Reč đizvață u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
1201 | daćină | datină | обичај | daćină (mn. dăćiń) [akc. daćină] (i. ž.) — 1. običaj ◊ la nuoĭ ĭe daćina sî puńem pomĭeń la-l muort pĭn la șapće ań dupa muarće — kod nas je običaj da se umrlom stavljaju pomane sve do sedme godine posle smrti [Crn.] 2. navika ◊ așa-ĭ daćina, grĭeu sa đizvață — takva mu je navika, teško će se odučiti ♦ sin. ađet, învăț 3. sudbina ◊ basanka așa ĭ-a fuost daćina, să nu traĭaskă mult — valjda mu je takva bila sudbina, da ne živi dugo ♦ sin. ursă, skrisă, soartă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1601 | đizvața | dezvăţa | одучити | đizvața (ĭuo ma đizvîăț, ĭel sa đizvață) [akc. đizvața] (gl. p. ref.) — odučiti (se), odviknuti (se); promeniti naviku ◊ kum uomu sa învață, așa sa șî đizvață — kako se čovek navinke, tako se i odvikne ♦ supr. învața [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4310 | zgîmboĭa | zgâmboia | церити се | zgîmboĭa (ĭuo ma zgîmbuoĭ, ĭel sa zgîmbuaĭe) [akc. zgîmboĭa] (gl. ref.) — ceriti se, keziti se ◊ đizvață kopilu pănă ĭe mik să nu sa zgîmbuaĭe așa, kî ĭe tare urît — odvikni dete dok je malo da se ne cereka tako, jer je jako ružno ♦ sin. zgîi [Por.] | | [Vidi] |
|
|