Reč ńikunoskută u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
889 | guagă | gogă ? | лобања | guagă (mn. guaźe) [akc. guagă] (i. ž.) — (anat.) lobanja ◊ a gasît în padurĭe o guagă đi žuavină ńikunoskută — našao je u šumi lobanju nepoznate životinje ♦ (augm.) gogolaĭe — lobanjište ◊ la morminț-aĭ batrîń s-a gasît ńiskar gogolaĭe boznakîće, s-a puvestît kî sînt kîpațîń đi žîdań — kod starog groblja nađene su neke ogromne lobanje, pričalo se da su to lobanje džinova ♦ (demin.) gogiță — „glavica” ◊ aldrakuluĭ ĭe koplio-sta, trasńirĭar dumńeḑîu gogița naruadă! — đavolastog li deteta, bog mu zgromio ludu glavicu! [Por.] ♦ dij. var. gоgоļаĭе (mn. gоgоļеĭ) [akc. gоgоļаĭе] (i. ž.) ◊ ĭa pikat pîăru șî ĭa ramas gogoļaĭa guală — otpala mu kosa, i ostala mu je gola lobanja ◊ a fuost kulkat ku gogoļaĭa spartă — ležao je sa razbijenom lobanjom [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
3379 | insă | ins | особа | insă (mn. inș) [akc. insă] (i. s.) — osoba, čovek ili žena ◊ a trĭekut pi drum o insă ńikunoskută — prošla je putem jedna nepoznata osoba ◊ a veńit ńișći inș đi la vaļe, nu sa batură la nuoĭ, numa spusîră kî sînt ńigustuorĭ kare sa duk vrunđiva la bîlś — došli su neki ljudi sa istoka, nisu navraćali kod nas, samo rekoše da su trgovci koji putuju nekuda na vašar ◊ đi insă muĭerĭaskă, șî kănd ĭe una, șî kînd sînt măĭ mulće, tot una sa ḑîśe - insă: vaḑuĭ o insă muĭerĭaskă, vaḑuĭ o gramadă đi insă muĭerĭeșć — za žensku osobu, i kad je jedna, i kad ih je više, isto se kaže - insa: video sam jednu žensku osobu (o insă, video sam gomilu ženskih osoba (o gramadă đi insă) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3206 | întîńi | întâlni | сретати | întîńi (ĭuo întîńesk, ĭel întîńașće) [akc. întîńi] (gl. p. ref.) — sretati, susretati se ◊ în oraș întîńieșć numa lume ńikunoskută — u varoši srećeš samo nepoznate ljude ◊ a fuost mik kînd s-a întîńit măĭ întîń ku așa nakaz — bio je mali kada se prvi put susreo sa takvim problemom ◊ sa va întîńi, or ni sa va întîńi, aĭa numa Ursa va șći — da li će se sresti, ili se neće sresti, to samo Usud zna ♦ var. ĭuo întîńiesk, ĭel întîńiașće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4636 | sfiĭuos | sfios | стидљив | sfiĭuos (sfiĭuasă) (mn. sfiĭuoș, sfiĭuasă) [akc. sfiĭuos] (prid.) — (zast.) stidljiv, sramežljiv ◊ đi mikă a-nvațato să fiĭe sfiĭuasă întra lume ńikunoskută, sî sa uĭće-n pomînt, sî takă, să nu sa rîdă — od malih nogu su je učili da bude stidljiva među nepoznatim ljudima, da gleda u zemlju, da ćuti, da se ne smeje [GPek] ∞ sfiĭi | | [Vidi] |
|
|
|
2351 | śovikă | ciovică | зијавац | śovikă (mn. śoviś) [akc. śovika] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) zijavac (Vanellus Cristatus) ◊ śovika ĭe o pasîrĭe ńikunoskută, kare a izaflato babiļi, numa sî spomînće ku ĭa kopiĭi aĭ ńimĭarńiś — zijavac je jedna nepoznata ptica koju su babe izmislile, samo da plaše nemirnu decu sa njom ◊ pasîrĭa ńima n-a vaḑuto, ama ĭastă kare audîto: kîntă urît, șî kîrkîĭe ka kînd uomu traźe sî muară — pticu niko nije video, ali ima onih koji su je čuli: peva ružno, i krklja kao čovek u samrtnom ropcu ◊ mama ńe spumînta sara să taśem, kă vińe śovika să ńi manînśe — baba nas je uveče plašila da ćutimo, jer će doći zijavac da nas pojede ♦ sin. śumaĭkă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3063 | śur | ciur | решето | śur (mn. śururĭ) (i. s.) — rešeto ◊ śuru la nuoĭ a fuost înainća lu sîtă, șî pin ĭel s-a śernut fańina ș-a đi kukuruḑ, ș-a đi grîu — rešeto je kod nas bilo pre sita, i kroz njega se sejalo i kukuruzno i pšenično brašno ◊ śuro-l đi bătrĭńață avut obadă fakută đin kuaža đi ćiĭ, da sîta đi pĭaļe đi śerb — starinsko rešeto imalo je obod od lipove kore, a sito od jelenske kože ♦ var. śĭur [Por.] ♦ dij. sin. sîtă ◊ la nuoĭ ĭe vuorba śur ńikunoskută, nuoĭ șî la śur ḑîśem sîtă — kod nas je reč „śur” nepoznata, mi i rešeto zovemo sitom (Isakovo) [Mor.] ♦ dij. var. čĭur [Dun.] ♦ dij. var. čurel (Gradskovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
4920 | treśa | trece | пролазити | treśa (ĭuo trĭek, ĭel trĭaśe) [akc. trĭeśa] (gl. p. ref.) — prolaziti ◊ a fuźit în duos, k-a vaḑut ńiskaĭ lumĭe ńikunoskută kum trĭaśe pi lînga koļibă — pobegao je u šumu, jer je video neke nepoznate ljude kako prolaze pored kuće ◊ traĭu uomuluĭ prĭaĭut trĭaśe — čovekov život prebrzo prolazi ◊ trĭekînd pin apă adînkă, s-a udat đi tuot — prolazeći kroz duboku vodu, potpuno se ukvasio ♦ var. treśare [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3270 | uom | om | човек | uom (mn. uamiń) [akc. uom] (i. m.) — 1. (prema polu) čovek, muškarac ◊ a veńit un uom al nuostru k-o muĭare ńikunoskută — došao je jedan naš čovek, sa jednom nepoznatom ženom ◊ uom înalt — visok čovek ◊ uom gras — debeljko ◊ uom uskat — mršavko 2. suprug, muž ◊ a fuźit đi la uom — pobegla od muža ◊ uomu o baće întota ḑîua — muž je bije svaki dan 3. (za karakter ili moral) čovečna osoba; ličnost ◊ sa kată măĭ întîń să fiĭe uom, pă pĭe urmă tuot alalt — prvo se traži da bude čovek, a posle sve ostalo ◊ nuĭe ńiś un uom — nije nikakav čovek ◊ mamî-mĭa a fuost uom tare rău — baba mi je bila jako loš čovek ◊ kîńe đi uom — pseto od čoveka [Por.] ♦ var. om ◊ (augm.) omoćeu — ljudina [Buf.] | | [Vidi] |
|
|