Reč đeș nije obrađena kao osnovna reč!

Reč đeș u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
89  aburiĭe  aburire  испарина  aburiĭe (mn. aburiĭ) [akc. aburiĭe] (i. ž.) — a. isparina, para ◊ dupa pluaĭe kaldă vara, đin pomînt ĭasă multă aburiĭe — posle tople letnje kiše, iz zemlje izlazi mnogo pare b. magla na glatkim i providnim površinama, nastala hvatanjem pare na njima ◊ unđe sa fĭerb uaļiļi, dakă nu sa đeșkid ferĭeșćiļi, sa faśe mare aburirĭe, șî pi stîklă sa prinđe śĭață — gde se kuva jelo, nastaje velika isparina, i na staklo se hvata magla [Por.] ∞ abur  [Vidi]

204  albuț  albuţ  беличасто  albuț (albuță) (mn. albuț, albuće) [akc. albuț] (prid.) — (demin.) (color) beličasto, izbledelo belo ◊ măĭ puńe kîta albuță în kanta-ĭa ku farbă vînîtă, sî sa đeșkidă kîta, kî ĭe vînîta-ĭa prĭa tare — stavi malo beličaste u kantu sa plavom bojom, da se malo prosvetli, jer je ta plava prejaka [Por.] ∞ alb  [Vidi]

398  aluńeka  aluneca  клизати (се)  aluńeka (ĭo aluńek, ĭel aluńekă) [akc. aluńeka] (gl. p.) — klizati (se), okliznuti (se); skliznuti ◊ s-a aluńekat pe gĭață — okliznuo se na ledu [Kmp.] ♦ var. aluńika (ĭuo aluńik, ĭel aluńikă) ◊ đeșkiđe uoki bińe, nu će aluńika kînd vi trĭeśa pi punće — otvori oči dobro, nemoj se okliznuti kada budeš prelazio preko brvna [Por.]   [Vidi]

5575  apă skumpă  apă scumpă  скупа вода  apă skumpă [akc. apă skumpă] (sint.) — (rel.) skupa voda ◊ apă skumpă ĭe apa kare sa dă đi pomană întra Žoj marĭ șî Moșî đi fraź, kă atunśa ĭe raĭu đeșkis, — skupa voda je voda koja se namenjuje pokojnicima između Velikog četvrtka i jagodnih zadušnica, jer je tada raj otvoren [Por.] ∞ apă  [Vidi]

742  brîbeńel  brebenel  млађак  brîbeńel (mn. brîbeńiĭ) [akc. brîbeńel] (i. m.) — (bot.) mlađak (Corydalis) ◊ brîbeńel ĭe un fĭeļ đi fluarĭe padurĭaļńikă, kare-n fluare măĭ întîń primovara — mlađak je šumski cvet koji prvi procveta u proleće ◊ fluoriļi alu brîbeńel sînt măĭ mult albe șî vînît đeșkis — cvetovi mlađaka su najčešće beli i svetloplavi ◊ brîbeńelu ĭe buĭađe tare veńinuasă — mlađak je jako otrovna biljka ♦ var. brîbeńiel, bîrbeńiel, brebeńiel, bribeńiel [Por.] ♦ dij. var. brebeńiĭal (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

1124  țug  ţug  промаја  țug1 (mn. țugurĭ) (i. s.) — 1. promaja, cug ◊ a fakut borđiu la luok înkis, n-a fuost țug đestul să tragă fumu, șî ma mir kum nu ĭa kĭorît gluaćiļi đ-atîta fumaćeu — napravio je zemunicu na zaklonjenom mestu, nije bilo dovoljno promaje da povuče dim, i čudim se kako mu glota nije oslepela kod tolike dimčine? 2. deo šporeta kojim se podešava strujanje vazduha ◊ kuoșu nu mi bun, pî muara kînd kuok la șporĭet să țîn țugu đeșkis — dimnjak mi nije dobar, pa moram kad pečem na šporetu da cug držim otvorenim [Por.]  [Vidi]

1160  ćirikaĭală  ciricăială  цвркутање  ćirikaĭală (mn. ćirikaĭelurĭ) [akc. ćirikaĭală] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) 1. cvrkutanje, čijukanje ◊ đin padurĭe s-auđe ćirikaĭală tarĭe — iz šume se čuje glasno cvrkutanje 2. (fig.) a. čavrljanje, ćaskanje, brbljanje ◊ s-auđe ćirikaĭală ka la tuors — čuje se čavrljanje kao na prelu [Crn.] b. očijukanje, tepanje, domunđavanje ◊ lasîće đi ćirikaĭală, numa dakă țî drag đi mińe, spuńe đeșkis — mani se „čijukanja”, nego ako me voliš, kaži otvoreno ◊ o sî va ĭasă ćirikaĭala-ĭa pi nas — ima da vam izađe to domunđavanje na nos ♦ dij. var. ćirikaitu [Por.] ∞ ćirik!  [Vidi]

1172  ćuș  ciuf  ћук  ćuș1 (mn. ćușî) (i. m.) — 1. (ornit.) ćuk, noćna ptica iz porodice sova (Athene noctua) ◊ ćușu sî kuĭbarĭașće în butuarkă — ćuk se gnezdi u duplji [Crn.] ◊ ćușu ḑîua nu vĭađe ńimika — ćuk danju ne vidi ništa (s. Plavna) [Pad.] ♦ sin. șćuoĭ (Tanda) 2. (fig.) (pej.) a. rogonja, čovek koga žena vara ◊ ćušuļe, đeșkiđeț uoki odată, da nu vĭeḑ śe-ț lukră muĭarĭa pin sat? — rogonjo, otvori oči već jednom, zar ne vidiš šta ti žena radi po selu? b. tupavko, priprost, naivan čovek; glupan ◊ bagă sama śe vorbĭeșć, nu fi ćuș — pazi šta pričaš, ne budi glup ♦ (augm.) ćușumau, ćușuman [Por.] 3. (muz.) naziv jedne od vlaških erotskih pesama, koju su pevali stari lautari [Mlava]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1289  drîn!  drân! ?  дрн!  drîn! (uzv.) — (onom.) drn! zvuk koji, usled trzaja, nastaje podrhtavanjem tankog i dugačkog predmeta, koji je čvrst i napet na jednom ili oba kraja, kao što je struna, tetiva luka, prut i slično ◊ „drîn!” șî „drr!” nuĭe tuot una: đin „drr!”, or kă „dîrr!” ĭasă dîrpońală, glas urît șî grĭeu đi urĭekĭ, da „drîn” ĭe măĭ frumuos, măĭ đeșkis, rasună ... — „drn!” i „drr!” nije isto: „drr!” daje škripu, zvuk ružan i neprijatan za uši, a „drn!” je lepši, otvoreniji, zvučniji glas ... [Por.] ∞ drr!  [Vidi]

1593  đeșala  deșela  згрбавити (се)  đeșala (ĭuo ma đeșîl, ĭel sa đeșîlă) [akc. đeșala] (gl. p. ref.) — (ret.) zgrbaviti se od napora, poviti leđa pod teretom; umoriti se ◊ tata ńi s-a đeșalat, dukînd saśi-n gîrgă — otac nam se pogrbio, noseći džakove na krkači ♦ var. đișala ♦ sin. ustańi, tîbarî [Por.]   [Vidi]

1594  đeșalat  deșelat  погрбљен  đeșalat (đeșalată) (mn. đeșalaț, đeșalaće) [akc. đeșalat] (prid.) — 1. pogrbljen usled teškog posla, iznuren; iscrpljen; umoran ◊ mis đeșalat đi lukru, nu mi đi visaļiĭe — iznuren sam od posla, nije mi do veselja 2. labav, nezategnut; rasklimatan ◊ șaua la kal stă đeșalat, trîabe strînsă — sedlo na konju stoji labavo, treba ga zategnuti ♦ sin. tîbarît, frînt, ustańit [Por.] ∞ đeșala  [Vidi]

3425  đeșfațare  desfătare  углед  đeșfațare (mn. đeșfațărĭ) [akc. đeșfațare] (i. ž.) — (zast.) ugled, čast, poštenjeđeșfațare sa faśe ku ańi, da sa pĭarđe đ-un momĭent — ugled se stiče godinama, a gubi se za tren ♦ sin. omeńiĭe [Por.]   [Vidi]

3424  đeșfațat  desfătat  угледан  đeșfațat (đeșfațată) (mn. đeșfațaț, đeșfațaće) [akc. đeșfațat] (prid.) — (zast.) ugledan, častan, pošten ◊ kasa lor ĭe în satu nuostru đemult kunoskută ka o kasă omeńită șă tare đeșfațată — njihova kuća je u našem selu odavno poznata kao časna i veoma ugledna [Por.] ∞ đeșfațare  [Vidi]

1484  đeșîra  deșira  разнизати  đeșîra (ĭuo đeșîr, ĭel đeșîră) [akc. đeșîra] (gl.) — 1. raznizati, rasturiti niz, skinuti ono što je bilo nanizano; odmotati ◊ muma a đeșîrat pĭarîļi uskaće đi pi ață, șî ńi ļa dat sî mînkăm — majka je skinula suve kruške sa konca, i da la nam ih je da jedemo 2. rasparati (se) ◊ s-a slubaḑît lațu la điempir, șî ĭel gata žumataće s-a đeșîrat — popustila je petlja na džemperu, i on se gotovo pola rasparao 3. razvući (se) (za tkaninu) ◊ pĭaćiku la kimĭașă s-a đeșîrat đ-atîta spalat — zakrpa na košulji razvukla se od tolikog pranja ♦ var. đișîra, đișăra [Por.]   [Vidi]

1485  đeșîrat  deșirat  разнизан  đeșîrat (đeșîrată) (mn. đeșîraț, đeșîraće) [akc. đeșîrat] (prid.) — raznizan, rasut; rasparan; odmotan ◊ am marźiaļe, numa ļi pazăsk đeșîraće într-un vas — imam ogrlicu, ali je čuvam raznizanu u jednoj posudi ♦ var. đișîrat [Por.] ∞ đeșîra   [Vidi]

3226  đeșkiđe  deșchide  отворити  đeșkiđe (ĭuo đeșkid, ĭel đeșkiđe) [akc. đeșkiđe] (gl. p. ref.) — otvoriti; otvarati ◊ uomu puaće să đeșkidă ușa, drumu, lukru, dugaĭe, uoki, gura, ińima — čovek može da otvori vrata, put, posao, prodavnicu, oči, usta, srce ◊ nu đeșkiđe ińima la fiĭe kare — ne otvaraj srce bilo kom ◊ kînd sa dă bĭare đi pomană la-l muort, kila trăbe sî sa đeșkidă, sî puată al muort sî bĭa — kad se pokojniku namenjuje piće, flaša treba da bude otvorena, da bi umrli mogao da pije ♦ var. đișkiđe ♦ supr. înkiđe [Por.]   [Vidi]

3224  đeșkis  deșchis  отворен  đeșkis (đeșkisă) (mn. đeșkiș, đeșkișă) [akc. đeșkis] (prid.) — otvoren ◊ kînd s-a đeșkis rudńiku, mulț s-a prins la lukru, ș-a skapat đi la sîraśiĭe — kad se otvorio rudnik, mnogi su se zaposlili, i utekli od siromaštva ◊ a ramas ușa đeșkisă, șă puorśi a tunat în koļibă — ostala su vrata otvorena, i svinje su ušle u kuću ◊ kînd saćanu sa duśe în oraș, trăbe să țînă uoki đeșkiș — kad seljak ode u varoš, treba da drži oči otvorene ◊ (u izr.) farbă đeșkisă — svetla boja ◊ vînît đeșkis — svetloplav ◊ lukru đeșkis — otvoren, pošten posao ◊ ĭ-a spus đeșkis în uokĭ aĭa śe ginđașće đi ĭel — otvoreno mu je govorio u oči šta misli o njemu ♦ supr. înkis [Por.] ∞ đeșkiđe  [Vidi]

1596  đistrukat  descoperit  откривен  đistrukat (đistrukată) (mn. đistrukaț, đistrukaće) [akc. đistrukat] (prid.) — otkriven, bez pokrivača ◊ kînd duormĭ đistrukat lînga ferĭastă đeșkisă, ći prinđe tusă — kad spavaš otrkiven pored otvorenog prozora, uhvati te kijavica ♦ supr. astrukat [Por.] ∞ đistruka  [Vidi]

2043  față  faţă  лице  față (mn. fĭață) [akc. față] (i. ž.) — lice; prednja strana 1. (anat.) ljudsko lice ◊ fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradu ◊ kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava) [Por.] ◊ sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka raku — okrenu se licem prema meni i pocrvene kao rak (Osnić) [Crn.] 2. gornja ili prednja strana predmeta ◊ puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — stavi ponjavu na krevet sa licen na gore 3. (reljef) osunčana, prisojna strana ◊ fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — „faca” je zemljište okrenuto suncu (Tanda) [Por.] ◊ în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruḑu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplija (Osnić) [Crn.] 4. (prostor) lice mesta ◊ a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinu (Rudna Glava) 5. (top.) šumska parcela na prisojnoj strani, označena imenom vlasnika, veličinom, ili nekim karakterističnim objektom ◊ Fața mikă (or mare) — Malo (ili veliko) prisoje ◊ Fața lu Ĭuon — Jonovo prisoje (Tanda) ◊ Fața muori — Vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice) (Crnajka) 6. (za doba dana) osvit, praskozorje ◊ aĭa a fuost în față đi ḑîuă — to je bilo u osvitu dana (Blizna) ♦ up. firĭe ♦ supr. duos [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2196  faļi  făli  фалити  faļi (ĭuo faļiesk, ĭel faļiașće) [akc. faļi] (gl.) — faliti, nedostajati; manjkati ◊ nu-m faļiașće ńimika — ne fali mi ništa ◊ pļesńit, iĭ faļiașće śuava-n kap, nuĭe întrĭeg — blesav, fali mu nešto u glavi, nije ceo ◊ am uoptsuće, măĭ îm faļiașće duauăsuće pă să am omiĭe — imam osamsto, fali mi još dvesta pa da imam hiljaduđeșkiđe uoki șî pazîa bińe: numa-m va faļi fiĭe śe, tu iș gata — otvori oči i pazi dobro: samo li mi bude falilo bilo šta, ti si gotov [Por.]  [Vidi]

1839  farbă  farbă  фарба  farbă (mn. farbe, fărburĭ) [akc. farbă] (i. s.) — (color) 1. farba, obojeni pigment ◊ đimult fărburļi a fakut muĭerļi đin buĭeḑ, d-akuma fiĭe śe farbă-ț trîabe, o gasîășć în dugaĭe — nekada su farbe pravile žene od biljaka, a sada koja god ti farba zatreba, nađeš je u prodavnici ◊ mĭ-a mînžît tumobilu ku farbă ńagră la vo doă-triĭ luokurĭ — namazali su mi kola crnom farbom na dva-tri mesta 2. boja (šara) ◊ farbă albă, galbină, ruoșîĭe, bilovinkă — boja bela, žuta, crvena, ljubičasta ◊ farbă đeșkisă, farbă înkisă — svetla boja, tamna (zagasita) boja ◊ fărburļi pi pîătură, ś-a țasuto mama đimult, nu sa ogođesk prĭa bińe — boje na ponjavi, koju je davno izatkala baba, ne slažu se najbolje [Por.]  [Vidi]

2397  ferĭastă  ferastră  прозор  ferĭastă (mn. ferĭeșć) [akc. ferĭastă] (i. ž.) — (tehn.) prozor ◊ ferĭasta ĭe gaura-n parĭaće pin kare tună viđiarĭa — prozor je otvor u zidu kroz koji ulazi svetlost ◊ kînd lumĭa a trait ăn borđiĭe, n-așćut đi ferĭeșć — kada su ljudi živeli u zemunicama, nisu znali za prozore ◊ kînd s-a dus turśi, a-nśeput sî fakă bîrnarĭață, ku ferestuĭś miś, la kare în luok đi stîklă a pus pĭaļe đi ĭed, kare a raso, a raso pănă nu s-a supțîĭat atîta đi s-a vaḑut pin ĭa — kada su Turci otišli, počeli su da dižu brvnare, sa malim prozorima, na koje je se stavljala jareća koža, koju su drali, drali dok se nije istanjila toliko da je postala providna ◊ la ferĭastă astăḑ sa pun feruanke — na prozor se danas stavljaju zavese ◊ a dat ku pĭatra, a spart ferĭasta — bacio kamen, razbio prozor ◊ ferĭasta đeșkisă, ferĭasta înkisă — prozor otvoren, prozor zatvoren ◊ sa uĭtă pi ferĭastă — gleda kroz prozor ◊ ḑînḑîĭe đi frig supt ferĭastă, kă ńima no-l lasă înuntru — cvokoće od hladnoće pod prozorom, jer ga niko ne pušta unutra [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1998  fikă  fică  намигуша  fikă1 (mn. fikĭe) [akc. fikă] (i. ž.) — 1. (demin.) (pej.) namiguša, fufica, radodajka ◊ fikă ĭe muĭare marĭață, frumuasă, skuturată kare arată đeșkis kî-ĭ plaśe lukru uomeńiesk — fika je žena kicoš, lepa i otresita, koja otvoreno pokazuje da joj se sviđa muška rabota 2. (euf.) (vulg.) ženski polni organ, pička ◊ nu șću đi śe sa faśe, kî sa vĭađe đeșkis kum kată pi vrun futaș s-îĭ đa-n fikă, șî sî takă — ne znam šta izigrava, kada se jasno vidi da traži nekog jebača da je opali po pički, i da ćuti ♦ / skr. < fofik ♦ sin. fufă [Por.] ∞ fofoluok   [Vidi]

3080  frîntură  frântură  прелом  frîntură (mn. frînturĭ) [akc. frîntură] (i. ž.) — 1. (med.) prelom, fraktura ◊ a frînt mîna șî ku frîntura-ĭa nu s-a dus la dupturĭ, șî ĭ-a ramas mîna sakă — polomio je ruku i sa tim prelomom nije otišao lekaru, pa mu je ruka ostala kljasta ◊ are frîntură đeșkisă la piśuor — ima otvoreni prelom noge 2. (tehn.) odlomak; ulomak; starudija; krnjak ◊ sa vaĭtă kă n-are kuasă bună, śkă, are numa o frîntură — žali se da nema dobru kosu, veli, ima samo neki krnjak [Por.] ∞ frînźe  [Vidi]

3126  gălbinaćik  gălbenatici  жућкаст  gâlbinaćik (gălbinaćikă) (mn. gălbinaćiś, gălbinaćiśe) [akc. gălbinaćik] (prid.) — (color) žućkast ◊ gălbinaćik nuĭe galbin đeșkis, numa galbin stîns — žućkast nuje čisto žuto, nego žuto zagasito [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

2171  gura șărpilor  iarba-șarpelui  лисичина  gura șărpilor [akc. gura șărpilor] (sint.) — (bot.) lisičina, lisičji rep (Echium vulgare) ◊ gura șărpilor ĭe o buĭađe naltă, ku fluare vînîtă, kare samînă la gura șărpilor đeșkisă, ku ļimba skuasă — lisičina je visoka biljka sa plavim cvetom, koji liči na otvorena zmijska usta sa izbačenim jezikom [Por.] ∞ gură  [Vidi]

1820  înfrunta  înfrunta  увредити  înfrunta (ĭuo ma înfrunt, ĭel sa înfruntă) [akc. înfrunta] (gl. p. ref.) — uvrediti (se), izgrditi (se); govoriti nekom otvoreno u lice neprijatne stvari ◊ uomu sa-nfruntă kînd iĭ spuń śeva đeșkis, śe-ĭ nuĭe pi vuoĭe, ș-aĭa iĭ spuń đirĭept în frunće — čovek se vređa kada mu kažeš nešto otvoreno, što mu nije po volju, i to mu kažeš direktno u čelo (=lice) ◊ nu-ĭ spuńa aĭa ś-aĭ auḑît đi ĭa, kî sa-nfruntă đi muarće — nemoj joj reći to što si čula o njoj, jer će se na smrt uvrediti ◊ baba țîfnuasă, sa-nfruntă ĭuta șî ļesńe — baba je prznica, vređa se brzo i lako ◊ nu măĭ vrĭeu să am trĭabă ku ĭel, kă numa ma-nfruntă đi fiĭ śe — ne želim više da imam posla s njim, jer me samo grdi za bilo šta [Por.] ∞ frunće   [Vidi]

2992  kîlțan  câlţan ?  клцан  kîlțan (mn. kîlțańe) [akc. kîlțan] (i. s.) — klcan, muška košulja ◊ kîlțan ĭe kimĭașă omeńiaskă đi kîlț, đeșkis la pĭept ka śupagu ăl muĭerĭesk, unđe avut vro tri-patru kiptuorĭ, kă bumbĭ n-a fuost — klcan je muška košulja od konoplje, sa preklopom na grudima kao ženski čupag, gde je imao tri-četiri petlje za zakopčavanje, jer dugmeta nije bilo ◊ kîlțan vrodată s-a ḑîs la tuaće fĭelurĭ đi kimĭeș omeńieșć — klcan je nekad bio naziv za sve vrste muških košulja ◊ în Tanda vuorba kîlțan nuĭe kunoskută — u Tandi reč klcan nije poznata ♦ up. kimĭașă, kamașă ♦ sin. drîsman [Por.] ∞ kîlț  [Vidi]

5080  kîmp  câmp  поље  kîmp (mn. kîmpurĭ) [akc. kîmp] (i. s.) — (geog.) polje, ravnica ◊ kîmp ĭe luok putrîvit șî đeșkis, fara padure, măĭ đes ku ĭarbă đi paskut șă đi kosît — polje je ravno i otvoreno mesto, bez drveća, najčešće sa travom za pašu i košenje ◊ kîmp sa ḑîśe șî la luok lukrat ku bukaće — polje se kaže i za obrađeno mesto sa usevima ◊ (izr.) ano-sta kîmpu slab a rođit — ove godine polje je slabo rodilo [Por.]  [Vidi]

3917  lasa  lăsa  оставити  lasa (ĭuo las, ĭel lasă) [akc. lasa] (gl. p. ref.) — 1. ostaviti, pustiti, bataliti ◊ la lasat muĭarĭa — ostavila ga je žena ◊ dakă nu sa lasă đi bĭare, o sî muară — ako ne batali piće, umreće ◊ dakă tatî-su no va lasa sî sa mariće, ĭa o sî fugă dupa ĭel — ako je otac neće pustiti da se uda, ona će pobeći za njega 2. (med.) onemoćati, popustiti; izdati ◊ ĭastă triĭ ań đi kînd l-a lasat piśuariļi, șî numa ḑaśe-n pat — ima tri godine kako su ga izdale noge, i samo leži u krevetu 3. (psih.) svideti se, dopadati se, želeti nešto, žudeti za nečim ◊ a spus đeșkis k-ăĭ sa lasă la baĭato-la, șî traźe sî sa mariće dupa ĭel — priznala je da joj se taj momak sviđa, i da želi da se uda za njega ◊ kopilu mîngă, plînźe k-ăĭ sa lasă la dulśețurĭ — razmaženo dete, plače od želje za slatkišima ◊ (u izr.) mi sa lasă la aĭa șî aĭa — sviđa mi se to i to, žudim za tim [Por.]  [Vidi]

6040  lăkomiță  zăgaz ?  устава  lăkomiță (mn. lăkomiț) [akc. lăkomiță] (i. ž.) — (tehn.) ustava, brana ◊ lăkomița ĭe ușă fakută pi marźîna ĭaruźi, kare sa înkiđe ku blăń, kînd trăbe sî sa oprĭaskă or sa porńaskă muara — ustava je prolaz na obali jaruge, koji se zatvara daskama, kad treba da se zaustavi ili pokrene vodenica ◊ kînd lăkomița sa înkiđe, apa mĭarźe pi ĭarugă șă umpļe butuońu, șî muara lukră — kad se ustava zatvori, voda teče jarugom, puni badanj i vodenica radi ◊ kînd lăkomița sa đeșkiđe, apa nu kure kîtra butuoń, numa sa duśe ĭară în rîu, înapuoĭ, șî muara stă — kad se ustava otvori, voda ne teče ka badnju, nego se vraća nazad u reku, i vodenica stoji ♦ var. lîkovița [Por.] ♦ dij. sin. zapuor (Plavna)[Pad.] ∞ muară  [Vidi]

4202  mîndră  mândră  драга  mîndră (mn. mîndre) [akc. mîndră] (i. ž.) — (folk.) draga, ljubavnica; mila osoba ◊ mare ibomńik a fuost, în tuot satu avut kîć-o mîndră — veliki ljubavnik je bio, u svakom selu je imao po jednu ljubavnicu ◊ ĭ-a spus đeșkis: mîndra mĭa, draga mĭa ĭubită, ńimika đin dragu nuostru — rekao joj je otvoreno: mila moja, draga moja voljena, mišta od naše ljubavi ♦ (demin.) mîndruță ♦ sin. ibomńikă [Por.] ∞ mîndru  [Vidi]

3051  okroćituor  ocrotitor  чувар  okroćituor (mn. okroćituorĭ) [akc. okroćituor] (i. m.) — (zast.) čuvar, pazitelj ◊ la fiĭe śe să fiĭ okroćituor, trăbe să đeșkiḑ patru uokĭ — bilo čega da budeš čuvar, treba da otvoriš četvoro očiju [Por.] ∞ okroći  [Vidi]

2240  orbiuluĭ  orbiului  слепачки  orbiuluĭ [akc. orbiuluĭ] (pril.) — (pej.) slepački, raditi nešto kao osoba bez vida ◊ a-ļergat la ĭa orbiuluĭ, n-avut parinț să-ĭ đeșkidă uoki — trčao je kod nje slepački, nije imao roditelje da mu otvore oči ♦ var. uorbiuluĭ [Por.] ∞ uorb  [Vidi]

5234  pazî  păzi  чувати  pazî (ĭuo pazăsk, ĭel pazîașće) [akc. pazî] (gl. p. ref.) — čuvati, sačuvati, paziti ◊ ma ruog în tota ḑîua să-l pazaskă dumńeḑîu đi tuaće rîaļiļi — molim se svakog dana da ga bog sačuva od svakoga zla ◊ pazîa bińe, đeșkiđe patru uokĭ — čuvaj se dobro, otvori četvero očiju ◊ nu s-a pazît, ș-a dat đi beļauă grĭa — nije se čuvao, i zadesila ga je golema nevolja [Por.]  [Vidi]

3586  plastă  plastă  склон  plastă (mn. plășć) [akc. plastă] (i. ž.) — sklon, deo tora pod kojim se sklanjaju ovce ◊ plastă ĭe luok în strungă kare ĭe austrukat ku tobļe kostîșaće, astrukaće ku paĭe, fĭarigă or pomînt șă propćiće ku źamińe măĭ gruasă — sklon je mesto u ogradi obora koje je natkriljeno iskošenim cepanicama, pokrivenim slamom, papratom ili zemljom i poduprtim podebljim račvama ◊ plasta ĭe đeșkisă kă uoĭļi au lînă șî puot durmĭa șî-n zapadă — sklon je otvoren jer ovce imaju vunu i mogu spavati i u snegu ♦ up. strungă, obuor [Por.]  [Vidi]

5299  poartă  poartă  врата  poartă (mn. porț) [akc. poartă] (i. ž.) — vrata, kapija ◊ a gasît tuaće porțîļi đeșkisă la parĭaće — našao je sva vrata širom otvorena ♦ sin. ușa [Por.]  [Vidi]

6297  poĭană  poiană  пољана  poĭană (mn. poĭeń) [akc. poĭană] (i. ž.) — (geog.) poljana 1. proplanak ◊ poĭană ĭe luok kurat în padure ku ĭarbă bună đi paskut, fara ļiamńe — proplanak je čisto mesto u šumi obraslo travom, bez drveća 2. poljana, polje; livada ◊ poĭană ĭe luok đeșkis fara ļiamńe, larg șî poļažńik, lasat đi ļivađe or đi aratură — poljana je otvoreno mesto bez drveća, široko i ravno, ostavljeno za livadu ili oranicu [Por.]  [Vidi]

2156  puf  puf  пухара  puf1 (mn. pufurĭ) [akc. puf] (i. m.) — (mik.) puhara, pečurka (Lycoperdon perlatum) ◊ pufu sa manînkă pănă nu roșîașće șî faśe pulbur — puhara se jede dok ne pocrveni, i ne napravi prah ◊ (med.) ku pufu đemult s-a oprit sînźiļi đin vro lovitură đeșkisă — puharom se nekada zaustavljalo krvarenje iz neke otvorene rane [Pom.]   [Vidi]

5126  rakuare  răcoare  свежина  rakuare (i. ž.) — (o klimi) svežina; hladovina ◊ țîńe ușa đeșkisă să vină rakuare đ-afară — drži vrata otvorena da uđe svežina spolja ◊ umbra supt ļemn faśe rakuare bună đi ođińit — senka pod drvetom pravi hladovinu dobru za odmor [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

5293  rană  rană  рана  rană (mn. răń, rănurĭ) [akc. rană] (i. ž.) — (med.) rana, ozleda ◊ l-a batut papuku, ĭ-a fakut rănurĭ la piśuor — stezala ga je cipela, napravila mu je rane na nozi ◊ rană viĭe — živa rana ◊ rană la sufļit — rana u duši ◊ rană đeșkisă — otvorena rana ◊ rană vermanuasă — zagađena rana ♦ sin. lovitură [Por.] ∞ rańi  [Vidi]

6163  roșkaćik  roșcatic  црвенкаст  roșkaćik (roșkaćikă) (mn. roșkaćiś, roșkaćiśe) [akc. roșkaćik] (prid.) — (color) crvenkast, rumen ◊ uom tare mîńiuos ĭe roșkaćik la firĭe — jako ljutit čovek je crvenkast u licu ◊ roșkaćikă ĭe farba ruoșîĭe đeșkisă — rumena boja je svetlocrvena [Por.] ∞ ruoșu  [Vidi]

4772  spulbur  spulber  вејавица  spulbur (mn. spulbure) [akc. spulbur] (i. s.) — vejavica ◊ spulburu sa faśe kînd ńinźe șă baće vîntu, pă vîntu mînă flotaśi în tuaće părțîļi— vejavica nastaje kada pada sneg i duva vetar, pa vetar tera pahuljice na sve strane ◊ atîta ĭe afară spulburu đi tare, đi nu puoț uoki đeșkiđa — toliko je napolju jaka vejavica, da ne možeš oči otvoriti ◊ kînd spulburu țîńe măĭ mult, sa fak namĭeț marĭ — kad vejavica duže traje, naprave se veliki smetovi ♦ up. viskul [Por.] ∞ spulbura  [Vidi]

4773  spulbura  spulbera  вејати  spulbura (ĭuo spulbur, ĭel spulbură) [akc. spulbura] (gl.) — vejati, provejavati ◊ spulbură zapadă — veje sneg ◊ pi boruź nu spulbură ka pi śuakă, unđe ĭe luoku đeșkis, șî baće vînt tare đin tuaće părțîļi — po kotlinama ne veje kao na brdu, gde je mesto otvoreno, i duva jak vetar sa svih strana [Por.]  [Vidi]

3482  śerkănat  cercănat  обељен  śerkănat (śerkănată) (mn. śerkănaț, śerkănaće) [akc. śerkănat] (prid.) — obeljen; u vidu obruča obeljena kora na stablu drveta ◊ ļemn śerkănat a fuost ļemn gruos șî nalt, aļes đi trînćit, kuĭ ku sakurĭa ĭ-a kurațat o kurauă đi kuažă đi pi tutuk, la o držală đi sakure đi la pomînt — obeljeno drvo je bilo debelo i visoko stablo, određeno za obaranje, kome je sekirom oguljen pojas kore sa debla, na jedno držalje sekire od zemlje ◊ ļemnu s-a śerkănat în padure kare a trăbuit tîrsîtă, đi sî sa đeșkidă kîmpiĭe đi luok or đi pašćiuńe — drvo se belilo u šumi koja je trebalo da se otrsi, da bi se otvorilo polje za njivu ili pašnjak [GPek] ∞ śerk  [Vidi]

2879  uokĭ  ochi  око  uokĭ (mn. uoki) [akc. uokĭ] (i. m.) — 1. (anat.) oko, organ čula vida ◊ mĭ-a tunat prașu în uokĭo-l stîng — upao mi je trun u levo oko ◊ am vaḑut ku uoki miĭ — video sam svojim očima ◊ fată ku uoki ńegri — crnooka devojka 2. vid, vidokrug ◊ ăl vaḑuĭ kalumĭa kum zbuară pi śer, ș-odată mi sa pĭerdu đin uokĭ, da śerĭu sańin, fara nuvirĭ — video sam ga dobro kako leti nebom, i odjednom mi se izgubi iz vida, a nebo vedro, bez oblačka ◊ batrîn, ama înga are uokĭ buń — star, ali još uvek ima dobar vid 3. (fig.) pažnja, budnost, opreznost ◊ će duś la ĭel, ama bagă sama, țîńe uoki đeșkiș, kă nu șćiĭ śe ć-așćată — ideš kod njega, ali pazi, drži oči otvorene, jer ne znaš šta te čeka [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5467  vînît  vânăt  плав  vînît (vînîtă) (mn. vînîț, vînîće) [akc. vînît] (prid.) — (color) plav ◊ śerĭu sańin ĭe vînît — vedro nebo je plavo ◊ farba vînîtă — plava boja ◊ vînît înkis — tamno plav ◊ vînît đeșkis — svetlo plav ♦ sin. albastru [Por.]  [Vidi]

4959  voĭală  dârstă  ваљавица  voĭală (mn. voĭaļe) [akc. voĭală] (i. ž.) — valjavica, valjarica; stupa ◊ iśa, linga moară, ń-a fuost voĭala, ama kînd s-ă lăsat muĭeriļi să țîasă la śuariś, voĭala s-a părasît — ovde, pored vodenice, bila nam je valjavica, ali kad su žene prestale da tkaju sukno, ona je zapustela [Zvizd] ♦ dij. var. vaĭală ◊ la vaĭală sa-nvaļesk śuariśi dupa țasut, să fiĭe măĭ gruoș șî măĭ đeș na valjavici valja se sukno posle tkanja, da bude deblje i gušće (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2464  źam  geam  рам  źam (mn. źamurĭ) [akc. źam] (i. m.) — (tehn,) ram, okvir a. prozorski ram ◊ źamu đi la ferĭasta ĭe fakut đi blanuță îngușće đi ļiemn, ĭnkeĭaće în patru kuolțurĭ, șă au un žgĭab skobit în kare sa puńe uokna lu stîklă — prozorski ram napravljen je od uzanih drvenih daščica, spojene na četiri ćoška, koje imaju jedan udubljeni žljeb u koji se umeće stakleno okno ◊ źamu ferĭeșći ĭe prins đi darak ku țîțîńe, đi sî puată sî sa đeșkiđa șî în kiđă — prozorski ram spojen je sa okvirom prozora pomoću šarki, da može da se otvara i zatvara b. (ret.) ram za slike ◊ tuaće sļikurĭ batrîńe, kare mĭ-a ramas đi la tata, ļ-am pus într-un źam, șî ļ-am atîrnat în parĭaće — sve stare slike, koje su mi ostale od oca, stavio sam u ram, i okači na zid ♦ var. źiam [Por.] ♦ dij. var. ğam [Kmp.]  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

70802 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź