2917 | ńegură | negură | тама | ńegură (mn. ńigurĭeț) [akc. ńegură] (i. ž.) — 1. tama, tmina, pomrčina; mrak ◊ đintr-odată sa nuvară, șî sa pusă o ńegură grĭa, parke a kaḑut nuapća pi pomînt — iznenada se naoblači, i nastade teška tama, kao da je noć pala na zemlju ◊ adu lumanarĭa, kă în podrum ĭe ńegura, nu sa vĭađe ńimik — donesi sveću, jer je u podrumu mrak, ne vidi se ništa 2. (fig.) neznanje, beda, teško siromaštvo, slepilo ◊ nu m-a dat tata la șkuală, am krĭeskut în ńegura — nije me dao otac u školu, odras’o sam u mraku 3. (fig.) (psih.) teška tuga, bol, patnja — kînd am-uḑît kî mĭ-a perit tata, mĭ-a kaḑut o ńegură grĭa pi kap — kad sam čuo da mi je poginuo otac, neki težak mrak mi je pao na glavu 4. (rel.) umiranje bez sveće ◊ kînd uomu muare fara lumanare aprinsă în mînă, sa ḑîśe k-a murit în ńegura, șî pi lumĭa-ĭa đi veśiĭe o să traĭaskă în ńegura — kad čovek umre bez upaljene sveće u ruci, kaže se da je umro u mraku, i na onome svetu će večno boraviti u mraku ♦ sin. ńegurĭață ♦ var. ńagură [Por.] ♦ dij. sin. întuńerik [Zvizd] | | [Vidi] |
5420 | viđare | vedere | вид | viđare (mn. viđearĭ) [akc. viđare] (i. ž.) — 1. (anat.) vid, čulo ◊ viđarĭa uokĭuluĭ — očni vid ◊ dakă ĭe batrînă, înga are bună viđarĭe — iako je star, još uvek ima dobar vid ♦ up. uokĭ 2. (optički) videlo, svetlost ◊ tuma kînd ĭeșî đin ńegura la viđare, vaḑură kare ĭe — tek kad je izašao iz mraka na videlo, videli su ko je ◊ viđarĭa đi lumanarĭe sa dă đi pomană la-ĭ muorț, kă iĭ sînt piu lumĭa-ĭa tuot în ńagura — svetlost sveće se namenjuje pokojnicima, jer su oni na onom svetu stalno u mraku ◊ Suraiļi dă măĭ tare viđare — Sunce daje najjaču svetlost ♦ var. veđare [Por.] ∞ veđa | | [Vidi] |