Reč đ-o u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
527 | bardă | bardă | брадва | bardă (mn. bărḑ) [akc. bardă] (i. ž.) — bradva, tesarska sekira sa kratkom i krivom drškom ◊ barda ĭe sakurĭe đ-o mînă, adîns fakută đi śopļit la ļiamńe — bradva je jednoručna sekira, posebno izrađena za tesanje drveta ♦ up. sakurĭe [Por.] ◊ ku barda sa fača daoge la butoĭ — sa bradvom su se izrađivale doge za bure (Korbovo) [Dun.] | | [Vidi] |
|
|
|
5795 | biļeuz | beleuz | простак | biļeuz (biļeuză) (mn. biļeuž, biļeuză) [akc. biļeuz] (prid.) — prostak, tupavko ◊ uom biļeuz stă đ-oparće ku gura kaskată șî nu vorbĭașće ńimika, numa sa uĭtă șî taśe — tupav čovek stoji postrani otvorenih usta i ne govori ništa, samo gleda i ćuti ♦ sin. prostovan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1054 | țîntă | cent | цент | țîntă (mn. țînturĭ) [akc. țîntă] (i. ž.) — 1. (zast.) cent, stoti deo stranog novca ili neke celine ◊ o țîntă a fuost kît o parauă — cent je bio koliko jedna para 2. sasvim malo, neznatno ◊ đ-o țîntă mĭ-a skapat vuozu — za malo mi je voz pobegao [Crn.] ♦ dij. var. țintă ◊ o țintă ďe om — mali čovek ♦ (vulg.) ĭa ramas o țintă-n kur — (fig.) nije se dobro „olakšao” (Prahovo) [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
3423 | dîmp | dâmb | џомба | dîmp (mn. dîmpurĭ) [akc. dîmp] — 1. (geogr.) džomba, izbočina; nagli uspon; veliki nagib terena; kosina ◊ ma dubarîĭ đi pi ruată, kînd am ažuns la un pripur ku dîmp mare — sjahao sam s bicikle kad sam naišao na uspon sa velikim nagibom ♦ sin. skobîlț (Tanda) 2. (psih.) nagla, ishitrena ili burna reakcija ◊ tăĭnuiră frumuos, ama đintr-odată la unu ĭ-a veńit păļițîļi, șî s-a luvat prĭa đin dîmp sî sa gîlśavĭaskă — pričali su lepo, ali su jednog iznenada spopale bubice, pa su počeli naglo da se svađaju [Por.] 3. iznenadan susret ◊ mĭergînd pi padure, ńi-ntîńirăm în dîmp, đ-odată ńi gasîrăm pĭept în pĭept — idući šumom, sretosmo se iznenada, odjednom se nađosmo licem u lice (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
3954 | dobļenguos | grosolan ? | груб | dobļenguos (dobļenguasă) (mn. dobļenguoș, dobļenguașă) [akc. dobļenguos] (prid.) — (tehn.) grub, sklepan, neotesan ◊ sa faśe tișler mare, da śe guod lukră, tuot ĭe dobļenguos, urît, șî ńiś đ-o trĭabă — pravi se da je veliki stolar, a šta god uradi, sve je grubo, ružno i ni za kakvu vajdu ♦ var. nădobļenkuos ♦ supr. sumĭarńik [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4227 | kokaĭe | cocaie | кокаја | kokaĭe (mn. kokăĭ) [akc. kokaĭe] (i. ž.) — kokaja, velika kuka za držanje kotla na vatri ◊ kokaĭa ĭe o krĭangă țapînă ku o kukă đ-o parće — kokaja je jaka grana sa kukom na strani ◊ kokaĭe fak păkurari la munće kînd trăbe să fĭarbă koļașă — kokaju prave čobani u planini kad treba da skuvaju kačamak ◊ păkurari la munće îngruapă kokaĭa în pomînt șî lîngă ĭa fak fuok — čobani u planini ukopavaju kokaju u zemlju i kraj nje lože vatru ◊ pi kokaĭe sa atîrnă kaldarĭa đi fakut koļașă — na kokaju se kači kotao za spremanje kačamaka ◊ kokaĭa fak păkurari la munće kînd sînt ku uoĭļi đepartaț đe baśiĭe, șî fak đi mînkare unđe-ĭ prinđe vĭasta — kokaju izrađuju pastiri u planini kad su sa stokom udaljeni od bačije pa spremaju hranu gde se zateknu ◊ pi kokaĭe a fakut koļașa șî uoțî, kare a fuźit în padure đi vrĭamĭa đi turś or alu bugarĭ — na kokaji su pravili kačamak i hajduci, koji su se odmetnuli u šumu u vreme Turaka ili Bugara ♦ / (augm.) < kukă [Por.] ∞ kukă | | [Vidi] |
|
|
|
4724 | mîglă | mâglă | бусен ? | mîglă (mn. mîgļe) [akc. mîglă] (i. ž.) — (bot.) busen, žbun; gomila nečega ◊ mîglă ĭe kînd đintr-un luok rasăr măĭ mulće fire đ-o buĭađe — žbun je kad iz jednog mesta iznikne više strukova jedne biljke ♦ var. mîklă (Tanda) ♦ sin. gramadă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3155 | nană | nană | бата ? | nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — bata; oslovljavanje starijeg brata ◊ șî suroriļi aļi măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana” ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrti ◊ suora mĭa are duoĭ nań — moja sestra ima dva starija brata ♦ var. nano, nańi ♦ up. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu — „nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratom (Tanda) [Por.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5701 | nîtafļață | nătăfleață | будала | nîtafļață (mn. nîtafļeț) [akc. nîtafļață] (i. s.) — budala, prostak; lenčuga ◊ baĭatu nuĭe ńiś đ-o trĭabă, kî ĭe o nîtafļață întrĭagă — momak nije ni za šta, jer je kompletna budala ♦ var. nîtăfļață, nătăfļață, mîtafļață [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4086 | proćilă | procilă | прочило | proćilă (mn. proćiļe) [akc. proćilă] (i. ž.) — pročilo, spojene daščice u koje se umeću zupci na brdu razboja ◊ proćilă ĭe doă blanuț lunź kare țîn đințî spĭeći, ļegaće strîns ku ață dă kîńipă śeruită — pročilo čine dve daščice koje drže zupce brda, čvrsto uvezane uvoštenim koncem od težine ◊ spata are doă proćiļe, una đi žuos, una đisupra, kare sînt ļegaće la kîpatîń ku ață đ-o blanuță skurtă — brdo ima dve pročile, jednu ispod, drugu uznad, koje su povezane na krajevima koncem za jednu kratku daščicu ♦ up. spată [Mlava] ♦ dij. sin. kuardă (Jasikovo) [GPek] ∞ razbuoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
5104 | samă | samă | пажња | samă [akc. samă] (i. ž.) — (zast.) (u izr.) 1. pažnja; oprez; obzir ◊ bagă sama — obrati pažnju ◊ a mĭers ku sama prîn padure — išli su oprezno kroz šumu [Stig] 2. vršnjaci, jednaki po godinama ◊ nuoĭ sînćem đ-o samă — mi smo vršnjaci ♦ sin. vîrstă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4382 | săk | olog | сакат | săk2 (săkă) (mn. sakaț, sakaće) (prid.) —(med.) sakat, kljast ◊ a fuost săk đ-o mînă, i-s-a uskat mîna đi vro buală — bio je sakat u jednu ruku, ruka mu se osušila od neke bolesti ◊ nu ĭ-a fuost ļesńe kînd a zberat kopiĭu dupa ĭel „Săkuļe! Săkuļe!” — nije mu bilo lako kada su deca vikala za njim „Sakati! Sakati!” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3228 | tagîrță | tăgîrţă | пртљаг | tagîrță (mn. tagîrț) [akc. tagîrță] (i. ž.) — 1. prtljag, stvar, prnja, bošča ◊ tagîrță ĭe avĭerĭa saraśilor, kum ĭe o țuală ruptă, vrun vas mik śonćit, o ogļindă, un pĭapćin, or аșa śeva, śe sa puaće duśa în ļigatură pi un bît pi umîr — prtljag je sirotinjska imovina, kao što je neko odelce pocepano, neki mali ulupani sud, ogledalo, češalj ili tako nešto što se može nositi u bošči na jednom štapu, preko ramena ◊ a mĭers ku tagîrțîļi în trastă đin sat în sat — išao je sa prtljagom u torbi od sela do sela ◊ ĭaț tagîrțîļi tĭaļe pi bît, șî fuź să nu ći văd — kupi svoje stvari na štap, i briši da te ne vidim 2. (zast.) torba, kufer ◊ mi sa-m pare ka pin vis kă aĭ batrîń a ḑîs tagîrță la vrun fĭeļ đi trastă, or sanduk — čini mi se kao kroz san, da su stari „tagrcom” nazivali neku vrstu torbe, ili kufera ♦ up. trastă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3875 | trĭabă | treabă | посао | trĭabă (mn. trĭeburĭ) [akc. trĭabă] (i. ž.) — 1. posao ◊ măĭ bun să n-aĭ ńiś o trĭabă ku așa uom — najbolje je da nemaš nikakva posla s takvim čovekom 2. valjanost, vrednost ◊ nuĭe ńiś đ-o trĭabă — ni za šta nije (ništa ne valja) ◊ uom đi trĭabă — valjan čovek; čovek od reči, čovek od poverenja 3. razlog; potreba ◊ (u izr.) ńiś k-o trĭabă — bez potrebe ◊ s-a dus fara ńiś k-o trĭabă — otišao je bez ikakvog razloga 4. (fig.) o ponašanju: dovesti nekoga u red ◊ l-a trĭekut pin palme, șî l-a dus la trĭabă — propustio ga je kroz šake, i doveo ga u red ♦ sin. lukru ♦ up. trăbuĭală [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4965 | uală | oală | грне | uală (mn. uaļe) [akc. uală] (i. ž.) — grne, glineni lonac ◊ uala ĭe vas đi pomînt đi fĭert la fuok, larg la burtă șă strîmt la gură, ku o manușă đ-oparće đi țînut — grne je glineni sud za kuvanje na vatri, širokog trbuha i uskog otvora, sa jednom drškom sa strane za držanje ◊ în uală sa fĭarbe ļegumĭa — u grnetu se kuva čorba [Por.] ∞ vas | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5945 | varuĭkă | văruică | пријатељица | varuĭkă (mn. varuĭś) [akc. varuĭkă] (i. ž.) — prijateljica ◊ nuoĭ doă sînćem đ-o samă, am krĭeskut amîndoă, ș-am ramas varuĭke buńe pănă-n ḑî đi astîḑ— nas dve smo vršnjakinje, odrasle smo zajedno i ostale smo dobre prijateljica do današnjeg dana [Por.] ∞ văr | | [Vidi] |
|
|
|
6361 | vrîsńik | vârstnic | вршњак | vrîsńik (mn. vrîsńiś) (i. m.) — vršnjak ◊ nuoĭ duoĭ sînćem đ-o samă, ĭel ĭe vrîsńiku mĭeu — nas dvojica smo isto godište, on je moj vršnjak ♦ var. vîrsńik [Por.] ∞ vrîstă | | [Vidi] |
|
|
|
6360 | vrîstă | vârstă | годиште | vrîstă (mn. vrîșće) (i. ž.) — 1. godište, uzrast ◊ nuoĭ duoĭ sînćem đ-o vrîstă — nas dva smo isto godište 2. vrsta, fela — ar ḑîśa uomu kă sînt fluori-ļaļa o vrîstă, un fĭeļ, ama nu-s — rekao bi čovek da su ti cvetovi iste vrste, iste fele, ali nisu ♦ var. vîrstă ♦ sin. fĭeļ [Por.] | | [Vidi] |
|
|