Reč śĭerĭ nije obrađena kao osnovna reč!

Reč śĭerĭ u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
350  adurmit  adormit  успаван  adurmit (adurmită) (mn. adurmiț, adurmiće) [akc. adurmit] (prid.) — 1. uspavan ◊ adurmită, pi mîna luĭ, am visat kum zbuor pi śĭerĭ uspavana, na njegovoj ruci, sanjala sam da letim po nebu [Crn.] 2. pospan ◊ duarme bińe, să nu viń adurmit la lukru — spavaj dobro, da ne dođeš pospan na posao 3. (i. m.) dremež, pospanost ◊ s-a pus un adurmit pi mińe — uhvatio me neki dremež [Por.] ∞ adurmi  [Vidi]

2418  aviuon  avion  авион  aviuon (mn. aviuańe) [akc. aviuon] (i. s.) — (tehn.) avion ◊ kînd măĭ întîń am vaḑut nuapća kă śuauă mĭarźe pi śĭerĭ șî ļikură, am ginđit kă ĭe satelitu rusăsk, dar akuma șćiu kă a fuost ńiskar aviuańe — kad sam prvi put video noću da nešto ide preko neba i svetluca, mislio sam da je ruski satelit, ali sada znam da su to bili nekakvi avioni ♦ var. avion ♦ sin. ăroplan, iroplan [Por.]  [Vidi]

2417  ăroplan  aeroplan  аероплан  ăroplan (mn. ăroplańe) [akc. ăroplan] (i. s.) — (zast.) (tehn.) aeroplan, avion ◊ đi vrĭamĭa đi mńamț, odată a trekut atîća ăroplańe, đi śĭerĭu nu s-a vaḑut đi iĭ — za vreme Nemaca jednom je prošlo toliko aeroplana, da se nebo nije videlo od njih ◊ am putut sî ma kar ku ăroplanu, numa đi frikă n-am kućeḑat — mogao sam da se vozim aeroplanom, ali od straha nisam smeo ♦ var. iroplan, aroplan ♦ sin. aviuon [Por.]  [Vidi]

3306  babĭesk  babesc  бапски  babĭesk (babĭaskă) (mn. babĭeșć) [akc. babĭesk] (prid.) — bapski, starinski, drevni ◊ babĭesk s-a ḑîs vrodată la tuot aĭa ś-a șćut numa babiļi batrîńe vikļańe, kî șćirĭa luor a țînut șî śĭerĭu șî pomîntu — bapski se nazivalo nekad sve ono što su znale samo mudre starice, jer je njihovo znanje držalo i nebo i zemlju ◊ kîļindarĭ babĭesk — bapski kalendar, starinski način računanja vremena, posebno u odnosu na sistem praznika koji se razlikuje od onog u kalendaru srpske pravoslavne crkve ◊ pi al babĭesk, akuma ar fi priru — po baskom (kalendaru), sada bi bio april [Por.] ∞ babă  [Vidi]

552  baća  bate  бити (се)  baća (ĭuo bat, ĭel baće) [akc. baća] (gl. p. ref.) — 1. a. biti (se), tući (se), mlatiti (se); zabijati, sabijati; gađati; kovati; udarati ◊ baće kopilu luĭ — tuče svoje dete ◊ baće vaka — bije kravu ◊ baće pîăsîrĭ ku prașća — gađa ptice praćkom ◊ baće țapă đi klańe — zabija stožer za plast ◊ baće pruńiļi — mlati šljive ◊ baće pasuĭu s-îl skuată đin postaĭka — mlati pasulj da ga odvoji od mahune ◊ baće fĭeru înśintat — kuje vrelo gvožđe b. aplaudirati ◊ baće đin palmĭe — pljeska rukama, aplaudira 2. igra ◊ baće puarka — igra svinjicu ◊ baće luopta — igra fudbal ◊ baće ruopîta — igra ropotu (vrsta orske igre) 3. duvati, padati (za prirodne pojave) ◊ baće vîntu — duva vetar ◊ baće bruma — pada slana ◊ baće pĭatra — pada grad 4. (fig.) ◊ baće drumu đi źaba — (dosl.) „bije” put za badava: uzalud putuje; putuje samo da mu dupe vidi put ◊ baće ļimba đi đinț, da ńima nu askultă — mlati zube jezikom, a niko ga ne sluša ◊ baće žuok — zbija šale, ismejava [Crn.] ◊ bată-l śĭerĭu — (klet.) ubilo ga nebo ◊ bată-l dumńeḑîu — (klet.) ubio ga gospod bog [Por.] ♦ dij. var. baťa [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

862  dangă  danga  данга  dangă (mn. dănź) [akc. dangă] (i. ž.) — danga, linija, crta; urez; znak, beleg; žig ◊ dangă trasă ku pļeĭvazu — linija povučena olovkom ◊ fă o dangă ku kuțîtu pi blana-ĭa, însamnă unđe trîabe s-o taĭ — zareži nožem jednu liniju na toj dasci, označi gde treba da je presečem ◊ s-a puvestît kă turśi a tras dangă la uamiń ku fĭer ruoșu — pričalo se da su Turci žigosali ljude usijanim gvožđem ◊ vaḑuĭ ku uoki miĭ: trĭeku un zmău pi śĭerĭ, șî ramasă o dangă đi fuok în urma-luĭ — videh svojim očima: prolete zmaj nebom, i ostade vatreni trag iza njega [Por.]   [Vidi]

1309  dur!  dur!  дур!  dur! (uzv.) — (onom.) dur! 1. uzvuk koji oponaša grmljavinu; uopšte: dubok zvuk koji se širi u valovima ◊ dur! dur! pi śĭerĭ, șî la urmă ńimika, nu pikă ńiś un struop đi pluaĭe — dur! dur! po nebu, i na kraju ništa, ne pade ni kapka kiše ◊ askultă: sa uđe kînd șî kînd „dur!” pin puod, sigurat ĭară s-a-npuĭat șobolama-ĭa — slušaj: čuje se kad-kad „dur!” po tavanu, sigurno su se opet namnožili one pacovčine [Por.] 2. uzvik za ubrzanje konjske zaprege, jače, snažnije ◊ dur, îrțuaźilor! — brže, kljusine! [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1307  durai  hurui  грмети  durai (ĭuo durîĭ, ĭel durîĭe) [akc. durai] (gl. p.) — (onom.) grmeti ♦ / < (onom.) dur! ◊ durîĭe-n śĭerĭ — grmi na nebu ◊ durîĭe șî sfulđiră în tuaće părțîļi, așćetăm ku frikă să veđem unđe o să trasńaskă — grmi i seva na sve strane, čekamo sa strahom da vidimo gde će da udari grom [Por.] ♦ dij. var. dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) / < (onom.) du! ◊ la zavĭrńit a nuvarat șî dudîĭe în śerĭ, mînă uoiļi în strungă sî nu ļi prindă pluaĭa — na zapadu se naoblačilo i grmi, teraj ovce u tor da ih ne uhvati kiša ♦ dij. sin. urla (Osnić) [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3936  însańina  însenina  разведрити се  însańina (ĭuo ma însańińeḑ, ĭel sa însańińaḑă) [akc. însańina] (gl. p. ref.) — (o vremenu) razvedriti se, razvedravati se, razbistriti se ◊ pi la amńaḑîț a-nśeput să bată vîntu, nuviri sa sparsîră șî śĭerĭu s-a însańinat đi la rîsarit pănă la zovîrńit — oko podneva počeo je da duva vetar, oblaci su se razišli i nebo se razvedrilo od istoka do zapada [Por.] ∞ sańin  [Vidi]

4720  luśafur  luceafăr  сјајница  luśafur (mn. luśafurĭ) [akc. luśafur] (i. m.) — (astr.) sjajnica, sjajna zvezda ◊ la tuota staua pi śĭerĭ kare a fuost măĭ luśituare đikît alalće, aĭ batrîń ĭ-a ḑiś luśafur — svaku zvezdu na nebu, koja je bila sjajnija od ostalih, stari su zvali ’sjajnica’ ◊ aĭ batrîń a kunoskut mulț luśafurĭ: đi sară, đi zuorĭ, đi đimińață, đi ḑîuă, porkarĭeț, șî alțî — stari su poznavali mnogo ’sjajnica’: Večernaču, Zornjaču, Danicu, Svinjaricu, i druge ♦ var. luśafîr ♦ up. Luśafur đi sară, Luśafur đi ḑîuă, Luśafuru al porśesk [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

600  pĭaļe  piele  кожа  pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nag ◊ ud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5962  pļin  plin  пун  pļin (pļină) (mn. pļiń, pļińe) [akc. pļin] (prid.) — pun ◊ saku ĭe pļin đi grîu, șî strîns ļegat la gură să nu sa vĭarsă — džak je pun žita, i čvrsto vezan da se ne prospe ◊ înga đi mik a fuost pļin đi gîndurĭ rîaļe — još od malena bi je pun loših idejaśĭerĭu ĭe pļin đi nuvirĭ ńegri, o să fiĭe pluaĭe îndată — nebo je puno crnih oblaka, biće kiše uskoro [Por.]  [Vidi]

4458  priskopală  prișcopală  пуцаљка  priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — pucaljka, dečja igračka od zove ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučine ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cev ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovine ◊ un văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se moglo ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puške ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do neba ♦ up. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkală (Šipikovo) [Tim.]   [Vidi]

4625  stauă  stea  звезда  stauă (mn. stîaļe) [akc. stauă] (i. ž.) — (astr.) zvezda ◊ staua ĭe un pik đi viđarĭe pi śĭeru nopțăśk — zvezda je mala svetleća tačka na noćnom nebu ◊ stîăļiļi pi śĭerĭ n-au numîr — zvezde na nebu nemaju broja ◊ đin stîaļe, rumîńi a kunoskut Karo-l mik șă-l mare, Kloța ku puĭi, Toldăĭe șî Luśafurĭ đi sara, đi zuorĭ Porkarușa șî Pozdărĭ — od zvezda, Vlasi su poznavali Velika i mala kola, Kvočku s pilićima - Plejade, sazvežđe Orion, i zvezde Večernjaču, Danicu i Svinjaricu, i Kumovu slamu ◊ la stăļe măĭ viđeruasă rumîńi ĭ-a ḑîs luśafur — svetlije zvezde Vlasi su nazivali ’lučafur’ ♦ up. Stauă ku kuadă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4488  vuvîi  vuvui  брујати  vuvîi (ĭuo vuvîĭ, ĭel vuvîĭe) [akc. vuvîi](gl.) — (onom.) brujati, hujati; ječati ◊ vuvîĭe kamiuańiļi kînd trĭek pi drum, vuvîĭe aroplańiļi pi śĭerĭ, vuvîĭe vîntu kînd baće pin ļamńe— bruje kamioni kad prolaze putem, bruje avioni kad lete nebom, huji vetar kad duva kroz drveće ◊ vuvîĭe vaļa — ječi dolina [Por.] ∞ vuv  [Vidi]

4508  țapuoń  țăpoi  стожерчина  țapuoń (mn. țapuańe) [akc. țapuoń] (i. s.) — (augm.) stožerčina, grub, kriv ili neotesan stožer ◊ a taĭat un țapuoń, parke faśem klańe pănă-n śĭerĭ isekao je jednu stožerčinu, kao da ćemo denuti stog do neba ◊ (u izr.) stă ka țapuońu sa ḑîśe đi vrunu kare stă-n piśuare, da trăbe sî sa apļiaśe să lukre śuava — stoji kao stožerčina kaže se za nekog koji stoji, a treba da se sagne da nešto radi [Por.] ∞ țapă  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

100585 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź