4291 | vîr | vârf | врх | vîr (mn. vîrurĭ) (i. s.) — vrh ◊ a fakut koļiba în vîru śuośi, să nol îńaśe fumu đi la kamin — podigao je kolibu na vrhu brda, da ga ne davi dim sa kamina ◊ askuțît ka vîru akuluĭ — oštar kao vrh igle ◊ uńi darîmă frunḑa đi la vîru ļemnuluĭ, da-ĭ înțaļeș darîmă đi la pomînt în sus — jednu krešu lisnik od vrha drveta, a pametni ljudi krešu od zemlje na gore ◊ iĭ s-a suit kopiĭi în vîru kapuluĭ — popela su joj se deca na vrh glave ♦ var. vîrf [Por.] ♦ dij. var. vîrv (Topolovnik) [Bran.] | | [Vidi] |