VORBAR - REČNIK
(separat)

a ă b ţ č ć d ğ đ ď e f g h i î ĭ k l ļ m n ń o p r s ş ś t ť u v z ž ź

đ


đadavĭeră [akc. đadavĭeră] (prid.) — (zast.) istinoljubiv, od poverenja, koji uliva sigurnost, kome se može verovati; pravedan, moralno ispravan ◊ đi kînd ăl şćiu, Pîătru ĭe uom đadavĭeră, n-a minţît pi ńima ńiśkînd, pi ńima n-a lasat la ńevuoĭe ... — od kad ga znam, Petru je čovek pravedan, nikoga nije slagao nikad, nikoga nije ostavio u nevolji ... [Por.] ♦ rum. deadevăr

đafĭeća [akc. đafĭeća] (pril.) — badava, uzalud ◊ đafĭeća ĭ-am vorbit, n-a luvat ńimika la kap — badava sam mu govorio, nije shvatiio ništa ♦ sin. điźaba [Por.] ♦ rum. d'afetea

đal (mn. đalurĭ) (i. m.) — (geog.) I. (za reljef) breg, brdašce; brdo ◊ kît vĭeḑ ku uoki, numa đalurĭ, nu ĭe luok poļažńik ńiśunđe — dokle pogled dopire, samo bregovi, ravnice nema nigde II. (u izr.) 1. za kretanje a. za kretanje ka višim delovima terena ◊ în đal — na brdo, na gore, prema vrhu brda; uzbrdo ◊ ma duk în đal — idem na gore, idem ka brdu; idem na brdo ◊ mĭerg în đal — idem uzbrdo, penjem se na brdo ◊ sa suĭe-n đal — penje se na brdo; uspinje se ◊ mare đal — velika uzbrdica b. za kretanje uzvodno, s obzirom na to da se vodotoci slivaju sa viših delova terena ◊ la đal — uzvodno 2. kao oznaka za stranu sveta, kada se glavni vodotoci u kraju poklapaju sa smerom istok-zapad ◊ kînd rîu în vaļa mare, în kare ĭe pus satu, mĭarźe đi la zovrńit kîtra rĭsarit, atunśa vorbiļi „la đal” ku „zovrńitu” sînt tot una — kada glavna reka u dolini u kojoj je selo, teče sa zapada na istok, onda reči „la đal” :„ka brdu” i „zovrnjit”: „zalazak; zapad” isto znače ♦ supr. vaļe ♦ up. krak, śuakă [Por.] ♦ rum. deal ♦ etim. < slov. dĕlŭ

đaluţ (mn. đaluţă) [akc. đaluţ] (i. s.) — (geog.) (demin.) brežuljak; brdašce ◊ kasa mĭa ĭe supt un đaluţ — moja kuća je ispod jednog brežuljka [Crn.] ♦ dij. var. đaluşuor [Por.] ♦ rum. deluţ

đaluruos (đaluruasă) (mn. đaluruoş, đaluruasă) [akc. đaluruos] (prid.) — brdovit, bregovit ◊ în tuot ţînutu porĭeśi pomîntu ĭe đaluruos — u celom porečkom kraju zemlja je brdovita [Por.] ♦ rum. deluros

đaluşuor [akc. đaluşuor] (i. s.) ● v. đaluţ [Por.] ♦ rum. deluşor

đampreuna [akc. đampreuna] (pril.) — zajedno, skupa; u paru, uporedo ◊ am pļekat đampreuna la bîlś, akolo ń-am đisparţît şî ń-am întuors la kasă tot nat đi trĭaba luĭ — pošli smo zajedno na vašar, tamo smo se razdvojili i vratili se kući svako za sebe ♦ var. đanpreuna, đinpreuna, đimpreuna ♦ / đi + a + împreuna [Por.] ♦ rum. dimpreună

đankuračiļa [akc. đankuračiļa] (pril.) — trčeći, ići trkom, nadmetati se trčeći ◊ kînd ńe-ntoarčem đe la lukru, noĭ doĭ merğem đankuračiļa — kada se vraćamo s posla, nas dvojica idemo trčeći [Tim.]

đarîndu [akc. đarîndu] (pril.) — svuda ◊ đarîndu la katat, şî nu ĭe şî nu ĭe — svuda su ga tražili, a njega nema pa nema [Por.] ♦ rum. dearându

đasńaţă [akc. đasńaţă] (pril.) — jutros ◊ đasńaţă n-am putut sî manînk, ş-akuma mis flomînd — jutros nisam mogao da jedem, pa sam sada gladan ♦ var. đesńaţâ [Crn.] ◊ đasńaţă m-am amînatat la lukru — jutros sam zakasnio na posao (Leskovo, Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. đesńaţă [Por.] ♦ rum. d-azneaţă

đatunśa [akc. đatunśa] (pril.) — otada, odonda ◊ s-a dus, şî đatunśa nu la măĭ vaḑut ńima — otišao je, i otada ga više niko nije video ♦ var. đatunś ♦ var. đ-atunśa ♦ / đi + atunśa [Por.] ♦ rum. de-atunci

đe (vez.) — a. de, ne; jok ◊ đe, mă, nu ĭe aĭa aşa kum sa puvestîaşće — de, bre, nije to tako kako se priča b. te; đa ◊ đe pļakă, đe nu pļakă, nu şćiĭe ńiś ĭel śe sî fakă, saraku — te kreće, te ne kreće, ne zna ni on sam šta da radi, siroma c. i, ili ◊ đe va vrĭa, đe nu va vrĭa, tuot una-ĭ vińe — i da hoće, i da neće, jednako mu dođe ♦ var. đi ♦ sin. ba [Por.] ♦ rum. de

đebĭa [akc. đebĭa] (pril.) — jedva, jedvito, na jedvite jade, s naporom, s teškom mukom ◊ đa-nkuaś, đa-nkolo, şî đebĭa do skaparăm đi ĭel — đa ’vamo, đa tamo, i jedva nekako utekosmo od njega ♦ var. đibĭa, đabĭa ♦ / đe + abĭa [Por.] ♦ rum. de-abia

đeda [akc. đeda] (gl.) ● v. đida [Por.] ♦ rum. deda

đedat [akc. đedat] (prid.) ● v. đidat [Por.]

Đeđu [akc. Đeđu] (i. m.) — (antr.) Đeđu, ime junaka iz vlaške pesme ◊ în kînćik batrîńesk, Đeđu ĭe źińere al măĭ mare alu Žîgman kraļu — u starirnskoj pesmi, Đeđu je najstariji zet kralja Žigmana [Crn.] ♦ rum. Gegiu ♦ etim. < bug. Džedžo

Đeku [akc. Đeku] (i. m.) — (antr.) Đeko, hip. od srb. Nedeljko, vl. Ńiđelku, skr. Đeku ♦ var. Đieku ◊ l-am kunoskut bińe pi Đieku Todoran — poznavao sam dobro Đeka Todorana [Por.]

đemult [akc. đemult] (pril.) — davno, odavno ◊ aĭa a fuost đemult, ńima ńiś nu măĭ ţîńe minće — to je bilo davno, niko više i ne pamti ◊ (komp.) đemult, măĭ đemult, şî măĭ đemult — davno, davnije, još davnije [Por.] ♦ dij. var. đimult [Crn.] ♦ dij. var. dămult [Hom.][Mlava][Mor.][Pom.][Res.][Stig][Zvizd] ♦ rum. demult

Đenă [akc. Đenă] (i. m.) — (antr.) (hip.) Đena, vlaški nadimak, nastao od l.i. Mlađen (akc. Mlađen), srb. Mladen ◊ Đenă Spatarĭu a fuost în rat ku Ńamţî — Đena Spatar je bio u ratu sa Nemcima [Por.]

đes (đasă) (mn. đeş, đasă) (prid.) — 1. (za vreme) čest, koji se ponavlja u kratkim vremenskim razumacima ◊ s-a momit, şî đes vińe pi la mińe — navadio se, i često dolazi kod mene 2. (za prostor) zbijen, gust, koji se nalazi na manjem rastojanju ◊ rîndurļi đi kukuruḑ sînt pusă đasă — redovi kukuruza su gusto posejeni [Crn.] ◊ padurĭe đasă — gusta šuma ◊ măĭ đes — (komp.) češće; gušće; zbijenije [Por.] ♦ rum. des ♦ etim. < lat. densus

đesfira (ĭuo đesfir, ĭel đesfiră) [akc. đesfira] (gl.) — rasukati, razvijati ili razmotavati niti; parati; rasparati ◊ tuată pîătura ńi s-a đisfirat, pućem s-o puńem numa la prag, đi şćiers piśuariļi — sva ponjava nam se rasparala, možemo samo da je stavimo kod praga, za brisanje nogu ♦ var. đisfira [Por.] ♦ rum. desfira ♦ etim. < lat. disfilare

đesfirat (đesfirată) (mn. đesfiraţ, đesfiraće) [akc. đesfirat] (prid.) — rasukan; rasparan (za končane predmete) ◊ sarak, mĭarźe tuot k-o kimĭaşă đesfirată — siromah, ide stalno u nekoj rasparanoj košulji ♦ var. đisfirat [Por.] ♦ rum. desfirat

đesfrînt (đesfrîntă) (mn. đesfrînţ, đesfrînće) [akc. desfrînt] (prid.) — 1. skršen, slomljen, skrljan ◊ m-am kulkat în pat tuot đesfrînt đi la sapat, şî nu puot să aduorm — legao sam u krevet sav skršen od kopanja, i ne mogu da zaspim [GPek] ◊ ma uĭt la lastari-şća, đesfrînţ đi pĭatră, ş-ăm kađe grĭeu la ińimă — gledam ove mladice, skrljane od grada, i teško mi je na srcu 2. (psih.) klonuo duhom, skrhan osećanjima; krahnuo ◊ ĭa perit kopilu đi vina luĭ, şî ĭel tuot đesfrînt, s-a spînḑurat — dete mu je poginulo njegovom krivicom, i on se, sav skrhan, obesio [Por.] ♦ rum. desfrânt

đesfrînźa (ĭuo ma đesfrîng, ĭel sa đesfrînźe) [akc. đesfrînźa] (gl.) — 1. skršiti (se), prelomiti (se), skrljati (se) ◊ kaḑuĭ pi gĭaţă, şî ma đesfrînsîăĭ tuot — padoh na led, i sav se skrših [GPek] ◊ vižuļiĭa a đesfrînt krĭanźiļi la puomĭ — oluja je skršila granje na voćkama 2. (psih.) klonuti duhom; krahnuti ◊ fara lukru, uomu sa đesfrînźe ĭuta — bez posla, čovek brzo krahne [Por.]

đesîş (mn. đesîşurĭ) [akc. đesîş] (i. m.) — čestar, gustiš, šibljak ◊ mînă kapriļi sî mezdrĭaskă în đesîşo-la — teraj koze da brste u onom čestaru [Crn.] ◊ đi kînd s-a mutat lumĭa-n oraşă, śuośiļi s-a umplut đi đesîş — otkad su se ljudi preselili u gradove, brda su obrasla gustišom ♦ sin. tufariş, gustîş ♦ supr. rariş [Por.] ♦ rum. desiş

đeskatarama (ĭuo đeskătaramĭeḑ, ĭel đeskătaramĭaḑă) [akc. đeskatarama] (gl. p. ref.) — (zast.) rasedlati, skinuti sedlo sa jahaće životinje ◊ nu đeskatarama kalu, numa puńiĭ zuobńiţa în kap, să manînśe pănă ĭuo nu do gaćesk lukru — nemoj rasedlati konja, nego mu samo stavi zobnicu, neka jede dok ja ne završim posao ♦ var. điskîtarama (Rudna Glava) ♦ up. kîtaramă [Por.] ♦ dij. var. điskatarama [Crn.] ♦ rum. descătărăma

đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskînćik] (i. s.) — (mag.) bajalica, basma, vradžbina 1. a. tekst koji se izgovara prilikom bajanja ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — ljubavne basme imaju najlepše reči b. čin bajanja ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomaku 2. vrste bajanja ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ — ima bajalica svih vrsta ◊ đeskînćik ku al kurat — čista magija ◊ đeskînćik ku al rîău — zla magija, bajanje uz pomoć zle sile ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radi ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.) bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbina ◊ đeskînćik đi dragusta — ljubavna basma ◊ đeskînćik đi naluś — basme protiv priviđenja ♦ var. điskînćik [Por.] ♦ rum. descântec

đeskînta (ĭuo đeskînt, ĭel đeskîntă) [akc. đeskînta] (gl. p.) — bajati, vračati ◊ dakă ĭe lumĭa astîḑ măĭ şkolaită, şî ĭastă duokturĭ în tuaće pîărţîļi, mulţ sa duk la vrîžîtuorĭ să ļi sa đeskînće đi fiĭe śe — iako su ljudi danas školovaniji, i ima lekara na sve strane, mnogi idu kod vračara da im se baje za bilo šta ♦ var. điskînta [Por.] ♦ rum. descânta ♦ etim. < lat. discantare

đeskîntat (đeskîntată) (mn. đeskîntaţ, đeskîntaće) [akc. đeskîntat] (prid.) — uvračan, prebajan, nad kojim je izvršena magijska radnja bajanja, vračanja, koji je lečen na magisjki način, koji je izlečen ili zaštićen magijom ◊ uoĭļi mi sînt đeskîntaće, şî nu mi s-a bulnavit ńiś una pănă akuma — ovce su mi prebajane, i do sada mi se nije razbolela nijedna ♦ var. điskîntat [Por.] ♦ rum. descântat

đeskîntatuorĭ (mn. đeskîntatuorĭ) [akc. đeskîntatuorĭ] (i. m.) — vrač, osoba koja se bavi vračanjem, bajanjem; bajač ◊ la rumîń ĭastă uamiń đeskîntatuorĭ, ama sînt măĭ mulće muĭerĭ đeskîntatuare, kî aăla ĭe lukru muĭerĭesk đi kînd ĭe lumĭa şî pomîntu — kod Vlaha ima muškaraca vračeva, ali više ima žena vračara, jer je to ženski posao od kako je sveta i veka ◊ măĭ tare đeskîntatuorĭ în Porĭeśa a fuost vrunu Pătro-l Mik đin Tanda — najjači vrač u Poreču bio je neki Petar Mali iz Tande ♦ var. điskîntatuorĭ ♦ sin. vrîžîtuorĭ [Por.] ♦ rum. descântător

đeskîtaramat (đeskîtaramată) (mn. đeskîtaramaţ, đeskîtaramaće) [akc. đeskîtaramat] (prid.) — (zast.) rasedlan, jahaća životinja kojoj je skinuto sedlo ◊ ĭapa ĭe đeskîtaramată, bago-n koşîărĭe — kobila je rasedlana, vodi je u košaru ♦ var. điskîtaramat [Por.] ♦ dij. var. điskataramat [Crn.] ♦ rum. descătărămat

đesńaţă [akc. đesńaţă] (pril.) — jutros ◊ şî đesńaţă, şî ĭerĭ đimińaţă, am slubaḑît uoĭļi la paşuńe rău đinuapće — i jutros, i juče ujutru, pustio sam ovce na pašu jako rano [Por.] ♦ dij. var. đasńaţă [Crn.][GPek] ♦ dij. var. dăzńaţă (Brodica) [Rom.] ♦ rum. d‑azneață

đespika (ĭuo ma đespik, ĭel sa đespikă) [akc. đespika] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), raspolutiti (se), raspuknuti (se), raseći; razdvojiti (se), rasturiti (se) ◊ sa đespikă-n doă — cepa se na dvoje ♦ sin. spinćika, krapa, đizļipi [Por.] ♦ rum. despica ♦ etim. < lat. *despicare

đespikat (đespikată) (mn. đespikaţ, đespikaće) [akc. đespikat] (predl.) — rascepan, naprsnut, koji se odvojio, odlepio ili otpao od osnove ◊ morśila pi koļiba batrînă ĭe tuată đespikată — blato na staroj kući je svo odlepljeno ♦ var. đispikat ♦ sin. đisfakut, đizļipit, spinćikat [Por.] ♦ rum. despicat

đestul (mn. đestuĭ, đestuļе) [akc. đestul] (prid.) — dosta, dovoljno ◊ a lukrat đestul, s-a dus la ođină — radio je dosta, otišao je na odmor ♦ var. đistul [Por.] ♦ dij. var. ďestul [Kmp.] ♦ rum. destul

đeşala (ĭuo ma đeşîl, ĭel sa đeşîlă) [akc. đeşala] (gl. p. ref.) — (ret.) zgrbaviti se od napora, poviti leđa pod teretom; umoriti se ◊ tata ńi s-a đeşalat, dukînd saśi-n gîrgă — otac nam se pogrbio, noseći džakove na krkači ♦ var. đişala ♦ sin. ustańi, tîbarî [Por.] ♦ rum. deşela

đeşalat (đeşalată) (mn. đeşalaţ, đeşalaće) [akc. đeşalat] (prid.) — 1. pogrbljen usled teškog posla, iznuren; iscrpljen; umoran ◊ mis đeşalat đi lukru, nu mi đi visaļiĭe — iznuren sam od posla, nije mi do veselja 2. labav, nezategnut; rasklimatan ◊ şaua la kal stă đeşalat, trîabe strînsă — sedlo na konju stoji labavo, treba ga zategnuti ♦ sin. tîbarît, frînt, ustańit [Por.] ♦ rum. deşelat

đeşfaţare (mn. đeşfaţărĭ) [akc. đeşfaţare] (i. ž.) — (zast.) ugled, čast, poštenje ◊ đeşfaţare sa faśe ku ańi, da sa pĭarđe đ-un momĭent — ugled se stiče godinama, a gubi se za tren ♦ sin. omeńiĭe [Por.] ♦ rum. desfătare

đeşfaţat (đeşfaţată) (mn. đeşfaţaţ, đeşfaţaće) [akc. đeşfaţat] (prid.) — (zast.) ugledan, častan, pošten ◊ kasa lor ĭe în satu nuostru đemult kunoskută ka o kasă omeńită şă tare đeşfaţată — njihova kuća je u našem selu odavno poznata kao časna i veoma ugledna [Por.] ♦ rum. desfătat

đeşîra (ĭuo đeşîr, ĭel đeşîră) [akc. đeşîra] (gl.) — 1. raznizati, rasturiti niz, skinuti ono što je bilo nanizano; odmotati ◊ muma a đeşîrat pĭarîļi uskaće đi pi aţă, şî ńi ļa dat sî mînkăm — majka je skinula suve kruške sa konca, i da la nam ih je da jedemo 2. rasparati (se) ◊ s-a slubaḑît laţu la điempir, şî ĭel gata žumataće s-a đeşîrat — popustila je petlja na džemperu, i on se gotovo pola rasparao 3. razvući (se) (za tkaninu) ◊ pĭaćiku la kimĭaşă s-a đeşîrat đ-atîta spalat — zakrpa na košulji razvukla se od tolikog pranja ♦ var. đişîra, đişăra [Por.] ♦ rum. deşira ♦ etim. < lat. diserrare

đeşîrat (đeşîrată) (mn. đeşîraţ, đeşîraće) [akc. đeşîrat] (prid.) — raznizan, rasut; rasparan; odmotan ◊ am marźiaļe, numa ļi pazăsk đeşîraće într-un vas — imam ogrlicu, ali je čuvam raznizanu u jednoj posudi ♦ var. đişîrat [Por.] ♦ rum. deşirat

đeşkiđe (ĭuo đeşkid, ĭel đeşkiđe) [akc. đeşkiđe] (gl. p. ref.) — otvoriti; otvarati ◊ uomu puaće să đeşkidă uşa, drumu, lukru, dugaĭe, uoki, gura, ińima — čovek može da otvori vrata, put, posao, prodavnicu, oči, usta, srce ◊ nu đeşkiđe ińima la fiĭe kare — ne otvaraj srce bilo kom ◊ kînd sa dă bĭare đi pomană la-l muort, kila trăbe sî sa đeşkidă, sî puată al muort sî bĭa — kad se pokojniku namenjuje piće, flaša treba da bude otvorena, da bi umrli mogao da pije ♦ var. đişkiđe ♦ supr. înkiđe [Por.] ♦ rum. deşchide ♦ etim. < lat. discludere

đeşkis (đeşkisă) (mn. đeşkiş, đeşkişă) [akc. đeşkis] (prid.) — otvoren ◊ kînd s-a đeşkis rudńiku, mulţ s-a prins la lukru, ş-a skapat đi la sîraśiĭe — kad se otvorio rudnik, mnogi su se zaposlili, i utekli od siromaštva ◊ a ramas uşa đeşkisă, şă puorśi a tunat în koļibă — ostala su vrata otvorena, i svinje su ušle u kuću ◊ kînd saćanu sa duśe în oraş, trăbe să ţînă uoki đeşkiş — kad seljak ode u varoš, treba da drži oči otvorene ◊ (u izr.) farbă đeşkisă — svetla boja ◊ vînît đeşkis — svetloplav ◊ lukru đeşkis — otvoren, pošten posao ◊ ĭ-a spus đeşkis în uokĭ aĭa śe ginđaşće đi ĭel — otvoreno mu je govorio u oči šta misli o njemu ♦ supr. înkis [Por.] ♦ rum. deşchis ♦ etim. < lat. discludere

đevină [akc. đevină] (pril.) — kriv, koji je učinio nešto što ne valja, koji je odgovoran za neko delo ◊ am katat trĭaba mĭa, şă nu mis đevină ńimika — gledao sam svoja posla, i nisam ništa kriv ◊ tuoţ sînćem nuoĭ đevină — svi smo mi krivi ♦ var. đivină ♦ / đeza + vinăkrivica, „onaj koji snosi krivicu” [Por.] ♦ dij. var. dăvină [Hom.]

đezbaće (ĭuo đezbat, ĭel đezbaće)[akc. đezbaće] (gl. p.) — razbiti, odvojiti, odvaliti ◊ tata s-a dus să đezbată gĭaţa la ĭazu muori — otac je otišao da razbije led na vodeničnom jazu (Tanda) ♦ var. đizbaće (Rudna Glava) ◊ la ļiemno-la s- đizbaće drumu-n stînga — kod onog drveta put se odvaja na levo ♦ / đez/điz + baće [Por.] ♦ rum. dezbate

đezbatut (đezbatută) (mn. đezbatuţ, đezbatuće) [akc. đezbatut] (prid.) — a. razbijen, odvojen, odvaljen; raskliman ◊ s-a frekat vićiļi đe gard, şî un bunduk a ramas đezbatut — češala se goveda o ogradu, i jedan stub je ostao odvaljen b. redak (za tkanje) ◊ kînd muĭerļi ţîasă, ţîasă batut or đezbatut — kad žene tkaju, tkaju retko ili gusto ♦ var. đizbatut (Rudna Glava) [Por.] ♦ rum. dezbătut

đezļina (ĭuo đezļin, ĭel đezļină) [akc. đezļina] (gl.) — labaviti, biti labav, nedovoljno stegnut (za rad sa vunom) ◊ mama a-nbătrîńit, şî tuot măĭ đes iĭ sa đezļină tuorsu, nu sa ţîńe pi fus — baba je ostarila, i sve češće joj se labavi pređa, ne drži se na vretenu (Tanda) ♦ var. đizļina ◊ kînd sa fak śarapi, nu-ĭ faś prĭa strîns, numa kîta-ĭ đizļiń, să nu ći bată la piśuor — kada pleteš čarape, ne pleteš ih previše čvrsto, nego ih malo labaviš, da ti ne žuljaju nogu (Rudna Glava) ♦ supr. aļina ♦ / đez/điz + lîna [Por.] ♦ rum. dezlâna

đezļinat (đezļinată) (mn. đezļinaţ, đezļinaće) [akc. đezļinat] (prid.) — (o radu sa vunom) labav, olabavljen, nedovljno čvrst ◊ kînd tuorś, şă nu răsuśeş firiļi kalumĭ, numa ramîn afanaće pi fus, muĭeriļi ḑîk kă a tuors đezļinat — kada predeš, i kada se konac ne uprede dovoljno čvrsto, tada žene kažu da je pređa labava (Tanda) ♦ var. đizļinat (Rudna GLava) [Por.] ♦ rum. dezlânat

đezmira (ĭuo ma đezmir, ĭel sa đezmiră) [akc. đezmira] (gl. p. ref.) — (ret.) raščuditi se, prestati sa čuđenjem, ne čuditi se više; oterati uroke (u bajalicama) ◊ ma miraĭ, ka kînd vaḑuĭ pi draku, numa fakuĭ kruśe şî ma đezmiraĭ ĭuta — začudih se, k’o da sam ugledao đavola, ali se prekrstih, i raščudih se brzo ♦ var. đizmira [Por.] ♦ rum. dezmira

đežgina (ĭuo đežgin, ĭel đežgină) [akc. đežgina] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), polomiti (se), odlomiti (se), naročito za granu koja se savijanjem prelomi na mestu gde izrasta iz stabla ◊ apļakăm krĭanga ku śerĭaşă, numa bagă sama să nu sa đežgińe đi la ļiemn — savij mi granu sa trešnjama, ali pazi da se ne odlomi od stabla [Por.] ♦ dij. var. dîsžgina (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava] ♦ rum. dejdina ♦ etim. < lat. disglut[i]nare

đežginat (đežginată) (mn. đežginaţ, đežginaće) [akc. đežginat] (prid.) — rascepan, prelomljen, polomljen; otkinut ◊ dupa vižuļia-sta a ramas pruńi pļiń đi krĭanźe đežginaće — posle ove oluje ostao je šljivik pun prelomljenih grana ♦ var. đižginat [Por.] ♦ rum. dezbinat

đi (predl.) — a. od ◊ ļingura ĭe fakută đi ļiemn — kašika je napravljena od drveta ◊ kînd am pļekat đi la vuoĭ, m-a prins pluaĭa — kad sam pošao od vas, uhvatila me kiša b. sa ◊ pluaĭa vińe đi la apus — kiša dolazi sa zapada c. iz- ◊ uşa ĭe înkisă đinuntru — vrata su zaključana iznutra d. za ◊ a kumparat şî đi mińe — kupio je i za mene ◊ ak đi kusut — igla za šivenje c. o ◊ vorbim đi ĭel — govorimo o njemu ♦ var. đe [Por.] dij. var. , dîă [Hom.][Mlava][Bran.][Stig] ♦ dij. var. ďe [Kmp.] ♦ rum. de ♦ etim. < lat. de

đibruomńik (mn. đibruomńiśe) [akc. đibruomńik] (i. s.) — (srb.) đubrovnik, lopatica za izbacivanje smeća ◊ tata a lukrat la rudńik, şî đ-akolo a dus un đibruomńik đi kasă — otac je radio u rudniku, i odande je doneo jedan đubrovnik za kuću ♦ var. đibruovńik ♦ sin. aşuou, lopată [Por.] ♦ etim. < srb. đubrovnik

đida (ĭuo ma đidau, ĭel sa đidă) [akc. đida] (gl. ref.) — naviknuti se, privići se, odati se, posvetiti se, predati se ◊ nu ći đida la bĭare, kî ĭe bĭarĭa rîău mare — nemoj se odati piću, jer je piće veliko zlo ♦ var. đeda [Por.] ♦ rum. deda ♦ etim. < lat. dedere

đidat (đidată) (mn. đidaţ, đidaće) [akc. đidat] (prid.) — naviknut, priviknut, odat, predat; posvećen ◊ s-a đidat la furaluk, şî nu krĭed k-o să skîape đi-nkisuare — odan je krađi, i ne verujem da će izbeći zatvor ◊ s-a pus pi mińe tuoţ să ma marit dupa ĭel, şî la urmă ĭuo m-am đitad, n-am avut unđe — navalili su svi na mene da se udam za njega, i ja sam se na kraju predala, nisam imala kud ◊ s-a đidat la karće, ş-a gaćit şkuala — posvetio se knjizi, i završio školu ♦ var. đedat [Por.] ♦ rum. dedat

điduoĭļa [akc. điduoĭļa] (pril.) — poprečno, popreko ◊ s-a frînt ļiemnu đi vînt şă stîă điduoĭļa pista drum, ńima ni puaće sî trĭakă đi ĭel — polomilo se drvo od vetra i leži poprečno na putu, niko ne može da prođe od njega ◊ bat muort, mĭarźe điduoĭļa, numa śe nu kađe — mrtav pijan, hoda poprečke, samo što ne padne [Por.] ♦ rum. de-a-doilea

điđikă (mn. điđiś) (i. ž.) [akc. điđikă] — (zast.) dika, hvala; ponos ◊ să-ţ fiĭe đi điđikă aşa kopiĭ — neka su ti na ponos takva deca ◊ điđikă guală — prazna hvala (kad se od hvale nema koristi) [Por.]

điemper (mn. điempere) [akc. điemper] (i. s.) — džemper, pulover, gornji deo odeće ispleten od vune ◊ muma mĭ-a-npļećit un điemper frumuos, đi lînă gruasă, să nu-m fiĭe frig — majka mi je isplela lep džemper od debele vune, da mi ne bude hladno [Por.] ♦ etim. < srb. džemper < Eng. jumper

điezmă (mn. điezme) [akc. điezmă] (i. ž.) — džezva, metalna posuda sa drškom za kuvanje kafe ◊ nu pļeka înga, kă tuman pusîăĭ điezma sî fĭerbĭem kafă — nemoj još da pođeš, upravo sam stavio džezvu da skuvamo kafuđiezbă (Tanda) ♦ sin. uală [Por.] ♦ dij. sin. ualbă (Brestovac) [Crn.] ♦ / < tur. cezve < ar. ğäd„glavnja, baklja” (Škaljić) ♦ etim. < tur. cezve < arap. ğädwä — „glavnja, baklja” (Škaljić)

đigrab [akc. đigrab] (pril.) — užurbano, brzo, brzopleto ◊ lukru đigrab nu ĭe ńiś un lukru — brzopleti posao nije nikakav posao ◊ lukru măĭ đigrab — hitan, važan posao ♦ var. đegrab [Por.] ♦ rum. degrabă

đikă [akc. đikă] (pril.) — (zast.) dakle, daklem, najzad ◊ tu, đikă, ni ći ogođeşć ku nuoĭ — ti se, daklem, ne slažeš sa nama [Por.] ♦ rum. adică

đikît [akc. đikît] (pril.) — nego; od; ako ◊ alta nu ĭe, fraţîluor, đikît sî fuźim đ-aiśa — druge nema, braćo, nego da bežimo odavde ◊ măĭ mare oţoman đikît śi ĭe ĭel, nu ma ĭastă pi lume — većeg lopova nego što je on, nema više na svetu ◊ kum puaće ĭel să fiĭe măĭ bun đikît mińe? — kako on može biti bolji od mene? ◊ đikît va fi aĭa aşa, nuoĭ o să perim — ako to bude tako, mi ćemo izginuti [Por.] ♦ rum. decât

điluok [akc. điluok] (pril.) — odmah ◊ điluok slobuoḑ uoĭļi la paşuńe, kî muor đi fuame înkisă-n strungă — odmah pusti ovce na pašu, jer će lipsati od gladi zatvorene u toru [Crn.] ◊ întuarśi-će điluok, nu ći zîbovi akolo ńiśkotrĭabă — vrati se odmah, nemoj se tamo zadržavati nepotrebno ♦ / (skr) < đi-în-luok [Por.] ♦ dij. var. dîluok (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] ♦ rum. deloc

đimika (ĭuo đimik, ĭel đimikă) [akc. đimika] (gl. p.) — drobiti, udrobiti ◊ kînd îm dă-n gînd kum la baśiĭe đimikam koļaşe-n bļidu ku lapće, la burtă ma duare — kad se setim kako sam na bačiji drobio kačamak u zdelu sa mlekom, stomak me zaboli ♦ var. đemika [Por.] ♦ rum. dumică ♦ etim. < lat. *demicare

đimikat (đimikată) (mn. đimikaţ, đimikaće) [akc. đimikat] (prid.) — 1. udrobljen, usitnjen; smrvljen; sitan ◊ malaĭu ku lapće nu ĭe dulśe dakă malaĭu nu ĭe đimikat marunt — proja sa mlekom nije slatka ako proja nije udrobljena sitno 2. (i. m.) popara ◊ đimikatu sa faśe aşa: puń apă ku sarĭe să fĭarbă; kînd fĭarbe apa, puń pîńe zdrumikată, şî mĭastîś; kînd s-angroşîaşće, puń brînḑă, şă ĭară mĭastîś — popara se pravi ovako: staviš so u vodu i kuvaš: kad voda provri, staviš udrobljen hleb, i mešaš; kada se zgruša, dodaš sir, i opet mešaš [Por.] ♦ rum. dumicat

đimińaţă2 [akc. đimińaţă] (pril.) — ujutro, u vreme jutra ◊ alaltîĭerĭ đimińaţă — prekjuče ujutro ◊ ĭerĭ đimińaţă — juče ujutro ◊ asta đimińaţă — ovo jutro ◊ în asta đimińaţă — jutros, ovog jutra ♦ sin. đesńaţă ◊ đimińaţă; mîńe đimińaţă — ujutro; sutra ujutro ◊ o s-îm vină lukratuori đimińaţă đinuapće — doći će mi radnici (sutra) ujutro rano ◊ ku sînataće, ńi veđem đimińaţă — u zdravlje, vidimo se ujutro ◊ mîńe đimińaţă pļakă la drum — sutra ujutro polaze na put ◊ păĭmîńe đimińaţă — preksutra ujutro [Por.] ♦ dij. var. đumińaţă [Mlava] ♦ rum. dimineaţă

đimińaţă1 (mn. đimińeţ) [akc. đimińaţă] (i. ž.) — jutro ◊ đimińaţa ĭe vrĭamĭa đin krapat đi ḑî, pîn la prînḑu al mik, pănă pi la nuauă śasurĭ — jutro je vreme od svitanja do doručka, do oko devet sati [Crn.] ◊ a krapat ḑîua, o să fiĭe o đimińaţă frumuasă — svanuo je dan, biće lepo jutro [Por.] ♦ rum. dimineaţă ♦ etim. < Rum. de *mâneaţă (< lat. *manitia)

đimult [akc. đimult] (pril.) — davno, nekad; mnogo vremena unazad ◊ đimult lumĭa a trait în borđeĭ — nekada su ljudi živeli u zemunici ♦ / điod + multmnogo [Crn.] ◊ đimult, măĭ đimult, şî măĭ đimult — (komp.) davno, davnije, najdavnije ♦ var. đemult [Por.] ♦ rum. demult

đin (predl.) — 1. iz ◊ a ĭeşît đin kasă, şî s-a dus — izašao je iz kuće, i otišao 2. sa ◊ đin parća-ĭa vin nuvirĭ ńegri — sa one strane dolaze crni oblaci ♦ dij. var. dîn (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] ♦ / đi + în ♦ dij. var. dăn, dîn [Hom.][Mlava][Zvizd] ♦ dij. var. dim (Šipikovo) [Tim.] ♦ rum. din

đinafară [akc. đinafară] (pril.) — spolja, izvana; napolju; sa spoljne strane ◊ tună đinafară ku opinśiļi pļińe đi morśilă, şî nu sa đeskulţă — ulazi spolja sa opankama punim blata, i neće da se izuje ♦ supr. đinuntru [Por.] ♦ rum. dinafară

đinainće [akc. đinainće] (pril.) — spreda, sa prednje strane, ispred ◊ numa kată s-îĭ puń đinainće, da kum aĭ fakut mînkarĭa, luĭ nu sa pasă — samo traži da mu se stavi ispred, a kako je jelo spremano, njega se ne tiče ◊ a ĭeşît đin tufă ku sakurĭa rîđikată, a statut đinainća luĭ, şî nu ĭ-a dat sî trĭakă — izašao je iz grma sa dignutom sekirom, stao ispred njega, i nije mu dao da prođe ♦ supr. đinapuoĭ [Por.] ♦ dij. var. dînainće [Stig] ♦ rum. dinainte

đinapuoĭ [akc. đinapuoĭ] (pril.) — odostrag, sa stražnje strane; pozadi ◊ nu ĭa vaḑut ńima, kă iĭ a veńit nuapća ş-atunat pi đinapuoĭ în kasă — nije ih video niko, jer su oni došli noću i odostrag ušli u kuću ♦ sin. đinurmă ♦ supr. đinainće [Por.] ♦ rum. dinapoi

đinće (mn. đinţ) [akc. đinće] (i. m.) — 1. (anat.) zub čoveka ili životinje ◊ đinţî aĭ marĭ, aĭ miś, aĭ marunţ — zubi veliki, mali, sitni ◊ durĭarĭa đinţîlor — zubobolja 2. (tehn.) zubac na nekoj napravi ◊ đinţî firizuluĭ — zupci testere [Por.] ♦ dij. var. ginće [Buf.] ♦ rum. dinte ♦ etim. < lat. dens, -ntis

đindarăćiļa [akc. đindarăćiļa] (pril.) — otpozadi, od nazad, straga ◊ ma luvă đindarăćiļa, fara vĭastă, şî pănă ĭuo ma-ntorsăĭ, ĭel sa dusă — dohvatio me je otpozadi, iznenada, i dok sam se ja okrenuo, on je otišao ♦ var. đandarîăćiļa [Por.] ♦ rum. deandăratelea

đindarîăt [akc. đindarîăt] (pril.) — otraga, otpozadi, sa zadnje strane ◊ ma karat ĭel pi ruată, numa ma pus đindarîăt — vozio me je na biciklu, ali me je stavio otraga ♦ sin. đinapuoĭ, đinurmă ♦ supr. đinainće [Por.] ♦ rum. dendărăt

đinkît [akc. đinkît] (pril.) — umalo, zamalo ◊ ma grabiĭ ĭuta să trĭek pi punće, şă đinkît sî kad în apă — žurio sam da brzo pređem preko brvna, i umalo da padnem u vodu ♦ var. đinkîta ♦ / điza + înu + kîtamalo [Por.] ♦ rum. din cât

đinkoluo [akc. đinkoluo] (pril.) — odande, odonud, sa one strane (ka nama), na onoj strani (u odnosu na nas) ◊ kasa luĭ ĭe đinkoluo đi drum — njegova kuća je sa one strane puta [Crn.] ◊ tu dăĭ pi đinkoluo, ĭuo dau pi đinkuaśa şî veđem kare drum ĭe măĭ bun — ti idi odonud a ja ću odovud, pa ćemo videti koji je put bolji ♦ var. đinkoļa ◊ şî đinkoluo şî đinkoļa arată kî ĭe śeva đeparće đi nuoĭ, numa đinkoluo ḑîśem kînd nu sa vĭađe, da đinkoļa kînd sa vĭađe, şî kînd ĭe măĭ apruape — i „đinkolo” i „đinkolja” pokazuju da je nešto udaljeno od nas, samo „đinkolo” kažemo kada to ne vidimo, a „đinkolja” kada vidimo i kad nam je bliže [Por.] ♦ dij. var. dînkoluo (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] / đi — „za; od” + în — „u; na” + koluo — „tamo” ♦ up. koluo, înkoluo ♦ supr. đinkuaś [Por.] ♦ rum. dincolo

đinkotruo [akc. đinkotruo] (pril.) — otkuda, sa koje strane ◊ pazîaće bińe, nu şćiĭ rîău đinkotruo vińe — čuvaj se dobro, ne znaš zlo otkuda dolazi [Por.] ♦ rum. dincotro

đinkotruova [akc. đinkotruova] (pril.) — odnekuda, neznano sa koje strane ◊ nu lukră ńimika, numa sa uĭtă la drumol mare, nu-ĭ va veńi mînkarĭa sîngură đinkotruova — ne radi ništa, samo gleda na put, ne bi li mu hrana došla sama odnekuda [Por.] ♦ rum. dincotrova

đinkuaś [akc. đinkuaś] (pril.) — odovud, odavde, sa ove strane; ovamo, na ovoj strani ◊ đinkuaś đi ogaş n-a ploĭat — sa ove strane potoka nije padala kiša [Crn.] ♦ dij. var. đinkuaśa ◊ vîntu baće đinkuaśa-n koluo — vetar duva odavde na tamo ◊ trĭeś đinkuaśa, kî ĭe măĭ kald — pređi ovamo, jer je toplije [Por.] ♦ dij. var. dînkuaś (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] / đi — „za; od” + înkuaś — „ovamo ” ♦ rum. dincoace

đinluntru [akc. đinluntru] (pril.) ● v. đinuntru [Crn.] ♦ rum. dinlăuntru

đintîń [akc. đintîń] (pril.) — spočetka, u prvi mah, na prvi pogled; prvi po redu ◊ đintîń mi s-a împarut kî ĭe uom đi trĭabă, pĭe urmă vaḑuĭ kî ĭe ĭel o žîguare putrîdă — spočetka mi se činilo da je dobar čovek, kasnije videh da je on jedna pokvarena džukela ◊ lapćiļi đintîń alu vakă nu sa manînkă — prvo kravlje mleko se ne jede ◊ s-a-npins ku tuot, numa să fiĭe al đintîń în rînd — gurao se iz sve snage, samo da bude prvi u redu ♦ / đi + întîń [Por.] ♦ rum. dintâi

đintođeuna [akc. đintođeuna] (pril.) — (ret.) oduvek, od najranijeg vremena, odvajkada ◊ ţîn minće, mama puvesta kă đintođeuna a durait în śierĭ la Svićiļiĭa — pamtim, baba je pričala da je oduvek je grmelo na svetoga Iliju ♦ up. întođeuna [Por.] ♦ rum. dintotdeauna

đinuapće [akc. đinuapće] (pril.) — rano, u prvim jutarnjim časovima ◊ mîńe ma skuol đinuapće, kî ma duk în Buļuoţ la piĭaţ — sutra ustajem rano, jer idem u Boljevac na pijac [Crn.] ◊ đesńaţă m-am pumeńit prĭa đinuapće — jutros sam se prerano probudio ◊ mîńe vinu kîta măĭ đinuapće — sutra dođi malo ranije (ujutru) [Por.] ♦ / điod + nuapćenoć ♦ rum. de noapte

đinuarļa [akc. đinuarļa] (pril.) — maločas, pre sasvim kratkog vremena, malopre ◊ đinuarļa ažunsăĭ, n-am avut ńiś kînd sî ma điskulţ — maločas sam stigao, nisam imao vremena ni da se izujem [Por.] ♦ dij. var. aďinoarļa [Kmp.] ♦ rum. dinioarea

đinuntru [akc. đinuntru] (pril.) — iznutra, sa unutrašnje strane ◊ a tunat în butuoń, să-l kurîţă đinuntru — ušao je u bure da ga očisti iznutra ♦ / đi + înuntru ♦ supr. đinafară [Por.] ♦ var. đinluntru [Crn.] ♦ rum. dinăuntru

điodată [akc. điodată] (pril.) — odjednom, iznenada ♦ skr. đodată ◊ fu mĭarńik, şî đodată sari la mińe, vrĭa sî sa bată — beše miran, i odjednom skoči na mene, hoće da se bije ♦ / đi +odată [Por.] ♦ rum. deodată

điokĭ (mn. điokĭurĭ) [akc. điokĭ] (i. s.) — (mag.) urok, pogled koji ima magijsku moć ◊ đi điokĭ măĭ mult trîabe sî sa pazîaskă kopiĭi în ļagîn — od uroka najviše treba da se čuvaju deca u kolevci ♦ var. điuokĭ [Por.] ♦ dij. var. ďeoĭk [Kmp.] ♦ rum. deochi

điokĭa (ĭuo điokĭeḑ, ĭel điokĭaḑă) [akc. điokĭa] (gl. p. ref.) — ureći, uricati, naneti zlo magijskim pogledom ◊ ĭa ći điokĭaḑă şî ku uoki-nkiş — ona te uriče i zatvorenih očiju [Por.] ♦ rum. deochea

điokĭat (điokĭată) (mn. điokĭaţ, điokĭaće) [akc. điokĭat] (prid.) — ureknut, pod dejstvom magije urokljivih očiju ◊ puaće fi điokĭat tuot śi ĭe viu, şî tuot aĭa śe faśe uomu ku mîńiļi luĭ, đi la ļingură, dakă ĭe fakută frumuasă, pănă la kasă, dakă ĭe mare şî pļină đi gluaće norokuasă — može biti ureknuto sve što je živo, i sve što je čovek stvorio svojom rukom, od kašike, ako je lepo izrađena, do kuće, ako je velika i puna srećnih ljudi [Por.] ♦ rum. deocheat

điokĭatură (mn. điokĭaturĭ) [akc. điokĭatură] (i. ž.) — (mag.) 1. uročica, biće koja ima magijsku moć uricanja ◊ điokĭatură ĭe muĭarĭa ku uokĭ urîţ, kare sa miră kînd sa uĭtă la śuava — uročica je žena sa ružnim očima, koja se čudi kada nešto gleda 2. bajalica, basma koja se izgovara kao lek protiv uroka ◊ tuata mumă ćinîră trîabe să şćiĭe vro điokĭatură, să apire kopilu iĭ đi điokĭ — svaka mlada majka treba da zna neku uročicu, da bi zaštitila svoje dete od uroka [Por.] ♦ rum. deochetură

điolak (điolakă) (mn. điolaţ, điolaće) [akc. điolak] (prid.) — đavolast, koji ima narav đavola ◊ kopilu ĭe điolak đi kînd s-a fakut — dete je đavolasto od kako se rodilo ♦ / < srb. đavolak ♦ sin. drakuos [Por.]

điparće [akc. điparće] (pril.) — daleko, udaljeno ◊ điparće ĭe Ńişu, da Beļigradu ĭe şîmîĭ điparće — Niš je daleko, a Beograd je još dalje [Crn.] ♦ dij. var. đeparće ♦ (komp.) prĭa đeparće — predaleko ◊ lasaţî-va đi lukruşală, kî s-a dus prîa đeparće — manite se lakrdija, jer su otišle predaleko ◊ s-a dus đeparće — (dosl.) otišao daleko (fig.) uspeo u životu [Por.] ♦ dij. var. dăparće (Rečica) [Stig] ♦ rum. departe

điparta (ĭuo ma đipart, ĭel sa điparće) [akc. điparta] (gl. p. ref.) — udaljiti (se); udaljavati (se) ◊ nu ći điparta đi uoĭ, kî puot sî să-nfurişă şî fak şćetă — nemoj se udaljavati od ovaca, jer mogu da se iskradu i naprave štetu [Crn.] ◊ nu ći điparta đi nuoĭ, kî aĭ sî rîtaśeşć — nemoj se udaljavati od nas, jer ćeš zalutati ♦ dij. var. (ĭuo ma) điparćieḑ, (ĭel sa) điparćiaḑă [Por.] ♦ rum. depărta

đipartare (mn. đipartărĭ) [akc. đipartare] (i. ž.) — udaljenost; rastojanje; daljina ◊ la munće ĭe întra kîăş mare đipartare — u planini je između kuća velika udaljenost [Por.] ♦ rum. depărtare

đipartat (đipartată) (mn. đipartaţ, đipartaće) [akc. đipartat] (prid.) — udaljen; dalek; odvojen, odeljen ◊ kînd ĭe uomu đipartat đi kasă, dorĭaşće dupa ĭa — kad je čovek udaljen od kuće, tuguje za njom [Crn.] ◊ a fuost prĭaćiń buń, akuma sînt đipartaţ ka śerĭu ku pomîntu — bili su dobri prijatelji, sada su udaljeni ko nebo i zemlja ◊ traĭaşće đipartat đi lume — živi odvojen od sveta [Por.] ♦ rum. depărtat

đireźe (ĭuo đirĭeg, ĭel đirĭaźe) [akc. đireźe] (gl.) — 1. (za napravu) popraviti, popravljati ◊ atîta ĭe karu strîkat, đi nu sa măĭ puaće đireźe — toliko su kola pokvarena, da se više ne mogu popraviti 2. (za jelo) zgotoviti, zapržiti ◊ am đirĭes uala ku pasuĭ numa ku uou şî ku brînḑă — zgotovila sam lonac pasulja samo sa jajom i sirom ♦ var. đirĭaźe [Por.] ♦ rum. drege ♦ etim. < lat. dirigere

đirĭapta [akc. đirĭapta] (pril.) — desno ◊ la đirĭapta — na desno, udesno ◊ đi đirĭapta — sdesna, sa desne strane ◊ parća đirĭaptă — desna strana (fig. pravedna strana) ◊ mĭerź tot la đirĭapta, pănă nu daĭ pista un ogaş — ideš sve na desno, dok ne naiđeš na jedan potok ◊ iĭ s-a luvat mîna đirĭaptă, şî piśuoro-l đirĭept, uloźit ḑaśe în pat — oduzela mu se desna ruka i desna noga, šlogiran leži u krevetu ♦ supr. stînga [Por.] ♦ rum. dreapta

đirĭept (đirĭaptă) (mn. đirĭepţ, đirĭapće) [akc. đirĭept] (prid.) — 1. (za pravac) prav, direktan ◊ ļiemnu krĭaşće đirĭept în sus — drvo raste pravo na gore ◊ ţî sa uĭtă đirĭept în uokĭ, şî minće — gleda te pravo u oči, i laže ◊ s-a đisparţît, unu s-a dus đirĭept la kasă, da alalalt s-a dus în padure — rastali su se, jedan je otišao pravo kući, a drugi je otišao u šumu 2. (za pravo) nasledan, koji polaže pravo na nasleđe ◊ fĭaćiļi đemult n-avut đirĭept pi moşîĭe — devojke nekada nisu imale pravo na nasleđe imovine 3. (za moral) ispravan, pravedan, istinoljubiv ◊ uom đirĭept ku tuot — čovek ispravan u svemu ◊ nu kat alta ńimik đi la ćińe la sud, numa să spuń aĭa śi ĭe đirĭept — ne tražim ništa drugo od tebe na sudu, nego da kažeš ono što je pravo ♦ supr. strîmb [Por.] ♦ rum. drept ♦ etim. < lat. directus

đirĭeptaće (mn. đirĭeptîăţ, đirĭeptîăţurĭ) [akc. đirĭeptaće] (i. ž.) — pravda ◊ nu ĭe đirĭeptaće-n lume, ńiś la sud, ńiś la bisîarikă — nema pravde u svetu, ni na sudu, ni u crkvi ◊ fara bań, grĭeu o sî ĭeş la đirĭeptaće — bez para, teško ćeš ostvariti pravdu [Por.] ♦ rum. dreaptate

đirĭes1 (mn. đirĭasă) (mn. đirĭeş, đirĭasă) [akc. đirĭes] (prid.) — popravljen, opravljen, koji je ispravan ◊ akuma mi ĭe karu đirĭes, şî puot să-l mîn — sada su mi kola popravljena, i mogu da ih vozim [Por.] ♦ rum. dres

đis-, điz- (pref.) — ras-, raz-, is-, iz- od-, ot-, s- ◊ đisparţî (đis + sparţî) — rastaviti, razdvojiti ◊ đizbraka (điz + /în/braka) — svući (odeću) ◊ đişkuńa (đis /s:ş/ + kuńa) — otključati (Rudna Glava) ♦ var. đes-, đez- (Tanda) [Por.] ♦ rum. des-

đisag (mn. đisaź) [akc. đisag] (i. m.) — bisaga, dvostruka torba ◊ a umplut đisaźi ku grîu, ļ-a pus pi kal şî s-a dus ku ĭiĭ la muară — napunio je bisage žitom, bacio ih na konja, i odneo na vodenucu ♦ var. bisag [Por.] ♦ rum. desag ♦ etim. < bug. disagi, lat. bĭsaccium

đisfaţat (đisfaţată) (mn. đisfaţaţ, đisfaţaće) [akc. đisfaţat] (prid.) — otvoren, iskren; neposredan ◊ ĭel ĭe uom đisfaţat, śe guođe vorbĭaşće, tuot ĭe adăvarat — on je otvoren čovek, šta god kaže, sve je istinito [Crn.] ♦ rum. desfăţat

đisfakut (đisfakută) (mn. đisfakuţ, đisfakuće) [akc. đisfakut] (prid.) — rasformiran, rasturen ◊ îm kaḑu śasńiku đin mînă, sî sparsă şî ramasă žuos tuot đisfakut — pade mi sat iz ruke, razbi se i ostade dole sav rasturen [Crn.] ♦ rum. desfăcut

đisfaśa (ĭuo đisfak, ĭel đisfaśe) [akc. đisfaśa] (gl. p. ref.) — rasformirati, rasklopiti, raskinuti, rasparati 1. (za naprave) rasformirati, rasklopiti ◊ đisfakuĭ grapa đi s-o pućem înkarka-n kar — rasklopio sam drljaču da bismo je mogli natovariti na kola [Crn.] 2. (za odeću) rasparati ◊ baba đisfaśe điemper batrîn să îmļerćiaskă manuş đi ńepuot — baka para stari džeper da isplete unuku rukavice 3. (za odnose) raskinuti, razvrgnuti ◊ śe god faś, puoţ să đisfaś; aĭ batrîń ku vuorba-ĭa a-nsamnat şî kînd s-a lasat đi vro vuorbă: a đisfakut vuorba đi vinḑare, đi nuntă, đi vrun lukru — što god praviš, možeš da pokvariš; stari su ovu reč koristili da označe i raskid nekog dogovora: raskinuli su dogovor o prodaju, o svadbi, o nekom poslu (Rudna Glava) ♦ sin. rasfaśa [Por.] ♦ rum. desface ♦ etim. < lat. dis-facere

đisfăşura (ĭuo đisfîăşur, ĭel đisfîăşură) [akc. đisfăşura] (gl. p. ref.) — odmotavati (se), odvijati (se), raspovijati ◊ đisfăşură skućiku la kopil, sî nu sa nîparĭaskă — raspovij benkice detetu, da se ne ojede ◊ tata đisfăşură kuraua, şî ma luvă la bataĭe — otac je odmotao kaiš, i počeo da me mlati ♦ supr. înfăşura [Por.] ♦ dij. var. đisfaşura [Crn.] ♦ rum. desfăşura ♦ etim. < lat. disfasciolare

đisfăşurare (mn. đisfăşurîărĭ) [akc. đisfăşurare] (i. ž.) — odmotavanje, razmotavanje, odvijanje, raspovijanje ◊ kînd în vĭeţ sî-nfîăşurĭ kopilo-l mik, đisfăşurarĭa ĭe uşuară — kad naučiš da prepoviješ malo dete, raspovijanje je lako ♦ var. đisfîşurare ♦ supr. înfăşurare [Por.] ♦ rum. desfăşurare

đisfăşurat (đisfăşurată) (mn. đisfăşuraţ, đisfăşuraće) [akc. đisfăşurat] (prid.) — odmotan, odvijen, raspovijen (za nešto što je bilo uvijeno, zavijeno, zamotano i sl.) ◊ mĭarźe ka Nasta Suļi, ku braśir-ļi đisfăşuraće — ide kao Nasta Suljina sa odmotanim tkanicama ♦ var. đisfîşurat ♦ supr. înfîşurat [Por.] ♦ dij. var. đisfaşurat [Crn.] ♦ rum. desfăşurat

đisfîrşî (ĭuo đisfîrşîăsk, ĭel đisfîrşîaşće) [akc. đisfîrşî] (gl. p.) — načeti, početi koristiti zalihe hrane za stoku ili ljude ◊ la sat sa đisfîrşîaşće klańa ku fîn, frunḑarĭu, saku ku fańină, śubăru ku brînḑă — na selu se načinje plast sa senom, lisnik, džak sa brašnom, čabar sa sirom ♦ var. đizvîrşî [Por.]

đisfîrşît (đisfîrşîtă) (mn. đisfîrşîţ, đisfîrşîće) [akc. đisfîrşît] (prid.) — načet, koji je počeo da se koristi, obično u vezi sa zalihom stočne ili ljudske hrane ◊ am tri klîăń ku fîn, una ĭe đisfîrşîtă da dua nus — imam tri plasta sena, jedan je načet, dva nisu ♦ sin. înśeput [Por.]

đisfoĭa (ĭuo ma đisfuoĭ, ĭel sa đisfuaĭe) [akc. đisfoĭa] (gl. p. ref.) — razlistati (se), rascvetati (se), rasklopiti (se), raskupusati (se) ◊ karća s-a đisfoĭat tuată, şî đîskaļiţa ma tras đi urĭekĭ — knjiga mi se sva raskupusala, i učiteljica me je vukla za uši ♦ sin. đisprinđe ♦ supr. înfoĭa [Por.] ♦ rum. desfoia

đisfoĭat (đisfoĭată) (mn. đisfoĭaţ, đisfoĭaće) [akc. đisfoĭat] (prid.) — razlistan, rasklopljen, rascvetan, raskupusan, raskopčan ◊ mĭarźe pin vînt ku burka đisfoĭată, puaće ļesńe sî sa bulnavĭaskă — ide po vetru sa raskopčanim kaputom, može lako da se razboli ♦ supr. înfoĭat [Por.] ♦ rum. desfoiat

đisfrîna (ĭuo ma đisfrîńeḑ, ĭel sa đisfrîńaḑă) [akc. đisfrîna] (gl. p. ref.) — razuzdati se, postati neobuzdan ◊ dakă kopiĭi nu struogîĭ păn’ sînt miś, iĭ sa đisfrîńaḑă kînd krĭesk, şî sa duk în lumĭa albă — ako decu ne pritegneš dok su mala, razuzdaju se kad porastu, i odlaze u beli svet [Por.] ♦ rum. desfrâna

đisfrînat (đisfrînată) (mn. đisfrînaţ, đisfrînaće) [akc. đisfrînat] (prid.) — razuzdan ◊ a luvat mau, mĭarźe đisfrînat pin sat da kopiĭ bat kanta dupa ĭel — pomahnitao, ide razuzdan kroz selo a deca lupaju kantu za njim [Por.] ♦ rum. desfrânat

đisfunda (ĭuo đisfund, ĭel đisfundă) [akc. đisfunda] (gl. p.) — 1. otčepiti, otpušiti ◊ mi sa đisfundară urĭekiļi, ş-akuma aud bińe — otčepile mi se uši, i sada čujem dobro 2. (za predmete koji imaju dno) ostati bez dna, izgubiti dno ◊ kaldarĭa ruźińită ĭuta sa đisfundă — zarđali bakrač brzo ostaje bez dnaînfunda [Por.] ♦ rum. desfunda

đisfundare (mn. đisfundîărĭ) [akc. đisfundare] (i. ž.) — otčepljivanje, otpušavanje ◊ barbatî-mĭu s-a dus la lukru, kă astîḑ înśape đisfundarĭa ţîăvilor đi apă — muž mi je otišao na posao, jer danas počinje otčepljivanje vodovodnih cevi [Por.] ♦ rum. desfundare

đisfundat (đisfundată) (mn. đisfundaţ, đisfundaće) [akc. đisfundat] (prid.) — 1. otčepljen, otpušen; kome je otpalo dno, koji je bez dna ◊ ţîăviļi sănt đisfundaće, şî apa akuş vińe — cevi su otčepljenje, i voda će uskoro doći 2. (za svirače) sviranje melodije na visokim tonovima ◊ bun lăutarĭ kare kîntă đisfundat, ka kînd îţ dîă îăripĭ pănă žuoś — dobar violinista koji svira visoko, kao da ti daje krila dok igraš ♦ supr. înfundat [Por.] ♦ rum. desfundat

điskarka (ĭuo điskark, ĭel điskarkă) [akc. điskarka] (gl. p. ref.) — istovariti, rastovariti, skinuti tovar ili teret sa nekog nosača ◊ nu điskarka karu pănă nu vińe śińeva sî-ţ ažuće — nemoj istovariti kola dok neko ne dođe da ti pomogne ♦ var. đeskarka ♦ supr. înkarkă [Por.] ♦ rum. descărca ♦ etim. < lat. discarricare

điskarkat1 (điskarkată) (mn. điskarkaţ, điskarkaće) [akc. điskarkat] (prid.) — istovaren, rasterećen ◊ karîļi điskarkaće puot sî trĭakă pi puodu đi ļiemn — istovarena kola mogu da pređu preko drvenog mosta ♦ supr. înkarkat [Por.] ♦ rum. descărcat

điskarkat2 (mn. điskarkaturĭ) [akc. điskarkat] (i. s.) — istovar, istovarivanje; skidanje tovara ili tereta sa nekog nosača ◊ trag pĭatra đi kasă, şî am mulţ lukratuori la điskarkat — prevlačima kamen za kuću, pa imam mnogo radnika na istovaru [Por.] ♦ rum. descărcat

điskarkatură (mn. điskarkaturĭ) [akc. điskarkatură] (i. ž.) — 1. istovarivanje, skidanje tovara ◊ măĭ avĭem vro duauă-triĭ điskarkaturĭ đi pĭesîk, şî lukru đi astîḑ ĭe gata — imamo još dva-tri istovarivanja peska, i posao za danas je gotov 2. istovar, materijal koji se istovaruje ◊ a lasat điskarkatura-n mižluoku drumuluĭ — ostavio je istovar na sred puta [Por.] ♦ rum. descărcătură

điskatarama (ĭuo điskataramĭeḑ, ĭel điskataramĭaḑă) [akc. điskatarama] (gl. p. ref.) — otkopčati (se), raskopčati (se) ◊ kînd ĭe katarama bună, nu sî puaće điskatarama ļesńe — kad je kopča dobra, ne može se otkopčati lako ♦ up. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskatarama [Por.] ♦ rum. descătărăma

điskataramat (điskataramată) (mn. điskataramaţ, điskataramaće) [akc. điskataramat] (prid.) — raskopčan, otkopčan ◊ n-am bagat sama, am mĭers ku opinka đi gumă điskataramată pin naruoĭ, şî opinka mĭ-a pikat đi pi piśuor — nisam obratio pažnju, išao sam sa otkopčanim opankom kroz blato, i opanak mi je spao s noge ♦ up. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskîtaramat [Por.] ♦ rum. descătărămat

điskăļika (ĭuo ma điskăļik, ĭel sa điskăļikă) [akc. điskăļika] (gl. p. ref.) — sjahati, sići sa konja ili sa druga jahaće životinje ◊ nu puaće sîngură ńiś sî sa înkaļiśe, ńiś sî sa điskăļiśe đi pi kal — ne može sama ni da uzjaše, ni da sjaše s konja ♦ sin. dubarî [Por.] ♦ rum. descăleca ♦ etim. < lat. ’discaballicare

điskărkatuorĭ (mn. điskărkatuorĭ) [akc. điskărkatuorĭ] (i. m.) — istovarivač, osoba koja radni na istovaru ◊ ḑîaśe ań am lukrat ku lopata, am fuost điskărkatuorĭ la stańiţa đi vuoz — deset godina sam radio sa lopatom, bio sam istovarivač na železničkoj stanici ♦ supr. înkărkatuorĭ [Por.]

điskîlśi (ĭuo điskîlśiesk, ĭel điskîlśiaşće) [akc. điskîlśi] (gl. p. ref.) — raspetljati, razmrsiti, razdvojiti nešto što je upetljano, umršeno ◊ m-a-nkîlśiĭ tuorsu, şî nu puot să-l điskîlśiesk sîngură — umrsila mi se pređa, i teško mi je da je razmrsim sama ♦ sin. đizvîrḑî ♦ supr. înkîlśi [Por.] ♦ rum. descâlci

điskîlśit (điskîlśită) (mn. điskîlśiţ, điskîlśiće) [akc. điskîlśit] (prid.) — raspetljan, razmršen ◊ firîļi la pîătură sînt điskîlśiće, puoţ s-o kuoş pi đi lîăturĭ — konci na ponjavi su razmršeni, možeš da je opšiješ ♦ var. đeskîlśit ♦ sin. đizvîrḑît ♦ supr. înkîlśit [Por.] ♦ rum. descâlcit

điskļeşta (ĭuo ma điskļeşćieḑ, ĭel sa điskļeşćiaḑă) [akc. điskļeşta] (gl. p. ref.) — otklještiti (se), osloboditi (se) ◊ atîta ma strîns în şîaļe, đu nu puot ma điskļeşta ļesńe — toliko me steglo u leđima, da se ne mogu lako otklještiti ♦ supr. înkļeşta [Por.] ♦ rum. descleşta

điskļeştare (mn. điskļeştîărĭ) [akc. điskļeştare] (i. ž.) — otklještavanje, opuštanje, labavljenje ◊ kînd ţî sa-nkļeşćiaḑă şîaļiļi, gasîa o fată mare sî-ţ fakă o „điskļeştare” — kad ti se uklješte leđa, nađi neko devojče da ti uradi jedno „otklještavanje” ♦ supr. înkļeştare [Por. ♦ rum. descleştare

điskļeştat (điskļeştată) (mn. điskļeştaţ, điskļeştaće) [akc. điskļeştat] (pril.) — otklješten, oslobođen, otkočen ◊ đi kînd mi ĭe điskļeştat şîaļiļi, ĭuo mis alt uom — otkad su mi leđa otklještena, ja sam drugi čovek ♦ supr. înkļeştat [Por.] ♦ rum. descleştat

điskobeļi (ĭuo ma điskobeļesk, ĭel sa điskobeļiaşće) [akc. điskobeļi] (gl. p. ref.) — iskobeljati se, izvuće se iz neke neprilike, spasiti se ◊ dakă ći-nkîlśeşć ku îĭ, nu ći măĭ điskobeļieşć ļesńe đin gĭarîļi luor — ako se upetljaš s njima, nećeš se lako iskobeljati iz njihovih kandži ◊ fusăĭ datuorĭ pista masură, ama kumva ma điskobeļiĭ đin dîtoriĭ — bio sam prezadužen, ali sam se nekako iskobeljao iz dugova [Por.] ♦ rum. decebăli

điskolaśi (ĭuo ma điskolaśiesk, ĭel sa điskolaśiaşće) [akc. điskolaśi] (gl. p. ref.) — 1. rasklupčati se, odmotati se, ne biti više sklupčan ◊ kum, drakuluĭ, mi sa điskolaśi žîţa-sta đi pi mosuor? — kako mi se, dođavola, razmotala ova žica sa kalema? ♦ sin. disfaku 2. (psih.) razrogačiti, iskolačiti oči ◊ kînd ļi auḑî pi tuaće śe ļi am fakut, muma atîta điskolaśi uoki đi ma spumîntaĭ k-o sî krîape — kad je čula sve šta sam uradio, majka je toliko razrogačila oči da sam se uplašio da će svisnuti ♦ supr. înkolaśi [Por.] ♦ rum. descolaci

điskolaśit (điskolaśită) (mn. điskolaśiţ, điskolaśiće) [akc. điskolaśit] (prid.) — rasklupčan, razmotan ◊ saĭla stă điskolaśită supt şupă, şî ruźińiaşće — sajla leži rauzmotana pod šupom, i rđa ♦ supr. înkolaśit [Por.] ♦ rum. descolăcit

điskroşńa (ĭuo ma điskroşńieḑ, ĭel sa điskruaşńe) [akc. điskroşńa] (gl. p. ref.) — rastovariti (se), skinuti torbu sa krošnjom sa leđa; rastrontati se ◊ ažută sî ma điskroşńieḑ, kă nu puot sîngură sî điznuod obrăńiļi trîăşći đi la pĭept — pomogni mi da se rastovarim, jer ne mogu da razvežem čvor torbinih uprtnjača na grudima [Por.]

điskroşńat (điskroşńată) (mn. điskroşńaţ, điskroşńaće) [akc. điskroşńat] (prid.) — rastovaren, rasterećen; kome je skinuta torba sa leđa ◊ lasaĭ trasta ku şîbiĭaļe, şî pļekaĭ înainće điskroşńată, uşuară ka pasîrĭa — ostavila sam torbu sa šibljem, i pođoh napred rastovarena, laka kao ptica [Por.]

điskuasă (ĭuo ma điskuos, ĭel sa điskuasă) [akc. điskuasă] (gl. p. ref.) — rašiti, rasparati ◊ ţuala sa điskuasă ĭuta dakă kroĭtuorĭu n-a kusut bun — odelo se brzo rašije ako krojač nije dobro šio ♦ var. đeskuasă [Por.] ♦ rum. descoasă

điskulţ (điskulţă) (mn. điskulţ, điskulće) [akc. điskulţ] (prid.) — bos, bosonog, bez obuće ◊ în vrĭamĭa lu opinś đi puork, tuata vara lumĭa a mĭers điskulţă — u vreme svinjskih opanaka, ljudi su celog leta išli bosi ♦ var. đeskulţ ♦ ? / skr. < điskulţat [Por.] ♦ dij. var. dăskulţ [Mlava][Hom.] ♦ rum. desculţ ♦ etim. < lat. *disculceus (= disculceatus).

điskulţa (ĭuo điskulţ, ĭel điskulţă) [akc. điskulţa] (gl. p. ref.) — izuvati obuću, sebi ili nekom drugom ◊ nu ći điskulţa, kî asta nu ĭe kasă domńaskă — nemoj se izuvati, jer ovo nije gospodska kuća ♦ var. đeskulţa ◊ supr. înkalţaobuvati [Por.] ♦ rum. desculţa ♦ etim. < lat. discuiciare

điskulţat (điskulţată) (mn. điskulţaţ, điskulţaće) [akc. điskulţat] (prid.) — bosonog, bez obuće, bos; izuven ◊ nu vrĭeu să tun, kă mis điskulţat, d-am trĭekut pin ńişći morśilarĭ, şî ma ćĭem k-ăţ im puodu — neću da uđem jer sam bos, a prošao sam kroz neko blatište, pa se bojim da ću ti isprljati pod ◊ uomu ĭe điskulţat kînd sa điskulţă — čovek je bos kada se izuje ♦ var. đeskulţat ♦ var. skr. điskulţ [Por.] ♦ rum. desculţat ♦ etim. < lat. disculceatus

điskurka (ĭuo ma điskurk, ĭel sa điskurkă) [akc. điskurka] (gl. p. ref.) — 1. raspetljati, razmrsiti ◊ am aļergat ku furka-n mînă pin ńişći tufe dupa viće, şî abĭa pĭe urmă am điskurkat kairu đi spińamă — trčala sam sa preslicom u ruci kroz neko žbunje za stokom, pa sam posle jedva razmrsila kudeljku od trnjaka 2. (fig) ratosiljati se; osloboditi se ili izvući iz neke neprijatne situacije ◊ feĭmĭa ku naruok đ-al mare sa do điskurkat đi bĭeţîoso-la a iĭ — ćerka mi se uz veliku sreću konačno ratosiljala one njene pijandure ♦ sin. điskîlśi, đizvîrḑî, điznoda ♦ supr. înkurka [Por.] ♦ rum. descurca

điskurkat (điskurkată) (mn. điskurkaţ, điskurkaće) [akc. điskurkat] (prid.) — oslobođen, rasterećen ◊ tuma kînd am întuors împrumutu, am putut trai điskurkat đi tuaće grižîļi — tek kad sam vratio dug, mogao sam živeti oslobođen svih briga ♦ sin. uşurat [Por.] ♦ rum. descurcat

điskusut (điskusută) (mn. điskusuţ, điskusuće) [akc. điskusut] (prid.) — rašiven, rasparan ◊ saśi-şća sînt điskusuţ, nus đi trĭabă — ovi džakovi su rašiveni, nisu za upotrebu [Por.] ♦ rum. descusut

đispana (ĭuo đispańeḑ, ĭel đispańaḑă) [akc. đispana] (gl. p. ref.) — 1. raskliniti, izvaditi klinove ◊ ma duk să đispańeḑ karu, kî mi s-a slabit şîna pi drum, ş-a fuost muara s-o înpańeḑ sî nu-m piśe đi pi ruată — idem da „rasklinim” kola, jer mi se olabavila šina na putu, pa sam morao da joj stavim klinove da ne spadne sa točka 2. ogoliti (se), skinuti oteću, raspasati se ◊ kînd će duś la ibomńikă, nu ći đispana uodma, kă dakă ći prispĭaşće barbatî-su, fuź în pĭaļa guală — kad odeš kod ljubavnice, nemoj se raspasati domah, jer ako te zbrza muž, bežiš nag do gole kože [Por.] ♦ rum. despăna

đispanat (đispanată) (mn. đispanaţ, đispanaće) [akc. đispanat] (prid.) — 1. rasklinjen, kome su skinuti klinovi, klipovi ili izvađeni čepivi ◊ am spart gĭaţa la fusu mori, ş-akuma muara lukră bun, đispanată — razbio sam led sa vodeničnog vretena, i sada vodenica radi dobro, raščepljena 2. razgolićen, raspasan, raščupan, razdrljan, neurednog izgleda — n-a-nkiptorat bumbi kum trîabe, şî mĭarźe ku kamaşa đispanată — nije dobro zakopčao dugmad, pa ide sa razdrljanom košuljom [Por.] ♦ rum. despănat

đisparţală (mn. đisparţîaļe) [akc. đisparţală] (i. ž.) — rastavljanje, razdvajanje, odvajanje, odeljivanje; podvojavanje ◊ mi sa suit în vîru kapuluĭ ku đisparţălur-ļi a luor — popeli su mi se navrh glave sa njihovim rastavljanjima ◊ dupa rat a tunat mare đisparţală în lume — posle rata nastalo je velika podvojavanje među ljudima [Por.] ♦ rum. despărțeálă

đisparţî (ĭuo đispart, ĭel đisparće) [akc. đisparţî] (gl. p. ref.) — razdvojiti, odvojiti, rastaviti ◊ parinţî mi s-a đisparţît înga kînd am fuost kopil — roditelji sumi se rastavili još dok sam bio dete ◊ đisparće kopiĭe-ĭa pănă nu sa ĭau la bataĭe — razdvoji tu decu dok se ne pobiju [Por.] ♦ rum. despărţî ♦ etim. < lat. *dispartire

đisparţît (đisparţîtă) (mn. đisparţîţ, đisparţîće) [akc. đisparţît] (prid.) — razdvojen, rastavljen, odvojen, odeljen ◊ mult am fuost đisparţîţ, ama nu ń-am zuĭtat unu đi altu — dugo smo bili razdvojeni, ali nismo zaboravili jedno drugo [Por.] ♦ rum. despărţit

đispătura (ĭuo đispătur, ĭel đispătură) [akc. đispătura] (gl. p.) — rasklopiti, razviti; razlistati ◊ sa đispătură aĭa śe puaće sî sa înpăture: fuaĭa đi arćiĭe, pătura, kimĭaşa, nuovina ... — rasklapa se ono što se može sklopiti: list hartije, ponjava, košulja, novina ... ♦ sin. đisfuoĭa ♦ supr. înpătura [Por.] ♦ rum. despătura

đispăturat (đispăturată) (mn. đispăturaţ, đispăturaće) [akc. đispăturat] — rasklopljen ◊ a lasat novina đispăturată pi astal a fară, şî vîntu ĭa skimotoşît fuoiļi — ostavo je novine rasklopljene napolju na stolu, i vetar je zgužvao listove ♦ sin. đisfoĭat [Por.] ♦ rum. despăturat

đispiđekat (đispiđekată) (mn. đispiđekaţ, đispiđekaće) [akc. đispiđekat] (prid.) — 1. otkočen ◊ pi drumol bun mîń karu đispiđekat, numa la stîrmină ăl înpĭađiś — po ravnom putu teraš kola otkočena, samo ih na nizbrdici zakočiš 2. (fig.) raspasan, razuzdan ◊ aş ḑîśa kî ĭe đi plaku mĭeu baĭato-la prĭa đispiđekat — rekao bih da je za moj ukus taj momak previše razuzdan [Por.] ♦ rum. despiedecat

đispĭađika (ĭuo đispĭađik, ĭel đispĭađikă) [akc. đispĭađika] (gl.) — otkočiti, otpustiti kočnicu, skinuti objekat kojim su kola bila zakočena ◊ đispĭađikă karu, kî ažunsărîm la luok bun — otkoči kola, jer smo stigli na ravan put ♦ var. đispiđika [Por.] ♦ rum. despiedica

đispļeći (ĭuo đispļećiesk, ĭel đispļećiaşće) [akc. đispļeći] (gl. p. ref.) — rasplesti, rasplitati, razdvojiti ono što je bilo upleteno ◊ nu đispļeći bîrţîļi la fată, kă frumuos iĭ stau — nemoj rasplitati kike devojčici, jer joj lepo stoje [Por.] ♦ rum. despleti

đispļećit (đispļećită) (mn. đispļećiţ, đispļećiće) [akc. đispļećit] (prid.) — raspleten ◊ muĭarĭa žîăļńikă a mĭers đispļećită — žena u žalosti išla je raspletena ♦ (demon.) đispļećita - (euf.) naziv za demone ženskog roda: kugu, čumu, šumsku majku ♦ supr. împļećit [Por.] ♦ rum. despletit

đispļećitură (mn. đispļećiturĭ) [akc. đispļećitură] (i. ž.) — rasplitanje ◊ numa pintru otară, a tunat într-o đispļećitură tare grĭa đi trĭabă — samo zbog međa, ušli su u neko jako teško rasplitanje stvari [Por.] ♦ rum. despletiture

đispodobi (ĭuo ma đispodobĭesk, ĭel sa đispodobĭaşće) [akc. đispodobi] (gl. p. ref.) — rastrontati se, skinuti višak odeće ◊ ĭarna kînd pļakă la drum, uomu sa-npodobĭaşće ku trankuće în tot fĭeļu sî nu-ĭ fiĭe frig, da kînd vińe la koļibă, ĭel sa đispodobĭaşće — zimi kad čovek krene na put, natronta se svim i svačim da mu ne bude hladno, a kad dođe kući on se rastronta (Tanda) ◊ ţîn minće kum mama Ļiţa ńi zbera ĭarna kînd tunam în kasă, sî ńi đispodobim, să nu duśem zapadă-n suobă — sećam se kako je baba Lica vikala na nas zimi kada smo ulazili u kuću, da se rastrontamo, da ne unosimo sneg u sobu (Rudna Glava) ♦ sin. đizbraka ♦ supr. înpodobi [Por.] ♦ rum. despodobi

đispodobit (đispodobită) (mn. đispodobiţ, đispodobiće) [akc. đispodobit] (prid.) — rastrontan, koji je skinuo suvišnu odeću ◊ măĭ ļesńe suflu aşa đispodobit, đi kît înkarkat ku ţolamă — lakše dišem ovako ratsrontan, nego natovaren odećom ♦ sin. đizbrakat [Por.] ♦ rum. despodobit

đispoĭa (ĭuo ma đispuoĭ, ĭel sa đispuaĭe) [akc. đispoĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) raspasati se, razgolititi se; razgrnuti odeću ◊ nu ći đispoĭa întra lume — nemoj se razgolititi pred ljudima ♦ sin. đizbraka [Por.] ♦ rum. despoi ♦ etim. < lat. dĭs-spǒliere, dĕ-spǒliare

đispoĭat (đispoĭată) (mn. đispoĭaţ, đispoĭaće) [akc. đispoĭat] (prid.) — 1. (zast.) raspojasan, razgolećen; sa razvezanom odećom ◊ sa tîvaļiaşće bat şî đispoĭat — valja se pijan i raspasan 2. (fig.) raspusan, razuzdan ◊ fata-sta ĭe pļesńită şî đispoĭată — ova devojka je blesava i raspusna [Por.] ♦ rum. despuiat

đispre [akc. đispre] (predl.) — 1. naspram, naprema; preko puta; ispred, pred ◊ kînd a fuost đispre kasă, s-a pus kîńi sî latre, şî ĭel a fuźit — kad je bio naspram kuće, zalajali su psi i on je pobegao ◊ a trĭekut pista Dunîrĭe la ĭuţ, đispre Porĭeśa — prelazili su Dunav kod brzaka, naspram Poreča ◊ aĭa fu la un śas đispre zuorĭ — to beše na jedan sat pred zoru 2. o kome ili o čemu ◊ vorbim đispre lukru nuostru — govorimo o našem poslu ♦ skr. spre [Por.] ♦ dij. var. dăspră [Bran.] ♦ rum. despre

đispreuna (ĭuo đispreuńeḑ, ĭel đispreuńaḑă) [akc. đispreuna] (gl. p. ref.) — rastaviti (se), razdvojiti (se) ◊ s-a đispreunat la sud — rastavili su na sudu (sudski) [Por.] ♦ rum. despreuna

đispreunat (đispreunată) (mn. đispreunaţ, đispreunaće) [akc. đispreunat] (prid.) — rastavljen, razdvojen; odvojen, otkačen, odvaljen ◊ tuata ḑîua stă baskiĭa-ĭa đispreunată đi la şćiump, şă puorśi sluobîd tună-n başćauă — ceo dan stoji ona baskija odvaljena od stuba, i svinje slobodno ulaze u baštu [Por.] ♦ rum. despreunat

đisprinđe (ĭuo đisprind, ĭel đisprinđe) [akc. đisprinđe] (gl. p. ref.) — odvojiti (se), razdvojiti (se), rastaviti (se); odlepiti (se) ◊ nu ĭe đi ńimika opinka-sta kumparată, mi s-a đisprins la kalkîń — nije ni za šta ovaj kupljeni opanak, odlepio mi se na peti ♦ var. đesprinđe [Por.] ♦ rum. desprinde

đisprins (đisprinsă) (mn. đisprinş, đisprinsă) [akc. đisprins] (prid.) — odvojen, otcepljen, odlepljen, rastavljen ◊ đi kînd stîă taraba đisprinsă đi baskiĭe, mîńiļi sî-ţ piśe đi śe n-o prinḑ — otkad stoji taraba otkačena od baskije, ruke ti otpale što je ne zakuješ ♦ var. đesprins ♦ sin. đisparţît, đizļipit, đisfakut [Por.] ♦ rum. desprins

đispripońi (ĭuo đispripońiesk, ĭel đispripońiaşće) [akc. đispripońi] (gl. p. ref.) — odvezati govedo vezano priponom ◊ vaka s-a đispripońit şî s-a bagat în kukuruḑ — krava se odvezala sa pripona, i ušla u kukuruz ♦ supr. înpripońi [Por.] ♦ rum. despriponi

đispripońit (đispripońită) (mn. đispripońiţ, đispripońiće) [akc. đispripońit] (prid.) — odvezan sa pripona (za govedo) ◊ vaka paşće đispripońită, bagă sama sî nu sa dukă în luok — krava pase odvezana sa pripona, pazi da ne ode u njivu ♦ supr. înpripońit [Por.] ♦ rum. despriponit

đisprupađi (ĭuo đisprupađiesk, ĭel đisprupađiaşće) [akc. đisprupađi] (gl. p. ref.) — razbraditi (se), razvezati maramu; skinuti maramu sa glave ◊ nu ći đisprupađi, kî ĭe afară frig — nemoj se razbraditi, jer je napolju hladno ♦ var. đispurpađi, đisprpađi (Rudna Glava), đespropođi (Tanda) [Por.] ♦ rum. dezbrobodi

đisprupađit (đisprupađită) (mn. đisprupađiţ đisprupađiće) [akc. đisprupađit] (prid.) — razrbrađen, koji je razvezao ili skinuo maramu ◊ nare ruşîńe, mĭarźe đisprupađită — nema stida, ide razbrađena ♦ var. đispurpađit, đisprpađit (Rudna Glava), đespropođit (Tanda) [Por.] ♦ rum. dezbrobodit

đisputkovi (ĭuo đisputkovĭesk, ĭel đisputkovĭaşće) [akc. đisputkovi] (gl. p. ref.) — raspotkivati, skidati potkov sa kopita životinja, ili obuće; gubiti potkov; ostati bez potkova ◊ s-a đisputkovit un buou, şî ma duk ku ĭel la putkovarĭu să-l în putkovĭaskă ĭară — otpao je potkov jednome volu pa idem sa njim kod potkivača da ga ponovo potkuje [Por.] ♦ rum. despotcovi

đisputkovit (đisputkovită) (mn. đisputkoviţ, đisputkoviće) [akc. đisputkovit] (prid.) — raspotkovan, koji je bez potkova, kome su ispale ili su skinute potkovice ◊ vaka đisputkovită nu traźe bińe în žug — raspotkovana krava ne može dobro da vuče u jarmu ♦ sin. điskulţ [Por.] ♦ rum. despotcovit

đistîrna (ĭuo đistîrn, ĭel đistîrnă) [akc. đistîrna] (gl. p. ref.) — otkačiti, skinuti nešto što je okačeno ili zakačeno; odvojiti što je prikačeno ◊ nu puot đistîrna kutariţa đi la grindă fara skamn, kă mis mikă — ne mogu skinuti korpu sa tavanske grede bez stoličice, jer sam mala ♦ var. đestîrna ♦ supr. atîrna [Por.] ♦ rum. desprinde

đistîrnat (đistîrnată) (mn. đistîrnaţ, đistîrnaće) [akc. đistîrnat] (prid.) — otkačen, skinut, odvojen ◊ plugu ĭe đistîrnat đi la proţap, da proţapu đi la žug — plug je otkačen od rude, a ruda od jarma ♦ var. đestîrnat ♦ sin. đizļegat, dubarît, đisprins ♦ supr. atîrnat [Por.]

đistrama (ĭuo đistrîăm, ĭel đistramă) [akc. đistrama] (gl. p. ref.) — rasparati, parati nešto što je pleteno ili tkano ◊ kimĭaşă batrînă, s-a đistramat tuată — stara košulja, sva se rasparala ◊ đistrîăm điemperu — param džemper ♦ sin. đispļeći, đisfîşura, đeşîra [Por.] ♦ rum. destrăma

đistramat (đistramată) (mn. đistramaţ, đistramaće) [akc. đistramat] (prid.) — rasparan, raspleten ◊ kapăstru-sta ĭe tuot đistramat, vrĭamĭa ĭe să kumpîr nuou — ovaj je ular sav raspleten, vreme je da kupim nov ♦ sin. đispļećit, đisfîşurat, đişîrat [Por.] ♦ rum. destrămat

đistruka (ĭuo đistruk, ĭel đistrukă) [akc. đistruka] (gl. p. ref.) — otkriti, skinuti pokrivač ◊ bagă sama, kopiĭu nuapća sa đistrukă, puot sî raśiaskă — obrati pažnju, deca se noću otkrivaju, mogu da se prehlade ♦ supr. astruka [Por.] ♦ rum. destruca

đistrukat (đistrukată) (mn. đistrukaţ, đistrukaće) [akc. đistrukat] (prid.) — otkriven, bez pokrivača ◊ kînd duormĭ đistrukat lînga ferĭastă đeşkisă, ći prinđe tusă — kad spavaš otrkiven pored otvorenog prozora, uhvati te kijavica ♦ supr. astrukat [Por.]

đistul [akc. đistul] (pril.) — (ret.) dosta, dovoljno ◊ đistul a fuost odată să-ĭ spună — dovljno je bilo jednom da mi kaže ◊ var. đestul [Por.] ♦ rum. destul

đisupra [akc. đisupra] (pril.) — iznad, gore; gornje ◊ pĭatra-n trĭeku pi đisupra đi kap, đinkît sî ma lovĭaskă — kamen mi prođe tik iznad glave, zamalo da me pogodi ◊ parća đisupra — gornja strana ♦ var. đesupra (Tanda) [Por.], (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ supr. đi źuos, đi žuos [Por.] ♦ rum. desupra

đişćepta (ĭuo ma đişćept, ĭel sa đişćaptă) [akc. đişćepta] (gl. p. ref.) — probuditi (se), otrezniti (se), osvestiti (se) ◊ đişćaptîće, kî ĭe vrĭamĭa sî pļeś la lukru — probudi se, jer je vreme da pođeš na posao ◊ sî va đişćepta saraka, şî nu va mîĭ rabda aşa barbat — valjda će se osvestiti jadna, pa više neće trpeti takvog muža [Crn.] ♦ rum. deştepta ♦ etim. < lat. de-excitare

đişćeptarĭe (mn. đişćeptîărĭ) [akc. đişćeptarĭe] (i. ž.) — buđenje, osvešćenje, otrežnjenje ◊ grieu îm kađe đişćeptarĭa đimińaţa — teško mi pada buđenje ujutru [Crn.] ♦ rum. deşteptare

đişćeptat (đišćeptată) (mn. đişćeptaţ, đişćeptaće) [akc. đişćeptat] (prid.) — razborit, svestan, trezven ◊ ĭel ĭe uom đişćeptat, şćiĭe śe ĭe đirĭept, da śe nu ĭe — on je razborit čovek, zna šta je pravo a šta nije [Crn.] ♦ rum. deşteptat

đişćins (đişćinsă) (mn. đişćinş, đişćinsă) [akc. đişćins] (prid.) — otpasan, raspasan, sa odvezanim pojasom, kaišom, učkurom ◊ mĭarźe ku kuraua đişćinsă, iĭ pikă pîntaluońi — ide sa otpasanim kaišem, spaşće mu pantalone ♦ supr. înćins [Por.] ♦ rum. deştins

đişćinźe (ĭuo đişćing, ĭel đişćinźe) [akc. đişćinźe] (gl. p. ref.) — 1. otpasati, skinuti opasač, kaiš ili učkur kojim je što opasano, obavijeno ◊ învaţă kopilu să đişćingă sîngur kuraua la nadraź — nauči dete da samo otpaše kaiš na pantalonama ♦ sin. đizļega [Por.] ♦ rum. deştinge ♦ etim. < lat. descĕndĕre

đişkiptora (ĭuo đişkĭeptur, ĭel đişkĭeptură) [akc. đişkiptora] (gl. p. ref.) — raskopčati, otkopčati dugme na odeći ◊ kum ma luvă-n braţă, pokńi urĭakĭa la kiptuarĭe, şî kimĭaşa mi sa đişkiptoră singură — čim me zagrli, puče ušica na petlji, i košulja se sama raskopča [Por.] ♦ rum. deschiotora

đişkiptorat (đişkiptorată) (mn. đişkiptoraţ, đişkiptoraće) [akc. đişkiptorat] (prid.) — raskopčan, sa otkopčanom odećom ◊ în vuoĭskă ńima nu kućaḑă sî mĭargă đişkiptorat — u vojsci niko ne sme da ide raskopčan ♦ supr. înkiptorat [Por.] ♦ rum. deschiotorat

đişkuńa (ĭuo đişkuń, ĭel đişkuńe) [akc. đişkuńa] (gl. p. ref.) — otključati (se); otvoriti vrata koja su bila zatvorena klinom ◊ ku kĭaĭa-sta nu sa puaće đişkuńa uşa — sa ovim ključem ne mogu se otključati vrata ♦ var. đeşkuńa (Tanda), đeşkuĭa (Crnajka) ♦ sin. đişkiđa ♦ supr. înkuńa ♦ / đis/đes + kuń/kuĭ [Por.] ♦ rum. descuia ♦ etim. < lat. discuneare

đişkuńat (đişkuńată) (mn. đişkuńaţ, đişkuńaće) [akc. đişkuńat] (prid.) — otključan, naročito za vrata koja su se zatvaral klinom ◊ am lasat uşa đişkuńată, kă nau uoţî śe s-îm fure đin koļibă — ostavio sam vrata otključana jer lopovi nemaju šta da mi uzmu iz kolibe ♦ var. đeşkuńat ♦ var. đişkuĭat (Crnajka) ♦ sin. đeşkis, đişkiĭat [Por.] ♦ rum. descuiat

đivrĭame [akc. đivrĭame] (pril.) (komp.) — 1. ranije, pre nekog određenog vremenskog momenta, bez obzira na doba dana ◊ vinu śe guod puoţ măîĭ đivrĭame, kă avĭem mult đi lukru — dođi što god ranije možeš, jer imamo mnogo posla 2. predveče, pre nego što padne mrak ◊ oguaĭe vićiļi măĭ đivrĭame, să nu ńegurĭeḑ ku ĭaļe — izmiri stoku malo ranije, da ne omrkneš sa njom (Tanda) ♦ sin. învrĭame [Por.] ♦ rum. devreme

đizbraka (ĭuo đizbrak, ĭel đizbrakă) [akc. đizbraka] (gl. p. ref.) — svlačiti, skidati odeću sa sebe ili nekog drugog ◊ nu ći đizbraka, kî ĭe afară înga frig — nemoj se skidati jer je napolju još uvek hladno ◊ đizbrakă kopiĭi, vrĭamĭa ĭe đi kulkuş — skini decu, vreme je za spavanje ♦ sin. đişćiĭa ♦ supr. înbraka [Por.] ♦ rum. dezbrăca ♦ etim. < lat. *disbracare

đizbrakat (đizbrakată) (mn. đizbrakaţ, đizbrakaće) [akc. đizbrakat] (prid.) — razgolićen, koji je razgrnuo ili skinuo odeću ◊ m-am đizbrakat kă număĭ puot đi zapuk — skinuo sam se jer mi je vruće ♦ sin. đispoĭat, đeşćiĭat ♦ supr. înbrakat [Por.] ♦ rum. dezbrăcat

đizdoi (ĭuo đizdoĭesk, ĭel đizdoĭaşće) [akc. đizdoi] (gl. p. ref.) — rasukati, razdvojiti, raspolutiti ◊ sa đizdoĭaşće śeva ś-a fuost îndoĭit, kînd sa đisparće în dua — razdvaja se nešto što je bilo udvojeno, kada se razdvaja na dva dela [Por.] ♦ rum. dezdoi

đizdoit (đizdoită) (mn. đizdoiţ, đizdoiće) [akc. đizdoit] (prid.) — rasukan, razdvojen, rastavljen na dva dela ◊ sfuara đizdoită nu ĭe bună đi ļegat sarśina — rasukan konopac nije dobar za vezivanje naramka ♦ sin. đisfakut [Por.] ♦ rum. dezdoit

đizdori (ĭuo ma đizdorĭesk, ĭel sa đizdorĭaşće) [akc. đizdori] (gl. p. ref.) — ražaliti (se), ražalostiti (se), smanjiti žalost ◊ muĭeriļi kînd kîntă dupa-l muort, ĭaļe sa đizdorĭesk, stîmpîră duoru dupa ĭel — žene koje pevaju za pokojnikom, ražaljuju se, smanjuju žal za njim [Por.]

đizgoļi (ĭuo ma đizgoļiesk, ĭel sa đizgoļiaşće) [akc. đizgoļi] (gl. p. ref.) — razgolititi (se), skinuti se go, svući (se); otkriti (se) ◊ nu traźa pîătura đi pi mińe, nu ma đizgoļi kî mi frig — ne skidaj ponjavu sa mene, nemoj me otkriti jer mi je hladno ◊ kînd vrĭeĭ sî skuoţ puomu đin pomînt, tu măĭ întîń iĭ đizgoļieşć rîdaśińiļi — kad hoćeš da izvadiš voćku iz zemlje, ti joj najpre razgolitiš korenje ♦ sin. đizbraka, đistruka ♦ supr. astruka [Por.] ♦ rum. dezgoli

đizgoļit (đizgoļită) (mn. đizgoļiţ, đizgoļiće) [akc. đizgoļit] (prid.) — razgolićen, ogoljen, otkriven, sa koga je skinut pokrivač; nag; go ◊ m-am învaţat ku kîrpa-n kap, şî kînd mis ku kapu guol, parke mis đizgoļită — navikla sam na maramu, i kada sam gologlava, kao da sam razgolićena ◊ pluaĭa a fakut ogaş pin građină, şî krîmpiĭi mĭ-a ramas đizgoļiţ ku rîdaśińiļi la suare — kiša je napravila potok kroz baštu, i krompiri su mi ostali ogoljeni, sa korenjem na suncu (Tanda) ♦ sin. đizbrakat, đistrukat [Por.] ♦ rum. dezgolit

đizgrađi (ĭuo đizgrađiesk, ĭel đizgrađiaşće) [akc. đizgrađi] (gl. p. ref.) — razgraditi, rasturiti ili skinuti i ukloniti ogradu ◊ s-a sfîrşît klańa ku fîn, şî akuma m-am pus să đizgrađiesk ţarku — stog je gotov, i sada sam počeo da skidam ogradu [Por.] ♦ rum. dezgrădi

đizgrađit (đizgrađită) (mn. đizgrađiţ, đizgrađiće) [akc. đizgrađit] (prid.) — neograđen, prostor koji bi trebalo da bude ograđen i zaštićen, a nije ◊ nu lasa başćauă đizgrađită, kă tună vićiļi şî fak şćietă — ne ostavljaj baštu neograđenu, jer ulazi stoka i pravi štetu [Por.] ♦ rum. dezgrădit

đizgropa (ĭuo đizgruop, ĭel đizgruapă) [akc. đizgropa] (gl. p. ref.) — iskopati, izvaditi ili otkriti kopanjem nešto što je bilo zakopano, zatrpano ili pokriveno zemljom ◊ krumpiĭ sa đizgruapă ku sapa — krompir se vadi iz zemlje motikom ◊ a sapat ku furiş ḑîua-nuapća, ş-a đizgropat uala ku bańi — kopali su krišom dan i noć, i iskopali ćup sa parama ♦ supr. îngropa [Por.] ♦ rum. dezgropa

đizgropare (mn. đizgropîărĭ) [akc. đizgropare] (i. ž.) — otkopavanje, iskopavanje, raskopavanje ◊ rumîńi în Omuoļ sa lasat đi đizgroparĭa morţîlor — Vlasi u Homolju napustili su otkopavanje pokojnika ◊ sapă bunarĭu, şă kată lukratuorĭ la đizgropare — kopa bunar, i traži radnike za iskopavanje ♦ supr. îngropare [Por.] ♦ rum. dezgropare

đizgropat (đizgropată) (mn. đizgropaţ, đizgropaće) [akc. đizgropat] (prid.) — otkopan, iskopan, izvučen iz zemlje kopanjem ◊ ńişći puomĭ a ramas đizgropaţ la dunga gruopi — neke voćke su ostale iskopane na ivici rupe ♦ supr. îngropat [Por.] ♦ rum. dezgropat

đizloka (ĭuo ma đizluok, ĭel sa đizluokîĭe) [akc. đizloka] (gl. p. ref.) — izmestiti (se); pomeriti (se); ispasti iz ležišta ◊ śeva sa đizluokîe kînd ĭasă đin luok — nešto se „izmešta” kad ispadne iz ležišta ♦ sin. muta, miśka [Por.] ♦ rum. disloca ♦ etim. < lat. dislocare

đizlokat (đizlokată) (mn. đizlokaţ, đizlokaće) [akc. đizlokat] (prid.) — izmešten; pomeren ◊ đizlokat, nu ĭe la luok unđe l-am pus — izmešten, nije na mestu gde sam ga stavio ♦ sin. mutat, miśkat [Por.] ♦ rum. dislocat

đizļega (ĭuo đizļeg, ĭel đizļagă) [akc. đizļega] (gl. p. ref.) — odvezati, odvezivati; razvezati, razvezivati ◊ nu đizļega saku, kî sa varsă grîu — ne odvezuj džak, jer će se prosuti žito ◊ ĭe đizļagăm nuodurļi la svuara-sta — razveži mi čvorove na ovome konopcu ♦ up. điznoda ♦ supr. ļega [Por.] ♦ rum. dezlega ♦ etim. < lat. disligare

đizļegat (đizļegată) (mn. đizļegaţ, đizļegaće) [akc. đizļegat] (prid.) — odvezan, razvezan ◊ s-a đizļegat kîńiļi, ş-a muśkat drumaşu — odvezao se pas, i ujeo prolaznika [Por.] ♦ dij. var. đizļagat (Osnić) [Crn.] ♦ rum. dezlegat

đizļegatuorĭ (đizļegatuare) (mn. đizļegatuorĭ, đizļegatuare) [akc. đizļegatuorĭ] (prid.) — odvezivač, lice koje odvezuje ili razvezuje ◊ đizļegatuorĭ la saś la muară, đizļegatuorĭ la snuopĭ la maşînă đi trîirat — odvezivač džakova u vodenici, odvezivač snopova na vršalici [Por.] ♦ rum. dezlegător

đizļegatură (mn. đizļegaturĭ) [akc. đizļegatură] (i. ž.) — 1. odvezivanje, razvezivanje; oslobađanje od obaveze; raskid ugovora ◊ s-a dus la sud, ş-akolo a fakut đizļegatură la vuorbă ś-a fuost întra iĭ — otišli su na sud, i tamo obavili raskid ugovora koji je bio među njima 2. (mag.) bajanje za vraćanje oduzete moći, najčešće seksualne ◊ kînd nu măĭ puoţ sî aĭ trĭabă ku muĭarĭa, će duś la vro vîržîtuare să-ţ fakă đi đizļegatură — kad više ne možeš da imaš posla sa ženom, ideš kod neke vračare da ti baje za odvezivanje [Por.] ♦ rum. dezlegătură

đizļipi (ĭuo đizļipĭesk, ĭel đizļipĭaşće) [akc. đizļipi] (gl. p. ref.) — odlepiti (se), odlepljivati (se), odvajati ili razdvajati ono što je bilo slepljeno ◊ mi s-a đizļipit morśila đi pi parĭeţ la koļibă, şî tună frugu-n suobă — odlepilo mi se blato sa zidova kolibe, i ulazi hladnoća u sobu [Por.] ♦ rum. dezlipi

đizļipit (đizļipită) (mn. đizļipiţ, đizļipiće) [akc. đizļipit] (prid.) — odlepljen, razlepljen ◊ tutkalo-la nu ĭe đi ńimika, ĭut mi s-a đizļipit blana la astal — tutkal nije ni za šta, brzo mi se odlepila daska na stolu [Por.] ♦ rum. dezlipit

đizļipitură (mn. đizļipiturĭ) [akc. đizļipitură] (i. ž.) — 1. odlepak, komad koji se odlepio ◊ supt strĭeşîna koļibi o gramadă đi đizļipitură đi pi parĭeţ — pod nadstrešnicom kolibe gomila odlepaka sa zidova 2. mesto sa koga se odvojio odlepak ◊ am fakut morśilă ku pļauă, să astup đizļipituriļi la konak — umesio sam blato i plevu da zatvorim mesta na kući na kojima se odlepio zid [Por.] ♦ rum. dezlipitură

đizmîńiĭa (ĭuo ma đizmîńiĭ, ĭel sa đizmîńiĭe) [akc. đizmîńiĭa] (gl. p. ref.) — (psih.) odljutiti (se) ◊ uom ponćur: kînd sa mîńiĭe, nu puaće să-l măĭ đizmîńiĭe ńima — namćor od čoveka: kad se naljuti, ne može da ga odljuti niko ♦ sup. mîńiĭa [Por.] ♦ rum. dezmânia

đizmîńiĭat (đizmîńiĭată) (mn. đizmîńiĭaţ, đizmîńiĭaće) [akc. đizmîńiĭat] (prid.) — (psih.) odljućen, kome je prošla ljutina ◊ sigurat s-a-npakat, kă s-a dus mîńiuos, d-a veńit đizmîńiĭat — sigurno su se pomirili, jer je otišao ljut, a došao odljućen ♦ / điz + mîńiĭat [Por.] ♦ rum. dezmâniat

đizmĭaćik (đizmĭaćikă) (mn. đizmĭaćiś, đizmĭaćiśe) [akc. đizmĭaćik] (prid.) — nastran, svojeglav; zapušten; samotan ◊ uom đizmĭaćik ĭe aăla kare n-are ńiś un rînd, kare nu sa dă ku ńima, numa traĭaşće sîngur ka kuku — dezmetik je onaj čovek koji nema nikakvog reda, koji se ne slaže ni s kim, nego živi sam kao sinja kukavica [Por.] ♦ rum. dezmetic ♦ etim. < lat. * deexmenticare

đizmĭaćiśi (ĭuo ma đizmĭaćiśiesk, ĭel sa đizmĭaćiśiaşće) [akc. đizmĭaćiśi] (gl. p. ref.) — zastraniti, skrenuti (psih.), odvojiti (se) ◊ nu înţaļeg đi śe ĭel aşa sa đizmĭaćiśiaşće ku bĭeţîluko-la luĭ — ne razumem zašto on toliko zastranjuje sa tim svojim pijančenjem [Por.] ♦ rum. dezmetici ♦ etim. < lat. *dismatticire (< mattus „beat”)

đizmĭaćiśiuluĭ [akc. đizmĭaćiśiuluĭ] (pril.) — (zast.) nastrano, osobenjački ◊ traĭaşće đizmĭaćiśiuluĭ — živi nastrano ♦ var. đizmećiśit [Por.]

đizmĭerda (ĭuo đizmĭerd, ĭel đizmĭardă) [akc. đizmîerda] (gl. p. ref.) — razmaziti, ispunjavati nekome svaku želju (obično za dete) ◊ nu đizmĭerda kopilu, kă n-o sî puoţ trai đi zburdaţîĭa luĭ — nemoj razmaziti dete, jer nećeš moći da živiš od njegove razmaženosti [Por.] ♦ rum. dezmierda ♦ etim. < lat. dismerdare

đizmĭerdat (đizmĭerdată) (mn. đizmĭerdaţ, đizmĭerdaće) [akc. đizmĭerdat] (prid.) — razmažen, kome se ispunjava svaka želja, koji je vaspitno zapušten; lakomislen; neodgovoran; lenj ◊ astîḑ nu măĭ vĭeḑ tu kopiĭ vrĭańiś, numa đarîndu vĭeḑ gramadă đi kopilamă đizmĭerdată — danas više ne vidiš vrednu decu, nego svuda vidiš samo gomilu razmažene dečurlije ♦ sin. zburdat [Por.] ♦ rum. dezmierdat

điznoda (ĭuo điznuod, ĭel điznuadă) [akc. điznoda] (gl. p.) — razvezati, odvezati nešto što je bilo vezano u čvor ◊ điznuadă sfuară, ļagă vaśiļi đi par, şî pļakă — razveži konopac, veži krave za kolac, i kreni ♦ supr. noda [Por.] ♦ dij. var. ďeznoda [Kmp.] ♦ rum. deznoda

điznodat (điznodată) (mn. điznodaţ, điznodaće) [akc. điznodat] (prid.) — razvezan, odvezan; raspetljan, razmršen ◊ urḑala điznodată ţî sa traźe dupa opinkă — razvezana uzica vuče ti se za opankom [Por.] ♦ dij. var. ďeznodat [Kmp.] ♦ rum. deznodat

điznou [akc. điznou] (pril.) — iznova, nanovo, iz početka ◊ ńimik nu ĭe bun, trăbe tuot fakut điznou — ništa ne valja, treba sve nanovo uraditi ♦ / đ[e] + (srb.) iz + nou [Por.]

đizumfla (ĭuo ma đizumflu, ĭel sa đizumflă) [akc. đizumfla] (gl. p. ref.) — ispumpati (se), splasnuti, izduvati (se) ◊ skosăĭ đinćiļi, şî mi sa đizumflă obrazu ĭuta — izvadih zub, i otok na obrazu je brzo splasnuo [Por.] ♦ rum. dezumfla

đizumflat (đizumflată) (mn. đizumflaţ, đizumflaće) [akc. đizumflat] (prid.) — splasnut, ispumpan, izduvan ◊ ruata nu mi kum trîabe, ăće, îm stîă supt parĭaće ku gumiļi đizumflaće — bibickl mi nije ispravan, eno, stoji mi pod zidom, sa ispumpanim gumama [Por.] ♦ rum. dezumflat

đizvaţa (ĭuo ma đizvîăţ, ĭel sa đizvaţă) [akc. đizvaţa] (gl. p. ref.) — odučiti (se), odviknuti (se); promeniti naviku ◊ kum uomu sa învaţă, aşa sa şî đizvaţă — kako se čovek navinke, tako se i odvikne ♦ supr. învaţa [Por.] ♦ rum. dezvăţa

đizvaţat (đizvaţată) (mn. đizvaţaţ, đizvaţaće) [akc. đizvaţat] (prid.) — odviknut, odučen, koji je promenio naviku, ili koji je zaboravio neko znanje, veštinu ◊ vaśiļi sînt đizvaţaće đi tras în žug — krave su odučene od vučenja u jarmu ◊ s-a ļikuit, ş-akuma traĭaşće kuminće, đizvaţat đi bĭare — lečio se, i sada živi mirno, odviknut od pića [Por.] ♦ rum. dezvăţat

đizvîăţ (mn. đizvîăţurĭ) [akc. đizvîăţ] (i. s.) — odvika ◊ măĭ grĭeu đizvîăţ ĭe sî ći laş đi tutun — najteža odvika je da ostaviš duvan ♦ var. đizvăţ ♦ supr. învîăţ, învăţ [Por.] ♦ rum. dezvăţ

đizvîrći (ĭuo đizvîrćiesk, ĭel đizvîrćiaşće) [akc. đizvîrći] (gl. p.) — odvrtati nešto što je zavrtano ◊ nu kućeḑ sî đizvîrćiesk şrafu, k-a ruźinit, şî ma ćiem k-ăl rup — ne smem da odvrnem šraf, jer je zarđao, pa se bojim da ću ga slomiti ♦ supr. învîrći [Por.] ♦ dij. var. đezvîrći [GPek] ♦ rum. dezvârti (a)

đizvîrćit (đizvîrćită) (mn. đizvîrćiţ, đizvîrćiće) [akc. đizvîrćit] (prid.) — odvrnut, odvijen (za zavrtanj, vijak) ◊ n-am bagat sama, mi s-a lîbovit şrafurļi la ruată, şî ĭuo ku ĭaļe aşa đizvîrćiće am karat gata un śias şî măĭ bińe — nisam primetio, olabavili su mi se zavrtnji na točku, i ja sam sa njima tako odvrnutim vozio gotovo sat i nešto [Por.] ♦ dij. var. đezvîrćit [GPek] ♦ rum. dezvârtit

đizvîrḑî (ĭuo đizvîrḑîăsk, ĭel đizvîrḑîaşće) [akc. đizvîrḑî] (gl. p. ref.) — 1. razmrsiti nešto što je zamršeno; razvezati; raspetljati ◊ mi sa đizvîrḑîră kurîaļiļi la opinś — razvezali su mi se kaiševi na opankama 2. (fig.) razmotriti i razreštiti neki problem; raspetljati ◊ atîća înkîlśiturĭ întra iĭ nu măĭ đizvîrḑîaşće ńiś dumńeḑîu — tolike petljancije među njima ne može da razmrsi ni gospod bog ♦ sin. điskîlśi [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑî [GPek]

đizvîrḑît (đizvîrḑîtă) (mn. đizvîrḑîţ, đizvîrḑîće) [akc. đizvîrḑît] (prid.) — 1. razmršen, raspetljan; razvezan; odvezan ◊ kînd vaḑuĭ firîļi đizvîrḑîće, tunaĭ în razbuoĭ ku drag — kad videh razmršene niti, uđoh u razboj puna volje 2. (fig.) razrešen, raspetljan, razmršen, razjašnjen problem, sukob ili nesporazum ◊ parkĭe ĭe măĭ uşuor đi kînd ĭe întra nuoĭ tuot đizvîrḑît — kao da je lakše otkad je muđu nama sve raspteljano ♦ supr. învîrḑît [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑît [GPek] ♦ rum. dezverzit

đizvîrḑîtură (mn. đizvîrḑîturĭ) [akc. đizvîrḑîtură] (i. ž.) — raspetljancija, akcija raspetljavanja zamršene situacije ◊ n-am ńiś o trĭabă ku đizvîrḑîtura fĭeći mĭaļe ku uomu iĭ đintîń — nemam nikakve veze sa raspetljancijom moje ćerke sa njenim prvim mužem ♦ supr. învîrḑîtură [Por.]

đižgeţa (ĭuo ma đižgĭeţ, ĭel sa đižgĭaţă) [akc. đižgeţa] (gl. p. ref.) — odlediti (se), odmrznuti (se) ◊ vińe primovara, pomîntu sa đižgĭaţă — dolazi proleće, zemlja se odmrzava ♦ supr. îngĭaţă [Por.] ♦ rum. dezgheţa ♦ etim. < lat. disglaciare

đižgeţat (đižgeţată) (mn. đižgeţaţ, đižgeţaće) [akc. đižgeţat] (prid.) — odleđen, odmrznut ◊ apa în valîău ĭe đižgeţată, pućem să adapîăm vićiļi — voda u valovu je odleđena, možemo da pojimo stoku ♦ supr. îngĭeţat [Por.] ♦ rum. dezgheţat

đižgiora (ĭuo đižgeur, ĭel đižgĭaură) [akc. đižgiora] (gl. p.) — oljuštiti, skinuti ljusku sa plodova ◊ sînćem puţîńe, nu pućem đižgiora pasuĭ tuot pănă astară — malo nas je, nećemo moći oljuštiti sav pasolj do uveče ♦ var. đižgeura (Rudna Glava) ♦ var. đežgiora (Tanda) [Por.]

đižgiorat (đižgiorată) (mn. đižgioraţ, đižgioraće) [akc. đižgiorat] (prid.) — oljušćen, kome je skinuta ljuska ◊ pasuĭu đižgiorat prĭa mult stîă la suare — oljušćeni pasulj predugo stoji na suncu ♦ var. đežgiorat (Tanda) [Por.] ♦ rum. dezghiocat

đižuga (ĭuo đižug, ĭel đižugă) [akc. đižuga] (gl. p.) — ispregnuti, osloboditi se jarma; skinuti jaram ◊ đižugă buoĭi sî ođińaskă, şî dîăļe kîta uruĭală — ispregni volove da se odmore, i daj im malo jarme ♦ supr. înžuga [Crn.] ♦ rum. dejuga ♦ etim. < lat. disjugare

đižugarĭe (mn. đižugîărĭ) [akc. đižugarĭe] (i. ž.) — isprezanje zaprege, oslobađanje zaprege jarma ◊ pućem sî mîĭ traźem kîćiva brĭažđe pin luok, pînă nu vińe vrĭamĭa đi đižugarĭe — možemo povući još koju brazdu na njivi, dok ne dođe vreme za isprezanje ♦ supr. înžugarĭe [Crn.] ♦ rum. dejugare

đižugat (đižugată) (mn. đižugaţ, đižugaće) [akc. đižugat] (prid.) — ispregnut, vučno grlo oslobođeno jarma ◊ vaka ĭe đižugată, ş-akuma ođińiaşće — krava je ispregnuta, i sada odmara [Crn.] ◊ a lasat buoĭi đižugaţ în marźina luokuluĭ, şî iĭ s-a bagat în kukuruḑ — ostavio je ispregnute volove na ivici njive, i oni su ušli u kukuruz ♦ var. đežugat (Tanda) [Por.] ♦ supr. înžugat ♦ rum. dejugat

điźaba [akc. điźaba] (pril.) — badava, za džabe, bez para ili bez neke koristi; uzalud; budzašto ◊ điźaba a mĭers la şkuală — badava je išao u školu ◊ dakă vinḑ, nu da điźaba — ako prodaješ, nemoj davati za badava ◊ điźaba źabuţă — banbadava [Por.] ♦ / điza + źababadava ♦ rum. degeaba

Đuĭkă [akc. Đuĭkă] (i. m.) — (antr.) Đujko, l.i. u Crnoj Reci ◊ Ĭanku Đuĭkă a fuost kińez în sat, şî uom vaḑut — Janko Đujka je bio seoski knez, i viđen čovek [Crn.] ♦ etim. < ? srb. bug. hip. Đujko

Đuĭkuońi [akc. Đuĭkuońi ] (i. m.) — (antr.) Đujkoni, „Đujkovići”, vlaško prezime porodice Nekšanović u Osniću, nastalo prema pretku po nadimku „Đuĭkă” ◊ Đuĭkuońi sînt vrĭańiş, şî pazîăsk mulće vaś ku lapće — Đujkoni su vredni, i čuvaju mnogo krava muzara [Crn.]

đumińaţă [akc. đumińaţă] (pril.) — ujutro, sutra ujutru ◊ a murit dă frikă kînd auḑît kă đumińaţă o săl dukă la şkuală — premro je od straha kada je čuo da će ga ujutro odvesti u školu [Mlava] ♦ dij. var. đimińaţă [Por.] ♦ rum. diminiaţă

đurđiţă [akc. đurđiţă] (i. ž.) — (bot.) đurđevak (Convallaria majalis) ◊ đurđiţa ĭe fluare padurĭană kare dă în primovară, şî are fluorĭ albe, marunće şî fakuće ka klopaţăļiļi — đurđevak je šumsko cveće koje niče u proleće, i ima sitne bele cvetove, nalik na zvončiče ♦ sin. kukuruḑu-uoi (Tanda) [Por.]


Copyright (R) 2011-2017: Paun Es Durlić, All rights reserved