Reč śerĭ u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
469 | al zburatuorĭ | zburător | змај | al zburatuorĭ [akc. al zburatuorĭ] (sint.) — (euf.) „onaj koji leti”, letač, zmaj, (astr.) kometa, bolid ◊ am vaḑut ku uoki miĭ: asară, pin kapu murguluĭ, trĭeku pista śerĭ o viđiarĭe lunguĭată, șî-m đață-n gînd kum mama mĭ-a puvestît kî așa zbuară al zburatuorĭ — video sam svojim očima, sinoć, u sumrak, prođe nebom duguljasta svetlost, i setih se kako mi je baba pričala da tako leti zmaj ♦ sin. zmău, zmîău [Por.] ∞ zbura | | [Vidi] |
|
|
|
405 | așaḑa | așeza | притискати | așaḑa (ĭuo аșîăḑ, ĭel așaḑă) [akc. așaḑa] (gl. p. ref.) — 1. pritiskati, vršiti pritisak ◊ așaḑă kîta mîĭ bińe — pritisni malo bolje ◊ n-am pućarĭe sî așîăḑ mîĭ tare — nemam snage da pritisnem jače ♦ var. așaza (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. sagibati (se), saginjati (se), savijati (se) ◊ sa așaḑă — saginje se, naginje se ◊ așaḑă krĭanga să ažungă kopiĭi la śerĭașă — savija granu da mogu deca da dohvate trešnje ◊ nu așaḑă kapu ńiś lu kare — ne saginje glavu ni pred kim 3. (fig.) zapinje, radi sa većom snagom ◊ kînd a vaḑut kă o să-ĭ prindă murgu, sa așaḑat pi lukru ku tuota pućerĭa — kad su videli da će ih uhvatiti mrak, nalegli su na posao svom snagom [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
408 | așaḑarĭe | așezare | притисак | așaḑarĭe (mn. așaḑîărĭ) [akc. așaḑarĭe] (i. ž.) — 1. pritisak ◊ așaḑarĭe pistă lume — pritisak na narod ◊ đin kotruo atîta așaḑarĭe? — odakle ovoliki pritisak? ◊ kuńo-sta rabdă prĭa marĭe așaḑarĭe — ovaj klin trpi preveliki pritisak ♦ var. așăzarĭe (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. saginjanje, savijanje na dole ◊ așaḑă krĭanga, să kuļeg śerĭașă — savij granu, da oberem trešnju ◊ așaḑî-će, să nu ći vadă vrunu — sagni se, da te neko ne vidi 3. (fig.) navaljivanje, naleganje, zapinjanje ◊ aĭde, să ńi așaḑăm pi lukru — hajde, da legnemo posao ♦ dij. var. așîḑatură ◊ đi źaba atîta așîḑatură, strîviț pućarĭa ńiś k-o trĭabă — uzalud toliki pritisak, trošite snagu bez potrebe [Por.] ∞ așaḑa | | [Vidi] |
|
|
|
2110 | bilovink | bilovinc | ружичаст | bilovink (bilovinkă) (mn. bilovinś, bilovinśe) [akc. bilovink] (prid.) — (color) ružičast, roze ◊ dakă vrĭeĭ sî faś farbă bilovinkă, mĭastîś ruoșu ku vînît, șă-ĭ dodaĭ koźa albă sî sa đeškidă mistakatura-ĭa — ako hoćeš da dobiješ ružičastu boju, mešaš crvenu i plavu, i dodaješ dosta bele, da se ta mešavina prosvetli [Por.] ◊ bilovinkă ĭe fluarĭa đi bužuor, đi śerĭeș, đi pĭarsîkă ... — ružičasti su cvetovi božura, trešnje, breskve ... [Pad.] ♦ var. bilovin, bilovină (Tanda) [Por.] ◊ n-am uḑît đi bilovink, nu șću śi ĭe, da đi fluarĭa lu bužuor ḑîśem kî ĭe rozăvă — nisam čuo za „bilovink”, ne znam šta je, a za božurev cvet kažemo da je rozav ♦ dij. sin. rozăvă (Debeli Lug), rîgobană (Leskovo) ♦ dij. var. belovink (Jasikovo) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1307 | durai | hurui | грмети | durai (ĭuo durîĭ, ĭel durîĭe) [akc. durai] (gl. p.) — (onom.) grmeti ♦ / < (onom.) dur! ◊ durîĭe-n śĭerĭ — grmi na nebu ◊ durîĭe șî sfulđiră în tuaće părțîļi, așćetăm ku frikă să veđem unđe o să trasńaskă — grmi i seva na sve strane, čekamo sa strahom da vidimo gde će da udari grom [Por.] ♦ dij. var. dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) / < (onom.) du! ◊ la zavĭrńit a nuvarat șî dudîĭe în śerĭ, mînă uoiļi în strungă sî nu ļi prindă pluaĭa — na zapadu se naoblačilo i grmi, teraj ovce u tor da ih ne uhvati kiša ♦ dij. sin. urla (Osnić) [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1604 | đežgina | dejdina | расцепити | đežgina (ĭuo đežgin, ĭel đežgină) [akc. đežgina] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), polomiti (se), odlomiti (se), naročito za granu koja se savijanjem prelomi na mestu gde izrasta iz stabla ◊ apļakăm krĭanga ku śerĭașă, numa bagă sama să nu sa đežgińe đi la ļiemn — savij mi granu sa trešnjama, ali pazi da se ne odlomi od stabla [Por.] ♦ dij. var. dîsžgina (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
1469 | đipartat | depărtat | удаљен | đipartat (đipartată) (mn. đipartaț, đipartaće) [akc. đipartat] (prid.) — udaljen; dalek; odvojen, odeljen ◊ kînd ĭe uomu đipartat đi kasă, dorĭașće dupa ĭa — kad je čovek udaljen od kuće, tuguje za njom [Crn.] ◊ a fuost prĭaćiń buń, akuma sînt đipartaț ka śerĭu ku pomîntu — bili su dobri prijatelji, sada su udaljeni ko nebo i zemlja ◊ traĭașće đipartat đi lume — živi odvojen od sveta [Por.] ∞ điparta | | [Vidi] |
|
|
|
5730 | îrkońală | hîrcîială | хркање | îrkońală (mn. îrkońaļe) [akc. îrkońală] (i. ž.) — (med.) (onom.) hrkanje ◊ îrkońală ĭe buală kînd kađe śerĭu guri pi ļimburuș în gît, șă astupă uomu kînd suflă adurmit — hrkanje je bolest kad padnu nepca na jezičak u grlu, i guše čoveka dok diše u snu ◊ îrkońală măĭ đes sa puńe pi uom kînd duarme întuors pi șîaļe — hrkanje najčešće spopadne čoveka kad spava ležeći na leđima ♦ var. îrkońit [Por.] ∞ îrkońa | | [Vidi] |
|
|
|
5922 | kurat | curat | чист | kurat (kurată) (mn. kuraț, kuraće) [akc. kurat] (prid.) — čist ◊ kurat, luminat ka staua pi śerĭ — čist i svetao kao zvezda na nebu ◊ apă kurată — čista voda ◊ lukru kurat — čist, pošten posao ♦ supr. ńikurat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4718 | luśituor | lucitor | сјајан | luśituor (luśituare) (mn. luśituorĭ, luśituare) [akc. luśituor] (prid.) — sjajan, svetao, koji svetli, sjaji, svetluca, blješti ◊ śerĭu sańin, pļin đi stăļe luśituare — nebo vedro, puno sjajnih zvezda ♦ sin. luminuos [Por.] ∞ luśi | | [Vidi] |
|
|
|
3104 | naslap | năslap | слап | naslap (mn. naslapĭ) [akc. naslap] (i. m.) — slap, talas ◊ a ńegrit śerĭu, vińe pluaĭa ku naslap — potamnelo je nebo, dolazi kiša u slapovima ◊ spulbură ku śasurĭ, șî vîntu duśe naslapurĭ đi zapadă pi drumurĭ — veje već satima, i vetar nanosi slapove snega na puteve ◊ naslap đi apă; buobît — slap vode; vodopad [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4470 | pĭatră | grindină | град | pĭatră2 (mn. pĭetre) [akc. pĭatră] (i. ž.) — grad, tuča ◊ pĭatra śe baće đin śerĭ ĭe pluaĭa-ngețată — grad koji bije s neba je zaleđena kiša ◊ kînd baće pĭatra, frînźe tot pi pomînt — kad bije grad, lomi sve na zemlji [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
6293 | preskură | prescură | проскура | preskură (mn. preskurĭ) [akc. preskură] (i. ž.) — (rel.) proskura, prosfora ◊ preskura ĭe un kolak đi pomană, totîrlat șî îngrađit ku śerk, șă ku uopt bobe în kîmpu garduluĭ, kare insamnă șapće ḑîļe în stamînă, ku suariļi în mižluok — proskura je kolač za daću, okrugao i ograđen obručem, sa osam kuglica u ograđenom polju, koje označavajju sedam dana u nedelji, i sa suncem u sredini ◊ la Rumîń ḑîļiļi în stamîă sînt ļegaće đi stîaļe pi śerĭ: luń ĭe ḑîua Luńi, marța ĭe alu Mars, mĭekruĭ ĭe alu Merkur, vińirĭa alu Venera — kod Vlaha su dani u nedelji vezani za planete: ponedeljak za Mesec, utorak za Mars, sreda za Merkur, Petak za Veneru [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6162 | ruoșu | roșu | црвен | ruoșu (ruoșe) (mn. ruoș, ruoșe) [akc. ruoșu] (prid.) — (color) crven ◊ ruoșu ĭe farba lu sînźe — crveno je boja krvi ◊ruoșu ĭe śerĭu kînd zovîrńe suariļi — crveno je nebo kad zalazi sunce ♦ var. ruoșîĭe ◊ (ver.) đemult s-a kreḑut kî aĭ tare ruoș la fire sînt vîrkolaś, kare manînkă luna șî suariļi — nekad se verovalo da su ljudi, koji su jarko crveni u licu, vukodlaci koji jedu Mesec i Sunce [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3935 | sańin | senin | ведро | sańin (sańină) (mn. sańiń, sańińe) [akc. sańin] (prid.) — (o nebu) vedro, bezoblačno ◊ śerĭu ĭe sańin ḑîua kînd nus nuvirĭ, da nuapća kînd ĭe lună șî sa văd tuaće stăļiļi — nebo je vedro danju kad nema oblaka, a noću kad je mesečina i kad se vide sve zvezde ◊ a trasńit đin sańin — udario grom iz vedra neba ♦ sin. razbunat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4577 | sańińață | senineață | ведрина | sańińață [akc. sańińață] (i. ž.) — (o nebu) vedrina ◊ sańińață ĭe kînd ĭe śerĭu ļimpiđe, fara nuvirĭ, ḑîua or nuapća — vedrina je kad je nebo čisto, bez oblaka, danju ili noću ♦ var. sańińiș [Por.] ∞ sańin | | [Vidi] |
|
|
|
3139 | sfulđir | fulger | муња | sfulđir (mn. sfulđire) [akc. sfulđir] (i. s.) — munja ◊ sfulđir ĭe lumină tare kare luśașće pi śerĭ înainća duraituluĭ — munja je jako svetlo koje bljesne na nebu pre grmljavine ◊ dupa tuot sfulđiru dă trîasńitu în vrun ļemn mare, șă-l krapă ku saźata pănă la pomînt — iza svake munje udara grom u neko veliko drvo, i strelom ga rascepi sve do zemlje ◊ saźata sfulđiruluĭ ĭe fakută đin krîmput đi krĭamińe askuțît — munjina strela napravljena je od komada oštrog kremena ♦ var. sfulđer (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźer [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
3981 | Sîmĭedru | Sâmedru | Митровдан | Sîmĭedru (mn. Sîmĭedre) [akc. Sîmĭedru] (i. s.) — (kal.) Mitrovdan ◊ Sîmĭedru skimbă ḑîua da datumu nu, în tuot anuĭe a općiļa ḑî pi marćiń — Mitrovdan menja dan ali datum ne, svake godine pada osmog dana novembra ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, kare a fuost ļegaće la Sînźuorḑ, șă ļi s-a dat sîmbriĭa — na Mitrovdan su se otpuštale sluge koje su bile unajmljene na Đurđevdan, i isplaćivao im se najam [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4450 | skinćiĭe | scânteie | искра | skinćiĭe (mn. skinćiĭ) [akc. skinćiĭe] (i. ž.) — iskra, varnica ◊ kînd ĭe pîržuol mare, șî arđe tufarișu-n duos, săr skinćiĭi đin para fuokuluĭ pănă-n śerĭ — kad je veliki požar, i gori grmlje u šumi, varnice iskaču iz plamena vatre svi do neba ◊ kînd tutunźiu skapîre ku amnarĭu, ĭaska sa aprinđe đin skinćiĭiļi lu krĭamińe — kad pušač kreše ocilom, trud se pali od iskrica iz kremena [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4745 | stauă ku kuadă | cometă | звезда репатица | stauă ku kuadă [akc. stauă ku kuadă] (sint.) — (astr.) zvezda repatica, kometa ◊ (ver.) kînd pi śerĭ să ivĭașće staua ku kuadă, o să fiĭe rat îndată, ș-aĭa rat mare ku mare storăńe — kad se na nebu javi zvezda repatica, biće rata skoro, i to veliki rat sa sa velikim stradanjem [Por.] ∞ stauă | | [Vidi] |
|
|
|
6150 | străluśi | străluci | бљеснути | străluśi (ĭuo străluśesk, ĭel străluśiașće) [akc. străluśi](gl.) — bljesnuti, sevnuti ◊ măĭ întîń străluśi o viđarĭe tare, dupa aĭa răsună un puakńit fiorĭaļńik, ka kînd śerĭu sa suduame pi pomînt — prvo je bljesnula jaka svetlost, posle toga odjeknu jeziv pucanj, kao da se nebo oburvava na zemlju ♦ sin. sfulđira [Por.] ∞ luśi | | [Vidi] |
|
|
|
4423 | suare | soare | сунце | suare (mn. suorĭ) [akc. suare] (i. m.) — sunce ◊ suariļi ĭe stauă kare mĭarźe pi śerĭ, șî viđerĭaḑă pomîntu — sunce je zvezda koja se kreće nebom, i osvetljava zemlju ◊ suariļi rasîare đimińața la rîsarit — sunce se rađa ujutru na ustoku ◊ suariļi ĭe măĭ sus pi śerĭ la amńaḑîț — sunce je najviše na nebu u podne ◊ suariļi sara zavîrńe la apus — sunce uveče zalazi na zapadu ◊ (mag.) rumîń-aĭ batrîń tare a bagat sama să nu-nžure suariļi, pomîntu șî pîńa — stari Vlasi su jako vodili računa da ne psuju sunce, zemlju i hleb [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3400 | sudom | sudom | потоп | sudom (mn. suduame) [akc. sudom] (i. s.) — potop, teška provala oblaka ◊ kînd pluaĭe atîta dă mult șî dă grĭeu, dă lumĭa sa înfrikošaḑă kă s-a dășkis śerĭu șî sa aproapiĭe kapu vakuluĭ, atunś sa spuńe kă ĭe aĭa suduom — kada pada kiša tako mnogo i jako, da ljude uhvati panika kako se nebo otvorilo i da se bliži smak sveta, onda se kaže da je to potop [Mlava] ♦ dij. var. suduom [Por.] ∞ pluaĭe | | [Vidi] |
|
|
|
3483 | śarkîn | cearcăn | корона | śarkîn (mn. śarkîńe) [akc. śarkîn] (i. s.) — korona, aureola, svetlosni krug oko Sunca ili Meseca ◊ śarkînuĭe śerk kare sa faśe pi śerĭ pi lînga Suare, or pi lînga Lună — korona je krug koji se stvara na nebu oko Sunca ili Meseca ◊ śarkînu sa faśe șî kînd ĭe sańin, da șî kînd ĭe nuverĭală, măĭ đes sa vĭađe kînd Suariļi strabaće pin nuvirĭ — korona se javlja i kad je vedro, i kad je oblačno, najčešće se vidi kad Sunce probija kroz oblake ♦ var. śarkă ◊ śarka ĭe aratare la sîaśită — korona predskazuje sušu (Tanda) [Por.] ◊ kînd sa faśe śarkînu sa vremuĭe vrĭamĭa — kad se javlja korona menja se vreme (Jasikovo) [GPek] ∞ śerk | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3349 | śeriśerĭ | cireșar | јуни | śeriśerĭ [akc. śeriśerĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) juni ◊ śeriśerĭ ĭe luna đi șasă pi an, da numiļi rumîńesk vińe đi la śerĭașă kare atunśa s-a kuok — juni je šesti mesec u godini, a vlaški naziv dolazi od trešnje koje tada dozrevaju ♦ / < śerĭașă — trešnja [Por.] ∞ lună | | [Vidi] |
|
|
|
4163 | śerĭașă | cireașă | трешња (плод) | śerĭașă (mn. śerĭașă) [akc. śerĭașă] (i. ž.) — (bot.) trešnja, plod ◊ ĭastă śerĭeș kare faśe śerĭașă roșîĭe, șî ĭastă śerĭeș kare dă śerĭașă albe — ima trešnja koja daje crvene trešnje, i ima trešnja koja daje bele trešnje [Por.] ∞ śerĭeș | | [Vidi] |
|
|
|
4162 | śerĭeș | cireș | трешња (дрво) | śerĭeș (mn. śerĭeș) [akc. śerĭeș] (i. m.) — (bot.) trešnja, drvo (Prunus avium) ◊ śerĭeș ĭe puom kare faśe śerĭașă, puame ruoșîĭe șî dulś ka mńarĭa — trešnja je voćka koja daje trešnje, plodove crvene i slatke ko med ◊ đin kuažă đi śerĭeș s-a fakut vapaĭț đi viđerat — od trešnjine kore pravila luč za osvetljenje ♦ var. śereș, śerieș ♦ up. śerĭașă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6269 | śerĭu guri | cerul-gurii | непца | śerĭu guri [akc. śerĭu guri] (sint.) — (anat.) nepca ◊ śerĭu guri ĭe uos întra ļimbă șî nas — nepca su kost između usta i nosa [Por.] ∞ śerĭ | | [Vidi] |
|
|
|
6125 | Traieraka | Trei-Ierarhi | Три Јерарха | Traieraka (mn. Traieraśi) (i. ž.) — (kal.) Tri Jerarha ◊ la Traieraka sa oltańesk śerĭeșî — na Tri Jerarha se kaleme trešnje ♦ var. Triraku (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2879 | uokĭ | ochi | око | uokĭ (mn. uoki) [akc. uokĭ] (i. m.) — 1. (anat.) oko, organ čula vida ◊ mĭ-a tunat prașu în uokĭo-l stîng — upao mi je trun u levo oko ◊ am vaḑut ku uoki miĭ — video sam svojim očima ◊ fată ku uoki ńegri — crnooka devojka 2. vid, vidokrug ◊ ăl vaḑuĭ kalumĭa kum zbuară pi śer, ș-odată mi sa pĭerdu đin uokĭ, da śerĭu sańin, fara nuvirĭ — video sam ga dobro kako leti nebom, i odjednom mi se izgubi iz vida, a nebo vedro, bez oblačka ◊ batrîn, ama înga are uokĭ buń — star, ali još uvek ima dobar vid 3. (fig.) pažnja, budnost, opreznost ◊ će duś la ĭel, ama bagă sama, țîńe uoki đeșkiș, kă nu șćiĭ śe ć-așćată — ideš kod njega, ali pazi, drži oči otvorene, jer ne znaš šta te čeka [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2472 | vapaĭță | văpaiţă | луч | vapaĭță (mn. vapăĭțurĭ) [akc. vapaĭță] (i. ž.) — (tehn.) luč, baklja ◊ vapaĭță s-a fakut đin viță đin viĭe — luč se pravio od vinove loze (Tanda) ♦ var. vapaĭț (i. m.) (Rudna Glava) ◊ vapaĭțu s-a fakut đin kuažă đi śerĭeș, uskată șî învîluită pi un bît, kare s-a dus în mînă — luč se pravio od trešnjine kore, osušene i obavijne oko jednog štapa, koji se nosio u ruci ◊ ku vapaĭț s-a dus nuapća-n peșkariĭe pi Șașka, kînd ļ-a trăbuit pĭeșć đi prazńik — sa lučom su noćom odlazili u rubolov na Šašku, kada im je trebala riba za slavu (Rudna Glava) ♦ sin. fakļiĭe [Por.] ∞ vapaĭe | | [Vidi] |
|
|
|
5467 | vînît | vânăt | плав | vînît (vînîtă) (mn. vînîț, vînîće) [akc. vînît] (prid.) — (color) plav ◊ śerĭu sańin ĭe vînît — vedro nebo je plavo ◊ farba vînîtă — plava boja ◊ vînît înkis — tamno plav ◊ vînît đeșkis — svetlo plav ♦ sin. albastru [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4487 | vuvaĭală | vuială | брујање | vuvaĭală (mn. vuvaĭaļe, vuvaĭelurĭ) [akc. vuvaĭală] — (onom.) brujanje, hujanje ◊ kînd treśa aropļańiļi, dukîndu-să l frontu ku rușî, śerĭu ĭerĭa ńegrit da nuoĭ astupam urĭekiļi să nu surḑîm đi vuvaĭala lor — kad su prolazili aeroplani, idući na ruski front, nebo beše crno a mi pokrivasmo uši da ne ogluvimo od njihovog brujanja ♦ var. vuvait, vuvăt [Por.] ∞ vuv | | [Vidi] |
|
|
|
4753 | zmău | zmeu | змај | zmău (mn. zmăĭ) [akc. zmău] (i. m.) — (demon.) zmaj, (astr.) kometa, bolid ◊ zmău ĭe o viđarĭe kare zbuară pista śerĭ — zmaj je svetlost koja leti preko neba ◊ zmău tună pi kuoș în kasă unđe traĭașće vro văduvă ćinîră, sa profaśe voĭńik ș-o ia đi ibomńikă — zmaj ulazi kroz odžak u kuću u kojoj živi mlada udovica, pretvara se u muškarca i uzima je za ljubavnicu ♦ sin. al zburatuorĭ [Por.] ∞ stauă | | [Vidi] |
|
|