu sa aprindă koļiba — svaki kamin u brvnari je imao dva stupca, jer je bio sazidan od kamena da se koliba ne bi upalila [Por.] ∞ stîlp  [Vidi]

4080  stamînă  săptămînă  седмица  stamînă (mn. stamîń) [akc. stamînă] (i. ž.) — (kal.) sedmica, nedelja ◊ stamînă ĭe un parśel đin lună kare țîńe șapće ḑîļe — sedmica je deo meseca koji traje sedam dana ◊ ḑîļiļi în stamînă sînt: luń, marț, mĭerkurĭ, žuoĭ, vińirĭ, sîmbîtă șî dumińikă — dani u nedelji su: ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, subota i nedelja ♦ var. sîptamînă [Por.] ♦ dij. var. saptamînă (Osnić) [Crn.]  [Vidi]

6013  stankuță  pară  крушка станкуца  stankuță (mn. stankuț) [akc. stankuță] (i. ž.) — (bot.) kruška ◊ stankuța ĭe fĭeļ đi pĭară oltańiće pi ļemn đi păr sîrbaćik — stankuca je vrsta kruške, kalemljena na drvetu divlje kruške ◊ puama stankuțî ĭe kîta măĭ mare đikît para sîrbaćikă, șă mult măĭ dulśe — plod stankuce je malo veći od divlje kruške, i mnogo je slađi ◊ stankuțîļi ažung pi la kuada agustuluĭ — stankuce stižu krajem avgusta ◊ stankuțîļi sînt buńe đi rakiu, mult ļi manînkă șî vićiļi tuamna kînd, ńikuļasă, kad pi pomînt — stankuce su dobre za rakiju, a mnogo ih jede i stoka ujesen kad, neobrane, padnu na zemlju [Por.] ♦ up. ćipsînă [Hom.],[Crn.] ∞ părup>1up>  [Vidi]

4379  stapîn  stăpîn  домаћин  stapîn (mn. stapîń) [akc. stapîn] (i. m.) — (zast.) domaćin, gazda ◊ tatî-su a fuost stapîn kunoskut, da ĭel ĭe bĭețîuos șî strîvĭeļńik — otac mu je bio ugledni domaćin, a on je pijandura i raspikuća [Por.]  [Vidi]

4380  stapîńasă  stăpâneasă  домаћица  stapîńasă (mn. stapîńasă) [akc. stapîńasă] (i. ž.) — (zast.) domaćica, gazdarica ◊ stapîńasa ĭe muĭarĭa stapînuluĭ, da puaće-fi șî gazda kășî kînd ĭe văduvă — domaćica je žena domaćina, a može biti i domaćin kuće kad je udovica ♦ var. stapînă [Por.] ∞ stapîn   [Vidi]

4509  stare  stare  стајање  stare (mn. stărĭ) [akc. stare] (i. ž.) — 1. stajanje, prestanak, odmor; mirovanje ◊ vrĭańika muĭare, lukră ḑîua-nuapća fara stare — vredna žena, radi dan-noć bez prestanka ◊ kopilo-sta nu m-a-ĭare stare, numa sa-nvîrćașće ka purikuovo dete nema mira, samo se vrti kao čigra 2. stanje, situacija ◊ rar kare la nuoĭ a fuost găzdoćin, în stare bună — retko ko je kod nas bio bogataš, u dobrim stanjem ◊ s-a rugat đi ĭel đi măĭ mulće uorĭ, ama ĭel n-a fuost în stare sî-ĭ đa atîta bańamă înprumut — molio ga je više puta, ali on nije bio u stanju da mu da tolike novce na zajam [Por.] ∞ sta   [Vidi]

4511  Starițîu  Starețiu  Старица  Starițîu [akc. Starițîu] (i. m.) — (top.) Starica, ostenjak iznad Majdanpeka ◊ Starițîu ĭe numiļi lu un kîrșot lunguĭat șî nalt la Măĭdan — Starica je ime duguljastog i visokog ostenjka kod Majdanpeka ◊ Bufańi kred kă-n Starițîu Raĭku aĭduku a-ngropat șapće tovară đe bań — Bufani veruju da je u Starici hajduk Rajko zakopao sedam tovara blaga ♦ var. Starețîu [Buf.]  [Vidi]

4366  starpi  stârpi  јаловити  starpiuo starpĭeḑ, ĭel starpĭaḑă) [akc. starpi] (gl. p. ref.) — 1. (vet.) jaloviti, izjaloviti, postati neplodan ◊ ĭastă un fĭeļ đi ĭarbă, krĭașće pi kîrșuaće, kare uoĭļu nu kućaḑă s-o manînśe, kî starpĭaḑă tuaće — ima jedna vrsta trave, raste po krševima, koju ovce ne smeju da jedu, jer će se sve izjaloviti 2. (med.) pobaciti, abortirati ◊ ĭastă muĭerĭ kare starpĭaḑă đi la dumńeḑîu, da ĭastă kare sa starpĭaḑă sîngure, đi vuoĭa luor — ima žena koje pobacuju od boga, a ima koje pobacuju same, od svoje volje [Por.] ∞ stărp  [Vidi]

4624  stat  stat  стас  stat (mn. statu) [akc. staturĭ] (i. s.) — (anat.) (o čoveku) stas čoveka 1. telesna figura, celokupan spoljni izgled ◊ baĭatu a iĭ ĭe tare frumuos la stat — njen momak je jako zgodan ◊ așa mik șî gras, n-are ńiś un stat — tako mali i debeo nema nikakav izgled 2. (rel.) naročita posmrtna sveća ◊ statu ĭe lumanare fakută pi masura lu trupu muortuluĭ, șă-nkolaśită, pusă pi pĭeptu luĭ — stat je sveća izrađena po meri pokojnikovog tela, i skupljena u zavojnicu, stavljena na njegove grudi [Por.] ∞ sta   [Vidi]

4625  stauă  stea  звезда  stauă (mn. stîaļe) [akc. stauă] (i. ž.) — (astr.) zvezda ◊ staua ĭe un pik đi viđarĭe pi śĭeru nopțăśk — zvezda je mala svetleća tačka na noćnom nebu ◊ stîăļiļi pi śĭerĭ n-au numîr — zvezde na nebu nemaju broja ◊ đin stîaļe, rumîńi a kunoskut Karo-l mik șă-l mare, Kloța ku puĭi, Toldăĭe șî Luśafurĭ đi sara, đi zuorĭ Porkarușa șî Pozdărĭ — od zvezda, Vlasi su poznavali Velika i mala kola, Kvočku s pilićima - Plejade, sazvežđe Orion, i zvezde Večernjaču, Danicu i Svinjaricu, i Kumovu slamu ◊ la stăļe măĭ viđeruasă rumîńi ĭ-a ḑîs luśafur — svetlije zvezde Vlasi su nazivali ’lučafur’up. Stauă ku kuadă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4365  stărp  sterp  јалов  stărp (starpă) (mn. stărpĭ, stîarpe) [akc. stărp] (prid.) — jalov, neplodan ◊ muĭarĭa fara kopiĭ ĭe starpă, pomînt fara ruod ĭe stărp, puom fara puamĭe ĭe ĭară stărp — žena bez dece je jalova, zemlja bez roda je jalova, voćka bez ploda je takođe jalova ◊ măĭ đes sa ḑîśe đi uaĭe șî đi vakă kî sînt stîarpe — najčešće se kaže za ovcu i kravu da su jalove [Por.]   [Vidi]

5647  stîklă  sticlă  стакло  stîklă (mn. stîkļe) [akc. stîklă] (i. ž.) — 1. staklo ◊ pănă n-ažuns stîkla în dugăĭ, ferĭeșćiļi s-astupat ku vrun fĭeļ đi arćiĭe śețuasă șă unsuruasă — dok nije stiglo staklo u prodavnicama, prozori su se zatvarali nekom mutnom i masnom hartijom ◊ în luok đi stiklă la ferĭeșć alu koļibĭ pi śuoś s-a pus șă pĭaļe đi bĭeșîkă porśaskă — umesto stakla na prozore koliba po brdima stavljala se i koža od svinjske bešike ◊ stîkla ferĭeșći — prozorsko staklo [Por.] ♦ var. șćiklă (Brodica)[Rom.], țaklă [Res.] ♦ sin. oĭagă [Bran.] 2. flaša, stakleni sud ◊ a veńit k-o stîklă đi rakiĭe să ńi kĭame la nuntă — došao je sa flašom rakije da nas pozove na svadbu [Por.]  [Vidi]

4556  stîlp  stâlp  стуб  stîlp (mn. stîlpĭ) [akc. stîlp] (i. m.) — 1. (bot.) struk, stabljika niske biljke ◊ vićiļi sa stropĭesk ku moļidva ku un stîlp đi busuĭuok — stoka se škropi svetom vodicom pomoću jednog struka bosiljka ◊ nuĭe frumos să će duś la morminț numa ku un stîlp đi fluare — nije lepo da ideš na groblje samo sa jednim strukom cveta 2. (tehn.) direk; stub, trupac ◊ stîlp ĭe ļemn taĭat, kurațat đi krĭanźe șă skurtat pi masură śe trăbe — direk je drvo isečeno, očišćeno od granja i skraćeno prema potrebnoj meri ♦ sin. bunduk, șćump, tutuk [Por.]  [Vidi]

4558  Stîlp  stâlp  Стилп  Stîlp [akc. Stîlp] (i. m.) — (top.) Stilp, mesto u blizini Majdanpeka ◊ Stîlp ĭe luok đi la Măĭdan kîtra rîsarit, la Apa Albă, unđe lukratuori a taĭat la stîlpi đi uokńe la rudńik — Stilp se zove mesto istočno od Majdanpeka, kod Belih Voda, gde su radnici sekli trupce za rudarska okna ◊ șćumpi kare s-a taĭat la Stîlp nu s-a mîsurat ku mĭetru, numa ku držala — trupci koji su se sekli na Stiplu nisu se merili metrom, nego držaljem ◊ la Stîlp a fuost un fag atîta đi mare đi s-a puvestît kă ĭe măĭ mare ļemn în munțîļi măĭdanuluĭ — kod Stilpa je bila jedna bukva toliko velika da se pričalo kako je to najveće drvo u majdanpečkim šumama ◊ la Stîlp s-a vaḑut ńiskar zîdoviń batrîńe, șă lumĭa đes a sapat, ginđind kă ĭastă bań îngropaț — na Stilpu su se videle neke stare zidine, i ljudi su često kopali, misleći da ima zakopanog blaga ◊ đin Stîlp nu ma-ĭastă ńimka, ku tuot l-a kutrupit kopu alu rudńiku đi astîḑ — od Stilpa nema više ničeg, celog ga je zatrpao kop današnjeg rudnika [Por.] ∞ stîlp  [Vidi]

4424  stîmpara  stîmpăra  хладити  stîmparauo stîmpîr, ĭel stîmpîră) [akc. stîmpara] (gl. p. ref.) — hladiti, utuliti, stišati; gasiti ◊ apa đi žumuļit puorku ĭe prĭa ferbinće, trăbe sî sa stîmpîre kîta, să nu ńi arđem — voda za šurenje svinje je prevrela, treba malo da se ohladi, da se ne opečemo ◊ s-a dus tata ku un uom la varńiță, trăbe astîḑ să stîmpîre varuotišao je otac sa jednim čovekom na krečanu, treba danas da gase kreč ◊ fuoku ĭe prĭa tare, stîmpărăl kîta, să nu sa strîvĭaskă ļamńiļi fara ńiśkotrĭabă — vatra je prejaka, utuli je malo, da se ne troše drva nepotrebno ◊ tuota ḑîua a kosît, da n-avut ku śe sî stîmpîre săća — ceo dan je kosio, a nije imao čime da gasi žeđ ◊ grĭeu duor ĭ-a kaḑut pi ińimă, șî mĭarźe kîpiĭat pin lume, katînd ku śe să-l stîmpîre — težak bol mu je pao na srece, i luta ošamućen po svetu, tražeći čime može da ga stiša ◊ kînd śuava sa stîmpîră, kaldura sa mićikuļaḑă, da kînd sa stînźe, kaldura sa pĭarđe đi tuot — kad se nešto hladi, toplota se smanjuje, a kad se gasi, toplota nestaje sasvim ♦ sin. stînźa [Por.]   [Vidi]

2631  stînă  stână  стадо  stînă (mn. stîń) [akc. stînă] (i. ž.) — stado ovaca, nastalo udruživanjem krda više vlasnika, radi muže; smeša ◊ stînă sa faśe kînd sa înpreună kîrdurļi đi uoĭ alu măĭ mulț inș — smeša nastaje kada se sastavljaju krda ovaca od više vlasnikaup. kîrd, baśiĭe [Por.]  [Vidi]

4537  stînga  stânga  лево  stînga [akc. stînga] (pril.) — levo, na levo ◊ într-o vrĭame a mĭerś đirĭept, pĭeurmă a dat la stînga — jedno vreme je išao pravo, a onda je skrenuo levo ◊ ruata a tras în stînga, șî ĭel a kaḑut în kanal — točak je vukao levo, i on je pao u kanal ♦ dupr. đirĭapta [Por.] ∞ stîng  [Vidi]

4747  stîngaśe  mamită  левакиња  stîngaśe (mn. stîngăś) [akc. stîngaśe] (i. ž.) — (vet.) levakinja, ovca obolela od upale vimena, mastitisa ◊ stîngaśe ĭe uaĭa kare a perdut o țîță ku lapće — levakinja je ovca koja je izgubila mleko na jednom vimenuup. stîngaśit [GPek] ∞ stîng  [Vidi]

4539  Stîngaśilă  Stîngu  Стангачиловић  Stîngaśilă [akc. Stîngaśilă] (i. m.) — (antr.) Stangačilović ◊ Stîngaśilă ĭe poļikra ńamuluĭ alu vrun uom kare a fuost stîngaś — Stangačilović je porodični nadimak roda čiji je predak bio levoruk ◊ măĭ mare ńam alu Stîngaśilă ĭe în sat Brastouț, lînga Buor — najveći rod Stangačilovića je u selu Brestovcu kod Bora [Por.] ∞ stîng  [Vidi]

4746  stîngaśit  mamită  маститис  stîngaśit [akc. stîngaśit] (i. s.) — (vet.) mastitis, upala vimenauoĭļi sa bulnavĭesk đi stîngaśit kînd pĭerd lapćiļi la o țîță — ovce obole od mastitisa kad izgube mleko u jednom vimenu ◊ am duauă uoĭ stîngaśe — imam dve ovce obolele od upale vimena ◊ aĭ batrîń a ginđit kî uoiļi stîngaśesk kînd ļi muśkă vro ală — stari su mislili da ovce obole od upale vimena kad ih ujede neka zmijauńi stîngaśala a ļikuit ku frunḑă đ-alun șă sare, ku śe s-a ļikuit đi nopîrś, alțî ku lapis — jedni su upalu vimena lečili leskovim lišćem i solju, kako se lečilo od ujeda zmije, drugi sa lapisom ♦ var. stîngaśală [Por.] ∞ stîng   [Vidi]

3980  stîns  stins  угашен  stîns (stînsă) (mn. stînș, stînsă) [akc. stîns] (prid.) — ugašen ◊ ńagura, da ĭel mĭarźe ku viđarĭa stînsă să no-l vadă ńima — mrak, a on ide sa ugašenim svetlom da ga ne vidi niko ◊ kaminu stîns da kasa pustîńe — ognjište ugašeno a kuća pusta ◊ (tehn.) var stîns — gašeni kreč [Por.] ∞ stînźa  [Vidi]

3979  stînźa  stinge  гасити  stînźauo stîng, ĭel stînźe) [akc. stînźa] (gl. p. ref.) — gasiti ◊ pănă nuoĭ am durmit, fuoku s-a stîns — dok smo mi spavali, vatra se ugasila ◊ guma aprinsă nu sa stînźe ļesńe — upaljena guma ne gasi se lako ◊ stînsără lampa, șî sa kulkară — ugasiše lampu, i legoše ♦ sin. stîmpara [Por.]  [Vidi]

3297  stîrk  stârc  рода  stîrk (mn. stîrś) [akc. stîrk] (i. m.) — (ornit.) 1. roda (Ciconia Ciconia) ◊ stîrk ĭe pasîrĭe ku ćiku lung, kare vińe primovara șî sa kuĭbĭaḑă în vîru kuuluĭ — roda je ptica sa dugim kljunom, koja dolazi s proleća i gnezdi se na vrhu dimnjaka ♦ dij. var. stîlk (Sige) ♦ dij. sin. barḑă [Crn.] ♦ dij. sin. barză [Kmp.] 2. kobac ◊ a tunat stîrśu în gaiń — ušao kobac u kokoške ♦ sin. uļ (Mosna) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3299  stîrkomĭaće  stârcomete  штркља  stîrkomĭaće (mn. stîrkomĭeț) [akc. stîrkomĭaće] (i. m.) — štrklja, visoka i mršava osoba ◊ kînd a fuost baĭat ćinîr, ĭel a fuost un stîrkomĭaće ku tuot, țuaļiļi pi ĭel s-a țînut ka pi strașură — kad je bio mlad momak, bio je prava štrklja, odeća na njemu visila je kao na strašilu [Por.] ∞ stîrk  [Vidi]

2681  stîrmină  strămină  стрмина  stîrmină (mn. stîrmiń) [akc. stîrmină] (i. ž.) — (geog.) strmina, nizbrdica, padina ◊ śuośiļi nuaștre sînt numa stîrmiń guaļe — naša brda su samo gole strmine ◊ n-am kosît đ-arîndu, unđ-a fuost stîrmină am lasat fîn đi viće — nisam kosio svuda, gde je bila padina, ostavio sam travu za stoku (Topolnica) ♦ sin. pađină, kuastă, nîvaļiș, tîvaļiș, rîpă, rușć [Por.]  [Vidi]

6014  stîrnopĭață  pară  крушка стрнопеца  stîrnopĭață (mn. stîrnopĭeț) [akc. stîrnopĭață] (i. ž.) — (bot.) kruška strnopeca ◊ stîrnopĭață ĭe un fĭeļ đi pĭară batrîn — strnopeca je vrsta starinskih krušaka [Por.] ∞ părup>1up>  [Vidi]

4437  stîrńak  miriște ?  стрњак  stîrńak (mn. stîrńeś) [akc. stîrńak] (i. m.) — (geog.) strnjak; kamenjar ◊ stîrńaku ĭe luok petruos ku kļanțurĭ șî padure, fara luokurĭ — strnjak je kamenjar sa ostenjacima i šumom, bez njiva ◊ la nuoĭ ĭastă mulće stîrńaśe ku nume — kod nas ima mnogo strnjaka kao zvanih mesta [Gpek] ◊ stîrńak ĭe petriș ĭarbuos, luok ńemuśituorĭ, bun numa đe kapre — strnjak je kamenjar zaraso u travu, neobradivo mesto, dobro samo za koze (Tanda) [Por.]   [Vidi]

3298  stîrśi  stârci  чучати  stîrśiuo ma stîrśesk, ĭel sa stîrśiașće) [akc. stîrśi] — čučati, biti u sagnutom položaju; zgrčiti se ◊ kîńi latră ļegaț la ușa strunźi, da oțomanu s-a stîrśit dupa gard, șî taśe — psi laju vezani na ulazu u tor, a lopovčina je čučnula iza ograde, i ćuti ♦ sin. zgîrśi, pići [Por.]   [Vidi]

3300  stîrśit  stârcit  чучећки  stîrśit (stîrśită) (mn. stîrśiț, stîrśiće) [akc. stîrśit] (pril.) — čučećki, čučeći, u čučećem položaju ◊ să șća stîrśit dupa tufă kît vrĭa, lumĭa l-a vaḑut kînd s-a pitulat, ș-akuma tuoț șćiu kare ĭe — nek stoji čučeći iza žbuna koliko hoće, ljudi su ga videli kad se skrio, i sad svi znaju ko je ♦ sin. zgîrśit, pićit, ćușćit [Por.] ∞ stîrśi  [Vidi]

2766  stobuor  stobor  стубац  stobuor (mn. stobuorĭ) [akc. stobuor] (i. m.) — stubac u ogradi od kolja; kolac ◊ stobuorĭu ĭe un par đi ļiemn în gard, askuțît la vîr șî înțapat în pomînt — stubac je drveni kolac u ogradi, naoštren na vrhu i nabijen u zemlju ◊ stobuori în gard sînt împļećiț ku nuĭaļe — kolje u ogradi je upleteno prućem ◊ gard đi stobuorĭ — ograda od kolja ♦ sin. par [Por.]  [Vidi]

4055  stokńi  stucni  стукнути  stokńiuo stokńesk, ĭel stokńașće) [akc. stokńi] (gl. p. ref.) — stuknuti, ustuknuti, kretati se unazad; odstupiti; odvrtatiti; zaustaviti ◊ n-a putut să stokńaskă buoĭi la pripur, ș-a trekut karu pista ĭel — nije mogao da stukne volove na nizbrdici, pa su kola prešla preko njega ◊ kînd vrĭeĭ să stokńeșć buoĭi, zbĭerĭ „stu-napuoĭ”, da la kal zbĭerĭ „țurik” — kad hoćeš da stukneš volove, vikneš „stu-nazad”, a konju vikneš „curik” ◊ vîlvuos uom, nu sa stokńașće la ńima — hrabar čovek, ne uzmiče ni pred kim [Por.]   [Vidi]

4582  storăńe  storene ?  уништење  storăńe (mn. storăń) [akc. storăńe](i. ž.) — uništenje, uništavanje, ubijanje ◊ kînd sa-nvața lumĭa să traĭaskă ku storăńe, povasta lor ĭe gata — kad se ljudi naviknu da žive sa ubijanjem, njihova priča je gotova ◊ ńamțî a fakut prĭa mare storăńe ku žîduvi, șî ĭară nu ĭ-a storît đi tuot — Nemci su organizovali jako veliko ubijanje Jevreja, ali opet ih nisu uništili sasvim ◊ n-a sufarat să măĭ traĭaskă ku ĭel, k-a spumîntato întota ḑîua k-o omouară, șă sarakă ș-a fakut storăńe sîngură — nije više mogla podneti da živi sa njim, jer je pretio svaki dan da će je ubiti, pa se sirota sama ubila [Por.] ∞ storî   [Vidi]

4581  storî  storî  уништити  storîuo storăsk, ĭel storașće) [akc. storî] (gl. p. ref.) — uništiti, ubiti, istrebiti ◊ ńamțu a vrut să storaskă Sîrbu, kă, śika, Sîrbu a fuost đevină đi tuot — Nemci su hteli da istrebe Srbe, jer su, kažu, Srbi bili krivi za sve ◊ lumĭa astîḑ sa storașće ku buaļe, ku mînkarĭa înveńinată, ku frikă kă o să fiĭe razbăl — ljudi se danas uništavaju bolestima, zatrovanom hranom, strahom da će izbiti rat [Por.]   [Vidi]

1837  stragĭață  străgheaţă  подливено млеко  stragĭață (mn. stragĭeț) [akc. stragĭață] (i. ž.) — 1. (nutr.) podliveno, podsireno mleko ◊ stragĭața ĭe lapćiļi în kare ĭe pus kĭagu, șî trîabe sî sa strîngă sî sa fakă kaș — „stragjaca” je mleko u koje je stavljena maja, i koje treba da se stegne da bi se dobila kaša [GPek] ◊ stragĭața ĭe lapćiļi kînd s-apukă sî să-nkĭaźe — „stragjaca” je mleko kad počne da se siri (Luka) ◊ șî la nuoĭ ĭe stragĭață tot aĭa, lapćiļi-nkĭegat — i kod nas je „stragjaca” isto, podliveno mleko (Krivelj) [Crn.] 2. (med.) lek za oči ◊ stragĭața a fuost ļak đi uokĭ — podliveno mleko korisitlo se kao lek za oči (Blizna) 3. kaša sapuna ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śir, la kĭmat stragĭață, ku ĭel s-a spalat pănă nu sa do slait sapunu tuot — kad se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša, zvala se stragjaca, njome se pralo dok se ne bi stego sav sapun (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5188  strapuns  străpuns  прободен  strapuns (strapunsă) (mn. strapu, strapunsă) [akc. strapuns] (prid.) — proboden, probušen ◊ gaura-n blană n-a fuost strapunsă đi tuot — rupa u dasci nije bila skroz probušena [GPek] ∞ strapunźe  [Vidi]

5187  strapunźe  străpunge  пробости  strapunźeuo strapung, ĭel strapunźe) [akc. strapunźe] (gl. p. ref.) — probosti, probiti; probušiti ◊ kînd bou înpunźe uomu, puaće să-l strapungă ku kuarńiļi — kad vo bode čoveka, može da ga probije rogovima ◊ ku șîla sa strapung găurļi la opinka đi puork — sa šilom sa buše rupe na svinjskim opankama [GPek] ♦ dij. var. strapunźa (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

3301  strașură  sperietoare  страшило  strașu (mn. strașu) [akc. strașură] (i. ž.) — strašilo ◊ strașură ĭe o žukariĭe fakută ka uomu în țuaļe rupće, înțapată în mižluoku luokuluĭ pļin đi ruod, sî spomînće păsîrļi — strašilo je naprava u obliku odrpanog čoveka, postavljena u sredinu njive pune roda, da plaši ptice ◊ pi lînga strașură, mulț a spumîntat păsîrļi șî ļ-a dudait đi pi luokurļi luor ku tuakă — pored strašila, mnogi su plašili ptice i terali ih sa svojih njiva pomoću čegrtaljke [Por.] ♦ dij. var. strașlă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. spomînta ◊ am pus spomînta în porumb — postavio sam strašilo u kukuruzu (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. var. spamînta (Gradskovo, Mali Jasenovac) [Tim.]  [Vidi]

4707  strat  strat  леја  strat (mn. stratu) [akc. strat] (i. s.) — (agr.) leja ◊ stratu ĭe parća bașćeļi în kare sa sađașće śapa, piparka, krîstavĭețî — leja je deo bašte u kome se sadi luk, paprika, krastavac ♦ sin. postată [Por.]  [Vidi]

4708  stražă  strajă  стража  stražă (mn. străž) [akc. stražă] (i. ž.) — (rel.) straža ◊ (ver.) tot nat kînd muare, șî kînd trĭaśe pi lumĭa-ĭa, ăl skuaće đi la stražă pi aăla kare a murit înainća luĭ — svako kad umre i pređe na onaj svet, smenjuje na straži onoga koji je umro pre njegaup. okituare [Por.]  [Vidi]

4369  stražăr  steajăr  стожер  stražăr (mn. stražărĭ) [akc. stražăr] (i. m.) — (tehn.) stožer ◊ stražăr a fuost un par înțapat în mižluoku ări, đi kare a fuost ļegat kalu kare a mĭers în okuol ș-a gazît snuopi la trăiratu đi bătrîńață — stožer je bio kolac nabijen u sred gumna, o koji je bio vezan konj koji je išao u krug i gazio snoplje na starinskoj vršidbi ♦ var. stažărĭ [Por.]  [Vidi]

4709  stražăr  străjer  стражар  stražăr (mn. stražărĭ) [akc. stražăr] (i. m.) — stražar, čuvar ◊ stražărĭ ĭe uom înarmat kare pazîașće śuava đi uoț — stražar je naoružan čovek koji čuva nešto od lopova ◊ (ver.) raĭu are stražărĭ kare pazîașće să nu tuńe fiĭe kare, șă-l kĭamă Pîndarĭu Raĭuluĭ — raj ima stražara koji pazi da ne uđe bilo ko, i koji se zove Rajski Stražar ♦ sin. pîndar [Por.] ∞ stražă  [Vidi]

5185  străbaća  străbate  пробити  străbaćauo strabat, ĭel strabaće) [akc. strabaće] (gl. p. ref.) — probiti se; prodreti ◊ pin namĭeț pănă-n brîu, abĭa s-a străbatut pănă la koļibă — kroz smetove do pojasa, jedva su se probili do kolibe ◊ a fakut ușa đin blană tare, să n-o poată străbaća ńimika — pravili su vrata od tvrde daske, da je ne može probiti ništa [Por.] ♦ dij. var. strabaća (Leskovo) [GPek]  [Vidi]

6325  străbaćare  străbatere  пробијање  străbaćare (mn. străbaćerĭ) [akc. străbaćare] (i. ž.) — probijanje, prodiranje ◊ străbaćarĭa drumuluĭ đi kară pi śuoś în munće a fuost lukru tare grĭeu, kă tuot lukru a kaḑut numa pi șîaļiļi lu lumĭe kare a trait în arito-la unđe sa strîbatut drumuprobijanje kolskih puteva po brdima u planini bio je jako težak posao, jer je ceo posao padao samo na leđa ljudi koji su živeli u tom kraju gde se put probjao [Por.] ∞ străbaća  [Vidi]

3598  străkura  străcura  цедити  străkurauo străkur, ĭel străku) [akc. străkura] (gl. p. ref.) — cediti (se) ◊ sa străkură kașu đi lapće, ļegat în străkatuare, șă atîrnat în kuń la kamin — cedi se mlečna kaša, vezana u cediljku i okačena o klin na kaminu ◊ sa străkura apa đi pi țuaļe uđe — cedi se voda sa mokre odeće [Por.]  [Vidi]

6150  străluśi  străluci  бљеснути  străluśiuo străluśesk, ĭel străluśiașće) [akc. străluśi](gl.) — bljesnuti, sevnuti ◊ măĭ întîń străluśi o viđarĭe tare, dupa aĭa răsuun puakńit fiorĭaļńik, ka kînd śerĭu sa suduame pi pomînt — prvo je bljesnula jaka svetlost, posle toga odjeknu jeziv pucanj, kao da se nebo oburvava na zemlju ♦ sin. sfulđira [Por.] ∞ luśi  [Vidi]

2120  străļiță  stelniţă  стеница  străļiță (mn. străļiț) [akc. străļiță] (i. ž.) — (ent.) stenica, insekt (Acanthia lectularia) ◊ străļița traĭașće-n ļiemn, în kasă măĭ mult pin blăń uskaće, kum a fuost aļa đin kare a fuost fakuće paturļi — stenica živi u drvetu, u kući najviše u suvim daskama, kakve su bile one od kojih su bili načinjeni kreveti ◊ străļița ḑua duarme, da kum ńigurĭaḑă, ĭa pļakă — stenica danju spava, a čim omrkne, ona kreće [Por.]  [Vidi]

5924  strămući  strămuta  унаказити  strămućiuo strămućesk, ĭel strămućașće) [akc. strămući] (gl. p. ref.) — unakaziti; poružniti ◊ atîta s-a strămućit ku pipćenatol nou đi nu sa puaće kunoșća — toliko se unakazila novom frizurom da se ne može prepoznati ♦ var. strîmuta ♦ sin. slući [Por.]  [Vidi]

4710  strănutat  strănut  кијање  strănutat (mn. strănutatu) [akc. strănutat] (i. s.) — (med.) kijanje ◊ đi đesńață s-a pus un strănutat pi mińe, đi o sî-m sară uoki đin kap — od jutros me je spopalo takvo kijanje, da će mi oči iskočiti iz glave ◊ strînutatu sa puńe pi uom kînd ăl prinđe frigukijanje uhvati čoveka kad se prehladi ♦ skr. strănut ♦ var. strînutat [Por.] ♦ dij. sin. străfigat (Šipikovo) [Tim.], (urovica) [Pad.] ∞ strănuta  [Vidi]

3597  streșînă  streașină  стреха  streșînă (mn. streșîń) [akc. streșînă] (i. ž.) — streha, nadstrešnica ◊ streșînă ĭe un parśel đi astrukamîntu kășî, kare trĭaśe în afară đi parĭeț, șî-ĭ pazîașće đi pluaĭe — streha je deo krova na kući, koji prelazi spoljne zidove, i čuva ih od kiše ◊ zapada sa topĭașće, șî apa pikură đi pi streșînă ka kînd pluaĭe — sneg se topi, i voda kaplje sa strehe kao kad pada kiša ♦ var. strĭeșînă [Por.]  [Vidi]

4741  strin  străin  стран  strin (strină) (mn. striń, strińe) [akc. strin] (prid.) — stran, tuđ ◊ dupa rato-l đintîń, s-a kîsîtorit la noĭ ńișći țîgań, bandaș, ń-a dus kînćiśe strińe ș-a strîkat pĭ-aļi nuaștre aļi batrîńe — posle prvog rata naselili su se kod nas neki Cigani, trubači, doneli su strane pesme i pokvarili naše stare ◊ a ramas satu pustîń, s-a dus ćińerișu în țară strină — ostalo je selo pusto, mladost je otišla u tuđu zemlju [Por.]  [Vidi]

4742  strinataće  străinătate  туђина  strinataće (mn. strinatăț) [akc. strinataće] (i. ž.) — tuđina; inostranstvo ◊ a murit în strinataće đi duoru kășî — umro je u tuđini od tuge za kućom ◊ strinataća șî sîngurataća sînt măĭ grĭaļe buaļe — tuđina i samoća su najteže bolesti [Por.] ∞ strin  [Vidi]

2822  strîake  streche  штркаљ  strîake (mn. strîake) [akc. strîake] (i. ž.) — (ent.) goveđi štrkalj (Hypoderma bovis) ◊ kînd strîakĭa sa puńe pi vaś, ĭaļe fug đi sa omuară — kad štrkalj napadne krave, one se ubijaju od bežanja [Por.]  [Vidi]

3178  strîga  striga  дозивати  strîgauo strîg, ĭel strîgă) [akc. strîga] (gl. p. ref.) — 1. dozivati nekog glasno ◊ a strîgat kît a putut măĭ tare, ama ńima nu l-a auḑît đi vînt — dozivao je iz sveg glasa, ali ga niko nije čuo od vetra 2. nazivati, imenovati, oslovljavati ◊ tuoț în sat ăl strîgă Pîătru, da ĭel ĭe la karće Ĭankusvi ga u selu zovu Petar, a on je kršten kao Janko ◊ n-a vrut ńima s-o strîźe kî ĭe kurvă, șî s-a-ntuors la mumî-sa — nije htela da je iko naziva kurvom, pa se vratila majci ◊ baba n-a sufarat pi ńima s-o strîźe „babă” — baba nije trpela nikog da je zove „baba” ♦ sin. kema, zbera [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2620  strîgă  strigă  лептир  strîgă (mn. strîź) [akc. strîgă] (i. ž.) — 1. (ent.) leptir „mrtvačka glava” (Acherontia lachesis) ◊ strîgă ĭe un fĭeļ đi flutur mare ku kare babiļi a spumîntat kopiĭi aĭ miś kînd sara n-a vrut la vrĭame sî sa kulśe — striga je vrsta velikog leptira, kojim su babe plašile malu decu kada nisu htela uveče na vreme da legnu 2. (dem.) krvopija koja deci siše krv ◊ s-a krĭeḑut kă strîga vińe nuapća, șă suźe sînźiļi la kopiĭ miś — verovalo se da striga dolazi noću, i siše krv maloj deci ♦ augm. strîgu, strîgu [Por.] ∞ flutur   [Vidi]

3599  strîkatuare  strecurătoare  цедиљка  strîkatuare (mn. strîkatuorĭ) [akc. strîkatuare] (i. ž.) — cediljka ◊ strîkatuare ĭe un parśel đi pînḑă supțîre, pin kare sa străkură kașu đi lapće, sî sa đispartă șî sî ramînă brînḑa — cediljka je parče tankog platna, kroz koje se cedi mlečna kaša, da bi se odvojila surutka i ostao sir ♦ var. străkatuare, străkuratuare [Por.] ∞ străkura   [Vidi]

4842  strîkatură  stricătură  покварењак  strîkatu (mn. strîkatu) [akc. strîkatură] (i. ž.) — pokvarenjak, pokvarenština ◊ draku va șći unđe s-a gasît ku vro strîkatură, șî s-a dus ku ĭel în lumĭa albă — đavo će znati gde je našla nekog pokvarenjaka, i otišla s njim u beli svet ♦ var. strîkaśuńe [Por.] ∞ strîka   [Vidi]

3070  strîmatură  strămătură  обојени прамен  strîmatu (mn. strtrîmatu) [akc. strîmatură] (i. ž.) — obojeni pramen vune ◊ strîmatura ĭe un biț đi lînă fîrbuită, atîrnată ka kićiĭa la prunu alo-l muort — strimatura je pramen obojene vune, kojim se kiti šljiva pokojnika ◊ prunu kićit ku strîmaturĭ sa duśe înainća muortuluĭ — šljiva okićena obojenim kićankama nosi se na čelu pogrebne povorke [Por.] ∞ tramă   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4676  strîmb  strâmb  криво  strîmbup>2up> [akc. strîmb] (pril.) — (o moralu, o pravdi) krivo, lažno ◊ a marturisît pi strîmb, ș-a mînat uomu la robiĭe dakă n-a fuost ńimik đivină — svedočio je krivo, i oterao čoveka na robiju, iako nije bio ništa kriv ◊ (ver.) măĭ greu pakat ĭe kînd uomu sa-nźuară pi strîmb în kopiĭi luĭ — najteži greh je kad se čovek krivo kune u svoju decu ♦ supr. đirĭept [Por.]  [Vidi]

4677  strîmba  strâmba  кривити  strîmbauo strîmb, ĭel strîmbă) [akc. strîmba] (gl. p. ref.) — 1. (o materiji) kriviti, iskriviti ◊ rangu s-a strîmbat, da kovaśu l-a-ngalḑît la fuaļe, șî l-a-nđireptat — ćuskija se iskrivila, a kovač je zagrejao na mehu, i ispravio 2. (o istini) lagati, krivo govoriti, izvrtati istinu ◊ kînd vaḑu k-o să fiĭe prinsă la minśună, ĭa îńśepu a strîmba povasta đin tîn — kad vide da će biti uhvaćena u laži, ona poče izvrtati prvobitnu priču 3. (o izrazu) kreveljiti se ◊ đi triĭ uorĭ ĭ-a spus mumî-sa să nu sa strîmbe așa kînd vorbĭașće, da ĭel ńimika, ka kînd ĭe kopilu drakuluĭ — tri puta mu je majka govorila da se ne krevelji tako kad govori, a on ništa, kao da je đavolje dete ♦ supr. đirepta [Por.] ∞ strîmb  [Vidi]

4443  strîmbat  strâmbat  накривљен  strîmbat (strîmbată) (mn. strîmbaț, strîmbaće) [akc. strîmbat] (prid.) — nakrivljen, iskrivljen, zakrivljen ◊ anțarțuoń a fuost un skuturatu pomîntuluĭ tare, șî đ-atunśa ńi koļiba strîmbată într-o parće — preklane je bio jak zemljotres, i odonda nam je koliba nakrivljena na jednu stranu ◊ a pļekat baĭatu la źuok, ku kaśula strîmbată la urĭakĭe — krenuo momak na igranku sa šubarom nakrivljenom na uvo [Por.] ∞ strîmb   [Vidi]

4678  strîmbovĭelkă  strâmbovelcă ?  кривак  strîmbovĭelkă (mn. strîmbovĭelś) [akc. strîmbovĭelkă] (i. ž.) — krivak ◊ strîmbovĭelkă ḑiśem la śua śe ĭe strîmb urît, șă nuĭe đi ńimik, puaće fi o krĭangă frîntă, or vro insă batrînă, strîmbată đi ań — krivak kažemo za nešto što je ružno krivo, što nije ni za šta, može biti slomljena grana, ili starija osoba, iskrivljena od godina [Por.] ∞ strîmb  [Vidi]

4402  strîmćală  strâmteală  тесноћа  strîmćală (mn. strîmćelu) [akc. strîmćală] (i. ž.) — tesnoća, teskoba, skučenost ◊ kînd s-a trait în borđiĭe, s-a fakut șăḑîtuorĭ da luok n-a fuost, n-aĭ putut să ći-ntuorś đi strîmćală — kad se živelo u zemunicama, pravile su se sedeljke a mesta nije bilo, nisi mogao da se okreneš od skučenosti [Por.] ∞ strîmt  [Vidi]

4400  strîmt  strâmt  узан  strîmt (strîmtă) (mn. strîmț, strîmće) [akc. strîmt] (prid.) — 1. (o prostoru) uzan, uzak, sužen ◊ poćaka pista kuastă ĭe strîmtă kî ĭe luoku kostîșat, șî nu s-a putut sapa măĭ larg la așa rîpă — staza preko padine je uska jer je teren strm, pa se nije moglo kopati šire na takvoj strmini ◊ a fakut drum đi kară pănă la munće, ama drumu ĭe prĭa strîmt la o kĭaĭe, đi nu puot duauă kare sî sa petrĭakă — napravili su kolski put do planine, ali li je put preuzak na jednom useku pa ne mogu dvoja kola da se mimoiđu 2. (fig.) (vulg.) tesnilo, zadnjica, guza ◊ la kare ĭ-a fuost kam rușîńe să ḑîkă „futo-l în kur”, ĭel a-nžurat „futo-l în strîmț”, k-a fuost tuot una — kome je bilo malo nezgodno da kaže „jebem ga u dupe”, on je psovao „jebem ga u tesnilo”, jer je bilo isto [Por.]  [Vidi]

4399  strîmtat  strâmtat  сужен  strîmtat (strîmtată) (mn. strîmtaț, strîmtaće) [akc. strîmtat] (prid.) — sužen, stešnjen ◊ nu sa puaće treśa ku karu pista kurmatură, kă drumu ĭe rău strîmtat đi pluoiļe-șća đi kurînd — ne može se preći kolima preko prevoja, jer je put jako sužen od ovih poslednjih kiša ◊ odată i-sa-n parut kî suoba sa mićikulat, parke ĭe atîta strîmtată, spuńe, đi s-a ļipit parĭaće đi parĭaće — odjednom mu se učinilo da se soba smanjila, da je toliko sužena, kaže, da se zalepio zid za zid ♦ sin. sugrumat [Por.] ∞ strîmt  [Vidi]

4401  strîmtuare  strâmtoare  теснац  strîmtuare (mn. strîmtuorĭ) [akc. strîmtuare] (i. ž.) — (geog.) tesnac, klisura ◊ kînćiku spuńe kă uoțî așćetat turśi la luok tare, la strîmtuare, a trînćit ļamńe pi iĭ șă pi tuoc ĭ-a omorît — pesma kaže da su hajduci sačekali Turke na jakom mestu, u tesnacu, oborili na njih drveće, i sve ih pobili [Por.] ∞ strîmt  [Vidi]

5925  strîmućit  strămutat  унакажен  strîmućit (strîmućită) (mn. strîmućiț, strîmućiće) [akc. strîmućit] (prid.) — (o izgledu) unakažen; izveštačen; neprirodan; nakazan ◊ baĭațî đi astîḑ mĭerg strîmućiț ku păru lung, ginđind kă sînt frumoș atîta đi fĭaćiļi o să kadă sîngure dupa iĭ — današnji momci idu unakaženi dugom kosom, misleći da su toliko lepi da će devojke same popadati za njima ◊ nuĭe ĭel strîmućit đ-akuma, numa ĭe așa înga đin burta mumi — nije on nakazan od danas, nego je takav još iz majčinog stomaka ♦ sin. slućit [Por.] ∞ strămući  [Vidi]

6130  strîngatuare  strângătoare  стега  strîngatuare (mn. strîngatuorĭ) [akc. strîngatuare] (i. ž.) — (tehn.) stega ◊ strîngatuarĭa ĭe alatu tișlerĭesk — stega je stolarski alat ◊ în strîngatuare s-a strîng blańiļi înžgĭebuiće șî tutkaļiće, sî sa aduńe întru-una, șî sî sa înțăpeńaskă — u stegi se stežu tutkalisane i užljebljene daske, da se spoje u jednu, i učvrste ◊ blăńiļi sa adună șî s-a strîng în strîngatuarĭe kînd tișleru faśe blăń đi astaļe, kare trăbe să fiĭe larź, da așa nu puot sî sa skuată đin un tutuk — daske se spajaju i stežu u stegi kada stolar pravu daske za stolove, koje moraju biti široke, a takve se ne mogu izrezati iz jednog trupca [Por.] ∞ strînźa  [Vidi]

4394  strînsuare  strânsoare  тескоба  strînsuare (mn. strînsuorĭ) [akc. strînsuare] (i. ž.) — (ret.) (psih.) teskoba; tesnoća ◊ iĭ kađe grĭeu unđe lumĭe multă, unđe nuĭe luok să sufļi, unđe ĭe strînsuare mare — teško joj pada mnoštvo ljudi, gde nemaš mesta da dišeš, gde je velika teskoba ◊ strînsuare ĭe kînd sîmț kî śuava ți strnîźe, kînd nu puoț să sufļi — teskoba je kad osećaš da te nešto steže, da ne možeš da dišeš ♦ sin. strîmtuare, strîmćală [Por.] ∞ strînźa  [Vidi]

4391  strînźa  strânge  стезати  strînźauo strîng, ĭel strînźe) [akc. strînźa] (gl. p. ref.) — stezati ◊ kînd sa taĭe tutuku la firizană, trăbe să fiĭe tare bun strîns ku klanfe đi bîrnă ku kare sa traźe pi șîń — kad se trupac reže na strugari, treba da buda veoma dobro stegnut klanfama za gredu kojom se vuče po šinama ◊ mi sa strîns ińima în pĭept kînd am vaḑut kum traĭesk oĭari nuoștri la munće — srce mi se steglo kad sam video kako žive naši stočari u planini ◊ ažuns rîndu la ĭel să vorbĭaskă, ama kînd sa skulat ș-a vaḑut kîtă lume-l askultă, iî s-a strîns śoa-n gît, șî n-a putut — došao je red na njega da govori, ali kad je ustao i video koliko ga ljudi sluša, nešto mu se steglo u grlu, i nije mogao [Por.]  [Vidi]

5928  strîvĭală  strievală  расипање  strîvĭală (mn. strîvĭaļe) [akc. strîvĭală] (i. ž.) — rasipanje, rasipništvo ◊ ku atîta strîvĭală, amunka o sî sa đa înainće — sa takvim rasipništvom teško će se ići u napredak [Por.] ∞ strîvi  [Vidi]

4266  strîžńikă  strîjnic  омица  strîžńikă (mn. strîžńiśe) [akc. strîžńikă] (i. ž.) — (zool.) omica, mlada kobila ◊ strîžńikă ĭe mînḑă dă un an doĭ — omica je mlada kobila od godinu-dveup. ĭapă, kal [Mlava] ♦ dij. sin. mînḑă [Por.]  [Vidi]

6021  stropit  stropit  покапан  stropit (stropită) (mn. stropiț, stropiće) [akc. stropit] (prid.) — pokapan, poškropljen ◊ puopa a stropito ku busuĭuok, șî ĭa a măĭ ḑakut așa stropită un śas întrĭeg, și tumu atunśa s-a skulat — popa je poškropio bosiljkom, i ona je ležala tako poškropljena još ceo sat, i te onda je ustala [Por.] ∞ stropi  [Vidi]

4973  strugur  strugure  грозд  strugur (mn. strugu) [akc. strugur] (i. m.) — (bot.) grozd ◊ rumîńi Munćeńi n-avut strugurĭ buń, ș-a fuost muara sî sa dukă la Kraĭna dupa vin đi prazńik — Vlasi Munćani nisu imali dobro grožđe, pa su morali da idu u Krajinu po vino za slavu ◊ a fuost pi la uńi luokurĭ o suartă đi strugurĭ ku buobe miś, tarĭ șă akri, a kĭemato aĭ batrîń ćibrik — bila je na nekim mestima sorta grožđa sa malim zrnima, tvrdim i kiselim, stari su je zvali ćibrik [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

3577  strungarĭață  strungăreaţă  сирница  strungarĭață (mn. strungarĭeță) [akc. strungarĭață] (i. ž.) — (zast.) sirnica ◊ strungarĭață a fuost o vadră đe doăḑăś đe oka, în kare la baśiĭe s-a adunat brînḑa — sirnica je bilo vedro od dvadeset oka, u koje se na bačiji skupljao sir [GPek] ∞ strungă  [Vidi]

3575  strungă  strungă  тор  strungă (mn. stru) [akc. strungă] (i. ž.) — tor, obor za stoku; struga ◊ strungă ĭe gard đi vurgiń, în kare sa-nkid uoiļi — tor je ograda od greda, u koju se zatvaraju ovce ◊ strunga are kapută, unđe s-aduuoiļi pănă nu tună-n strungă, ușă kare sa măĭ kĭamă șî mulgatuare, gard ku źamińe đi krușăță đi sare, șî plastă, supt kare uoiļi ḑak — tor ima oborče, gde se skupljaju ovce pre ulaska u tor, vratnice koje se zovu još i muznica, ogradu sa račkama za krupice soli, i sklon pod kojim ovce planduju [GPek]   [Vidi]

6023  struop  strop  кап  struop (mn. struopĭ) [akc. struop] (i. m.) — kap, kapljica ◊ sîaśită mare, ku stamîńiļi n-am vaḑut ńiś un struop đi pluaĭe să piśe — velika suša, nedeljama nismo videli ni kap kiše da padne [Por.] ∞ stropi  [Vidi]

4275  Stružńiță  Strujniţă  Стружница  Stružńiță [akc. Stružńiță] (i. ž.) — (top.) Stružnica ◊ Struźńiță, așa numit luok întra Arnaglaua șă Vlauļa, în Porĭeśa đi Sus — Stružnice, svano mesto između Rudne Glave i Vlaola, u Gornjem Poreču ◊ Stružńiță așa sa kĭamă, kă vrodată aśiĭa a țînut vrunu vro firizană la apă — Stružnica se tako zove jer je nekada tu neko držao strugaru na vodu [Por.] ∞ stružńiță  [Vidi]

3106  stružńiță  strujniţă  стругара  stružńiță (mn. stružńiț) [akc. stružńiță] (i. ž.) — (zast.) (teh.) strugara ◊ stružńița a fuost firiz mare, kare pista dolap șî kurao l-a mînat apa đi pi ĭarugă — strugara je bila velika testera koju je preko dolapa i kaiša pokretala voda sa jaruge [GPek] ♦ up. firizană  [Vidi]

4056  stu!  stu!  сту  stu! (uzv.) — stu! uzvik kojim se zaprega tera unazad ◊ zberă tare „stu! stu! stu-napuoĭ! ” șî buoĭi sîngurĭ stokńiră îndarăt — viknu jako „stu! stu! stu-nazad!” i volovi sami stuknuše natrag [Por.] ∞ stokńi  [Vidi]

4962  stuomnă  stamnă  ћуп  stuomnă (mn. stuomńe) [akc. stuomnă] (i. ž.) — ćup ◊ stuomna ĭe măĭ mare vas đi pomînt kare l-a avut rumîńi în kășîļi luor — ćup je najveći glineni sud koji su imali Vlasi u svojim kućama ◊ stuomńe a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ — ćupove su izrađivali grnčari, i prodavali po vašarima ◊ în stuomnă s-a țînut mulće kare-śe, đi la krîstavĭeț akri đi ĭarnă, pănă la untură — u ćupu se držalo mnogo koje-šta, od kiselih krastavaca za zimu, do masti ♦ var. stomnă [Por.]  [Vidi]

3404  stup  stup  кошница  stup (mn. stu) [akc. stup] (i. m.) — košnica ◊ stup đi albiń a fuost înpļećit đi kurpiń, șî ļipit ku morśilă — košnica za pčele bila je ispletena od lijana, i oblepljena blatomuomu kare a țînut stupĭ măĭ mulț, ș-a fakut mńare multă, s-a kĭemat stuparî — čovek koji je imao više košnica, i pravio mnogo meda, zvao se pčelar ♦ sin. kuoșńiță ♦ sin. tîrnă (Tanda) ♦ up. stupină, prisakă [Por.]  [Vidi]

4793  stuparĭ  stupar  пчелар  stuparĭ (mn. stuparĭ) [akc. stuparĭ] (i. m.) — pčelar ◊ stuparĭ ĭe uom kare țîńe mulț stupĭ ku albiń — pčelar je čovek koji drži mnogo košnica sa pčelama ♦ sin. (zast.) albinarĭ [Por.] ∞ stup  [Vidi]

3405  stupină  stupină  пчелињак  stupină (mn. stupiń) [akc. stupină] (i. ž.) — (zast.) pčelinjak ◊ luoku unđe s-a țînut stupi ku albiń đemult s-a kĭemat stupină — mesto gde su se držale košnice sa pčelama, zvalo se nekad „stupina” ◊ vuorba stupină s-a pĭerdut đin taĭnă, a ramas numa pin ńișći đeskînćiśe đi dragusta, unđe sa ḑîśe „kum traźe albina la stupină, așa să tragă kutare șă kutare la famĭaĭa-ĭa la kare sa đeskîntă” — reč „stupina” se izgubila iz govora, ostala je samo u nekim ljubavnim bajalicama, gde se kaže „kako pčela vuče svome pčelinjaku, tako nek tom i tom bude privlačna osoba kojoj se baje” [Por.] ∞ stup  [Vidi]

4623  suarće  soarte  постељица  suarće (mn. suorț) [akc. suarće] (i. ž.) — (anat.) posteljica (lat. placenta) ◊ suarće ĭe o bĭeșîkă muaļe în burta muĭeri, în kare krĭașće kopilu pănă nu sa nașće — posteljica je meka opna u ženinom stomaku, u kojoj raste dete dok se ne rodi ◊ suarće are-n burtă muĭarĭa greuańe, vaka, uaĭă, ĭapa șă ńișći žuaviń alće — posteljicu ima u stomaku trudna žena, krava, ovca, kobila i druge neke životinje ◊ kopilu krĭașće în apșuară, apșuara stă în suarće, da suarća ĭe în ruod — plod raste u vodenjaku, vodenjak je u posteljici, a posteljica je u materici ♦ sin. lokșuor [Por.]  [Vidi]

4423  suare  soare  сунце  suare (mn. suorĭ) [akc. suare] (i. m.) — sunce ◊ suariļi ĭe stauă kare mĭarźe pi śerĭ, șî viđerĭaḑă pomîntusunce je zvezda koja se kreće nebom, i osvetljava zemlju ◊ suariļi rasîare đimińața la rîsarit — sunce se rađa ujutru na ustoku ◊ suariļi ĭe măĭ sus pi śerĭ la amńaḑîț — sunce je najviše na nebu u podne ◊ suariļi sara zavîrńe la apus — sunce uveče zalazi na zapadu ◊ (mag.) rumîń-aĭ batrîń tare a bagat sama să nu-nžure suariļi, pomîntu șî pîńa — stari Vlasi su jako vodili računa da ne psuju sunce, zemlju i hleb [Por.]  [Vidi]

3400  sudom  sudom  потоп  sudom (mn. suduame) [akc. sudom] (i. s.) — potop, teška provala oblaka ◊ kînd pluaĭe atîta dă mult șî dă grĭeu, dă lumĭa sa înfrikošaḑă kă s-a dășkis śerĭu șî sa aproapiĭe kapu vakuluĭ, atunś sa spuńe kă ĭe aĭa suduom — kada pada kiša tako mnogo i jako, da ljude uhvati panika kako se nebo otvorilo i da se bliži smak sveta, onda se kaže da je to potop [Mlava] ♦ dij. var. suduom [Por.] ∞ pluaĭe   [Vidi]

4526  sudui  sudui  псовати  suduiuo suduĭ, ĭel suduĭe) [akc. sudui] (gl. p. ref.) — (vulg.) psovati ◊ toț suduĭe, da toț spun kă aĭa nuĭe frumos — svi psuju, a svi kažu da to nije lepo ◊ omińi aĭ bătrîń ńiśkînd n-a pomeńit pi naĭba, să n-a fi suduit să-l fută-n źanunkĭe, or dupa kap, or sî-ĭ sa kaśe-n soļńiță — stariji muškarci nikada nisu pominjali đavola, a da nisu opsovali da će ga jebati u koleno, zavrat ili mu se posrati u slanik ◊ kînd omińi suduĭe ḑîk „futu-l” da muĭeriļi „pișî-ma” — kad muškarci psuju, kažu „jebem ga” a žene „popišam se” [Buf.] ♦ dij. sin. înžura [Por.]  [Vidi]

4896  suduitură  suduitură  псовање  suduitu (mn. suduitu) [akc. suduitură] (i. ž.) — psovanje ◊ kopiĭi đi miś trăbuĭe învăța kă ĭe suduitura ađet tare urît — decu treba od malena učiti da je psovanje jako ružan običaj [Buf.] ∞ sudui  [Vidi]

4528  sudumi  sodomi  рушити  sudumiuo suduom, ĭel suduame) [akc. sudumi] (gl. p. ref.) — rušiti, urušiti, obrušiti ◊ s-a sudumit parĭaćiļi al kîtra rîsarit la kasa batrînă — urušio se istočni zid na staroj kući [Por.] ∞ suduom  [Vidi]

4529  sudumit  sodomit  урушен  sudumit (sudumită) (mn. sudumiț, sudumiće) [akc. sudumit] (prid.) — urušen, srušen, obrušen ◊ drumu pista kulme stă sudumit înga đ-asta-vară, ńima nu puńe mînă să-l ogođaskă — put preko kulme stoji urušen još od letos, niko ne miče prstom da ga popravi [Por.] ∞ suduom  [Vidi]

4527  suduom  sodom  пролом  suduom (mn. suduame) [akc. suduom] (i. s.) — 1. prolom, nagli veliki izliv kiše ◊ suduom đi pluaĭe — provala oblaka 2. klizište zemlje, oburvina ◊ dupa pluaĭe s-a rupt pomîntu pi pođină, ș-a veńit un suduom ku tuot, șî ļ-a kutrupit toblarĭu ku viće — posle kiše pokrenulo se zemljište na padini, nadošla oburvina i zatrpala tor sa stokom [Por.] ♦ dij. var. sudom [Mlava]  [Vidi]

4894  suđală  umezală  влага  suđală [akc. suđală] (i. ž.) — (ret.) vlaga, vlažnost ◊ a fĭert skimburļi ș-a umplut suoba đi aburĭ, nu puoț să sufļi đi suđală — kuvala je veš i napunila sobu sa parom, ne može da se diše od vlageup. uđală [Por.]  [Vidi]

4893  suđeḑa  asuda  овлажити  suđeḑauo suđeḑ, ĭel suđaḑă) [akc. suđeḑa] (gl. p.) — ovlažiti, navlažiti ◊ kînd ĭe suđală mare, atîta suđaḑă sarĭa în soļńiță đi tuată sa profaśe apă sarată — kad je velika vlaga, toliko se ovlaži so u slaniku da se sva pretvori u slanu vodu [Por.] ∞ suđală  [Vidi]

4898  suđină  sudină  суђеник  suđină [akc. suđină] (i. ž.) — (rel.) suđenik; suđenica ◊ suđină ĭe voĭńik kare ursa la ursat kînd s-a fakut să fiĭe barbatu alu vro muĭere adînsă — suđenik je muškarac kome su Suđaje prorekle kad se rodio da će biti muž neke određene žene ◊ baĭat kare moare ńinsurat, gasașće suđina luĭ pi lumĭa-ĭa — momak koji umre neoženjen, nalazi svoju suđenicu na onom svetuup. ursă [Zvizd]  [Vidi]

4504  sufla  sufla  дисати  suflauo suflu, ĭel suflă) [akc. sufla] (gl. p. ref.) — 1. disati ◊ ma uĭtaĭ bińe la ĭel: nu suflă, ma taĭe frika k-a murit — pogledao sam ga dobro: ne diše, preseče me strah da je umro ◊ nu țîńe muu mult, đi ḑî în ḑî tuot măĭ grĭeu suflă — čiča neće dugo, iz dana u dan sve teže diše 2. duvati ◊ đi mik am înśeput să suflu în bandă — od malena sam počeo da duvam u trubu ◊ suflă în lumanarĭe, stînźo kî ĭe vrĭamĭa đi kulkarĭe — duni u tu sveću, ugasi je jer je vreme za spavanje [Por.] ∞ sufļit  [Vidi]

3945  sufļika  sufleca ?  замазати  sufļikauo sufļik, ĭel sufļikă) [akc. sufļika] — (fig.) (o poslu) zamazati, ofrlje uraditi ◊ sufļiś vrun lukru kînd grabĭeșć, șă no-l faś kalumĭa, numa ăl afumĭ — ofrljaš neki posao kad žuriš, pa ga ne uradiš dobro nego ga samo zamažeš ♦ sin. afuma [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3946  sufļikat  suflecat  замазан  sufļikat (sufļikată) (mn. sufļikaț, sufļikaće) [akc. sufļikat] (prid.) — (fig.) (o poslu) zamazan, ofrlje urađen, površan ◊ a gasît kă ĭe lukru luĭ sufļikat, șî nu ĭ-a plaćit ńimika — našli su da mu je rad površan, i nisu mu platili ništa ♦ sin. afumat [Por.] ∞ sufļika  [Vidi]

4505  sufļit  suflet  душа  sufļit (mn. sufļiće) [akc. sufļit] (i. s.) — 1. duša ◊ la pomană, sa dă la sufļitu lu al muort — na pomani se namenjuje duši pokojnika ◊ kînd uomu are pakaće, la muarće grĭeu iĭ ĭasă sufļitukad čovek ima grehove, na samrti teško ispušta dušu 2. dah ◊ aļergat, pănă nu ĭ-a ĭeșît sufļitutrčao je, dok nije ostao bez daha ♦ dem. sufļețăl [Por.]  [Vidi]

5174  sugar  sugar  сисавац  sugar (mn. sugarĭ) [akc. sugar] (i. m.) — sisavac, dojenče ◊ a vindut mńelu sugarĭ, kă l-a fatat o uaĭe apļekatuarĭe — prodali su gagnje sisavče, jer ga je ojagnjila ovca nedoilja ♦ var. sugarĭ [Por.] ∞ suźa  [Vidi]

5747  sugituare  plămânăriță  плућњак  sugituare (mn. sugituorĭ) [akc. sugituare] (i. ž.) — (bot.) plućnjak (Pulmonaria officinalis) ◊ sugituarĭa dă pinga ape la boruź, șî-nfluare primovara în vrĭame — plućnjak raste pored vode potoka i cveta rano u proleće ◊ kopiĭi kînd află sugituarĭa, iĭ rup floarĭa ș-o sug kî are tare dulśață — deca kad nađu plućnjak, kidaju mu cvet i sišu ga, jer je jako sladak ◊ sugituarĭa la nuoĭ sa fĭarbe kî ĭe bun sî sa bĭa ka ļak pintru tușît — plućnjak se kod nas kuva i pije jer je dobar lek za kašalj [GPek]  [Vidi]

4606  sugița  sughița  штуцати  sugițauo sugiț, ĭel sugiță) [akc. sugița] (gl.) — štucati ◊ đintr-odată înśepu sugița atîta đi grĭeu đi ńi spumîntarîm kî sa astupă — odjednom je počeo štucati tako teško da smo se uplašili da će se ugušiti [Por.]  [Vidi]

4607  sugițat  sughițat  штуцање  sugițat (mn. sugițatu) [akc. sugițat] (i. s.) — (med.) štucanje ◊ kînd iĭ s-a-mparut k-o să-ĭ șća ińima đ-atîta sugițat, s-a dus ĭuta la duoltur — kad mu se učinilo da će mu stati srce od tolikog štucanja, otišao je brzo kod lekara ♦ var. sugițît [Por.] ∞ sugița  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4608  sugițît  sughiț  штуцавица  sugițît (mn. sugițu) [akc. sugiț] (i. s.) — (med.) štucavica ◊ kînd pi uom ăl prinđe sugițîtu, ĭel trăbe să bĭa apă rîaśe, da dakă n-are, să astupe nasu șî să țînă așa kît puaće măĭ mult — kad čoveka spopadne štucavica, treba da pije hladnu vodu, a ako nema, da zatvori nos i izdrži tako što duže može [Por.] ∞ sugița   [Vidi]

4547  sugrumat  sugrumat  сужен  sugrumat (sugrumată) (mn. sugrumaț, sugrumaće) [akc. sugrumat] (prid.) — sužen, otanjen ◊ rîu nuostru đi la un luok înkoluo mĭarźe sugrumat đi tuot — naša reka od jednog mesta na dalje, teče sasvim suženo ♦ sin. îngust [Por.] ♦ dij. var. sugurmat (Jasikovo) [GPek] ∞ sugruma   [Vidi]

4548  sugrumatură  sugrumătură  сужавање  sugrumatu (mn. sugrumaturĭ) [akc. sugrumatură] (i. ž.) — sužavanje ◊ a mĭers ku karu pănă la un luok, ș-a dat pista o sugrumatură kare nu ļ-a dat sî măĭ mĭargă înainće — išli su kolima do jednog mesta, i naišli na sužavanje koje im nije dalo da idu dalje ♦ var. sugurmatu [Por.] ∞ sugruma  [Vidi]

4679  sui  sui  пењати се  suiuo ma suĭ, ĭel sa suĭe) [akc. sui] (gl. p. ref.) — penjati se ◊ nu sa suĭe în ļemn pă să-l omuorĭ, da trăbe sî să darîme la frunḑa — ne penje se na drvo pa da ga ubiješ, a treba da se kreše lisnik ◊ kare s-a suit în kar, s-a suit, kare nu, ramîńe aiśa s-așćaće — ko se popeo na kola, popeo se, ko nije, ostaje ovde da čeka [Por.]  [Vidi]

2623  suiș  suiș  пењање  su (mn. suișă) [akc. suiș] (i. s.) — 1. penjanje ◊ đi la un luok înśape suu đi uoki-ț ĭasă pănă nu ći suĭ la vîru śuośi — od nekog mesta počinje penjanje da ti oči izađu dok se ne popneš na vrh brda 2. (geog.) uspon; uzbrdica ◊ mare suiș — velika uzbrdica ◊ nu puoț să skuoț karu akolo, ńiś ku duauă parĭekĭ đi buoĭ, kî ĭe prĭa mare suiș — ne možeš tamo da izvučeš kole ni sa dva para volova, jer je preveliki uspon ♦ sin. pripur ♦ supr. kubarîș [Por.] ∞ sui  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2743  sukală  sucală  цевљаник   sukală (mn. sukaļe) [akc. sukală] (i. ž.) — cevljanik, sprava kojom žene suču cevi za tkanje; sukalo ◊ ku sukala sa umplă țaua đi pus în sovĭaĭkă la razbuoĭ — cevljanikom se puni cevka za čunak na razboju ♦ var. sokală [Por.] ∞ razbu  [Vidi]

3361  sukuļaće  sucăleață  оклагија  sukuļaće (mn. sukuļeț) [akc. sukuļaće] (i. m.) — (izob.) oklagija ◊ sukuļaće ĭe un parśel đi ļemn ńaćid șî susulat, ku kare sa înćinźe plamaduoklagija je komad glatkog valjkastog drveta, kojim se razvija testo ◊ sukuļaćiļi akuma sa kumpîră-n dugaĭe șî are mîńiĭe đ-amîndoă părț, da đemult a fuost supțîre ka kuada đi mătură — oklagija se danas kupuje u prodavnici i ima rukohvate sa obe strane, a nekada je bila tanka kao drška od metle ♦ sin. toldău (Tanda) [Por.]   [Vidi]

2612  sul  sul  вратило  sul (mn. sulu) (i. s.) — (tehn.) 1. vratilo razboja ◊ sulurļi la razbuoĭ sa fak đi ļiemn ușuor șî tare, kum ĭe ćiĭu or palćinuvratila razboja prave su od lakog i čvrstog drveta, kao što su lipa ili javor 2. truba, rolna ◊ dupa ratu ku ńamțî, s-a lasat đi țasut, kă dugaĭașî a-nśeput să dukă sulurĭ đi pînḑă — posle rata sa Nemcima, napuštalo se tkanje, jer su trgovci po prodavnicama počeli da donose rolne sa platnom 3. oklagija ◊ plaśințîļi sa-nćing pi fund ku sulu đi ļiemn — plačinte se razvlače na loparu, sa drvenom oklagijom [Por.] ∞ razbu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2957  sumĭarńik  sumernic  смеран  sumĭarńik (sumĭarńikă) (mn. sumĭarńiś, sumĭarńiśe) [akc. sumĭarńik] (prid.) — smeran, s merom, po meri 1. (za ljude) a. (za narav) smeran, odmeren, uljudan, vaspitan, negovan ◊ famĭaĭe sumĭarńikă, muĭare kare lukră tuot la masură — smerna ženska, žena koja sve radi s merom b. (za fizički izgled) zgodan, vitak ◊ baĭat sumĭarńik nuĭe ńiś gras, ńiś uskat — zgodan momak nije ni debeo, ni mršav ♦ sin. mustat 2. (za rad i proizvod rada) fin, doteran, precizan; skladan ◊ tuarśe sumĭarńik, tuortu ĭe supțîre șî ńaćid, fara nuоdurĭ — prede fino, pređa joj je tanana, glatka i bez čvorova 3. (za moral i narav) smeran, skroman, čestit, pošten ◊ așa muĭare sumĭarńikă nu gasășć în triĭ saće — tako čestitu ženu nećeš naći u tri sela [Por.]  [Vidi]

3942  sumĭeta  sumete  завртати  sumĭetauo sumĭet, ĭel sumĭată) [akc. sumĭeta] (gl. p. ref.) — (ret.) zavrtati, podvrtati; podvezati; zavezati, uvezati; sukati ◊ ĭuo o să stau, să sumĭet śuariśi pi đe la vaļe, să nu ma im kînd trĭek pin morśilarĭ — ja ću zastati da zavrnem nogavice, da se ne ukaljam kad prođem kroz blato ◊ ažutăĭ la kopil să sumĭată urḑala la opinś, să nu sa tragă dupa ĭel — pomogni detetu da zaveže oputu na opanku, da se ne vuče za njim ◊ mĭ-a-nbunat kă vińe sî mĭ-ažuće să sumĭetăm spiśiļi la fuńe đe grîu đe ļegat snuopi — obećao je da će doći da mi pomogne da sučemo klasje, da pravimo gužvu za vezivanje snopova [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4756  suna  suna  јечати  sunauo sun, ĭel su) [akc. suna] (gl. p.) — ječati, odzvanjati ◊ kîntă bandașî la nuntă, sună tuota vaļa — sviraju trubači na svadbi, ječi cela dolina ◊ sa-ngînă klopîțîļi la stînă, sună śuośiļi da miĭe ińima žuakă đi drag — odzvanjaju zvona na stadima, ječe brda a meni srce igra od radostiup. rasu [Por.]  [Vidi]

4684  suoț  soț  муж  su (mn. su) [akc. suoț] (i. m.) — 1. muž, bračni drug ◊ a trait bun ku suu iĭ đintîń — živela je dobro sa svojim prvim mužem 2. parnjak, drug ◊ daskulu ń-a-nparțît, șî miĭe đi suoț în klupă kađe Truță — učitelj nas je podelio, i meni za parnjaka u klupi pade Petar ♦ sin. parĭake [Por.]  [Vidi]

4843  suokru  socru  таст  suokru (mn. suokri) [akc. suokru] (i. m.) — (srod.) tast, svekar ◊ la rumiîń tot o vorbă đi ńam ĭe șî đi tata guovi, șî đi tata mlîdožăńi: suokrukod Vlaha je isti srodnički naziv i za mladinog i za mladoženjinog oca: sokru ◊ dakă traĭesk la un luok, nuora iĭ ḑîśe la suokrî-su: taĭkă — ako žive u zajednici, snajka se obraća svekru sa ’tajka’ [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4618  suoră  soră  сестра  suoră (mn. suruorĭ) [akc. suoră] (i. ž.) — (srod.) sestra ◊ suoră bună — rođena sestra ◊ suoră vitrîgă, suoră numa đi pi tată, or numa đi pi mumă — polusestra, sestra samo po ocu, ili samo po majci ◊ suora mikă — mlađa sestra ◊ suora mare — starija sestra ◊ suoră đi sufļit — posestrima ◊ suoră đi pi lapće, fată đi sama ku mińe kare a supt la muma đampreuna ku mińe, kă mumî-sa n-avut lapće, or a murit la nașćire — sestra po mleku, devojčica vršnjakinja koju je dojila moja majka naporedo sa mnom, jer njena majka nije imala mleka, ili je umrla na porođaju [Por.] ♦ (demin.) sorurikă (Slatina) [Crn.] ∞ ńam  [Vidi]

4760  supara  supăra  љутити  suparauo ma supăr, ĭel sa supără) [akc. supara] (gl. p. ref.) — (zast.) (folk.) ljutiti, naljutiti ◊ mult ĭe bun uom, ama ĭuta sa supără — mnogo je dobar čovek, ali se brzo ljuti ◊ no-l supara atîta, are rău narau kînd sa mîńiĭe — ne ljuti ga toliko, ima lošu narav kad se naljuti ♦ sin. mîńiĭa [Por.]  [Vidi]

3941  supțîĭat  subţiat  истањен  supțîĭat (supțîĭată) (mn. supțîĭaț, supțîĭaće) [akc. supțîĭat] (prid.) — istanjen, izoštren; razređen ◊ șîna la ruată đin urmă ĭe supțîĭată, numa śe nu pikă — šina na zadnjem točku je istanjena, samo što spadne ◊ a pus apă-n lapće șî atîta la supțîĭat đi nuĭe đi mînkare — sipala vodu u mleko i toliko ga razredila da nije za jelo [Por.] ∞ supțîre  [Vidi]

3937  supțîre  subţire  танак  supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. suîre] (prid.) — 1. (o materiji) a. tanak ◊ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — tanko platno krpi se tankim koncem ◊ tuort supțîre — tanko predivo ◊ ak supțîre — tanka igla b. vitak ◊ baĭatu ĭe supțîre la stat — momak je vitak u stasu c. oštar, šiljat ◊ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih 2. (o zvuku) visok, tanak; piskutav ◊ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažu 3. (o tečnosti) a. redak ◊ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — retka čorba, gola voda bez komada mesa ◊ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — letnje ovčje mleko je ređe od jesenjeg b. mek, slab ◊ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekao ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭeltanano, tanušno ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.]  [Vidi]

4680  supt  supt  испијен  suptup>1up> (suptă) (mn. su, supće) [akc. supt] (prid.) — (med.) ispijen, mršav, slab ◊ supt đi uskatura, umbră đi uom — ispijen od sušice, senka od čoveka [Por.] ∞ suźa  [Vidi]

5749  supt  subt  испод  suptup>2up> [akc. supt] (predl.) — ispod; pod ◊ l-a gasît bat muort supt puod — našli su ga mrtvog pijanog ispod mosta ◊ rușîńe ĭe sî sa uĭće la fĭaće supt suknă — ružno je da se gleda dvojčicama pod suknju ♦ supr. pi [Por.]  [Vidi]

4899  supuńe  supune  подметнути  supuńeuo supuń, ĭel supuńe) [akc. supuńe] (gl. p. ref.) — podmetnuti, postaviti ispod ◊ pănă nu sa supuńe șăļiļi, nu sa puaće gaći lukrudok se ne podmetnu leđa, ne može da se završi posaounđe ĭel supuńe kapu, mulț nu supun bîtugde on podmeće glavi, mnogi ne podmeću štap ♦ / < supt +puńe [Por.] ∞ supus  [Vidi]

4900  supus  supus  подметнут  supus (supu) (mn. supuș, supu) [akc. supus] (prid.) — 1. (o položaju u prostoru) podmetnut, stavljen ispod ◊ a supus ńișći podvaļe supt kada ku varḑă, ș-a rîđikato kîta đi la pomînt, să nu putraḑaskă — stavio je podvale pod kacu s kupusom, i odigo je malo od zemlje, da ne istrune 2. (o položaju u društvu) potčinjen, porobljen ◊ kînd Sîrbiĭa a fuost supusă la bugarĭ, mulț n-a putut să-ĭ sufere, ș-a fuźit în duos — kad je Srbija bila porobljena od Bugara, mnogi nisu mogli da ih trpe, pa su se odmetnuli u šumu [Por.]  [Vidi]

4512  surd  surd  глув  surd (surdă) (mn. surḑ, surđe) [akc. surd] (prid.) — (med.) gluv ◊ surd ĭe uom kare n-auđe bińe — gluv je čovek koji ne čuje dobro ◊ kopilo-la ĭe, saraku, surd đi la nașćire — to dete je, siroma, gluvo od rođenja [Por.]   [Vidi]

6295  surdomaș  surdomaș [Ban.][Olt.]  срдомаси  surdom<u>au>ș (mn. =) [akc. surdomaș] (i. m.) — (helm.) srdomaš, brašneni crv (Tenebrio molitor) ◊ (med.) surdomaș a fuost buală la kopiĭ kare s-a vaĭtat kă-ĭ duare kapu în parća frunțî — srdomaš je bila bolest kod dece koja su se žalila na bolove u čeonom delu glave ◊ vrîžîtuoriļi a ļikuit pĭ-aĭ bolnavĭ đi surdomaș ku đeskînćiśe șî ku nîparitu ku ńiskaĭ ĭerbĭ, dupa śe l-al bolnau pi nas a ĭešît vĭermĭ ka aăĭa đin fańină — vračare su bolesne od srdomaša lečile bajanjem i parenjem pomoću nekih trava, posle čega su bolesniku na nos izlazili crvi slični crvima iz brašna ♦ sin. moļiaće [Por.]  [Vidi]

4516  Surduļeșći  Surdulești  Сурдуловић  Surduļeșći [akc. Surduļeșći] (i. zb.) — (antr.) Surdulović, vlaško prezime ◊ Surduļeșći ĭe poļikră ńamuluĭ lu kare vrun stramoș a fuost surd multă vrĭame — Surdulović je nadimak porodice čiji je predak bio gluv duže vreme ◊ poļikră Surduļeșći are un ńam mare în Țîrnaĭka — prezime Surdulović ima jedna velika familija u Crnajci [Por.] ∞ surd  [Vidi]

4513  surḑî  surzi  оглувети  surḑîuo surḑăsk, ĭel surḑașće) [akc. surḑî] (gl. p. ref.) — (med.) ogluveti, izgubiti sluh ◊ a surḑît đintr-odată, vrîžîtuarĭa a katat în buobe, șî ĭ-a spus kî ĭ-a fakut o famĭaĭe ku al răuogluveo je iznenada, vračara je gledala u zrna, i rekla mu da je neka osoba bacila čini na njega ◊ surḑașć, kît đi tare kîntă bandașî akuma pi la nunț — ogluviš, koliko jako sviraju trubači sada na svadbamaup. surdomut [Por.] ∞ surd  [Vidi]

2805  surśiel  surcea  шибљика  surśiel (mn. surśieļe) [akc. suel] (i. s.) — (bot.) šibljika, grančica ◊ ku drag ńe duśam să kuļeźem la surśieļe đi fuok la Žoĭ Marĭ — sa radošću smo odlazili da beremo šibljike za vatru na Veliki Četvrtak ♦ sin. șîbĭao, șîbiĭaļe (Rudna Glava) ◊ țîn minće kă kînta muĭeriļi un kînćik „Să kuļeźem la surśeaļe” — sećam se da su žene pevale pesmu: „Da beremo šibljike” (Tanda) ♦ var. surśelup. sfîrśiel [Por.]  [Vidi]

2756  surupa  surpa  сурвати  surupauo surup, ĭel surupe) [akc. surupa] (gl. p. ref.) — (geog.) survati, urušiti, oburvati ◊ puaće fi pomînto-la sa va surupa dupa pluoĭ-ļe-șća, da lumĭa n-are uń să fugă — možda će se to zemljište oburvati posle ovih kiša, a ljudi nemaju gde da beže [Por.] ∞ surupa   [Vidi]

2757  surupat  surpat  сурван  surupat (surupată) (mn. surupaț, surupaće) [akc. surupat] (prid.) — (geog.) survan, oburvan; urušen ◊ vĭeḑ pomînto-la surupat îna drum: pi tuoț iĭ sminćiașće, da ńima nu-l mută — vidiš ono zemljište oburvano na putu: svima smeta, a niko ga ne sklanja [Por.] ∞ surupa  [Vidi]

2613  sus  sus  горе  sus (pril.) — gore; iznad ◊ stîaļiļi sînt sus, pi śierĭ — zvezde su gore, na nebu ◊ đi sus — gornji, odozgore, koji je iznad, sa gornje strane ◊ zbuara pi sus — leti iznad tla, na visini; visoko ◊ (fig.) mĭarźe pi sus — ide ne gledajući nikog; ide dignuta nosa ♦ supr. źuos Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3801  suspin  suspin  уздах  suspin (mn. suspińe) [akc. suspin] (i. s.) — (ret.) (psih.) uzdah, uzdisaj; jecaj ◊ ĭ-a skapat numa un suspin grĭeu, dureruos — oteo mu se samo jedan težak, bolan uzdah [Por.] ∞ suspina   [Vidi]

3799  suspina  suspina  уздисати  suspinauo suspin, ĭel suspină) [akc. suspina] (gl.) — (pish.) uzdisati, jecatiuomu suspină kînd iĭ greu, kînd ăl prinđe vrun žăļ pintru kare iĭ sa plînźe — čovek uzdiše kad mu je teško, kad ga uhvati neka tuga zbog koje mu se plače ♦ sin. șușńi, ofta [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3800  suspinare  suspinare  уздисање  suspinare (mn. suspinărĭ) [akc. suspinare] (i. ž.) — (psih.) uzdisanje, jecanje ◊ kînd a priśeput k-o sî muară, s-a pus pi ĭel o suspinare grĭa, kare l-a țînut una-ntruuna ku ḑîļiļi — kad je predosetio da će umreti, spopalo ga je neko teško uzdisanje, koje ga je neprekidno držalo danima [Por.] ∞ suspina  [Vidi]

5750  suśi  suci  увијати  suśiuo suśesk, ĭel suśașće) [akc. suśi] (gl. p. ref.) — uvijati, uvrtati; sukati ◊ ĭ-a suśit mînă ku tuot, numa să-ĭ spuunđ-a pitulat bańi — uvijao mu je ruku svom snagom, samo da prizna gde je sakrio novacup. rusuśi [Por.]  [Vidi]

6168  suśit  sucit  увијен  suśit (suśită) (mn. suśiț, suśiće) [akc. suśit] (prid.) — uvijen, namotan ◊ tuortu păsîrilor traĭașće suśit pi bîtu dîtaļińi — vilina kosica živi uvijena oko stabljike deteline ◊ la sokală, țîsatuarĭa suśașće tuorsu đi pi gĭem pi sovĭaĭkă — na sukalu, tkalja namotava predivo sa kalema na cevku [Por.] ∞ suśi  [Vidi]

6058  sută  sută  сто  su (mn. suće) [akc. sută](br.) — (br.) sto, stotinu ◊ pista o sută đi stăpîń s-adunat în sat să șća-n drum la partizań, să nu li ĭa moșîĭ-ļi đi vrun kolkoz — preko stotinu domaćina okupilo se u selu da stane na put komunistima, da im ne uzmu imanje za neki kolhoz ◊ sa krĭađe kă đemult a fuost măĭ multă lume kare a trait pista o sută đi ań — veruje se da je nekad bilo više ljudi koji su živeli preko sto godina ♦ var. o su [Por.]   [Vidi]

4525  sutuļiĭe  povârniș  провалија  sutuļiĭe (mn. sutuļiĭ) [akc. sutuļiĭe] (i. ž.) — (geog.) provalija, ambis ◊ sutuļiĭe ĭe surupină mare șî adînkă — provalija je velika i duboka urvina ♦ sin. surupină [Por.]  [Vidi]

5173  suźa  suge  сисати  suźauo sug, ĭel suźe) [akc. suźa] (gl. p. ref.) — sisati ◊ kopil mare, da înga suźe źeĭśtuveliko dete, a još uvek siše prst [Por.]  [Vidi]

5033  Svińareva  Sviniareva  Свињарево  Svińareva [akc. Svińareva] (i. ž.) — (ojk.) Svinjarevo ◊ Svińareva ĭe sat rumîńesk în komuna lu Žabarĭ — Svinjarevo je vlaško selu u opštini Žabari ◊ Svińareva ĭe dă la Mlaoa la apus — Svinjarevo je zapadno od Mlave [Pom.]  [Vidi]

2587  șaĭḑăś  șaizeci  шездесет  șaĭḑăś [akc. șaĭḑăś] (br.) — šezdeset ◊ număru șaĭḑăś ĭe đi șasă uorĭ măĭ mare đi kît numîru ḑîaśe — broj šezdeset je šest puta veći od broja deset ◊ kînd uomu înpļińiașće șaĭḑăś đi ań, tuna-n bătrîńiață — kad čovek napuni šezdeset godina, ulazi u starost [Por.] ∞ șasă  [Vidi]

2543  șaĭsprîaśe  șaisprezece  шеснаест  șaĭsprîaśe [akc. șaĭsprîaśe] (br.) — šesnaest ◊ śinspriaśe șî unu sînt șaĭsprîaśe — petnaest i jedan su šesnaest ◊ nuĭe înga đi măritat, are numa șaĭsprîaśe ańi — još nije zha udaju, ima samo šesnaest godina ◊ șaĭsprîaśe uorĭ — šesnaest put [Por.] ∞ șasă  [Vidi]

2544  șapće  șapte  седам  șapće [akc. șapće] (br.) — sedam ◊ șapće ḑîļe în stamînă — sedam dana u nedelji ◊ la paro-la al đi șapće trîabe sî sa pună sîămnukod onog sedmog stuba treba da se stavi znak ◊ avĭem numa șapće uoĭ ku mńiĭ — imamo samo sedam ovaca sa jagnjićima [Por.]   [Vidi]

2549  șapćeḑăś  șaptezeci  седамдесет  șapćeḑăś [akc. șapćeḑăś] (br.) — sedamdeset ◊ șapćeḑăś đi uorĭ — sedamdeset puta ◊ șapćeḑăś đi kiļe — sedamdeset kila ◊ muu are pista șapćeḑăś đi ań — čiča ima preko sedamdeset godina [Por.] ∞ șapće  [Vidi]

2546  șapćesprîaśe  șaptesprece  седамнаест  șapćesprîaśe [akc. șapćesprîaśe] (br.) — sedamnaest ◊ șaĭsprîaśe șî măĭ unu sînt șapćesprîaśe — šesnaest više jedan jesu sedamnaest ◊ șapćesprîaśe ań a trekut đ-atunśa — sedamnaest godina je prošlo od tada [Por.] ∞ șapće  [Vidi]

2545  șapćiļa  șaptelea  седми  șapćiļa [akc. șapćiļa] (br.) — sedmi ◊ kînd a veńit đ-a șapćiļa uorĭ, ĭuo m-am do đidat đi tuot — kada je došao po sedmi put, ja sam popustio sasvim [Por.] ∞ șapće  [Vidi]

2541  șasă  șase  шест  șasă [akc. șasă] (br.) — šestunu, duoĭ, triĭ, patru, śinś, șasă — jedan, dva, tri, četiri, pet, šest ◊ șasă uorĭ — šest put ◊ đi șasă uorĭ s-a dus la duoltur — šest puta je odlazio lekaru [Por.]  [Vidi]

2542  șasîļa  șaselea  шести  șasîļa [akc. șasîļa] (br.) — šesti ◊ đ-a șasîļa uorĭ — po šesti put ◊ la șasîļa kasă daĭ la stînga — kod šeste kuće skrećeš levo [Por.] ∞ șasă   [Vidi]

2570  șasîme  șesime  шестина  șasîme (mn. șasîmĭ) [akc. șasîme] (i. ž.) — šestina ◊ șasîmĭa ĭe parśelu al đi șasă đin śeva śe ĭe-n parțît tuot una în șasă pîărț — šestina je šesti deo nečega što je podeljeno na šest jednakih delova ◊ șasîmĭa đi la uoptsprîaśe ĭe triĭ — šestina od osamnaest je tri [Por.] ∞ șasă   [Vidi]

4273  Șașka  Șașca  Шашка  Șașka [akc. Șașka] (i. ž.) — (hidr.) Šaška, reka u opštini Majdanpek ◊ Șașka ĭe rîu kare izvorĭaḑă supt Kraku Markuluĭ la Măĭdan, trĭaśe pin Bļizńe șî Arnaglaua, șî la Kulă sa-npreună ku Țîrnaĭka, đi unđe înśape Rîu porĭeśi — Šaška je reka koja izvire ispod Markovog Kraka kod Majdanpeka, prolazi kroz Bliznu i Rudnu Glavu, i kod Miloševe Kule se sastaje sa Crnajkom, odakle počinje Porečka reka ◊ Șașka kure la vaļe — Šaška teče ka istoku ♦ (demin.) Șașkuța [Por.]  [Vidi]

3040  șărpariĭe  șerpărie  змијарник  șărpariĭe (mn. șărpariĭ) [akc. șărpariĭe] (i. ž.) — (zool.) zmijarnik, zmijsko leglo ◊ șărpariĭa ĭe luok unđe sa kuĭbĭaḑă șî traĭesk nopîrś mulće — zmijarnik je mesto gde se gnezdi i živi mnogo zmija ♦ sin. (ret.) noprkarĭ [Por.] ∞ șîarpe  [Vidi]

4253  șćetă  ștetă  штета  șćetă (mn. șćetu) [akc. șćetă] (i. ž.) — šteta ◊ anu-sta pouađiļi a fakut mare șćetă la saćeń — ove godine poplave su napravile veliku štetu seljacima ◊ đin șćetă-n șćetă — iz štete u štetu ◊ a dat đi șćetă — pretrpeo je štetu [Por.]   [Vidi]

4254  șćetui  ștetui  штетити  șćetuiuo șćetuĭ, ĭel șćetuĭe) [akc. șćetui] (gl. p. ref.) — štetiti, oštetiti ◊ păkurarĭu mult l-a șćetuit, ama ĭel nu l-a batut, numa ĭ-a dat drumu fara sîmbriĭe — čobanin ga je mnogo oštetio, ali ga on nije tukao, nego ga je oterao bez plate ◊ kum vrodată lakusta đi la Kraĭna a șćetuit padurĭa în Porĭeśa, șî astîḑ sa puvestîașće — kako su nekada skakavci iz Krajine štetili šumu u Poreču, i danas se priča [Por.] ∞ șćetă  [Vidi]

4255  șćetuit  ștetuit  оштећен  șćetuit (șćetuită) (mn. șćetu, șćetuiće) [akc. șćetuit] (prid.) — (ret.) oštećen, kome je naneta šteta ◊ altu sa fi fuost atîta đi șćetuit ka ĭel, ĭa fi frînt uasîļi la șćetuituorĭu-la đi uom — drugi da je bio toliko oštećen kao on, polomio bi kosti toj štetočini od čoveka [Por.] ∞ șćetă  [Vidi]

3163  șćiră  știr  неплодна  șćiră (mn. șćirĭe) [akc. șćiră] (prid.) (samo u ž.r.) — (o rađanju) neplodna, sterilna ◊ șćiră ĭe śeva muĭerĭesk śe nu fată: muĭerĭa, vaka, skruafa au uaĭa — neplodna je neka ženka koja ne rađa: žena, krava, krmača ili ovcauaĭe șćiră — jalovica, neplodna ovca ♦ sin. stărp, starpăup. șćir [Por.] ♦ dij. var. șćirńikă (Ševica) [Zvizd]  [Vidi]

4305  șkolai  școlari  школовати  șkolaiuo șkuălîĭ, ĭel șkualîĭe) [akc. șkolai] (gl. p. ref.) — školovati nekoga ili sebe, obučavati, učiti ◊ parințî n-a șkolaito k-a fuost fată, da ĭaļe rar kînd s-a dat la șkuală — roditelji je nisu školovali jer je bila devojčica, a one su se retko kad slale u školu ◊ traĭu ĭe măĭ mare șkuala uomuluĭ — život je najveća čovekova škola [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4304  șkolait  școlit  школован  șkolait (șkolaită) (mn. șkolaiț, șkolaiće) [akc. șkolait] (prid.) — školovan, učen, obrazovan ◊ a veńit un uom đin đeparće, ńikunoskut, ama sa vĭađe pi vuorbă kî ĭe șkolait — došao je jedan čovek izdaleka, nepoznat ali se vidi po govoru da je školovan ♦ sin. învațat [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4303  șkolariță  școlăriță  ученица  șkolariță (mn. șkolariț) [akc. șkolariță] (i. ž.) — učenica ◊ mulće fĭaće sa marită înga pănă sînt șkolariță, ama așa kăsătoriĭe nu țîńe mult — mnoge devojke se udaju još dok su učenice, ali takav brak ne traje dugo ◊ muma sa labdă kă a fuost bună șkolariță — majka se hvali da je bila dobra učenica [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4302  șkolarĭ  școlar  ученик  șkolarĭ (mn. șkolarĭ) [akc. șkolarĭ] (i. m.) — učenik, školarac ◊ șkolarĭ ĭe kopil kare mĭarźe la șkuală — učenik je dete koje ide u školu [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4306  șkolarĭașće  școlărește  школски  șkolarĭașće [akc. șkolarĭașće] (pril.) — školski, zanatski ◊ rar skriĭe, ș-aĭa kînd skriĭe, șkriĭe șkolarĭașće, ka kînd înga sa uĭta daskîlu la ĭel kum skriĭe — retko piše, i to kad piše, piše školski, kao da ga učitelj još uvek gleda kako piše ♦ var. șkolariuluĭ, șkolarĭesk [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

3466  șkroflă  scrofulă  скрофула  șkroflă (mn. șkrofļe) [akc. șkroflă] (i. ž.) — (med.) (zast.) skrofula, guka, tvrda izraslina na vratu ◊ șkroflă a fuost gîlkă tare kare s-a fakaut la uom la gît, or dupa kap — skrofula je bila tvrda guka koja se javljala kod čoveka na guši ili za vratom ◊ a spus aĭ batrîń kî șkrofla la gît nu sa taĭe, kî đin aĭa sînźiļi sa strîkă șî uomu muare — stari su govorili da se skrofule na vratu ne seku, jer se od toga krv pokvari i čovek umre [Por.]  [Vidi]

4301  șkuală  școală  школа  șkuală (mn. șku) [akc. șkuală] (i. ž.) — škola ◊ mulće rumînś đemult n-a mĭers la șkuală — mnoge Vlajne nekada nisu išle u školu ◊ mama a mĭers la șkuala mare triĭ ḑĭļe în stamînă — baba je išla u više razrede osnovne škole tri dana u nedelji ◊ đemult parințî n-a dat kopiĭi la șkuală să aĭbă kare să ļi pazîaskă vićiļi — nekada roditelji nisu davali decu u školu da bi imali nekog da im čuva stoku ◊ s-a spus: kare nu gaćiașće șkuala, ramîńe kĭuor la uokĭ — govorilo se: ko ne završi školu, ostaje slep kod očiju [Por.]  [Vidi]

2223  șopîrlă  șopârlă  гуштер  șopîrlă (mn. șopîrļe) [akc. șopîrlă] (i. s.) — (zool.) gušter (Lacerta muralis) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi șopîrļe, una murgă, traĭașće pin luokurĭ petruasă, da alaltă, vĭarđe, măĭ mult sa gasîașće pin buĭeḑarĭ — ima dve vrste guštera, jedna braonkasta, živi po kamenjarima, a druga, zelena, više se nalazi po budžacima ♦ sin. gușćiră (Tanda) [Por.]  [Vidi]

72  Șovarna  șovârna  Шоварна  Șovarna [akc. Șovarna] (i. ž.) — (top.) (hidr.) Šovarna, potok na međi Crnajke i Tande u Gornjem Poreču, desna pritoka Crnajke; nađeni tragovi rudarstva iz prve polovine XVIII veka ◊ la Șovarna a fuost ńiskaĭ rudńiśe đi bătrîńață — na Šovarni su u davnini bili neki stari rudnici [Por.]   [Vidi]

4007  șukĭat  șucheat  блесав  șukĭat (șukĭată) (mn. șukĭaț, șukĭaće) [akc. șuat] (prid.) — (med.) blesav, blentav, umno poremećenuom șukĭat, prostavĭelă, vorbĭașće naĭurļa, nu șćiĭe đi ĭel — blesav čovek, prostak, govori gluposti, ne zna za sebe ♦ sin. kîpiĭat [Por.]  [Vidi]

3322  șuop  nătang ?  глуп  șuop (șuapă) (mn. șuopĭ, șuape) [akc. șuop] (prid.) — (o razumu) glup, priglup; tup, koji teško shvata; tvrdoglav; šašav ◊ sa faśe șuop, sî ginđaskă lumĭa kî n-a șćut śe faśe — pravi se glup, da misle ljudi da nije znao šta radi (Rudna Glava) ◊ nu ći faśa șuop, kă će șćiu bińe — ne pravi se glup, jer te dobro znam ◊ o muĭare șuapă, đe o sută đi uorĭ să-ĭ spuń, nu măĭ ĭa la kap — glupa žena, sto puta da joj kažeš, neće shvatiti (Crnajka) ◊ șuop ĭe uom tare đe kap kare n-askultă đe ńima — „šop” je tvrdoglav čovek koji ne sluša nikoga (Tanda) [Por.] ◊ șuop ĭe uom tare đe kap — „šop” je tvrdoglav čovek (Krivelj) ◊ șuop ĭe uom pruost la kap — „šop” je priglup čovek (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. șop ◊ șop la noĭ pe sîrbĭeșťe ar fi „șașăv” — „šop” bi kod nas na srpskom značilo „šašav” (Radujevac) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4426  șușńi  șușni  уздисати  șușńiuo șușńesk, ĭel șușńașće) [akc. șușńi] (gl.) — uzdisatiuomu șușńașće kînd ĭe ustańit, or kînd ăl nîkažîașće vrun nakaz grĭeučovek uzdiše kad je umoran, ili kad ga muči neki težak problem ♦ sin. suspina [Por.]   [Vidi]

3581  śață  ceaţă  магла  śață (mn. śețu) [akc. śață] (i. ž.) — magla ◊ śața sa faśe kînd aburĭaḑă apa đen pomînt uđiluos — magla se stvara kad voda isparava iz vlažne zemlje [GPek] ♦ dij. var. śĭață ◊ atîta s-a mîńiĭat đi ĭ-a kaḑut śĭața pi uokĭ — toliko se naljutio, da mu je magla pala na oči ◊ fînka śața merĭeu sa rađikă, đi lumĭe kare mĭerg mirekuț kînd trăbe sî grabĭaskă, sa ḑîśe kî sa trag ka śața — pošto se magla sporo diže, za ljude koji idu polako kada treba da žure, kaže se da se vuku kao magla (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

5067  śapa śuarilor  ceapa-ciorii  врањи лук  śapa śuarilor [akc. śapa śuarilor] (sint.) — (bot.) vranji luk, ptičje mleko (Ornithogalum umbellatum) ◊ śapa śuarilor ĭe fluare đi primovară kare krĭașće pi ļivĭeḑ, are buată șî fuoĭ ka śapa đin građină — vranji luk je prolećno cveće koje raste po livadama, ima glavicu i perje kao baštenski crni luk ◊ aĭ batrîń a spumîntat kopiĭi să nu manînśe śapa śuarilor kă ļi sa faśe ļimba buată — stari su plašili decu da ne jedu vranji luk jer će im se udebljati jezik ♦ dij. var. śapa śori (Tanda) ◊ śapa śori dă odată ku ĭarba — vranji luk niče u isto vreme kad i trava [Por.] ∞ śapă  [Vidi]

5066  śapă  ceapă  црни лук  śapă (mn. śeape) [akc. śapă] (i. ž.) — (bot.) crni luk (Allium cepa) ◊ śapa ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare uomu o sađașće în građină, kî fara ĭa nuĭe ńiś o mînkare — crni luk je vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, jer bez njega nema ni jednog jela ◊ śapa are kîpațînă, kare krĭașće-n pomînt, șî fuoĭ kare krĭesk đin pomînt în sus — crni luk ima glavicu, koja raste u zemlji, i perje koje raste iz zenlje u vis ◊ đin śapă sa făse pîržîtură ku kare sa gaćașće ļegumĭa — od crnog luka se pravi zaprška, kojom se gotovi jelo [Por.]  [Vidi]

3258  śapsă  ceapsă  чепац  śapsă (mn. śepsu) [akc. śapsă] (i. ž.) — (izob.) čepac, vrsta starinske ženske kape ◊ śapsa a fuost o kaśuļiță lunguĭată șî îngustă ku un kuorn înainće, kare a purtato muĭeriļi vrodată pi kap, prinsă ku kuopśe đi pļećirĭ — čepac je bila uska i duguljasta kapica sa jednim rogom napred, koju su žene nekada nosile na glavi, prikačenu kopčama za pletenice ◊ śapsa a fuost înpistrită ku braḑ — čepac je bio ukrašen vezom ◊ înga sa țîn minće povĭeșćiļi kum žîndari sîrbĭeșć a vurait muĭeriļi kare a dus śapsă, șî pi kare a prins ku ĭa-n kap, a tunso ka pi uaĭe, șî ĭa s-a pĭerdut đin puortu nuostrujoš se pamte priče kako su srpski žandari jurili žene koje su nosile čepac, i koju su hvatali sa njime na glavi, strizali bi je kao ovcu, i on se izgubio iz naše nošnje ♦ var. śĭapsă, śapțăup. pļećir [Por.]  [Vidi]

2647  śaruoń  ceroi  цер  śaru (mn. śaru) [akc. śaruoń] (i. m.) — (bot.) cer (Quercus cerri) ◊ śaruu ĭe ļiemn ku skuarța rîpată, bun numa đi fuok — cer je drvo sa hrapav om korom, dobro samo za vatruup. gorun, gîrńiță [Por.]  [Vidi]

4  śas  ceas  сат, час  śas (mn. śasu) (i. m.) — 1. čas, vremenska jedinica od šezdeset minuta ◊ đimult lumĭa n-avut śasurĭ, s-a purtat dupa Suare — nekad ljudi nisu imali satove, upravljali se prema Suncu ◊ a fuost đeparće, ń-a trăbuit un śas șî măĭ tare — bilo je daleko, trebalo nam je sat i nešto jačeun śas șî žumataće — sat ipo 2. sat, naprava za merenje vremena ◊ śasol đi la mînă — ručni sat ◊ śasol muĭerĭesk — ženski sat ◊ śasol đin parĭaće — zidni sat ♦ var. (augm.) śastuorńik [akc. śastuorńik] ◊ đi kînd ńi s-a strîkat pîrdańiku đi śastuorńik, parke sînćem pĭerduț, kă ń-am învațat ku ĭel pi parĭaće — od kada nam se pokvario prokleti sat, kao da smo izgubljeni, jer smo se navikli sa njim na zidu 3. vreme, doba ◊ śasol răuzao čas ◊ śasu muorțî — smrtni čas 3. (zast.) pozdravna fraza na rastanku ◊ ramîń ku śasol bun — ostaj mi u dobri čas [Por.] ♦ dij. var. čas [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2484  śeći  citi  читати  śećiuo śećiesk, ĭel śećiașće) [akc. śeći] (gl. p.) — čitati ◊ mis kĭuară la uokĭ, nu șću ńiś să skriu, ńiś sî śećiesk — slepa sam kod očiju, ne znam ni da pišem, ni da čitam ◊ am învațat să śećiesk la șkuală, pi sîrbĭașće: mulț ań am śećit, ama n-am înțaļies gata ńimika, kî sîrbĭașće ń-a fuost ļimbă strină — naučio sam da čitam u školi, na srpskom: dosta godina sam čitala, ali nisam razumela gotovo ništa, jer nam je srpski bio strani jezik ◊ nu puaće s-o mintă, k-ăl śećiașće ka pi karće — ne može da je laže, jer ga čita kao knjigu ♦ var. inov. ćitui, ćităi [Por.]   [Vidi]

2485  śećit  citi  прочитан  śećit (śećită) (mn. śećiț, śećiće) [akc. śećit] (prid.) — pročitan ◊ aļiaźe kărțîļi kare-s śećiće, șî mută-ļi în lăturĭ — izdvoji pročitane knjige, i skloni ih u stranu [Por.] ∞ śeći  [Vidi]

3349  śeriśerĭ  cireșar  јуни  śeriśerĭ [akc. śeriśerĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) juni ◊ śeriśerĭ ĭe luna đi șasă pi an, da numiļi rumîńesk vińe đi la śerĭașă kare atunśa s-a kuok — juni je šesti mesec u godini, a vlaški naziv dolazi od trešnje koje tada dozrevaju ♦ / < śerĭașătrešnja [Por.] ∞ lu  [Vidi]

4162  śerĭeș  cireș  трешња (дрво)  śerĭeș (mn. śerĭeș) [akc. śerĭeș] (i. m.) — (bot.) trešnja, drvo (Prunus avium) ◊ śerĭeș ĭe puom kare faśe śerĭașă, puame ruoșîĭe șî dulś ka mńarĭa — trešnja je voćka koja daje trešnje, plodove crvene i slatke ko med ◊ đin kuažă đi śerĭeș s-a fakut vapaĭț đi viđerat — od trešnjine kore pravila luč za osvetljenje ♦ var. śereș, śerieșup. śerĭașă [Por.]  [Vidi]

6269  śerĭu guri  cerul-gurii  непца  śerĭu guri [akc. śeu guri] (sint.) — (anat.) nepca ◊ śerĭu guri ĭe uos întra ļimbă șî nas — nepca su kost između usta i nosa [Por.] ∞ śerĭ  [Vidi]

3481  śerk  cerc  обруч  śerk (mn. śerku) [akc. śerk] (i. s.) — 1. (tehn.) obruč ◊ tuot śerku ĭe fakut totîrlat — svaki obruč je okruglog oblikaun fĭeļ đi śerk ĭe șînă đi fĭer ku kare sa ļagă dauoźiļi la kadă — jedna vrsta obruča je metalna šina kojom se vezuju doge na kaci ◊ śerk avut șî ruata đi kar, l-a fakut kovaśi la fuaļe șî ĭ-a ḑîs șînă — obruč je imao i kolski točak, izrađivali su ga kovači na mehovima, i zvali ga šina 2. (geom.) krug ◊ kînd trăbe sî să fakă fund, măĭ întîń skrižăĭ pi blană un śerk, pă pi urmă sa taĭe ku firizukad treba da se napravi lopar, najpre se na dasci nacrta krug, pa se onda izreže testerom [Por.]  [Vidi]

3484  śerka  încerka  покушати  śerkauo śerk, ĭel śarkă) [akc. śerka] (gl.) — pokušati, probati ◊ a śerkat sî rađiśe sîngur, ș-a vaḑut kă nu puaće — pokušao je da podigne sam, i video je da ne može ◊ ĭuo śerk ku mare kin să ma las đi bĭare, da ĭel ma mînă ku sîla sî bĭeuja pokušavam s velikom mukom da ostavim piće, a on me tera na silu da pijem ◊ numa śarkă să daĭ în mińe, dakă kućeḑ — samo probaj da me udariš, ako smeš ◊ đi o sută đi uorĭ să śarkă, nu skapă đi mińe — sto puta da pokuša, neće uteći od mene ◊ śarkî-ma, pî vĭeḑ sîngur o sînt bună — probaj me, pa vidi sam da li sam dobra ◊ am śerkat, șî m-am lasat, nu mis kadîr đ-ala lukruprobao sam i batalio, nisam sposoban za taj posao ♦ var. înśerka [Por.]   [Vidi]

3482  śerkănat  cercănat  обељен  śerkănat (śerkănată) (mn. śerkănaț, śerkănaće) [akc. śerkănat] (prid.) — obeljen; u vidu obruča obeljena kora na stablu drveta ◊ ļemn śerkănat a fuost ļemn gruos șî nalt, aļes đi trînćit, kuĭ ku sakurĭa ĭ-a kurațat o kurauă đi kuažă đi pi tutuk, la o držală đi sakure đi la pomînt — obeljeno drvo je bilo debelo i visoko stablo, određeno za obaranje, kome je sekirom oguljen pojas kore sa debla, na jedno držalje sekire od zemlje ◊ ļemnu s-a śerkănat în padure kare a trăbuit tîrsîtă, đi sî sa đeșkidă kîmpiĭe đi luok or đi pašćiuńe — drvo se belilo u šumi koja je trebalo da se otrsi, da bi se otvorilo polje za njivu ili pašnjak [GPek] ∞ śerk  [Vidi]

2764  śerśel  cercel  минђуша  śerśel (mn. śerśiĭ) [akc. śerśel] (i. m.) — minđuša ◊ am avut șasă ań, kînd muma mĭ-a pus śerśiĭ în urĭekĭ — bilo mi je šest godina, kada mi je majka stavila minđuše u uši [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4101  śerui  cerui  увоштити  śeruiuo śeruĭ, ĭel śeruĭașće) [akc. śerui] (gl. p.) — (tehn.) uvoštiti ◊ sa śeruĭașće śeva kînd sa traźe pin śară topită — uvoštava se nešto kad se provlači kroz istopljeni vosak ◊ spatarĭu ku ață śeruită a ļegat đințî la spată đi razbuoĭ — brdar je uvoštenim koncem vezivao zupce na brdu razboja [GPek] ◊ Mila Pļeșî dîn Lazńița ĭe rumîna dăntîń kare a-nśeput să fakă lumanărļi raĭuluĭ ku ață śeruită — Mila Pavlović iz Laznice je prva Vlajna koja je počela da radi rajske sveće od uvoštenog konca (Laznica) [Hom.] ∞ śară  [Vidi]

5065  śetaće  cetate  градиште  śetaće (mn. śetăț) [akc. śetaće] (i. ž.) — (top.) gradište, ruševine utvrđenja ◊ tuot luok unđe sa văd sudumiturļi alu vrun oraș batrîn, lumĭa kĭamă „śetaće” — svako mesto gde se vide ruševine nekog starog grada, ljudi zovu „gradište” ◊ în Poreśa đi Sus ĭastă vro patru-śinś „śetăț”, șî gata đi tuaće ĭe ļegată vro povastă đi latîń-aĭ batrîń — u Gornjem Poreču ima oko četiri-pet „gradišta”, i za svako je vezana po neka priča o starim Latinima [Por.]  [Vidi]

2603  śeva  ceva  нешто  śeva [akc. śeva] (zam.) — nešto ◊ a măĭ ramas śeva puțîn pănă la urmă — ostalo je još nešto malo do kraja ◊ așa śeva — tako nešto ◊ așćată să-ĭ kadă śeva đin śierĭ — čeka da mu nešto padne s neba ♦ var. śuava [Por.] ♦ dij. var. śevra (Kobilje) [Stig]  [Vidi]

6092  śikuarĭe  cicoare  цврчак  śikuarĭeup>2up> (mn. śikuorĭ) [akc. śikuarĭe](i. ž.) — (ent.) cvrčak, zrikavac ◊ śikuarĭe ĭe o guangă ka skalușu, kare vara, kînd ĭe măĭ mare zăpușală, kîntă una-ntruuna „zri-zri-zri” đi-ț tună-n kriĭir — cvrčak je insekt kao skakavac, koji leti, kada je najveća vrućina, peva neprekidno „zri-zri-zri” da ti ulazi u mozak [Por.]  [Vidi]

2655  śinstă  cinste  част  śinstă (mn. śinstu) [akc. śinstă] (i. ž.) — čast, dar, poklon; čestitka ◊ śinstă la rumîńi aĭ batrĭń a fuost mînkarĭa kare a duso kînd a fuost kĭemaț la vro nuntă — čast je kod starih Vlaha bilo jelo koje su kao pozvani gosti, nosili nekome na svadbu ◊ śinstă la nuntă s-a dus înprumut: astîḑ tu duś luor, mîńe, kînd đin kasa tĭa s-a-nsuară vrunu, duk iĭ țîĭe — čast se na svadbu nosila u zajam: danas nosiš ti njima, sutra, kad se ženi neko od tvojih, nose oni tebi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2656  śinstî  cinsti  частити  śinstîuo śinstîăsk, ĭel śinstîașće) [akc. śinstî] (gl. p. ref.) — 1. častiti ◊ dakă vi faśa aĭa, ĭuo am să ći śinstîăsk — ako to uradiš, ja ću te častiti 2. čestitati ◊ ma duk să-ĭ śinstîăsk Anol nouidem da mu čestitam Novu godinu [Por.] ∞ śinstă  [Vidi]

2657  śinstît  cinstit  почашћен  śinstît (śinstîtă) (mn. śinstîț, śinstîće) [akc. śinstît] (prid.) — 1. počašćen; ugošćen ◊ ma primit în kasă, șî ma śinstît ku śina — primio me je u kuću, i počastio večerom 2. (fig.) častan, čestit, pošten ◊ a fuost uom śinstît, poșćeńit șî kurat ka sfîntubio je čovek častan, pošten i čist kao svetac [Por.] ∞ śinstă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2065  śinś  cinci  пет  śinś (br.) — pet ◊ śinś kîăș are kotunu nuostrupet kuća ima naš zaselak ◊ đi śinś uorĭ ț-am vorbit, ama tu nu-nțaļeź ńimika — pet puta sam ti govorio, ali ti ništa ne razumeš ◊ ćinîră, are numa śinsprîaśe ań — mlada je, ima samo petnaest godina ◊ număru kîășî ĭe śinḑăś șî śinś — kućni broj je pedeset i pet ◊ turśi ń-a țînut śinsuće đi ań — Turci su nas držali petsto godina [Por.] ♦ dij. var. činč (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

2565  śinśiļa  cincilea  пети  śinśiļa [akc. śinśiļa] (br.) — peti po redu ◊ a śinśiļa lună în an rumîńi aĭ batrîń a kĭemat florarĭ — peti mesec u godini stari Vlasi su zvali „florar” [Por.] ∞ śinś  [Vidi]

2568  śinśime  cincime  петина  śinśime (mn. śinśimĭ) [akc. śinśime] (i. ž.) — petina ◊ înparțîm bańi în śinś pîărț, șî tuot nat ĭa kîć-o śinśime — delimo novac na pet delova, i svako uzima po jednu petinu [Por.] ∞ śinś  [Vidi]

73  śińe  cine  неко  śińe [akc. śińe] (zam.) — neko, ko, kojiuĭtă, śińe ĭasă đin padure? — gle, neko izlazi iz šume? (ili: gledaj, ko to izlazi iz šume? ) ♦ sin. kare?ko? koji? ♦ var. śińiva, śińeva ◊ fug, kă vińe śińeva — bežim, jer neko dolaziup. vereśińe [Por.]   [Vidi]

2333  śir  cir  каша  śir (prid.) (i. m.) — I. (prid.) (nepr.) 1. (za materiju) kašast, židak; gnjecav; glibav ◊ a dat suariļi, zapada s-a moĭat șî poćaka ĭe tuată śir, nu măĭ mĭerź — udarilo sunce, sneg se smekšao i staza je sva kašasta, ne možeš da ideš II. (i. m.) 2. blato ◊ nu ći baga-n śiro-la, dăĭ pi đinkuaśa — ne ulazi u to blato, prođi s ove strane 3. (nutr.) kaša, hrana za ovčarske pse ◊ śiru đi kîń s-a fakut đin fańină đi kukuruḑ: fĭerbĭ apa, puń kîta fańină, mĭastîś, mĭastîś, ăl laș sî sa raśiaskă șă-l daĭ la kîń — kaša za ovčarske pse pravila se od kukuruznog brašna: skuvaš vodu, staviš malo brašna i mešaš, mešaš, pustiš je da se ohladi i daješ psima ◊ păkurari aĭ batrîń a vorbit kă kîńi măĭ adînk latră kînd manînkă śir — stari čobani su govorili da psi dublje laju kada jedu kašu ♦ sin. morśilă, groșală [Por.]   [Vidi]

6294  śirińe  șirină [Ban.]  црепуља  śirińe (mn. śiriń) [akc. śirińe] (i. ž.) — crepulja ◊ śirińa ĭe vas đi pomînt în kare sa kuaśe pîńa în vatra fuokuluĭ la kamin — crepulja je glineni sud u kome se peče hleb na vatri kamina ◊ śirińa sa astrukă ku țîăstucrepulja se pokriva vršnikom ◊ śirińa fak muĭeriļi la o ḑî adînsă în an, kare kađe la doă stamîń înainća lu Sînźuorḑ — crepulje izrađuju žene jednog posebnog dana, koji pada na dve nedelje pre Đurđevdana ◊ ḑîua đi fakut śiriń sa kĭamă Marța draśaskă, da sa măĭ kĭamă șî Ropaćinu or Lupaćinudan za izradu crepulja zove se Đavolji utorak, a zove se još i Ropaćin ili Lupaćin [Por.]  [Vidi]

6003  śiviĭe  civie  чивија  śiviĭe (mn. śiviĭ) [akc. śiviĭe] (i. ž.) — (tehn.) čivija, zavrtanj ◊ śiviĭa ĭe fiĭe śe đi fĭer or đi ļemn ku śe s-a strîns tare doă parśaļe — čivija je bilo šta gvozdeno ili drveno čime se čvrsto spajaju dva dela nečega ◊ kînd vro nuoră a fuost kam zburdată, parințî a spus la kopil să-ĭ strîngă kîta śiviĭa, s-o dukă în rînd — kad je neka snajka bila malo razuzdanija, roditelji su govorili sinu da joj malo pritegne čivije, da je dovede u red [Por.]   [Vidi]

4184  śiștuare  șiștoare  тканица  śiștuare (mn. śiștuorĭ) [akc. śiștuare] (i. ž.) — tkanica, pojas ◊ s-a purtat doă fĭelurĭ đe śiștuorĭ: îngușće, muĭerĭeșć, șă śiștuorĭ laće, voĭńiśeșć — nosile su se dve vrste tkanica: uske, ženske, i široke tkanice, muške ♦ sin. braśiră [Por.] ∞ țuală  [Vidi]

3229  śobană  ciobană ?  чобанка  śobană (mn. śobańe) [akc. śobană] (i. ž.) — čobanka, velika čobanska kašika ◊ śobană a fuost o ļingură mare đi ļiemn, ku kuada lungă, kare a purtato śobańi dupa viće, ļegată la kurauă — čobanka je bila velika drvena kašika, sa dugom drškom, koju su čobani nosili za stokom, obešenu o kaiš ◊ śobana a fuost atîta đi mare đi ĭo ma mir kum ļ-a înkepat în gură — čobanka je bila toliko velika da se ja čudim kako su je trpali u usta ◊ śobana pîkurari a purtato întođeuna dupa viće, da ś-a fi fakut ku ĭa, nu șćučobanku su pastiri stalno nosili za stokom, a šta li su radili sa njom, ne znam ♦ sin. gavană [Por.]   [Vidi]

3773  śokiță  ciochiţă ?  брдашце  śokiță (mn. śokiț) [akc. śokiță] (i. ž.) — (demin.) (geog.) brdašce ◊ đarîndu luok poļažńik kît vĭeḑ ku uoki, niś unđe ńiś o śokiță sî sa vadă — svud ravnica dokle pogled seže, nigde ni brdašce da se vidi ♦ var. śokaļeće [Por.] ∞ śuakă   [Vidi]

3478  śokîrdar  călău  џелат  śokîrdar (mn. śokîrdarĭ) [akc. śokîrdar] (i. m.) — (zast.) dželat ◊ întra Mustapiś șî-ntra Mînastirița, la Basara, a trait ńiskaĭ Suruļeșći kare a služît la turś ka śokîrdarĭ — između Mustapića i Manastirice, kod Basare, živeli su neki Surulešti koji su služili kod Turaka kao dželati ◊ śokîrdari a taĭat kapiće la lumńe — dželati su ljudima odrubljivali glave ◊ śokîrdarĭu taĭe kapu la uom, șă-l puńe-n brukă șî mĭarźe ku ĭel prîn sat, să vadă lumńa, sî sa spomînće — dželat odrubi čoveku glavu, nabije je na kolac i ide sa njom kroz selo, da vide ljudi, da se uplaše ◊ śokîrdari a taĭat șî nasurļi șî urĭekiļi, dakă turśi așa a žuđekat pră uom prîntu vro vină — dželati su ljudima sekli i noseve i uši, ako su Turci tako presudili za neku krivicu [Mlava] ∞ śukîrći  [Vidi]

4956  śonći  ciunti  окрњити  śonćiuo śonćiesk, ĭel śonćiașće) [akc. śonći] (gl. p. ref.) — okrnjiti, osakatiti, okresati; oštetiti; čuknuti ◊ sa śonćeașće śeva kînd vreĭ să-l taĭ frumuos, da numa-l frînź — okrnji se nešto kad hoćeš lepo da ga isečeš, a samo ga slomiš ◊ kînd uomu sa farîmă, șă-s taĭe vrun źeĭśt, sa ḑîśe k-a śonćit mîna — kad se čovek povredi, i iseče neki prst, kaže se da je osakatio ruku ◊ kînd kumpirĭ vas đi pļek, să baź sama să nu fiĭe śonćit vrunđiva — kad kupuješ plekanu posudu, da paziš da ne bude negde čuknuta [Por.]  [Vidi]

4957  śonćit  ciuntit  окрњен  śonćit (śonćită) (mn. śonćiț, śonćiće) [akc. śonćit] (prid.) — okrnjen, osakaćen; očukan ◊ s-a dus în rat întrĭeg, da s-a-ntuor tuot śonćit — otišao je u rat čitav, a vratio se sav osakaćen ◊ đin uala śonćită a ramas numa îrburĭ — od očukanog lonca ostali samo ulomci [Por.] ∞ śonći  [Vidi]

5238  śopîr  ciopor  чопор  śopîr (mn. śopîrĭe) [akc. śopîr] (i. s.) — čopor ◊ śopîr đi lupĭ s-a bagat în strungă, ș-a zatrit stîna-n trĭagă — čopor vukova upao je u obor, i zatro celo stadoun śopîr đi uoĭ s-a rupt đin stînă, ș-a rîtaśit în ļivađa lu komșîĭe — čopor ovaca odvojio se od stada, i zalutao u susedovu livadu ♦ sin. kîrd, gramadă [Por.]  [Vidi]

1541  śorobară  ciorcobară  сврака  śorobară (mn. śorobărĭ) [akc. śorobară] (i. ž.) — (ornit.) svraka (Pica pica) ◊ śorobara a mînkat uavăļi lu mĭerlă dîn kuĭb — svraka je pojela kosu jaja iz gnezda [Hom.] ♦ dij. var. koțofană [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4977  śovańe  ciuvan  оклоп  śovańe (mn. śovań) [akc. śovańe] (i. ž.) — (anat.) oklop, ljušturaun fĭeļ đi bruoșć are śovańe đi uos, ș-așa bruoșć sa kĭamă bruoșć ku śovańe — jedna vrsta žaba ima koštani oklop, i takve žabe zovu se kornjače [Por.] ♦ dij. var. śuvan (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. śovan (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. śovań [GPek] ∞ bruaskă   [Vidi]

2351  śovikă  ciovică  зијавац  śovikă (mn. śoviś) [akc. śovika] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) zijavac (Vanellus Cristatus) ◊ śovika ĭe o pasîrĭe ńikunoskută, kare a izaflato babiļi, numa sî spomînće ku ĭa kopiĭi aĭ ńimĭarńiś — zijavac je jedna nepoznata ptica koju su babe izmislile, samo da plaše nemirnu decu sa njom ◊ pasîrĭa ńima n-a vaḑuto, ama ĭastă kare audîto: kîntă urît, șî kîrkîĭe ka kînd uomu traźe sî muară — pticu niko nije video, ali ima onih koji su je čuli: peva ružno, i krklja kao čovek u samrtnom ropcu ◊ mama ńe spumînta sara să taśem, kă vińe śovika să ńi manînśe — baba nas je uveče plašila da ćutimo, jer će doći zijavac da nas pojede ♦ sin. śumaĭkă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3772  śuakă  cioacă  брдо  śuakă (mn. śu) [akc. śuakă] (i. ž.) — (geog.) brdo; čuka ◊ s-a dus la śuakă ku vićiļi — otišao je na brdo sa stokom ◊ s-a mutat ku borđiĭu đin śuakă-n śuakă, kă lumĭa nuastră pi śuoś a trait — selio se sa burdeljem s brda na brdo, jer su naši ljudi na brdima živeli ◊ (u izr.) la śuakă — na brdu ◊ đi la śuakă — sa brdauom đi la śuakă — čovek sa brda, brđanin [Por.]  [Vidi]

1536  śuară  cioară  врана  śuară (mn. śuorĭ) [akc. śuară] (i. ž.) — (ornit.) vrana (Corvus cornix, Corvus corone, Corvus frugilegus) ◊ śuarîļi fak mare șćetă la kîmpiĭe — vrane nanose veliku štetu u poljuśuară pîśuasămodrovrana (Coracias garrulus) ♦ up. korkan, korb [Por.]  [Vidi]

4034  śuarik  cioarec  сукно  śuarik (mn. śuariś) [akc. śuarik] (i. m.) — 1. sukno, tkanina ◊ śuarik ĭe pînḑă kare sa țîasă în razbuoĭ — sukno je tkanina koja se tka u razboju 2. ženska dokolenica ◊ śuarik ĭe un fĭeļ đi śarap đin śuarik, kare astrukat piśuoru muĭeri pănă la źanunkĭ — dokolenica je vrsta čarape od sukna, koja je pokrivala žensku nogu do kolena ◊ śuariśi muĭeriļi a purtat pănă n-a ĭeșît śarapĭ fakuț ku aśe — dokolenice su žene nosile dok se nisu pojavile pletene ćarape ◊ pista śuariś muĭeriļi a-nkalțat kalțuoń — preko dokolenica žene su obuvale kalčine 3. nogavica pantalona ◊ śuarik ĭe o parća lu pîntaluoń, în kare sa bagă piśuorunogavica je deo pantalona u koji se uvlači noga [Por.]   [Vidi]

4035  śuariś  cioareci  чакшире  śuariś (mn.) [akc. śuariś] (i. m.) — čakšire, pantalone ◊ śuariś a purtat uamińi, da kîć-odată ĭarna șî muĭeriļi — čakšire su nosili muškarci, a ponekad zimi i žene ◊ śuariśi s-a fakut đin śuarik alb — čakšire su se pravile od belog sukna ◊ lumĭa kare a șćut să koasă śuariś, s-a kĭemat kroituorĭ — ljudi koji su znali da šiju čakšire, zvali su se krojači ◊ rumîńi nuoștri munćeńi a purtat śuariś ku pećeĭś pănă dupa ratu-l đintîń — naši Vlasi planinci nosili su čakšire sa šlicevima sve do posle Prvog svetskog rata ♦ / mn. < śuariksukno ♦ sin. nadraź, pîntalu [Por.] ∞ śuarik  [Vidi]

3236  śuĭkă  ciuică ?  бата  śuĭkă (mn. śuĭś) [akc. śuĭkă] (i. m.) — (zast.) bata, izraz kojim se oslovljavao stariji brat ◊ śuĭkă a ḑîs fraćiļi au suora ćinîră la fraćiļi al bătrîn — „šujka” su govorili mlađi brat ili sestra starijem bratu ◊ vuorba śuĭkă s-a pĭerdut kînd a murit dĭeḑî nuoștri, în luoku ĭeĭ a veńit nană — reč „šujka” izgubila se kad su pomrli naši dedovi, na njeno mesto došla je „nana” ◊ vuorba śuĭkă în vrĭamĭa-ĭa a mĭers parĭake ku duoĭkă, kum a ḑîs frațĭ la suora măĭ mare — reč „šujka” išla je u paru sa „dojka”, kako su braća oslovljavala stariju sestru ♦ sin. nanăup. duoĭkă [Mlava] ◊ la nuoĭ nuĭe vuorbă śuĭkă sî sa ńemuĭe ku ĭa, dar ĭastă Śuĭkă ka poļikra: Ĭoță lu Śuĭkă, Śuĭkońi, ama śe va însamna vuorba-ĭa, nu sa șćiĭe — kod nas nema reči „šujka” da se njome oslovljavaju, ali ima Šujka kao nadimak: Joca Šujkin, Šujkani, ali šta ona znači, ne zna se (Topla) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3479  śukîrći  ciocîrti  сецкати  śukîrćiuo śukîrćiesk, ĭel śukîrćiașće) [akc. śukîrći] (gl. p. ref.) — (o sečivu) seckati, deljati; kratiti ili obrađivati grubim seckanjem ◊ śukîrćiașće sa ḑîśe kînd vrunu ku kuțîtu nu taĭe đirĭept, or đi tuot, numa taĭe kîćikîta, șî strîmb — secka se kaže kad neko nožem ne seče pravo, ili skroz, nego secka pomalo, i nakrivo ◊ parinćiļi śukîrćiașće ļemnu đi ćiĭ uskat kî vrĭa să fakă o papușă ka žukariĭe đi fata mikă — roditelj delje drvo od suve lipe jer hoće da napravi lutku kao igračku za malu devojčicu ♦ var. śokîrći ♦ sin. taĭa [Por.]   [Vidi]

2068  śukîrļiĭe  ciucârlie  шева  śukîrļiĭe (mn. śukîrļiĭ) [akc. śukîrļiĭe] (i. ž.) — (ornit.) ševa, mala poljska ptica pevačica (Alauda arvensis); čavrljuga ◊ śukîrļiĭa ĭe mikă, ama zbuară pi sus, pănă la śierĭ — ševa je mala, ali leti visoko, do nebaup. śukîrlan [Por.]  [Vidi]

2937  śukur  ciucur  кићанка  śukur (mn. śuku) [akc. śukur] (i. m.) — kićanka, resa; ukras ◊ śukur ĭe ață đi lînă, kusută ka o frumoșață, pi marźina pînḑî — kićanka je vuneni konac, prišiven kao ukras na ivicu platna ◊ kîrpă ku śukurĭ — marama sa resama ◊ kițăļe ku śukurĭ — pregača sa resamaup. oprĭeg [Por.]  [Vidi]

3734  śulau  ciulă  чулав  śulau (śulauă) (mn. śulavĭ, śulave) [akc. śulau] (prid.) — (med.) čulav, bez uha
śulau ĭe uom or žuavină fara urĭake, or ku urĭekĭ miś — čulav
je čovek ili žvitonja bez ušiju, ili sa malim ušima
♦ var.
śuļau [Por.] ∞ śuļi  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

4223  śulpan  ciolpan  пањ  śulpan (mn. śulpań) [akc. śulpan] (i. m.) — (bot.) panj, krnjak ◊ śulpanuĭe bușćan kare a ramas în pomînt kînd s-a taĭat or a kaḑut ļemnupanj je deo drveta koji je ostao u zemlji kad je stablo oboreno ili posečeno ♦ sin. bușćanup. śuplańeț [Por.]  [Vidi]

3735  śuļi  ciuli  чуљити  śuļiuo śuļesk, ĭel śuļașće) [akc. śuļi] (gl. p.) — čuljiti, dizati uši da bi se bolje čulo ◊ mîțu rađikă kapu șî śuļașće urĭekiļi, puaće-fi auđe șobuu kum urdukîĭe pin puod — mačka diže glavu i čulji uši, možda čuje pacove kako jure po tavanu [Por.]   [Vidi]

3736  śuļit  ciulit  начуљен  śuļit (śuļită) (mn. śuļiț, śuļiće) [akc. śuļit] (prid.) — načuljen, dignutih ušiju ◊ mîțu agîră la gaura șokîțîlor, ku urĭekiļi śuļiće — mačka vreba ispred mišje rupe, sa načuljenim ušima [Por.] ∞ śuļi  [Vidi]

5518  śumag  ciomag  чомаг  śumag (mn. śumĭaźe) [akc. śumag] (i. s.) — čomag, tojaga ◊ śumag ĭe bît măĭ mare șî măĭ tare đi kît bît đu dus în mînă — čomag je štap veći i jači od štapa koji se nosi u ruci ◊ pi śumag đi bîtrîńață s-a dus fĭaćiļi kînd ļ-a furat baĭeți đi-nsurat — na čomagu su se nekad nosile devojke koje su momci krali za ženidbu [Por.]  [Vidi]

3824  śumalkă  cimilitură  загонетка  śumalkă (mn. śumĭelś) [akc. śumalkă] (i. ž.) — (zast.) čumalka, reč kojom je počinjalo svako zagonetanje ◊ măĭ mare rîs la șăḑîtuorĭ a fuost kînd s-a luvat la śumĭelś — najviše smeha je na sedeljkama bilo kada su se hvatali zagonetki [GPek] ♦ dij. var. śumĭelśu (mn. śumĭelśe) ◊ nu puot sî-nțaļeg śumĭelśu-sta, da șî alće śumĭelśe grĭeu înțaļeg — ne mogu da shvatim ovu zagonetku, a i druge zagonetke teško shvatam (Neresnica) [Zvizd] ♦ sin. giśituare [Por.] ∞ giśi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5256  śung  ciung  сакат  śung (śungă) (mn. śu, śunće) [akc. śung] (prid.) — (med.) sakat, bangav ◊ śung ĭe uom kare are o mînă răćeḑată đin kuot — sakat je čovek koji ima ruku odsečenu od lakta [Pad.]   [Vidi]

3853  śuob  ciob  саксија  śuob (mn. śobu) (i. s.) — 1. saksija, zemljani sud ◊ śuob ĭe vas đe pomînt đe florĭ — saksija je zemljani sud za cveće ♦ var. śob [Crn.] ◊ are pļin đi śuoburĭ ku fluorĭ — ima puno saksija sa cvećem (Rudna Glava) [Por.] 2. kadionica ◊ kînd să pļakă đi la morminț după śe să-ngruapă uomu, śuobu să sparźe đi kruśe — kad se polazi sa groblja posle ukopa pokojnika, kadionica se razbije o krst (Osnić) [Crn.]   [Vidi]

1539  śuoĭkă  cioaică  чавка  śuoĭkă (mn. śuoĭś) [akc. śuoĭkă] (i. ž.) — (ornit.) čavka (Coloeus monedula) ◊ śuoĭka ku śuară șî ku śuara pîśuasă sîn un ńam đi pîăsîrĭ — čavka, vrana i modrovrana su jedan ptičji rod [Por.]  [Vidi]

3740  śuont  ciont  крњ  śuont (śuantă) (mn. śuonț, śuanće) [akc. śuont] (prid.) — krnj, oštećen, kome je otkinut deo; kus ◊ s-a-ńekat kîńi laltîĭerĭ, șî đ-atunśa kațauă a ramas śuantă — davili se psi prekjuče, i otada je kučka ostala kusaup. śonćit [Por.] ∞ śonći  [Vidi]

2926  śupag  ciupag  чупаг  śupag (mn. śupaźe) [akc. śupag] (i. s.) — čupag, gornji deo ženske košulje ◊ țuaļiļi muĭerĭeșć kare s-a înbrakat pi pĭaļa guală, a fuost śupagu șî puaļiļi — ženski haljeci koji su se oblačila na golo telo, bili su čupag i pole ◊ śupagu a fuost pi pĭept înpistrit kuurĭ — čupag je na grudima bio ukrašen vezom ◊ kînd śupagu ku puaļiļi a fuost kusuće întrĭeg, aĭa atunśa a fuost kimĭașă mare, muĭerĭaskă — kada su čupag i pole bili krojeni ucelo, to je onda bila velika ženska košulja ◊ śupagu s-a purtat bagat în puaļe — čupag se nosio uvučen u pole ◊ pista śupag kînd a fuost măĭ frig, s-a purtat rĭeklă, peptarĭ, bîĭbarak, or kožuok — preko čupaga, kada je bilo hladnije, nosila se rekla, grudnjak, prsluk ili kožuhup. kimĭașă [Por.]  [Vidi]

3556  śupi  ciupi  штипати  śupiuo śup, ĭel śupe) [akc. śupi] (gl. p. ref.) — štipati, čupati; zagristi, načeti ◊ a śupito đin glumă, da ĭa sa plînźe kî-ĭ s-a fakut vînațală — štipao je u šali, a ona plače jer joj se napravila modrica ◊ nu ma śupi, kă ći spun la muma — nemoj me štipati, jer ću reći majci ◊ nu śupi puama dakă n-aĭ đe gînd s-o manĭnś — nemoj zagristi voćku, ako ne misliš da je pojedeš [Por.]  [Vidi]

3557  śupit  ciupit  штипнут  śupit (śupită) (mn. śupiț, śupiće) [akc. śupit] (prid.) — štipnut, uštinut; načet ◊ pîńa śupită nu sa puńe pi masă — načet hleb ne stavlja se na sofru [Por.] ∞ śupi  [Vidi]

4152  śupîrtan  ciopârtan  вргањ  śupîrtan (mn. śupîrtań) [akc. śupîrtan] (i. m.) — (mik.) vrganj (Boletus edulis) ◊ śupîrtan ĭe burĭaće pi kare uoiļi ăl manînkă ka o dulśață mare — vrganj je pečurka koju ovce jedu kao veliku poslasticu ♦ sin. vîrgań [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

3872  śurai  ciurui  жуборити  śuraiuo śurîĭ, ĭel śurîĭe) [akc. śurai] (gl. p.) — (onom.) žuboriti, točurati ◊ śurîĭe pluaĭa, śurîĭe ogașu în padure — žubori kiša, žubori potok u šumi ♦ sin. ćurai [Por.]  [Vidi]

5083  śurĭaḑă  surleață, șură  сибара  śurĭaḑă (mn. śurĭaḑă) [akc. śuaḑă] (i. ž.) — sibara, pastirska koliba ◊ śurĭaḑa ĭe o bîrnarĭață rotată la pomînt da askuțîtă la vîr, fakută đin tuobļe đi fagańiță, or kă đin alt ļemn kare a fuost îndamînă — sibara je jedna brvnara okrugla pri zemlji a šiljata na vrhu, napravljena od stabala bukvića, ili drugog drveta koje je bilo pri ruci ◊ în śurĭaḑă a durmit pîkurari kînd a fuost ku vićiļi la munće, da șî lumĭa alaltă kînd a trait pin zbăgurĭ — u sibarama su spavali čobani kada su boravili sa stokom u planini, a i drugi ljudi kada su živeli po zbegovima ◊ śurĭaḑa sa faśe ĭuta, șî kind lumĭa sa mută ku vićiļi, o lasă, șî la luoko-l nou fak alta — sibara se lako pravi, i kad se ljudi sele sa stokom, ostave je, i na novom mestu prave drugu [Por.]  [Vidi]

3871  śuśur  cĭucĭur  точур  śuśur (mn. śuśurĭe) [akc. śuśur] (i. m.) — točur ◊ śuśuru ĭe un žgĭab đi ļemn, pus pi ńiskaĭ pruopće la ogaș, sî mĭargă apa pi ĭel — točur je drveni žljeb, postavljen na potoku na neki oslonac, da ide voda preko njega ◊ apa śurîĭe pi ĭel, șî đ-aĭa sa kĭamă śuśur — voda točura preko njega, i zato se zove točurup. țuțur (Topolnica) [Por.] ∞ śurai  [Vidi]

3383  śută  ciută  кошута  śu (mn. śuț) [akc. śută] (i. ž.) — (zool.) (zast.) košuta, ženka jelena ◊ akuma rar kare măĭ țîńe minće kă famiĭa śerbuluĭ vînatuori aĭ batrîń vrodată a kemato śută, tuoț astîḑ iĭ ḑîk śerbuaĭkă, dupa śerb — danas još retko ko pamti da su ženku jelena stari lovci nekada zvali košutom, svi je danas zovu „jelenkom”, prema jelenu ◊ puĭu lu śerb șî alu śută sa kĭamă vițăl — mladunče jelena i košute zove se teleup. śerb [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4906  śutură  ciutură  каблина  śutu (mn. śuture) [akc. śutură] (i. ž.) — (tehn.) kablina ◊ śutură ĭe tolśerĭ skobit în ļemn, kare sa bagă-n gura butuuluĭ la muară, șî sa prinđe đi ĭel ku piruańe — kablina je izdubljeni drveni levak, koji se nabija u vodenični badanj, i za njega se pričvršćuje ekserima ◊ în śutură la gura butuuluĭ sa-nțapă gaļețuĭka, pin kare baće vîžuu api în ruata muori — u kablinu na vrhu badnja nabija se cipun, kroz koji mlaz vode pada na vodenički točak ◊ śutura nu sa skimbă, da gaļețuĭś ĭastă în măĭ mulće fĭelurĭ, șî sa skimbă pi kum ĭe tarimĭa api — kablina se ne menja, a cipuna ima raznih vrsta i menjaju se prema jačini vode ♦ sin. gaļiată [Por.] ∞ muară  [Vidi]

3228  tagîrță  tăgîrţă  пртљаг  tagîrță (mn. tagîrț) [akc. tagîrță] (i. ž.) — 1. prtljag, stvar, prnja, bošča ◊ tagîrță ĭe avĭerĭa saraśilor, kum ĭe o țuală ruptă, vrun vas mik śonćit, o ogļindă, un pĭapćin, or аșa śeva, śe sa puaće duśa în ļigatură pi un bît pi umîr — prtljag je sirotinjska imovina, kao što je neko odelce pocepano, neki mali ulupani sud, ogledalo, češalj ili tako nešto što se može nositi u bošči na jednom štapu, preko ramena ◊ a mĭers ku tagîrțîļi în trastă đin sat în sat — išao je sa prtljagom u torbi od sela do sela ◊ ĭaț tagîrțîļi tĭaļe pi bît, șî fuź să nu ći văd — kupi svoje stvari na štap, i briši da te ne vidim 2. (zast.) torba, kufer ◊ mi sa-m pare ka pin vis kă aĭ batrîń a ḑîs tagîrță la vrun fĭeļ đi trastă, or sanduk — čini mi se kao kroz san, da su stari „tagrcom” nazivali neku vrstu torbe, ili kuferaup. trastă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5330  taĭa  taică  свекар  taĭa [akc. taĭa](i. m.) — (srod.) (hip.) svekar ◊ grabĭesk, kă vińe taĭa ustańit đi la drum, șă trăbe să-ĭ pun śina — žurim, jer mi dolazi svekar umoran s puta, i treba da mu postavim večeru ◊ kînd nuora ḑîśe la sokrî-su „taĭo”, arată kă în kasa-ĭa sa țîńe tare frumuos rînd — kada snajka oslovljava svekra sa „tajo”, znači da u toj kući vlada jako lep redup. maĭa ♦ / (hip.) < taĭkă (hip.) < tată [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

5314  taĭfă  taifă  група  taĭfă (mn. taĭfe) [akc. taĭfă] (i. ž.) — grupa ◊ taĭfă s-a kĭamă un numîr đi inș, adunaț pi-nga vrun lukru adîns — tajfa je grupa ljudi, okupljena oko nekog određenog posla ◊ taĭfe oțășć — hajdučke družine ◊ taĭfa bandașîlor — duvački orkestar ◊ taĭfă đi inș — grupa ljudi [Por.]  [Vidi]

4834  taĭkă  taică  свекар  taĭkă (mn. tăĭk) [akc. taĭkă] (i. m.) — (srod.) svekar ◊ nuora la tata lu uomî-su, kînd vorbĭașće ku ĭel, îĭ ḑîśe taĭkă, da kînd puvestășće đi ĭel ku śińiva, poaće să-l kĭame șî suokrusnajka se ocu svoga muža obraća sa tajka, a kad priča o njemu sa nekim, može ga nazvati i svekrom ♦ var. (hip.) taĭa ♦ / (hip.) < tatăup. suokru [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4192  taĭnă  taină  разговор  taĭnă (mn. taĭńe) [akc. taĭnă] (i. ž.) — razgovor, pričanje ◊ taĭna ĭe un fĭeļ đi vorbit ĭntra duoĭ inș kare nu sa gaćașće ku vro vuorbă — pričanje je vrsta razgovora između dve osobe, koji se ne završava nekim dogovorom ◊ a șaḑut ku muu la taĭnă, kî muu a șćut mulće povĭeșć đi bîtrîńață — zaseo je sa čičom u razgovoru, jer je čiča znao mnoge starinske priče ◊ n-avut vrĭame đi taĭnă multă, kî s-a grabit să nu ńigurĭaḑă — nije imao vremena za dug razgovor, jer se žurio da ne omrkne ♦ sin. vuorbă [Por.]  [Vidi]

5569  takut  tăcut  ћутљив  takut (taku) (mn. takuț, takuće) [akc. takut] (prid.) — ćutljivuom takut ĭe aăla kare nu puvestîașće mult, kare taśe — ćutljiv čovek je onaj koji ne govori mnogo, koji ćuti ♦ supr. vorbituorĭ [Por.] ∞ taśa  [Vidi]

3205  talalînkă  talangă ?  дугајлија  talalînkă (mn. talalînś) [akc. talalînkă] (i. s.) — dugajlija ◊ talalînkă ĭe om înalt șî uskat — dugajlija je čovek visok i mršav ◊ nus toț omińi talalînś, ĭastă întra noĭ șî đ-aĭ graș — nisu svi ljudi dugajlije, ima među nama i debelih ◊ a tunat în mĭană o talalînkă ńekunoskută, ńima n-a șćut đe unđe ar vińit — ušao je u kafanu jedan dugajlija, niko nije znao odakle je došao [Buf.]   [Vidi]

2311  talaz  talaz  талас  talaz (mn. talazu) [akc. talaz] (i. s.) — talas ◊ kînd ĭe vînt șî-n Dunare apa mare, baće talazu șî rupe malu ka la mărĭ — kad je vetar i u Dunavu velika voda, biju talasi i kopaju obalu kao na moru ♦ var. talas [Por.]  [Vidi]

3278  talpă  talpă  табан  talpă (mn. tălpĭ) [akc. talpă] (i. ž.) — (anat.) taban, donji deo stopala ◊ kînd am fuost kopil, vara am mĭers tuot đeskulț, șî mĭ-a fuost pĭaļa pi tălpĭ gruasă șî rîpată ka kuaža đi śaruoń — kad sam bio dete, leti sam stalno išao bos, i bila mi je koža na tabanima debela i rapava kao cerova kora ◊ kopilu fuźe đi frikă đi bataĭe, đi tălpiļi iĭ sfulđiră — dete beži u strahu od batina, da mu tabani sevaju ♦ (augm.) talpu ♦ (demin.) talpuță, talpițăup. talpa gîșći [Por.]   [Vidi]

2515  talpiță  tălpiţă  подношка  talpiță (mn. talpiț) [akc. talpiță] (i. ž.) — 1. (tehn.) podnoška, papučica na razboju kojom se podižu niti ◊ talpița ĭe o blanuță supt razbuoĭ, ļegată đi fuśel la iță, pi kare țîsatuarĭa kalkă kînd skimbă ițîļi — podnoška je daščica ispod razboja, vezana za nitnjaču, na koju tkalja nagazi kada menja niti 2. (anat.) (demin.) tabančić ◊ talpiță ĭe talpă mikă, ka la kopil — tabančić je mali taban, kao kod deteta ♦ var. talpuță ♦ / (demin.) < talpăup. razbu [Por.] ∞ talpă  [Vidi]

3459  taļir  taler  талир  taļir (mn. taļirĭ) [akc. taļir] (i. m.) — (mon.) talir ◊ taļiru a fuost ban đi arźint, ku kapu lu Mariĭa Tereziĭa pi față — talir je bio srebrni novac sa likom Marije Terezije na aversu ◊ kare avut fĭaće marĭ, adunat taļirĭ șî ļ-a dat să-ĭ puarće la gît pi salbă kînd a ĭeșît în sat pi la vro visaļiĭe — ko je imao ćerke udavače, skupljao je talire i davao im da ih nose na niski oko vrata kada su izlazile u selo na neku svetkovinu [GPek] ∞ ban  [Vidi]

6235  tamîńe  tămâie  тамјан  tamîńe (i. ž.) — (rel.) tamjan ◊ tamîńa ĭe mirosală smolauă ku kare sa tamîńe — tamjan je mirisna smola kojom se kadi ◊ tamîńa, kînd sa aprinđe, dă miruos frumuos — tamjan, kad se upali, daje lep miris ◊ miruosu đi tamîńe ĭe tare pi vuoĭe la dumńeḑîĭ șî la-ĭ muorț — miris tamjana jako vole bogovi i pokojnici ♦ var. tamîĭe (istočni deo Poreča) [Por.]  [Vidi]

6243  tamîńerĭ  tămâier  кадионица  tîmîńerĭ (mn. tîmîńere) [akc. tîmîńerĭ] (i. s.) — kadionica ◊ ku tîmîńerĭu muĭeriļi tîmîńesk tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadionicom žene kade sve što je vezano za mrtve ◊ tamîńerĭu đi bîtrîńață a fuost în krîmput đi kîramidă spartă — starinska kadionica bila je komad razbijene ćeramide ◊ în tamîńerĭ sa pun duoĭ-triĭ karbuń aprinș, da pi iĭ un buob đi tamîńe — u kadionicu se stave dva-tri upaljena ugarka, a na njih jedno zrno tamjana ♦ var. tîmîĭerĭ [Por.] ∞ tamîńe  [Vidi]

3174  tapșan  tapșan  зараван  tapșan (mn. tapșańe) [akc. tapșan] (i. s.) — (geog.) zaravan; plato ◊ a mĭers mult în đal ș-ažuns la un tapșan, unđe a uđińit kalumĭa — išli su dugo uz brdo i stigli do jedne zaravni, gde su se dobro odmorili ♦ sin. prund [Por.]  [Vidi]

5824  tare  tare  врло  tareup>2up> [akc. tare] (pril.) — vrlo, veoma; mnogo; jako ◊ fata-sta ĭe tare frumuasă, măĭ frumuasă đi kît ĭa nuĭe în satu nuostruova devojka je vrlo lepa, lepše od nje nema u našem selu ◊ a lukrat tare bun pănă a fuost plata bună — radili su jako dobro dok je plata bila dobra [Por.]   [Vidi]

5938  targă  targă  каната  targă (mn. tărź) [akc. targă] (i. ž.) — 1. kanata ◊ targa ĭe o stramiță đi blăń la sanduku karuluĭ đi buoĭ — kanata je stranice od dasaka na sanduku volovskih kola ◊ sanduku karuluĭ are doă tărź — sanduk zaprežnih kola ima dve kanate 2. nosila ◊ ĭastă șî un fĭeļ đi targă, adîns fakută đi zîdarĭ, pi kare duoĭ inș puot duśa o gramadă đi tuglă or đi pĭatră — ima jedna vrsta nosila, posebno napravljena za zidare, na kojima mogu dve osobe nositi veliku gomilu cigle ili kamena [Por.]  [Vidi]

5135  tarîță  tărâță  мекиње  tarîță (mn. tarîț) [akc. tarîță] (i. ž.) — (nutr.) mekinje ◊ kînd sa maśină grîu, đin albățu bobuluĭ sa faśe fańină, da đin gioakă tariță — kad se melje žito, od zrna se dobija brašno, a od ljuske mekinje ◊ tarîțîļi s-a đispart đin fańină ku śernutu pin sîtă, da đi la o vrĭame în kuaś, a fakut mîkarîaļe pi la ńișći muorĭ đi sa đispart înga pănă sa maśină — mekinje se izdvajaju iz brašna prosejavanjem kroz sito, a novije vreme ima naprava kod nekih vodenice, koje izdvajaju mekinje još u toku meljave ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a śernut fańina đi grîu, numa a fakut pîńa đin fańina ku tuot — stari Vlasi nisu sejali brašno, već su hleb mesili od celog brašna ◊ astîḑ lumĭa ku tarîță arańesk vićiļi — danas ljudi mekinjama hrane stoku [Por.] ∞ grîu  [Vidi]

19  taśuńe  tăciune  угарак  taśuńeup>1up> (mn. taśuń) [akc. taśuńe] (i. m.) — ugarak, ostatak sagorelog drveta ◊ ku taśuńu muu aprinđe lula — ugarkom čiča pali lulu [Por.] ♦ dij. var. tăčuńe [Kmp.] ♦ sin. karbuńe [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

4836  tatamuoș  tata-moșul  прадеда  tatamu [akc. tatamuoș] (sint.) — (srod.) pradeda ◊ tatamuoș ĭe tata lu dĭeda, paradĭeda, ș-așa iĭ sa ḑiśe măĭ đes kînd sa dă đi pomană la-ĭ muorț — tatamoš je dedin otac, pradeda, i tako se oslovaljava najčešće kad se namenjuje mrtvimaup. tată ♦ / < tată + mustari otac [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

6177  tatar  tătar  сирак  tatar (mn. tatarĭ) [akc. tatar] (i. m.) — (bot.) sirak (Sorghum vulgare) ◊ tatarĭu s-a sîmanat pi marźina luokuluĭ ku kukuruḑ, numa ku dobîndă đi fakut măturĭ — sirak je sejan po obodu njive sa kukuruzom, i koristio se samo za izradu metli ◊ în tuot kotunu satuluĭ a fuost kîći un uom kare a șćut să fakă măturĭ — u svakom zaselku bio je po neki čovek koji je umeo da izradi metle ♦ sin. mătu [Por.]   [Vidi]

4833  tată  tată  тата  tată (mn. tăț) [akc. tată] (i. m.) — (srod.) tata, otac ◊ tata ĭe uomu mumi, ku kare m-a fakut — tata je mamin muž, sa kojom me je rodio ◊ tata ĭe parinćiļi mĭeutata je moj roditelj ◊ n-a trait bun ku tatî-su, șî s-a dat bășka kum s-a-nsurat — nije dobro živeo sa svojim ocem, pa se odvojio čim se oženioup. taĭkă [Por.] ∞ ńam   [Vidi]

4835  tată vitrîg   tată vitreg  очух  tată vitrîg [akc. tată vitrîg] (sint.) — (srod.) uh ◊ tată vitrîg ĭe uomu mumi a doĭļa, ku kare traĭașće ĭa ku kopiĭî, đin kîsîtoriĭa a đintîń — uh je drugi majčin muž, sa kojim živi ona sa svojom decom iz prvog braka ◊ tată vitrîg rar kînd a fuost parinće bun — uh je retko kad bio dobar roditelj [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4193  tăĭnui  tăinui  разговарати  tăĭnuiuo tăĭnuĭ, ĭel tăĭnuĭe) [akc. tăĭnui] (gl.) — razgovarati, pričati ◊ a tăĭnuit đi trĭaba luor, ĭuo nu ĭam askultat — pričali su o svojim stvarima, ja ih nisam slušao ◊ kînd am pazît uoĭļi, ș-am avut ku kare să tăĭnuĭ, ḑîua a trĭekut ĭuta — kad sam čuvao ovce, i imao sa kim da pričam, dan je brzo prolazio ◊ nu puaće tăĭnui un uom sîngur, đi taĭnă trăbe duoĭ — ne može pričati jedan čovek sam, za razgovor je potrebno dvoje [Por.] ∞ taĭnă  [Vidi]

2112  tămîńuară  tămâioară  виола  tămîńuară (mn. tămîńuare) [akc. tămîńuară] (i. ž.) — (bot.) viola, vrsta ljubičice (Viola) ◊ tămîńuară dă pi ļivađe, pi padure nu sa află; are numa o fluare albă, or ka iļiļaku, întuarsă ka kîrļigu ku vîru-n žuos — viola raste na livadi, u šumi je nema; ima samo jedan cvet bele boje, ili boje jorgovana, iskrivljen sa vrhom na dole ◊ tămîńuară măĭ frumuos mirusă đin tuaće fluoriļi în priomovara — viola najlepše miriše od svih prolećnih cvetova ◊ tămîńuară babiļi ku drag o dau đi pomană, șî kĭamă pi aĭ muorț „să vină la primovară, pi miruos đi tămîńuară” — babe je rado namenjuju pokojnicima, pozivajući ih „da dođu u proleće, po mirisu violinom” ♦ var. tîmîńuară, tămîĭuară [Por.] ∞ viorĭauă  [Vidi]

3499  tăntăļi  tăndăli  смандрљати  tăntăļiuo tăntăļesk, ĭel tăntăļeașće) [akc. tăntăļi] (gl. p.) — smandrljati, govoriti ofrlje, mešati jezike ◊ akuma ńima nu măĭ vorbĭașće kurat rumîńașće, numa tăntăļiașće vuorbiļi kum iĭ vińe: una rumîńaskă, doă sîrbĭeșć, pă doă rumîńeșć, ș-așa pi rînd — danas više niko ne govori čisto vlaški, nego smandrlja reči kako mu dođe: jedna vlaška, dve srpske, pa dve vlaške, i tako redom [Por.]   [Vidi]

3500  tăntăļit  tăndălit  смандрљан  tăntăļit (tăntăļită) (mn. tăntăļiț, tăntăļiće) [akc. tăntăļit] (prid.) — smandrljan, ofrlje urađen, smuvan, sklepan ◊ ļimba rumîńaskă astîḑ ĭe o ļimbă tăntăļită đin kîća vuorbe rumîńeșć, kare sa măĭ țîn minće, șî đin kîća vuorbe sîrbĭeșć, kare rumîńi ļi vorbĭesk așa đe opaśit đi nu șćiĭ au sî će rîḑ, au sî će plînź kînd ĭ-askulț kum vorbĭesk — vlaški jezik je danas jedan smandrljani jezik od malo vlaških reči, koje se još uvek pamte, i od malo srpskih, koje Vlasi izgovaraju tako izopačeno da ne znaš da li da se smeješ, ili da plačeš kad ih slušaš kako govore [Por.] ∞ tăntăļi   [Vidi]

5570  tăpălagă  prostalău ?  глупандер  tăpălagă (mn. tăpălăź) [akc. tăpălagă] (i. s.) — glupander, budaletina ◊ tăpălagă ĭe uom tare prost șî narod — tepelaga je jako prost čovek i budala [Pad.]  [Vidi]

5414  tărturuaĭka  tartorița  ђаволица  tărturuaĭka (mn. tărturuaĭśe) [akc. tărturuaĭka] (i. ž.) — (demon.) đavolica ◊ tărturuaĭka ĭe parĭakĭa lu tartur, amînduoĭ fak drăkoviń în tuaće fĭelurĭ — đavolica je partnerka đavolova, oboje prave đavolije svake vrste ♦ sin. drakuaĭkăup. tartur [Por.] ∞ drak  [Vidi]

3340  tătămare  tatamare ?  ујак  tătămare [akc. tătămare] (i. m.) — ujak, ali onaj koji je stariji sestrin brat ◊ tătămare sa zîče la unkĭ, frate lu muma kare e măĭ mare de kît ĭa — tatamare se kaže ujaku, majčinom bratu koji je stari od nje [Tim.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6342  tîlvă  tâlv  главица  t<uu>lvă (mn. t<uu>lvĭ) (i. ž.) — (geogr.) glavica, loptasto uzvišenje na vrhu brda, čuka; tilva [Por.] ∎ g<u>au>ta nu ĭe sat m<u>uu>nțăsk să n<u>au>ĭbă kîć-o t<uu>lvă — gotovo da ne postoji planinsko selo a da nema po neku tilvu ◊ (ver.) nu ĭe t<uu>lvă să nu sa krĭ<u>au>dă kă pi ĭa źu<u>au>kă ḑ<uu>ńiļi — nema glavice brda da se ne veruje da na njoj igraju vile [Por.]  [Vidi]

6236  tîmîńa  tămâia  кадити  tîmîń<u>au>uo tam<uu>ń, ĭel tam<uu>ńe) (gl. p. ref.) — (rel.) kaditi ◊ sa tamîńe tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadi se sve što je vezano za mrtve ◊ la pomană sa tamîńe înapuoĭ: đi la đirĭapta la stînga, sî sa-nuarkă ăĭ muorț đi pi lumĭa-ĭa — na daći se kadi unazad: s desna ulevo, da se pokonici vrate sa onog sveta ◊ la prazńik sa tamîńe înainće: đi la stînga la đirĭapta, si đa tuot viu înainće — na slavi kadi se unapred: s leva na desno, da sve živo krene u napredak ♦ var. tîmîĭa [Por.] ∞ tamîńe  [Vidi]

590  tîmplă  tâmplă  слепоочница  tîmplă (mn. tîmpļe) [akc. tîmplă] (i. ž.) — slepoočnica, područje glave iznad obraza, između oka i uha ◊ tîmplă ĭe mîĭ muaļe uos la kap — slepoočnica je najmekša kost na glavi ◊ kînd ći duarĭe kapu, frĭakă tîmpļiļi ku bauță đin apă — kad te boli glava, masiraj slepoočnice belucima iz vode [Crn.] ♦ var. uokĭol mourt — (dosl.) mrtvo oko (Rudna Glava) [Por.] ♦ var. uokĭu al uorb —   (dosl.) slepo oko (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

5038  tîngui  tângui  туговати  tînguiuo tînguĭesk, ĭel tînguĭașće) [akc. tîngui] (gl.) — (zast.) tugovati, jadikovati, patiti ◊ kopilu tare grĭeu tînguĭe dupa mumî-sa muartă: nu plînźe, nu sa vaĭtă, numa suspină adînk, ka kînd iĭ sa rupe ińima — dete jako teško pati za svojom mrtvom majkom: ne plače, ne jadikuje, samo uzdiše duboko, kao da mu se srce kida [Por.]  [Vidi]

5039  tînguĭală  tânguială  туговање  tînguĭală (mn. tînguĭaļe) [akc. tînguĭală] (i. ž.) — (zast.) tugovanje, jadikovanje ◊ tînguĭală grĭa ĭe kînd îț muare parinćiļi, da șî măĭ grĭa, să nu đa dumńeḑîu, kînd îț muare kopiluteško je tugovanje kad ti umre roditelj, ali je još teže, da ne da bog, kad ti umre dete [Por.] ∞ tîngui  [Vidi]

1783  tînžală  tânjală  потегљица  tînžală (mn. tînžîaļe) [akc. tînžală] (i. ž.) — potegljica,up>1)up> samostalna drvena ruda za vuču ◊ tînžală ĭe un fĭeļ đi proțap ku kare sa traźe la plug, sa trag tutuśiļi or sa trag duauă parĭake đi viće, kînd sa traźe vrun tovar grĭeupotegljica je posebna vrsta rude kojom se vuče plug, prevlače trupci ili se povezuju dve zaprege kada se vuče neki težak teretup. proțap, ru, źug [Por.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1784  tînžî  tânji  венути  tînžîuo tînžîăsk, ĭel tînžîașće) [akc. tînžî] (gl.) — venuti, gubiti svežinu, slabiti; usahnuti ◊ puot să tînžîaskă verđețurļi șî žuaviń-ļi, đi uamiń n-am auḑît sî sa ḑîkă — mogu da venu biljke i životinje, za ljude nisam čuo da se kaže ◊ tînžîăsk fluoriļi ńiudaće — vene cveće nezaliveno ◊ tînžîașće vaka kînd ĭe bolnauă șî nu manînkă, kînd slabĭașće — vene i krava kada je bolesna i ne jede, kad slabi ◊ puot ș-aĭ ćińirĭ sî tînžîaskă, kînd iĭ pisaḑă au vro dragustă grĭa — mogu i mladi da venu, kada ih mori neka teška ljubav [Por.]   [Vidi]

2692  tîrban  târban  желудац  tîrban (mn. tîrbań) [akc. tîrban] (i. m.) — (anat.) želudac ◊ ĭ-a krĭeskut burta ka la vakă, kî-ĭ s-a larźit tîrbanu, saraku, n-are marźină la mînkare — naras’o mu je stomak k’o u krave, jer mu se proširio želudac, siroma, nema meru u jelu ♦ sin. burtanup. rînḑă [Por.]  [Vidi]

4484  tîrkoļi  tîrcoli  кружити  tîrkoļiuo tîrkoļesk, ĭel tîrkoļașće) [akc. tîrkui] (gl.) — kružiti, vrzmati se ◊ kîńi parke a priśeput śuava, numa tîrkoļesk uoiļi, înkuaś, înkolo — psi kao da su nešto predosetili, samo kruže oko ovaca, tamo, ovamo [Por.] ∞ tîrkuol   [Vidi]

4483  tîrkuol  târcol  кружење  tîrkuol (mn. tîrkuaļe) [akc. tîrkuol] (i. s.) — kruženje, kružno kretanje oko nečega; ukrug ◊ kînd s-a-ntuors đi la munće, a dat tîrkuol pi lînga pĭeșćira ku ursu, ș-ažuns tumu sara-n sat — kad se vratio sa planine, udario je okolo pećine s medvedom, i stigao u selo tek uveče ♦ sin. okuol [Por.]  [Vidi]

5090  tîrlă  târlă  трло  tîrlă (mn. tîrļе) [akc. tîrlă] (i. ž.) — trlo, staja ◊ tîrla ĭe gard la baśiĭe în kare sa pazăsk uoĭļi — trlo je ograda na bačiji u kojoj se čuvaju ovce ♦ sin. toprak, obuor, strungă [Por.]   [Vidi]

3406  tîrnă  târnă  трмка  tîrnă (mn. tîrńe) [akc. tîrnă] — 1. (zast.) trmka, košnica za pčele ◊ tîrnă bătrîńaskă đi albiń ku vîru askuțît, împļećită đi nuĭaļe șî ļipită ku morśilă — starinska trmka za pčele šiljatog vrha, ispletena od pruća i oblepljena blatomup. stup, kuoșńiță 2. korpa pletara ◊ tîrnă ĭe vas împļećit đi nuĭaļe đi salkă, ku fund tare șă gura largă, đ-adunat la bukaće đi pi kîmp — korpa pletara je sud ispleten od vrbovog pruća, sa jakim dnom i širokim otvorom, za sakupljanje poljskih plodova ◊ tîrnă đe kuļes — korpa za berbu ◊ tîrnă đi dus pi mînă — ručna korpa ♦ sin. kutariță [Por.] ∞ stup  [Vidi]

5816  tîrpiĭa  târpie  несит  tîrpiĭa (mn. tîrpiĭe) [akc. tîrpiĭa] (i. ž.) — (med.) nesit, prežderavanje ◊ tîrpiĭa ĭe buălă kînd uomu manînkă una-ntruuna, da ńiśkînd nu sa satură — trpija je bolest kad čovek neprestano jede, a nikad se ne zasiti [Por.]  [Vidi]

3377  tîrsaĭkă  târsoacă  вијук  tîrsaĭkă (mn. tîrsăĭś) [akc. tîrsaĭkă] (i. ž.) — (bot.) vijuk, ovčji vijuk (Festuca ovina) ◊ tîrsaĭkă ĭe ĭarbă kare dă măĭ mult pi kîrșuaće, șă pi supt ļamńe pin padure rară — vijuk je trava koja najviše raste po kamenjaru, i u šumama sa retkim drvećem ◊ tîrsaĭka nu kućaḑă să paskă uoiļi mulgatuare pănă nu fată, kă sa starpĭaḑă — vijuk ne smeju da pasu muzlice do jagnjenja, jer ostaju jalove ♦ sin. paĭuș [Por.]  [Vidi]

6192  tîrsî  târsî  трсити  tîrsîup>1up> (ĭuo tîrsăsk, ĭel tîrsașće) [akc. tîrsî] (gl. p.) — trsiti, krčiti ◊ sa ḑîśe kă uomu tîrsașće kînd ku tîrnakuopu kurîță padurĭa đi ļamńe, să fakă luok đi arat, or ļivađe đi paskut vićiļi — kaže se da čovek trsi kad trnokopom čisti šumu od drveća, da napravi njivu za oranje, ili livadu za napasanje stoke [Por.]  [Vidi]

6193  tîrsî  târsî  прашити  tîrsîup>2up> (ĭuo tîrsăsk, ĭel tîrsașće) [akc. tîrsî] (gl. p.) — (o kukuruzu) prašiti ◊ kukuruu sa tîrsașće pănă ĭe mik: ku sapa sa kurîță pomîntu întra rîndurĭ đi ĭarbă, să nu-l îńașe duukukuruz se praši dok je mali: motikom se čisti zemljište između redova od trave, da ga ne udavi korovunđe kukuruu a fuost sîmanat la luok putrîvit, s-a tîrsît ku raļiță — gde je kukuruz bi posejan u ravnici, prašenje se obavljalo ralicom ♦ v. raļiță [Por.] ∞ tîrsî  [Vidi]

6194  tîrsîtură  târsitură  крчевина  tîrsîtu (mn. tîrsîtu) [akc. tîrsîtură] (i. ž.) — krčevina ◊ tîrsîtură ĭe luok kurațat đi padure, profakut în luok đi arat, or în ļivađe đi kosît — krčevina je mesto očišćeno od drveća, i petvoreno u oranicu ili livadu [Por.] ∞ tîrsî  [Vidi]

3330  tîrș  târș  прут  tîrș (mn. tîrșî) [akc. tîrș] (i. m.) — (bot.) 1. prut, grana, suvarak, šiba ◊ baba s-a dus în duos să aduńe tîrș uskaț, să aĭbă ĭarna đi ațîțîĭat fuokubaba je otišla u šumu da skuplja suvarke, da ima zimi za potpalu ◊ pi nuoĭ daskulu ń-a batut ku tîrșu, kînd ń-a skapat vro vuorbă rumîńaskă în taĭnă — nas je učitelj udarao prutom, kad bi nam se omakla neka vlaška reč u govoru ◊ fînkă pi śuoś luoku ku ļivĭeḑ a fuost kostîșat, aĭ batrîń a fakut porkuońi pi tîrș, șî ĭ-a tras ku mîńiļi pănă la klańe — pošto je teren sa livadama bio na padini, stari su stogove postavljali na granje, i prevlačili ih rukama do plasta ◊ gard đi tîrș — živica, ograda od šiblja 2. pritka ◊ bît adîns taĭat în duos đi pasuĭ în građină, sa kĭamă tîrș — prut posebno isečen u šumi za pasulj u gradini, zove se pritka [Por.]   [Vidi]

5771  tîvaļală  tăvăleală  ваљање  tîvaļală (mn. tîvaļelu) [akc. tîvaļală] (i. ž.) — valjanje, tumbanje ◊ ĭ-a prins barbatu în mižluoku tîvaļeļi pin pat — uhvatio ih je muž usred valjanja po krevetu [Por.] ∞ tîvaļi  [Vidi]

226  tîvaļiș  tăvaliș ?  вучни трап  tîvaļișup>2up> (mn. tîvaļișă) [akc. tîvaļiș] (i. m.) — vučni trap ◊ ku tîvaļișu sa trag tutuśi aĭ lunź đin padure — sa vučnim trapom izvlače se dugački trupci iz šume [Por.] ∞ tîvaļi   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5664  tokmĭală  tocmeală  ценкање  tokmĭală (mn. tokmĭaļe) [akc. tokmĭală] (i. ž.) — (o trgovini) cenkanje, pogađanje oko cene ◊ tokmĭală ĭe kînd sa mînă vinḑatuorĭu ku ńegustuorĭu pi aĭa kîț bań kată unu, da kîț dă alalt — cenkanje je kad se teraju prodavac i nakupac oko toga koliko para traži jedan, a koliko daje drugi ◊ kînd tokmĭala sa gaćașće bun, tokmitori bĭeu aldamaș — kad se cenkanje završi uspešno, cenkatori ispijaju arvaluk [Por.] ∞ tokmi  [Vidi]

5547  tolśerĭ  tolcer  левак  tolśerĭ (mn.) [akc. tolśerĭ] (i. m.) — levak ◊ tolśerĭu ĭe fakut ka klopîtu, larg la gură, da đi žuos are cauă îngustă kare sa bagă-n vas — levak je napravljen kao zvono, širok na gornjem kraju, a na donjem ima usku cev koja se nabija u sud ◊ ku tolśerĭ sa tośașće bĭeutura đin vas în vas ku gîtu îngust — levkom se pretače tečnost iz suda u sud sa uskim grlom ♦ sin. pîlńiĭe, finkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. turćel (Brodica) [Rom.] ♦ dij. sin. storśaļ (Vuković) [Bran.]  [Vidi]

3958  tontalău  tontălâu  будалетина  tontalău (tontalăuă) (mn. tontalăĭ, tontalăĭe) [akc. tontalău] (prid.) — (augm.) budaletina, gluperda ◊ nuĭe prostavĭelă kum să fiĭe, numa un tontalău întrĭeg — nije prostak ko što biva, nego jedna celcata budaletina ♦ var. tontaļiaće [Por.] ∞ tuont  [Vidi]

5852  topi  topi  топити  topiuo topĭesk, ĭel topĭașće) [akc. topi] (gl. p. ref.) — 1. (o metalu) topiti ◊ kînd vrĭeĭ să topĭeșć vrun fĭer, trăbe tare să-l îngalḑășć la fuok — kad hoćeš da istopiš neki metal, treba jako da ga zagreješ na vatri ◊ śara sa topĭașće ļesńe, numa la viđarĭe đi lumanarĭe — vosak se lako topi, samo na plamenu sveće 2. (fig.) topiti se od osećanja ◊ sa topĭașće đi milă kînd sa uĭtă fata la ĭel — topi se od miline kad ga pogleda devojka [Por.]  [Vidi]

3112  topilă  topilă  топило  topilă (mn. topiļe) [akc. topilă] (i. ž.) — topilo ◊ topilă ĭe luok la rîu, la ogaș unđe s-a topit kîńipa — topilo je mesto na reci ili potoku gde se potapala konoplja [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

5853  topit  topit  топљење  topit (mn. topitu) [akc. topit] (i. s.) — topljenje ◊ kînd va fi vrĭamĭa đi topit zapada, trăbe lumĭa sî sa pazaskă đi pouađe — kad bude vreme topljenja snega, ljudi treba da se čuvaju poplava ◊ nu s-a topit bun, trăbe măĭ un topit pă să sa ḑîkă kî ĭe topit kum trăbe — nije se dobro istopio, treba još jedno topljenje pa da se kaže da je istopljen kako valja [Por.] ∞ topi  [Vidi]

3083  toporaș  topraș  дрвосеча  toporaș (mn. toporaș) [akc. toporaș] (i. m.) — (zast.) drvoseča ◊ toporaș ĭe uom kare a lukrat ku toporu, ku sakurĭa — toporaš je čovek koji je radio sa sekirčetom, sa sekirom ◊ s-a pĭerdut vuorba đin taĭnă, a ramas numa pin đeskînćiśe, șî aĭa rar — reč se izgubila iz govora, ostala je jedino u bajalicama, i to retko [Por.] ∞ topuor  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5241  toprak  toprac ?  станиште ?  toprak (mn. topraśe) [akc. toprak] (i. s.) — (izob.) stanište ◊ toprak kuprinđe luoku șă konaśiļi unđe sa verĭaḑă ku vićiļi — toprak obuhvata mesto i objekte gde se letuje sa stokom [GPek] ◊ toprak ĭe kasa în kare traĭeșć — toprak je kuća u kojoj živiš (Tanda) ♦ sin. konak [Por.]  [Vidi]

3082  topuor  topor  секирче  topuor (mn. topuară) [akc. topuor] (i. s.) — (tehn.) sekirče ◊ topuoru ĭe sakurĭe mikă șî ușuară, đi taĭat ku o mînă — topor je sekirče malo i lagano, za sečenje jednom rukom ◊ ku topuoru măĭ mult aĭ nuoștri a dîrîmat la frunḑă đi viće — sekirčetom su naši najviše kresali lisnik za stoku ◊ n-a fuost pîkurarĭ fara topuor — nije bilo pastira bez sekirčeta [Por.] ∞ sakurĭe  [Vidi]

5134  torofļoanță  torofelac  дроњак  torofļoanță (mn. torofļoanță) [akc. torofļoanță] (i. ž.) — dronjak ◊ tuot rupt, sa trag dupa ĭel numa ńișći torofļoanță — sav je odrpan, vuku se za njim samo neki dronjci ◊ kînd sa đirĭaźe ļegumĭa șî sa tuarnă uou batut în ḑamă fĭartă, uou sa prîvarĭașće șî ḑama sa umpļe đi torofļoanță — kad se začinjava jelo i umućeno jaje sipa u vrelu čorbu, jaje se zapari i čorba se napuni sa dronjcima ♦ sin. trĭanță [Por.]  [Vidi]

6169  torśa  toarce  прести  torśauo tuork, ĭel tuarśe) [akc. tuorśa](gl. p.) — presti, upredati ◊ muĭeriļi đemult a tuors ḑîa-nuapća, a mĭers tuot ku furka dupa brîužene su nekad presle dan i nić, išle su stalno sa preslicom za pojasom [Por.]   [Vidi]

5734  tośi  toci  точити  tośiuo tośesk, ĭel tośiașće) [akc. tośi] (gl. p. ref.) — točiti 1. oštriti ◊ tośașće sakurĭa la tośilă — oštri sekiru na tocilu 2. poteći, šiknuti ◊ l-a tośit sînźiļi pi nas đin zăpușală — potekla mu je krv na noz zbog vrućine 3. točiti, natočiti ◊ s-a dus đimult în podrum să tośaskă vin đin butuoń, șî nuĭe înga să vină — otišao je davno u podrum da natoči vino iz bureta, i još ga nema [Por.]   [Vidi]

3547  tot  tot  све  totup>1up> (pril.) — I. sve 1. za vreme: stalno, neprestano ◊ đi vrĭamĭa đi rat nu s-a dus ńiś unđe, a fuost tot în sat — za vreme rata nije otišao nikuda, bio je sve u selu 2. za način a. ispred brojeva, pokazuje ponavljanje stalnog brojnog odnosaușa strîmtă, da iĭ sa-mping tot duoĭ ku duoĭ — prolaz uzan, a oni se guraju sve dva po dva b. za isticanje istovetnosti ◊ a lor țîkă tot ńișći oțomań đi kînd lumĭa țîńe minće — njihov rod sve sami lopovi od kad svet pamti c. za isticanje brojnosti ◊ śe tot nu la fi întrabat, ama ĭel taśe, kă frika ĭ-a luvat ļimba — šta ga sve nisu pitali, ali on ćuti, jer mu je strah oduzeo jezik 3. za pojačavanje stupnja poređenja ◊ iĭ tuarnă apa să stîngă, da fuoku arđe tot măĭ tare șî măĭ tare, pănă nu do arsă koļiba đi tot — oni sipaju vodu da ugase, ali vatra gori sve jače i jače, dok koliba nije izgorela sasvim 4. uz neke glagole (misliti, govoriti), za dopuštanje mogućnosti kojoj se u sumnji daje prednostuńi s-a dus la stînga, da alalț tot ginđesk k-a fi fuost măĭ bun sa fi pļekat la đirĭapta — jedni su otišli na levo, a drugi sve misle da je bolje bilo da su pošli na desno 5. za isticanje prostornosti ◊ đ-aiśa pî pănă unđe vĭeḑ ku uoki, tot anuastră moșîĭe a fuost — odavde, pa sve dokle vidiš očima, sve je naše imanje bilo II. (u izr.) 1. svega, sasvim, potpuno, skroz ◊ kînd s-aduna tri, ku șapće șî ku ḑîaśe, ku tot ĭe doaḑăś — kad se sabere tri, sa sedam i deset, svega je dvadeset ◊ a veńit apa ku tot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda potpuno, i odnela im kuće ◊ la batut fara milă, șî l-a frînt đi tot — tukao ga je bez milosti, i skroz ga je polomio ◊ muĭarĭa a trekut pista tot, șî sa-ntuors la kasă — žena je prešla preko svega, i vratila se kući 2. svako ◊ tot nat vĭađe kă nuĭe bun — svako vidi da to nije dobro ♦ var. tuot [Por.]  [Vidi]

3548  tot  tot  сваки  totup>2up> (toată) (mn. toț, toaće) (zam.) — svaki ◊ tot uomu, șî toată muĭarĭa sînt tot una în fața ļeźi — svaki čovek i svaka žean jednaki su pred licem zakona ◊ toț kopiĭi șî tuaće fĭaćiļi trăbe sî gaćaskă șkuala — svi dečaci i sve devojčice treba da završe školu ◊ (u izr.) svako ◊ tot nat ku nakazu luĭ — svako sa svojom mukom ◊ fi bun ku tot nat — budi dobar sa svakim ◊ nu trăbe să fugă đi tot nat — ne treba da beži od svakoga [Por.]  [Vidi]

5401  totđeuna  totdeauna  увек  totđeuna [akc. totđeuna] (pril.) — (ret.) uvek, u svako doba ◊ ĭ-a kriśit kă puaće să vină lă ĭel în totđeuna — poručio je da može doći kod njega u svako doba ♦ var. tođeuna, întođeuna [Por.] ∞ tuot  [Vidi]

4073  totîrlat  rotund  округао  totîrlat (totîrlată) (mn. totîrlaț, totîrlaće) [akc. totîrlat] (prid.) — (geom.) okrugao ◊ totîrlă ĭe totîrlată — krug je okrugao ◊ s-a dus la rîu sî kaće ļaspiđe totîrlată đi pĭatră s-o pună pi varḑă-n kadă — otišao je na reku da traži okruglu kamenu ploču da je stavi na kupus u kaci [Por.] ∞ totîrlă  [Vidi]

4072  totîrlă  totârlă  круг  totîrlă (mn. totîrļe) [akc. totîrlă] (i. ž.) — 1. (geom.) krug ◊ șađe la umbră lînga rîu, șă skrižăĭe la totîrļe pin pĭesîk — sedi u hladu pored reke, i šara krugove u pesku 2. (tehn.) točak; obruč ◊ ĭ-a fakut la kopil totîrlă đi fĭer, să sa žuaśe ku ĭel pin pîrvaļiĭe — napravio je detetu gvozdeni obruč, da se igra njime po dvorištu ♦ (demin.) totîrluță, totîrļiśe ♦ sin. śerk, ruată [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4074  totîrļiuluĭ  rotund  кружно  totîrļiuluĭ [akc. totîrļiuluĭ] (pril.) — (o kretanju) kružno, obrćući se ◊ s-a frînt uosiĭa la vîru pođińi, șî ruata a mĭers totîrļiuluĭ pănă-n borugă — polomila se osovina na vrhu padine, i točak je išao obrćući se sve do potoka ♦ skr. totîrļiu [Por.] ∞ totîrlă  [Vidi]

3549  totodată  totodată  истовремено  totodată [akc. totodată] (pril.) — istovremeno, odjednom ◊ a pļekat totodată đi la kasă, pĭeurmă unu a tîbarît, șî s-a-ntuors înapuoĭ — pošli su istovremeno od kuće, posle se jedan umorio, i vratio nazad ♦ var. totđodată [Por.] ∞ tuot  [Vidi]

2127  tragulă  trăgulă  натега  tragu (mn. traguļe) [akc. tragulă] (i. ž.) — (bot.) natega, tikva za izvlačenje tečnosti iz bureta (Lagenaria vulgaris); nategača ◊ tragulă ĭe o truakă lungă ku kap mare, ku kare sa skuaće bĭarĭa đin butuaĭe — natega je jedna dugačka tikva sa velikom glavom, kojom se istače piće iz buradiup. truakă, truok [Crn.] ♦ up. tragaś [Por.]  [Vidi]

2534  trai  trăi  живети  traiuo traĭesk, ĭel traĭașće) [akc. trai] (gl. p. ref.) — 1. živeti, biti živ ◊ nu sa șćiĭe kît v-om măĭ trai — ne zna se koliko ćemo još živeti ◊ ĭa fuost șă luĭ drag đi traĭ, ama s-a bulnavit șă n-a trait mult — voleo je i on život, ali se razboleo i nije živeo dugo 2. biti u pritaljeskoj ili ljubavnoj vezi ◊ s-a luvat ku muĭari-sa, ș-a trait vro triĭ ań pitulaț, pănă nu ĭ-a prins la gramadă — spanđao se sa njegovom ženom, i bili su tajno u vezi jedno tri godine, dok ih nisu uhvatili na gomili 3. naseliti se negde, boraviti ◊ śinsprîaśe ań a trait în sat, da pĭe urmă pănă la muarće a trait la munće, ku vićiļi — petnaest godina živeo je u selu, a posle je sve do smrti živeo na planini, sa stokom [Por.]  [Vidi]

2535  Trailă  Trailă  Траило  Trailă (mn. Traiļ) [akc. Trailă] (i. m.) — (antr.) Trailo, vlaško l.i. veoma rasprostranjeno u XIX veku ◊ kînd nu s-a țînut kopiĭ, kînd a murit đi buaļe, ļ-a dat nume Trailă, s-ă traĭaskă — kada deca nisu preživljavla, kada su umirala od bolesti, davana su im imena Trailo, da traju [Por.] ∞ trai  [Vidi]

2533  traĭ  trai  живот  traĭ (mn. traĭu) [akc. traĭ] (i. m.) — život, trajanjeun traĭ avĭem, trăbe să-l pastrăm — jedan život imamo, treba da ga čuvamo [Por.] ∞ trai  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1554  traĭan  troian  траг  traĭan (mn. traĭań) [akc. traĭan] (i. m.) — trag ◊ traĭanu ĭe urma kare ramîńe dupa śeva śe trĭaśe pin fîn ńikosît, or pin grîutrajan je trag koji ostaje iza nečega što prođe kroz nekošenu travu, ili žito ◊ traĭan ĭe urma dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — trajan je trag u mekoj zemlji iza kolskih točkova ♦ sin. povu (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. troĭan (Osnić) [Crn.] ◊ în Porĭeśa asta vuorbă nuĭe kunoskută; aiśa urma pin fîn or pin grîu sa kĭamă povuoĭ — u Poreču ova reč nije poznata; ovde se trag u travi ili žitu zove povoj (Rudna Glava, Tanda) [Por.]  [Vidi]

3071  tramă  stramă  дроњчић  tramă (mn. trame) [akc. tramă] (i. ž.) — dronjčić, komadić konca ili tkanine ◊ tramă ĭe un krîmput đi ață, or o ruptură đin vro țuală batrînă — trama je komadić konca, ili dronjak sa neke stare odeće ♦ sin. urĭazńik [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3142  trasńi  trăsni  згромити  trasńiuo trasńesk, ĭel trasńașće) [akc. trasńi] (gl. p.) — zgromiti, udariti gromom ◊ kînd sfulđiră, vrunđeva trasńiașće — kad seva, negde udara grom ◊ măĭ đes trasńiașće în ļemn mare, kare ĭe sîngur în kîmp — grom najčešće udara u visoko drvo koje je usamljeno u poljuup. trosńiup. sfulđira [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3144  trasńit  trăsnit  згромљен  trasńit (trasńită) (mn. trasńiț, trasńiće) [akc. trasńit] (prid.) — (med.) zgromljen, udaren gromom ◊ a fuźit frikoșat đi duraĭală supt vrun ļemn, ș-akolo la gasît trasńit, muort — pobegao je uplašen od grmljavine pod neko drvo, i tamo ga našli zgromljenog, mrtvog ◊ a mĭers pin pluaĭe baĭatu ku fata đi dupa kap șî ĭa trasńit: fata a kaḑut trasńită șî ĭ-a ĭeșît sufļitu, da luĭ n-a fuost ńimika — išli momak i devojka po kiši zagrljeni i udario ih grom: devojka je pala zgromljena i izdahnula, a njemu nije bilo ništa [Por.] ∞ trasńi  [Vidi]

3227  trastă  traistă  торба  trastă (mn. trășć) [akc. trastă] (i. ž.) — 1. torba ◊ trastă țasută — tkana torba ◊ trastă ku obrăń — torba za uprtačima ◊ trastă guală — prazna torba ◊ trastă pļină — puna torba ◊ kînd sa dus la muară ku trasta pļină đi grîu, a kusuto la gură sî nu sa vĭarsă — kad se išlo u vodenicu sa torbom punom žita, opšivao joj se otvor da se ne prospe 2. (za odeću) kad je neki haljekat loše krojen, ili je prevelik ◊ kimĭașa ĭe prĭa mare, stă trastă pi kopil — košulja je prevelika, visi kao torba na detetu ♦ (demin.) trastuță ♦ (augm.) trastu [Por.] ♦ dij. var. traĭstă (Majdanpek) [Buf.] ♦ up. tagîrță [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3878  trăbui  trebuie  требати  trăbuiuo trĭabe, ĭel trĭabe) [akc. trăbui] (gl.) — trebati ◊ n-ar trăbui așa să lukre — ne bi trebalo tako da radi ◊ are sînataće, nu-ĭ trĭabe alta ńimika — ima zdravlje, ne treba mi drugo ništa ◊ nu ĭ-a trăbuit aĭa — nije mu to trebalo ◊ n-are bań đ-ažuns, o sî-ĭ măĭ trăbuĭe șîmăĭ — nema dovoljno para, trebaće mu još ♦ var. trebuĭaup. trĭabă [Por.]  [Vidi]

5848  trăĭera  treiera  вршити  trăĭerauo trăĭer, ĭel trăĭeră) [akc. trăĭera](gl. p.) — 1. (o žitu) vršiti ◊ grîu đimult s-a trăĭerat ku kalu, pănă n-a ĭeșît mașîń đi trîĭerat — žito se dugo vršilo konjima, dok se nisu pojavile vršalice 2. (o kretanju) trčkarati okolo, ići u krug ◊ baĭatu đi kînd trăiră pi lînga koļiba fĭeći, ama iĭ nu-ĭ dă-n gînd să ĭasă la-ntîńală ku ĭel — momak otkad trčkara oko devojčine kolibe, ali njoj ne pada na pamet da izađe na sastanak s njim ♦ var. trîĭera [Por.]   [Vidi]

5849  trăĭerat  treierat  вршидба  trăĭerat (mn. trăĭeratu) [akc. trăĭerat](gl. p.) — 1. (o žitu) vršidba ◊ numa pin povĭeșć alu aĭ batrîń sa șćiĭe kă đimult trăĭeratu a fuost ku kalu la are — samo se kroz prile starih zna da je nekada vršidba bila sa konjem na guvnu 2. (o kretanju) vršljanje, trčkaranje u krug ◊ kînd pi vrunu n-o-l țîńe luoku, numa mĭarźe rotokol înkolo-nkoluo, sa ḑîśe kă „trăiră”, ka aĭ batrîń kare a mĭers pi lînga are kare a fuost totîrlată — kad nekog ne drži mesto, nego trčkara u krugu okolo, kaže se da „vršlja”, kao stari koji su išli oko gumna koje je bilo okruglo ♦ var. trîĭerat [Por.] ∞ trăĭera  [Vidi]

3143  trăsńit  trăsnet  гром  trăsńit (mn. trăsńiće) [akc. trăsńit] (i. s.) — grom ◊ kînd sfulđiră, durîĭe șî pluaĭe, ńiśkînd uomu să nu sa pituļe supt ļemn sînguraćik în kîmp, kî ĭel măĭ tare traźe trîasńitukad seva, grmi i pada kiša, čovek nikad da se ne sklanja pod usamljeno drvo u polju, jer ono najjače vuče grom ♦ var. trîăsńit [Por.] ∞ trasńi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3146  trăsńituorĭ  trăsnitor  громовник  trăsńituorĭ (mn. trăsńituorĭi [akc. trăsńituorĭ] (i. m.) — (zast.) (mit.) gromovnik ◊ trăsńituorĭ ĭe svići Iļiĭa, kă ĭel, śikă, lukră ku trăsńitu: rînduĭe unđe sî trasńaskă șî pi kare — gromovnik je sveti Ilija, jer on, vele, upravlja gromom: određuje gde će da zagrrmi i koga će grom da udari [Por.] ∞ trasńi  [Vidi]

3145  trăsńitură  trăsnitură  грмљавина  trăsńitu (mn. trăsńitu) [akc. trăsńitură] (i. ž.) — grmljavina ◊ măĭ marĭ trăsńiturĭ sînt pi lînga Svići Iļiĭa, kă ĭel lukră ku trăsńićiļi — najveće grmljavine su oko Svetog Ilije, jer on upravlja gromovima ♦ var. trasńală [Por.] ∞ trasńi   [Vidi]

4920  treśa  trece  пролазити  treśauo trĭek, ĭel trĭaśe) [akc. trĭeśa] (gl. p. ref.) — prolaziti ◊ a fuźit în duos, k-a vaḑut ńiskaĭ lumĭe ńikunoskută kum trĭaśe pi lînga koļibă — pobegao je u šumu, jer je video neke nepoznate ljude kako prolaze pored kuće ◊ traĭu uomuluĭ prĭaĭut trĭaśe — čovekov život prebrzo prolazi ◊ trĭekînd pin apă adînkă, s-a udat đi tuot — prolazeći kroz duboku vodu, potpuno se ukvasio ♦ var. treśare [Por.]  [Vidi]

2562  triḑăśiļa  treizecilea  тридесети  triḑăśiļa [akc. triḑăśiļa] (br.) — trideseti ◊ ku a triḑăśiļa ḑî sa înkĭaĭe ńișći luń pi an — sa tridesetim danom pune se neki meseci u godini [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

2539  triĭ  trei  три  triĭ (br.) — triunu, duoĭ, triĭ — jedan, dva, tri ◊ triĭ uorĭ — tri puta ◊ triĭ pîărț — tri strane ◊ faku ku mîna đi duauă-triĭ uorĭ — mahnuo je rukom dva-tri puta [Por.]  [Vidi]

2559  triĭļa  treilea  трећи  triĭļa [akc. triĭļa] (br.) — treći ◊ đ-a triĭļa uorĭ śarkă sî sa însuare — po treći put pokušava da se oženi ◊ n-a putut mult să țînă la lukro-l nou, a dat fuga a triĭļa ḑî — nije mogao dugo da izdrži na novom poslu, pobegao je treći dan [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

2560  triĭme  treime  трећина  triĭme [akc. triĭme] (br.) — (ret.) trećina, treći deo nečega ◊ a tunat apukatu în kopiĭi aĭ miś, đin tuoț șkolari la șkuală a veńit numa o triĭme — zahvatio grip malu decu, od svih učenika jedva je u školu došla jedna trećina ♦ var. trime [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

2563  triĭsuće  trei sute  триста  triĭsuće [akc. triĭsuće] (br.) — trista, tri stotine ◊ triĭ suće đi ań fak triĭ vakurĭ — trista godina čine tri veka ◊ triĭ suće đi bîănś a fuost în vrĭamĭa-ĭa bań mulț — trista dinara je u ono vreme bio veliki novac [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

2537  Trikă  Trică  Трике  Trikă [akc. Trikă] (i. m.) — (antr.) (hip.) Trike, vlaški hipokoristik, izveden od l.i. Dumitru ◊ Trikă ĭe poļikra đin poļikră: pi kopil ăl boćaḑă Dumitru, pă-ĭ ḑîk pănă ĭe mik Dumitrikă, da măĭ amînat, prĭaćińi ăl proboćaḑă ăn Trikă — Trike je nadimak od nadimka: dete krste Dimitrije, pa ga onda dok je mali zovu Dimitrike, a kasnije, prijatelji ga prekrste u Triku ◊ dakă Trikă are fiśuor, lor ļi sa ḑîśe „alu Trikă”, la urmă lumĭa sa-nvață ku iĭ ka ku Trikuońi — ako Trike ima decu, oni se zovu Trikovi, na kraju ljudi naviknu na njih kao na TrikićeTrikońi sa pun la karće pi sîrbĭașće ka Trikići — Trikovi se upisuju u srpske knjige kao TrikićiTrikă < Dumitrikă < Dumitru [Por.] ∞ Dumitru  [Vidi]

2146  trikeļiś  sărăcica  котрљан  trikeļiś (mn. trikeļiś) [akc. trikeļiś] (i. m.) — kotrljan (Eryngium campestre) ◊ trikeļiśu ĭe un fĭeļ đi skaĭaće, krĭașće pin ļivĭeḑ, șî dakă kuprinđe ļivađa, fînu nu puaće să sa kosîaskă đi ĭel, șă đin ļivađa-ĭa nuĭe ńiś o dobîndă — kotrljan je vrsta čkalja, raste po livadama, i ako osvoji livadu, seno ne može da se kosi, i od te livade nema nikakve vajde ♦ var. trîkeļiś, tîrkeļiśup. skaĭ, skaĭeće [Por.]   [Vidi]

2540  trisprîaśe  treisprezece  тринаест  trisprîaśe [akc. trisprîaśe] (br.) — trinaest ◊ doasprăśe șî unu sînt trisprîaśe — dvanaest i jedan jesu trinaest ◊ trisprîaśe uorĭ — trinaest puta ◊ trisprîaśe ḑîļe — trinaest dana ◊ trisprîaśe miĭ — trinaest hiljada [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

5617  trist  trist  тужан  trist (tristă) (mn. trișć, trișće) [akc. trist] (prid.) — tužan ◊ a lasato baĭatu, șî ĭa ku ḑîļiļi a fuost tristă — ostavio je momak, i ona je danima bila tužna ◊ veńiră doă muĭerĭ trișće, ku duoĭ kopiĭ trișć, sî sa vaĭće kî ļ-a perit uomudođoše dve tužne žene, sa dvoje tužne deca, da se žale da su im poginuli muževi ♦ var. întristat ♦ sin. magńit [Por.]  [Vidi]

5399  trîkńi  trâcni  тргнути се  trîkńiuo trîkńesk, ĭel trîkńașće) [akc. trîkńi](gl.) — trgnuti se ◊ đintr-odată trîkńi đi frikă lu kîńe, șî sa pusă pi fuga — najednom se trgnuo u strahu od psa, i počeo da beži [Por.]   [Vidi]

5396  trîmeća  trimete  слати  trîmećauo trîmĭet, ĭel trîmĭaće) [akc. trîmeća] (gl. p.) — slati, poslati ◊ a trîmĭes la kraļu rugamînt adîns să-l ĭarće đi rău śe l-a fakut, ama điźaba — poslao je kralju posebnu molbu da mu oproste zločin koji je učinio, ali uzalud ◊ ma ruog đi ćińe, nu-m trîmeća atîța bań, kă n-am śe sî fak ku iĭ — molim te, nemoj mi slati toliki novac, jer nemam šta da radim sa njima [Por.]  [Vidi]

5400  trîmisatură  trimisatură ?  напратница  trîmisatu (mn. trîmisatu) [akc. trîmisatură] (i. ž.) — (mag.) napratnica, čin ◊ mumî-sa a katat đi la vrăžîtuare să ļi fakă fîkaturĭ șî trîmisaturĭ, numa să-ĭ đispartă — majka je tražila od vračare da im napravi čini i napratnice, samo da ih razdvojiup. fîkatu, nîpraćitu [Por.] ∞ trîmeća  [Vidi]

5397  trîmĭes  trimes  послат  trîmĭesup>2up> (trîmĭasă) (mn. trîmĭeș, trîmĭasă) [akc. trîmĭes] (prid.) — poslat ◊ s-a kunoskut ku uom kare a fuost trîmĭes adîns să-l frîngă đi bataĭe — upoznao je čoveka koji je bio poslat s namerom da ga prebije ◊ porînka trîmĭasă đi la parinț, n-ažuns la ĭel — poruka poslata od roditelja, nije stigla do njega [Por.] ∞ trîmeća  [Vidi]

5398  trîmĭes  trimis  слање  trîmĭes (mn. trîmĭesu) [akc. trîmĭes] (i. s.) — slanje ◊ a veńit vrĭamĭa đi trîmĭes baĭețî-n armată — došlo je vreme za slanje momaka u vojsku [Por.] ∞ trîmeća  [Vidi]

4282  trînći  trânti  оборити  trînćiuo trînćesk, ĭel trînćașće) [akc. trînći] (gl. p. ref.) — oboriti, obarati ◊ kopiĭ s-anpins, ș-a trînćit muu đi pi skamn — deca su se gurala, i oborila starca sa tronošca ◊ tuota ḑîua iĭ duoĭ a trînćit la ļiamńe numa ku sakurĭa, fara firiz — ceo dan su njih dvojica obarali stabla samo sekirom, bez testere ◊ atîta đi tare ĭ-a dat un pumn, đi l-a trînćit đin piśuare — toliko ga je jako tresnuo pesnicom, da ga je oborio s nogu [Por.]   [Vidi]

3118  trîndafir  trandafir  ружа  trîndafir (mn. trîndafirĭ) [akc. trîndafir] (i. m.) — (bot.) ruža (Rosa) ◊ trîndafir ĭe fluare frumuasă, kare sa puńe în građină pi lînga kasă — ruža je lepo cveće koje se sadi u bašti oko kućeup. măśiĭaș, skubikur [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1793  trîpadat  trepădat  изакан  trîpadat (trîpadată) (mn. trîpadaț, trîpadaće) [akc. trîpadat] (prid.) — izakan, izmučen uzaludnim kretanjem ◊ sînt tuot frînt șî trîpadat đin atîća aļergaturĭ înkuaś-nkoluo — sav sam slomljen i izakan od toliko trčanja tamo-vamo [Por.] ∞ trîpada  [Vidi]

3875  trĭabă  treabă  посао  trĭabă (mn. trĭebu) [akc. trĭabă] (i. ž.) — 1. posao ◊ măĭ bun să n-aĭ ńiś o trĭabă ku așa uom — najbolje je da nemaš nikakva posla s takvim čovekom 2. valjanost, vrednost ◊ nuĭe ńiś đ-o trĭabă — ni za šta nije (ništa ne valja)uom đi trĭabă — valjan čovek; čovek od reči, čovek od poverenja 3. razlog; potreba ◊ (u izr.) ńiś k-o trĭabă — bez potrebe ◊ s-a dus fara ńiś k-o trĭabă — otišao je bez ikakvog razloga 4. (fig.) o ponašanju: dovesti nekoga u red ◊ l-a trĭekut pin palme, șî l-a dus la trĭabă — propustio ga je kroz šake, i doveo ga u red ♦ sin. lukruup. trăbuĭală [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4919  trĭakît  treacăt  пролаз  trĭakît (mn. trĭakîće) [akc. trĭakît] (i. s.) — (ret.) prolaz, put ◊ trĭakît ĭe luok pi unđe trĭeśem đes, kînd ńe duśem vrunđiva — prolaz je mesto kojim često prolazimo kad negde idemo ◊ sa miră kum ĭo nu șću kî ĭe muara batrînă în borugă, da ĭuo-ĭ spun kă nu șću đi śe nu mi trĭakîtu pĭ-a kolo — čudi se kako ja ne znam da je stara vodenica u potoku, a ja mu kažem da ne znam jer mi tamo nije put [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

4587  trĭam  tream  стаја  trĭam (mn. trĭamu) [akc. trĭam](i. s.) — staja, zimovnik ◊ trĭamu ĭe o bîrnarĭață mikă astrukată ku paĭe, rîđikată la koļibă đi ĭernat vićiļi — staja je jedna mala brvnara pokrivena slamom, podigunta na salašu radi zimovanja stoke (Leskovo) ◊ trĭamu s-a fakut la munće, unđe lumĭa a ĭernat ku vićiļi — staja se dizala u planini, gde se zimovalo sa stokom (Jasikovov) [GPek] ♦ dij. sin. toblarĭ [Por.]  [Vidi]

4137  trĭap  treap  валов  trĭap (mn. trĭapu) [akc. trĭap] (i. s.) — valov ◊ trĭap ĭe vas lung, skobit în ļemn, or înkeĭat đin blăń, pus ăn gîrļiu puorśilor să manînśe puorśi laturļi đin ĭel — valov je poduži sud, izdubljen u drvetu, ili sklepan od dasaka, postavljen u oboru da svinje iz njega jedu pomije [Por.]  [Vidi]

4922  trĭaśire  trecere  пролазност  trĭaśire (mn. trĭaśirĭ) [akc. trĭaśire] (i. ž.) — (ret.) prolaznost ◊ dupa traĭu uomuluĭ ramîńe numa o pustîńe đi trĭaśire guală — iza čovekovog života ostaje samo pusta, gola prolaznost [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

6332  trĭen  tren  воз  trĭ<u>eu>n (mn. trĭ<u>eu>nu) (i. s.) — voz ◊ v<u style="">ou>rba trĭen ka n<u>uu>miļi lu vu<u>ou>z, s-a pastr<u>au>t n<u>uu>ma pin k<uu>nśiśe k<u>au>re a kînt<u>au>t lîut<u>au>ri — reč tren kao naziv za voz sačuvala se samo u pesmama koje su pevali violinisti ∎ (folk.) „trĭ<u>eu>nuļe, pokń<u>iu>ța-r ru<u>au>ta, śe maĭ đisparț<uu>t đi t<u>au>ta” s-a kînt<u>au>t într-un k<uu>nćik đi ćińer<u>iu>șu k<u>au>re ku vu<u>ou>zu s-a dus în rat — „vozu, nek ti pukne točak što si me odvojio od oca” pevalo se u jednoj pesmi o mladima koji su vozom otišli u rat [Por.] ♦ sin. vuoz  [Vidi]

1555  troĭańit  troienit  улегнут  troĭańit (troĭańită) (mn. troĭańiț, troĭańiće) [akc. troĭańit] (prid.) — ulegnut, udubljen (u zemlju) ◊ drumu ĭe tuot troĭańit đi ruoț đi kar — put je sav udubljen od kolskih točkova ◊ troĭanu karuluĭ: urma kare ramîńe dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — kolski „trojan”: trag koji ostaje iza kolskih točkova kada je zemlja meka [Crn.] ♦ dij. var. traĭańit [GPek]  [Vidi]

2090  troskațîăl  troscoţel  троскот  troskațîăl (mn. troskațîăĭ) [akc. troskațîăl] (i. m.) — (bot.) troskot, troskavac, oputina, ptičja trava (Polycnemum arvense) ◊ troskațîălu ĭe ĭarbă porśiaskă kî măĭ mult sa kuļiaźe đi puorś, iĭ ăl manînkă ku slastă — troskot je svinjska trava jer se najviše bere za svinje, one ga jedu u slast [Por.]  [Vidi]

2744  truakă  troacă  тиква  truakă (mn. tru) [akc. truakă] (i. ž.) — I (bot.) tikva (Lagenaria vulgaris) 1. prirodni sud za tečnost ◊ đemult n-a fuost alt vas đi apă, or đi bĭare, numa truaka, kare s-a purtat ļegată la brîunekad nije bilo drugog suda za vodu, ili za piće, nego se nosila tikva, vezana o pojas 2. (anat.) glava čoveka; tintara; lobanja ◊ a dat ku kapu-n parĭaće, ș-a spart truaka — udario glavom u zid, i razbio tikvu 3. (fig.) tupavko; tikvan ◊ truakă đi uom, nu-nțaļiaźe ńimika — tikvan od čoveka, ne razume ništa ♦ (demin.) trokiță II (tehn.) svetiljka, lampa ◊ truaka đi viđerat a fuost fakută đin truakă ku gît lung, unplută đi său, ku valuș đi kîńipă ka fitiļutikva za osvetljenje bila je napravljena od tikve sa dugim vratom, napunjena lojem i sa valjutkom od konoplje kao fitiljemup. truok [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4479  Truță  Truță  Труце  Truță [akc. Truță] (i. m.) — (antr.) Truce ◊ Truță ĭe nume rumîńesk, skos đi milă đin Patruț, da aăsta đi PătruTruce je vlaško ime, izvedeno od milja od Patruc, a ovo od Petarup. Patruț [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

2745  truok  troc  врг  truok (mn. tru) [akc. truok] (i. m.) — vrg, sud za tečnost od tikvice ◊ babiļi măĭ mult đeskîntă-n truok — babe najviše baju u vrgu ◊ la tuota fîntîna în munće a fuost atîrnat kîći un truok, să aĭbe drumașî ku śe sî bĭa apă — kraj svakog izvora u planini bio je okačen po jedan vrg, da imaju putnici čime da piju vodu ◊ dakă îm sparź truoku, ĭuo țîĭe-ț sparg truaka — ako mi razbiješ vrg, ja ću tebi razbiti tikvu (glavu) ♦ (augm.) trokanup. truakă [Por.]  [Vidi]

2895  truș  ciot  пањ  truș (mn. trușă) [akc. truș] (i. s.) — 1. panj, kratko isečen trupac, pogodan za sedenje ◊ kînd a trait lumĭa-n borđiĭe, a șaḑut pi trușă, kă skamńe rar kare avut, da stoļiță gata ńima — kad su ljudi živeli u burdeljima, sedeli su na panjevima, jer je retko ko imao hoklice, a stolice gotovo niko ◊ pi truș s-a spart șî ļamńiļi đi fuok — na panjevima se cepala i drva za vatru 2. (fig.) (pej.) tup, težak, tvrdoglav čovek ◊ nu ći puoț vorbi ku ĭel, kî ĭe grĭeu ka trușune možeš se dogovoriti s njim, jer težak je kao panj (Tanda) ♦ sin. skamn, tutuk [Por.]  [Vidi]

3004  tu  tu  ти  tu (zam.) — ti ◊ tuuom bun — ti si dobar čovek ◊ tu kum vrieĭ, fă kum țî măĭ ușuor: uĭtî-će să fiĭe țîĭe bun, nu baga sama la aĭa śe-ț ḑîk alțî — ti kako hoćeš, čini kako ti je najlakše: gledaj da tebi bude dobro, ne obraćaj pažnju na to šta ti govore drugi [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

5444  tufan  tufan  жбунчина  tufan (mn. tufań) [akc. tufan] (i. m.) — (bot.)(augm.) žbunčina ◊ a krĭeskut papura în baltă în tufan ku tuot, kapra a putut sî sa suĭe pi ĭa — izrasla je paprat u bari u pravu žbunčinu, koza je mogla na njega da se pentra ♦ tufan < (augm.) tufă+an ♦ up. Tufan [Por.] ∞ tu  [Vidi]

5446  tufarĭață  tufăreață ?  жбуњарка  tufarĭață (mn. tufarĭeț) [akc. tufarĭață] (i. ž.) — (ret.)(folk.) žbunjarka ◊ tufarĭață a fuost plastă đi viće, fakută đin tufe șî krengaramă — žbunjarka je bio sklon za stoku, napravljen od žbunja i granjaup. kăpriĭață [Por.] ∞ tu  [Vidi]

5441  tufă  tufă  жбун  tu (mn. tufe) [akc. tufă] (i. ž.) — (bot.) žbun ◊ tufă ĭe buĭeḑarĭ đes, krĭeskut la un luok — žbun je gusto rastinje, izraslo na jednom mestu ◊ tufă ĭe măĭ đes buĭeḑarĭ đi un fĭeļ đi buĭađe — žbun je najčešće rastinje od iste vrste biljaka [Por.]  [Vidi]

5443  tufiș  tufiș  жбуниште  tufiș (mn. tufișu) [akc. tufiș] (i. s.) — (bot.) žbunište ◊ ĭepuru a skapat đi kopuoĭ kînd s-a bagat într-un tufiș — zece je utekao kerovima kad je ušao u jedno žbunište ♦ var. tufariș [Por.] ∞ tu  [Vidi]

5659  tuļi  tuli  збрисати  tuļiuo tuļesk, ĭel tuļașće) [akc. tuļi] (gl. p.) — (o kretanju) zbrisati, klisnuti, šmugnuti ◊ đi frikă, o luvă kraku-n đal, șă o tuļi pista dungă ka ĭepuru înfrikoșat — od straha je potrčao uz brdo, i zbrisao preko kose kao preplašeni zec ♦ sin. fuźi [Por.]  [Vidi]

5839  tuna  intra  улазити  tunauo tun, ĭel tu) [akc. tuna] (gl.) — ulaziti; upasti, banuti; ulivati se ◊ pănă pîkurarĭu duarme, vićiļi a tunat în luok, ș-a mînkat kukuruu tuot — dok je čobanin spavao, stoka je ušla u njivu, i pojela sav kukuruz ◊ a tunat Bugari đi pista ușă, șî ĭ-a omorît la kulkuș — upali su Bugari na vrata, i ubili ih na spavanju ◊ la luok unđe tună ogașu în rîu, sa faśe rîpeḑînă — na mestu gde se potok uliva u reku, prave se brzaci [Por.] ♦ dij. sin. întra (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

6239  tuns  tundere  шишање  tunsup>1up> (mn. tunsu) (i. m.) — šišanje ◊ s-a dus ku fiu-su la tuns — otišao je sa sinom na šišanje ◊ tunsura uoĭiluor — šišanje ovaca [Por.] ♦ dij. sin. poćeșît [Zvizd] ∞ tunźe  [Vidi]

6242  tuns  tuns  ошишан  tunsup>2up> (tunsă) (mn. tu, tunsă) (prid.) — ošišan ◊ puțîń baĭeț astîḑ sînt ku păru lung, măĭ mulț sînt tunș ku rînd — malo je danas momaka sa dugom kosom, više je uredno ošišanih [Por.] ∞ tunźe  [Vidi]

6238  tunźe  tunde  шишати  tunźeuo tung, ĭel tunźe) [akc. tunźe] (gl. p. ref.) — šišati ♦ la uom sa tunźe păru, da la uaĭe lînă — čoveku se šiša kosa, a ovci vuna [Por.] ♦ dij. sin. poćeși [Zvizd]  [Vidi]

5239  tuoblă  toblă  цепаница  tuoblă (mn. tuobļe) [akc. tuoblă] (i. ž.) — cepanica, drvena polutka ◊ tuoblă ĭe o țapańiță đin ļemn spart în žumataće, șă skurtat la lunźime đestulă đi rîđikat toblarĭu đi viće — tobla je cepanica od polutke drveta, skraćena na dužinu dovoljnu da se podigne tor za stoku ◊ đin tuobļe s-a faśe toblarĭuod cepanica se gradi torușa śurĭeḑî a fuost înkisă numa ku tuobļe — vrata sibare bila su zatvorena samo cepankama ♦ v. toblarĭ [Por.]  [Vidi]

3512  tuoĭ  toi  гро  tu (mn. tuaĭe) [akc. tuoĭ] (i. s.) — gro, glavnina, najveći deo nečega, snaga ili nivo; središte; jeka ◊ a veńit ńikemat în tuu lukruluĭ, kînd lukru a fuost măĭ mare, șî s-a mîńiĭat kă ńima nu l-a luvat în samă — došao nepozvan u jeku posla, kad je posao bio u najvećem, i naljutio se što niko nije obratio pažnju na njega ◊ a ploĭat șî s-a rîđikat tuu api — padala je kiša i podigao se nivo vode ◊ mńamțî s-a pus pĭ-aĭ nuoștri ku tuu-n trjeg, ama n-a putut sa strabată — Nemci su navalili na naše svom snagom, ali nisu uspeli da se probiju [Por.]  [Vidi]

3867  tuont  tont  глуп  tuont (tuantă) (mn. tuonț, tuanće) [akc. tuont] (prid.) — glup, priprost, tup ◊ a fuost tuont la mumî-sa șî tare đi kap la tatî-su, șî đ-aĭa nu ĭ-a mĭers șkuala — bio je glup na majku i tvrdoglav na oca, i zato mu nije išla škola ◊ (u izr.) tuanto! — glupačo! ♦ (augm.) tontalăugluperda ◊ (u izr.) ĭel ĭe un tontalău ku tuot — on je jedna potpuna budala (= velika budala) [Por.] ♦ dij. var. tontoakă (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

5085  tuor  îngrășământ  ђубриво  tuor [akc. tuor] (i. zb.) — đubrivo, obično stajsko ◊ tuoru sa faśe unđe duorm vićiļi — stajsko đubrovo se pravi u staji gde spava stoka ◊ tuoru s-adună la un luok în traușa kășî, șî sa traźe ku karu pi luok kînd vińe vrĭamĭa đi arat — đubrivo se skuplja na jedno mesto u dvorištu kuće, i raznosi se kolima po njivi kad dođe vreme oranjaup. gunu [Por.]   [Vidi]

6170  tuors  tors  предење  tuorsup>1up> (mn. tuorsu) [akc. tuors] (i. s.) — predenje; prelo ◊ pîkurarița n-a pazît uoiļi fara furkă-n brîu, kî tuorsu ĭ-a fuost măĭ un lukru pi lînga pazîtu vićilor — čobanica nije čuvala ovce bez preslice za pojasom, jer je predenje bio još jedan posao pored čuvanja stoke [Por.] ∞ torśa  [Vidi]

6172  tuortu păsîrilor  torțel  вилина косица  tuortu păsîrilor [akc. tuortu păsîrilor](sint.) — (bot.) vilina kosica (Cuscuta epithymum) ◊ tuortu păsîrilor ĭe o buĭađe fara rîdaśină, kare sa suśașće pi bîtu dîtaļińi, șî traĭașće đi raśunu iĭ — vilina kosica je biljka bez korena, koja se uvija oko stabla deteline, i živi na njen računtuortu păsîrilor(dosl.) „ptičja pređa” [Por.] ∞ buĭađe  [Vidi]

5843  tuot  tot  исто  tuotup>1up> [akc. tuot] (pril.) — isto, stalno, još uvek; sasvim, u ceni, potpuno ◊ Rumîńi șî astîḑ tuot fak pomĭeń kum a fakut stramuoșî luor — Vlasi i danas isto prave pomane kao i njihovi preci ◊ în kare guod parće să pļaśe, luĭ a fuost tot una — na koju god stranu da krenu, njemu je bilo isto ◊ (u izr.) ku tuot, đi tuot — potpuno, u celosti; svom snagom, sa svih strana ◊ a veńit apa ku tuot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda svom snagom, i odnela im kuće ◊ a trekut pista Dunîre ku tuot ś-avut — prešli su Dunav sa svime što su imali [Por.]  [Vidi]

5844  tuot  tot  сав  tuotup>2up> (tuată) (mn. tu, tuaće) [akc. tuot] (prid.) — sav ◊ la bîļś s-adunat tuot vilaĭtu đin tuaće părțîļi — na vašaru se skupio sav svet sa svih strana ◊ tuoț aĭ ćińirĭ a fuźit đin sat în oraș — svi mladi su pobelgli sa sela u grad [Por.] ∞ tuot  [Vidi]

5490  turći  turti  спљоштати  turćiuo turćesk, ĭel turćașće) [akc. tui] (gl. p. ref.) — spljoštati, spljeskati ◊ a turćito ku bataĭe, a trînćito la pomînt șa gazîto ku kraśi — spljoskao je batinama, oborio je na zemlju i gazio nogama ◊ sa turćașće śeva śe sa pļoskańaḑă, sa faśe ļaspiđe — speljska se sve što se spljoska, što se pretvara u ploču [Por.] ∞ turtă  [Vidi]

3576  turmă  turmă  стадо  turmă (mn. turme) [akc. turmă] (i. ž.) — (zast.) stado, krdo, buljukuńi đin aĭnuoștri aĭ batrîń, a veńit în Omuoļ đin Munța-ĭ Albĭ, mĭergînd dupa turmiļi lor đi uoĭ — neki od naših starih, došli su u Homolje sa Karpata, idući za svojim stadima ovaca ♦ sin. stînă, kîrd, buļuk [GPek] ◊ turmă đi uoĭ, turmă đi kapre, turmă đi vaś — stado ovaca, stado koza, krdo krava [Por.]  [Vidi]

5489  turtă  turtă  пројара  turtă (mn. tu) [akc. turtă] (i. ž.) — 1. (nutr.) projara ◊ turta sa faśe đi fańină đi kukuruḑ, ku apă kaldă — projara se pravi od kukuruznog brašna i tople vodeup. malaĭ 2. (o formi) kolač, pogača ◊ turtă ĭe fiĭeśe śe ĭe fakut totîrlat șî pļoskanat — kolač je bilo šta što je okruglo i pljosnato ◊ turtă đi śĭară — pogača od voska [Por.]   [Vidi]

3329  turuguos  turugos  кваран  turuguos (turuguasă) (mn. turugu, turuguașă) [akc. turuguos] (prid.) — (za karakter) kvaran, pokvaren, nepoštenuom turuguos păn’ la uos — čovek pokvaran do srži [Pom.] ∞ turu  [Vidi]

2169  turuĭag  tulug  тулај  turuĭag (mn. turuĭaź) [akc. turuĭag] (i. m.) — (bot.) 1. tulaj, tuluz, šarovina, kukuruzovina, kukuruzna stabljika ◊ a rođit kukuruu, turuĭagu-iĭ măĭ nalt đi kît uomukukuruz je rodio, tulaj mu je višlji od čoveka (Tanda) 2. stabljika drvenaste biljke ◊ tuata buĭađa ļiemnuasă are turuĭag: aĭa ĭe ļiemnu a iĭ fara frunḑă, fara vîr șî fara krĭenguță — svaka drvenasta biljka ima tulaj: to je njeno stablo bez lišća, bez vrha i bez grančica (Rudna Glava) ♦ dij. var. tululoĭ (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukuru  [Vidi]

4459  turuĭag  torofină  шаровина  turuĭag (mn. turuĭaźe) [akc. turuĭag] (i. s.) — (bot.) šarovina, kukuruzovina ◊ turuĭag ĭe tuļan đi kukuruḑ guol, făr đi fuoĭ șă druź — šarovina je ogoljeno stablo kukuruza, bez lišća i klipova ◊ a batut pĭatra, ș-a ramas pi luok numa turuĭaźe guaļe — tukao je grad, i na njivi su ostale samo gole šarovineup. tuļan [Por.] ♦ dij. var. tululoĭ (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukuru  [Vidi]

4712  tusă  tusă  кијавица  tu [akc. tusă] (i. ž.) — (med.) kijavica ◊ kînd uomu stă vrunđeva la frig, raśiașće, șă-l prinđe tusa — kad čovek stoji negde na promaji, prehladi se, i uhvati ga kijavicauoum prins đi tusă, sa aburĭaḑă ku busuĭuok — čovek kog je uhvatila kijavica, pari se bosiljkomup. tusa mîgarĭaskăup. tușît [Por.] ♦ dij. sin. străfigatu (Šipikovo) [Tim.] ∞ tușî  [Vidi]

4713  tusă mîgarĭaskă  tuse măgărească  магарећи кашаљ  tusă mîgarĭaskă [akc. tusă mîgarĭaskă] (sint.) — (med.) magareći kašalj, hripavac (Pertusis) ◊ tusa mîgarĭaskă ĭe tușît grĭeu đi kare sa bulnavĭesk kopiĭi, kare, kînd tușăsk, suflă grĭeu ka magarĭu kînd rîžașće — magareći kašalj je težak kašalj od koga obolevaju deca, koja, kad kašlju, dišu teško kao kad rže magare ◊ kopiĭi kare a ḑakut đe tusa mîgarĭaskă, s-a afumat ku păr đi magarĭ — deca koja su obolela od magarećeg kašlja, dimila su se magarećom dlakom [Por.] ◊ pănă nu s-a gasît ļak, đi tusa măgarĭaskă a murit mulț kopiĭ, la uńi luokurĭ kîći doĭ-triĭ đintr-o kasă — dok nije pronađen lek, od magarećeg kašlja je umrlo mnogo dece, u nekim mestima i po dvoje-troje iz jedne kuće (Leskovo) [GPek] ∞ tu   [Vidi]

5007  tuś  tuci  туч  tuśup>1up> (mn. tuśu) (i. s.) — tuč ◊ đi tuś a fuost fakuće ńișći vasurĭ kumparaće, ama ĭel a fuost krtuv șî vasu s-a śonćit kum a dat măĭ tare în śuava — od tuči su bili izrađeni neki kupovni sudovi, ali je on bio krt i sud bi se očukao čim bi malo jače udario u nešto [Por.]  [Vidi]

5010  tuś  clopot  меденица  tuśup>2up> (mn. tuśu) (i. s.) — medenica, zvonouoĭļi au tuś la gît, să kînće, să ļe auz, să nu ļe pĭerz — ovce imaju medenicu oko vrata, da zvoni, da ih čuješ, da ih ne izgubiš [Pad.] ∞ klopît  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5407  tuta  tuta ?  тута  tuta [akc. tuta] (uzv.) — tuta! uzvik kojim se teraju svinje ◊ tuta ĭe zbĭarît ku kare sa dudîĭe puorśi — tuta je uzvik kojim se teraju svinje [Por.]  [Vidi]

2893  tutuk  tutuc  трупац  tutukup>1up> (mn. tutuś) [akc. tutuk] (i. m.) — (bot.) trupac, odsečeni deo stabla ◊ am trînćit ļamńe, ļ-am taĭat tutuśe, da tutuśi am skuos ku buoĭ đin ogaș la drum — obarao sam stabla, sekao sam ih u trupce, a trupce sam volovima izvlačio iz potoka na put [Por.] ♦ dij. var. ćućuk (urovica) [Pad.]  [Vidi]

5329  tutuk  tutuc ?  дрвљаник  tutukup>2up> (mn. tutuśe) [akc. tutuk] (i. s.) — drvljanik ◊ ļiamńiļi đi fuok dusă đin duos, sa sparg ku sakurĭa la tutuk, în lăturĭ đi kasă — drva doneta iz šume za ogrev, cepaju se sekirom na drvljaniku, podalje od kuće ◊ tutuk puaće fi șî supt șupă, kare o are, kă atunśa pluaĭa or zapada nu udă ļiamńiļi — drvljanik može biti i pod šupom, ko je ima, jer tada kiša ili sneg ne kvase drva ♦ sin. gruos, truș, ļiamńe [Por.]  [Vidi]

5404  tutun  tutun  дуван  tutun [akc. tutun] (i. m.) — (bot.) duvan (Nicotiana tabacum) ◊ đemult lumĭa a sađit tutun în građina lor, șî tutunu n-a fuost otrauă kum ĭe akuma — ranije su ljudi sadili duvan u svojim baštama, i duvan nije bio otrov kao što je sada ◊ tutunu ĭe buĭađa drakuluĭ — duvan je đavolova biljka ◊ a nuoștri aĭ batrîń a tutuńit tutun đin fluarĭa mare, ala tutun a fuost tare șî ĭuće — naši stari pušili su duvan od kadifice, taj duvan je bio jak i ljut [Por.]  [Vidi]

5403  tutur  tutor  тутор  tutur (mn. tuturĭ) [akc. tutur] (i. m.) — tutor, staratelj ◊ a ramas sarak fara parinț, șî la pis sudu pi uĭkî-su să-ĭ fiĭe tutur — ostao je siroče bez roditelja, pa mu je sud postavio strica za staratelja [Por.]  [Vidi]

4714  tușî  tuși  кашљати  tușîuo tușăsk, ĭel tușașće) [akc. tușî] (gl. n.) — (med.) kašljati ◊ kare tutuńașće prĭa mult, kînd raśașće, tușașće atîta đi tare đi ăl trĭek pișățî tuot — ko puši previše, kad se prehladi, kašlje toliko jako da se sav upišaup. tu [Por.]  [Vidi]

6347  tușît  tușit  кашаљ  tuș<uu>t (mn. tuș<uu>tu) (i. s.) — (med.) kašalj ◊ <u>au>ĭa śe s-a<u>uu>đe kînd u<u>ou>mu t<u>uu>șî<u>au>șće, sa kĭ<u>au>mă tuș<uu>t — ono što se čuje kad čovek kašlje, zove se kašalj ◊ tuș<uu>tu ĭe bu<u>au>lă, măĭ đes đin raśi<u>au>lă da la tutunź<u>iu>ĭ đin tut<u>uu>n — kašalj je bolest, najčešće od prehlade, a kod pušača i od duvana [Por.] ∞ tușî  [Vidi]

3580  uaĭe  oaie  овца  uaĭe (mn. u) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakomuoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soliuńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4965  uală  oală  грне  uală (mn. uaļe) [akc. uală] (i. ž.) — grne, glineni lonacuala ĭe vas đi pomînt đi fĭert la fuok, larg la burtă șă strîmt la gură, ku o manușă đ-oparće đi țînut — grne je glineni sud za kuvanje na vatri, širokog trbuha i uskog otvora, sa jednom drškom sa strane za držanje ◊ în uală sa fĭarbe ļegumĭa — u grnetu se kuva čorba [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

131  uară  oară  живина  uarăup>1up> (mn. uărĭ) [akc. uară] (i. ž.) — (ornit.) živina ◊ dă la uară — hrani živinu [Bran.] ◊ pļină traușa đi uară — puno je dvorište živine [Por.]   [Vidi]

2435  uară  oară  пута  uarăup>2up> (mn. uorĭ) [akc. uară] (i. ž.) — put, puta 1. (u jednini u izrazima, za broj veći od jedan) drugi put, drugom prilikom; ponovo ◊ îz ḑîk odată ka la uom, đ-aduoĭļa uară dau ku pumnukažem ti jednom kao čoveku, a za drugi put (=ako treba da ti ponovim), udaram pesnicom ◊ vin adauară — dolazim idući (sledeći, drugi) put ◊ aț spun a trîĭ-ļa uară — kažem ti po treći put ◊ aĭde akuma să lukrăm, đ-adauară nu puot să vin — hajde sada da radimo, drugi put ne mogu doći 2. (u mn.) više puta, veći broj puta ◊ ĭ-am spus đi duuorĭ, da iĭ spun șî ḑîaśe uorĭ dakă trăbuĭe — rekao sam mu dva puta, a kazaću mu i deset puta ako treba [Por.]  [Vidi]

132  uără  horă  коло  uără (mn. uărĭ) [akc. uără] (i. ž.) — 1. kolo, vrsta narodne igre u otvorenom krugu ◊ puartă uără dupa uără, da nu șćiĭe sî žuaśe kalumĭa — vodi kolo za kolom, a ne zna dobro da igra 2. veselje sa igrankom, kome mogu da prisustvuju svi ◊ nuĭe ńima la kasă, s-a dus tuoț în sat la uără — nema nikog kod kuće, svi su otišli u selo na igranku ♦ sin. danț [Por.] ♦ dij. var. uoră (mn. uorĭ) [Kmp.]   [Vidi]

3320  uța-puța  uţa-uţa  офрље  uța-puța [akc. uța-puța] (uzv.) — (za posao) ofrlje, aljkavo, porvšno ◊ l-a fakut lukro-la uța-puța — uradio je taj posao ofrlje [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3688  ućitankă  sală de clasă  учионица  ućitankă (mn. ućitănś) [akc. ućitankă] (i. ž.) — (inov.) (ret.) učionica ◊ ḑîua đi întîń mama m-a dus la șkuală șî m-a dat la oćitulu kare ma bagă în ućitankă, șî mĭ-arată în śe klupă trăbe sî șăd — prvog dana baba me je odvela u školu i predala učitelju koji me je uveo u učionicu, i pokazao u koju klupu treba da sednem ◊ șkuala nuastră avut doa ućitănś marĭ, ku apruape o sută đi șkolarĭ — naša škola je imala dve velike učionice, sa oko sto učenika [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

6154  ud  ud  мокар  ud (u) (mn. u, uđe) (prid.) — mokar ◊ ažuns la kasă tuot ud đi pluaĭe — stigao je kući sav mokar od kiše [Por.] ∞ uda  [Vidi]

6157  uda  uda  наквасити  udauo ud, ĭel u) [akc. uda] (gl. p. ref.) — nakvasiti; zaliti; pokisnuti ◊ mĭergînd pin rîu, katînd rađină ku pĭeșć marĭ, m-am udat pănă la brîu, da pĭeșć n-am gasît — idući rekom, tražeći radine sa velikom ribom, nakvasio sam se do pojasa, a ribu nisam našao ◊ a-nțapat tata o pumpă ku țauă lungă în mižluoku bașćeļi, să pućem uda piparka șî krîstavĭețî kind ĭe sîaśită — zabio je otac mumpu sa dugačkom cevi na sred bašte, da možemo zalivati papriku i krastavce kad je suša ◊ trĭeku o furtună đi pluaĭe, ama numa kîta stropi, n-a udat pomîntu ńiśkît — prođe jedan talas kiše, ali samo je malo poprskao, nije nakvasio zemlju nimalo [Por.]  [Vidi]

6156  udat  udat  заливен  udat (udată) (mn. udaț, udaće) [akc. udat] (prid.) — zaliven, nakvašen ◊ bašćaua n-a fuost udată ku ḑîļiļi, șî s-a uskat — bašta nije bile zalivena danima, pa se osušila ◊ ku ćiĭu udat s-a ļegat snuopi — sa nakvašenom likom vezivalo se snoplje [Por.] ∞ uda  [Vidi]

6155  uđală  udeală  мокриш  uđală (mn. uđaļe) [akc. uđală] (i. ž.) — mokriš, vlažnost ◊ dupa pluaĭe, uđală în tuaće părțîļi, nu sa puaće merźa fara śižmĭe — posle kiše, mokriš na sve strane, ne može se ići bez čizama [Por.] ∞ uda   [Vidi]

3177  uđi  udi  остати  uđiuo uđesk, ĭel uđașće) [akc. uđi] (gl.) — ostati, zaostati ◊ la nuoĭ rar sa gasăsk ćińiri kare uđesk prîn saće, tuoț sa duk în oraș — kod nas se teško nalaze mladi koji ostaju u selima, svi odlaze u grad [Stig] ◊ dakă va țîńa tuot așa, kum ĭe akuma traĭu-n Sîrbiĭe, n-o sî măĭ uđaskă ńiś krak đi uom pin saćiļu nuaștre — ako se nastavi ovako, kako se sada živi u Srbiji, neće ostati ni trag od ljudi u našim selima (Rudna Glava) ♦ sin. rămîńa, rîmîńa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6158  uđiluos  udilos  влажан  uđiluos (uđiluasă) (mn. uđilu, uđiluasă) [akc. uđiluos] (prid.) — vlažan ◊ pomîntu dupa pluaĭe ĭe uđiluos — zemlja posle kiše je vlažna ◊ ĭarbă ku ruauă ĭe uđiluasă, șă nuĭe bun șađa pi ĭa kă-ț raśesk rarunki — rosna trava je vlažna, i nije dobro sedeti na njoj jer ti se prehlade bubrezi [Por.] ∞ uda  [Vidi]

4937  uĭdo  ui ?  уја  uĭdo [akc. uĭdo] (uzv.) — uja! ◊ kînd kopiĭi sa pitulă žukîndu-să, aăla pi kare nu puot să-l gasîaskă ļesńe kî ĭe pitulat bińe, skuaće kapu đi dupa kuolț, șă zbĭară: „uĭdoo!” — kad se deca igraju skrivalice, onaj koga ne mogu lako da otkriju jer se sakrio dobro, isturi glavu iza ćoška, i vikne: „ujaa!” [Por.]   [Vidi]

5946  uĭkă  uică  ујак  uĭkăup>1up> (mn. uĭkĭ) [akc. uĭkă] (i. m.) — ujakuĭkă ĭe fraćiļi lu muma — ujak je majčin brat [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

5947  uĭkă  unchi  стриц  uĭkăup>2up> (mn. uĭkĭ) [akc. uĭkă] (i. m.) — stric ◊ Rumîńi ḑîk uĭkă șî la fraćiļi lu tată — Vlasi zovu ujakom i strica, očevog brata [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3148  uĭnă  uină  стрина  uĭnă (mn. uĭńe) [akc. uĭnă] (i. ž.) — strinauĭna ĭe muĭarĭa lu fraćiļi lu tata — strina je žena očevog bratauomu lu uĭna ĭe uĭkă — strinin muž je stric [Por.] ∞ ńam   [Vidi]

4022  uĭta  uita  заборавити  uĭta [akc. uĭta] ● v. zuĭta [Kmp.] ∞ zuĭta  [Vidi]

3285  ukaș  rocoș  прек  ukaș (ukașă) (mn. ukaș, ukașă) [akc. ukaș] (prid.) — prek, drzak, naprasit ◊ la uom ukaș nu-ĭ dășkiḑ uoki, să provadă, puoț numa să-ĭ daĭ ku buata întra kuarńe — prekom čoveku ne možeš da otvoriš oči, da uvidi, možeš samo da ga mlatneš močugom posred rogova [Mlava] ♦ dij. var. pîrgau (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

3286  ukașĭeļńik  rocoșelnic  пргав  ukașĭeļńik (ukașĭeļńikă) (mn. ukașĭeļńiś, ukașĭeļńiśe) [akc. ukașĭeļńik] (prid.) — prgav, prek, drzak ◊ dă Doropĭeșći sa-r puvăstuit dă dămult k-a fuost uamiń ukașĭeļńiś, ĭuta s-a mîńiĭat, a sarit la bataĭe dă fiĭe śe — o Doropeštima se pričalo od davnina da su bili ljudi preki, brzo su se ljutili, skakali da se biju zbog bilo čega [Mlava] ∞ ukaș   [Vidi]

3263  ulm  ulm  брест  ulm (mn. ulmĭ) [akc. ulm] (i. m.) — (bot.) brest (ulmus)ulmu ĭe ļemn înalt, ku kuaža rîpuasă, đes sa gasîașće kum krĭașće sîngur în kîmpiĭe, măĭ mult pin văĭ pinga rîurĭ — brest je visoko drvo sa rapavom korovom, često se nalaze kako usamljen raste po livadama, najviše po dolimama reka [Por.]  [Vidi]

3264  ulma  ulma  нањушити  ulmauo ulm, ĭel ulmă) [akc. ulma] (gl. p. ref.) — nanjušiti, otkriti ◊ kopuoĭ bun, ĭuta ulmă ĭepurudobar ker, brzo nanjuši zeca ◊ đemult vînațî a țînut kîń țapiń, kare a putut ușuor să ulmĭe puorku-l sîrbaćik, or lupu, kînd s-a rîđikat urkașî să-ĭ prindă — nekada su lovci držali jake pse, koji su mogli lako da nanjuše divlju svinju, ili vuka, kada se dizala hajka da ih hvata ◊ oțoman, în tuata nuapća fură, da nu sa ćĭame kă-l ulmă vrunulopovčina, svake noći krade, a ne boji se da će ga neko otkriti ♦ sin. gasî, afla [Por.]  [Vidi]

3031    uliu  орао  uļ (mn. uļi) (i. m.) — (ornit.) orao (Accipiter)uļ ĭe pasîre mare kare manînkă șokîț șî nopîrś, da ĭastă uńi kare fură gaiń đin avļiĭa kășî — orao je ptica koja jed miševe i zmije, a ima i onih koji kradu kokoške iz dvorišta kuće [Por.] ♦ dij. sin. vultur [Mlava]   [Vidi]

4120  uļikńi  alicni  уганути  uļikńiuo uļikńesk, ĭel uļikńașće) [akc. uļikńi] (gl. p.) — (med.) uganuti ruku ili nogu ◊ n-a bagat sama unđ-a pașît, ș-a uļikńit piśuorunije pazio gde gazi, pa je uganuo nogu ♦ sin. skļinći [Por.]  [Vidi]

5365  umbla  umbla  кретати се  umblauo umblu, ĭel umblă) [akc. umbla] (gl.) — kretati se, ići ◊ kînd ĭerĭa baĭat, umbla đin sat în sat dupa fĭaće — kad beš momak, iđaše iz sela u selo u potrazi za devojkama ◊ đemult, n-a putut lumĭa să umbļe đin sat în sat fara pasuș — nekad ljudi nisu mogli da idu iz sela u selo bez pasoša ♦ var. îmbla, înbla [Por.]  [Vidi]

5910  umblatuorĭ  umblator  покретан  umblatuorĭ (umblatuare) (mn. umblatuorĭ, umblatuare) [akc. umblatuorĭ] (prid.) — pokretan ◊ pĭatra đi muară a đi sus ĭe umblatuare, da a đi žuos nugornji vodenični kamen je pokretan, a donji nije ♦ var. înblatuorĭ [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

5911  umblatură  umblătură  кретање  umblatu (mn. umblatu) [akc. umblatură] (i. ž.) — kretanjeuosiĭa đi ļemn la kar nu sufîră umblatură lungă — drvena osovina na kolima ne trpi dugo kretanje [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

6330  umbră  umbră  сенка  umbră (mn. umbrĭe) [akc. umbră] (i. ž.) — 1. senkaumbra sa faśe kînd śeva stă în drum la răḑîļi suariluĭ, șă viđarĭa no-l puaće strîbaća — senka se pravi kad nešto stoji na putu sunčevim zracima, i svetlost ne može da ga probije 2. hladovina ◊ fînka a koluo unđe nu kad đirĭept răḑîļi suariluĭ nu ĭe kald ka în uokol, la umbră întođeuna ĭe șî rakuare — pošto tamo gde sunčevi zraci ne padaju direktno nije toplo kao okolo, u senkci je uvek i hladovina [Por.]  [Vidi]

6331  umbriș  umbriș  хлад  umbriș (mn. umbrișu) [akc. umbriș] (i. s.) — hlad, hladovinaumbriș ĭe luok unđe răḑîļi suariluĭ nu kad đirĭept, unđe śuava faśe umbră, șî đ-aĭa ĭe luok unđe ĭe măĭ rakuare đikît în luokurĭ la suare — hlad je mesto gde sunčevi zraci ne padaju direktno, gde nešto pravi senku, i zato je to mesto hladnije od onog na suncu [Por.] ∞ umbră  [Vidi]

22  umbrĭel  umbrelă  кишобран  umbrĭel (mn. umbrĭelu) [akc. umbrĭel] (i. m.) — kišobran, suncobranumbrĭelu ĭe lukru domńesk, aĭ nuoștri aĭ batrîń n-așćut đi ĭel — kišobran je gospodska stvar, naši stari za njega nisu znali [Por.] ♦ var. umbrarĭ (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ dij. sin. parazol [Buf.] ♦ dij. sin. čedîr [Tim.] ∞ umbră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5704  umîr  umăr  раме  umîr (mn. umirĭ) [akc. umîr] (i. m.) — (anat.) rameumîru ĭe parća alu trupu uomuluĭ a đisupra, đi la înkeĭatura mîńi pănă la gît — rame je gornji deo čovekovog tela, od ramenog zgloba do vrata ◊ mult tovar saćańi duk pi umîr — mnogo tereta sečljaci nose na ramenu [Por.] ∞ șîaļe  [Vidi]

5966  umplut  umplut  напуњен  umplut (umplu) (mn. umpluț, umpluće) [akc. umplut] (prid.) — napunjen, ispunjen ◊ a țînut pușka umplută atîrnată-n kuń, să-ĭ fiĭe întođeuna îndamînă — držao je napunjenu pušku okačeno o klin, da mu uvek bude pri ruci ♦ var. împlut [Por.] ∞ pļin  [Vidi]

5965  umpļe  umple  напунинти  umpļeuo umplu, ĭel umpļe) [akc. umpļe] (gl. p. ref.) — (o materiji) napunutiuomu împļińașće ańi da umplă kada ku varḑă or vadra ku apă — čovek navršava godine, a puni kacu s kupusom, ili vedro sa vodom ♦ var. împļe [Por.] ∞ pļin   [Vidi]

2592  una  una  једно  una [akc. una] (pril.) — 1. jedno ◊ numa una să-ĭ spun în uoki, pă să fiĭe śe va fi — samo jedno da mu kažem u oči, pa nek bude šta bude 2. (u izr.) sve jedno, jednako, isto; stalno ◊ grinḑîļi sînt tuot una đi lunź — grede su jednake dužine ◊ kopiĭi sînt tuot una đi rîăĭ la șkuală — deca su jednako loša u školiuna sa pîrăsk kare ĭe măĭ đivină — stalno se prepiru ko je više kriv [Por.] ∞ unu   [Vidi]

3195  unđe  unde  где  unđe [akc. unđe] (pril.) — 1. gdeunđe a fuost pănă akuma, ńima nu șćiĭe — gde je bio do sada, niko ne znaunđe puaće să audă, kînd ĭe surd? — gde može da čuje, kad je gluv? 2. odakle, otkuda ◊ đi unđe veńiră nuviri-șća aĭ ńegri, kî fu sańin pănă đinuarļa? — odakle dođoše ovi crni oblaci, kad beše vedro do malopre? ◊ đi unđe ĭeș kopiļe, đin śe sat? — odakle si dečko, iz kog sela? ◊ a veńit ńiś đi unđe — došao niotkuda 3. dokle ◊ aratat la marturĭ đi unđe pănă unđe ĭe moșîĭa luĭ — pokazao je svedocima odakle dokle je njegovo imanje 3. kuda ◊ numa draku șćiĭe unđe mĭarźe asta povastă, baș nuĭe bun ńiśkum — samo đavo zna kuda vodi ova priča, baš nije dobro nikako ♦ var. unđiunđi ĭe akuma, să-ĭ arăt ĭuo — gde je sada, da mu ja pokažem [Por.] ♦ dij. var. uńe (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

2911  unđiguod  oriunde  гдегод  unđiguod [akc. unđiguod] (pril.) — gdegod, bilo gdeunđiguod sa va pitula, ĭuo tuot ăl gasăsk — ma gdegod se bude krio, ja ću ga svejedno naći ♦ var. unđeguod, unđigud [Por.] ∞ guod  [Vidi]

4518  unđiva  undeva  негде  unđiva [akc. unđiva] (pril.) ● v. vrunđiva [Por.] ∞ unđe  [Vidi]

863  ungĭaće  ungheț  рогаљ  ungĭaće (mn. ungĭeț) (i. m.) [akc. ungĭaće] — rogalj, deo kuće gde se spajaju dva zida i krov [Por.] ◊ ungĭaće ĭe kuolțu kășî, pista kare sa slubuađe vîru lu kalțarĭ, sî sa fakă strĭeșînă — rogalj je ugao kuće, preko koga se pušta vrh roga da bi se dobila nadstrešnica [GPek]   [Vidi]

6166  ungĭe  unghie  нокат  ungĭe (mn. ungĭ) [akc. ungĭe] (i. ž.) — (anat.) nokat ◊ la tot źeĭśtu, fiva la mînă or la piśuor, uomu are ungĭe — na svakom prstu, bilo na ruci ili nozi, čovek ima nokatungiļi trăbe sî sa taĭe đi la vrĭame la vrĭame, kă dakă nu sa taĭe, ĭale krĭesk ka gĭarîļi la žuaviń sîrbaćiśe — nokti treba da se seku s vemena na vreme, jer ako se ne seku, oni izrastu kao kandže kod divljih žvotinja [Por.]  [Vidi]

3156  unkĭ  unchi1  ујак  unkĭup>1up> (mn. unkĭ) [akc. unkĭ] (i. m.) — ujak, majčin brat ◊ și la fraťiļi lu tată și la fraťiļi lu mumă la noĭ să spuńe unkĭ — i očevom bratu i majčinom bratu kod nas se kaže „unkj” ◊ am doĭ unkĭ, unu ďi la tată și unu ďi la mumă — imam dva „unkja”: jednog po majci, drugog po ocu ◊ întrăbaĭ pe unkĭu Pătru, unďe mătușa Stanka — pitao sam ujaka Petra, gde je ujna Stanka [Kmp.] ♦ dij. sin. uĭkă [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

2584  unsprîaśe  unsprece  једанаест  unsprîaśe [akc. unsprîaśe] (br.) — jedanaest ◊ numîru unsprîaśe ĭe đi unu măĭ mare đikît ḑîaśe — broj jedanaest je za jedan veći od deset [Por.] ∞ unu  [Vidi]

2585  unsprîaśiļa  unsprezecelea  једанаести  unsprîaśiļa [akc. unsprîaśiļa] (br.) — jedanaesti ◊ al unsprîaśiļa stă în rînd întra al ḑîaśiļa șî al doĭsprîaśiļa — jedanaesti stoji u redu između desetog i dvanaestog [Por.] ∞ unu  [Vidi]

5990  unsură  unsură  масноћа  unsu (mn. unsu) [akc. unsură] (i. ž.) — masnoća; mazivo ◊ a župuit puorku, șă pi kuțît a ramas unsura — drao je svinju, i na nožu je ostala masnoćaunsura sa spală numa ku apă kaldă — masnoća se pere samo toplom vodom [Por.]  [Vidi]

5993  unsuruos  unsuros  мастан  unsuruos (unsuruasă) (mn. unsuru, unsuruasă) [akc. unsuruos] (prid.) — mastan, zamašćen ◊ karńa đi puork ĭe unsuruasă kînd are prĭamult slańină — svinjsko meso je masno kad ima previše slanine ◊ maĭsturu kare ogođașće la mașîń ĭe tuot unsuruos — majstor koji popravlja mašine je sav mastan [Por.] ∞ unsu  [Vidi]

5994  unt  unt  маслац  unt (i. s.) — (nutr.) maslacuntu sa skuaće đin lapće, kare sa baće în badîń — maslac se vadi iz mleka, koje se bućka u badnju [Por.]  [Vidi]

5992  untură  untură  маст  untu (mn. untu) [akc. untură] (i. ž.) — (nutr.) mastuntura sa kapîtă kînd sa topĭaće slaina đi puork — mast se dobija kad se topi svinjska slanina [Por.] ∞ unsu  [Vidi]

2582  unu  unu  један  unu (ž.r. una) [akc. unu] (br.) — jedan ◊ kînd sa numîră, sa înśiape đi la unukad se broji, počinje se od jedan ◊ ĭuo număr: unu, duoĭ, triĭ, da vuoĭ la „triĭ” să zburaț, să nu va măĭ vîăd ku uoki — ja brojim: jedan, dva, tri, a vi na „tri” da poletite, da vas više ne vidim očima ♦ supr. ńiśunu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5995  unźa  unge  мазати  unźauo ung, ĭel unźe) [akc. ua] (gl. p. ref.) — mazati; podmazati ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a mistakat katran ku untură ș-a uns pulpiļi vaśilor — naši stari su nešali katran i mast i mazali kravlja vimena ◊ kînd uosîĭa la kar nuĭe unsă bińe, ĭa skîrțuańe — kad osovina na kolima nije dobro podmazana, ona škripi [Por.] ∞ unsu  [Vidi]

2433  uńiuorĭ  uneori  понекад  uńiuorĭ [akc. uńiuorĭ] (pril.) — ponekaduńiuorĭ ĭe blînd ka mńelu, da uńiuorĭ ĭe rău ka kîńiļi-l turbat — ponekad je pitom kao jagnje, a ponekad je zao kao besan pas ♦ sin. kîćodată ♦ / unu + orĭup. uarăup>1up> [Por.] ∞ unu  [Vidi]

2575  uobḑăś  optezeci  осамдесет  uobḑăś [akc. uobḑăś] (br.) — osamdeset ◊ are uobḑăś đi ań, da mĭarźe ka baĭatuima osamdeset godina, a ide kao momak [Por.] ∞ uopt  [Vidi]

5958  uodma  odma  близу  uodma [akc. uodma] (pril.) — 1. (o položaju) blizu, u blizini; odmah do ◊ kasa noă a fakuto uodma lînga kasa batrînă — novu kuću su podigli odmah pored stare kuće 2. (o vremenu) odmah, ovog časa, smesta ◊ ĭ-a kriśit parințî sî pļaśe uodma la kasă, ama ĭel n-askultat — poručili su mu roditelji da odmah krene kući, ali on nije poslušao ♦ sin. điluok [Por.]  [Vidi]

2879  uokĭ  ochi  око  uokĭ (mn. uoki) [akc. uokĭ] (i. m.) — 1. (anat.) oko, organ čula vida ◊ mĭ-a tunat prașu în uokĭo-l stîng — upao mi je trun u levo oko ◊ am vaḑut ku uoki miĭ — video sam svojim očima ◊ fată ku uoki ńegri — crnooka devojka 2. vid, vidokrug ◊ ăl vaḑuĭ kalumĭa kum zbuară pi śer, ș-odată mi sa pĭerdu đin uokĭ, da śerĭu sańin, fara nuvirĭ — video sam ga dobro kako leti nebom, i odjednom mi se izgubi iz vida, a nebo vedro, bez oblačka ◊ batrîn, ama înga are uokĭ buń — star, ali još uvek ima dobar vid 3. (fig.) pažnja, budnost, opreznost ◊ će duś la ĭel, ama bagă sama, țîńe uoki đeșkiș, kă nu șćiĭ śe ć-așćată — ideš kod njega, ali pazi, drži oči otvorene, jer ne znaš šta te čeka [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4964  uolbă  halbă  лонче  uolbă (mn. uolbe) [akc. uolbă] (i. ž.) — lonče, mali sud 1. najmanji glineni lonac za kuvanje ◊ traĭesk sîngură, șă mi đestul o uolbă đi pasuĭ la ḑî — živim sama i dosta mi je lonče pasulja na dan 2. (danas) džezva za kafu ◊ am uolbă đi trîĭ kafe, kînd sînt măĭ mulț, fĭerb đi dîdauorĭ — imam džezvu za tri kafe, kad ih ima više, kuvam dva puta ♦ sin. uolkuță [Por.] ∞ uală  [Vidi]

5818  Uolt  Olt  Олт  uolt [akc. uolt] (i. m.) — (hidr.) Olt, reka u Rumujijiuoltu ĭe rîu mare în Țara rumîńaskă kare înparće Olćeńiĭa đi Munćeńiĭa — Olt je velika reka u Vlaškoj koja deli Olteniju od Muntenije ◊ la Rumîń în Sîrbiĭe a ramas în minće la oĭarĭ kînd înžuuoiļi „Duśa-ća-ĭ la uolt!”, ka kînd vrĭa sî ḑîkă „Duśa-ća-ĭ bĭestrîga!” or „La draku!”— kod Vlaha u Srbiji ostala je u sećanju stočara kada psuju ovce „Idi u Olt!”, kao da žele reći „Idi bestraga!” ili „Dođavola!” [Por.]  [Vidi]

3270  uom  om  човек  uom (mn. uamiń) [akc. uom] (i. m.) — 1. (prema polu) čovek, muškarac ◊ a veńit un uom al nuostru k-o muĭare ńikunoskută — došao je jedan naš čovek, sa jednom nepoznatom ženomuom înalt — visok čovekuom gras — debeljkouom uskat — mršavko 2. suprug, muž ◊ a fuźit đi la uom — pobegla od mužauomu o baće întota ḑîua — muž je bije svaki dan 3. (za karakter ili moral) čovečna osoba; ličnost ◊ sa kată măĭ întîń să fiĭe uom, pă pĭe urmă tuot alalt — prvo se traži da bude čovek, a posle sve ostalo ◊ nuĭe ńiś un uom — nije nikakav čovek ◊ mamî-mĭa a fuost uom tare răubaba mi je bila jako loš čovek ◊ kîńe đi uom — pseto od čoveka [Por.] ♦ var. om ◊ (augm.) omoćeuljudina [Buf.]  [Vidi]

2572  uopt  opt  осам  uopt [akc. uopt] (br.) — osamuopt ĭe număr đi dîdauorĭ măĭ mare đikît patruosam je broj dvaput veći od četiri ◊ rusaļiļi sînt sîrbatuare kare țîńe uopt ḑîļe — rusalje su praznik koji traje osam dana [Por.]   [Vidi]

2573  uoptsprîaśe  optsprece  осамнаест  uoptsprîaśe [akc. uoptsprîaśe] (br.) — osamnaest ◊ kînd înpļińiașće uoptsprîaśe ań, kopiluuns đi vuoĭskă — kad napuni osamnaest godina, dete je doraslo za vojsku [Por.] ∞ uopt  [Vidi]

2574  uoptsprîaśiļa  optsprecelea  осамнаести  uoptsprîaśiļa [akc. uoptsprîaśiļa] (br.) — osamnaesti ◊ atîta ĭuta trĭaśe vrĭamĭa đi ĭuo ńiś n-am bagat sama kînd mĭ-a trekut a uoptsprîaśiļa an — toliko brzo prolazi vreme, da ja nisam ni primetio kada mi je prošla osamnaesta godina [Por.] ∞ uopt  [Vidi]

2233  uorb  orb  слеп  uorb (uarbă) (mn. uorbĭ, uarbĭe) [akc. uorb] (prid.) — 1. (med.) slep, koji ne vidiuom uorb puaće să fiĭe aăla kare a vaḑut da a pĭerdut uoki, da șî aăla kare s-a fakut fara viđiarĭe or fara uokĭ — slep može biti onaj koji je video pa je izgubio vid, a i onaj koji se rodio bez vida ili bez očiju 2. (geog.) kosa sa slepim završetkom; zatvorena dolina ◊ Kulmĭa uarbă — (top.) Slepa kulma (Majdanpek) 3. (fig.) slepac, naivan, glup čovekuorb ĭe aăla kare are uokĭ, da nu vĭađe or nu-nțaļiaźe śe sa lukră pi lînga ĭel — slepac je onaj koji ima oči, ali ne vidi ili ne razume šta se radi oko njega ♦ sin. uor [Por.]   [Vidi]

2749  uorbi  orbi  ослепити  uorbiuo uorbĭesk, ĭel uorbĭașće) [akc. uorbi] (gl. p. ref.) — (zast.) oslepiti, gubiti viduomu puaće să orbĭaskă, dakă sa uĭtă ku uoki guoĭ în Suare — čovek može da oslepi, ako gleda golim oko u Sunce ♦ var. orbi ♦ sin. uorî [Por.] ∞ uorb  [Vidi]

2958  uou  ou  јаје  uou (mn. uauă) [akc. uou] (i. s.) — (ornit.) (ent.) jaje ◊ tuaće păsîrļi fak uauă — sve ptice nose jajauauļi gaińi îs buńe đi mînkare — kokošja jaja su dobra za jelouou gaińi are giuakă, albușu șî gîlbinușukokoșiĭe ĭaĭe ima ljusku, belanac i žumuanac ◊ la Vińirĭa mare sa fărbuĭe uauļi đi Pașć — na Veliki Petak se farbaju jaja za uskrsuauļi sa klośesk, șî đin ĭaļe ĭasă puĭ — jaja se leže, i iz njih se legu pilići ◊ la Pașć lumĭa sa baće ku uauļi fărbuiće — na uskrs se ljudi tucaju farbanim jajima ◊ păsîrļi uauă-n kuĭb — ptice nose jaja u gnezdu [Por.]  [Vidi]

2964  uoutuare  ouătoare  носиља  uoutuare (mn. uoutuorĭ) [akc. uoutuare] (i. ž.) — (ornit.) nosilja, kokoška (obično), ili ptica u vreme kada nosi jaja ◊ đin ḑîaśe gaiń, numa una ĭe uoutuare, alalće manînkă buobiļi điźaba — od deset koka, samo mi je jedna nosilja, ostale jedu zrna badavaup. gaină [Por.] ∞ uou  [Vidi]

3914  ura-vura  tura-vura  наврат-нанос  ura-vura [akc. ura-vura] (izr.) — navrat-nanos, stani-pani, drž’ ne daj ◊ „ura-vura” sa ḑîśe kînd sa lukră śuava ku vuraĭală mare, fara ńiś un rînd — „navrat-nanos” se kaže kad se nešto radi u velikoj jurnjavi, bez ikakvog reda ◊ nu sa lukră ńimika ku stamîńiļi, da pi urmă ura-vura sî sa lukre pista nuapće — ne radi se ništa nedeljama, a onda stani-pani da se uradi preko noći [Por.] ∞ vurai  [Vidi]

3928  urdoruos  urdoros  крмељив  urdoruos (urdoruasă) (mn. urdoru, urdoruasă) [akc. urdoruos] (prid.) — krmeljiv ◊ kopiĭ luor sînt tuoț imuoș, rupćiguoș șî urdoruoș — njihova deca sva su prljava, odrpana i krmeljiva [Por.] ∞ urduare  [Vidi]

3927  urduare  urdoare  крмељ  urduare (mn. urduorĭ) [akc. urduare] (i. ž.) — krmelj ◊ sa pumeńașće đimińața ku uoki pļiń đi urduorĭ — budi se ujutru sa očima punim krmelja ◊ đes are urduorĭ, da n-are învăț sî-ĭ șćargă — ima često krmelje, a nema naviku da ih briše [Por.]  [Vidi]

3738  urdukai  hurducăi  тутњати  urdukaiuo urdukîĭ, ĭel urdukîĭe) [akc. urdukai] (gl.) — (onom.) tutnjati, jurcati ◊ koļiba batrînă, pļină đi șobuoļ, s-auđe șî ḑîua kum urdukîĭe pin kļeturĭ — koliba stara, puna pacova, čuje se i danju kako tutnje po ćoškovima [Por.]   [Vidi]

3739  urdukaĭală  hurducăială  тутњава  urdukaĭală (mn. urdukaĭaļe) [akc. urdukaĭală] (i. ž.) — (onom.) tutnjava, zvuk koji se čuje od jurcanjaurdukaĭală s-auđe măĭ đes pin puod, kînd sa vurîĭe șokîțî or șobuoļi — tutnjava se čuje najčešće na tavanu, kad se jure miševi ili pacovi [Por.] ∞ urdukai  [Vidi]

3271  urduopină  urdopină  рупчага  urduopină (mn. urduopiń) [akc. urduopină] (i. ž.) — (geog.) rupčaga, rupetina, krater, velika rupa u zemlji nastala urušavanjem tla ◊ s-a skufundat pomîntu, șî s-a fakut o urduopină în kare înkĭapă o gramadă đi inș — urušilo se zemljište, i napravila se jedna rupčaga u koju može stati gomila ljudiup. surduopină [Por.]  [Vidi]

2520  urḑală  urzeală  основа  urḑală (mn. urḑîaļe) [akc. urḑală] (i. ž.) — 1. (na razboju) osnova, uzdužne niti tkanja na razbojuurḑală la razbuoĭ sînt firiļi tuortuluĭ, kare đi pi sulu đinapuoĭ mĭerg pin iță șă pin brîgļe, pănă la sulu đinainće — osnova na razboju jesu žice pređe, koje sa zadnjeg vratila idu kroz niti i brdilo, do prednjeg vratila ◊ pi urḑală sa țîasă baćala — na osnovu se protkiva potkaurḑala pi razbuoĭo-l đinurmă, șî đi la ĭel pănă la brîgļe, sa kĭamă natră — osnova na zadnjem vratilu, kao i od njega do brdila, zove se natraurḑala țasută, đi la sulo-l đinainće pănă la ruostu spĭeći, sa kĭamă pĭaćik — otkana osnova, od prednjeg vratila do zeva ispred brda, zove se „pjaćik”up. baćială, urḑî 2. (na opanku) povezurḑală la opinkă a fuost vrîșćină đi pĭaļe-ngustă, or ață gruasă îndoită đin păr đi kapră, ku kare s-a ļegat opinśiļi đi puork kînd uomu s-a-nkalțat — povez na opanku pravio se od uske kožne trake, ili od konca upredenog od kozje dlake, i njime se vezivao opanak kad se čovek obuvao [Por.] ∞ razbu  [Vidi]

2521  urḑî  urzi  сновати  urḑîuo urḑîăsk, ĭel urḑîașće) [akc. urḑî] (gl. p. ref.) — snovati, navijati pređu za tkanje ◊ astîḑ înśiep a urḑî, n-o sî puot kapu rîđika đi lokrudanas počinjem snovati, neću moći glavu da dignem od posla ◊ kînd vrĭeĭ să urḑîășć, trîabe să aĭ mosuară pļińe, aļergatuare sprimită, șî gard lung đi parĭ or đi tarabă, ćistît, đi sî puoț puńa kuarda pi ĭel — kad hoćeš da snuješ, treba da imaš kalemove pune pređe, spremljeno motovilo, i dugačku i čistu ogradu, od kolja ili tarabe, da se može snovati osnova na nju ♦ var. orḑî [Por.]  [Vidi]

4109  urḑîkarĭ  urzicar  копривиште  urḑîkarĭ (mn. urḑîkarĭ) [akc. urḑîkarĭ] (i. m.) — (bot.) koprivište, koprivnjakurḑîkarĭ ĭe luok unđe a dat mulće urḑîś — koprivište je mesto gde je izniklo mnogo kopriva [Por.] ∞ urḑîkă  [Vidi]

4108  urḑîkă  urzică  коприва  urḑîkă (mn. urḑîś) [akc. urḑîkă] (i. ž.) — (bot.) kopriva (urtica)unđe ći muśkă urḑîka, ustură ka kînd ć-a pîrļit karbuńiļi — gde te ožari kopriva, peče kao da te je oprljio žarurḑîka sa kuļaźe primovara — kopriva se bere u proleće ◊ kînd ažung urḑîśiļi, lumĭa skapă đi fuame — kad stignu koprive, ljudi uteknu od gladi ◊ ḑamă đi urḑîś — čorba od kopriveup. urḑîkă muartă [Por.]  [Vidi]

4110  Urḑîkă  Urzică  Урзика  urḑîkă [akc. urḑîkă] (i. s.) — (antr.) urzika l.i., „Kopriva” ◊ nume urḑîkă s-a dat ka poļikra la kopiĭ bolnaviśuoș, să nu sa prindă buaļiļi đi iĭ kum nu sa prind đi urḑîkă — ime Kopriva davalo se kao nadimak bolešljivoj deci, da se bolest ne hvata za njih kao što se ne hvata za koprivu ◊ dupa insă ku poļikra urḑîkă ńepuoțî sa poļekrĭesk urḑîkuońi — prema osobi sa nadimkom urzika, potomci dobiju prezime urzikić [Por.] ∞ urḑîkă  [Vidi]

4111  Urḑîkuońi  Urziconi  Урзикићи  urḑîkuońi [akc. urḑîkuońi] (i. m.) — (antr.) urzikići ◊ stramuoșî a urḑîkuońilor în Ĭesîkuva a veńit đin Gradskuva lînga Zaĭśerĭ — preci urzikića iz Jasikova došli su iz Gradskova pored Zaječara ◊ ńișći urḑîkuoń đin Ĭesîkuva s-a mutat în Ļiskuauă, da alțî în Arnaglaua — neki urzikići su se iz Jasikova preselili u Leskovo a neki u Rudnu Glavu [GPek] ∞ urḑîkă  [Vidi]

3191  urđina  urdina  одлазити  urđinauo urđin, ĭel urđină) [akc. urđina] (gl.) — odlaziti negde, naročito više puta uzastopno; šetkatki ◊ baba s-a bulnavit, șî triĭ ḑîļe în stamînă urđină la o vrîžîtuare minśinuasă, kî sa ćiame sî sa dukă la duoltur — baba se razbolela, i tri dana u nedelji odlazi kod neke lažljive vračare, jer se boji da ode lekaru ♦ sin. trîpada [Por.]  [Vidi]

4248  urđinatuare  urdiniș  лето  urđinatuare [akc. urđinatuare] (i. ž.) ● v. urđińiș [Por.] ∞ urđina  [Vidi]

3192  urđinatură  urdinare  пролив  urđinatu (mn. urđinatu) [akc. urđinatură] (i. ž.) — (med.) proliv, dijareja ◊ a mînkat puame pîșkoviće, șî l-a lovit o urđinatură đi tuot s-a stuors — jeo je gnjilo voće, i spopao ga je takav proliv, da se sav iscedio ♦ sin. pîșku [Por.] ♦ dij. var. urđińiș [Crn.] ♦ dij. sin. kăkăuș [Mlava] ∞ urđina  [Vidi]

3190  urđińiș  urdiniș  лето  urđińișup>1up> (mn. urđińișu) [akc. urđińiș] (i. s.) — (tehn.) leto, otvor na košniciurđińiș ĭe gaura la kuoșńiță, or la sanduk, pi kare tună șî ĭasă albińiļi — leto je otvor na košnici, ili sanduku, kroz koji ulaze i izlaze pčele ♦ var. urđinatuare [Por.]  [Vidi]

4247  urđińiș  urdinare  пролив  urđińișup>2up> [akc. urđińiș] (i. m.) ● v. urđinatu [Por.] ∞ urđina  [Vidi]

2159  urekĭańiță  urechelniţă  ухолажа  urekĭańiță (mn. urekĭańiț) [akc. urekĭańiță] (i. ž.) — (ent.) uholaža, uljoš (Forficula auricularia)urekĭańița ĭe guangă mikă șî lunguĭată, kare tună în urĭake pănă uomu duarme — uholaža je mala duguljasta buba, koja ulazi u uvo dok čovek spava [Por.] ∞ urĭake  [Vidi]

3924  urî  urî  омрзнути  uuo urăsk, ĭel urîașće) [akc. urî] (gl. p. ref.) — omrznuti, namrznuti; poružneti; smučiti se ◊ puaće fi va urî-o ĭuta, ama ĭa nu sa lasă đi ĭel — možda će je omrznuti brzo, ali ona ga neće ostaviti ◊ iĭ s-a urît tuot k-o țuală sî sa dukă la visaļiĭe — smučilo joj se da sve u istoj haljini ide na veselje ◊ muĭare ćinîră, da ći nakaz a urît pista nuapće — mlada žena, a od muka poružnela preko noći ◊ sa țîńe ku baĭeț ćińirĭ, nu sa ćiame k-o urîașće uomu, ș-o dudîĭe — ljubaviše sa momcima, ne boji se da će je muž omrznuti, i oterati ♦ var. urîțî [Por.]  [Vidi]

3926  urîśuńe  urîciune  мржња  urîśuńe (mn. urîśuń) [akc. urîśuńe] (i. ž.) — mržnja; ružnoća; gadost; rugoba, gabor ◊ numa sa vorbit đi rău, ș-a tunat urîśuńe grĭa întra iĭ — samo su se ogovarali, i ušla je teška mržnja među njih ◊ nu-ĭ drag a fĭeći đi ĭel, kî ĭe, śka, o urîśuńe đi uom — ne voli ga devojka jer je, veli, gabor od čoveka [Por.] ∞ u  [Vidi]

3925  urît  urât  ружно  urît (urîtă) (mn. urîț, urîće) [akc. urît] (prid.) — ružno ◊ đi mirare: uomu urît, muĭarĭa șî măĭ urîtă, kopiĭi urîț ka draśi da parințî urîț ka muarća — čudo: muž ružan, žena još ružnija, deca ružna ko đavoli a roditelji ružni kao smrt ◊ aĭa ĭe tare urît śe vorbĭașće kînd sa-nbată — to je jako ružno šta govori kad se napije [Por.] ∞ u  [Vidi]

2158  urĭake  ureche  уво  urĭake (mn. urĭekĭ) [akc. uake] (i. ž.) — 1. (anat.) uvo, organ čula sluha kod čoveka i životinjauomu are duauă urĭekĭ — čovek ima dva uva ◊ baba ĭe surdă, n-auđe la o urĭake — baba je gluva, ne čuje na jedno uvo ◊ kînd n-am șćut sîrbĭașće la șkuală, daskîlu m-a batut șî m-a tras đi urĭekĭ — kad nisam znao srpski u školi, uičitelj me je tukao i vukao za uši ◊ gaura urĭeki — ušni kanal ◊ muoișća urĭeki, în ĭa sa puńe śerśeluušna resa, u nju se stavlja minđuša 2. ušice, delovi predmetaurĭakĭa akuluĭ — iglene uši ◊ vasurļi kare sînt fakuće să ļi ĭa uomu-n mină, or să ļi dukă, au urĭake: uala, șărpĭa, kuafa, kaldarĭa, kazanusudovi koji su pravljeni da ih čovek uzima u ruke, ili da ih nosi, imaju ušice: lonac, šerpa, kofa, bakrač, kazan 3. (bot.) predmetak u složenim imenima raznih biljakaurĭakĭa-babi, urĭakĭa-lupuluĭ, urĭakĭa-uoĭi ... — babino uvo, vučje uvo, ovčje uvo ... ♦ var. urĭakĭe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2157  urĭakĭa babi  urechea-babei  бабино уво  urĭakĭa-babi [akc. uakĭa-babi] (sint.) — (mik.) babino uvo, pečurka jarko crvene boje (Peziza aurantina) ◊ ku urĭakĭa-babi fĭaćiļi s-a rumeńit pi obraz kînd a trîbuit sî sa dukă la visaļiĭe — sa babinom uvom devojke su rumenile obraz kada je trebalo da odu na veselje [Por.] ∞ urĭake  [Vidi]

5341  urk  goană  хајка  urk (mn. urkurĭ ?) [akc. urk] (i. s.) — (zast.) hajka ◊ kînd în ĭarńe grĭaļe lupi sar fi momit la strunź, vînatuori s-ar fi adunat ș-ar fi fakut urk dupa iĭ — kad bi se zbog teških zima vukovi navadili na torove, lovci bi se skupljali i organizovali bi hajku na njih ♦ sin. vînat [Por.]  [Vidi]

5342  urkaș  urcaș ?  хајкач  urkaș (mn. urkaș) [akc. urkaș] (i. m.) — (zast.) hajkašurkașî a fuost vînatuorĭ kare s-a răđikat la urk dupa lupĭ — hajkaši su bili lovci koji su dizali hajku na vukove ♦ sin. vînatuorĭ [Por.] ∞ urk  [Vidi]

2348  urla  urla  урлати  urlauo urlu, ĭel urlă) [akc. urla] (gl.) — (onom.) 1. (za životinje) urlati, zavijati ◊ dîn žuaviń, urlă lupi, kîńi șî vulpiļi — od životinja, urlaju vukovi, psi i lisice ◊ kînd auḑ lupi kă urlă, să șćiĭ kă s-a apropiĭt duoĭ śopîrĭ unu dă altu, șî lupi aĭ batrîń, kare puartă śopîru sa tăĭnuĭe kum sî sa petrĭakă, da să nu sa îńiaśe — kad čuješ vukove da zavijaju, da znaš da su se dva čopora približila jedan drugom, i stari kurjaci, koji vode čopore, pregovaraju kako da se mimoiđu, a da se ne podave [Mlava] 2. (za grmljavinu) grmetiurlă-n śĭer șî trasńașe în tuaće părțîļi — grmi na nebu, i trešte gromovi na sve strane [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2349  urļet  urlăt  урлање  urļet (mn. urļeț) [akc. urļet] (i. m.) — 1. (za životinje) urlanje ◊ dămult a fost lupĭ pļină munća, ĭarna nu sa puća durmi dă urļetu luor — nekada je bilo vukova puna planina, zimi se nije moglo spavati od njihovog urlanja 2. (za grom) grmljavina ◊ s-a pus mare urļet șĭ pluaĭe — nastala je jaka grmljavina sa kišom [Mlava] ♦ dij. var. urļit [Por.] ∞ urla  [Vidi]

3915  urmă  urmă  траг  urmă (mn. urmĭe) [akc. urmă] (i. ž.) — tragurmă ĭe sămn kare ramîńe dupa śuava śe îmblă — trag je znak koji ostaje iza nečega što se kreće ◊ la urmă — na kraju ◊ la urmă nu ļ-a ramas alta ńimika numa sî sa-ntuarkă la kasă — na kraju im nije ostalo ništa drugo nego da se vrate kući ◊ măĭ la urmă — poslednji, zadnji ◊ a ramas fara pućare, șă ažuns măĭ la urmă — ostao je bez snage, pa je stigao poslednji ◊ piurmă — kasnije, docnije ◊ nu puot akuma, vin măĭ piurmă — ne mogu sada, doći ću malo kasnije ◊ în urmă — unazad; naopako ◊ sa uĭtă în urmă, ama nu vĭađe ńimik — gleda unazad, ali ne vidi ništa ◊ tot a dat în urmă — sve je krenulo naopako ◊ đin urmă — otpozadi, odostrag ◊ kîńiļi vińe đin urmă șî će muśkă ku furiș — pas dolazi od pozadi, i ujede te kradom [Por.]  [Vidi]

5523  urs  urs  медвед  urs (mn. u) [akc. urs] (i. m.) — (zool.) medved (ursus arctos) ◊ đemult munțîļi nuaștre a fuost pļińe đi urș, da akuma kopiĭi ńiś nu șćiu śi ĭe aĭa — nekada su naše planine bile pune medveda, a sada naša deca i ne znaju šta je to [Por.]  [Vidi]

5526  ursa  ursă  судбина  ursă (mn. ursă) [akc. ursa] (i. ž.) — (rel.) sudbinaursa ĭe traĭu uomuluĭ kare a triĭļa sărĭ dupa nașćirĭe rînduĭe ursatuoriļi — sudbina je čovekov život koji mu treće veče po rođenju određuju suđajeursa ĭe odată rînduită, șî nu sa puaće skimba ńiśkînd șî ńiśkum — sudbina je jednom određena, i ne može se menjati nikad i ničim ♦ sin. daćină, skrisă, soartă, ḑîsă [Por.]  [Vidi]

5996  ursat  ursit  предодређен  ursat (ursată) (mn. ursaț, ursaće) [akc. ursat] (prid.) — (rel.) predodređen, suđen, izabran ◊ a fuost ursată đi șoĭmań să fiĭe vrăžîtuare — predodređena je od šojmana da bude vračara ◊ luĭ ĭ-a fuost ursat să nu lukre alta ńimika, numa să aduńe la povĭeșć rumîńeșć — njemu je bilo suđeno da ne radi ništa drugo, nego samo da sakuplja vlaške priče [Por.] ∞ ursa  [Vidi]

5525  ursatuare  ursitoare  суђаја  ursatuare (mn. ursatuorĭ) [akc. ursatuare] (i. ž.) — (demon.) suđaja, suđenicaursatuarĭa ĭe însă muĭerĭaskă đi pi lumĭa alaltă kare vińe a triĭļa sărĭ dupa nașćirĭa kopiluluĭ, să-ĭ rînduĭe daćina — suđaja je onostrano žensko biće koje dolazi treće veče po rođenju deteta, da mu odredi sudbinuursatuarĭa traĭașće pin pĭeșćirĭ, ș-o puot veđa numa muĭerĭ kare sînt luvaće đi șoĭmań — suđaja živi po pećinama, i mogu je videti samo žene koje su obuzete šojmankama ♦ sin. suđină [Por.] ∞ ursa  [Vidi]

5524  ursuaĭkă  ursoaică  медведица  ursuaĭkă (mn. ursuaĭś) [akc. ursuaĭkă] (i. ž.) — (zool.) medvedicaursuaĭkă ĭe urs muĭerĭesk — medvedica je ženski medved [Por.] ∞ urs  [Vidi]

5502  uruĭală  uruială  јарма  uruĭală (mn. uruĭaļe) [akc. uruĭală] (i. ž.) — jarmauruĭala ĭe mînkarĭa đi viće kare sa faśe đin tuot śi ĭe bobat, șî śe sa măśină la muară ku pĭatră rîđikată, sî ĭasă măĭ mare — jarma je hrana za stoku koja se pravi od zrnastih namirnica, i koja se melje na vodenici sa dignutim kamenom, da ispadne krupnouruĭala sa maśînă la muară — jarma se melje u vodenici [Por.]  [Vidi]

2998  uska  usca  сушити  uskauo usk, ĭel uskă) [akc. uska] (gl. p. ref.) — sušiti, osušiti, oslobađati se vlage ◊ n-a ploĭat đemult, înśepu tuot sî sa ușće — nije pala kiša odavno, počelo se sve sušiti ◊ muĭari-mĭ-a uskă rufiļi la suare, da ĭuo usk izmĭańiļi la kamin — žena mi suši rublje na suncu, a ja sušim gaće na kaminu ◊ sa uskară fluoriļi, trăbă udaće măĭ îndată — osušilo se cveće, treba ga zaliti što pre ◊ mi s-a uskat gura đi sîaće — osušila mi se usta od žeđi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2999  uskat  uscat  сув  uskat (uskată) (mn. uskaț, uskaće) [akc. uskat] (prid.) — suv 1. osušen, sasušen, bez vlage ◊ nuĭe pluaĭe ku luńiļi, șî pi lînga rîu pomîntu ĭe uskat đi tuot — mesecima ne pada kiša, i pored reke zemlja je sasvim suva 2. obala, kopno ◊ a notat pi Dunîre, a notat, șî kînd a ĭeșît la uskat, ĭel a kaḑut în źanunkĭ, șî a mulțamit la svići Ńikola kă la skuos la marźină — plivao je Dunavom, plivao, i kada je izašao na suvo, pao je na kolena, i zahvalio se svetom Nikoli što ga je izvukao na obalu 3. (med.) mršav, ispijen od bolesti ◊ la supt buala đi tuot, ḑaśe uskat, numa uosu șî pĭaļa a ramas đin ĭel — ispila ga bolest, leži mršav, samo su kost i koža ostali od njega [Por.] ∞ uska  [Vidi]

2696  uskatură  uscătură  суварак  uskatu (mn. uskatu) [akc. uskatură] (i. ž.) — 1. suvarakuskatură ĭe ļiemn uskat, da măĭ đes așa sa kĭamă krĭanźe uskaće kare putraḑăsk pi pomînt — suvarak je osušeno drvo, a najčešće se tako zovu osušene grane koje trule po zemlji 2. (med.) sušica ◊ đimult mulț a murit đi uskatură — nekada su mnogi umirali od sušice 3. (fig.) mršavko; bolešljivkouskatură ĭe uom înalt, slab șî bolnaumršavko je čovek visok, mršav i boilestan [Por.] ∞ uska   [Vidi]

2414  ustańi  ostani  уморити се  ustańiuo ustańiesk, ĭel ustańiașće) [akc. ustańi] (gl.) — umoriti se, zamarati se ◊ mĭ-a slabit ińima șî rău ĭuta ustańiesk — oslabilo mi je srce i jako brzo se umorim ♦ sin. obnosî [Por.]   [Vidi]

2416  ustańială  ostenială  умор  ustańială (mn. ustańiaļe) [akc. ustańială] (i. ž.) — umor, zamor, iscprljenost ◊ mi-s muort đi ustańială — mrtav sam od umora ◊ ma prins ustańială — stigao me je umor ♦ sin. obosală [Por.] ∞ ustańi  [Vidi]

2415  ustańit  ostenit  уморан  ustańit (ustańită) (mn. ustańiț, ustańiće) [akc. ustańit] (prid.) — umoran, isrcpeljen ◊ vin đi la lukru ustańit ka kîńiļi, da muĭarĭ atunś gasîașće să-m skuată uoki — dolazim s posla umoran kao pas, a žena tada nalazi da mi kopa oči ♦ sin. obosît [Por.] ∞ ustańi  [Vidi]

3294  ustura  ustura  пецкати  ustura (ma ustu, ăl ustu) [akc. ustura] (gl. p. ref.) — (oset na koži ili jeziku) peckati, žariti ◊ ći ustură kînd iș fîrîmat, da aźunź ku śeva sarat or akru đi fîrîmatură — pecka te kad si ozleđen, a dodirneš ranu nečim slanim ili kiselimunđe će prinđe urḑîka nu će ustură, numa će manînkă șî će arđe — gde te dodirne kopriva, ne pecka te, nego te svrbi i žari (Tanda) ◊ ku usturuu ći ĭuțășć șă ći ustură pin gură — belim lukom se zaljutiš, i peče te u ustima (Rudna Glava) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4113  usturatură  usturătură  жарење  usturatu (mn. usturatu) [akc. usturatură] (i. ž.) — žarenje, peckanje, pečenjeusturatură ĭe sîmțală pi pĭaļe kînd pi uom ăl muśkă urḑîka — žarenje je osećaj na koži kad čovek ožari kopriva ♦ var. usturime [Por.] ∞ ustura  [Vidi]

4114  usturime  usturime  жарење  usturime (mn. usturimĭ) [akc. usturime] (i. ž.) ● v. usturatu [Por.] ∞ ustura  [Vidi]

3293  usturuoĭ  usturoi  бели лук  usturu (mn. usturuaĭe) [akc. usturuoĭ] (i. s.) — (bot.) beli luk (Allium sativum)usturuu ĭe ĭuće, șî puće đi nu puoț sî staĭ apruape đi vrunu kare-l manînkă mult — beli luk je ljut, i smrdi da ne možeš da stojiš pored nekoga ko ga mnogo jedeusturuu are kațăĭ — beli luk ima češnjeve ◊ măĭ dulśe mînkare ĭe usturuu ćinăr ku koļașă kaldă, șî karńe đi mńel — najslađe jelo je mladi luk sa vrućim kačamakom, i jagnjećim pečenjem ◊ kînd uomu manînkă usturuoĭ, sa ĭuțîașće, da ĭastă un fĭeļ kare-ț arđe gura ka kînd manînś fuok viukad čovek jede beli luk, on se zaljuti, a ima jedna vrsta koja ti izgori usta kao da jedeš živu vatru [Por.] ♦ dij. sin. (Rečica, Topolovnik) [Stig] ∞ ustura  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2474  usuk  usuc  сера  usuk (mn. usuku) [akc. usuk] (i. s.) — sera, serina, nečistoća ovčjeg runa ◊ lîna dupa tunsu oiluor ĭe imuasă, pļină đi usuk — vuna je posle šišanja ovaca prljava, puna serine [Por.]  [Vidi]

2476  usukuos  usucos  серињав  usukuos (usukuasă) (mn. usuku, usukuasă) [akc. usukuos] (prid.) — serinjav, prljav od serine ◊ am gaćit tunsu, ma duk să ma spîăl kă mis tuot usukuos pi mîń șî pi țuaļe — završio sam strižu, idem da se operem jer sam sav serinjav po rukama i odeći [Por.] ∞ usuk  [Vidi]

3035  ușńer  ușernic  просјак  ușńer (mn. ușńerĭ) [akc. ușńer] (i. m.) — prosjak, skitnica, uličarușńer ĭe uom kare nu lukră ńimika, numa mĭarźe dă la ușă la ușă — prosjak je čovek koji ne radi ništa, samo ide od vrata do vrataup. ușńerkă [Mlava]  [Vidi]

3036  ușńerkă  ușernică  уличарка  ușńerkă (mn. ușńerś) [akc. ușńerkă] (i. ž.) — uličarka, prostitutka ◊ a pļekat dă la parinț, ș-akuma ĭe o ușńerkă guală kare mĭarźe dă la ușă la ușă, șî sa kulkă ku fiĭe kare, kare-ĭ dă un kuodru dă pîńe — pošla je od roditelja, i sada je jedna teška uličarka koja ide od vrata do vrata, i legne sa svakim koji joj da komad hleba ♦ var. ușńikurtă [Mlava] ∞ ușńer  [Vidi]

3837  ușta  ușta  уздисати  uștauo ușćeḑ, ĭel ușćaḑă) [akc. ușta] (gl.) — uzdisati ◊ a lasato naĭka, șî ĭa numa ușćaḑă dupa jel — ostavio je momak, i ona sada samo uzdiše za njimușćeḑ đi nakaz — uzdišem od muke ◊ o să ușćeḑăm dupa sat — uzdisaćemo za selom ♦ sin. suspina [Por.]  [Vidi]

2943  ușurat  ușurat  олакшан  ușurat (ușurată) (mn. ușuraț, ușuraće) [akc. ușurat] (prid.) — olakšan, koji je postao lakši ◊ đi kînd je trakturu, aratu ĭe ușurat — otkad je traktora, oranje je olakšano ♦ supr. îngreotat [Por.] ∞ ușuor  [Vidi]

2945  ușurĭel  ușurel  лаган  ușurĭel (ușurikă) (mn. ușuriś, ușuriśe) [akc. ușuel] (prid.) — lagan ◊ fata ĭe mikă, șî ușurikă — devojčica je mala, i lagana ◊ mĭerź kîta măĭ ușurĭel, đi sî puot sî ć-ažung — hodaj malo laganije, da mogu da te stignem ♦ / (demin.) < ușuor + suf. -ĭel [Por.] ∞ ușuor  [Vidi]

5841  uśis  ucis  повређен  uśis (uśisă) (mn. uśiș, uśisă) [akc. uśis] (prid.) — povređen, ozleđen ◊ kopilu a veńit đi la viće tuot uśis, șă sa vaĭtă kă a kaḑut în vro borugă, aļergînd dupa viće fuźiće — dete je došlo od stoke sav povređen, i žali se da je pao u neku uvalu, trčeći za odbeglom stokom ♦ sin. lovit [Por.] ∞ uśiźe   [Vidi]

5842  uśisură  ucisură  повреда  uśisu (mn. uśisu) [akc. uśisură] (i. ž.) — povreda, ozleda ◊ kopilu pitulă kă are uśisură la piśuor, sa ćame kă-l zbĭară tatî-sudete krije da ima povredu na nozi, jer se boji da će ga otac grditi ♦ sin. lovitu [Por.] ∞ uśiźe  [Vidi]

5840  uśiźe  ucide  повредити  uśiźeuo uśig, ĭel uśiźe) [akc. uśiźe] (gl. p. ref.) — povrediti, ozlediti ◊ la luoku unđe sa uśis, are vînațală — na mestu gde se povredio, ima modricu ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]  [Vidi]

3836  uśuĭa  liniști ?  смирити  uśuĭauo ma uśuĭ, ĭel sa uśuĭe) [akc. uśuĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) smiriti, umiriti; stišati ◊ s-a pus atîta đi rău să rupă păru đin kap șî sî sa zbată, đi lumĭa abĭa a uśuĭato — počela je tako jako da čupa kosu s glave i da se otima, da su je ljudi jedva smirili ◊ lupadară apă pi fuok, ku nađiažđe kî bîlbataĭa fuokuluĭ sa va uśuĭa — baciše vodu na vatru, u nadi da će se sukljanje plamena stišati ◊ a murit muu, mult a tras, akuma sa do uśuĭat — umro je čiča, mnogo je patio, sada se konačno smirio ♦ sin. ogoi [Por.]  [Vidi]

2783  uzgin  dizghin  кајас  uzgin (mn. uzgiń) [akc. uzgin] (i. m.) — (zast.) (tehn.) kajas, kaiš od uzde; dizgin ◊ ku uzgiń sa puartă kalu kînd sa kîlarĭașće, or kînd ĭe prins la kośiĭe — kajasima se vodi konj kad se jaše, ili kad je upregnut u kočije [Por.] ∞ kal  [Vidi]

3398  uzuoń  torenţială ?  пљусак  uzu (mn. uzuańe) [akc. uzoń] (i. s.) — pljusak ◊ a lălă, kată kum ploaĭe uzuoń, tuornă ka ku gaļata — lele, vidi kakav pljusak, kao da sipa vedricom [Pom.] ◊ dîntr-odată s-a pus un uzuoń ku tuot, șî tuoț s-a udat fļuarkă — odjednom je udario jak pljusak, i svi su pokisli do gole kože (Ranovac) ◊ s-a lasat dă kosît, k-a veńit un uzuoń tare prăsta ĭeĭ — prekinuli su košenje, jer je udario na njih jedan jak pljusak (Rašanac) [Mlava] ◊ dăsńață a fuost mare uzuoń — jutros je bio jak pljusak (Isakovo) [Mor.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

6282  ușă  ușă  врата  ușă (mn. uș) [akc. ușă] (i. ž.) — vrataușa kășî ĭe fakută đi blăń — vrata kuće napravljena su od dasaka [Por.] ♦ dij. sin. poartă [Buf.]  [Vidi]

2942  ușuor  ușor  лак  ușuor (ușuară) (mn. ușuorĭ, ușuare) [akc. ușuor] (prid.) — lak ◊ astîḑ la ńima nuĭe ușuor — danas nikome nije lako ◊ luĭ lukru mĭarźe ușuor, kă la-nvațat kum trîabe — njemu lako ide posao, jer ga je naučio kako valja ◊ măĭ ușuor kîta, nu va-npinźarîț — lakše malo, nemojte se guratiușuor ka pana — lak kao pero ◊ nuapća ușuară — laku noć ◊ a fuost ńipîkatuos, șî avut muarće ușuară — bio je bezgrešan, i imao je laku smrt ◊ lîna ĭe mult măĭ ușuară đi kît pĭaļa — vuna je mnogo lakša od kože ♦ supr. grĭeu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2944  ușura  ușura  олакшати  ușuraup>1up> (ĭuo ușurĭeḑ, ĭel ușurĭaḑă) [akc. ușura] (gl. p. ref.) — olakšati ◊ ma durut la burtă, șî m-am tras dupa o tufă sî ma ușurĭeḑ — boleo me je stomak, i sklonio sam se iza jednog žbuna da se olakšam ◊ s-a dubarît đi pi kal, să-ĭ ușurĭaḑă la rîpă — sjahao je s konja, da mu olakša na uzbrdici ◊ mult s-a ușurat învațatu, kînd a veńit kărțîļi — mnogo se olakšalo učenje, kada su stigle knjigeușuor  [Vidi]

6181  ușura  ușura  породити се  ușuraup>2up> (ĭuo ma ușuor, ĭel sa ușurĭaḑă) [akc. ușura] — (med.) poroditi se ◊ nora ńi înkarkată, șă nu pućem ĭeșî ku uoĭļi la munće, pănă nu sa va ușura — snajka nam je trudna, i nećemo moći izaći sa stokom u planinu, dok se ne bude porodila ♦ sin. nașćeup. greuańe [Por.] ∞ ușuor  [Vidi]

5948  ușurĭală  ușureală  олакшање  ușurĭală (mn. ușurĭaļe) [akc. ușuală] (i. ž.) — olakšanje, olakšica ◊ mare ușurĭală đi parinț a fuost kînd nu s-a plaćit kărțîļi șkolarĭeșć — veliko olakšanje za roditelje je bilo kada se nisu plaćale školske knjige [Por.] ∞ ușuor   [Vidi]

2896  va  va  ће  va (gl.) — će ◊ kînd va sta pluaĭa, sa va duśa nuviri, șî va do ĭeșî suariļi odată — kada bude stala kiša, (možda) će otići oblaci, i (valjda) će jednom izaći sunceup. vom, voĭ, veț, viț ◊ dakă ń-adunăm tuoț la vrĭame, nuoĭ vom veńi la bîlś — ako se skupimo na vreme, mi ćemo doći na vašar ◊ vuoĭ viț veńi, ama la kasă n-o sî fiĭe ńima — vi ćete (možda) doći, ali kod kuće neće niti nikog ◊ va fi — možda, može biti ◊ (u izr.) va fi, nu va fi — jeste-nije; drž-nedaj; povuci-potegni [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6259  va  va    vaup>2up> (part.) — (zast.) zastareli završetak nekih reči koji im daje neodređenost ◊ kînd : kîndva, unđe : unđeva (pril.) — kad, gde ◊ śińe : śińeva, a kuĭ : a kuĭva (zam.) — neko, čije [Por.]   [Vidi]

4907  vad  vad  газ  vad (mn. vadu) (i. s.) — gaz, brod ◊ vad ĭe luok unđe drumu trĭaśe pista apă skundă, șă nu trăbe puod or punće — gaz je mesto gde put prelazi preko plitke vode, pa ne treba most ili brvno [Por.]  [Vidi]

6200  vadră  vadră  ведро  vadră (mn. vedre) [akc. vadră] (i. ž.) — (zast.) vedro ◊ vadra a fuost vas đi ļemn đi măsurat lapćiļi la baśiĭe — vedro je bio drveni sud za merenje mleka na bačiji ◊ kuprinsu vedri s-a măsurat ku okaua — zapremina vedra merila se okama ◊ în Tanda, vadra a fuost vas fakut đi dauoź, da gaļata vas skobit în ļemn muaļe — u Tandi, vedro je bio sud sklopljen od duga, a kabao sud izdubljen u mekom drvetu ♦ sin. gaļată [Por.] ∞ vas  [Vidi]

5421  vaḑut  văzut  виђен  vaḑut (vaḑu) (mn. vaḑuț, vaḑuće) [akc. vaḑut] (prid.) — viđen, poznat, ugledan ◊ a fuost stapîn vaḑut în tuot țînutu, nu numa în satu luĭ — bio je domaćin viđen u celoj oblasti, ne samo u svom selu ◊ s-a kunoskut ku un uom vaḑut — upoznao se sa jednim poznatim čovekom ♦ sin. kunoskut ♦ supr. ńivaḑut [Por.] ∞ veđa   [Vidi]

3200  vaĭ  vai  авај  vaĭ (uzv.) — avaj, jao, kuku i sl., uzvik kojim se izražava teško stanje ◊ vaĭ đi mińe; vaĭ đi ĭel; vaĭ đi nuoĭ — teško meni, teško njemu, teško nama ◊ vaĭ đu muĭka luĭ — kukala mu majkaup. văĭera, vaĭta, văĭkara [Por.] ◊ vaĭ đe mińe, daĭka nu vińe — jao meni, draga ne dolazi (Sige) [Hom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3202  vaĭta  văita  кукати  vaĭtauo ma vaĭt, ĭel sa vaĭtă) [akc. vaĭta] (gl. ref.) — kukati, glasno jaukati, žaliti se, vajkati se ◊ n-askultat pi ńima, a fakut aĭa pi mîna luĭ, d-akuma sa vaĭta, saraku, șî baće ku kapu-n parĭaće — nije slušao nikog, uradio je to na svoju ruku, a sada se žali, siroma, i udara glavom o zidup. văĭkara, văĭera [Por.] ∞ vaĭ  [Vidi]

6001  vak  veac  век  vak (mn. vaku) (i. s.) — (kal.) vek ◊ vaku țîńe o sută đi ań — vek traje sto godina ◊ aĭa a fuost în vakol trĭekut — to je bilo u prošlom veku ◊ ńimik nu țîńe pănă vaku șî aminuništa ne traje doveka [Por.]  [Vidi]

3414  valśauă  vălcea  удолина  valśauă (mn. valśiaļe) [akc. valśauă] (i. ž.) — 1. (geogr.) udolina, mala uska dolina kojom teče voda ◊ valśaua ĭe vaļe mikă, îngustă șă ku apă puțînă kurgatuare — udolina je mala dolina, uska i sa slabom tekućom vodom ♦ var. valśavă 2. (top.) ◊ Valśavă, luok așa numit în vaļa Șășki, întra Măĭdan șî Arnaglaua, în apruape đi Rîmna Rĭeka — Valčava, zvano mesto u dolini Šaške, između Majdanpeka i Rudne Glave, u blizini Ravne Reke [Por.] ∞ vaļe  [Vidi]

3827  Valśava  vâlcea  Валчава  Valśava [akc. Valśava] (i. ž.) — (top.) Valčava, naziv doline i rečice, leve pritoke reke Šaške, između Majdanpeka i Rudne Glave ◊ Valśava ĭe un rîuļeț în munțîļi măĭdanuluĭ, kare izvorĭaḑă supt Kulmĭa Valśeļi șî la puaļiļi lu Kraku Śerban, đi la stînga, tună-n Șașka — Valčava je rečica u majdanpečkim planinama, koja izvire ispod Valčavskog brda i u podnožju Šerbanove kose, s leva, uliva se u Šaškuup. valśauă [Por.] ∞ vaļe  [Vidi]

3107  vaļe  vale  долина  vaļe (mn. văĭ) [akc. vaļe] (i. ž.) — (oron.) dolina; dolja ◊ vaļa ĭe adînśimĭa întra doa śuoś — dolina je udubljenje između dva brda ◊ vaļa adînkă — dubodolina ◊ vaļa mikă — mala dolina ◊ vaļa mare: vaļa kuu kare trĭaśe pin sat (nume đies) — velika dolina: dolina sa rekom koja protiče kroz selo (čest toponim) ◊ vaļa sakă, vaļa pin kare vrodată a mĭers apa — suvodolina, dolina kojom je nekada tekla voda ◊ (u izr.) đi vaļe — dolinski ◊ (u izr.) pi vaļe — po dolini; dolinom; u dolinu/dolini ◊ a rașît sî dubuară đi la śuakă, să traĭaskă pi vaļe — rešio je da siđe sa brda, da živi u dolini ◊ (u izr.) la vaļe — nizvodno ◊ kînd rî-o-l mare mĭarźe pin saće kîtra rîsarit, atunśa aĭ nuoștri ku vuorba „la vaļe” însamnă șî rîsaritukad glavna reka teče kroz sela ka istoku, onda naši rečima „la valje” označavaju i istok ◊ (u izr.) în vaļe — nizbrdo; na dole [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4950  vamă  vamă  ујам  vamă [akc. vamă] (i. ž.) — ujam, ušur ◊ vamă ĭe masura kare sa ĭa la muară đin fańină, pintru śe muara a mîśinat — ujam je deo brašna koji se uzima na vodenici, kao naknada za to što je vodenica mlela ◊ vama sa ĭa ku kapĭaćiļi: un kapĭaće đi fańină la o mĭerńiță đi buobe — ujam se uzima mericom: na jednu mernicu (?) zrna, jedna merica brašnaup. kapĭaće [Por.] ∞ muară  [Vidi]

2472  vapaĭță  văpaiţă  луч  vapaĭță (mn. vapăĭțu) [akc. vapaĭță] (i. ž.) — (tehn.) luč, baklja ◊ vapaĭță s-a fakut đin viță đin viĭe — luč se pravio od vinove loze (Tanda) ♦ var. vapaĭț (i. m.) (Rudna Glava) ◊ vapaĭțu s-a fakut đin kuažă đi śerĭeș, uskată șî învîluită pi un bît, kare s-a dus în mînă — luč se pravio od trešnjine kore, osušene i obavijne oko jednog štapa, koji se nosio u ruci ◊ ku vapaĭț s-a dus nuapća-n peșkariĭe pi Șașka, kînd ļ-a trăbuit pĭeșć đi prazńik — sa lučom su noćom odlazili u rubolov na Šašku, kada im je trebala riba za slavu (Rudna Glava) ♦ sin. fakļiĭe [Por.] ∞ vapaĭe  [Vidi]

2471  vapaĭe  văpaie  запах  vapaĭe (mn. vapăĭ) [akc. vapaĭe] (i. ž.) — zapah jare, talas topline ◊ kînd vîntu învăluĭe para fuokulu, pista ćińe vińe vapaĭe — kad vetar uvija plamen vatre, tebe zapahne jara ◊ vapaĭa fuokuluĭ ći-ńakă, kîćodată nu puoț să sufļi, da ńiś s-auḑ pi vrunu kare sa va gasî dupa vapaĭe đinkoluo — zapah jare te davi, ponekad ne možeš da dišeš, a ni da čuješ nekoga ko bi se našao iza zapaha sa one strane [Por.] ∞ fuok   [Vidi]

5940  var  var  креч  var (i. s.) — kreč, vapno ◊ varu sa faśe în varńiță đin pĭatră đi var — kreč se pravi u krečani od krečnog kamena ◊ varu ĭe alb ka zapada — kreč je beo kao sneg ◊ đin var, mistakat ku pĭesîk șî ku apă, sa faśe malter đi zîđit kășîļi — od reča, pomešanim sa peskom i vodom, pravi se malter za zidanje kuća [Por.]  [Vidi]

5944  vară  vară  братаница  varăup>2up> (mn. vĭere) [akc. vară] (i. ž.) — bratanica ◊ vara mĭa fata uĭki, đi pi mumă or đi pi tată — bratanica je ujkova ili stričeva ćerka [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3088  varḑă  varză  купус  varḑă (mn. vĭerḑ) [akc. varḑă] (i. ž.) — (bot.) kupus (Brassica oleracea) ◊ varḑa ĭe un fĭeļ đi buĭađe, kare uomu o puńe-n građină, ș-o sapă, ș-o udă, pănă nu sa kuaśe đi mînkare — kupus je jedna vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, i okopava je i zaliva dok ne sazri za jelo ◊ varḑa are o kîpațînă mare, totîrlată, krĭeskută đin śokan, kare ĭe rîdaśina vĭerḑî, krĭașće đin pomînt șî tună adînk în îńima lu kîpațînă — kupus ima veliku okruglu glavicu, izraslu iz korena koji zalazi duboko u središte glavice ◊ luoku unđe sa puńe varḑă măĭ multă sa kĭamă vîrḑariĭe — mesto gde se sadi kupus zove se kupusište ◊ varḑa kată multă apă — kupus traži mnogo vode ◊ varḑă akră — kiseli kupus ◊ varḑă dulśe — slatki kupus ◊ rasad đi varḑă — rasad za kupus [Por.]  [Vidi]

3037  vargă  vargă  трака  vargă (mn. vărź) [akc. vargă] (i. ž.) — (tehn.) 1. traka, crta, linija; pruga ◊ a luvat karbuńiļi, ș-a tras o vargă ńagră pi blană, ka un sămn unđe trăbe s-o taĭe — uzeo je ugljen, i povukao jednu crnu crtu na dasci, kao znak gde treba da je preseče ◊ pîătura înpuĭată ku vărź ruoșîĭe — ponjava ukrašena crvenim prugama 2. rub, ivica; rebro ◊ kuasa đi kosît are kuțît lung, lu kare ĭe pînḑa întarită ku o vargă îngustă, đi kovaś înkoveĭată-n sus — kosa za košenje ima dugačko sečivo, čije platno ojačano rebrom, uskim delom platna koji je kovački iskrivljeno na gore (Tanda) ♦ sin. dungă [Por.]  [Vidi]

5941  varńiță  varniță  кречана  varńiță (mn. vărńiț) [akc. varńiță] (i. ž.) — krečana ◊ varńița ĭe gaură mare în pomînt la luok kostîșat, umplută pănă la vîr ku pĭatra đi var đin kare sa stîmpîră varukrečana je velika rupa u zemlji na nagnutom terenu, puna krečnog kamena, od koga se pravi kreč [Por.] ∞ var   [Vidi]

3948  varsa  vărsa  просипати  varsauo vărs, ĭel varsă) [akc. varsa] (gl. p. ref.) — 1. prosipati ◊ kîrśagu s-a spart șî apa s-a varsat — krčag se razbio, i voda se prosula ◊ saku ku grîu n-a fuost ļegat bun, șî grîu tuot s-a varsat pi pomînt guol — džak nije bio dobro vezan, i žito se svo prosulo na golu zemlju 2. (med.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa varsă — napio se ko ćurka, i sada samo povraća ♦ sin. rîsîpi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3951  varsatu zuorilor  revărsatul zorilor  свануће  vars<u>au>tu zu<u>ou>rilor (sint.) — svanuće, cik zore ◊ a druma<u>iu>t tuota nu<u>au>pća, șî la koļ<u>iu>bă až<u>uu>ns în vars<u>au>tu zu<u>ou>rilor — putovali su celu noći, i kući stigli u svanuće [Por.] ∞ varsa  [Vidi]

4948  vas  vas  суд  vas (mn. vasă) (i. s.) — sud, posuda ◊ Rumîńi aĭ batrîń, kare a trait în borđiĭe, n-avut mulće vasă — stari Vlasi, koji su živeli u zemunicama, nisu imali mnogo sudova ◊ ĭastă vasă đi fakut mînkarĭa șî vasă đi mînkat, vasă đi apă șă đi spalat, șă vasă đi muls șă đi fakut brînḑă — ima sudova za spremanje jela i sudova za jelo, sudova za vodu i pranje, i sudova za mužu i pravljenje sira ◊ (kal.) la Marța vasîlor s-a spalat tuaće vasurļi în kasă ku ļeșîĭe — na Čisti utorak prali su se svi sudovi u kući ceđom [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3201  văĭera  văiera  јаукати  văĭerauo ma văĭer, ĭel sa văĭeră) [akc. văĭera] (gl. ref.) — (zast.) jaukati; vajkati se ◊ astîḑ să ći văĭerĭ ku glasu pănă-n śierĭ, ńima nu ć-auđe — danas da jaučeš glasom do neba, niko te ne čujeup. vaĭta, văĭkara [Por.] ∞ vaĭ  [Vidi]

3203  văĭkara  văicăra  вајкати се  văĭkarauo ma văĭkarĭeḑ, ĭel sa văĭkarĭaḑă) [akc. văĭkara] (gl. ref.) — vajkati se, jadikovati, naricati, kukati na sav glas ◊ ĭa perit kopilu, șî ĭa ku ańi numa a plîns ḑîua-nuapća, s-a kîntat șî s-a văĭkarat pănă n-a murit đi pare răupoginuo joj je sin, i ona je godinama samo plakala dan i noć, vajkala se i kukala dok nije presvisla od žalosti ◊ muĭarĭa sa văĭkarĭaḑă đi vrun pare rău mare, atunśa sa kîntă, sa baće-n pĭept șî rupe păru đin kap — žena nariče zbog neke teške žalosti, lupa se u grudi i čupa kosu sa glaveup. vaĭta, văĭera [Por.] ∞ vaĭ  [Vidi]

5943  văr  văr  братанац  văr (mn. verĭ) (i. m.) — bratanac, bratučed ◊ văr ĭe fiu lu uĭka, đi fraćiļi lu muma or alu tata — bratanac je ujakov ili stričev sin ◊ verĭ a duoĭļa — bratanci drugog kolena ◊ verĭ a triĭļa — bratanci trećeg kolena ◊ ĭel ĭe văru mĭeu, ama nuoĭ nu do traim bińe pintru ńișći otară — on je moj bratanac, ali mi ne živimo najbolje zbog nekih međa [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

2134  vărḑîșuară  verzișoară  чуваркућа  vărḑîșuară (mn. vărḑîșuorĭ) [akc. vărḑîșuară] (i. ž.) — (bot.) čuvarkuća (Sempervivum tectorum) ◊ vărḑîșuară trebuĭe să aĭbă tuota kasa, s-o țînă pi astrukamîntu ĭeĭ — čuvarkuću treba da ima svaka kući, da je drži na njenom krovu (Tanda) [Por.] ◊ vărḑîșuară ĭe ļiak đi urĭekĭ: kînd pi kopil ăl duare urĭakĭa, ĭaĭ frunḑa, o taĭ șă-ĭ stuorś lapćiļi aĭeĭ đen frunḑă în urĭake la kopil — čuvarkuća je lek za uši: kada dete zaboli uvo, uzmeș list, presečeš ga i ocediš sok iz lista detetu u uvo (Topla, kaz. Ljubiša Petrović) [Crn.] ◊ ĭa ĭe bună șî dă bubuoń la burtă: manînś dă triĭ uorĭ la ḑîvă kîć-o frunḑă viĭe înainća dă mînkare — ona je dobra i za čir u stomaku: pojedeš tri puta dnevno pre jela po jedan sirov list (Laznica, kaz. Petar Njamculović) [Hom.] ∞ varḑă  [Vidi]

5419  veđa  vedea  видети  veđauo văd, ĭel vĭađe) [akc. veđa] (gl. p. ref.) — 1. (o čulu) videti ◊ baba a pĭerdut uoki, nu măĭ vĭađe bun ka-ntîń — baba je izgubila oči, ne vidi više dobro kao ranije ◊ dakă va da buog, ńi veđem mîńe — ako da bog, vidimo se sutrauomu kare nu vĭađe, ĭe kĭuor — čovek koji ne vidi je slep 2. (o pažnji) gledati, paziti, brinuti ◊ n-avut kare să vadă đi kopi-ĭa, șî iĭ s-a dus în lumĭa albă — nije imao ko da gleda tu decu, pa su oni otišli u beli svet [Por.]  [Vidi]

3152  veńi  veni  доћи  veńiuo vin, ĭel vińe) [akc. veńi] (gl.) — doći 1. (za kretanje) doći, dolaziti, pristizati, ići ka govorniku ◊ akuș ńi vińe muma, ńi duśe mĭnkare — uskoro će nam doći majka, donosi nam hranu ◊ tata đemult a veńit, numa s-a kulkat kî ĭe ustańit — otac je odavno došao, ali je legao jer je umoran 2. (za odnose slaganja) slagati se, uklapati se ◊ asta nu vińe la luok, măĭ trăbe lukrat —ovo ne dolazi na mesto (=ne uklapa se), treba još da se obrađuje ◊ nu vin unu ku altu, nu sînt parĭake — ne idu jedno s drugim, nisu par 3. (fig.) a. ponašati se moralno ili nemoralno, pristojno ili nepristojno ◊ aĭa ś-a fakut iĭ duoĭ bĭeț, întra lume, nu vińe ńiśkum să fakă lumĭa krĭeskută — ono što su njih dvojica uradili pijani, pred svetom, ne ide nikako da rade odrasli ljudi b. značiti ◊ ĭ-a spus drumașu śeva, ama ĭel n-a-nțaļes kum vińe aĭa — rekao mu je putnik nešto, ali on nije razumeo šta to znači [Por.] ♦ dij. var. vińi (Majdanpek) [Buf.] (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

5476  veńina  venina  тровати  veńinauo veńin, ĭel veńină) [akc. veńina] (gl.) — (izob.) trovati ◊ ăl veńină ku vuorbe — truje ga rečimaup. înveńina [Por.] ∞ veńin  [Vidi]

3153  veńit  venit  дошљак  veńit (mn. veńiț) [akc. veńit] (i. m.) — (ret.) došljak, dođoš ◊ nuĭe đin babaluk în sat, a luĭ sînt veńiț — nije od starina u selu, njegovi su došljaci ◊ Rumîńi nuoștri sînt gata tuoț veńiț đin Rumîńiĭe — naši Vlasi su gotovo svi došljaci iz Vlaške ♦ var. vinoćik [Por.] ∞ veńi  [Vidi]

2073  verḑuaĭkă  ciocănitoare verde  зелени детлић  verḑuaĭkă (mn. verḑuoĭś) [akc. verḑuaĭkă] (i. ž.) — (ret.) (ornit.) zeleni detlić (Picus viridus) ◊ verḑuaĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, numa ĭe măĭ mare șî are pĭańe vĭerḑ — zeleni detlić je vrsta detlića, samo je veći i ima zeleno perje (Tanda) ◊ n-am uḑît đi vuorbă „verḑuaĭkă”, da ĭastă la nuoĭ triĭ fĭelurĭ đi vîrdărĭ: vîrdare pistriță, vîrdare ńagră șî vîrdare vĭarđe — nisam čuo za reč „verdzajka”, a ima kod nas tri vrste detlića: šareni detlić, crni detlić i zeleni detlić (Rudna Glava) ♦ sin. vîrdarĭe vĭarđe [Por.]  [Vidi]

6039  verźauă  vergea  узлењача  verźauăup>1up> (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (tehn.) uzlenjača, uzlenak, privržanj ◊ verźaua ĭe bît đi ļemn bagat în žgĭabu sululuĭ đinapuoĭ a razbuuluĭ, đi kare ĭe ku ață gruasă ļegată urḑala ku kîpatîńiļi al đinapuoĭ — uzlenjača je drveni štap umetnut u žljeb zadnjega vratila razboja, za koji je debelim koncima vezana osnova svojim zadnjim krajem ◊ kînd sa gaćașće țasutu, verźaua pikă șî fĭaćiļi marĭ o prind ku đințî șî ĭasă a fară, să audă śe nume măĭ întîń o sî sa pumeńaskă, kă dupa așa baĭat o sî sa mariće — kad se tkanje svrši, uzlenjača ispadne, i devojke je hvataju zubima i izlaze napolje da čuju koje će se prvo muško ime pomenuti, jer će se za takvoga momka udati [Por.] ∞ razbu  [Vidi]

6041  verźauă  vergea  арбија  verźauăup>2up> (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (folk.)(tehn.) arbija, harbija ◊ verźauă a fuost șî un bît đi ļemn or đi fĭer, ku kare s-a umplut pușćiļi aļi batrîńe la krĭamińe — harbija je bio štap od drveta ili metala, kojim se nabijala starinska puška kremenjača ◊ în kînćiśe oțășć s-a kîntat: „luvaĭ pușka șî verźaua, șî ma dusăĭ în aĭduśiĭe” — u hajdučkim pesmama se pevalo: „uzeh pušku i arbiju, pa odoh u ajdučiju ♦ sin. razbik [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

6000  veśiĭe  vecie  вечно  veśiĭe [akc. veśiĭe] (pril.) — večno ◊ kare lasă dupa ĭel lukru ku mare dobîndă đi lume, o să traĭaskă đi veśiĭe în minća lor — ko iza sebe ostavi delo od velike koristi za ljude, živeće večno u njihovom sećanju ◊ (ver.) sa krĭađe kă uomu kînd muare nu sa pĭarđe, numa sa duśe pi alta lume unđe traĭașće đi veśiĭe în raĭ — veruje se da čovek kad umre ne nestaje, nego prelazi u drugi svet gde večno živi u raju [Por.] ∞ vak  [Vidi]

2166  vetriśe  vetrice  вратич  vetriśe (mn. vetriśe) [akc. vetriśe] (i. ž.) — (bot.) vratič (Chrysanthemum vulgare) ◊ vetriśu ĭe buĭađe rară, kată pomînt sarak, în Tanda krĭașće numa la doa-triĭ luokurĭ; muĭerļi vetriśa pun ăn kiț kînd sa duk la morminț — vratič je retka biljka, traži siromašnu zemlju, u Tandi raste samo na dva-tri mesta; žena ga stavljaju u kitice kada idu na groblje ♦ sin. ramńik đ-al galbin [Por.]  [Vidi]

6266  viță  viță  нит  viță (mn. vițu) [akc. viță] (i. ž.) — 1. loza, lastar ◊ viță đi viĭe — vinova loza 2. pramen kose ◊ viță đi păru iĭ đin kap a purtat în rat în pungă đi tuota vrĭamĭa — pramen njene kose nosio je u novčaniku sve vreme rata 3. potomak, rodbina; loza ◊ a murit muu făra kopiĭ, șî ku ĭel s-a stîns vița luor a batrînă — umro je čiča bez dece, i sa njim se ugasila njihova stara loza [Por.]   [Vidi]

3213  vițăl  viţel  теле  vițăl (mn. vițăĭ) [akc. vițăl] (i. m.) — (zool.) tele ◊ a fatat vaka, a fakut un vițăl ku păru roșkaćik — otelila se krava, dobila je jedno tele sa crvenkastom dlakom ◊ vițălu s-a lasat đi supt — tele je prestalo da sisa ◊ karńe đi vițăl — teletina ◊ pĭaļe đi vițăl — teleća koža ♦ (demin.) vițălușup. vițauă [Por.] ∞ vită  [Vidi]

3393  viḑurină  vizurină  јазбина  viḑurină (mn. viḑuriń) [akc. viḑurină] (i. ž.) — jazbina ◊ viḑurină ĭe gaură în pomînt, kare o sapă un fĭeļ đi žuaviń sîrbaćiśe, kum ĭe vĭeḑuru șî vulpĭa, șî-n kare ĭaļe sa kuĭbĭaḑă — jazbina je rupa u zemlji, koju kopa jedna vrsta divljih životinja, kao što je jazavac i lisica, i u kojoj se legu ◊ žuavina đin viḑurină sa skuaće ku fum, or ku kopuoĭ bolđiu, adîns sprimiț đ-așa urk — životinja se iz jazbine isteruje dimom, ili kerovima jamarima, posebno dresiranim za takav lov [Por.] ∞ vĭeḑur  [Vidi]

5420  viđare  vedere  вид  viđare (mn. viđearĭ) [akc. viđare] (i. ž.) — 1. (anat.) vid, čulo ◊ viđarĭa uokĭuluĭ — očni vid ◊ dakă ĭe batrînă, înga are bună viđarĭe — iako je star, još uvek ima dobar vidup. uokĭ 2. (optički) videlo, svetlost ◊ tuma kînd ĭeșî đin ńegura la viđare, vaḑură kare ĭe — tek kad je izašao iz mraka na videlo, videli su ko je ◊ viđarĭa đi lumanarĭe sa dă đi pomană la-ĭ muorț, kă iĭ sînt piu lumĭa-ĭa tuot în ńagura — svetlost sveće se namenjuje pokojnicima, jer su oni na onom svetu stalno u mraku ◊ Suraiļi dă măĭ tare viđare — Sunce daje najjaču svetlost ♦ var. veđare [Por.] ∞ veđa   [Vidi]

4036  vig  vig  труба  vig (mn. vigu) (i. s.) — truba, svitak ◊ a kumparat un vig đi śuarik șă un vig đi pînḑă — kupio je trubu sukna i trubu platna ◊ vigu đi śuarik a mînkat muoļi — trubu sa suknom izjeli su moljci [Por.]   [Vidi]

4974  viĭe  vie  виноград  viĭe (mn. viĭ) [akc. viĭe] (i. ž.) — vinograd ◊ Munćeńi n-avut pomînt bun đi viĭe — Munćani nisu imali zemljište pogodno za vinogradunđ-a fuost viĭ, đi bîtrîńață a fuost sađiț ku ćibrik, suartă đi strugurĭ tare akri — gde je bilo vinograda, bili su zasađeni ćibrikom, sortom jako kiselog grožđa [Por.]   [Vidi]

3238  vilaĭt  vilaiet  свет  vilaĭt (mn. vilaĭće) [akc. vilaĭt] (i. s.) — svet; svetina ◊ s-a mîńiĭat pi parinț, a rîđikat nasu șî s-a dus în vilaĭt — naljutio se na roditelje, digao nos i otišao u svet ◊ a koluo ĭe alt vilaĭt, alta ļimbă, alt puort, alta mînkarĭe, alta lume — tamo je drugi svet, drugi jezik, druga nošnja, druga hrana, drugi ljudi ◊ iĭ s-a bat, da-n okuol s-adunat o gramadă đi vilaĭt — oni se biju, a okolo se skupila gomila svetine ♦ sin. lume, lumĭe [Por.] ∞ lume  [Vidi]

2531  Vinćilă  Vinţilă  Винчило  Vinćilă [akc. Vinćilă] (i. m.) — (antr.) Vinčilo, vlaško l.i. u Rudnoj Glavi u XIX veku ◊ Vinćilă a veńit đi vrunđeva șî ku aĭ luĭ s-a kîsîtorit la Poĭana ku pluopi — Vinčilo je odnekuda došao, i sa svojima se naselio na Poljani sa topolama ♦ / (hip.) < l.i. Vićentijeup. Vinćiluońi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2532  Vinćiluońi  Vinciloni  Винчиловићи  Vinćiluońi [akc. Vinćiluońi] (i. m.) — (antr.) Vinčilovići, vlaški nadimak porodice iz Rudne Glave ◊ Vinćiluońi sînt în Arnaglaua măĭ mult đi doăsuće đi ań — Vinčilovići su u Rudnoj Glavi preko dvesta godina ◊ Kuosta Vinćilă frumuos kîntă-n laută žuokurĭ rumîńieșć đi bătrîńață — Kosta Vinčilović lepo svira na violini stara vlaška kola [Por.] ∞ Vinćilă   [Vidi]

4216  vinḑare  vinzare  продаја  vinḑare (mn. vinḑărĭ) [akc. vinḑare] (i. ž.) — prodaja, prodavanje ◊ la bîlśurĭ đin an în an tuot ĭe măĭ slabă vinḑarĭa: uńi n-au śe sî vindă, alțî n-au ku śe sî kumpire — na vašarima je sve slabija prodaja: jedni nemaju šta da prodaju, drugi nemaju čime da kupuju ◊ fata nuĭe đi vinḑare — devojka nije na prodajukumparare [Por.] ∞ vinđe  [Vidi]

4215  vinđe  vinde  продати  vinđeuo vind, ĭel vinđe) [akc. vinđe] (gl. p. ref.) — prodati, prodavati ◊ ar vinđa pi bĭare șî uou đi supt gaină — prodao bi za piće i jaje ispod kokoške ◊ firĭa nu sa vinđe — obraz se ne prodaje ◊ a veńit o vrĭamĭa rău opaśită: tuot sa vinđe, șî tuot sa kumpîră, numa bań să fiĭe — došlo je neko vreme sasvim izopačeno: sve se prodaje, i sve se kupuje, samo para da bude ♦ supr. kumpîră [Por.]  [Vidi]

4076  vińirĭ  vineri  петак  vińirĭ (mn. vińirĭ) [akc. vińirĭ] (i. ž.) — (kal.) petak ◊ vińirĭa ĭe a śinśiļa ḑî în stamînă — petak je peti dan u sedmici ◊ rumîńi aĭ batrîń vińirĭa a postît — stari Vlasi su postili petkomup. Vińirĭa mare, Vińirĭa ńagră, Vińirĭa uaulor, Vińirĭa omanuluĭ, Doasprăśe vińirĭ, Vińirĭa buĭeḑîlor [Por.] ∞ stamînă  [Vidi]

4077  Vińirĭa Mare  Vinerea Mare  Петковица  Vińirĭa Mare (mn. Vińirĭ Marĭ) [akc. Vińirĭa Mare] (sint.) — (kal.) (rel.) Petkovica, slava ◊ Vińirĭa Mare ĭe măĭ đes șî măĭ batrîn prazńik la rumîń în Sîrbiĭe — Petkovica je najstarija i najčešća slava kod Vlaha itočne Srbije ◊ aĭ batrîń a puvestît kă pi Vińirĭa Mare sa kunuosk rumîńi veńiț đin Rumîńiĭe — stari su pričali da se po Petkovici prepoznaju Vlasi doseljeni iz Vlaške ◊ prazńik Vińirĭa Mare kađe tuamna, nu skimbă datumuPetkovica pada u jesen, ne menja datumup. Vińirĭa Ńagră, Vińirĭa Omanuluĭ [Por.] ∞ prazńik  [Vidi]

2111  viorĭauă  viorea  љубичица  viorĭauă (mn. viorĭaļe) [akc. viorĭauă] (i. ž.) — (bot.) ljubičica (Viola adorata) ◊ viorĭaua dă pin padure, primovara — ljubičica raste po šimi, u proloće ♦ sin. kîrļeźiel ♦ sin. tîmîĭuară (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. tămîĭară (Topla) [Crn.]  [Vidi]

5430  viorńiță  vîrtej  вртлог  viorńiță (mn. viorńiț) [akc. viorńiță] (i. ž.) — vrtlog vetra, viornica ◊ viorńiță ĭe un fĭeļ đi vîrćež kare faśe vîntu la luok đeškis — viornica je vrsta vrtloga koji pravi vetar na otvorenom prostoru ◊ viorńiță rađikă đi pi pomînt tuot śe ĭe ușuor șî-nvîrćašće ka pi fus înkuaś șă-nkolo — viornica diže sa zemlje sve što je lako, i okreće ga kao vreteno tamo-amo ◊ viorńiță sa faśe înainća pluoĭi — viornica nastaje pred kišu ◊ aĭ batrîń a kreḑut kă viorńița fak šoĭmańiļi — stari su verovali da viornicu prave šojmane ◊ aĭ batrîń sa aparat đi viorńița șkipînd șă suduind: „pu-pu, kakaćar mîțî” — stari su se štitili od viornice pljuvanjem i psovkom: „pu-pu, usrale te mačke” [Por.] ∞ vîrći  [Vidi]

5711  vis  vis  сан  vis (mn. visu) (i. s.) — san ◊ în vrĭamĭa đi la urmă, sa vaĭtă kă duarme rău, șî visaḑă visuurîće — u poslednje vreme se žali da spava loše, i sanja ružne snove ◊ rumîńiļi aļi batrîńe tare a krĭeḑut în visurĭ — stare Vlajne su jako verovale u snove [Por.]  [Vidi]

4829  visaļi  veseli  веселити  visaļiuo ma visaļesk, ĭel sa visaļiașće) [akc. visaļi] (gl. p. ref.) — veseliti se, proveseliti, uveseljavati ◊ a primit plata șî s-a dus sî sa visaļaskă ku fîrtațî — primio je platu, i otišao da se proveseli sa društvom ◊ ku glumiļi luĭ ń-a visaļit tuota nuapća — svojim šalama uveseljavao nas je celu noćup. învisaļi [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

1701  viskul  viscol  мећава  viskul (mn. viskuļe) [akc. viskul] (i. s.) — mećava, vejavica ◊ s-a dus ĭarna ku vićiļi la munće, șî kînd s-a pus viskulu, ĭa-ngețat đi frig akolo — otišla je zimi sa stokom u planinu, i kada je nastala mećava, ona se tamo smrzla od hladnoće [GPek] ♦ dij. var. viskuol [akc. viskuol] (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. visk (Rudna Glava) [Por.] ∞ viskuļi  [Vidi]

5386  viśe  bănui ?  ваљда  viśe [akc. viśe] (part.) — valjda, verovatno ◊ viśe așa ĭe, kînd spun tuoț kî ĭe așa — valjda je tako, kad svi kažu da je tako ◊ viśe n-a măĭ putut să sufire, đ-aĭa a lasat uomuvaljda više nije mogla da trpi, zato je napustila muža [Por.] ♦ dij. var. veśi (Slatina) [Crn.]  [Vidi]

3212  vită  vită  стока  vită (mn. viće) [akc. vită] (i. ž.) — (zool.) stoka, govedo, domaća životinja ◊ vita ĭe žuavină đi kasă, kare uomu o pazîașće ș-o arańașće — govedo je domaća životinja, koju čovek čuva i hrani ◊ avĭem viće marĭ șî viće miś — imamo malu i veliku stoku ◊ vită mikă ĭe uaĭa, berbĭeku, mńelu, kapra, pîrśu, ĭeduu malu stoku spada ovca, jagnje, koza, jarac, jare ◊ vită mare ĭe vaka, buou, vițălu, kalu, ĭapa, mînḑu șî magarĭu ku mîgarița — u krupnu stoku spada krava, vo, tele, konj, kobila, ždrebe i magare sa magaricom ◊ kîńi șî mîțî nu sînt viće numa žuaviń — psi i mačke nisu stoka nego životinje ◊ vită sîrbaćikă — divlja životinja ◊ vită blîndă — pitoma životinja [Por.]   [Vidi]

3161  vitrîg  vitreg  несродан  vitrîg (vitrîgă) (mn. vitriź, vitriźe) [akc. vitrîg] (prid.) — nesrodan 1. (za srodstvo) uhinski, maćehinski; tuđinski ◊ tată vitrîg — uh ◊ mumă vitrîgă — maćeha ♦ sin. mașće [Por.] ♦ dij. sin. mașćuaĭkă (Debeli Lug) [GPek] ◊ kopil vitrîg — pastorak ◊ fată vitrîgă — pastorka 2. (fig.) zao, bez saosećanjauom vitrîg, fara sufļit, đi ńima n-are milă — zao čovek, bez duše, ni za koga nema milošte [Por.] ∞ ńam   [Vidi]

4246  Vizak  Vizac  Визак  Vizak (mn. Vizaś) [akc.Vizak] (i. m.) — (top.) Vizak, ostenjak na području Tande ◊ Vizaku ĭe o parće đi sat Tanda la otar ku Gorńana, Lukĭa șî Buśa — Vizak je deo sela Tande na međi sa Gornjanom, Lukom i Bučjem ◊ Vizaku ĭe o kuamă đi pĭatră în kununa đi kîrșĭe — Vizak je kameni greben u vencu krša ◊ ĭastă Vizako-l mik șă Vizako-l mare — postoji Veliki i Mali vizak ◊ întra Vizaśe ĭastă pașćuńe bună đi viće, ș-aśiĭa a paskut turmiļi luor Tanđeńi, Lukĭeńi șă Buśeńi aĭ batrîń — između dva Vizaka ima dobro pasište za stoku, pa su tu napasali svoja stada stari Tanđani, Lučani i Bučjani ◊ apruapĭe đe vizak ĭe Stuolu, vîr mare đe kîrșĭe kare sa kĭamă așa kă ĭe pļoșćenat ka astaluu blizini Vizaka je Stol, veliki krševiti vrh koji se tako zove jer je spljošten kao sto ◊ ńima ăn aļi triĭ saće înveśinaće nu șćiĭe đi śe Vizaku sa kĭamă așa — niko u ova tri susedna sela ne zna zašto se Vizak tako zoveuńi spun kă a vaḑut ńiskaĭ kărț batrîńe sîrbĭeșć pi kare skriĭe Dvizak în luok đi Vizak — jedni kažu da su videli stare srpske karte na kojima piše Dvizak umesto Vizaka ♦ / Vizak < srb. Dvizak < dvizac, dvize„dvogodišnji jarac ili ovan” (exp. Durlić, sursa: РечникСАНУ4) [Por.]  [Vidi]

5468  vînațală  vînătaie  модрица  vînațală (mn. vînațîaļe) [akc. vînațală] (i. ž.) — (med.) modrica ◊ a batuto uomu, ș-aveńit la parinț pļină đi vînațîaļe — tukao je muž, i došla je kod roditelja puna modrica ◊ vînațala măĭ ĭut trĭaśe kînd ļi ļeź ku śapă friptă — modrice najbrže prođu kad ih previješ pečenim lukom [Por.] ∞ vînît  [Vidi]

3510  vînatuorĭ  vânător  ловац  vînatuorĭ (mn. vînatuorĭ) [akc. vînatuorĭ] (i. m.) — (zast.) lovac ◊ đemult tuuamińi a fuost vînatuorĭ, kă ku vînatu s-a arańit pista ĭarnă, da s-a aparat șî đi žuaviń sîrbaćiśe, kum a fuost lupi șî urșî — nekada su svi ljudi bili lovci, jer su se lovom prehranjuvali preko zime, a čuvali su se i od divljih zveri, kao što su bili kurjaci i medvediup. lovźiu [Por.] ∞ vînat  [Vidi]

5466  vînă  vână  вена  vînă (mn. vîń) [akc. vînă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. vena, krvni sud ◊ kînd sa taĭe vîna, bîșńașće sînźiļi în tuaće părțîļi — kad se preseče vena, šikne krv na sve strane b. žila, tetiva ◊ kînd uomu prĭamult ḑaśe, îĭ sa skurtă vîńiļi la piśuare — kad čovek previše leži, skrate mu se žile na nogama 2. (geog.) venac; kosa; povijarac ◊ vîna munțî, vîna krakuluĭ — planinski venac, kosa, povijarac 3. (hidr.) matica ◊ în săśită mare sakă șî vîna rîuluĭ — u velikoj suši usahne i matica reke [Por.]   [Vidi]

4257  vînt  vânt  ветар  vînt (mn. vîntu) (i. s.) — vetar ◊ kînd baće vîntu, sa klaćină krĭanźiļi în ļemn — kad vetar duva, njiše se granje na drvetu ◊ vîntu mînă nuviri — vetar tera oblake ◊ baće un vînt rîaśe, strabaće pănă la uos — duva hladan vetar, probija do kostiju ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi vînturĭ, măĭ đes sînt koșaua, gorńak, đi țîganu șî vînto-l răuima mnogo vrsta vetrova, najčešći su košava, gornjak, ciganski i zli vetar ◊ vižuļiĭa ĭe vînt măĭ tare — oluja je najjači vetar [Por.]  [Vidi]

6176  vînturuasă  vântoasă  падалица  vînturuasă (mn.) [akc. vînturuasă] (prid.) — (dem.)(med.) padalicа ◊ vînturuasă ĭе muĭerĭа kare pikă pră Stamîna vînturuasă, luvată dă vîlva vîntuluĭ — padalica je žena koja pada u trans tokom Vetrovite nedelje, obuzeta demonom vetra ◊ Stamîna vînturuasă pră kîļindarĭu popăsk sa kĭamă Stamîna pră Rusaļe — Vetrovita sedmica se u popovskom kalendaru zove Rusalna nedelja ◊ puopi sîrbășć a ginđit kă muĭeriļi pikă luvaće dă Rusaļe, da ĭaļe a pikat luvaće dă vîlviļi vîntuluĭ — srpski popovi su mislili da žene padaju obuzete Rusaljama, a one su padale obuzete demonima vetra ◊ măĭ kunoskuće ar fuost muĭerĭ vînturuasă dîn Dîlbuoka, dar a pikat șă aļi dăn Șăvița, Ĭeresńița, Radănka, șî alće saće șă țînuturĭ rumîńeșć — najpoznatije su bile žene padalice iz Duboke, ali su padale i žene iz Ševice, Neresnice, Radenke, i drugih vlaških sela i oblasti [Zvizd] ∞ vînt  [Vidi]

4291  vîr  vârf  врх  vîr (mn. vîru) (i. s.) — vrh ◊ a fakut koļiba în vîru śuośi, să nol îńaśe fumu đi la kamin — podigao je kolibu na vrhu brda, da ga ne davi dim sa kamina ◊ askuțît ka vîru akuluĭ — oštar kao vrh igleuńi darîmă frunḑa đi la vîru ļemnuluĭ, da-ĭ înțaļeș darîmă đi la pomînt în sus — jednu krešu lisnik od vrha drveta, a pametni ljudi krešu od zemlje na gore ◊ iĭ s-a suit kopiĭi în vîru kapuluĭ — popela su joj se deca na vrh glave ♦ var. vîrf [Por.] ♦ dij. var. vîrv (Topolovnik) [Bran.]   [Vidi]

3073  vîrćańiță  vîrtelniță  витао  vîrćańiță (mn. vîrćeńiț) [akc. vîrćańiță] (i. ž.) — (tehn.) vitao, vrteška, motovilo ◊ vîrćańiță ĭe o mîkarao pi kare muĭeriļi pun muotka kînd vrĭeuumpļe mosoru ku tuorsuvitao je naprava na koju žene stavljaju kanuru kad hoće da namotaju predivo na kalem [Por.] ∞ învîrći  [Vidi]

4259  vîrdare  verdare  детлић  vîrdare (mn. vîrdarĭ) [akc. vîrdare] (i. ž.) — (ornit.) detlić (Picus viridis) ◊ vîrdarĭa ĭe pasîre kare mĭarźe pi ļiemn însus-înźuos șî ćokńașće ku ćiku în butuarkă katînd la vĭermĭ — detlić je ptica koja se kreće po drvetu gore-dole i kucka kljunom po deblu tražeći crve ◊ vîrdarĭa sa kuĭbĭaḑă în butuarkă — detlić se gnezdi u duplji ◊ vîrdarĭa ĭe pasîrĭe ćokńituare — detlić je ptica čukačica [Por.] ♦ dij. var. vurdare (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

3089  vîrḑariĭe  vărzărie  купусиште  vîrḑariĭe (mn. vîrḑariĭ) [akc. vîrḑariĭe] — kupusište ◊ vîrḑariĭa ĭe luok unđe sa puńe varḑa — kupusište je mesto gde se sadi kupus ◊ fînkă varḑa kată multă apă, măĭ bun ĭe vîrḑariĭa să fiĭe apruape đi rîu, or đi vrun ogaș — pošto kupus traži mnogo vode, najbolje je da kupusište bude blizu reke, ili nekog potoka [Por.] ∞ varḑă  [Vidi]

4752  vîrkolak  vârcolac  вукодлак  vîrkolak (mn. vîrkolaś) [akc. vîrkolak] (i. m.) — (dem.) vukodlak, (astr.) pomračenje Sunca ◊ vîrkolak ĭe ală đintra-ĭ viĭ tare ruoș la fire, kare kad đes, ș-atunśa manînkă Luna or Suariļi — vukodlak je demon u koji se pretvaraju živi ljudi jako crveni u licu, koji često padaju u zanos, i tada jedu Mesec ili Sunce ◊ în saćiļi rumîńeșć đemult s-a șćut kare ĭe vîrkolak, śe manînkă Luna or Suariļi, șî faśe ńigurĭață — u vlaškim selima nekada se znalo ko je vukodlak što jede Mesec ili Sunce, i pravi pomračenje ◊ în Arnaglaua măĭ kunoskut vîrkolak a fuost vrunu Trailă Dogarĭu, gras ka puorku șî ruu ka raku, kare s-a labdat kî ĭe așa đin karńa Luńi ș-a Suariluĭ — u Rudnoj Glavi najpoznatiji vukodlak je bio neki Trailo Dogar, debeo ko svinja i crven ko rak, koji se hvalio da je takav od Sunčevog i Mesečevog mesa [Por.]  [Vidi]

3949  vîrsatură  vărsătură  сипар  vîrsatu (mn. vîrsatu) [akc. vîrsatură] (i. ž.) — 1. (geog.) sipar, odron sa stena ◊ am un luok supt kîrșe, șî în tota primovara žumataće ăl kutrupĭașće vîrsatura śe sa suduame đi pi kļanț — imam njivu ispod krša, i svakog proleća do pola je pokrije sipar koji se obrušava sa ostenjaka 2. (med.) povraćka ◊ s-a dus drakuluĭ, da vîrsatura n-a șćers đi pi pat unđ-a durmit bat muort — otišao je u majčinu, a povraćku nije obrisao sa kreveta na kome je spavao mrtav pijan ♦ sin. șîfîr [Por.] ∞ varsa  [Vidi]

2824  vîrtuće  vârtute  снага  vîrtuće (mn. vîrtuće) [akc. vîrtuće] (i. ž.) — (zast.) snaga, telesna moć ◊ vrăžîtuarĭa puaće ku đeskînćiku să-ntuarkă vîrtuća la uom — vračara može bajanjem da povrati snagu čoveku [Por.] ∞ vîrtuos  [Vidi]

3415  vîrtuop  vârtop  рупчага  vîrtuop (mn. vîrtuape) [akc. vîrtuop] (i. s.) — (geogr.) (augm.) rupčaga, uvala ◊ a sapat apa ș-a fakut numa vîrtuope pi drum, nu sa mĭearźe ńiś ku vićiļi, ńiś pi piśuare — kopala je voda i napravila samo rupčage na putu, ne može se ići ni zapregom, ni pešice [Por.]   [Vidi]

2823  vîrtuos  vârtos  густ  vîrtuos (vîrtuosă) (mn. vîrtu, vîrtuasă) [akc. vîrtuos] (prid.) — 1. (za žitke i tečne materije) gust; tvrd; stvrdnut ◊ mĭastîkă bińe koļașa, să nu fiĭe prĭa vîrtuasă — mešaj dobro kačamak, da ne bude previše tvrd ◊ lapćiļi uoilor tuamna ĭe vîrtuos — ovčje mleko je u jesen gusto 2. (za stoku sa vimenom) teškomuzno ◊ sa ḑîśe đi vakă, uaĭe or kapră, kî ĭe vîrtuasă, kînd are mik svîrk la țîță, șî grĭeu sa mulźe — kaže se za kravu, ovcu ili kozu, da je teškomuzna, kada ima mali otvor na vimenu, i teško se muze ♦ supr. mulguosup. vîrtuće [Por.]  [Vidi]

3018  vîrzuabă  vârzob  крпља  vîrzuabă (mn. vîrzuabe) [akc. vîrzuabă] (i. ž.) — (tehn.) krplja, oprema za hodanje po snegu ◊ vîrzuaba s-a fakut đin kurpin gruos kare s-a înkoveĭat ļesńe în śerk șî nu s-a frînt, da pi đinuntru a fuost înplețit ku kurpiń măĭ supțîrĭ șî întarit ku ață — krplja se pravila od debljeg lijana, koji se lako savijao u krug i nije se lomio, a iznutra je bio opleten tanjim lijanima i ojačan koncem ◊ vîrzuabiļi afuost ļegaće ku kuraua đi talpa piśuoruluĭ — krplje su bile vezane kaišom za nožno stopalo ◊ vîrzuaba a fuost măĭ largă đi kît piśuoru, ș-a putut sî țînă uomu pi zapadă, să nu sa skufunđe în namĭaće — krplja je bila šira od noge, i mogla je da drži čoveka na snegu, da ne utone u smet [Por.] ∞ vîrzuob  [Vidi]

5709  vîržîtuare  vrăjitoare  врачара  vîržîtuare (mn. vîržîtuoĭr) [akc. vîržîtuare] (i. ž.) — (mag.) vračara ◊ vîržîtuare ĭe muĭare kare șćiĭe să đeskînće — vračara je žena koja zna da baje ◊ vîržîtuare ku đeskînćiśiļi ļekuĭe lumĭa bolnauă — vračara bajalicama leči bolesne ljude ◊ (ver.) fata mare kare s-auđe kă urđină la vîržîtuorĭ, grĭeu sa marită, kî lumĭa ginđașće kă śuava nuĭe bun ku ĭa — udavača koja često obilazi vračare, teško se udaje, jer ljudi misle da s njom nije nešto u redu ♦ var. vrîžîtuare, vrăžîtuare [Por.] ∞ vražî  [Vidi]

6064  vîrșuoće  iubit  вршоћа  vîrșuoće (mn.) [akc. vîrșuoće] (i. s.) — (folk.) (vulg.) vršoća, jebeč ◊ vîrșuoća ĭe insă đin povĭeșć đi rușîńe — vršoća je lik iz erotskih priča ◊ vîrșuoće ĭe futaș kare puaće să fută pi fiĭe kare, da măĭ đes, vro muĭarĭe întra uomu iĭ — vršoća je jebač koji može pojebati bilo koga, a najčešće neku ženu pred njenim mužem ♦ sin. ibuomńik [Por.]  [Vidi]

3722  vîslă  vâslă  весло  vîslă (mn. vîsļe) [akc. vîslă](i. ž.) — veslo ◊ peșkarĭu mînă luntriĭa ku vîsļiļi — ribar tera čamac veslimaup. barkă, luntriĭe [Kmp.]  [Vidi]

4431  vîtama  vătăma  озледити  vîtamauo vatîm, ĭel vatîmă:vîtamĭaḑă) [akc. vîtama] (gl. p. ref.) — (med.) ozlediti, povrediti, raniti ◊ lupu s-a bagat în strungă, ama kîńi s-a slubaḑît la ĭel, șî ĭel numa a vîtamat o uaĭe, alta șćetă n-ažuns sî fakă — vuk je upao u tor, ali su psi skočili na njega i on je samo povredio jednu ovcu, drugu štetu nije stigao da uradi ◊ s-a pus sî taĭe ļamńe, ĭ-a skapat kumva sakurĭa đin mîń, șî rău ĭ-a vîtamat piśuorupočeo je da cepa drva, sekira mu se nekako izmakla iz ruku, i teško mu povredila nogu ♦ sin. fîrîma, lovi [Por.]  [Vidi]

4983  vîzlă  vâslă  евењка  vîzlă (mn. vîzle) [akc. vîzlă] (i. ž.) — (bot.) evenjka, venka ◊ vîzlă ĭeste viță de viĭe ku strugurĭ la ĭa, atîrnată la streșină să să usuče de ĭarnă — evenjka je kita spletenih grozdova, obešena pod strehom da se suši za zimu [Tim.] ♦ dij. sin. ivenk [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

6209  vîžuoĭ  vâjoi  млаz  vîžu (mn. vîžoaĭe) [akc. vîžuoĭ] (i. s.) — (o tečnosti) mlaz ◊ dupa pluaĭe tare, kure apa đi pi strĭeșînă ku vîžuaĭe, gruasă ka źeĭśtuposle jake kiše, curi voda sa nadstrešnice u mlazevima, debelim kao prst ♦ / < vîž + -u [Por.] ♦ dij. sin. bužu, ćućur [Hom.] ∞ vîž  [Vidi]

4828  vĭasîl  vesel  весео  vĭasîl (vĭasîlă) (mn. vĭasîļ, vĭasîļe) [akc. vĭasîl] (prid.) — veseo ◊ đi uom kare ĭe vĭasîl șî vorbituorĭ, sa spuńe kă are narau bun — za čoveka koji je veseo i govorljiv, kaže se da ima dobru narav ◊ ĭel ĭe vĭasîl numa kînd bĭa kîta — on je veseo samo kad malo popije ♦ sin. voĭuos [Por.]   [Vidi]

1418  vĭaspiĭe  viespe  оса  vĭaspiĭe (mn. vĭespiĭ) [akc. vĭaspiĭe] (i. ž.) — 1. (ent.) osa (vespidae) ◊ vĭaspĭa a mușkat kopilu đi mînă — osa je ujela dete za ruku 2. (fig.) vredna i okretna osoba ◊ ĭa ĭe vĭaspiĭe đi muĭarĭe, ažunźe đarînduona je osa od žene, svuda stiže ♦ var. vĭespiĭe (Valakonje, Savinac) [Crn.]   [Vidi]

3189  vĭașćid  veșted  увенуо  vĭașćid (vĭașćidă) (mn. vĭașćiḑ, vĭașćiđe) [akc. vĭașćid] (prid.) — (zast.) uvenuo 1. (bot.) uvenuo, sasušen, sparušen ◊ sa ḑîśe kî ĭe vĭașćidă đi vro fluare kare ĭe paļită đi brumă or uskată đi sîaśită — kaže se uvenuo za neki cvet koji je opaljen slanom ili sparušen sušom 2. (color) bled, bezbojan ◊ n-a fuost farbă đ-ažuns, șî pînḑa a ĭeșît vĭașćidă — nije bilo dovoljno boje, pa je platno ispalo bledo 3. (psih.) tužan, savladan bolom; slomljen ◊ dupa śe l-a lasat fata, ku ḑîļiļi a fuost vĭașćid, șî la tuoț s-a vaĭtat kî-ĭ ińima frîntă — kad ga je devojka napustila, danima je bio tužan, i svima se žalio da mu je srce slomljeno ♦ sin. uskat [Por.]   [Vidi]

3642  vĭeḑur  viezure  јазавац  vĭeḑur (mn. vĭeḑu) [akc. vĭeur] (i. m.) — (zool.) jazavac (Meles meles) ◊ vĭeḑuru ĭe žuavină sîrbaćikă kare traĭașće la munće, pitulat în viḑurină kare sîngur o sapă supt pomînt — jazavac je divlja životinja koja živi u planini, skrivena u jazbini koju sam kopa pod zemljom ◊ vĭeḑuru duarme pista ĭarnă ka guđe ursujazavac prespava zimu kao i medved ◊ vînatuori măĭ mult prind vĭeḑuru pintru untura luĭ, kare ĭe tare miļemn đi mulće buaļe grĭaļe — lovci hvataju jazavca najviše zbog njegove masti, koja je lek za mnoge teške bolesti ◊ vînatuori au kopuoĭ adîns fakuț đi prins la vĭeḑurĭ — lovci imaju kerove naročito odnegovane za hvatanje jazavaca ◊ vînatuori măĭ đes skuot vĭeḑuru đin viḑurină ku fumulovci najčešće isteruju jazavca iz jazbine dimom [Por.]   [Vidi]

4140  vĭer  vier  вепар  vĭer (mn. vĭerĭ) [akc. vĭer] (i. m.) — vepar ◊ vĭer ĭe puork ńiskopit, lasat đe prasîlă — vepar je neuštrojen prasac, ostavljen za priplodup. maskur [Por.] ♦ dij. var. veroćik (Jabukovac) [Pad.] ♦ dij. var. vder (Šipikovo) [Tim.] ∞ puork  [Vidi]

3013  vlaș  vlaș  ваљкасти црв  vlaș (mn. vlaș) [akc. vlaș] (i. m.) — (zool.) 1. valjkasti crv (Nematoda) ◊ vlaș ĭe vĭarme đin apă — vlaš je vodeni crvuńi spun kî ĭe vlașu vĭarme skurt șî samînă la rîmă — jedni kažu da je vlaš kratak crv koji liči na glistu ◊ (med.) kînd la uom roșăsk uoki, sa skuot vlașî đin apă, sa pun pi kîrpă șî ku ĭa sa ļagă ăl bolnau pista uokĭ — kad čoveku pocrvene oči, vade se valjkasti crvi iz vode, stave se na maramu i njome bolesniku prevežu oči (Rudna Glava) 2. očni crv (Loaloa) ◊ vlașî sînt vĭermuș albĭ kare sa fak la uom în uokĭ — vlaši su beli crvići koji se izlegu kod čoveka u očima (Tanda) ♦ sin. pĭerĭup. gușă [Por.]   [Vidi]

759  vlaś  vierme  власи  vlaś (mn.) [akc. vlaś] (i. m.) — (zool.) vlasi, crvi u zagađenoj rani ◊ în žđerîtură a înpuĭat vlaś — na oderotini su se pojavili crvi ◊ la taĭatura-ĭa la piśuoru vaśi ĭastă vlaś — u rani na kravljoj nozi ima crva [Crn.] ♦ dij. var. vlaș [Por.] ♦ dij. var. stradomaș [Mlava] ∞ vlaș  [Vidi]

3724  vopuor  vapor  лађа  vopuor (mn. vopuară) [akc. vopuor] (i. s.) — lađa, brod ◊ vopuarîļi a mĭers pi Dunîrĭe, ma ku ĭaļe s-a karat numa duomńi — lađe su plovile Dunavom, ali njime se vozila samo gospoda ◊ pănă nu s-a izaflat motuoru, vopuoru pi Dunîrĭe la đal a tras lumĭa ku sfuara, lukro-la s-a kĭemat ĭardum — dok nije pronađen motor, lađu su uzvodno vukli ljudi konopcem, taj posao se zvao jardum [Por.]   [Vidi]

2011  vorbi  vorbi  говорити  vorbiuo vorbĭesk, ĭel vorbĭașće) [akc. vorbi] (gl. p. ref.) — govoriti, pričati, kazivati ◊ ļagă-ț gura, nu vorbi śe nu trîabe — zaveži usta, nemoj govoriti što ne treba ◊ nu șću đi śe atîta ma vorbĭașće đi rău, kî nu ĭ-am fakut ńimika — ne znam zašto me toliko ogovora, kada mu nisam učinio ništa ♦ sin. tăĭnui [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2015  vorbiță  vorbiţe  речца  vorbiță (mn. vorbiță) [akc. vorbiță] (i. ž.) — (demin.) rečca, mala, nežna reč; tepalica ◊ vinu la naĭka, numa o vorbiță să-ț spună la urĭake, pă o să fiĭ a mĭa pănă la muarće — dođi kod bate, samo jednu rečcu da ti šapne na uvo, pa ćeš biti moja do smrti ♦ / vuorbă + -iță [Por.] ∞ vorbi   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2012  vorbituorĭ  vorbitor  говорљив  vorbituorĭup>1up> (vorbituare) (mn. vorbituorĭ, vorbituare) [akc. vorbituorĭ] (prid.) — govorljiv, rečit čovek ◊ muu ĭe uom vorbituorĭ șî povĭestîtuorĭ, da baba ĭe ponćură șî takută — čiča je govorljiv i pričljiv čovek, a baba je namćor i ćutalica ◊ la fată sa kată nu numa să fiĭe frumuasă șî vrĭańikă, numa șî vĭasîlă șî vorbituarĭe — od devojke se traži ne samo da bude lepa i vredna, nego i vesela i rečita [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2013  vorbituorĭ  vorbitor  говорник  vorbituorĭup>2up> (mn. vorbituorĭ) [akc. vorbituorĭ] (i. m.) — govornik ◊ s-a adunat o granadă đi vorbituorĭ, șî tuoț vorbĭesk într-un glas, ńiś draku nu-ĭ înțaļiaźe — skupila se gomila govornika i svi pričaju u jedan glas, ni đavo ih ne razume ◊ vorbituorĭ kîț vrĭeĭ, da lukratuorĭ nuĭe ńiś unugovornika koliko hoćeš, a radnika nema ni jednog [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2014  vorbitură  vorbitură  гласина  vorbitu (mn. vorbitu) [akc. vorbitură] (i. ž.) — glasina; ogovaranje ◊ sa trag ńișće vorbituurîće dupa ĭa, đi kînd iĭ uomu dus — vuku se za njom ružne glasine, otkako joj je muž odsutan [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2132  vrakńiță  vraniţă  вратница  vrakńiță (mn. vrakńiț) [akc. vrakńiță] (i. ž.) — vratnica, vrata na ogradi ◊ vrakńiță ĭe ușă mikă, fakută đin blăń ńiśopļiće, pin kare lumĭa tună-n traușă — vratnice su mala vrata, od neotesanih dasaka, kroz koja ljudi ulaze u dvorište ◊ vrakńița s-a înkis ku gužbă đi ćiĭ, ku popiku or ku kļanță — vratnice su se zatvarale gužvom od like, zasunom ili zaponcem [Por.]  [Vidi]

6359  vrasńit  minunat  чудесан  vrasńit (vrasńită) (mn. vrasńiţ, vrasńiće) (prid.) — (folk.) čudesan, izvrstan ◊ în k<uu>nćik batr<uu>n đi G<u>iu>ță Kîtań<u>iu>ța, soț<uu>ĭa luĭ nu vrĭa să k<uu>nće mĭerg<uu>nd pin pad<u>uu>re, kă <u>au>re glas „rău vrasń<u>iu>t”, șă-ĭ a<u>uu>đe Fl<u>ou>rĭa Fl<u>ou>rilor, aramb<u>au>șa uoțîluor — u staroj pesmi o Gici Katanici, njegova žena odbija da peva idući kroz šumu, jer ima glas jako čudesan, pa će ih čuti Flora Florin, hajdučki harambaša [Por.]  [Vidi]

4877  vrau  vraf ?  време  vrau [akc. vrau] (pril.) — vreme, trenutak; jedanput, jednom ◊ l-a așćetat un vrau, ama kînd a vaḑut kă nuĭe, ș-adunat partaļiļi șî s-a dus — čekao ga je jedno vreme, ali kad je video da ga nema, pokupio je svoje stvari i otišao ◊ a uđińit un vrau bun, șî s-a pus pi lukruodmorili se neko dobro vreme, i nastavili sa poslom ◊ n-a ramas mult đi lukru, măĭ un vrau, șî gata — nije ostalo mnogo posla, još jednom, i gotovo [Por.]  [Vidi]

5710  vražî  vrăji  врачати  vražîuo vražăsk, ĭel vražîașće) [akc. vražî] (gl. p. ref.) — (mag.) vračati, bajati ◊ a urđinat đi la babă la baba să-ĭ vražîaskă sî sa-nsuare, ama điźaba — obilazio je babe i babe da mu vračaju da se oženi, ali uzalud ♦ sin. đeskînta [Por.]  [Vidi]

6360  vrîstă  vârstă  годиште  vr<uu>stă (mn. vr<uu>șće) (i. ž.) — 1. godište, uzrast ◊ nu<u>ou>ĭ du<u>ou>ĭ s<uu>nćem đ-o vr<uu>stă — nas dva smo isto godište 2. vrsta, fela — ar ḑîś<u>au> u<u>ou>mu kă sînt flu<u>ou>ri-ļ<u>au>ļa o vr<uu>stă, un fĭ<u>eu>ļ, <u>au>ma nu-s — rekao bi čovek da su ti cvetovi iste vrste, iste fele, ali nisu ♦ var. vîrstă ♦ sin. fĭeļ [Por.]  [Vidi]

3505  vrîșćină  bandă ?  врпца  vrîșćină (mn. vrîșćiń) [akc. vrîșćină] (i. ž.) — (izob.) vrpca, traka; povez ◊ vrîșćină ĭe kurauă đi pĭaļe, taĭată îngust, ku kare s-a ļegat opinka đi puork kînd uomu s-a-nkalțat în ĭa — „vrstina” ĭe bila kožna traka, usko sečena, kojom se vezivao svinjski opanak, kad ga je čovek obuvao ♦ / ? < srb. (augm.) vrpcina < vrpca (expl. Durlić) ♦ up. urḑală [Por.]   [Vidi]

6211  vrĭa  vrea  хтети  vrĭauo vrĭeu, ĭel vrĭa) [akc. vrĭa] (gl.) — hteti ◊ n-a krĭeḑut kă fata o să vrĭa sî sa mariće dupa ĭel — nije verovao da će devojka hteti da se uda za njega ◊ vrĭeĭ-nu vrĭeĭ — hoćeš-nećeš ◊ vĭeḑ ku ĭel, vrĭa-va să vină, or nuvidi s njim, hoće li doći, ili ne [Por.]  [Vidi]

5855  vrĭad  valoare  вредност  vrĭad (mn. vrĭadu) [akc. vrĭad] (i. s.) — (srb.) vrednost ◊ n-are ńiś un vrĭad — nema nikakvu vrednost ◊ are vrĭad mare — ima veliku vrednost ◊ (izr.) ĭ-a sarit vrĭaduposkupeo [Por.]  [Vidi]

5346  vro  vreo  нека  vro (zam.) — neka ◊ așćetat să vină vro insă, điźaba, n-a veńit ńima — čekao je da dođe neka osoba, uzalud, nije došao niko ◊ s-a fi fuost ĭa vro muĭare, n-a fi dudaito uomuda je ona bila neka žena, ne bi je muž oterao ◊ nu merźa đeskulț, kă ć-ažunźe vro buală — nemoj ići bos, jer će te stići neka bolestup. vrunu, vruna, vruńi [Por.] ∞ vrunu  [Vidi]

1708  vrodată  vreodată  некад  vrodată [akc. vrodată] (pril.) — 1. (o prošlosti) nekad, davno, pre mnogo vremena ◊ aĭa a fuost vrodată, kînd a trait lupi aĭ albĭ — to je bilo nekad, kada su živeli beli vukovi 2. (o budućnosti) jednom, u budućnosti ◊ puaće kă șî luĭ vrodată o să-ĭ vină minća-n kap — možda će i njemu jednom doći pamet u glavu ♦ sin. kîndva [Por.] ∞ odată  [Vidi]

2735  vrun  vrun  неки  vrun (m.r.) (prid.) (nepr.) (ž.r. vro) — neki ◊ să fiĭe ĭel vrun uom, da ĭa vro muĭare, iĭ nu sa-r gîlśavi atîta — da je on neki čovek, a ona neka žena, oni se ne bi svađali tolikoup. vrunu [Por.]  [Vidi]

4517  vrunđeva  undeva  негде  vrunđeva [akc. vrunđeva] (pril.) ● v. vrunđiva [Por.] ∞ unđe  [Vidi]

1711  vrunđiva  undeva  негде  vrunđiva [akc. vrunđiva] (pril.) — negde ◊ puaće fi kă akuma vrunđiva ńinźe, da vrunđiva pluaĭe — može biti da sada negde pada sneg, a negde kiša ♦ var. vrunđeva ♦ var. unđeva [Por.] ∞ unđe  [Vidi]

2736  vrunu  vrunul  неко  vrunu (mn. vruńi) (m.r.), vruna (mn. vruńiļi) [akc. vrunu] (ž.r) (zam.) — neko, bilo ko ◊ śe va spuńa vrunu đ-aĭ tiĭ, or vruńi đ-a iĭ, nu mi sa pasă ńiśkum — šta će reći neko od tvojih, ili neki od njenih, uopšte me nije briga ◊ s-a dus să vadă, va vrĭa vruna sî vină la sîśarat — otišao je da vidi, hoće li neka hteti da dođe na žetvuuniļi a takut, spumîntaće, da vruńiļi s-a pus sî zbĭare — jedne su ćutale, uplašene, a neke su počele da vičuup. vrun [Por.]  [Vidi]

6026  vulpiță  vulpiță  лисичица  vulpiță (mn. vulpiț) [akc. vulpiță] (i. ž.) — (zool)(demin.)(folk.) lisičica, lija ◊ a veńit sorița vulpița pista rîu îngețat, șî ń-a furat pĭeșći đin kutariță — došla je sestrica lisičica preko zaleđene reke, i ukrala nam ribu iz kotarice [Por.] ∞ vulpĭe  [Vidi]

6025  vulpĭe  vulpe  лисица  vulpĭeup>1up> (mn. vulpĭ) [akc. vulpĭe] (i. ž.) — (zol.) lisica (Vulpes vulpes) ◊ vulpĭa ĭe žuavină sîrbaćikă ku păr roșkaćik șî kuadă lungă, kare fură gaiń đi la uom đin kurĭańik — lisica je divlja životinja crvenaske dlake i dugog repa, koja čoveku krade živinu iz kokošarnika ◊ vulpĭa faśe bîrluog în pomînt, ș-aĭa sapat ku duauă uș, să puată să puată skapa kînd o prispĭesk vînatuori đintr-o parće — lisica pravi brlog u zemlji, i to iskopan sa izlazom na dve strane, da može uteći kad je poteraju lovci sa jedne srane ◊ vulpĭa ĭe žuavină tare vikļană, đi mulće uorĭ sa faśe muartă numa sî skîape đi kopuoĭ — lisica je jako lukava životinja, često se pravi mrtva samo da utekne lovačkim psima [Por.]  [Vidi]

3395  vultur  vultur  орао  vultur (mn. vulturi) [akc. vultur] (i. m.) — (ornit.) orao (Aquila) ◊ vulturu ĭe măĭ mare șî măĭ tare pasîrĭe la nuoĭ, puaće să dukă mńelu-n gĭară pănă zbuară — orao je najveća i najjača ptica kod nas, može da nosi jagnje u kandžama dok leti [Mlava] ♦ dij. sin. uļ [Por.]  [Vidi]

6159  vultur  vultur  орао брадан  vultur (mn. vultu) [akc. vultur] (i. m.) — (ornit.) orao bradan, kostoberina (Gypaetus barbatus) ◊ vultur ĭe o pasîre mare, ku ăripĭ larź șî ku ćuok lung șî înkîrļobat, șî ku gĭară tarĭ și marĭ — orao bradan je velika ptica, sa širokim krilima i krivim kljunom, i sa velikim i jakim kandžama ♦ sin. uļ [Por.] ∞ uļ  [Vidi]

3389  vuoĭ  voi  ви  vu [akc. vuoĭ] (zam.) — vi ◊ vuoĭ șî nuoĭ sînćem tuot un fĭeļ đi rumîń — vi i mi smo ista vrsta Vlaha ◊ ĭuo ku vuoĭ nu puot să ĭes la kîpatîń — ja sa vama ne mogu da izađem na kraj ◊ ku vuoĭ — sa vama ◊ đi vuoĭ — za vas ◊ pintra vuoĭ — među vama ◊ đispre vuoĭ — o vama ◊ pintru vuoĭ — zbog vas [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

999  vuorbă  vorbă  реч  vuorbă (mn. vuorbĭе) [akc. vuorbă] (i. ž.) — 1. reč, govor, razgovor ◊ vuorba nuastră — naša rečuom đi vuorbă — čovek od reči ◊ lasă vuorba — ostavlja poruku, poručuje ◊ trîmĭaće vuorbă — šalje poruku, poručuje ◊ ăl țîńe đi vuorbă — drži ga za /datu/ reč ◊ vuorbă ușuară — /o/laka reč, laž ◊ vuorbĭe mulće — brbljarije, koještarije, tračevi; uvrede; klevete ◊ altă vuorbă — druga priča ◊ vuorbă grĭa — teška reč, uvreda 2. sporazum, dogovor ◊ tăĭnuĭ ku ĭel đi lukru, ș-a ramas vuorbă sî ńi măĭ gasîm odată la mińe — pričao sam s njim o poslu, i ostao je dogovor da se nađemo još jednom kod mene ♦ sin. taĭnă 3. jezik, narečje ◊ altă vuorbă ĭe la mńamț, altfĭeļ vorbĭesk, nu-ĭ înțaļeź fara învațat — drugi je jezik kod Nemaca, drugačije govore, ne možeš da ih razumeš bez učenja [Por.] ♦ dij. var. vorbă [Kmp.] ∞ vorbi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3912  vuraĭală  alungare ?  јурњава  vuraĭală (mn. vuraĭelu) [akc. vuraĭală] (i. ž.) — jurnjava, žurba, stiska, frka ◊ la gîzdoćiń tuot lukru s-a lukrat ku vuraĭală, nu s-a șaḑut ńiś un pik — kod bogataša se svaki posao radio u jurnjavi, nije se sedelo ni tren ◊ trăiratu ĭe mare vuraĭală — vršidba je velika jurnjava ♦ sin. grab, zuort, dura [Por.] ∞ vurai  [Vidi]

4487  vuvaĭală  vuială  брујање  vuvaĭală (mn. vuvaĭaļe, vuvaĭelu) [akc. vuvaĭală] — (onom.) brujanje, hujanje ◊ kînd treśa aropļańiļi, dukîndu-să l frontu ku rușî, śerĭu ĭerĭa ńegrit da nuoĭ astupam urĭekiļi să nu surḑîm đi vuvaĭala lor — kad su prolazili aeroplani, idući na ruski front, nebo beše crno a mi pokrivasmo uši da ne ogluvimo od njihovog brujanja ♦ var. vuvait, vuvăt [Por.] ∞ vuv  [Vidi]

2782  zabală  zabală  жвала  zabală (mn. zabaļe) [akc. zabală] (i. ž.) — (tehn.) žvala, deo konjske opreme ◊ zabaļiļi sînt ļegaće đi uzgiń, șî sa pun la kal în gură, đi sî puată kalu sî sa puarće — žvale su vezane za uzde, i stavljaju se konju u usta, da bi konj mogao da se vodi ♦ sin. žvală, mn. žvaļeup. frîu [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5348  zafla  zafla  наћи  zaflauo zaflu, ĭel zaflă) [akc. zafla] (gl. p. ref.) — (folk.) naći, pronaći, otkriti ◊ apsanźiu mi-l zafla, ăl luva șă-l înkiđa — apsandžija mi ga nađe, uhvati ga i zatvori ♦ sin. gasî [Por.] ∞ afla  [Vidi]

3381  zaĭkă  zaică  сојка  zaĭkă (mn. zăĭś) [akc. zaĭkă] (i. ž.) — (ornit.) sojka, kreja (Garrulus glandarius) ◊ zaĭka ĭe pasîrĭe kare șî ĭarnă ramîńe în padure, đes zbuară pi-nga kasîļi nuaștre katînd mînkare, ș-atunśa ļesńe o prind kopiĭi în laț — sojka je ptica koja i zimi ostaje u šumi, često leti oko naših kuća tražeći hranu, i tada je deca lako hvataju u zamku ◊ într-o vrĭame zaĭka gata s-a pĭerdut, rar s-a putut veđa ĭarnă, ama akuma ĭară s-a mulțît — jedno vreme sojka se gotovo bila izgubila, retko se mogla videti zimi, ali sada se ponovo namnožila [Por.]   [Vidi]

3017  zapadă  zăpadă  снег  zapadă (mn. zapĭeḑ) [akc. zapadă] (i. ž.) — sneg ◊ ĭarna kad flotaśi đin nuvîr șă astrukă pomîntu ku zapadă albă — zimi padaju pahuljice iz oblaka i pokrivaju zemlju belim snegom ◊ đin zapadă kopiĭi fak kukoluașă — od snega deca prave grudve ◊ kînd ĭe zapada mare șî baće vîntu, sa fak namĭeț — kad je sneg veliki i duva vetar, prave se smetovi ◊ ńinźe zapada — pada sneg ◊ kopiĭi sa kară ku săĭńiļi pi zapadă — deca se sankaju na snegu ◊ pin zapadă mare s-a mĭers numa ku vîrzuabiļi — po dubokom snegu išlo se samo sa krpljama [Por.] ♦ dij. sin. ńavă [Kmp.] ♦ dij. var. ńao [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3233  zapatuit  protectat ?  заштићен  zapatuit (zapatuită) (mn. zapatu, zapatuiće) [akc. zapatuit] (prid.) — zaštićen; osiguran, obezbeđen ◊ nu ma ćem đi ĭarnă, am zapatuit kasa: tuată am ĺipito pi đin afară — ne plašim se zime, zaštitio sam kuću: celu sam je oblepio spolja ◊ dîlmu ĭe zapatuit ku zîd đi pĭatră, đi sî nu sa mîĭ suduamă în drum — uzvišenje je obezbeđeno kamenim zidom, da se više ne urušava na put [Crn.] ∞ zapatui  [Vidi]

6213  zapri  zăpri  затворити  zapriuo ma zaprĭesk, ĭel sa zaprĭașće) [akc. zapri] (gl. p. ref.) — (med.) zatvoriti, otežati stolicuuoiļi s-a zaprĭesk măĭ đes kînd pask dîtaļină — ovce se najčešće zatvore kad pasu detelinu [Por.]  [Vidi]

6212  zaprĭală  zăpreală  затвор  zaprĭală (mn. zaprĭaļe) [akc. zaprĭală] (i. ž.) — (med.) zatvor (opstirpacija) ◊ zaprĭală ĭe buală kînd uomu nu puaće sî sa dukă pintru ĭel — zatvor je bolest kad čovek ne može da vrši nuždu ◊ đi zaprĭală nu sa bulnavĭesk numa uamińi, numa șă vićiļi — od zatvora ne oboljevaju samo ljudi, nego i stoka ◊ zaprĭala s-a ļikuit ku ḑamă đi varḑă, or ku spumă đi sapun — zatvor se lečio rasolom, ili sapunicom [Por.] ∞ zapri  [Vidi]

5117  zastrug  zăstrugă  заструг  zastrug (mn. zastruź) [akc. zastrug] (i. m.) — zastrug ◊ zastrug ĭe vas đi ļemn, kare l-a fakut țîgańi la strug, ș-în kare s-a țînut sarĭa — zastrug je drveni sud, koji su izrađivali Cigani na strugu, i u koji se držala so [Por.] ♦ dij. sin. kovățao (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

2598  zatkă  zatcă  повраћача  zatkă (mn. zătke) [akc. zatkă] (i. ž.) — (tehn.) povraćača, povratač, zatezaljča, zatezaljka, motka kojom se otpušta osnova sa zadnjeg vratila razboja ◊ zatka ĭe un bît lung, învîrat în kapu sululuĭ al đinapuoĭ, ku kare țîsatuarĭa slubuađe urḑala kînd sa umpļe spațupovraćača je dugačak štap, uvučen u glavu zadnjeg vratila, kojim tkalja otpušta osnovu, kada se napuni „spac” [Por.] ∞ razbu   [Vidi]

3847  zatuor  zător  затор  zatuor (mn. zatuară) [akc. zatuor] (i. s.) — (anat.) zator, krmačino vime ◊ pulpĭa skruofi are țîță șî zatuor, în kare s-adună lapćiļi — krmačino vime ima sisu i zator, u koji se skuplja mleko ◊ skruafa slubuađe zatuară kînd trăbă sî fĭaće — krmača dobija zatore kad treba da se oprasi ◊ dakă skruafa are doasprîaśe zatuară, da fată trisprîaśe purśiĭ, al đi trisprîaśe muare đi fuame kî n-are zatuor — ako krmača ima dvanaest zatora, a oprasi trinaestoro prasadi, trinaesto prase lipsava od gladi jer nema svoj zator [Por.] ∞ skruafă  [Vidi]

5586  zavuoĭ  zăvoi  завој  zavu (mn. zavuaĭe) [akc. zavuoĭ] (i. s.) — (geog.) zavoj, zemljište pored reke ◊ zavuoĭ ĭe luok poļažńik în kare rîu faśe koveĭ, șî unđe ĭastă kîća ļamńe — zavoj je ravnica u kojoj reka pravi okuku, i gde ima malo drveća ◊ măĭ drag mĭ-a fuost vara să pazăsk faśiļi pi zavuoĭ, pănă vaśiļi pask, ĭo ma skald or prind la pĭeșć — najviše sam voleo leti da čuvam krave u zavoju, dok krave pasu, ja se kupam ili lovim ribu [Por.]  [Vidi]

5098  zăbik  zăbic  крљаница ?  zăbik (mn. zăbiśe) [akc. zăbik] (i. s.) — (nutr.) krljanica ? ◊ zăbik să faśe đin malaĭ uskat șî fărîmat marunt, kare să friźe în untură — krljanica se pravi od suve i sitno mrvljene proje, koja se prži na masti [Pad.] ♦ dij. sin. pu (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

2487  zăđina  zădina  задржавати  zăđinauo ma zăđin, ĭel sa zăđină) [akc. zăđina] (gl. p. ref.) — zadražavati se, ometati koga u poslu ◊ nu ma zăđina, kă grabĭesk — nemoj me zadržavati, jer žurim ◊ nu șću đi śe s-a fi zăđinat ĭel atîta-n sat — ne znam zašto li se on toliko zadržao u selu ◊ đ-adauară nu ma zađina atîta, ma ruog đi ćińe — drugi put me nemoj zadržati toliko, molim te ♦ sin. zîbovi [Por.] ∞ zađină  [Vidi]

4150  zămărlău  umplutură  надев  zămărlău (mn. zămărluaĭe) [akc. zămărlău] (i. s.) — (nutr.) nadev ◊ zămărlău ĭe mistakatura đе uauă șî brînḑă, kare sa puńe în plaśinț — zamarlau je nadev od jaja i sira kojim se pune plačinte ◊ la Tanda, Gorńana șî Krivĭeļ zămărlău đe plaśinț s-a fakut đen uou, brînḑă șî śapă — u Tandi, Gornjani i Krivelju nadev za plačinte pravio se od jaja, sira i luka ♦ sin. kofrțău [Por.] ∞ plaśintă  [Vidi]

3833  zbăg  refugiu  збег  zbăg (mn. zbăgu) [akc. zbăg] (i. s.) — zbeg ◊ zbăgu ĭe gramada đi lumĭe kare đi vrĭamĭa đi raturĭ fuźe-n padure, sî sa pituļe đi rău dușmańilor — zbeg je grupa ljudi koja za vreme ratova beži u šumu, da se sakrije od neprijateljskog zla ◊ zbăg sa kĭamă șî luok pitulat unđe lumĭa sa pitulă đi vrĭamĭa đi rat — zbeg se zove i skrovito mesto, gde se ljudi kriju za vreme rata [Por.]  [Vidi]

4465  zbiśi  zbici  просушити  zbiśiuo zbiśesk, ĭel zbiśașće) [akc. zbiśi] (gl. p. ref.) — prosušiti, osušiti ◊ sa zbiśașće śuava śe sa uskă numa kîta, or numa pi o parće — prosušuje se nešto što se osušilo samo malo, ili samo na jednoj strani ◊ a ĭeșît suariļi, șî pîkurari așćată numa kîta ĭarba sî sa zbiśaskă đi ruauă, șî sî mîńe uoĭiļi — izašlo je sunce, i čobani čekaju samo malo trava da se prosuši od rose pa da poteraju ovce ♦ var. zbiśula ♦ sin. zvînta [Por.]   [Vidi]

3813  zbîrn!  zbârn  збрн!  zbîrn! [akc. zbîrn] (uzv.) — (onom.) 1. „zbrn!” zvuk zujanja krupnijeg insektaun gîrgauńe ĭeșî đin butuarkă, șî „zbîrn!” đirĭept la mińe în păr — izađe stršljen iz šupljike, i „zbrn!” pravo kod mene u kosu 2. „tandr!”, zvuk landaranja nekog labavog dela ◊ s-a đisprins șîna la kar, șî numa „zbîrn! zbîrn!” dupa nuoĭ — otpala šina na kolima, i samo „tandr! tandr!” za nama 3. „fiu!” fiuk, zvuk preleta metka ili odbačenog kamena ◊ naruodu, trasă đin șlaĭdîr kîtra mińe, șî pĭatră „zbîrrrn!” la mińe pi lînga urĭake — ludak, potegao praćku na mene i kamen „fiuuu!” pored moga uva [Por.]  [Vidi]

3810  zbîrśi  zbârci  збрчкати се  zbîrśiuo ma zbîrśesk, ĭel sa zbîrśașće) [akc. zbîrśi] (gl. p. ref.) — zbrčkati se, naborati, dobiti bore ◊ la bîtrîńață la uom sa zbîrśașće pĭaļa pi față — u starosti čoveku se zbrčka koža na licu ♦ sin. înkrețî [Por.]  [Vidi]

3812  zbîrśit  zbârcit  наборан  zbîrśit (zbîrśită) (mn. zbîrśiț, zbîrśiće) [akc. zbîrśit] (prid.) — (anat.) naboran, pun bora ◊ muma-n bătrîńit, șî-m kađe greu kînd văd kît ĭe đi zbîrśită pi firĭe — majka mi je ostarila, i teško mi pada kad vidim koliko je naborana u licu ♦ sin. înkrețît [Por.] ∞ zbîrśi  [Vidi]

3811  zbîrśitură  zbârcitură  бора  zbîrśitu (mn. zbîrśitu) [akc. zbîrśitură] — 1. (anat.) bora na koži ◊ muĭare ćinîră, da pļină đi zbîrśiturĭ pi lînga uokĭ — mlada žena, a puna bora oko očiju 2. nabor na odeći ◊ zbîrśitură la krețan s-a kĭemat krĭeț — nabor na suknji zvao se krec ♦ sin. înkrețîtu [Por.] ∞ zbîrśi  [Vidi]

3953  zbĭarît  zberet  вика  zbĭarît (mn. zbĭarîće) [akc. zbĭarît] (i. m.) — vika, galama; graja ◊ mare zbĭarît s-auđe pi vaļe, sigurat ńiskaĭ veśiń s-a luvat la sfadă — velika se vika čuje u dolini, sigurno su neki susedi zapodeli svađu ◊ lukră la șkuală da rău sufîră zbĭarîtu kopiĭilor — radi u školi, a teško podnosi dečju graju ♦ sin. zgomît [Por.] ∞ zbera  [Vidi]

34  zburatuorĭ  zburător  летач  zburatuorĭ (zburatuare) [akc. zburatuorĭ] (i. m.) — 1. letač, koji ima sposobnost letenja, koji leti ◊ pasîrĭe zburatuare — ptica letačica 2. (mitol.) zmaj ◊ la zmîău nu kućieḑ să-ĭ ḑîś pi nume, numa iĭ ḑîś „al-zburatuorĭ” — zmaja ne smeš da pomeneš po imenu, nego ga osloviš sa „letač”up. zmău, zmiu [Por.] ∞ zbura  [Vidi]

2141  zburda  zburda  лудирати се  zburdauo ma zburđieḑ, ĭel sa zburđiaḑă) [akc. zburda] (gl. p. ref.) — (za decu) ludirati se, ponašati se razuzdano; preterano skakati u igri ◊ kopiĭi đemult nu sa zburda la źuakă așa ka akuma — deca nekad nisu tako ludovala u igri kao sada ◊ nu zburda kopiĭi — ne podstiči decu na ludorije ♦ sin. đizmĭerdaup. đizburda [Por.]  [Vidi]

2144  zburdaļńik  zburdalnic  разметљивац  zburdaļńik (zburdaļńikă) (mn. zburdaļńiś, zburdaļńiśe) [akc. zburdaļńik] (prid.) — razmetljivac, raspikuća ◊ nu sa șćiĭe kare ĭe măĭ rău đin iĭ duoĭ: ĭel ĭe zburdaļńik la mĭană, ĭa nare marźină ku labdaturĭ, șî đin iĭ pănă la urmă n-o să fiĭe ńimika — ne zna se ko je gori od njih dvoje: on je razmetljivac u kafani, ona nema granicu u hvalisanju, i od njih do kraja neće biti ništa [Por.] ∞ zburda   [Vidi]

4952  zdrențuruos  zdrenăros  дроњав  zdrențuruos (zdrențuruasă) (mn. zdrențuru, zdrențuruasă) [akc. zdrențuruos] (prid.) — dronjav, odrpan, u ritamauom zdrențuruos ĭe aăla kare mĭarźe ku țuaļe rupće — dronjav čovek je onaj koji ide u pocepanoj odeći [Por.] ∞ zdrĭanță  [Vidi]

4951  zdrĭanță  zdreanță  дроњак  zdrĭanță (mn. zdrĭanță) [akc. zdrĭanță] (i. ž.) — dronjak, krpa, rita; froncla ◊ zdrĭanța ĭe un parśel đin țuală ruptă — dronjak je deo pocepane odeće ◊ đemult s-a purtat țuala tuot pănă nu s-a fakut zdrĭanță — nekad se odelo nosilo sve dok se nije pretvorilo u dronjke ♦ sin. trĭanță, druanță, truanță, torofļoanță [Por.]  [Vidi]

3325  zdump  zdup  трас!  zdump (uzv.) — (onom.) tras! tres! zvuk treska ◊ zdump s-auđe kînd śeva lovĭașće șî sună — tras! se čuje kad nešto udara i odjekuje ◊ „zdump” s-auđe kînd uomu mîńiuos dă ku ușa tare — „tres” se čuje kad ljutit čovek jako lupne vratima [Por.]  [Vidi]

3327  zdumpańală  zdupăială  трескање  zdumpańală (mn. zdumpańaļe) [akc. zdumpańală] (i. ž.) — treskanje, udaranje predmeta o predmet uz tresak ◊ nu puaće să duarmă đi frikă kă đi kînd s-a rapus muu, s-auđe kînd șî kînd o zdumpańală pin kasă, đi la podrum pănă-n puod — ne može da spava od straha jer od kad je umro starac, čuje se kadkad neko treskanje po kući, od podruma do tavana [Por.] ∞ zdump  [Vidi]

3326  zdumpańi  zdupăi  трескати  zdumpańiuo zdumpăn, ĭel zdumpăńe) [akc. zdumpańi] (gl. p. ref.) — (onom.) treskati, jako udarati o nešto uz tresak ◊ s-a mîńiĭat pi muĭare, mĭarźe đin suobă-n suobă, șî numa zdumpîńe ku ușîļi, parke sînt ușîļi đevină — naljutio se na ženu, ide iz sobe u sobu i samo treska vratima, kao da su mu vrata kriva ◊ s-a dus să vadă śe zdumpîńe-n puod, kă kopiĭi sa ćem să nu fiĭe vrun moruoń — otišao je da vidi šta to treska na tavanu, jer se deca boje da nije neki vampir ♦ var. (ret.) zdumpai [Por.] ∞ zdump  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6274  zgardă  zgardă  огрлица  zg<u>au>rdă (mn. zgărḑ) [akc. zgardă] (i. ž.) — (za psa) ogrlica, povodac ◊ zgardă ĭe śerk đi kuruă kare sa puńe la kîńe la gît kînd vrĭeĭ să skuoț kîńiļi în proumblare — ogrlica je kožni povodac koji se stavlja psu oko vrata, kad hoćeš da izvedeš psa u šetnju [Por.]   [Vidi]

6072  zgîțaĭală  zgâlțială  трешење  zgîțaĭală (mn. zgîțaĭelu) [akc. zgîțaĭală] (i. ž.) — trešenje, drmanje; drmusanje ◊ s-a karat tota vrĭamĭa k-o spartură đi tomobil, pi kadîlmă pļină đi găuruańe, șî la urmă ĭ-a kaḑut grĭață đi atîta zgîțaĭală — putovao je sve vreme nekom krntijom od automobila po kaldrmi punoj rupčaga, pa mu je na kraju pripala muka od tolikog drmusanja [Por.] ∞ zgîțai  [Vidi]

4309  zgîi  zgâi  кеzити се  zgîiuo ma zgîĭesk, ĭel sa zgîĭașće) [akc. zgîi] (gl. ref.) — zijati, ceriti se, keziti se ◊ sa zgîĭașće kîtra lumĭe ku gura kaskată, ka un prostovan — zija u ljude otvorenih usta, kao neki prostak ◊ nu ći zgîi așa kîtra mińe, kă-ț zdau o palmă — ne zijaj tako u mene, jer ću ti opaliti šamar ◊ ĭ-a spus frumuos să nu sa zgaĭaskă, da ĭel tot sa zgaĭașće șî sa strîmbă ka kînd ĭe plesńit — lepo mu je rekla da se ne kezi, ali on se i dalje kezi i bekelji kao da je blesav ♦ var. zgai (zgaĭesk, zgaĭașće) ♦ sin. zgîmboĭa, bîzgoĭa [Por.]  [Vidi]

3896  zgîĭe  zgâie  зијавко  zgîĭe (mn. zgîĭ) [akc. zgîĭe] (i. ž.) — (pej.) zijavko, kezavko; blenta ◊ zgîĭe ĭe uom kam pruost kare askultă ku gura kaskată, kă nu înțaļaźe ńimika — zijavko je priprost čovek koji sluša otvorenih usta, jer ne razume ništa ♦ var. zgîĭtu [Por.] ∞ zgîi  [Vidi]

4310  zgîmboĭa  zgâmboia  церити се  zgîmboĭauo ma zgîmbu, ĭel sa zgîmbuaĭe) [akc. zgîmboĭa] (gl. ref.) — ceriti se, keziti se ◊ đizvață kopilu pănă ĭe mik să nu sa zgîmbuaĭe așa, kî ĭe tare urît — odvikni dete dok je malo da se ne cereka tako, jer je jako ružno ♦ sin. zgîi [Por.]  [Vidi]

5620  zgîrgori  zgârgori  коврџати  zgîrgoriuo zgîrgorĭesk, ĭel zgîrgorĭașće) [akc. zgîrgori] (gl. p. ref.) — kovrdžati, uvijati se ◊ đi mik luĭ s-a zgîrgorit părukosa mu se od malena kovrdžala [Por.] ∞ zgîrgur  [Vidi]

5603  zgîrîĭa  zgâria  гребати  zgîrîĭauo zgîrîĭ, ĭel zgîrîĭe) [akc. zgîrîĭa] (gl. p. ref.) — grebati, ogrebati, grepsti ◊ mîțu zgîrîĭe ku ungiļi kînd ĭe mîńiĭuos — mačak grebe noktima kad je ljut [Por.]  [Vidi]

5605  zgîrîĭat  sgâriat  огребан  zgîrîĭatup>1up> (zgîrîĭată) (mn. zgîrîĭaț, zgîrîĭaće) [akc. zgîrîĭat] (prid.) — (med.) ogreban ◊ a veńit la kasă tuot zgîrîĭat, ama n-a vrut să spuunđe șî kare l-a zgîrîĭat — došao je kući sav ogreban, ali nije hteo da kaže gde i ko ga je ogrebao [Por.] ∞ zgîrîĭa  [Vidi]

3900  zgîrś  cârcel  грч  zgîrś (mn. zgîrśu) [akc. zgîrś] (i. s.) — (med.) grč ◊ a notat ustańit, șî la prins zgîrśu, sa fi fuost apa măĭ adînkă, sa fi îńekat sigurat — plivao je umoran i uhvatio ga grč, da je voda bila dublja, udavio bi se sigurno [Por.] ∞ zgîrśi   [Vidi]

5278  zgorńi  zgorni  истерати  zgorńiuo zgorńesk, ĭel zgorńașće) [akc. zgorńi] (gl. p. ref.) — isterati, oterati; izgnati ◊ vrĭamĭa sî sa zgorńaskă uoĭļi la pașćuńe — vreme je da se isteraju ovce na pašu ♦ sin. dudai, skoća [Por.]  [Vidi]

2506  zgribĭenț  zgrebenţ  загребенци  zgribĭenț (mn. zgribĭențu) [akc. zgribĭenț] (i. m.) — zagrebenci, zagrebenće; grebenac, ostaci kučine ◊ zgribĭențu ĭe otpadu dî la kîlț śe uđașće-n darak, bun dă străkurat rakiĭa kînd sa friźe la kazan — zagrebenac je otpad sa kučine koji ostaje na grebenu, dobar je za proceđivanje rakije kad se peče na kazanu ◊ dăn ĭel sa fakut șă baćală dă kuśimă — od njega se pravila i osnova za ponjavu [Mlava] ♦ dij. var. zgrĭebiń (Tanda) [Por.] ♦ up. gibu [Por.]  [Vidi]

3046  zgurav  zgurav  сипкав  zgurav (zguravă) (mn. zguravĭ, zgurave) [akc. zgurav] (prid.) — sipkav, mrvljiv ◊ kolaśel zgurav, sa maśină în gură — sipkav kolač, mrvi se u ustima ◊ pară zguravă — sipkava kruška ◊ ĭastă pĭapin zgurau, șî ĭastă pĭapin apuos — ima dinja sipkava, i ima dinja sočna ♦ supr. apuos, kļiuos [Por.]  [Vidi]

782  zgură  zgură  згура  zgu (mn. zgu) [akc. zgură] (i. ž.) — 1. zgura, gar, smolasta materija koja ostaje iza sagorevanja ◊ dupa śe faś fuoku ku ćumuru dîn maĭdan, să faśe multă zgură în ćionk or în șporiĭet — kada se loži vatra drvenim ugljem iz rudnika, u čunku ili šporetu nahvata se mnogo zgure ◊ zgura nuĭe ka fuńiźina, ĭa ĭe ka smuala ńiagră șî ļipiśuasă — zgura nije kao gar, ona je crna i lepljiva kao smola ◊ kînd să skutură ćuonku, fuńiźina ĭasă kî ĭe ușuară, dar zgura uđiașće, șî ćuonku trăabuĭe ćistît k-un bît — kada se čunak trese, gar izlazi jer je lagan, a zgura ostaje, pa čunak treba da se čisti nekim štapom [Hom.] 2. otpadak ili sporedni proizvod pri topljenju, paljenju metalne rude; šljaka, troska, drozga (Речник МС) 3. čest toponim u rudarskim mestima istočne Sbije ♦ (top.) Zgurĭ, luok pi Kulmĭa mikă, în Arnaglaua, unđe vrodată s-a topit ruda — Zgure, zvano mesto na Maloj kulmi u ataru Rudne Glave, gde se nekada topila ruda 4. zagorelo mesto na dnu kuhinjske posude ◊ muĭarĭa a zuĭtat ćigańa pi fuok, șî s-a prins zgură pi fund — žena je zaboravila tiganj na vatri, i tiganj je zagoreo [Por.]   [Vidi]

5387  zîbovi  zăbovi  забавити се  zîboviuo ma zîbovĭesk, ĭel sa zîbovĭașće) [akc. zîbovi] (gl. ref.) — zabaviti se, zamajati se, zadržati se ◊ s-a zîbovit ku fîrtațî pin kafană, șî sa amînatat la lukruzadražao se sa pajtašima u kafani, i zakasnio na posao ♦ sin. zăđina [Por.] ♦ dij. var. zîbavi (Šarbanovac) [Crn.]  [Vidi]

4219  zîdańiță  baniţă  зиданица ?  zîdańiță (mn. zîdańiț) [akc. zîdańiță] (i. ž.) — (zast.) zidanica, sud za semenje ◊ zîdańiță a fuost vas đin obadă đi butuarkă, fakut đi pazît marunțîșuzidanica je bila drveni sud od šupljike drveta, napravljen da se u njemu čuva zrnevlje ◊ zîdańița avut fund đi blană rotată, prins đi ĭa ku kuńe đe ļemn — zidanica je imala dno od okrugle daske, pričvršćene za nju drvenim čavlima ◊ fundu zîdańițî a fuost îngăurit la mižluok — dance zidanice bilo je probušeno na sredini ◊ î-n gaură la fundu zîdańițî a fuost înțapată đinuntru o furkă ku triĭ kuarńe, fakută đin kuorn uskat — u rupu na dnu zidanice bila je iznutra ubodena račka sa tri roga, izrađena od suvog drena ◊ furka ku tri kuarńe înțapată đinuntru în zîdańiță a rarit buobiļi să nu sa izgorĭaskă đi vlagă — troroga račka umetnuta u zidanicu iznutra razređivala je zrnevlje da se ne upali od vlage ♦ sin. butuarkă [Por.] ◊ zîdańiță la nuoĭ s-a kĭemat vas đi ļemn în kare s-a țînut oțătu, fakut ka źubanu, ku gaură largă đ-aputut oțătu sî sa ĭa ku śuuzidanica je kod nas bio sud u kome se držalo sirće, sličan žbanu, sa velikim otvorom da je sirće moglo da se zahvati čašom (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. baniță (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

3015  zîmbră  zâmbre  зазубица  zîmbră (mn. zîmbre) [akc. zîmbră] (i. ž.) — (vet.) zazubica, upala desni kod konja (Gingivitis), ili bolne izraslice na usnama goveda ◊ zîmbră ĭe buala vićilor, kînd la vită krĭesk ńișći rînḑă miś pi buḑa, șî ĭa nu puaće sî paskă ńiś sî bĭa apă — izraslica je goveđa bolest, kad govedu izrastu neke male rese na usnama, pa govedo ne može ni da pase, ni da pije vodu ◊ (med.) zîmbrîļi la vită sa ļekuĭe ku fuarfiśiļi: kum ĭaļe krĭesk, așa uomu ļi taĭe — izraslice se kod goveda leče makazama: kako one rastu, tako ih čovek seče [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

51  zîmosîăk  crud  сиров  zîmosîăk (mn. zîmosîăś) [akc. zîmosîăk] (prid.) — (za drvo) polusuvo, koje je izgubilo vlagu; sirovo ◊ ļiemnu gata s-a uskat, s-a fakut zîmosîăk, amunka sa sparźe ku sakurĭa — drvo se gotovo osušilo, polusuvo je i teško se cepa sekirom ♦ / zîmo < lat. semi — „pola” + sîăk < lat. siccus „suv” (exp. Durlić) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4753  zmău  zmeu  змај  zmău (mn. zmăĭ) [akc. zmău] (i. m.) — (demon.) zmaj, (astr.) kometa, bolid ◊ zmău ĭe o viđarĭe kare zbuară pista śerĭ — zmaj je svetlost koja leti preko neba ◊ zmău tună pi kuoș în kasă unđe traĭașće vro văduvă ćinîră, sa profaśe voĭńik ș-o ia đi ibomńikă — zmaj ulazi kroz odžak u kuću u kojoj živi mlada udovica, pretvara se u muškarca i uzima je za ljubavnicu ♦ sin. al zburatuorĭ [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

3804  zminćală  sminteálă  сметња  zminćală (mn. zminćaļe) [akc. zminćală] (i. ž.) — 1. smetnja, ometanje ◊ ńiś o dobîndă nuĭe đin ĭel, numa zminćală la tuot lukrunikakva korist od njega, samo smetnja na svakom poslu ◊ zminćală la vuorbă — smetnja u govoru 2. (med.) mentalna bolest ◊ s-a fakut ku zminćală la kap, lovit — rodio se sa nekom mentalnom smetnjom, ćaknut ♦ var. sminćală [Por.] ∞ zminći   [Vidi]

3803  zminći  zminti  сметати  zminćiuo zminćesk, ĭel zminćașće) [akc. zminći] (gl. p. ref.) — 1. smetati, ometati ◊ fuź, nu ma zminći đin lukrubeži, nemoj mi smetati u poslu 2. pogrešiti ◊ a zminćit drumu, ș-a pļekat în parća strîmbă — pogrešio je put, i krenuo na krivu stranu ◊ a zminćit la numîr — pogrešio u brojanju ♦ var. sminći ♦ sin. greșî [Por.]  [Vidi]

3806  zminćit  smintit  ометен  zminćit (zminćită) (mn. zminćiț, zminćiće) [akc. zminćit] (prid.) — 1. ometen, sa smetnjama ◊ zminćit đin vrĭame rîa, s-a pĭerdut în munće — ometen lošim vremenom, zalutao je u planini 2. (med.) ćaknut, lud ◊ nu țîńe minće ńimika, kî ĭe đin vro buală în kopilariĭe kîta zminćit la kap — ne pamti ništa, jer je od neke bolesti u detinjstvu malo udaren u glavu ♦ var. sminćit [Por.] ∞ zminći  [Vidi]

4117  zmîkńi  smâcni  тргнути  zmîkńiuo zmîkńesk, ĭel zmîkńașće) [akc. zmîkńi] (gl. p. ref.) — trgnuti, cimnuti, povući unazad; uzmaknuti ◊ vaka s-a spumîntat, a zmîkńit înapuoĭ, șî la gazît pi piśuor — krava se uplašila, cimnula unazad i nagazila ga na nogu ♦ / < zmîkup. stokńi [Por.] ∞ zmîk  [Vidi]

4189  zmĭeura  mieuna  маукати  zmĭeurauo zmĭaur, ĭel zmĭau) [akc. zmĭaura] (gl.) — (onom.) maukati, mijaukati ◊ pănă kînd va zmĭeura mîțo-la în puod? — dokle će maukati ona mačka na tavanu? ◊ mîrtanu zmĭeură într-o vrĭame tare, ka kînd s-a ńekat ku vro žuavină — mačor je maukao jedno vreme jako, kao da se davio sa nekom životinjomup. mîrońa [Por.] ∞ mîț  [Vidi]

4190  zmĭeurat  mieunat  маукање  zmĭeurat (mn. zmĭeuratu) [akc. zmĭeurat] (i. ž.) — (onom.) maukanje ◊ sa uśuĭat mîțî, a gaćit zmĭeuratumačke su se smirile, završile su maukanje ◊ în marta nu sa puaće trai đi zmĭeuratu mîțîlor — u martu se ne može živeti od mačjeg maukanja [Por.] ∞ mîț  [Vidi]

4144  zmuaćik  smoatic  смотуљак  zmuaćik (mn. zmuaćiśe) [akc. zmuaćik] (i. s.) — smotuljak; pramen ◊ a tuors kairu gata tuot, ĭ-a ramas numa un zmuaćik đi lînă — isprela je gotovo celu kudelju, ostajo joj je samo jedan smotuljak vune ♦ sin. biț [Por.]  [Vidi]

4107  znam  znamă  споменик  znam (mn. zname) [akc. znam] (i. s.) — spomenik ◊ ș-am dus akolo, am taĭat purśiel, ș-am dat znamu, să aĭbe znam la groapă, la kasă ĭeĭ, să aĭbe dă vĭek, dă veśiĭe — i odnela sam tamo, zaklala sam prase, i namenila spomenik, da ima na grobu, kod njene kuće za vek, za večnost ♦ / skr. < znamîn [Bran.] ♦ dij. var. znamîn [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4480  znamîn  znamăn  споменик  znamîn (mn. znamîń) [akc. znamîn] (i. m.) — (rel.) nadgrobni spomenik ◊ în Porĭeśa, znamînu la mormîntu muortuluĭ sa puńe pănă nu sa-npļińașće anu đi la muarće — u Poreču se spomenik na grobu pokojnika postavlja pre isteka godišnjice smrti ◊ dakă uomu nu puaće să pună znamîn la parinț pănă la anu, ăl puńe pănă la triĭ ań — ako čovek ne može roditeljima da postavi spomenik do godinu dana, onda ga postavlja do treće godine ◊ dakă nu sa puńe znamînu pănă la triĭ ań, đ-aśi înkolo nu sa măĭ puaće puńa ńiśkînd — ako se spomenik ne postavi do treće godine, posle toga se ne može postaviti nikad ◊ moșîĭa lu parinț la kare kopiĭi n-a pus znamîn, pĭarđe birekĭetu, șî moșćeńitori n-o sî pouată arańi ku ĭa — imovina roditela kojima deca nisu podigla spomenik, gubi plodnost, i naslednici neće moći da se prehrane sa nje ♦ sin. pĭatră [Por.]  [Vidi]

2337  znobiu  zlobiu  злобан  znobiu (znobiuă) (mn. znobiț, znobiće) [akc. znobiu] (prid.) — zloban, sklon zlu i drugim nedelima; zloća; zlobnik ◊ ma nu-m puvestă dă ĭel, așa uom znobiu nu vreau să văd ku uoki — ma nemoj mi pričati o njemu, takvog zlobnika ne želim da vidim očima [Mlava] ∞ znuabă  [Vidi]

2338  znobiuluĭ  zlobiu  злобнички  znobiuluĭ [akc. znobiuluĭ] (pril.) — zlobnički ◊ nu ĭ-anvaț ńima, iĭ lukre tuot znobiuluĭ kî așa sînt fakuț — niko ih nije učio, oni sve rade zlobnički jer su tako rođeni ♦ var. (skr.) znobiu [Mlava] ∞ znuabă  [Vidi]

2336  znuabă  zloabă  злоба  znuabă (mn. znuabe) [akc. znuabă] (i. ž.) — 1. zloba, nedelo, zločin; spletka, intriga; smicalica ◊ bugari a fakut mare znuabe dă vrĭamĭa dă rat, da ńima nu ĭ-a suđit prăntu aĭa — Bugari su činili velika zla za vreme rata, a niko im nije sudio zbog toga ◊ nuĭe uom kum trăbe, numa faśe la znuabe, alta nu șćiĭe — nije čovek kako treba, samo pravi smicalice, drugo ne zna [Mlava] 2. (o deci) nestašluk ◊ aldrakuluĭ kopilo-sta, a krĭeskut, da nu sa măĭ lasă đi znuabe — đavolasto dete, odraslo je, a nije se manulo nestašluka (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2394  zobară  zobară  зобница  zobară (mn. zobare) [akc. zobară] (i. ž.) — (zast.) zobnica ◊ zobară ĭe o trastă în kare sa puńe zuob, șî sa atîrna la kal la kap sî manînśe kalu đin ĭa — zobnica je torba u koju se stavalja zob, i kači se konju na glavu da konj iz nje jede zob ♦ sin. zomńiță [Por.] ∞ kal  [Vidi]

6276  zubun  zăbun  зубун  zubun (mn. zubuńe) [akc. zubun] (i. s.) — zubun ◊ zubun a fuost țuală śe s-a purtat đisupra, pista alalće țuaļe, fakut đi śuarik gruos, ku mîńiś skurće, or fara mîńiś — zubun je gornji haljetak koji se nosio preko druge odeće, skrojen od debljeg sukna, sa kratkim rukavima, ili bez rukava ◊ zubunu a purtat șî muĭeriļi, șî uamińi — zubun su nosili i muškarci i žene ◊ zubunu s-a pĭerdut întra raturĭ, kînd l-a skimbat burka — zubun se izobičajio izmedju dva rata, kada ga je zamenio kaput [Por.]   [Vidi]

2731  zuĭtare  zăuitare  заборав  zuĭtare (mn. zuĭtărĭ) [akc. zuĭtare] (i. ž.) — zaborav ◊ dupa șapće ań, al muort trĭaśe în zuĭtare, tuoț ăl zauĭtă — posle sedam godina, pokojnik prelazi u zaborav, svi ga zaborave [Crn.] ∞ zuĭta  [Vidi]

2733  zuĭtat  zăuitat  заборављен  zuĭtat (zuĭtată) (mn. zuĭtaț, zuĭtaće) [akc. zuĭtat] (prid.) — zaboravljen, koji je pao u zaborav ◊ mulće ađeturĭ batrîńe sînt astîḑ zuĭtaće — mnogi stari običaji su danas zaboravljeni [Por.] ∞ zuĭta  [Vidi]

3911  zuort  zor  журба  zuort (mn. zuortu) [akc. zuort] (i. s.) — 1. žurba, zort ◊ lukru ku zuort — rad u žurbi ◊ a dat mare zuort, ama ĭară n-a gaćit lukruzapeli su iz sve snage, ali opet nisu svršili posao 2. frka, nevolja ◊ ńima nu șćiĭe śe zuort a dat pista lumĭe kînd a veńit mńamțî — niko ne zna kakva je nevolja snašla ljude kada su došli Nemci ◊ a kriśit kă nu puaće să vină, kă are vrun zuort — poručio je da ne može doći, jer ima neku frku ♦ var. zort ♦ sin. grab, vuraĭală, dura [Por.]   [Vidi]

4464  zvîntat  zvântat  просушен  zvîntat (zvîntată) (mn. zvîntaț, zvîntaće) [akc. zvîntat] (prid.) — prosušen; suv ◊ sa ḑîśe kî ĭe śuava zvîntat kînd a fuost ud, da s-a uskat măĭdo tuot la vînt or la suare — kaže se da je nešto prosušeno kad je bilo mokro, a osušilo se gotovo sasvim na vetru ili suncu ◊ măĭ đes sa ḑîśe đi pomînt rîveńit kî s-a zvîntat — najčešće se kaže za vlažnu zemlju da se prosušila [Por.] ∞ zvînta  [Vidi]

2389  žagă  joagăr  жага  žagă (mn. žage) [akc. žagă] (i. ž.) — (tehn.) žaga, dugačka dvoručna testera ◊ žagă ĭe firiz mare đi doă mîń, ku doă parĭekĭ đi đinț: o parĭake taĭe, da una skuaće rugumatura — žaga je velika dvoručna testera, sa dva para zubaca: jedan par seče, a drugi vadi strugotinu ◊ ku žagă lukră duoĭ inș, ku ĭa sa taĭe ļiamńe gruasă — žagom testerišu dve osobe, njome se seku debeli trupci ◊ žagă la nuoĭ a ĭeșît dupa ratu-sta ku mńamț, măĭ întîń la rudńik în Măĭdan, unđe ku ĭa am sprimit građe đi uokńe — žaga se kod nas pojavila posle rata sa Nemcima, najpre u rudniku u Majdanpeku, gde smo sa njom spremali podgrađu za okna ◊ pănă am lukrat la rudńik, la žagă ĭ-am ḑîs „amerikaner” — dok smo radili u rudniku, žagu smo zvali „amerikaner” [Por.] ∞ firiz  [Vidi]

5765  Žaļežńik  Jalejnic  Железник  Žaļežńik [akc. Žaļežńik] (i. m.) — (ojk.) Železnik ◊ Žaļežńik ĭe numiļi lu un sat pîrasît rudarĭesk, în komuna Kućeva — Železnik je ime jednog napuštenog rudarskog mesta u opštini Kučevo [Zvizd]  [Vidi]

6096  žaļi  jeli  жалити  žaļiuo žaļesk, ĭel žaļașće) [akc. žaļi] (gl. p. ref.) — (psih.) žaliti, osećati žalost ◊ ĭuo žaļesk lumĭa tuată, kum đi rău traĭesk astăḑ — ja žalim ceo svet, kako loše živi danas ◊ numa la muma ći puoț žaļi kînd țî grĭeusamo se majci možeš žaliti kad ti je teško ◊ (ver.) puartă ńegru kî ĭ-a murit muma đi kurînd, șî trăbe s-o žaļaskă pănă la anunosi crninu jer joj je majka skoro umrla, pa treba da je žali godinu dana ◊ pănă nu s-a skuos sî sa puarće ńegru, dupa ńam muort đi žăļ s-a purtat numa žăļu: un parśel đi kîrpă ńagră — dok se nije pojavilo nošenje crnine, za umrlim rođakom se u žalosti nosio samo flor: jedno parče crne tkanine [Por.]  [Vidi]

6097  žaļit  jelit  жаљење  žaļit (mn. žaļitu) [akc. žaļit] (i. s.) — (psih.) (rel.) žaljenje, tugovanje ◊ măĭ grĭeu žaļitu ĭe dupa uomo-l muort — najteže žaljenje je za umrlim čovekom ◊ žaļitu dupa al muort, kînd ĭe ńam apruape, țîńe un an đi ḑîļe, atîta žaļașće șă al muort pi lumĭa-ĭa — žaljenje za pokojnikom traje godinu dana, toliko žali i pokojnik na onom svetu ◊ sămnu žaļituluĭ ĭe ńegru, astîḑ să înbrakă în țuaļe ńagre, da đemult s-a dus numa un pĭaćik ńegru, kare s-a kĭemat žăļ — znak žaljenje je crno, danas se oblači crno odelo, a nekad se nosio samo komad crne tkanine, koji se zvao flor ◊ kît țîńe žaļitu, uomu puartă ńegru, șă nu sa duśe la visaļiĭ — dok traje žaljenje, čovek nosi crninu, i ne ide na veselja [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

5803  žăgĭ  jeghi  жеравица  žăgĭ (mn. žăgu) [akc. žăgĭ] (i. s.) — žeravica ◊ nu s-a stîns fuoku đi tuot, a măĭ ramas žăgĭ pin śanușă — nije se vatra ugasila sasvim, ostale su žeravice po pepeluup. žîgaraĭ [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

3440  žăļ  jale  жалост  žăļup>1up> (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — žalost, žal, patnja, bol ◊ žăļ mare, a perit baĭat ćinîr — velika žalost, poginuo mlad momak ◊ žăļu dupa ĭel ńiś în ḑî đi astîḑ nu s-a stîmparat — žal za njim se ni dan-danas nije ugasio ◊ žăļu arđe în ińimă — žalost peče u srcu [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

6095  žăļ  panglică neagră  флор  žăļup>2up> (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — (ver.) flor, znak žalost ◊ pănă nu s-a dus ńegru dupa-ĭ muorț, sămnu kî ĭe uomu žăļńik a fuost o șļîngă îngustă ńagră kare s-a kĭemat žăļ — dok se nije nosila crnina za pokojnicima, znak žalost je bila crna uska traka koju su zvali flor ◊ barbațî a dus žăļu ļegat đirĭept pista kaśulă albă, da muĭeriļi atirnat la kîrpă în vîru kapuluĭ — muškarci su flor nosili vezanog rano preko bele šubare, a žene prikačenog na marami povrh glave ◊ dakă a žaļit voĭńik, muĭeriļi a prins žăļu pi kîrpă la vîru kapuluĭ đi parća đirĭaptă, slubaḑît înapuoĭ, da dupa muĭare, la prins đi parća stîngă — ako su žalile muškarca, žene su flor nosile prikačenog na marami povrh glave sa desne strane, a za ženom, kačile su ga sa leve strane ◊ pănă a žaļit ku kapu guol, barbațî a duś žăļu ļegat la gît — dok su žalili gologlavi, muškarci su flor nosili oko vrata [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

6098  žăļńik  jalnic  ожалошћен  žăļńik (žăļńikă) (mn. žăļńiś, žăļńiśe) [akc. žăļńik] (prid.) — ožalošćen, koji žali ◊ kînd are muort đi la ińimă, șî kînd ĭe în mare žăļ, đi mulće uorĭ muma ĭe žăļńikă pănă la muarće — kad ima umrlu decu, i kad je u velikoj žalosti, majka je često ožalošćena do smrti [Por.] ∞ žali   [Vidi]

5752  žgĭab  jghiab  жлеб  žgĭab (mn. žgĭabu) [akc. žgĭab] (i. s.) — 1. žleb ◊ žgĭab sa faśe în ļemn kînd sa skobĭașće adînkatură lungă în ĭel — žleb se pravi u drvetu kada se u njemu iskopa uzdužno udubljenje 2. valov ◊ în žgĭab skobît adînk în ļemn gruos sa adapă vićiļi — u valovu duboko izdubljenom u deblu drveta poji se stoka [Por.]  [Vidi]

5753  žgĭebui  jghebui  ужљебити  žgĭebuiuo žgĭebuĭ, ĭel žgĭebuĭe) [akc. žgĭebui] (gl. p.) — užljebiti ◊ aļes un gruos bun đi žgĭebuit žgĭabu đi adapat vićiļî în ĭel — odabrao je deblo dobro da se u njemu užljebi valov za pojenje stoke [Por.] ∞ žgĭab  [Vidi]

6244  žîgaraĭ  jegăráĭ  жар  žîgaraĭ (mn. ≈) [akc. žîgaraĭ] (i. zb.) — žar ◊ dupa śe trĭek ļamńiļi, în kamin ramîńe numa žîgaraĭukad izgore drva, na kaminu ostaje samo žarup. žăgĭ [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

1789  žîglă  jâglă  жагља  žîglă (mn. žîgļe) [akc. žîglă] (i. ž.) — žaglja, drvena prečka koja spaja gornji i donji deo jarma ◊ la źug ĭastă duauă žîgļe — na jarmu ima dve žaglje ◊ žîglă are duauă gîăurĭ la vîr, ku kare sa larźiașće or sa skurtă źugu, sî sa adukă dupa kum ĭe gîtu lu viće — žaglja ima dve rupe pri vrhu, kojima se širi i skuplja jaram, da bi se podesio prema vratu životinjeup. źug, rastîău, fiulare [Por.] ∞ źug  [Vidi]

6153  žîgńală  jignire  жигање  žîgńală (mn. žîgńaļe) [akc. žîgńală] (i. ž.) — (med.) žiganje ◊ sa vaĭtă kă sîmće vro žîgńală în pĭept — žali se da oseća neko žiganje u grudima [Por.] ∞ žîgńi  [Vidi]

2463  žîguare  jigoare  џукела  žîguare (mn. žîguorĭ) [akc. žîguare] (i. ž.) — 1. ukela, mršav pas ◊ ńi s-a bulnavit kîńiļi, nu manînkă, a slabit, iĭ sa vîăd usaîļi pin pĭaļe, s-a fakut o žîguare kare nu-ț măĭ trabe în traușă — razboleo nam se pas, ne jede, oslabio je, vide mu se koske kroz kožu, postao je jedna džukela koja ti više ne treba u dvorištu 2. (fig.) (za čoveka) (pej.) ukela, mrcina ◊ așa žîguare đi uom kum ĭe Trailă, n-a măĭ vaḑut ĭuo pănă akuma — takvuukelu od čoveka kakav je Trailo, ja do sada nisam video [Por.]   [Vidi]

5793  žîguĭală  jeguială  жгаравица  žîguĭală (mn. žîguĭelu) [akc. žîguĭală] (i. ž.) — (med.) žgaravica, gorušica ◊ kînd dupa vro mînkare or bĭare će arđe-n pĭept, sa ḑîśe kă ć-astupă žîguĭala — kada te posle nekog jela ili pića peče u grudima, kaže se da te davi gorušica ♦ var. žuguĭală [Por.]  [Vidi]

5794  žîp  jip  прут  žîp (mn. žîpĭ) (i. m.) — prut, štap ◊ žîp ĭe krĭangă guală, fara krĭanźe șî fara frunḑă — prut je gola grana, bez grančica i bez lišća ◊ s-a luvat dupa kopiĭ ku un žîp đi kuorn — pojurio je decu jednum drenovim prutom ◊ (izr.) guol ka žîpugo ko prut (siromašan) [Por.] ∞ bît   [Vidi]

5796  žîpai  jăpăi  млатити  žîpaiuo žîpîĭ, ĭel žîpîĭe) [akc. žîpai](gl. p.) — mlatiti, batinati, tući štapom ◊ luvară un žîp ku tot, șă-l frînsiră ku bataĭa, să nu-ĭ mă-ĭ đa-n gînd să fure — uzeše jednu motku, i polomiše ga od batina, da mu više ne padne na um da krade [Por.] ∞ žîp  [Vidi]

5770  žîvînă  rană  рана  žîvînă (mn. žîvîń) [akc. žîvînă] (i. ž.) — (med.) rana, ozleda ◊ la luok unđe sa lovĭașće uomu, sa faśe žîvînă — na mestu gde se čovek povredi, napravi se rana ◊ žîvînă viĭe — živa rana [Por.]  [Vidi]

6299  žîžgan  jâjgan ?  жгољав  žîžg<u>au>n (žîžg<u>au>nă) (mn. žîžg<u>au>ń, žîžg<u>au>ńe) [akc. žîžgan] (prid.) — žgoljavuom žîžg<u>au>n ĭe slab, usk<u>au>t ka ž<uu>pu<u>,u> șî đes bolnaviśu<u>ou>s — žgoljav čovek je mršav, usukan kao motka i često bolešljiv [Por.]  [Vidi]

2080  žńap  jneap  крњак  žńap (mn. žńepĭ) [akc. žńap] (i. m.) — krnjak, odlomljen deo tanje grane koji služi kao motka ◊ pusă mîna pi un žńap, șî ma luvă pi dupa kap, șî dăĭ, șî dăĭ, pănă nu kaḑuĭ tuot sînźaruos — dohvati jedan krnjak, pa počne da me mlati, pa udri, pa udri, dok ne padoh sav krvav ♦ var. žńiapup. žńapîn [Por.] ∞ bît  [Vidi]

6374  žńapîn  jneapăn  клека  žńapîn (mn. žńapiń) (i. m.) — (izob.) (bot.) kleka (Juniperus communis) ◊ la nuoĭ s-a şćut đi žńapîn numa pi vuorbă, ļemnu n-a fuost kunoskut, kî śuośiļi nuaştre n-au nalţîme kare kată žńapînukod nas se za kleku znalo samo po imenu, biljka nije bla poznata, jer naša brda nemaju tu visinu koju kleka tražiup. žńap [Por.]  [Vidi]

2327  Žoĭeń  Joieni  Четврткари  Žoĭeń (jed. Žoĭan) [akc. Žoĭeń] (i. m.) — (antr.) Četvrtkari, nadimak koji su Vlasi Carani dali zapadnim Vlasima, Munćanima, zato što nisu radili četvrkom ◊ rumîń țarańi đi la Kraĭna a ḑîs l-aĭ nuoștri „žoĭeń”, kă aĭ nuoștri n-a lukrat žuoĭa, đi la Žuoĭ-Marĭ pănă la Ispas, karĭe kađe tuot žuoĭa — Vlasi Carani iz Krajine, zvali su naše „četvrtkari”, jer naši nisu radili četvrtkom od Velikog Četvrtka do Spasovdana, koji uvek pada u četvrtak ♦ var. Žoĭańi [Por.] ∞ žu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3295  žordaļiu  zărzălui  кајсија (дрво)  žordaļiu (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiu] (i. m.) — (bot.) kajsija (drvo), (Prunus armeniaca) ◊ žordaļiu ĭe puom mik, ku fluorĭ albe șî puamă galbină — kajsija je niska voćka sa belim cvetom i žutim plodom ◊ žordaļiu ĭe puom kare la nuoĭ sa pĭarđe mirekuț, sa măĭ gasîașće unđe-unđe, al tuot măĭ rar — kajsija je voćka koja se kod nas polako gubi, još se može naći tu i tamo, ali sve ređe ♦ var. zorzoļiu (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. zărzaļiu (Novi Sip) [Dun.] ♦ dij. var. zărzăļiu (Topla) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2367  žordar  jordar  прутар  žordar (mn. žordarĭ) [akc. žordar] (i. m.) — (izob.) prutar, gonič ◊ žordar a fuost uom sarak kare n-avut plugu luĭ, șî s-a dus în prumut la ăla kare l-a avut, să-ĭ mîńe ku žuarda buoĭi la arat, da pĭe urmă ĭel iĭ întuarśe înprumutu kînd vińe ku plugu șî-ĭ are luoku lu sarak — prutar je bio siromašan čovek koji nije imao svoj plug, pa je odlazio u zajam kod onoga ko ga je imao, da mu prutom goni volove na oranju, a posle mu ovaj vraća zajam kad dođe sa plugom i siromahu izore njivu ◊ đemult s-a arat ku triĭ parĭekĭ đi buoĭ, șî žordarĭu a purtat griža đi tuaće parĭeki-ļa sî tragă plugu kum trîabe — nekada se oralo sa tri para volova, i gonič je vodio računa o njima da vuku plug kako treba [Por.] ∞ žuardă   [Vidi]

2366  žorđiță  jordiţă  прутић  žorđiță (mn. žorđiț) [akc. žorđiță] (i. ž.) — (demin.) prutić, štapić ◊ kopiĭi miś fļuțîĭ ku o žorđiță pi kur, sî sa învĭață la bataĭe, kînd fak vro drăkovină — malu decu fićkaš nekim prutićem po dupetu, da se naviknu na batine, kada učine neki nestašluk [Por.] ∞ žuardă   [Vidi]

3932  žuampă  joampă  рупа  žuampă (mn. žuampe) [akc. žuampă] (i. ž.) — rupa, udubljenje ◊ n-a bagat sama, a dat ku ruata în vro žuampă, ș-a kaḑut înkurișkapiće — nije pazio, udario je biciklom u neku rupu, i pao naglavačke ◊ a luvat pluaĭa drumu, a ramas numa žuampă lînga žuampă — odnela kiša put, ostala je samo rupa do rupe ♦ sin. gau, žapină [Por.]  [Vidi]

2365  žuardă  joardă  прут  žuardă (mn. žuorḑ) [akc. žuardă] (i. ž.) — prut ◊ žuardă ĭe nuĭauă, lungă șî supțîrĭe, frîntă or taĭată đin krĭangă lu vrun ļiemn žîlau, ku kare s-a mînat vićiļi — prut je tanka i dugačka šiba, izlomljena ili isečena od grane nekog žilavog drveta, kojom se terala stoka ◊ ku žuarda supțĭre đi bătrîńață, daskîļi a batut kopiĭi la șkuală — tankim prutom su nekada uičitelji tukli decu u školi ◊ ku žuarda șî parințî a fļuțait pi kur kopiĭi a luor aĭ ńimĭarńiś — prutom su i roditelji šibali po dupetu svoju nemirnu decu [Por.] ∞ bît  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5804  žuđeka  judeca  грдити  žuđekauo žuđik, ĭel žuđikă) [akc. žuđeka] (gl. p. ref.) — 1. grditi, prekorevati ◊ a žuđekato șî parințî da șî prĭaćińi, ama ĭa a fuost tare đi kap, șă n-askultat pi ńima — grdili je i roditelji i prijatelji, ali je ona bila tvrdoglava, i nije slušala nikoga 2. (zast.) suditi ◊ đimult, pintru śe gođe napastă, uomu s-a dus la kińezu să-l žuđiśe întra marturĭ, să sa vadă fiva đevină or nunekada, za bilo koju sumnju, čovek je išao kod kneza da mu se sudi pred svedocima, da se vidi da li je kriv ili ne [Por.]  [Vidi]

5103  žumataće  jumătate  половина  žumataće (mn. žumatăț) [akc. žumataće] (i. ž.) — polovina, pola ◊ śuava śe ĭe întrĭeg are doă žumatăț — nešto što je celo, ima dve polovine ◊ žumatățîļi sînt întođeuna tot una — polovine su uvek jednake ♦ supr. întrĭeg [Por.] ♦ dij. var. źumataće (Rečica, Požarevac) [Bran.]  [Vidi]

2948  žumuļală  jumuleală  черупање  žumuļală (mn. žumuļelu) [akc. žumuļală] (i. ž.) — čerupanje, čupanje ◊ s-a dus muma la ćeĭka, să-ĭ ažuće la žumuļală, kă ćeĭka are mulće gaiń đi taĭat — otišla je mati kod tetke da joj pomogne u čerupanju, jer tetka ima mnogo živine za klanje ◊ sfadă mare întra muĭerĭ, o să fiĭe akușa vro žumuļală — velika svađa među ženama, biće skoro neko čupanje ♦ var. žumuļit ♦ var. žumuļitu [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

2947  žumuļit  jumulit  очерупан  žumuļit (žumuļită) (mn. žumuļiț, žumuļiće) [akc. žumuļit] (prid.) — očerupan, raščupan ◊ gaina a skapat đin gĭarîļu uļuluĭ, ama a fuost tuată žumuļită — kokoška je utekla iz orlovih kandži, ali je bila sva očerupana ◊ fata nu s-a pipćenat, numa s-a dus dupa viće imuasă șî žumuļită — devojka se nije očešljala, nego je otišla za stokom prljava i raščupana ◊ ń-a furat uoțî tuot, șî ń-a lasat žumuļiț păn-la pĭaļa guală — ukrali nam lopovi sve, i ostavili nas očerupane do gole kože [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

5798  žumuļitură  jumulitură  черупање  žumuļitu (mn. žumuļitu) [akc. žumuļitură] (i. ž.) — 1. čerupanje ◊ vînatuori a dat pista urmă đi žumuļitură, unđe uļi a mînkat gaińiļi furaće — lovci su naišli na trag čerupanja, gde su orlovi pojeli ukradene kokoške 2. (fig.)(pej.) aljkavuša, neočešljana, neuredna žena ◊ žumuļitura ĭe muĭare imuasă, ńipipćenată, ruptă — aljkavuša je prljava, neočešljana i pocepana žena [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

2821  žunk  junc  јуне  žunk (mn. žu) [akc. žunk] (i. m.) — (zool.) june ◊ žunku ĭe boișuor ćinîr, kare n-a măĭ sarit pi vaś — june je mladi vočić koji još nije naskakao krave ♦ var. źunk ♦ augm. žunkanup. žuńinkă [Por.]  [Vidi]

2820  žuńinkă  juninca  јуница  žuńinkă (mn. žuńinś) [akc. žuńinkă] (i. ž.) — (zool.) junica ◊ žuńinkă ĭe vițaoă kare înga n-a fatat — junica je goveče koje se još nije telilo ♦ var. źuńinkăup. žunk [Por.]  [Vidi]

2152  žuoĭ  joi  четвртак  žu (mn. žuoĭe) [akc. žuoĭ] (i. ž.) — (kal.) četvrtak ◊ žuoĭ ĭe ḑîuă în stamînă întra mĭerkuĭ șî vińirĭ — četvrtak je dan u nedelji između srede i petkaup. Žuoĭ marĭ, Žuoĭa vĭarđe, Žuoĭa ĭepilor ♦ var. žuoĭa (i. ž.) ♦ var. (zast.) źu [Por.] ∞ stamînă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5748  žuos  jos  доле  žuos [akc. žuos] (pril.) — dole, na zemlji ◊ nuĭe bun tuamna sî sa șadă žuos, pi pomînt guol, kî ĭe pomîntu uđiluos șă uomu raśeșćă ļesńe — nije dobro u jesen da se sedi dole, na goloj zemlji, jer je zemlja vlažna pa se čovek lako prehladi ◊ ļemnu taĭat a kaḑut žuos — posečeno drvo palo je na zemlju ♦ supr. sus [Por.]  [Vidi]

5802  župuitură  jupuitură  одеротина  župuitu (mn. župuitu) [akc. župuitură] (i. ž.) — 1. (med.) oderotina ◊ župuitură ĭe rană pi trupu uomuluĭ or a žuavińi unđe ļi sa dubuare un parśel đi pĭaļa — oderotina je rana na telu čoveka ili životinje gde im se skine deo kože 2. (o kori) oguljotina ◊ župuitură pi ļemn ĭe luok unđe iĭ s-a dubarît kuaža — oguljotina na drvetu je mesto gde mu je skinuta kora [Por.] ∞ župui   [Vidi]

5801  župuĭală  jupuială  драње  župuĭală (mn. župuĭelu) [akc. župuĭală] (i. ž.) — 1. (o koži) dranje ◊ n-o sî gaćaska župuĭala îndată, kă a taĭat mulće viće — neće završiti dranje skoro, jer ima mnogo zaklane stoke 2. (o kori) guljenje ◊ kînd s-a tîvaļit bikuań-aĭ marĭ pin puomĭ, unđe guod atîrnat puomi, a ramas urmă đi župuĭală — kad su se valjale kamenčine po voćnjaku [Por.] ∞ župui  [Vidi]

2464  źam  geam  рам  źam (mn. źamu) [akc. źam] (i. m.) — (tehn,) ram, okvir a. prozorski ram ◊ źamu đi la ferĭasta ĭe fakut đi blanuță îngușće đi ļiemn, ĭnkeĭaće în patru kuolțurĭ, șă au un žgĭab skobit în kare sa puńe uokna lu stîklă — prozorski ram napravljen je od uzanih drvenih daščica, spojene na četiri ćoška, koje imaju jedan udubljeni žljeb u koji se umeće stakleno okno ◊ źamu ferĭeșći ĭe prins đi darak ku țîțîńe, đi sî puată sî sa đeșkiđa șî în kiđă — prozorski ram spojen je sa okvirom prozora pomoću šarki, da može da se otvara i zatvara b. (ret.) ram za slike ◊ tuaće sļikurĭ batrîńe, kare mĭ-a ramas đi la tata, ļ-am pus într-un źam, șî ļ-am atîrnat în parĭaće — sve stare slike, koje su mi ostale od oca, stavio sam u ram, i okači na zid ♦ var. źiam [Por.] ♦ dij. var. ğam [Kmp.]  [Vidi]

4146  źamîn  geamăn  близнак  źamîn (źamînă) (mn. źamîń, źamîńe) [akc. źamîn] (prid.) — bliznak, istorodan ◊ are doĭ fraț đi źamîn — ima dva brata bliznaka ◊ șî vaka șî uaĭa puaće să fĭaće źamîń — i krava i ovca mogu da donesu bliznake [Por.]  [Vidi]

2887  źană  geană  трепавица  źană (mn. źeńe) [akc. źană] (i. ž.) — (anat.) trepavica ◊ kopilo-sta are źeńe lunź, ka fata — ovo dete ima duge trepavice, kao devojčica [Por.] ∞ uokĭ  [Vidi]

2362  źeĭśt  deget  прст  źeĭśt (mn. źeĭśće) [akc. źeĭśt] (i. s.) — (anat.) prst, deo šakeuomu are śinś źeĭśće la o mînă — čovek ima pet prstiju na jednoj ruci ◊ fi mĭarńik, să nu-ț frîng źeĭśćiļi — budi miran, da ti ne polomim prste ◊ tuot źeĭśtu la mînă are numiļi luĭ — svaki prst na ruci ima svoje ime [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4988  źeme  geme  јечати  źemeuo źem, ĭel źiame) [akc. źeme] (gl.) — (o zvuku) ječati, odzvanjati; stenjati ◊ în tuata đimińața în varsat đi zuorĭ, źiame vaļa đi kîntatu kokoșîlor — svakog jutra u svanuće ječi dolina od kukurikanja petlova ◊ źame padurĭa șî vaļa, da đin žuaviń źeme numa vaka kînd fată — ječi šuma i dolina, a od životinja stenje samo krava kad se teli [Por.]   [Vidi]

6081  źenunkĭe  genunchi  колено  źenunkĭe (mn. źenunkĭ) [akc. źenunkĭe] (i. m.) — (anat.) koleno ◊ źenunkĭu ĭe o parće đin piśuoru lu uom, or alu žuavină — koleno je deo noge čoveka, ili životinje ◊ źenunkiļi ĭe înkeĭatură în kare sa înkonvĭaĭe piśuoru pănă uomu pașîașće — koleno je zglob u kome se savija noga dok čovek hoda ◊ în frunća źenunki ĭe skofîrțîĭa kare nu dă la piśuor să sa-nkovĭaĭe înainće — u čeonom delu kolena je čašica koja ne dozvoljava nozi da se savija unapred ♦ var. źanunkĭe [Por.]  [Vidi]

3359  źer  ger  мраз  źer (mn. źeru) (i. s.) — mraz ◊ afară ĭe atîta źer đi tare, đi pokńașće ļemnu-n padure — napolju je tako jak mraz da puca drvo u šumi ◊ kînd ĭe ĭarna źer tare, źaźiră tuot — kad je zimi jak mraz, sve se smrzava [Por.]   [Vidi]

3358  źeźera  degera  смрзавати се  źeźerauo źaźir, ĭel źaźiră) [akc. źeźera] (gl. p. ref.) — smrzvati se ◊ ĭarna źaźiră uomu đi frig — zimi se čovek smrzava od hladnoće ◊ a źiźerat tuot pănă n-ažuns la koļibă — sav se smrznuo dok nije stigao kući [Por.]  [Vidi]

2361  źeźetar  degetar  напрстак  źeźetar (mn. źeźetarĭ) [akc. źeźetar] (i. m.) — (tehn.) naprstak, krojačka navlaka za kažiprst ◊ tuot kroituorĭu avut źeźetar la źeĭśto-l mare kînd a kusut ku aku, sî sa pazîaskă să nu sa înpungă-n urĭekiļi akuluĭ — svaki krojač je imao naprstak na kažiprstu kada je šio iglom, da bi se čuvao da se ne ubode na ušice igle [Por.] ∞ źeĭśt  [Vidi]

4238  Źinarĭeț  Jinareţ  Жинарец  Źinarĭeț [akc. Źinarĭeț] (i. m.) — (top.) Žinarec, ogranak povijarca Kulma kaldžije u okolini Majdanpeka ◊ Źinarĭeț ĭe un krak kare țîńe đi la Prerast, unđe sa-npreună Șașka ku Vaļa prerastuluĭ, pănă la Bunarĭ pi Kulmeźiĭe — Žinarec je ogranak koji počinje kod Prerasta, i od ušća potoka Valja prerast u Šašku drži sve do Bunara na Kulma kaldžiji ◊ ńima đin aritu Źinarĭețuluĭ nu șćiĭe đi śe ĭel sa kĭamă așa — niko iz okoline Žinareca ne zna zašto se on tako zove [Buf.]  [Vidi]

6312  źińirĭe în kasă  ginere în casă  домаzет  źińirĭe-n kasă (sint.) — (srod.) domazet ◊ źińirĭe-n kasă ĭe źińirĭe kare a pļekat đinkasa prințîlor ș-a trĭekut să traĭaskă în kasa muĭeri — zet u kući je zet koji je napustio roditeljsku kuću, i prešao da živi u ženinoj kući ◊ đi źińirĭe-n kasă s-a duśe baĭatu kare are mulț fraț, or kare ĭe sarak, da sa duśe-n kasă unđe parințî n-au fiśuorĭ numa fĭaće — za zeta u kući ide momak koji ima mnogo braće, ili je siromašan, a ide u kuću u kojoj roditelji nemaju sinove nego samo ćerke ◊ źińirĭe-n kasă ĭa prazńiku lu suokrî-su, da ku vrĭame, kapîtă șî poļikra dupa suokrî-suzet u kući prima tastovu slavu, a vremenom i njegovo prezime ◊ (izr.) źińirĭe-n kasă, ka mîțu supt masă — zet u kući, (je) ko mačka pod stolom [Por.] ∞ źińirĭe  [Vidi]

3501  Źoroșćița  Joroștiţa ?  Ђурђиц  Źoroșćița (mn. Źoroșćiță) [akc. Źoroșćița] (i. ž.) — (kal.) Đurđic, slava ◊ Źoroșćița ĭe prazńiku lu moșîĭa noastră dăn babaluk — Đurđiț ĭe slava našeg imanja od starina ◊ la prazńik tatî-mĭu îngă sa înśinpĭașće pră pomînt, kînd sa-nkină în kuot, dupa ușă — na slavi moj otac još uvek kleči na zemlji kada metaniše u uglu sobe, iza vrata [Mlava] ∞ prazńik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3010  źuban  butoi  жбан  źuban (mn. źubańe) [akc. źuban] (i. s.) — žban, džban ◊ źubanuĭe vas đi ļiemn, fakut đin dauoź, în kare kure rakiu la kazan — žban je drveni sud od doga, u koji teče rakija na kazanu ♦ var. źiban (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. buriu (Debeli Lug) [GPek]  [Vidi]

1729  źug  jug  јарам  źug (mn. źugu) (i. s.) — jaram ◊ źugu sa faśe đin tutuk đi frasîn — jaram se izrađuje od jasenovog drveta ◊ źugu trîabe să șćiĭe să fakă tot stapînu kîășî, kî s-a ḑîs đimult: „kare nu șćiĭe ńiś źugu sî fakă, đi źaba traĭașće pi pomînt” — jaram treba da ume da napravi svaki domaćin, jer se nekada govorilo: „ko ne zna ni jaram da napravi, badava živi na zemlji” ◊ în źug sa înźugă vaśiļi șî buoĭi — u jaram se prežu krave i volovi ♦ var. žug [Por.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3262  źugastru  jugastru  клен  źugastru (mn. źugastri) [akc. źugastru] (i. m.) — (bot.) klen, vrsta javora (Acer campestre) ◊ źugastru ĭe ļemn ușuor, žîlau șî tare, șî đin ĭel s-a fakut źugurĭ, gavańe ș-așa, da a fuost bun șă đi fuok — klen je lako, žilavo i jako drvo, i od njega su se pravili jarmovi, pastirske kašike i slično, a bio je dobar i za vatru ♦ var. žugastru [Por.]   [Vidi]

4279  źuka  juca  играти  źukauo źuоk, ĭel źuаkă) [akc. źuka] (gl. p. ref.) — igrati, igrati se ◊ pănă sînt uoiļi în ḑîkatuare, pîkurari sa źuakă fara grižă — dok su ovce na plandištu, čobani se bezbrižno igraju ◊ baĭatu ku fata źuakă-n uară — momak i devojka igraju u kolu ♦ var. žuka [Por.] ∞ źuok  [Vidi]

4280  źukariĭe  jucărie  играчка  źukariĭe (mn. źukariĭ) [akc. źukariĭe] (i. ž.) — 1. igračka ◊ avut kopilariĭe sarakă, fara ńiś o źukariĭe — imao je siromašno detinjstvo, bez ijedne igračke ◊ faśe la źukariĭ đi kopiĭ — izrađuje igračke za decu 2. osoba kojom se manipuliše ◊ s-a mîńiĭat șî ĭ-a spus kă nu măĭ vrĭa să fiĭe źukariĭa în mîńiļi luĭ — naljutila se, i rekla mu je da više ne želi da bude igračka u njegovim rukama ♦ var. žukariĭa [Por.] ∞ źuok  [Vidi]

4281  źukatuorĭ  jucător  играч  źukatuorĭ (mn. źukatuorĭ) [akc. źukatuorĭ] (i. m.) — igrač, učesnik u igri ◊ a fuost kopiĭ puțîń pi śuakă, đes ńiś đi puarkă n-a fuost źukatuorĭ đ-aźuns — bilo je malo dece na brdu, često ni za svinjicu nije bilo dovoljno igrača ◊ Đinkă țîganu a fuost tare źukatuorĭ la kărț — Đinka Ciganin bio je jak igrač na kartama ◊ nu lasă uara să-l trĭakă la visaļiĭe, kî ĭe bun źukatuorĭ, șî źuakă tare frumuos, mîndrĭață sî će uĭț la ĭel — ne da da mu kolo promakne na veselju, jer je dobar igrač i igra jako lepo, milina je da ga gledaš ♦ var. žukatuorĭ [Por.] ∞ źuok  [Vidi]

2339  źungĭa  junghia  заклати  źungĭauo źungîĭ, ĭel źungîĭe) [akc. źungĭa] (gl. p. ref.) — (fig.) zaklati, preklati, zatreti; slomiti; uništiti ◊ prinsăĭ bugarĭu, fata mînsa, șă-l trăbui źungĭa frumuous, ama-ĭ miĭ nu-m đațără — uhvatih Bugarina, majčicu mu, i trebaše ga lepo zaklati, ali mi moji ne dadoše [Mlava] ♦ dij. var. žungĭa [Por.]  [Vidi]

2340  źungĭat  junghiat  заклан  źungĭat (źungĭată) (mn. źungĭaț, źungĭaće) [akc. źungĭat] (prid.) — (fig.) zaklan, satrt; uništen ◊ așa uom znobiu dămult ar trăbuĭa să fiĭe źungĭat — takav zlobnik je odavno trebalo da bude zaklan [Mlava] ♦ diĭ. var. žungĭat [Por.] ∞ źungĭa   [Vidi]

4278  źuok  joc  игра  źuok (mn. źuoku) [akc. źuok] (i. s.) —1. igra; igranka; zabava ◊ ḑîua la pîkurarĭ trĭaśe ĭuta, dakă au fîrtaț đi źuok — pastirima dan brzo prođe, ako imaju društvo za igru ◊ pi fata mare n-o trĭek źuokurļi, kă trăbe sî gasaskă soț đi mîritat — odrasla devojka ne propušta igranke, jer treba da nađe muža za udaju ◊ pușka nuĭe đi źuok, kă puaće să pokńaskă sîngură — puška nije za igru, jer može da opali sama ◊ źuok kopilarĭesk — dečja igra 2. kolo ◊ đi patru ĭe măĭ đes źuok kare sa źuakă pi la visaļiĭ — četvorka je najčešće kolo koje se igra na veseljima ◊ źuok đi bîtrĭńață — starinsko kolo ◊ źuok rumîńesk — vlaško kolo 3. (fig.) šala, sprdnja, spletka ◊ mînă źuok, faśe źuokurĭ ku veśińi — tera šegu, pravi šale na račun komšija ◊ nu sa batut źuok đi ńima, k-a fuost rușîńe — nije se ismevao nikog, jer je ružno ♦ var. žuok [Por.]  [Vidi]

5461  źura  jura  закљињати  źurauo ma źuor, ĭel sa źuară) [akc. źura] (gl. p. ref.) — (rel.) zaklinjati, proklinjati, kleti ◊ nu ći źura pi strîmb, kă nu-ț aźută — nemoj se krivo kleti, jer ti neće pomoćiuamińi kare nu krĭed în Dumńeḑîu, sa źuară în fiĭe śe, măĭ đes în Dumńeḑîu în kare nu krĭed — ljudi koji ne veruju u Boga, kunu se u bilo šta, najčešće u Boga u koga ne veruju ◊ s-a źurat k-o să-l prindă, kînd va fi — zakleo se da će ga uhvatiti kad-tadup. înžura [Por.]  [Vidi]

5462  źuramînt  juramânt  заклетва  źuramînt (mn. źuramînće) [akc. źuramînt] (i. s.) — (rel.) zakletva ◊ a fakut źuramînt în bisărikă, la lumanare — zakleo se u crkvi, uz sveću ◊ (u izr.) źuramînt pi strîmb — krivokletstvoup. înžuramînt [Por.] ∞ źura  [Vidi]

5677  șaḑut  șezut  седење  șaḑut (mn. șaḑutu) [akc. șaḑut] (i. s.) — sedenje ◊ tumu kînd s-a sturat đi șaḑut, sa do pus pi lukrutek kad su se nasitili sedenja, započeli su posaouomu đin șaḑut n-are ńiś o dobîndă — čovek od sedenja nema nikakve koristi ♦ var. șađare [Por.] ∞ șađa  [Vidi]

5676  șađa  ședea  седети  șađauo șăđ, ĭel șîađe) [akc. șađa] (gl. n.) — 1. (o položaju) sedeti ◊ tuota ḑîua numa șîađe, nu lukră ńimika — ceo dan samo sedi, ne radi ništa ◊ nu șađa pi pomînt, kî ĭe uđiluos — nemoj sedeti na zemlji, jer je vlažna 2. (fig.) (o skladu) uskladiti, pristajati ◊ frumuos iĭ șîađe pipćenatu đ-akuma — sadašnja frizura joj lepo stoji ◊ barba nu-ĭ șîađe ńiśkum — brada mu nimalo ne stoji ◊ ĭel ĭe mik da ĭa mare, nu ļi șîađe unu ku altuon mali a ona visoka, ne pristaju jedno uz drugo [Por.]  [Vidi]

5129  șalar  șelar  седлар  șalar (mn. șalarĭ) [akc. șalar] (i. m.) — sedlar ◊ șalar a fuost uom kare a fakut la șăļe đi kaĭ — sedlar je bio čovek koji je izrađivao sedla za konje [Por.] ∞ șauă  [Vidi]

5130  Șalarĭu  Şelariu  Шаларевић  Șalarĭu (mn. Șălarĭeșći) [akc. Șalau] (i. m.) — (antr.) Šalarević ◊ Pătru Draguoĭ a fuost șalarĭ kunoskut, șî đ-aĭa ńepuoțî luĭ a kîpatat poļikră Șîlarĭeșći — Petar Dragoj je bio poznat sedlar, i zato su njegovi potomci dobili nadimak Šalarević ◊ Șîlarĭeșći, ńam în Arnaglaua — Šalarevići, rod u Rudnoj Glavi [Por.] ∞ șauă   [Vidi]

4706  șauă  șa  седло  șauă (mn. șăļe) [akc. șauă] (i. ž.) — sedlo ◊ ku șauă s-a-nșaļaḑă kalu or ĭapa, da pi magarĭ puń samar — sedlom sedlaš konja ili kobilu, a na magare stavljaš samar ◊ supt șauă sa puńe poklad, să nu bată șaua kalu pi șîaļe — pod sedlo se stavlja podsedlica, da konja sedlo ne bi žuljalouomu kare faśe la șăļe, sa kĭamă șalarĭ — čovek koji izrađuje sedla, zove se sedlar ♦ sin. samar [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5678  șăḑîtuare  șezătoare  седељка  șăḑîtuare (mn. șăḑîtuorĭ) [akc. șăḑîtuare] (i. ž.) — sedeljka ◊ șăḑîtuarĭa a fuost ađet sî sa aduńe lumĭa într-o kasă, măĭ đes veśinată, la taĭnă șî la bĭare — sedeljka je bio običaj da se okupe ljudi u jednoj kući, najčešće komšijskoj, na razgovor i piće ◊ șăḑîtuoriļi măĭ mult s-a țînut ĭarna, kă a fuost nuapća lungă da lukru pinga kasă puțîn — sedeljke su se najviše održavale zimi, jer je noć bila duga a posla oko kuće malo ◊ la șăḑîtuare muĭeriļi a tuors or a-npļećit la śarapĭ, da uamińi a žukat la kărț ș-a baut rakiĭe fĭartă — na sedeljkama žene su prele ili plele čarape, a muškarci su igrali karte i pili kuvanu rakijuup. klakă [Por.] ∞ șađa  [Vidi]

4934  șćangă  ștangă  штангла  șćangă (mn. șćenź) [akc. șćangă] (i. ž.) — (tehn.) štangla, metalna šipka ◊ șćanga ĭe un fĭer lung, ku lunźimĭa đi la un paș pănă la măĭ mulće — štangla je gvozdena šipka, dužine od jednog do više koraka ◊ șćenź nu sînt đin babaluk la rumîń, ĭaļe sînt dusă înkoaśa đi pin fĭer batrîn alu fabriś or rudńiś — štangle nisu kod Vlaha od davnina, one su donošene u novije vreme iz otpada fabrika ili rudnika ♦ sin. rang [Por.]  [Vidi]

5708  șćirńikă  vrăjitoare  чињарица  șćirńikă (mn. șćirńiś) [akc. șćirńikă] (i. ž.) — (mag.) činjarica; napratilja, vračara ◊ șćirńikă ĭe muĭare kare faśe ko-l rău la Sînźuorḑ să pĭardă uoiļi băśiĭarilor lapćiļi, đi sî fiĭe uoĭļi iĭ măĭ buńe la mîsurat, — činjarica je žena koja vraža na Đurđevdan da ovce bačijara izgube mleko, da bi njene ovce bile najbolje na merenju ♦ var. șćirńikă-ńevĭerńikă [Por.] ∞ vražî  [Vidi]

6016  șî  și  и  șî (vez.) — i ◊ șî nuoĭ, șî vuoĭ sînćem saćań, pomînćeń — i mi i vi smo seljaci, zemljoradnici ◊ ĭ-a spus sî sa lasă đi noroḑîĭ, șî aĭa ĭ-a spus đi o sută đi uorĭ — rekao mu je da prestane sa ludostima, i to mu je rako sto puta [Por.]   [Vidi]

4620  șîaļe  șale  леђа  șîaļe [akc. șîaļe] (i. m.) — (anat.) leđa ◊ șîaļiļi ĭe duosu lu trupu uomuluĭ, đi la kur pănă la gît — leđa su zadnja strana čovekovog trupa, od zadnjice do vrata ◊ pin mižluoku șăļiļuĭ trĭaśe uosu spinări — kroz sredinu leđa prolazi kičma ◊ a kaḑut pi șîaļe — pao na leđa ◊ are șîaļe țapîn — ima jaka leđa ◊ ĭ-a-ntuors șîaļiļi — okrenuo mu leđa ♦ sin. spinare [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3039  șîarpe  șărpe  смук  șîarpe (mn. șărpĭ) [akc. șîarpe] (i. m.) — (zool.) smuk (Zamenis longissima) ◊ șîarpiļi ku balauru ĭe tuot una — smuk i blavor je jedno isto ◊ șîarpiļi ĭe un fĭeļ đi nopîrkă ńiveńinuasă — smuk je vrsta neotrovne zmije ◊ șîarpiļi nu muśkă, numa baće ku kuada — smuk ne ujeda nego mlati repom ◊ sa puvestîașće kă șîarpiļi suźe vaka ku lapće — priča se da smuk siše kravu sa mlekom ♦ sin. balaurup. nopîrkă, orbĭaće [Por.] ∞ balaur  [Vidi]

4422  șîpît  șipot  извор  șîpît (mn. șîpîće) [akc. șîpît] (i. s.) — (zast.) izvor ◊ la Bugoglaua ĭastă un șîpît țapîn, șî đi aĭa loko-la sa kĭamă Șopît — na Bukovoj Glavi ima jak izvor, i zbog toga se to mesto zove Šopot [Por.]  [Vidi]

6272  șîr  șir  ред  șîr (mn. șîru) (i. s.) — red ◊ șîr ĭe kînd ĭe śeva rînduit în lung una dupa alta, ș-aĭa đi la ćińe în lăturĭ — red je kad je nešto poređano u dužinu jedno za drugim, to od tebe na stranu ◊ kînd în luok sapă la kukuruḑ măĭ mulț inș, tot nat ĭa kîći un șîr, șăl mînă pănă la kîpatîńu luokuluĭ — kad u njivi okopava kukuruz više osoba, svaka uzme po jedan red, i tera ga do kraja njive ♦ sin. rînd, șuk, șîrag [Por.]   [Vidi]

4213  șkarpă  scarpă  косина  șkarpă (mn. șkarpe) [akc. șkarpă] (i. ž.) — (geog.) kosina, usek ◊ aluńikat pi zapadă, ș-a skapat pi o șkarpă în borugă — okliznuo se na snegu, i niz neku kosinu otišao u potok ♦ sin. rușć, sudumitu, pađină [Por.]   [Vidi]

6173  șopći  șopti  шапутати  șopćiuo șopćesk, ĭel șopćiașće) [akc. șopći] (gl.) — šaputatiuomu șopćașće kînd vorbĭașće ku glas slab, kare abĭa s-auđe — čovek šapuće kad govori tihim glasom, koji se jedva čuje ◊ fĭaćiļi șopoćesk întra ĭaļe să n-audă baĭețî śe ginđesk đi iĭ — devojke šapuću među sobom, da ne čuju momci šta misle o njima [Por.]  [Vidi]

2738  șpilkă  spilcă  зихерица  șpilkă (mn. șpilś) [akc. șpilkă] (i. ž.) — ziherica, kopča ◊ șpilkă ĭe un fĭeļ đe ļegatură, o kuopśe ku kare sa prinđe kîrpa, șalu, krețanu„špilka” je vrsta pribadače, kopča kojom se pribadaju marama, šal, krecan [Pad.] ♦ dij. sin. gĭanță, kuopśe [Por.]   [Vidi]

6174  șuapît  șopată  шапат  șuapît (mn. șuapîće) [akc. șuapît] (i. s.) — šapat ◊ vorbĭesk ku șuapîće, n-auđe ńima ńimika śe tăĭnuĭe — pričaju šapatom, ne čuje niko ništa o čemu pričaju ◊ numa un șuapît ĭ-a spus la urĭakĭe, șî ĭa đin luok a pļekat ku ĭel — sam joj je jedan šapat rekao na uvo, i ona je smesta krenula sa njim ♦ var. șuopît, șuopăt [Por.] ∞ șopći  [Vidi]

5779  șubĭauă  șibă  шибљика  șubĭauă (mn. șubĭaļe) [akc. șuauă] (i. ž.) — šibljika ◊ đi fuok la Žuoĭ marĭ Rumîńi kuļeg mĭerkurĭ đimińața șubĭaļe uskaće đi buož, or đi alun — za vatru na Veliki četvrtak Vlasi u sredu ujutru beru suvo šiblje od burjana, ili leske [Por.]   [Vidi]

5778  șuk  șuc  ред  șuk (mn. șuku) (i. s.) — red, grupa ◊ a trĭekut un șuk đi kopiĭ, a mĭers aļergînd să nu sa amînaćaḑă đi șkuală — prošla je grupa učenika, išla ĭe trčeći da ne zakasni za školu ◊ dupa rat ĭerĭa mare ńistoțală, a statut șukurĭ șî șukurĭ đi lumĭe, așćetînd să ļi sa-npartă sarĭa șă gasuposle rata bila je velika nestašica, redovi i redovi ljudi su čekali da im se dodeli so i gas ♦ sin. rînd, șîrag [Por.]  [Vidi]

4008  șukĭatură  șucheatură  блесавко  șukĭatu (mn. șukĭatu) [akc. șukĭatură] (i. ž.) — (med.) blesavko, blenta; umobolnik ◊ s-a luvat dupa o șukĭatură đi baĭat, ș-a fuźit đi la parinț — uhvatila se sa nekom blentom od momka, i pobegla od roditelja ♦ var. șukĭavelă ♦ sin. kăpiĭatu [Por.] ∞ șukĭat  [Vidi]

6034  șurguĭa  șarga ?  шарати  șurguĭauo șurguĭeḑ, ĭel șurguĭaḑă) [akc. șurguĭa] (gl. p. ref.) — (color) šarati ◊ mĭ-a fakut muma un đemper, măĭ șurguĭat đikît kurkuuisplela mi je mati džemper, šareniji od duge [Por.] ∞ șurguĭat  [Vidi]

6033  șurguĭat  șarg  шарен  șurguĭat (șurguĭată) (mn. șurguĭaț, șurguĭaće) [akc. șurguĭat] (prid.) — 1. (color) šaren ◊ șurguĭat ĭe śuava śe are făbrurĭ măĭ mulće — šareno je ono što ima više boja 2. (fig.) (o karakteru) prevrtljivac, namazankouom șurguĭat ĭe sprimit să fakă đi tuaće, numa să fiĭe în dobînda a luĭ — prevrtljavac je spreman da uradi svašta, samo da ima koristi [Por.]  [Vidi]

5084  șurumpău  șarampău  шарампов  șurumpău (mn. șurumpăĭe) [akc. șurumpău] (i. s.) — trag, šanac; niz ◊ a ploĭat țapîn, șî apa a fakut numa ńișći șurumpăĭe pista drum — padala je jaka kiša, i napravila je samo neke šančeve preko puta ◊ kînd am fuost miś, paduki ń-a mĭers șurumpău pista frunće — kad smo bili male, vaške su nam išle u nizu preko čela [Por.] ♦ dij. var. șarampoĭ (Malajnica) [Pad.]  [Vidi]

1024  țapîn  ţeapăn  снажан  țapîn (țapînă) (mn. țapiń, țapińe) [akc. țapîn] (prid.) — 1. snažan, jakuom țapîn, la trînćală ku tuoț a dat đi pomînt — jak čovek, na rvanju je svakoga tresnuo o zemlju 2. izdržljiv ◊ saśi aĭ țasuț în razbuoĭ sînt mult mîĭ țapiń đi kît aĭ kumparaț — džakovi koji su izrađeni od domaće tkanine, izdržljiviji su od kupovnih [Crn.] 3. dobar (po kvalitetu); dovoljan (po količini) ◊ mînkarăm țapîn, șă ńi pusărăm pi lukrunajedosmo se dobro, i legosmo na posao ◊ đi kosîtuorĭ trîăbe mînkare țapînă — za kosače treba jaka hrana [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

4508  țapuoń  țăpoi  стожерчина  țapu (mn. țapuańe) [akc. țapuoń] (i. s.) — (augm.) stožerčina, grub, kriv ili neotesan stožer ◊ a taĭat un țapuoń, parke faśem klańe pănă-n śĭerĭ — isekao je jednu stožerčinu, kao da ćemo denuti stog do neba ◊ (u izr.) stă ka țapuu sa ḑîśe đi vrunu kare stă-n piśuare, da trăbe sî sa apļiaśe să lukre śuava — stoji kao stožerčina kaže se za nekog koji stoji, a treba da se sagne da nešto radi [Por.] ∞ țapă  [Vidi]

5032  Țeremuoșńa  Țeremoșnea  Церемошња  Țeremuoșńa (i. ž.) — (ojk.) Ceremošnja ◊ Țeremuoșńa ĭe sat rumîńesk în țînutu Zvižduluĭ — Ceremošnja je vlaško selo u oblasti Zvižda ◊ Țeremuoșńa ĭe kunoskută dăparće pră o pĭeșćiră lungă — Ceremošnja je nadaleko poznata po jednoj dugačkoj pećini [Zvizd]   [Vidi]

1048  țîgan  ţigan  Циганин  țîgan (mn. țîgań) [akc. țîgan] (antr.) — (etn.) Ciganin, Rom, Bajaš, pripadnik romske nacionalne manjine ◊ in sat țîgańi a ogođit kuortu, ș-a porńit sî vindă marfă đi fĭer — u selu su Cigani postavili čergu, i počeli su da nude robu od metala ◊ komșîka pi o gaină a luvat đi la țîgań un bļid, ḑîaśe ļingurĭ, șî kîća fusă — za jednu kokošku, komšika je od Cigana kupila činiju, deset kašika, i nekoliko vretena [Crn.] ◊ în Porĭeśa, a fuost kunoskuț țîgan laĭeț, kare a lukrat la fĭer, șî țîgań rudarĭ, kare a lukrat la ļiemn — u Poreču su bili poznati „crni” Cigani, koji su se bavili gvožđem, i Cigani „rudari”, koji su obrađivali drvo ◊ kare guod a lukrat la fĭer, kare a fuost kovaś, fi-va țîgan, fi-va rumîn, a fuost poļikrit „țîgan” — kogod se bavio gvožđem, ko je bio kovač, bio Ciganin ili Vlah, dobijao je nadimak „ciganin”đi țîganuseverac, hladan vetar koji duva sa severa [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5111  țîgankuță  țigăncuță  Циганчица  țîgankuță (mn. țîgankuț) [akc. țîgankuță] (i. ž.) — (demin.) Cigančica ◊ kînd a fuost săśită amre, o țîgankă ku doă țîgankuță, a mĭers đi la ușă la ușa, ș-a žukat paparuda — kad je bila velika suša, jedna Ciganka sa dvema Cigančicama, išle su od vrata do vrata, i igrale dodolu ♦ var. țîgankușă (Tanda) [Por.] ∞ țîgan  [Vidi]

1121  țîgańamă  ţigănime  циганија  țîgańamă [akc. țîgańamă] (zb. i.) — ciganija, mnoštvo Cigana ◊ đi unđe a veńit atîta țîgańamă în satu nuostru? — odakle je došla tolika ciganija u naše selo? ◊ nu măĭ sa puaće traĭi đ-atîta țîgańamă — ne može se više živeti od tolike ciganije [Por.] ∞ țîgan  [Vidi]

1049  țîgańesk  ţiganesc  цигански  țîgańesk (țîgańaskă) (mn. țîgańeșć) [akc. țîgańesk] (prid.) — ciganski ◊ koluo sî vĭađe kuortu țîgańesk — tamo se vidi ciganska čerga ◊ mîĭ marĭ kîăș în Lukuva sînt kîășîļi țîgańeșć — najveće kuće u Lukovu su ciganske kuće [Crn.] ∞ țîgan  [Vidi]

1122  țîța uoĭi  ţiţa-oii  арника  țîța uoĭi [akc. țîța uoĭi] (i. ž.) — (bot.) „ovčja sisa”, arnika, brđanka, veprovac, vrsta lekovite biljke (Arnica montana) ◊ frunḑa lu țîța uoĭi ĭe bună đi durĭare la burtă — list arnike je dobar za bolove u stomaku (Neresnica) [Zvizd] ◊ țîța uoĭi s-a mistakat ku măĭ mulće ĭerburĭ, ku kare la Sînźuorḑ, înainća mulsuluĭ, s-a uns țîțîļi la uoĭ — ova biljka se mešala sa drugim biljkama, kojima su se na Đurđevdan, pre prve muže, ovcama mazale sise (Krivelj, zapis. D. Dragić ) [Crn.] ∞ țîță  [Vidi]

1123  țuguĭat  ţuguiat  истањен  țuguĭat (țuguĭată) (mn. țuguĭaț, țuguĭaće) [akc. țuguĭat] (prid.) — istanjen, otanjen ♦ sin. supțîĭat ◊ śeva ĭe țuguĭat kînd ĭe la vrun luok supțîĭat, kînd nuĭe tuot una đarîndunešto je „cugujat” kada je na nekom mestu tanji, kada nije svuda jednak (Blizna) ♦ ? / < pițîguĭatotanjen, stanjen; koji je tanji na nekim mestima (Tanda) [Por.]   [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

68771 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź