Reč ćinăr u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
1150 | ćinîr | tânăr | млад | ćinîr (ćinîră) (mn. ćinîrĭ, ćińirĭe) [akc. ćinîr] (prid.) — mlad a. za čoveka: na uzrastu između detinjstva i zrelosti ◊ uomu al ćinîr tuot puaće — mlad čovek sve može b. za životinje: na uzrastu između mladunčeta i odrasle životinje ◊ buou sî-nvață la žug pîn ĭe ćinîr — vo se uči da vuče jaram dok je mlad ♦ sin. mik c. a biljni svet (obično za visoko rastinje) : stanje između mladice i zrele biljke ◊ puomu sî oltańašće pîn ĭe ćinîr — voćka se kalemi dok je mlada ◊ padurĭa ćinîră nu să taĭe — mlada gora se ne seče [Crn.] ◊ puoț sî ḑîś kî ĭe mîăru, ka puomu, ćinîr, da đi mară, ka puamă, nu: đi mară atunśa ḑîś kî ĭe krudă — možeš da kažeš za jabuku kao voćku da je mlada, ali za jabuku kao plod, ne: za jabuku tada kažeš da je nezrela ♦ dij. var. ćinăr ◊ a murit uom ćinăr — umro je kao mlad čovek [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1801 | făgăńiță | făgulean | буквић | făgăńiță (mn. făgăńiț) [akc. făgăńiță] (i. ž.) — (bot.) 1. bukvić, mlado stablo bukve ◊ făgăńiță ĭe un ļiemn đi fag, ćinăr, supțîrĭe șî nalt — „faganica” je jedno bukovo stablo, mlado, tanko i visoko [Por.][GPek] 2. bela bukva ◊ făgăńiță ĭe un fieļ dă fag alb, kare ĭe bun dă blîăń, kî sa sparźe frumuos șî n-are nuodurĭ pră ĭeal — „faganica” je jedna posebna vrsta bele bukve, koja je dobra za daske, jer se lepo cepa, i nema čvorove (Kladurovo) [Mlava] ∞ fag | | [Vidi] |
|
|
|
2145 | fuonf | fonf | безуб | fuonf (fuonfă) (mn. fuonfi, fuanfe) [akc. fuonf] (prid.) — (anat.) bezub, koji nema nijedan zub u glavi ◊ dĭeda a trait o sută đi ań, ș-a murit ku tuoț đințî-n kap, d-akuma lumĭa ćinără ramîńe fuanfă — deda je živeo sto godina, i umro je sa svim zubima u glavi, a danas mladi ljudi ostaju bezubi ♦ up. șćirb ◊ șćirb măĭ are vrun đinće, da fuonfu n-are ńiś unu — krezub i ima neki zub, a bezub nema nijedan ♦ var. fuanful (Rudna Glava) ♦ up. fîrnau, îrnau [Por.] ∞ fonfăi | | [Vidi] |
|
|
|
2211 | gin | ghin | длето | gin (mn. ginurĭ) (i. s.) — (tehn.) dleto ◊ ginu ĭe o skuabă đi fĭer, ku taișu înkîrśurat ka luna ćinără — „gin” je metalna dubilica, sa polumesečastim sečivom ◊ ku ginu s-a lukrat la gaļiată đi lapće, șî la gaļețuaĭka đi muară — „ginom” se radilo na vedrici za mleko, na cipunu za vodenicu ♦ sin. skuabă [Pom.] | | [Vidi] |
|
|
|
2661 | gruos | gros | дебео | gruos1 (gruasă) (mn. gruoș, gruașă) [akc. gruos] (prid.) — 1. (za meru) debeo ◊ ļiemn gruos — debelo drvo ◊ blană gruasă — debela daska ◊ ață gruasă — debeo konac 2. (za tečnost) gust ◊ lapće gruos — gusto mleko 3. (za zvuk) dubok ◊ glas gruos șî spîrćiguos — dubok i rapav glas 4. (psih.) a. tvrdokoran, neosetljiv ◊ gruos đi kap — tvrdoglav; tup b. bezosećajan ◊ gruos đi obraz — tvrd na obrazu 5. (za bogatstvo) (pej.) bogat ◊ gruos la pungă — ima debeo novčanik ♦ supr. supțîre [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3865 | kalamantă | trasură | двоколица | kalamantă (mn. kalamanće) [akc. kalamantă] (i. ž.) — dvokolica ◊ kalamantă ĭe un fĭeļ dă karuță ku doă ruoț, dă dus tovar măĭ ușuor — kalamanta je vrsta dvokolice, za prevoz lakšeg tereta ◊ kalamanta are o osiĭe ku doă ruaće, șî kotur dășkis, înkonveĭat ka luna ćinără — kalamanta ima jednu osovinu sa dva točka, i otvoren sanduk, zakrivljen kao mlad mesec ♦ var. kolomantă (Ranovac) [Mlava] ♦ sin. kariotă (Topolovnik) [Bran.] ∞ kar | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4123 | Sîmbîta ćinără | Sâmbăta tineră | Млада субота | Sîmbîta ćinără [akc. Sîmbîta ćinără] (i. ž.) — (kal.) Mlada subota ◊ Sîmbîta ćinără ĭe tuota sîmbîta kînd sa puńe luna noă — Mlada subota je svaka subota kad se javi mlad mesec ◊ (mag.) Sîmbîta ćinără ĭe ḑîva bună dă dăskîntat dă noă boaļe — Mlada subota je dan dobar za bajanje od devet boilesti [Mlava] ∞ sîmbîtă | | [Vidi] |
|
|
|
4083 | sîmbîtă | sâmbătă | субота | sîmbîtă (mn. sîmbîće) [akc. sîmbîtă] (i. ž.) — (kal.) subota ◊ sîmbîta ĭe a șasîļa ḑî în stamînă, întra vińirĭ șă dumińikă — subota je šesti dan u sedmici, između petka i nedelje ♦ up. Sîmbîta lu Lazîr, Sîmbîta albă, Sîmbîta pașćilor [Por.] ♦ up. Sîmbîta ćinără (Ranovac) [Mlava] ∞ stamînă | | [Vidi] |
|
|
|
3293 | usturuoĭ | usturoi | бели лук | usturuoĭ (mn. usturuaĭe) [akc. usturuoĭ] (i. s.) — (bot.) beli luk (Allium sativum) ◊ usturuoĭu ĭe ĭuće, șî puće đi nu puoț sî staĭ apruape đi vrunu kare-l manînkă mult — beli luk je ljut, i smrdi da ne možeš da stojiš pored nekoga ko ga mnogo jede ◊ usturuoĭu are kațăĭ — beli luk ima češnjeve ◊ măĭ dulśe mînkare ĭe usturuoĭu ćinăr ku koļașă kaldă, șî karńe đi mńel — najslađe jelo je mladi luk sa vrućim kačamakom, i jagnjećim pečenjem ◊ kînd uomu manînkă usturuoĭ, sa ĭuțîașće, da ĭastă un fĭeļ kare-ț arđe gura ka kînd manînś fuok viu — kad čovek jede beli luk, on se zaljuti, a ima jedna vrsta koja ti izgori usta kao da jedeš živu vatru [Por.] ♦ dij. sin. aĭ (Rečica, Topolovnik) [Stig] ∞ ustura | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|