VORBAR - REČNIK
(separat)

Uneto slovo: 28

a ă b ț č ć d ğ đ ď e f g h i î ĭ k l ļ m n ń o p r s ș ś t ť u v z ž ź

s


sabĭe (mn. săbĭ) [akc. sabĭe] (i. ž.) — sablja ∎ l-a prins turśi șî ku sabĭa ĭ-a zburat kapu — uhvatili ga Turci i sabljom mu odsekli glavu ∎ sabĭa s-a askuțît la tośilă — sablja se oštrila na tocilu [Por.] ♦ rum. sabie ♦ etim. < slov. sablja

saț (mn. sațurĭ) (i. s.) — (nutr.) sitost ∎ n-are saț la mînkare ka kalu — nenasit je u jelu kao konj ∎ mînkare fara saț — jelo koje ne zasićuje [Por.] ♦ rum. saț ♦ etim. < lat. satium

saćan (mn. saćeń) [akc. saćan] (i. m.) — seljak ∎ saćan ĭe uom kare traĭașće-n sat — seljak je čovek koji živi na selu [Por.] ♦ rum. sătan

saćană (mn. saćańe) [akc. saćană] (i. ž.) — seljanka ∎ saćană ĭe insă muĭerĭaskă kare traĭașće în sat — seljanka je ženska osoba koja žvii na selu ∎ tuaće saćańiļu nuaștre sînt muĭerĭ tare vrĭańiśe — sve naše seljanke su jako vredne žene ♦ var. saćankă [Por.] ♦ rum. săteană

saćesk (saćeaskă) (mn. saćeșć, saćeașće) [akc. saćesk] (prid.) — seoski, koji pripada selu ∎ dămult a fuost kuoș saćesk, în kare s-adunat bukaćiļi dă pră kîmp — nekada je bio seoski koš, u koji su se skupljali poljski proizvodi ∎ mulće ađeturĭ saćeșć s-a pĭerdut, or s-a skimbat — mnogi seoski običaji su se izgubili, ili se promenili [Stig] ♦ rum. sătesc

sađi (ĭuo sađesk, ĭel sađașće) [akc. sađi] (gl. p.) — (agr.) saditi ∎ muma sađiașće rasad în bașćauă — majka sadi rasad u bašti ∎ dupa dĭeda a ramas mulće puame sađiće đi mîna luĭ — iza dede su ostale mnoge voćke zasađene njegovom rukom ♦ up. sîmana [Por.] ♦ rum. sădi ♦ etim. < slov. saditi

sađină (mn. sađiń) [akc. sađină] (i. ž.) — (bot.) đipovina, čelac (Chrysopogon gryllus) ∎ sađină ĭe tare bună ĭarbă đi paskut vićiļi, kare o manînkă ku dulśață, adîns vaśiļi — đipovina je jako dobra trava za napasanje stoke, koja je jede u slast, posebno krave [Por.] ♦ rum. sadină ♦ etim. < bug. sadina

sađit1 (mn. sađirĭ) [akc. sađit] (i. s.) — (agr.) sađenje ∎ s-a dus sorî-mĭa s-ažuće la muma, kă are mult lukru ku sađit la śapă — otišla mi sestra da pomogne majci, jer ima mnogo posla oko sađenja luka ∎ a grabit ku sađitu, să nu-ĭ prindă pluaĭa — žurili su sa sađenjem, da ih ne uhvati kiša [Por.] ♦ rum. sădit

sađit2 (sađită) (mn. sađiţ, sađiće) [akc. sađit] (prid.) — (agr.) zasađen ∎ ano-sta n-am avut usturuoĭ sađit în bașćaua nuastră, kă ńima-n kasă nu-l manînkă — ove godine nismo imali beli luk zasađen u našoj bašti, jer ga niko u kući ne jede ∎ fluorĭ sađiće — zasađeno, baštensko cveće [Por.] ♦ rum. sădit

sain (saină) (mn. saiń, saińe) [akc. sain] (prid.) — (color) siv, sinjav ∎ țîn minće kî veńa pi la nuoĭ ńișći muoș ku śuariś saiń, ama đin śe lînă a fuost śuariku țasuț, nu șću — sećam se da su dolazili kod nas neki starci sa pantalonama od sivog sukna, ali od koje vune je sukno bilo izatkano, ne znam ♦ sin. sur [Por.] ♦ rum. sain ♦ etim. < slov. sinji

saiz (mn. saiž) [akc. saiz] (i. m.) — konjušar, konjovodac ∎ muoșu mĭeu a fuost în armata lu kraļu saiz, a lukrat ku kai — moj deda je u kraljevoj vojsci bio konjušar, radio je sa konjima [Por.] ♦ rum. seiz ♦ etim. < tur. seyis

saĭnă (mn. săĭń) [akc. saĭnă] (i. ž.) — (tehn.) sanke saonice, prevozno sredstvo ∎ saĭnă ĭe fakută đi karat pi zapadă — sanke su napravljene za prevoz po snegu ∎ saĭnă đi viće — sanke za stočnu vuču ∎ saĭnă kopilarĭaskă, saĭnă đi kopiĭ miś — dečje sanke, sanke za malu decu sanac na razboju ∎ saĭna lu razbuoĭ sînt doă o bîrń đi un lat đi mînă, śopļiće-n patru mukĭe, lunź đi vro doă pașurĭ — sanac na razboju jesu dve grede široke jedan pedalj, otesane sa četiri strane, duge oko dva koraka ∎ saĭna lu razbuoĭ are duoĭ saĭńieț, đi stînga, șă đi đirĭapta — sanac razboja ima dva saonika, levi i desni [Por.] ♦ dij. var. saniĭe (Šipikovo) [Tim.] ♦ rum. sanie

saĭńaće (mn. saĭńeț) [akc. saĭńaće] (i. m.) — saonik ∎ saĭńaće ĭe parśelu săĭńi al đi žuos pi kare saĭna aluńikă — saonik je dońi deo sanki po kome sanke kližu ∎ saĭna are doĭ saĭńeț — sanke imaju dva saonika ∎ saĭńaćiļi ĭe kîrśur la vîr, đi saĭna să nu sa-nțăpe în zapadă — saonik je savijen na vrhu, da se sanke ne bi zaglavile u snegu [Por.] ♦ dij. sin. talpă (Šipikovo) [Tim.]

sak (mn. saś) (i. m.) — džak, vreća ∎ saku ĭe o trastă mare, țasut đi kîńipă, sî puată sî țînă tovar grĭeu — džak je velika torba, izatkan od konolje, da bi mogao da drži težak teret ∎ în sak s-a dus la muară buobe đi grîu or đi kukuruḑ, da đi la muară s-a-ntuors ku ĭel pļin đi fańină — u džaku se nosilo na vodenicu žito, ili kukuruz, a iz vodenice se vraćali sa njim punim brašna ∎ saku pļin s-a karat ku karu, or pi kal, da kare aĭa n-avut, l-a dus în șîaļe — pun džak vozio se kolima, ili na konjima, a ko to nije imao, nosio ga je na ledjima ∎ kînd s-a dus în șîaļe, saku pļin s-a pus pi trastă ku obrăń, șî s-a rîđikat-n șîaļe, da obrăńiļi ļ-a ļegat đi-nainće, pista pĭept — kad se nosio na leđima, džak se postavljao na torbu sa uprtačima, a uprtači su se vezila spreda, na grudima [Por.] ♦ rum. sac ♦ etim. < lat. saccus

saka (ĭuo sîăk, ĭel sakă) [akc. saka] (gl.) — (hidr.) (o vodi) presušiti; smanjiti nivo ∎ a-nśeput ogașu saka, o să muară vićiļi đi sîaće — počeo je potok da presušuje, polipsaće nam stoka od žeđi ∎ đemult n-a sakat rîu đi tuot ka vara-sta — odavno nije reka presušila sasvim kao ovoga leta [Por.] ♦ rum. seca ♦ etim. < lat. siccare

sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ∎ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ∎ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ∎ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ∎ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ∎ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ∎ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ∎ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ∎ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.] ♦ rum. secară ♦ etim. < lat. sēcāle

sakat (sakată) (mn. sakaţ, sakaće) [akc. sakat] (prid.) — (ret.) presušen, suv, bezvodan ∎ ogașu sakat ĭe ogaș fara apă — presušeni potok je potok bez vode ♦ var. săk [Por.] ♦ rum. secat

sakuļeț (mn. sakuļață) [akc. sakuļeț] (i. s.) —(demin.) džakčić ∎ sakuļeț ĭe sak mik — džakčić je mali džak ∎ abĭa adunat un sakuļeț đi grîu, să aĭbă đi samînță — jedva je sakupio džakčić žita, da ima za seme [Por.] ♦ rum. săculeț

sakuraș (mn. sakuraș) [akc. sakuraș] (i. m.) — (folk.) sekiraš ∎ sakuraș ĭe uom ku sakurĭe pin kînćiśe batrîńe — sekiraš je čovek sa sekirom u starim pesmama ∎ a veńit noă rănduĭaš, ku noă firizaš, șî ku noă sakuraș (dîn „petrekatură”) — došlo je devet redaraša, sa devet testeraša i devet sekiraša (iz obredne pesme „petrakature”) ♦ sin. toporaș [Zvizd]

sakurĭe (mn. sakurĭ) [akc. sakurĭe] (i. ž.) — sekira ∎ ku sakurĭa sa taĭe șî sa sparg ļiamńiļi — sekirom se seku i cepaju drva ∎ ku sakurĭa sa śopļașće grinda — sekirom se teše greda ∎ sakurĭe mikă sa kĭamă topuor — mala sekira zove se sekirče ∎ ku mukĭa sakuri sa bat pari — telućem sekire nabijaju se kočevi ♦ var. sakure ♦ up. bardă, topuor [Por.] ♦ rum. secure ♦ etim. < lat. securis

salamură (mn. salamurĭ) [akc. salamură] (i. ž.) — (nutr.) rasol, salamura ∎ salamură ĭe apă sarată în kare sa puńe turșîĭa, varḑa kînd sa akrĭașće, or karńa kînd sa sprimĭașće đi uskat — rasol je slana voda u koju se stavlja turšija, kupus kad se kiseli, ili meso kad se sprema za sušenje ∎ karńa đin salamură ĭe rău dulśe, kînd sa friźe-n ćigańe șî sa manînkă ku koļașă — meso iz salamure je jako slatko, kad se prži u tiganju i jede sa kačamakom ♦ var. sîlamură [Por.] ♦ dij. var. sălămură (Jasikovo) [GPek] ♦ rum. salamură ♦ etim. < ngr. salamúra

salbă (mn. salbĭe) [akc. salbă] (i. ž.) — niska, traka sa dukatima ∎ salbă ĭe o șļingă fakută ďe pliș, pe kare feťiļi vrodata a dus galbińi la gît — salba je jedna plišana traka, na kojoj su devojke nekada nosile dukate oko vrata [Kmp.] ♦ rum. salbă ♦ etim. < lat. subalba

salkarĭ (mn. salkare) [akc. salkarĭ] (i. zb.) — (ret.)(bot.) vrbište ∎ pi lînga tuot rîu kît țîńe pin satu nuostru, numa ĭe sălkarĭ guol — pored reke u celom toku kroz naše selo, samo je golo vrbište [Por.] ♦ rum. sălcari

salkă (mn. sălś) [akc. salkă] (i. ž.) — (bot.) bela vrba (Salix alba) ∎ salka krĭașće pi lînga rîu — bela vrba raste pored vode ∎ salka are ļemn mare, gruos, înkrengarat, ku rîdaśiń țapîńe — bela vrba ima veliko, debelo i razgranato stablo, sa jakim korenjem ∎ ļemnu sălśi ĭe muaļe, șă đin ĭel s-a fakut postăvi, gaļeț, bļidurĭ — vrbovo drvo je meko, i od njega su se pravila korita, vedrice, tanjiri ∎ (ver.) salka ĭe ļemnu drakuluĭ, supt ĭa, în apă, traĭesk draśi — vrba je đavoļe drvo, pod njom u vodi žive đavoli ♦ up. rakită [Por.] ♦ rum. salcă ♦ etim. < lat. salix, -icis.

salkim (mn. salkimĭ) [akc. salkim] (i. m.) — (bot.) bagrem (Robinia pseudacacia) ∎ salkimu are fluorĭ, ku miruos kare ći înbată — bagrem ima bele cvetove, sa mirisom koji te opija ♦ sin. bagrĭem [Por.] ♦ dij. sin. druog [Dun.] ♦ rum. salcâm ♦ etim. < tur. salkâm

saļișće (mn. saļișć) [akc. saļișće] (i. ž.) — selište ∎ saļișće ĭe luok unđe a fuost satu vrodată, pă đ-akolo sa mutat la loko-l đ-akuma, or unđe a ramas urma kă a fuost vrun sat kare s-a pîrasît — selište je mesto gde je nekada bilo selo, pa se preselilo na današnje mesto, ili gde je ostao trag da je bilo neko selo koje se zatrlo [Por.] ♦ rum. săliște

samar (mn. sama) [akc. samar] (i. s.) — samar ∎ samar ĭe șauă đi magarĭ, đi mazgă șî kal, kînd ku kaĭi skuot ļamńe đin padure — samar je sedlo za magare, mazgu i za konja, kad konjima izvlače drva iz šume ♦ sin. șauă [Por.] ♦ etim. < grč. σα(γ)μάριον

Samar [akc. Samar] (i. m.) — (top) Samar, kosa u Rudnoj Glavi ∎ Samaru ĭe o kuamă pi un krak lung, kare țîńe đi la Drumo-l mik pănă la Śuaka arnaglăvi — Samar je prevoj na jednoj dugačkoj kosi, koja vodi od Malog puta do Rudnoglavskog brda [Por.] ♦ rum. samară

samă [akc. samă] (i. ž.) — (zast.) (u izr.) pažnja; oprez; obzir ∎ bagă sama — obrati pažnju ∎ a mĭers ku sama prîn padure — išli su oprezno kroz šumu [Stig] vršnjaci, jednaki po godinama ∎ nuoĭ sînćem đ-o samă — mi smo vršnjaci ♦ sin. vîrstă [Por.] ♦ rum. samă ♦ etim. < mađ. szam

samînțîĭe (mn. samînțîĭ) [akc. samînțîĭe] (i. zb.) — semenje ∎ ambarĭu nuostru ĭe pļin đi samînțîĭe — naš ambar je pun semenja ∎ samînțîșu sa pazîașće la luok uskat — semenje se čuva na suvom mestu ♦ var. samînțîș [Por.]

samînțuos (samînțuosă) (mn. samînțuoș, samînțuasă) [akc. samînțuos] (prid.) — zrnast, bogat zrnima ∎ samînțuasă ĭe bukată kare are or mulće samînță, or sînt samînțîļi aiĭ marĭ — zrnast je plod koji ima ili mnogo semena, ili mu je seme veliko [Por.] ♦ rum. sămânțos

samînță (mn. samînț) [akc. samînță] (i. ž.) — (bot.) seme ∎ tota buĭađa are samînță đin kare prokrĭașće fir nou đ-așa buĭađe — svaka biljka ima seme, iz koga ponovo izraste novo stablo takve biljke ∎ kare n-avut samînța đi grîu, s-a dus la Kraĭnă s-o kumpire — ko nije imao seme žita, išao je u Krajinu da ga kupi [Por.] ♦ rum. sămânță ♦ etim. < lat. sementia

sanćim [akc. sanćim] (pril.) — (zast.) tobože, bajagi ∎ sa źuară kî așa a fuost, sanćim vorbĭașće adîvarat, da sa vĭađe ku uoki-nkiș kă minće đi uskă — kune se da je tako bilo, tobož govori istinu, a vidi se žmureći da laže pa cepa ♦ up. belśim [Por.] ♦ etim. < tur. sankim, РечникМС5. код речи санћим [exp. Durlić]

sanduk (mn. sanduśe, sanudukurĭ) [akc. sanduk] (i. s.) — sanduk, lada ∎ sanduk ĭe o kutiĭe đi ļemn măĭ maruță în patru părț, kare sa-nkiđe ku kapak îmblatuorĭ— sanduk je oveća četvorostrana drvena kutija, koja se zatvara pokretnim poklopcem ♦ sin. ladă [Por.] ♦ rum. sănduc ♦ etim. < tur. sandyk, ar. sanduk

sanuńe (mn. sanuńe) [akc. sanuńe] (i. s.) — solilo ∎ sanuńe ĭe luok pi kîmp unđe sa dă sare la uoĭ, șî ĭaļe ăl ļing ka pi ćipsîĭe — solilo je mesto na livadi gde se ovcama baca so, pa ga one oližu kao tepsiju [Por.] ♦ rum. sărune ♦ etim. < lat. *salo, -ónis

sanźir (mn. sanźire) [akc. sanźir] (i. s.) — sindžir, lanac ∎ sanźir đe tras la ļamńe — lanac za vučenje drva ∎ sanźir đe motuarkă — lanac za motornu testeru ∎ ļagă vaka ku sanźiru — vezuje kravu lancem [Crn.] ∎ sanźiru s-a rupt — lanac se pokidao (Jasikovo) [GPek]♦ sin. lanț [Por.] ♦ dij. var. sănğir (mn. sănğire) [Kmp.] ♦ rum. singir ♦ etim. < tur. zincir < Pers. zenğir „lanac” (Škaljić1979)

sańin (sańină) (mn. sańiń, sańińe) [akc. sańin] (prid.) — (o nebu) vedro, bezoblačno ∎ śerĭu ĭe sańin ḑîua kînd nus nuvirĭ, da nuapća kînd ĭe lună șî sa văd tuaće stăļiļi — nebo je vedro danju kad nema oblaka, a noću kad je mesečina i kad se vide sve zvezde ∎ a trasńit đin sańin — udario grom iz vedra neba ♦ sin. razbunat [Por.] ♦ rum. senin ♦ etim. < lat. serenus

sańińață [akc. sańińață] (i. ž.) — (o nebu) vedrina ∎ sańińață ĭe kînd ĭe śerĭu ļimpiđe, fara nuvirĭ, ḑîua or nuapća — vedrina je kad je nebo čisto, bez oblaka, danju ili noću ♦ var. sańińiș [Por.] ♦ rum. senineață

sapa (ĭuo sîăp, ĭel sapă) [akc. sapa] (gl. n.) — kopati, iskopavati sa puaće sapa ku măĭ mulće alaturĭ: ku sapa, ku tîrnakuopu, ku kilavița, ku krampu, pă șî ku bîtu — može se kopati raznim alatkama: motikom, trnokopom, kilavicom, krampom, pa i štapom (o kukuruzu) okopavati ∎ kînd sa sapă kukuruḑu, sa taĭe ĭarba pintra rîndurĭ, șî sa astrukă kuĭbu bukățî ku pomînt — kad se okopava kukuruz, trsi se korov između redova, i korenje biljke zagrće zemljom ♦ up. tîrsî [Por.] ♦ rum. săpa ♦ etim. < lat. sappare

sapat [akc. sapat] (i. ž.) — kopanje, iskopavanje ∎ are triĭ lukratuorĭ la sapat — ima tri radnika na kopanju (zast.)(kal.) doba godine kada se okopavao kukuruz ∎ đi vrĭamĭa đi sapat, veśińi s-a ažutat uńi la alțî — u vreme okopavanja, komšije su pomagale jedni drugima [Por.] ♦ dij. var. săpat [Kmp.] ♦ rum. săpat

sapă (mn. săpĭ) [akc. sapă] (i. ž.) — (tehn.) motika, alatka za kopanje ∎ sapa ĭe pļeĭvazu muĭerĭesk — motika je ženska pisaljka (fig.) težak, primitivan posao, za koji nije potrebna pamet, već snaga ∎ đi sapă nu trîabe ńiś o șkuală — za motiku ne treba nikakva škola (fig.) oličenje zemljoradničkog života ∎ kopilu la dat la șkuală, da fata a lasato la sapă — dečka su dali u školu, a devojčicu su ostavili kod motike (=u selu) [Por.] ♦ rum. sapă ♦ etim. < lat. sappa

sapun (mn. sapunurĭ) [akc. sapun] (i. s.) — sapun ∎ sapunu s-a fĭert đin rîsatură śe s-adună pi kuțît kînd s-a župuit puorku, șî ku alće lupadaturĭ đin karńe, kare n-a fuost đi mînkare — sapun se kuvao od oderotine koja se skupljala na nožu prilikom dranja svinje, i od drugih otpadaka od mesa, koji nisu bili za jelo ∎ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śiru kare l-a kĭemat stragĭață — kada se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša koja se zvala stragjaca [Por.] ♦ rum. săpun ♦ etim. < lat. sapo, onis; grč. sapuni

sapuńiță (mn. sapuńiț) [akc. sapuńiță] (i. ž.) — (bot.) sapunjača (Saponaria officinalis) ∎ sapuńiță ĭe buĭađe kare krĭașće pi lînga rîu, șă kînd ći skalḑ ș-o frĭeś đi pĭaļe udă, ĭa faśe spumă măĭ mult đikît sapunu — sapunjača je biljka koja raste pored reke, i kad se kupaš i njome trljaš mokru kožu, ona pravi penu više nego sapun [Por.] ♦ rum. săpunițâ

sara (ĭuo sarĭeḑ, ĭel sarĭaḑă) [akc. sara] (gl. p. ref.) — (nutr.) soliti ∎ baba în vrĭamĭa đi la urmă kînd gaćaiașće mînkarĭa, nu sarĭaḑă ļegumĭa pi plaku muoșuluĭ, șî ĭel sa mîńiĭe pi ĭa — baba u poslednje vreme kad gotovi jela, ne soli čorbu po dedinom ukusu, pa se on ljuti na nju (fig.) lagati, izmišljati ∎ auḑăl, kum „sarĭaḑă”, da aășća, pruoșć, tuot iĭ krĭed! — slušaj ga kako „soli”, a ovi, prostaci, sve mu veruju! [Por.] ♦ rum. săra ♦ etim. < lat. salare

sarak (sarakă) (mn. saraś, saraśe) [akc. sarak] (prid.) — siromašan ∎ măĭ đes sarak a fuost aăla kare n-avut đin śe să traĭaskă — najčešće je siromašan bio onaj koji nije imao od čega da živi [Por.] ♦ rum. sărac ♦ etim. < slov. sirak

sarak-marak [akc. sarak-marak] (sint.) — ubogi siromah ∎ sarak-marak ka ńima pi lume — ubogi siromah kao niko na svetu [Por.] ♦ rum. sărac-mărac

sarat (sara) (mn. saraţ, saraće) [akc. sarat] (prid.) — (nutr.) slan, posoljen ∎ mînkarĭa ĭe sarată kînd sa puńe sarĭa î-ńa — jelo je slano kad se posoli ∎ sarat morugă — preslan, otrovno slan ♦ supr. ńisarat [Por.] ♦ rum. sărat

sară (mn. sărĭ) [akc. sară] (i. ž.) — veče, deo dana ∎ sara ĭe parća ḑîļi đi la urmă, dupa ĭa tună nuapća — veče je poslednji deo dana, posle nje nastupa noć ∎ sara înśape kînd zovîrńe suariļi — veče počinje kad zađe sunce ∎ sara bună — dobro veče ∎ a sară — sinoć ∎ alaltîsară — preksinoć [Por.] ♦ rum. seară ♦ etim. < lat. sĕra

sarbîd (sarbîdă) (mn. sarbîḑ, sarbîđe) [akc. sarbîd] (prid.) — (nutr.) nekiselo ∎ rasurĭ sarbîđe, nus prĭa akre, buńe đi mînkare — surutka je nekisela, nije previše kisela, dobra je za jelo (Rudna Glava) [Por.] ∎ makriș sarbîd, makriș kare nuĭe atîta đi akru șî puoț să-l manînś kîta măĭ mult — kiseljak je nekisao, kiseljak koji nije toliko kiseo pa ga možeš jesti malo više (Topla) [Crn.] (za boju) bledunjavo, bez određenog tona ∎ farbă sarbîdă, ńiś galbină, ńiś vĭarđe, ńiś vînîtă — bledunjava boja, niti žuta, niti zelena, niti plava (Rudna Glava) [Por.] (nutr.) prokiseo, nakiseo ∎ đi ļegumĭe kare a-nśeput sî sa strîśe șî baće-n akru, sa ḑîśe kî ĭe ļegume sarbîdă, strîkată — za jelo koje je počelo da se kvari pa kisi, kaže se da je nakiselo, pokvareno (Jasikovo) [GPek] ♦ rum. searbăd ♦ etim. < lat. exalbidus

sare (mn. sărurĭ) [akc. sare] (i. ž.) — (nutr.) so ∎ uomu șî uaĭa nu puot fara sare — čovek i ovca ne mogu bez soli ∎ sarĭa sa pazît în soļńiță — so se čuvala u slaniku ∎ sarĭa đi viće sa kumparat în krușîță — so za stoku kupovala se u krupicama ∎ mînkarĭa sa sarĭaḑă să fiĭe sarată — jelo se soli da bi bilo slano ∎ mînkarĭa fara sare ĭe sarbîdă — jelo bez soli je bljutavo ♦ var. sarĭe [Por.] ♦ rum. sare ♦ etim. < lat. sal. salis

sari (ĭuo săr, ĭel sîare) [akc. sari] (gl.) — skakati, preskakati ∎ kînd a vaḑut pi mumî-sa, kopilu a sarit în sus đi drag — kad je videlo majku, dete je skočilo u vis od radosti ∎ lupi a sarit pista gardu strunźi, ș-a ńekat la uom ḑîaśe uoĭ — vukovi su preskočili ogradu tora, i udavili čoveku deset ovaca ∎ l-a mînat să sară-nlung, ama ĭel n-a putut ńiś să mișće đin luok — terali ga da skače u dalj, ali on nije mogao ni da makne s mesta ∎ (tehn.) a sarit đin luok — iskočio iz ležišta [Por.] ♦ rum. sări ♦ etim. < lat. salῑre

sarĭe [akc. sarĭe] (i. ž.) ● v. sare [Por.] ♦ rum. sare

sarśină (mn. sarśiń) [akc. sarśină] (i. m.) — breme, teret koji se nosi na leđima ∎ sarśina la nuoĭ sa ḑîśe numa la gramadă đi frunḑă, đi fîn or đi paĭe, kare sa adună pi sfuară șî sa duśe la koļibă, ka mînkarĭa đi viće — „saršina” se kod nas kaže samo za gomilu lisnika, sena ili slame, koja se skupi i veže konopcem, i nosi kući kao hrana za stoku ∎ s-a-nkoveĭat pănă-n pomînt, ku sarśina mare đi fîn în șîaļe — savio se do zemlje, pod velikim bremenom sena na leđima ♦ up. kruoșńe [Por.] ♦ rum. sarcină ♦ etim. < lat. sarcina

sarut (mn. săruturĭ) [akc. sarut] (i. s.) — poljubac ∎ kată baĭatu, saraku, đi la fată numa un sarut, ama ĭa fu tare đi kap, șî nu ĭ-a dat — tražio je momak, siroma, od devojke samo jedan poljubac, ali je ona bila tvrdoglava, i nije mu dala ♦ sin. pup, țuk [Por.] ♦ rum. sărut

sat (mn. saće) (i. s.) — selo ∎ sat ĭe luok în kare traĭașće lumĭa kare are moșîĭa a ĭeĭ, kare ĭe kuprinsă ku muśitu-n kîmp, șî ku viće — selo je mesto u kome žive ljudi koji imaju svoje imanje, i koji se bave radom u polju i stokom [Por.] ♦ rum. sat ♦ etim. < lat. fossatum

satul (satulă) (mn. satuĭ, satuļe) [akc. satul] (prid.) — sit, nahranjen ∎ tuoț pļekară satuĭ, ńima n-a ramas flomînd — svi pođoše siti, niko nije ostao gladan ∎ lasî-ma, mis satul đi minśuńiļi tĭaļe — pusti me, sit sam tvojih laži ♦ up. săturat [Por.] ♦ rum. sătul ♦ etim. < lat. satulius

satuļeț (mn. satuļețurĭ) [akc. satuļeț] (i. s.) — (dem.) seoce ∎ satuļeț ĭe sat mik, ku kăș puțîńe șî lumĭe puțînă — seoce je malo selo, sa malo kuća i malo ljudi ♦ var. satuț [Por.] ♦ rum. sătuleţ

satuos (satuasă) (mn. satuoș, satuasă) [akc. satuos] (prid.) — žedan ∎ kosîtuori sa vaĭtă kă sînt satuoș, da ńima nu s-a dus dupa apă — kosci se žale da su žedni, a niko nije otišao po vodu [Por.] ♦ rum. setos

saźată (mn. saźeț) [akc. saźată] (i. ž.) — strela ∎ saźata a fuost arma vînatorilor, fakută đintr-un bît ku vîr đi fĭer askuțît, kare s-a arunkat đin ark — strela je bila lovačko oružje, napravljena od jednog štapa sa oštrim metalnim vrhom, koja se izbacivala iz luka ∎ ĭut ka saźata — brz kao strela ♦ up. ark [Por.] ♦ rum. săgeată ♦ etim. < lat. sagitta

săčerar (mn. săčerarĭ) [akc. săčerar] (i. m.) — (tehn.) srparnik, nosač srpova ∎ săčeraru ĭe fakut dim lemn ka kruča, kare pe părțili amîndoă are găurĭ să sa bađe săčerli ku vîrfurli în năuntru, să nu sa taĭe ala kare ăl duče — srparnik je izrađen od drveta kao krst, koji na oba kraka ima rupe u koje se umeću srpovi sa vrhovima unutra, da se ne bi posekao onaj koji ga nosi ∎ în săčerar s-a țînut săčerli — u srparniku su se držali srpovi ∎ kînd s-a dus la săčerat, săčeraru pănă la lok l-a dus vrun baĭat pe čumag pe umere — kad se išlo na žetvu, srpalnik je do njive nosio neki momak na štapu preko ramena kînd s-a furșit ku săčeratu, săčerli ĭară s-a-ntors în săčerar și l-a dus la kasă și l-a atîrnat în lok unde s-a țînut și alta marfă de lukrat în kîmp — kada je žetva bila gotova, srpovi su se vraćali u srparnik koga su donosili kući i kačili ga na mesto gde su se čuvale i druge poljoprivredne alatke [Tim.]

săk1 (sakă) (mn. sakaţ, sakaće) (prid.) — suv, koji je presušio; sušan ∎ săk ĭe luok kare avut apă, ș-a sakat — suvo je mesto koje je imalo vode, pa je presušilo ∎ vaļa sakă ĭe vaļe pi kare kurźe rîu kare sakă pista vară — suva dolina je dolina kojom teče reka koja leti presušuje ∎ ogașol săk sa kĭamă ogaș kare are apă kînd șî kînd în primovară, da pista vară sakă — suvi potok se zove potok koji ima vodu ponekad u proleće, a preko leta presuši ♦ sin. uskat [Por.] ♦ rum. sec ♦ etim. < lat. siccus

săk2 (săkă) (mn. sakaţ, sakaće) (prid.) —(med.) sakat, kljast ∎ a fuost săk đ-o mînă, i-s-a uskat mîna đi vro buală — bio je sakat u jednu ruku, ruka mu se osušila od neke bolesti ∎ nu ĭ-a fuost ļesńe kînd a zberat kopiĭu dupa ĭel „Săkuļe! Săkuļe!” — nije mu bilo lako kada su deca vikala za njim „Sakati! Sakati!” [Por.]

săkatură (mn. săkaturĭ) [akc. săkatură] (i. ž.) — šeprtlja, trapavko ∎ săkatură ĭe uom ļenuos, kare n-are vuoĭe đi ńimika, kare nu șćiĭe să lukre ńimika, da ńiś nu vrĭa să-nvĭață vrun lukru — šeprtlja je lenj čovek, koji nema volje ni za šta, koji ne zna ništa da radi, niti želi da nauči neki posao [GPek] ♦ dij. var. sîkatură [Por.] ♦ rum. secatură

sălkariș [akc. sălkariș] (i. m.) ● v. sălśińiș [Por.] ♦ rum. sălcăriș

sălśińiș (mn. sălśińurĭ) [akc. sălśińiș] (i. s.) — (bot.) vrbak ∎ sălśińiș ĭe luok ku mulće sălś — vrbak je mesto sa mnogo vrba ∎ pista ḑîuă vrșĭa ĭe pitulată în sălśińiș, da sara sa puńe în rîu sî să prindă pĭeșći pista nuapće — preko dana vrška je skrivena u vrbaku, a uveče se stavlja u reku da bi se preko noći nahvatala riba ♦ var. sălkariș ♦ sin. zavuoĭ [Por.] ♦ rum. sălciniș

Săļișćan (mn. Săļișćań) [akc. Săļișćan] (i. m.) — Selištanin ∎ Săļișćan ĭe uom śe traĭașće în sat kare ăl kĭamă Săļișće — Selištanin je čovek koji živi u selu koje se zove Selište [Hom.] ♦ rum. săliștean

Săļișćană (mn. Săļișćańe) [akc. Săļișćană] (i. ž.) — Selištanka ∎ Săļișćană ĭe muĭare dîn Omuoļ, kare ĭa kăsătorită în Săļișće, sat prînga Lazńița — Selištanka je žena Homoljka, koja je nastanjena u Seliištu, selu blizu Laznice [Hom.] ♦ rum. sălișteancă

Săļișće [akc. Săļișće] (i. ž.) — (ojk.) Selište ∎ Săļișće ĭe sat în Omuoļ, aproape dă Lazńița — Selište je selo u Homolje, u blizini Laznice [Hom.]

sămikariță (mn. sămikariț) [akc. sămikariță] (i. ž.) — pokućarica, žena koja prodaje robu idući od kuće do kuće; torbarka ∎ sămikariță la nuoĭ s-a kĭemat muĭerĭ, rumînke đi la Kraĭna Ńigoćinuluĭ, kare a mĭers đi la kasă la kasă ș-a skimbat marfa — pokućarice su se kod nas zvale žene, Vlajne iz Negotinske Krajine, koje su išle od kuće do kuće, i trampile robu ∎ sămikariță a înđemnat lumĭa ku marfă đi kare la nuoĭ a fuost ńistoțală, da đi la nuoĭ a luvat măĭ mult lînă, kî la Kraĭna n-a fuost uoĭ ka la nuoĭ — pokućarice su nudile robu za koju je kod nas bila nestašica, a od nas su uzimale najviše vinu, jer u Krajini nije bilo ovaca kao kod nas ♦ var. sîmikariță, sîmińikariță [Por.]

sămn (mn. sîamńe) [akc. sămn] (i. s.) — znak, simbol, predskazanje ∎ nuĭe sămn bun kînd aĭ durĭerĭ grĭaļe la burtă, șă ći țîn ku ḑîļiļi una-ntruuna — nije dobar znak kad imaš jake bolove u stomaku, i drže te danima neprekidno ∎ sămn rău — loš znak ∎ sămn vorbit — dogovoren znak ∎ uomu trăbe să baźe sama prĭabińe la sîamńe, kă sămnu puaće-fi vro aratare — čovek treba veoma dobro da pazi na znakove, jer znak može biti neko predskazanje ∎ ĭastă mulț śe krĭed în sîamńe kare sa arată în visurĭ, ka-n aratărĭ adîvaraće — ima mnogih što veruju u znakove koji se javljaju u snovima, kao u istinita predskazanja ∎ are sămn la burtă đi la nașćire — ima znak na stomaku od rođenja ♦ var. sîămn [Por.] ♦ rum. semn ♦ etim. < lat. signum

sămnatură (mn. sămnaturĭ) [akc. sămnatură] (i. ž.) — oznaka, znak ∎ ku ańi a katat pin pĭeșćirĭ sămnatură đi bańi îngropaț alu vrun Raĭku voĭvoda, șî n-a gasît ńimika — godinama je tražio oznake zakopanog blaga nekog Rajka vojvode, i nije našao ništa ♦ var. sîmnatură [Por.] ♦ rum. sămnătură

sănğir [akc. sănğir] (i. s.) ● v. sanźir [Kmp.] ♦ rum. singir

săpoĭel (mn. săpoĭeļе) [akc. săpoĭel] (i. m.) — (demin.) motičica, mala motika ∎ săpoĭel ĭe o sapă mikă — motičica je mala motika [Tim.] ♦ dij. var. săpaļigă [Por.] ♦ rum. săpăligă

săraśi (ĭuo săraśesk, ĭel săraśiașće) [akc. săraśi] (gl.) — osiromašiti ∎ multă lume a săraśit đi vrĭamĭa đi rat — mnogo ljudi je osiromašilo za vreme rata ♦ var. sîraśi [Por.] ♦ rum. sărăci

sărit (mn. săriće) [akc. sărit] (i. s.) — skok ∎ pazînd uoĭļi, nuoĭ pîkurari ńi luvasăm la sarit, șî ĭuo întođeuna am avut kîć-un sărit măĭ lung đikît aĭlalț — čuvajući ovce, mi čobani nadmetasmo smo se u skoku, i ja sam uvek imao poneki skok duži od ostalih ∎ sărit đi pi gļiĭe pista prag la Pașć bun ĭe đi kasa, sî đa tot înainće — skok sa busena preko praga na Uskrs dobar je za kuću, da krene sve u napredak [Por.] ♦ rum. sărit

sărituorĭ1 (sărituare) (mn. sărituorĭ, sărituare) [akc. sărituorĭ] (prid.) — (folk.) skakutav ∎ kînd mînă draku đin baltă să fakă vrun rău, vrăžîtuarĭa iĭ dă „un ĭepur sărituorĭ” să-ĭ fiĭe đi sîmbriĭe — kad tera đavola iz bare da čini neko zlo, vračara mu daje „jednog zeca skakutavog” da mu bude plata [Por.] ♦ rum. săritor

sărituorĭ2 (mn. sărituorĭ) [akc. sărituorĭ] (i. m.) — (ret.) skakač ∎ pănă a mĭers la șkuală, a fuost măĭ bun sărituorĭ în sus — dok je išao u školu, bio je najbolji skakač u vis [Por.] ♦ rum. săritor

săritură (mn. săriturĭ) [akc. săritură] (i. ž.) — skakanje ∎ kopiĭi-șća ńiśkum sî sa sature đi săriturĭ — ova deca nikako da se zasite skakanja ♦ var. sarit [Por.] ♦ rum. săritură

sărśinată (mn. sărśinaće) [akc. sărśinată] (prid.) — (izob.) trudna ∎ au fost sărśinată, dar omu n-o šćiut — bila je trudna, ali muž nije znao ♦ var. însărśinată [Buf.] ♦ dij. sin. greuańe [Por.] ♦ rum. sărcinată

sărśińerĭ (mn. sărśińere) [akc. sărśińerĭ] (i. s.) — (tehn.) brklja, drvo sa okresanim granama koje služi za penjanje ∎ sărśińerĭu ĭe un fĭeļ đi skară, fakut đintr-un ļiemn lu kare sînt skurtaće krenźiļi, pi kare ći suĭ kînd trăbe să lukri śuava sus — brklja je vrsta merdevena, napravljena od stabla drveta kome su okraćene grane, i po kome se penješ kada treba nešto da radiš na visini ∎ pi sărśińerĭ s-a suit în frunḑarĭ, or pi klańe sî ĭa fîn đi viće, or în ļiemn unđ-a fuost kuĭbu gaińiluor ku uauă — po brklji se penjalo na lisnik, ili na plast da se uzme seno za stoku, ili na drvo na kome je bilo kokošje gnezdo sa jajima [Por.] ♦ rum. sărciner

săruta (ĭuo sarut, ĭel sarută) [akc. săruta] (gl. p. ref.) — celivati, ljubiti iz poštovanja ∎ govĭa la nuntă a sărutat mîna la nașu șî la nașîță — mlada je na svadbi ljubila ruku kumu i kumici ∎ kînd sa-ntîńesk prĭaćińi kare nu s-a vaḑut đemult, sa sărută în obraz đi triĭ uorĭ — kad se sretnu prijatelji koji se dugo nisu videli, ljube se u obraz tri puta ∎ sa sărută đin poșćeńiĭe, da sa țukă đin dragustă — celiva se iz poštovanja, a ljubi se iz ljubavi ∎ sa sărută duomńi, da sa țukă saćeńi — celiva se gospoda, a ljube se seljaci ♦ sin. țuka [Por.] ♦ dij. sin. pupa [Tim.] ♦ rum. săruta ♦ etim. < lat. salutare

sărutat2 (sărutată) (mn. sărutaţ, sărutaće) [akc. sărutat] (prid.) — ljubljen, poljubljen, izljubljen ∎ fata a trait în padure, n-a fuost sărutată pănă nu s-a gasît ku ĭel — devojka je živela u šumu, nije bila ljubljena dok se nije našla s njim ♦ sin. țukat, pupat [Por.] ♦ rum. sărutat

sărutat1 (mn. săruturĭ) [akc. sărutat] (i. s.) — ljbljenje ∎ a dat la ibomńikă numa la sărutat, kă s-a grabit, da a fuost tare dorńik đi țukaćiļi iĭ — navratio je kod ljubavnince samo na ljubljenje, jer se žurio, a bio je jako željan njenih poljubaca ♦ sin. țukat, pupat [Por.] ♦ rum. sărutat

săś (mn. săśuri) (i. s.) — živica, ograda od šiblja i žbunja ∎ săśu ĭe gard đi tîrș șî đi spiń, în kare s-a slubuod mńiĭi sî paskă sîngurĭ, fara păkurarĭ — živica je ograda od granja i trnja, u koju se puštaju jaganjci da pasu sami, bez čobanina ♦ var. sîăś ♦ sin. ćeir, gard [Por.] ♦ rum. seci ♦ etim. < srb. seča

săśeruaĭkă (mn. săśeruaĭś) [akc. săśeruaĭkă] (i. ž.) — (bot.) gladiola (Gladiolus imbricatu) ∎ săśeruaĭkă pi rumîńașće are nume ļegat đi sîaśira kă înfluare pi vrĭamĭa lu sîśarat — gladiola ima vlaško ime vezano za srp jer cveta u vreme žetve ♦ var. săśeruĭkă (Tanda) [Por.] ♦ rum. seceruie

săśetuos (săśetuasă) (mn. săśetuoș, săśetuasă) [akc. săśetuos] (prid.) — sušan, bezvodan ∎ n-a ploĭat doa luń, șî vara a fuost săśetuasă — nije padala kiša dva meseca, i leto je bilo sušno [Por.] ♦ rum. secetos

sătura (ĭuo ma satur, ĭel sa satură) [akc. satura] (gl. p. ref.) — (o hrani) nasititi se, zasititi se, najesti se ∎ pi uom alaviśuos no-l măĭ sătura ńima — alavog čovek ne zasiti niko ∎ s-a săturat numa đin o ļingură đi pasuĭ— nasitio se samo od jedne kašike pasulja [Por.] ♦ rum. sătura ♦ etim. < lat. saturare

săturat (săturată) (mn. săturaţ, săturaće) [akc. săturat] (prid.) — nahranjen, sit, koji se dobro najeo ∎ uoĭļi săturaće bińe, numa ikńesk la ḑîkatuare — ovce dobro napasane, samo dahću na plandištu ∎ lukratuori săturaț lukră măĭ bun đikît aĭ flomînḑ — nahranjeni radnici bolje rade od gladnih ♦ up. satul [Por.] ♦ rum. săturat

său (mn. săurĭ) (i. s.) — loj ∎ său au oiļi, kapriļi șî vaśiļi, da puorśi au untură — loj imaju ovce, koze i krave, a svinje imaju mast ∎ ku său đemult avut trĭabă kînd a viđerat koļiba, kînd a oltańit, șî đi uns tălpiļi kînd s-a pļekat la vrun drum đeparće — loj se nekad upotrebljavao u osvetljavanju kuće, pri kalemljenju, i za mazanje tabana kada se polazilo na neki daleki put [Por.] ♦ rum. seu ♦ etim. < lat. sebum

săźetar (mn. săźetarĭ) [akc. săźetar] (i. m.) — (zast.) strelac koji gađa lukom ∎ săźetarĭu a tras arku, saźata a zburat ș-a lovit śerbu în spaće — strelac je zategao luk, strela je izletela i pogodila jelena u pleća ♦ sin. arkaș [Bran.] ♦ rum. săgetar

săźetat (săźetată) (mn. săźetaţ, săźetaće) [akc. săźetat] (prid.) — (zast.)(folk.) ustreljen, pogođen strelom ∎ Pră-l śe kîmp marĭe rotat, Fuźe śerbu ănpușkat, Ănpușkat șă săźetat (dăn Petrekuta). — Po velikom kružnom polju, Beži jelen ranjeni, Ranjeni, ustreljeni (iz Petrekature) [Bran.] ♦ rum. săgetat

sfadă (mn. sfădurĭ) [akc. sfadă] (i. ž.) — svađa ∎ ńimika nu sufîră, śe god uomu să-ĭ spună, ĭel sa ĭa la sfadă — ništa ne podnosi, šta god čovek da mu kaže, on počinje svađu ♦ sin. gîlśauă [Por.] ♦ rum. sfadă ♦ etim. < slov. sŭvada

sfađi (ĭuo ma sfađesk, ĭel sa sfađașće) [akc. sfađi] (gl. p. ref.) — svađati se, posvađati ∎ bun a trait, nu s-a svađit ńiśkînd — dobro su živeli, nisu se svađali nikad ∎ mult iĭ drag să svađaskă lumĭa — mnogo voli da svađa ljude ♦ sin. gîlśavi [Por.] ♦ rum. sfădi ♦ etim. < slov. sŭvaditi

sfăđituorĭ (ž.r. sfăđituare) [akc. sfăđituorĭ] (prid.) — svađalica ∎ kare ĭe sfăđituorĭ, aăla are narau rău — ko je svađalica, taj ima tešku narav ♦ sin. gîlśavituorĭ [Por.] ♦ rum. sfăditor

sfiĭală (mn. sfiĭaļe) [akc. sfiĭală] (i. ž.) — (zast.) ustručavanje, stidljivost ∎ babiļi a puvestît kă la-ĭ muorț ĭe mare sfiĭală să primĭaskă pomana kînd ļ-o dă vro insă kare nuĭe đin ńemeńa lor apruape — babe su pričale da je kod mrtvih veliko ustručavanje da prime pomanu kad im je namenjuju osobe koje nisu iz bliskog srodstva [GPek] ♦ rum. sfială

sfiĭi (ĭuo ma sfiĭĭesk, ĭel sa sfiĭĭașće) [akc. sfiĭi] (gl. ref.) — (folk.) ustručavati se, snebivati se ∎ kînd muĭarĭa kare puartă rîndu nuĭe đin ńam apruape ku al muort, ĭa kînd iĭ nîmeńașće pomana sa ruagă đe ĭel „s-o primĭaskă, să nu sa sfiĭaskă” pintru śe o dă însă strină — kad žena koja vodi obred nije blizak rod sa pokojnikom, ona ga pri namenjivanju pomane moli da je „primi, da se ne ustručava” što je namenjuje nesrodnik [GPek] ♦ rum. sfii ♦ etim. < slov. svĕniti sę, svĕnją sę

sfiĭuos (sfiĭuasă) (mn. sfiĭuoș, sfiĭuasă) [akc. sfiĭuos] (prid.) — (zast.) stidljiv, sramežljiv ∎ đi mikă a-nvațato să fiĭe sfiĭuasă întra lume ńikunoskută, sî sa uĭće-n pomînt, sî takă, să nu sa rîdă — od malih nogu su je učili da bude stidljiva među nepoznatim ljudima, da gleda u zemlju, da ćuti, da se ne smeje [GPek] ♦ rum. sfios

sfik (mn. sfikurĭ) [akc. sfik] (i. s.) — nalet nevremena; udar ∎ đintr-odată la munće s-a pus vižuļiĭa k-un sfik grĭeu đe zapadă, ș-a-nkis pîrća kîtra vaļe — odjednom se u planini digla oluja sa naletom snega, i zatrpala prtinu ka dolini [Por.] ♦ rum. sfic

sfińak (mn. sfińeś) [akc. sfińak] (i. m.) — (bot.) beli grab (Carpinus orientalis) ∎ sfińaku ĭe ka karpinu, ama ĭe mult măĭ supțîrĭe, bun đi tîrș đi pasuĭ, đi împļećit gardu, đi parĭ, da șî bun arđe-n fuok — beli grab je sličan grabu, ali je mnogo tanji, dobar za pritke, za pletenje ograde od pruća, za kočeve, a i dobro gori u vatri ♦ var. svińak ♦ up. karpin [Por.] ♦ rum. sfineac ♦ etim. < slov. svinĭakŭ, d. svĭniĭá, de porc.

sfînt1 (sfîntă) (mn. sfînţ, sfînće) [akc. sfînt] (prid.) — (rel.) svet, čist, uzvišen, božanski ∎ nu sa suduĭe pomîntu, kî ĭe sfînt, arańașće tota lumĭa — ne psuje se zemlja, jer je sveta, hrani ceo svet ∎ bisîarika ĭe kasa sfîntă, kă î-ńa sa-ntîńesk kređințuoșî ku dumńeḑîu luor — crkva je sveta kuća, jer se u njoj sreću vernici sa svojim bogom ∎ tota sîrbatuarĭa a fuost ḑîua sfîntă — svaku praznik je bio sveti dan ♦ var. sînt [Por.] ♦ rum. sfânt ♦ etim. < slov. sventu

sfînt1 (mn. sfînț) [akc. sfînt] (i. m.) — (rel.) svetac, svetitelj ∎ uomo-la ĭe tare kređințuos, traĭașće ka sfîntu — taj čovek je veliki vernik, živi kao svetac ∎ rumîń-aĭ batrîń đin tuoț sfînțî măĭ mult a puvestît đi svići Pĭetre, kare a purtat lupi — stari Vlasi su od svih svetaca najviše pričali o svetom Petru, koji je vodio vukove [Por.] ♦ rum. sfânt ♦ etim. < slov. sventu

sfînțî (ĭuo sfînțăsk, ĭel sfînțașće) [akc. sfînțî] (gl. p. ref.) — (rel.) osveštati ∎ puopa a sfînțît kruśa în luok unđe trăbe sî sa fakă bisîarikă — pop je osveštao krst na mestu gde treba da se podigne crkva [Por.] ♦ rum. sfinți ♦ etim. < slov. sventiti

sfîr (uzv.) — (onom.) cvrč, zvuk cvrčanja ∎ auḑît bińe kă uala ku tuot faśe „sfîr! sfîr!”, ama pănă ĭ-a ažuns, ḑama a dat în fuok — čula je dobro da lonac uveliko pravi „cvrč! cvrč”, ali dok je ona stigla, čorba je iskipela [Por.] ♦ rum. sfâr

sfîraĭală (mn. sfîraĭaļe) [akc. sfîraĭală] (i. ž.) — (o zvuku) cvrčanje ∎ ļamńiļi uđe grĭeu ard, tuota nuapća s-auđe numa sfîraĭală đi la vatră — mokra drva teško gore, celu noć se čuje samo cvrčanje sa ognjišta (o bolu) sevanje, probadanje; stres ∎ sa vaĭtă baba kă sîmće vro sfîraĭală la burtă, țîńe una-ntru-una, ș-o duare ka kînd o taĭe vrunu ku kuțîtu — baba se žali da oseća neko sevanje u stomaku, drži je neprekidno, i boli je kao da je neko seče nožem [Por.] ♦ rum. sfârâială

sfîrîi (ĭuo sfîrîĭ, ĭel sfîrîĭe) [akc. sfîrîi] (gl. p.) — (o zvuku) cvrčati ∎ ļamńiļi vĭerḑ, numa sfîrîĭe pi fuok, da nu-ngalḑăsk ńiśkum — drva zelena, samo cvrče na vatri, a ne greju nikako (o bolu) sevati, probadati ∎ kînd uomu auđe đi vrun rău, ăl sfîrîĭe la burtă, ka kînd vrunu dă ku kuțîtu — kad čovek čuje za neko zlo, seva ga u stomaku, kao da ga neko probada nožem [Por.] ♦ rum. sfârâi

sfîrk (mn. sfîrkurĭ) [akc. sfîrk] (i. s.) — (anat.) bradavica na dojci ∎ sfîrk ĭe vîru țîțî muĭerĭeșć — bradavica je vrh ženske dojke ♦ var. sfîrśel ♦ (demin.) sfîrkuļec, sfîrkuș ♦ var. svîrk [Crn.] ♦ rum. sfârc

sfîrluagă (mn. sfîrluoź) [akc. sfîrluagă] (i. s.) — štralja ∎ sfîrluagă ĭe înkîlțamînt rupt, batrîn, kare-l duśe uomu al măĭ sarak — sfrloga je stara, pocepana obuća, koju nosi najsiromašniji čovek (fig.) dripac; krpa ∎ sfîrluagă sa ḑîśe la uom kare ĭe ļenuos, kare minće, fură, bĭa șî n-are vrĭad ńiś śinś parîaļe — sfrloga se kaže za čoveka koji je lenj, koji laže, krade, pije i ne vredi ni pet para [Por.] ♦ rum. sfârloagă

sfîrļaḑă (mn. sfîrļeḑ) [akc. sfîrļaḑă] (i. m.) — (zast.) koplje ∎ Miluș Kobļiźanu înga dăn kopilariĭe măĭ bun a lovit ku arku, șî măĭ dăparće a lupadat sfîrļaḑa — Miloš Kobiljanin je još od detinjstva najbolje gađao strelom, i najdalje bacao koplje [Mlava]

sfîrśiel (mn. sfîrśiaļe) [akc. sfîrśiel] (i. s.) — (tehn.) štapić u čunku na koji se stavlja cevka sa potkop za tkanje ∎ sfîrśielu lu sovĭaĭkă ĭe fakut đin bît đi kuorn uskat — štapić čunka napravljen je od suvog drenovog pruta ♦ up. surśiel, sovĭaĭkă [Por.] ♦ dij. var. surśiel (Osnić) [Crn.] ♦ rum. sfîrcel

sfîrșî (ĭuo sfîrșăsk, ĭel sfîrșașće) [akc. sfîrșî] (gl. p. ref.) — (o radnji) sfršiti, završiti ∎ kum ii sfârșâră ku lukru, , pluaia sa pusă — čim su oni završili sa poslom, počela je kiša ∎ s-a măritat, da n-a sfîrșît șkuala — udala se, a nije završila školu (psih.) stresti se usled jakog uzbuđenja, preseći se od straha ∎ kînd a ĭeșît înainća mĭa ku sakurĭa, ma sfîrșîĭ đi frikă kî ma omuară — kad je izašao pred mene sa sekirom, preseko sam se od straha da će me ubiti ♦ sin. gaći [Por.] ♦ rum. sfârși ♦ etim. < slov. sŭvŭršiti

sfîrșît (sfîrșîtă) (mn. sfîrșîţ, sfîrșîće) [akc. sfîrșît] (prid.) — (o poslu) završen, svršen; gotov ∎ a veńit la lukru sfîrșît — došao je na gotov posao (med.) iscrpljen, istrošen, bez snage ∎ a sapat tota ḑîua șî sara vińe la kasă sfîrșît, ku o mînă đi sufļit — kopao je celog dana i uveče dolazi kući iscrpljen, sa dušom u nosu ♦ sin. gaćit, ispravit [Por.] ♦ rum. sfârșit

sforarĭ (mn. sforarĭ) [akc. sforarĭ] (i. m.) — užar ∎ sforarĭ ĭe maĭsturu kare faśe la sfuorĭ — užar je zanatlija koji pravi užad ∎ sforarĭ a fuost numa pin orașă, đi unđe a veńit pin saće la bîlśurĭ să vindă la sfuorĭ — užara je bilo samo po varošima, odakle su dolazi u sela na vašare da prodaju užad [Por.] ♦ rum. sforar

sfrieźel [akc. sfrieźel] (i. m.) ● v. sfrĭađir [Por.] ♦ rum. sfredel

sfrînśuok (mn. sfrînśuoś) [akc. sfrînśuok] (i. m.) — (ornit.) svračak, ptica pevačica i selica ∎ sfrînśuoku ĭe pasîrĭe mikă sură, ku ćiku skurt șî strîmb, kare manînkă guonź — svračak je mala siva ptica, sa kratkim i krivim kljunom, koja se hrani insektima (Tanda) ∎ sfrînśuoku aduśe la kuțofană, ama ĭe mult măĭ mik — svračak liči na svraku, ali je mnogo manji (Rudna Glava) [Por.] ♦ rum. sfrâncioc ♦ etim. < srb. svračak

sfrĭađir (mn. sfrĭađirĭ) [akc. sfrĭađir] (i. m.) — svrdlo, burgija ∎ sfrĭađiru ĭe un fus đi fĭer, ku vîru askuțît șî suśit, đi fakut găurĭ în ļiemn — svrdlo je metalna šipka sa oštrim i uvijenim vrhom, za bušenje rupa u drvetu ∎ sfrĭađiru ĭe bagat în mîńiĭ đi ļiemn, fakut ka kuarńiļi, kare sa învîrćiesk ku mînă kînd sa îngăură — svrdlo je nasađeno na drvenu dršku u obliku rogova, koja se okreće rukom kada se buši ∎ sfrĭađiri a fakut kovaśi — svrdla su izrađivali kovači ♦ var. sfrieźel (Tanda) ∎ vîru sfrieźeluĭ sa kĭamă fluare — vrh svrdla zove se cvet ∎ kînd îngăură, sfrieźelu đin ļiemn skuaće rugumatură kad buši, svrdlo iz drveta izvlači piljevinu ♦ sin. burgiĭe [Por.] ♦ rum. sfredel

sfuară (mn. sfuorĭ) [akc. sfuară] (i. ž.) — uže, konopac ∎ sfuară ĭe o înpļećitură lungă đi ață đi kîńipă — uže je jedna duga pletenica od konopljinog konca ∎ ku sfuara uomu ļeagă śuava — užetom čovek nešto vezuje ∎ mulț pin saće s-a spînḑurat ku sfuara — mnogi su se po selima užetom obesili ♦ sin. fuńe, frengiĭe [Por.] ♦ rum. sfoară ♦ etim. < grč. sfōra

sfulđir (mn. sfulđire) [akc. sfulđir] (i. s.) — munja ∎ sfulđir ĭe lumină tare kare luśașće pi śerĭ înainća duraituluĭ — munja je jako svetlo koje bljesne na nebu pre grmljavine ∎ dupa tuot sfulđiru dă trîasńitu în vrun ļemn mare, șă-l krapă ku saźata pănă la pomînt — iza svake munje udara grom u neko veliko drvo, i strelom ga rascepi sve do zemlje ∎ saźata sfulđiruluĭ ĭe fakută đin krîmput đi krĭamińe askuțît — munjina strela napravljena je od komada oštrog kremena ♦ var. sfulđer (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźer [Crn.] ♦ rum. fulger

sfulđira (ĭuo sfulđir, ĭel sfulđiră) [akc. sfulđira] (gl. p.) — sevati (o munji) sevati ∎ sfulđiră una-ntruuna, ama đeparće, nu s-auđe duraitu — seva neprekidno, ali daleko, ne čuje se grmljavina (o brzini) ići munjevito; (fig.) šišati; leteti ∎ nu kară kum sa kară, numa sfulđiră kînd trĭaśe pin sat — ne vozi kako se vozi, nego leti kao munja kad prođe kroz selo (med.) (o bolu) probadati; sevati ∎ đintr-odată anśeput s-o sfulđire tare pista pĭept — odjednom je počelo oštro da je seva preko grudi ♦ var. sfulđera (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźera [Crn.] ♦ rum. sfulgera ♦ etim. < Lar. pop. fulgerare (= fulgurare)

sigura (ĭuo sigurîeḑ, ĭel sigurĭaḑă) [akc. sigura] (gl. p. ref.) — osigurati, obezbediti ∎ a fakut gard mare pi lînga strungă, sî sa sigurĭaḑă đi lupĭ — podigao je visoku ogradu oko tora, da se osigura od vukova ∎ s-a țînut muaļe, nu s-a sigurat kum trăbe, ș-a pĭerdut tuot — držao se labavo, nije se osigurao kako treba, pa je sve izgubio [Por.] ♦ rum. sigura

sigurațiĭe (mn. sigurățîĭ) [akc. sigurațiĭe] (i. ž.) — siguracija, sigurnost; bezbednost ∎ nu s-a prins la lukru în rudńik, kă pin uokńe n-a fuost ńiś o sigurațiĭe — nije se zaposlio u rudniku, jer u oknima nije bila nikakva sigurnost ∎ mare sigurațiĭe ĭeș tu! — velika si ti siguracija! [Por.] ♦ rum. siguranţie ♦ etim. < grč. síghuros

sigurat1 [akc. sigurat] (pril.) — sigurno ∎ nu ma zauĭt, vin sigurat — neću zaboraviti, dolazim sigurno [Por.] ♦ rum. sigurat

sigurat2 (sigurată) (mn. siguraț, siguraće) [akc. sigurat] (prid.) — siguran ∎ a fuost sigurat kă trĭaśe pista apă ku piśoruaźiļi, ama la žumataća rîuluĭ matka la trînćit, șî la luvat — bio je siguran da će preći preko vode na štulama, ali na sredini reke matica ga je oborila, i odnela ∎ a kriśit să n-o așćeț, kă nuĭe sigurată kî vińe — poručila je da je ne ćekaš, jer nije sigurna da će doći [Por.] ♦ rum. sigurat

sik! (uzv.) — čik! uzvik čikanja sik! sik! nu puoț să-m faś ńimik! — čik! čik! ne možeš mi ništa! sik dakă kućeḑ! — čik ako smeš! ∎ kopilu kare sikîĭe pi altu, dă ku pumnu-n pumn kînd ḑîśe „sik”, ș-așa đi dîdauorĭ — dete koje čika drugog, udara pesnicom o pesnicu kad kaže "čik", i tako dvaput [Por.] ♦ rum. sâc ♦ etim. < tur. syk „namučen”

sikai (ĭuo sîkîĭ, ĭel sîkîĭe) [akc. sikai] (gl. p. ref.) — čikati, izazivati ∎ kopiĭi đi đesńață numa sa sîkîĭe, ma mir kum n-anśeput sî sa bată — deca od jutros se samo čikaji, čudi me kako već nisu počela da se biju ∎ ăl sîkîĭe, ku adîns iĭ faśe la śudă — začikava ga, ljuti ga namerno [Por.] ♦ rum. sâcâi

(vez.) — da, neka ∎ aș veńi ĭuo, numa nu vrĭa muma sî ma lasă — došla bih ja, ali majka neće da me pusti ∎ sî spună kare śe vrĭa, ĭa nu dă ńiś doă parîaļe pi povĭeșćiļi luor — neka kaže ko šta hoće, ona ne da ni dve pare na njihove priče ∎ a rugato sî sa muće đin sato-la, n-a vrut ńiś s-audă — molio je da se preseli iz tog sela, nije htela ni da čuje ♦ var. [Por.] ♦ rum. ♦ etim. < lat. si

sîaće [akc. sîaće] (i. ž.) — žeđ ∎ rău ĭe kînd sa puńe sîăća pi uom, da apă nuĭe ńiśunđe — teško je kad čoveka spopadne žeđ, a vode nema nigde ∎ sîăća sa stîmpîră ku apă rîaśe — žeđ se gasi hladnom vodom ∎ muare đi sîaće — umire od žeđi ♦ var. săće [Por.] ♦ rum. sete ♦ etim. < lat. situs

sîaśiră (mn. săśirĭ) [akc. sîaśiră] (i. ž.) — srp ∎ sîaśira ĭe alat ku kare sa sîaśiră, fakut strîmb ka luna ćinîră, ku taișu đinuntru, șî ku mîńiĭ đi țînut în mînă — srp je alat kojim se žanje, nalik na mlad mesec, sa oštricom iznutra i drškom za držanje u ruci [Por.] ♦ rum. seceră ♦ etim. < lat. sicilis

sîaśită (mn. sîaśiće) [akc. sîaśită] (i. ž.) — suša ∎ sîaśită ĭe ćimp fara pluaĭe — suša je vreme bez kiše ∎ mare sîaśită — velika suša ♦ var. săśită ♦ sin. uskatură [Por.] ♦ rum. secetă ♦ etim. < lat. *siccita (= siccitas).

sîbarît (sîbarîtă) (mn. sîbarîţ, sîbarîće) [akc. sîbarît] (prid.) — (med.) kilav ∎ đe uom lu kare mațîļi đen burtă kad în kuaĭe, sa ḑîśe kî ĭe sîbarît, kă are kilă — za muškarca kome se creva iz trbuha spuštaju u muda, kaže se da je kilav, da ima kilu [Por.] ♦ rum. soborât

sîgo [akc. sîgo] (uzv.) — brzo, u imitaciji ciganskog govora ∎ sîgo, sîgo! — brzo, brzo!aĭde, sîgo, sîgo! śe ći traź ka śĭața? — hajde, brzo, brzo! što se vučeš kao magla? ♦ sin. ĭuta [Por.]

sîkaĭală (mn. sîkaĭelurĭ) [akc. sîkaĭală] (i. ž.) — čikanje, začikivanje, inaćenje ∎ kum puaće să țînă atîta sîkaĭală întra kopiĭ, da fara bataĭe — kako može da traje ovoliko začikavanje među decom, a bez tuče [Por.] ♦ rum. sâcîială

sîkatură (mn. sîkaturĭ) [akc. sîkatură] (i. ž.) — šeprtlja, trapavko, nespretnjaković ∎ n-a măĭ vaḑut ńima așa sîkatură đi uom, nu șćiĭe ńiś kuńu să bată-n parĭaće — takvu šeprtlju od čoveka niko još nije video, ne ume ni klin da nabije u zid ♦ / < săk — sakat [Por.]

sîlă (mn. sîļe) [akc. sîlă] (i. ž.) — prinuda ∎ a mînat lukratuiri să lukră la sîlă — terali radnike da rade pod prinudom (med.) gušenje, teško disanje ∎ sa vaĭtă kă o strînźe vro sîlă în pĭept, șă nu puaće să sufļe — žali se da je steže neko gušenje u grudima, pa ne može da diše (psih.) nevoljno, na silu ∎ a śerkat parințî s-o mariće la sîla, ama ĭa nu s-a dat, ļ-a spus kă măĭ îndată sa omuară — pokušali su roditelji da je udaju na silu, ali se ona nije dala, rekla im je da će se radije ubiti [Por.] ♦ rum. silă ♦ etim. < slov. sila

sîļi (ĭuo sîļesk, ĭel sîļașće) [akc. sîļi] (gl. p. ref.) — prisiljavati ∎ kît sî ma sîļaskă, nu puaće treśa pista vuoĭa mĭa — koliko god da me prisiljava, ne može preći preko moje volje [Por.] ♦ rum. sili ♦ etim. < slov. siliti

sîļit (sîļită) (mn. sîļiţ, sîļiće) [akc. sîļit] (prid.) — prisiljen, prinudjen ∎ n-a fi fakut ĭel aĭa đi vuoĭa luĭ, tuoț ginđesk kî ĭe sîļit đi vruńi să fakă așanije on to uradio od svoje volje, svi misle da je bio prisiljen od nekoga da tako uradi [Por.] ♦ rum. silit

sîmana2 (ĭuo samîn, ĭel samînă) [akc. sîmana] (gl.) — ličiti, nalikovati ∎ muĭarĭa trăbe să fakă kopiĭ să samińe la tatîsu — žena treba da rodi decu da liče na oca ∎ kopilașî sînt źemanarĭ, đi aĭa atîta samînă — dečica su blizanci, zato toliko liče ♦ sin. aduśa [Por.] ♦ rum. semăna ♦ etim. < lat. similare

sîmana1 (ĭuo samîn, ĭel samînă) [akc. sîmana] (gl. p.) — sejati ∎ numa ś-a-nśeput sî samińe luoku, pluaĭa s-a pus — samo što su počeli da seju njivu, počela je kiša ∎ lumĭa pănă-n kuaśa a sîmanat ku mîna — ljudi su sve do skora sejali rukom [Por.] ♦ rum. semena ♦ etim. < lat. seminare

sîmanat1 (mn. sîmanaturĭ) [akc. sîmanat] (i. s.) — sejanje ∎ a-nśeput sîmanatu înga laltîĭerĭ — počeli su sejanje još prekjuče ∎ aĭ ćińirĭ nu șćiu kum ĭe fakut sîmanatu ku mîna — mladi ne znaju kako izgleda sejanje rukom [Por.] ♦ rum. semănat

sîmanat2 (sîmanată) (mn. sîmanaţ, sîmanaće) [akc. sîmanat] (prid.) — zasejan, posejan ∎ are o șļingă sîmanată ku sakară, da triĭ luokurĭ marĭ sînt sîmanaće ku grîu — ima jednu parcelu posejanu ražom, a tri velike njive su posejane žitom ♦ supr. ńisîmanat [Por.]

sîmanatuorĭ (mn. sîmanatuorĭ) [akc. sîmanatuorĭ] (i. m.) — sejač, osoba koja seje ∎ sîmanatuorĭ măĭ mult a fuost muĭerĭ — sejači su najviše bile žene ∎ un sîmanatuorĭ ku o sîmanatuarĭe a sîmanat luoku tuot — jedan sejač i jedna sejačica posejali su celu njivu [Por.] ♦ rum. semănător

sîmanatură2 (mn. sîmanaturĭ) [akc. sîmanatură] (i. ž.) — sličnost ∎ la sîmanatură nu sînt tot una — prema sličnosti nisu sasvim istiîntra îĭ nuĭe ńiś o sîmanatură — među njima nema nikakve sličnosti ♦ var. sîmanat [Por.] ♦ rum. semănare

Sîmbîta albă [akc. Sîmbîta albă] — (kal.) (dosl.) Bela subota, (srb.) Velika subota ∎ Sîmbîta albă la rumîń kađe în sîmbîtă înainća Pașćiluĭ, pi kîļindarĭu sîrbĭesk sa kĭamă „Velika subota” — Bela subota kod Vlaha pada u subotu pre Uskrsa, u srpskom kalendaru se zove Velika subota ∎ la Sîmbîta albă svić-Iļiĭa împarće pĭatra: faśe rînd kînd sî-ĭ bată pĭatra pi aăĭa kare iĭ vĭađe kă lukră-n ḑîua-ĭa — na Belu subotu sveti Ilija pravi plan kad da bije gradom one koje primeti da rade tog dana ∎ Sîmbîta albă ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru pĭatră, să nu bată pĭatra ćimpu — Bela subota je neradni dan, praznuje se zbog grada, da grad ne bije letinu ∎ la Sîmbîta albă muĭeriļi nu s-a spalat pi kap ńiś nu s-a pipćenat, să nu ļi înkărunțaskă șă să ļi piśe păru — na Belu subotu žene nisu prale ni češljale kosu, da im kosa ne bi osedela i opadala ∎ în Tanda Sîmbîta albă ĭe sîmbîta đe la urmă înainća lu Sînźuorḑ — u Tandi je Bele subota poslednja subota pre Đurđevdana ♦ up. Sîmbîta pașćilor [Por.] ♦ rum. Sâmbâta albă

Sîmbîta ćinără [akc. Sîmbîta ćinără] (i. ž.) — (kal.) Mlada subota ∎ Sîmbîta ćinără ĭe tuota sîmbîta kînd sa puńe luna noă — Mlada subota je svaka subota kad se javi mlad mesec ∎ (mag.) Sîmbîta ćinără ĭe ḑîva bună dă dăskîntat dă noă boaļe — Mlada subota je dan dobar za bajanje od devet boilesti [Mlava]

Sîmbîta pașćilor [akc. Sîmbîta pașćilor] — (kal.) (dosl.) Uskršnja subita, (srb.) Velika subota ∎ Sîmbîta pașćilor kađe sîmbîtă înainća lu Pașć, sa măĭ kĭamă șî Sîmbîta albă — Uskršnja subota pada u subotui pred Uskrs, zove se još i Bela subota ∎ sa taĭe șî sa friźe purśelu đi Pașć — kolje se i peče prase za Uskrs ∎ sa plumađașće pașćaua, kolak ku śerk șî ku kruśe, ku kîć-un uou fărbuit în tot kîmpu kruśi, șî ku un uou pruaspîd în mižluok — mesi se „uskrsnica”, kolač sa obručem i krstom, sa po jednim ofarbanim jajetom u svakom polju krsta i jednim svežim u sredini ♦ up. Sîmbîta albă [Por.] ♦ rum. Sâmbăta paștelui

sîmbîtă (mn. sîmbîće) [akc. sîmbîtă] (i. ž.) — (kal.) subota ∎ sîmbîta ĭe a șasîļa ḑî în stamînă, întra vińirĭ șă dumińikă — subota je šesti dan u sedmici, između petka i nedelje ♦ up. Sîmbîta lu Lazîr, Sîmbîta albă, Sîmbîta pașćilor [Por.] ♦ up. Sîmbîta ćinără (Ranovac) [Mlava] ♦ rum. sâmbătă ♦ etim. < lat. sámbatum

sîmbriĭe (mn. sîmbriĭ) [akc. sîmbriĭe] (i. ž.) — (izob.) plata, naknada za služenje ∎ sîmbriĭa a fuost plata kare s-a dat la sluź kînd s-a đizļegat la Sîmĭedru — „simbrija” je bila naknada koja se davala slugama kada su otpuštani na Mitrovdan ∎ đi sîmbriĭe s-a tokmit sluga ku stapînu la Sînźuorḑ, da a kîpatato la Sîmĭedru — o naknadi sluga se pogađao sa gazdom na Đurđevdan, a dobijao je na Mitrovdan [Por.] ♦ rum. simbrie ♦ etim. < ? slov. sŭmbrŭ; mađ. szimbra

Sîmțî [akc. Sîmțî] (i. m.) — (kal.) Mladenci ∎ Sîmțî sa sîrbĭaḑă ka pomana lu patruḑăś đi kopiĭ kare ĭ-a omorît ĭemrei pintru śe s-a dus în koļindrĭeț în śinsta lu Dumńeḑîu — Mladenci se slave kao pomen na četrdesetoro dece koje su ubili Jevreji zbog učešća u kolindrecima u čast Boga (Leskovo) [GPek] ∎ la Sîmț sa întîńesk ĭarna ku vara, șî sa ĭau la bataĭe: vară dă žos ku ĭarna, ama iĭ pĭer patruḑăś șî patru đi baĭeț — na Mladence se sreću zima i leto, i započinju rat: leto pobeđuje, ali joj ginu četrdeset i četiri mladića (Rudna Glava) [Por.] ∎ la Sîmț s-a bat „babiļi”, ḑîļiļi rîaļe đi ĭarnă, ku „muoșî”, ḑîļiļi buńe đi vară; muoșî frîng babiļi șă ļi bagă-n pomînt, șă đi-ńaļe pomîntu pista vară kapîtă rîveńală — na Mladence se biju „babe”, zli zimski dani, sa „starcima”, dobrim letnjim danima; starci pobeđuju i nabiju babe u zemlju, i od njih zemlja preko leta dobije vlagu (Debeli Lug) [GPek] ♦ rum. Sâmți

sîmțî (ĭuo sîmt, ĭel sîmće) [akc. sîmțî] (gl.) — osećati ∎ amurțît mîńiļi đi źĭer, nu măĭ sîmće ńimika — promrzle mu ruke od mraza, ne oseća više ništa ∎ să ḑîkă uomu k-a fi sîmțît ĭel śuava, nu, așa afuost: uom fara ińimă — da kaže čovek da je nešto osećao, ne, takav je bio: čovek bez srca ∎ gata mis, nu măĭ sîmt ńimika — gotov sam, ne osećam više ništa [Por.] ♦ rum. simți ♦ etim. < lat. sentire

sîmḑîĭană (mn. sîmḑîĭańe) [akc. sîmḑîĭană] (i. ž.) — (bot.) ivanjski cvet (Galium verum), broćika ∎ sîmḑîĭańiļi a kuļes fĭaćiļi marĭ la Sîmḑîĭană; s-a dus în kuļes đinuapće, pi ińima guală, șă pi lînga sîmḑîĭană, a kuļes ș-alalće buĭeḑ buńe đi ļiak: romańiță, măturĭaļe, podubiță — ivanjsko cveće brale su devojke na Ivandan; u berbu su išle rano ujutru, na šte srca, i pored ivanjskog cveća brale su i drugo lekovito bilje: kamilicu, kantarion, majčinu dušicu ∎ đin sîmḑîĭańe fĭaćiļi a-nplećit kunuń, șă ļ-a pus đisupra đi ușă, să dukă sînataće șî naruok la kasă, da birekĭet la moșîĭe — od ivanjskog cveća devojke su plele vence i stavljale ih na pročelje kuće, da donesu zadrvlje i sreću ukućanima, a berićet njihovom imanju ♦ var. sînḑîĭană [Por.] ♦ rum. sânziană ♦ etim. < lat. sanctus dies Johannis

Sîmḑîĭańiļi [akc. Sîmḑîĭańiļi] (i. ž.) — (kal.) Ivanjdan ∎ (ver.) sa krĭađe kî la Sîmḑîĭańiļi ĭarba stă, nu măĭ krĭașće, đ-aĭa lumĭa sa duśe să kuļagă buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ — veruje se da na Ivanjdan trava prestaje da raste, zato ljudi idu da beru razno bilje ∎ đin buĭeḑîļi kuļasă la Sîmḑîĭańiļi sa fak kunuńe ku kare sa kićesk vrăkńițîļi, sî fiĭe în sînataća kăsîtuorilor — od bilja ubranog na Ivanjdan prave se venci kojima se kite vratnice na ogradi dvorišta, za zdravlje ukućana [Por.] ♦ dij. var. Sînzîĭenili (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. var. Sîmḑîĭana (Kladurovo) [Mlava] ♦ rum. Sânziană ♦ etim. < lat. sanctus dies Johannis

sîmeńik (mn. sîmeńiś) [akc. sîmeńik] (i. m.) — (bot.) smilje, trajna zeljasta biljka sivkaste boje (Helichrysum arenarium); cmilje; snjeljak ∎ sîmeńik ĭe buĭađe sură, mîțuasă, ku fluorĭ galbińe — smilje je siva biljka, dlakava, sa žutim cvetom ∎ sa uskă, sa duśe la morminț, șî sa dîă đi pomană l-aĭ muorț; ku ĭa sa kićașće lumanarĭa raĭuluĭ — suši se, nosi se na groblje i namenjuje mrtvima; njome se kiti rajska sveća [Por.] ♦ rum. siminic ♦ etim. < slov. semenjak

sîmînatuare (mn. sîmînatuorĭ) [akc. sîmînatuare] (i. ž.) — (tehn.) sejalica ∎ sîmînatuarĭa ĭe mașînă đi sîmanat, kare mult a ușurat lukru lu pomînćeń, kî n-a măĭ trîbuit să samińe ku mîna — sejalica je mašina za sejanje, koja je mnogo olakšala posao zemljoradnika, jer više nisu morali da seju rukom ♦ var. sămînatuare [Por.] ♦ rum. semănătoare

Sîmĭedru (mn. Sîmĭedre) [akc. Sîmĭedru] (i. s.) — (kal.) Mitrovdan ∎ Sîmĭedru skimbă ḑîua da datumu nu, în tuot anuĭe a općiļa ḑî pi marćiń — Mitrovdan menja dan ali datum ne, svake godine pada osmog dana novembra ∎ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, kare a fuost ļegaće la Sînźuorḑ, șă ļi s-a dat sîmbriĭa — na Mitrovdan su se otpuštale sluge koje su bile unajmljene na Đurđevdan, i isplaćivao im se najam [Por.] ♦ rum. Sâmedru ♦ etim. < lat. Sanctus Demetrius

Sîmpĭetru [akc. Sîmpĭetru] (i. m.) — (kal.) Petrovdan ∎ Sîmpĭetru ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru trîasńiturĭ — Petrovdan je praznik koji se svetkuje zbog groma ∎ (rel.) la Sîmpĭetru măĭ întîń sa dau đi pomană la-ĭ muorț puame kare ažuns, da kare pănă atunśa aĭ viĭ n-a kućeḑat sî manînśe — na Petrovdan se prvi put pokojnicima namenjuje voće koje je dozrelo, a koje do tada živi nisu smeli da jedu (mitol.) Sveti Petar, lik iz folklora ∎ în povĭeșć rumîńešć, Sîmpĭetru puartă lupi, țîńe kĭeiļi raĭuluĭ, baće kopiĭi pîkatuoș kare a mînkat mĭară pănă la ḑîua luĭ, șî alta — u vlaškim pričama, Sveti Petar vodi vukove, drži rajske ključeve, bije grešnu decu koja su jela voće pre njegovog dana, i dr. [Por.] ♦ rum. Sâmpetru

sîmśalat (sîmśalată) (mn. sîmśalaţ, sîmśalaće) [akc. sîmśalat] (prid.) — (zast.) (folk.) (o sečivu) naoštren, oštar ∎ aļergat đeskulț pin sîmśaļe sîmśalaće — trčao je bos kroz bodeže naoštrene [Por.] ♦ rum. sâmcelat

sîmśauă (mn. sîmśaļe) [akc. sîmśauă] (i. ž.) — ? britva alatljika ∎ sîmśaua ĭe un fĭeļ đi kuțîćel askuțît la vîr, șî-nțapat în plasîaļe đi ļemn, ku kare sa fak găurļi la fluir, la opinś, la măĭ mulće luază đi kasă — britva alatljika je vrsta nožića sa oštrim vrhom, usađen u drvenu dršku, kojim se buše rupe na fruli, opankama, i na drugim stvarima za kučnu upotrebu adînkă ♦ sin. kuțît [Por.] ♦ rum. sîmcea ♦ etim. < lat. summĭcēlla

sîmt (mn. sîmț) [akc. sîmt] (i. m.) — (rel.)(kal.) slava ∎ sîmt ĭe sfîntu kare poartă griža dă birekĭetu pomîntuluĭ șî sînataća kășî — slava je svetac koji vodi računa o berićetu imanja i zdravlju ukućana ∎ sîmtu ĭe prazńik kare are tota kasa rumîńaskă — slava je praznik koji ima svaka vlaška kuća ∎ la nuoĭ sîmtu sa sîrbĭaḑă dă kînd ĭe lumĭa șă pomîntu — kod nas se slava svetkuje od kad je sveta i veka ∎ sîmtu țîńe trîĭ ḑîļe — slava traje tri dana ♦ sin. prazńik [Bran.] ♦ etim. < lat. sanctus

sîmțîĭe (mn. sîmțîĭ) [akc. sîmțîĭe] (i. ž.) — osećanje ∎ a kreskut în padure ka žuavina, uom fara ńiś o sîmțîĭe — odraso je u šumi kao životinja, čovek bez ijednog osećanja ♦ var. sîmțîre, sîmțală [Por.] ♦ rum. simțire

sîn (mn. sînurĭ) (i. s.) — nedra ∎ sîn ĭe parća kimĭeșî kare astrukă pĭeptu șî burta — nedra su deo košulje koji pokriva grudi i stomak ∎ mama a fakut pi tata la luok, șî pănă la koļibă l-a dus în sîn — baba je moga oca rodila na njivi, i do kuće ga je nosila u nedrima ∎ sînu kimĭeșî đi bîtrîńață a fuost larg, șî la muĭerĭ askultat ka trastă — nedra starinske košulje bila su široka, i ženama su često služila kao torba [Por.] ♦ rum. sân ♦ etim. < lat. sĭnus

sînait (sînaită) (mn. sînaiţ, sînaiće) [akc. sînait] (prid.) — (tehn.) ispupčen, trbušast ∎ pĭatra muori a dă źuos trăbe să fiĭe sînaită, kosomită, ku mižluoku bokat în sus — donji vodenični kamen treba da bude ispupčen, trbušast, sa izdignutom sredinom [Zvizd]

sînataće (mn. sînatăț) [akc. sînataće] (i. ž.) — (med.) zdravlje ∎ sînataće ĭe kînd pi uom nu-l duare ńimika — zdravlje je kad čoveka ne boli ništa ∎ sînataća s-a dorit întođeuna kînd sa đisparțît lumĭa: „Aĭ, ku sînataće!”, „Ramîń ku sînataće!” — zdravlje se želelo uvek kad su se ljudi rastajali: „Ajd’, uzdravlje!”, „Ostaj mi u zdravlju!” [Por.] ♦ rum. sănătate ♦ etim. < lat. sanitas, -atis

sînatuos (sînatuasă) (mn. sînatuoș, sînatuasă) [akc. sînatuos] (prid.) — (med.) zdrav ∎ kînd ĭe uomu sînatuos, nu-ĭ mă-ĭ trăbe alta ńimika — kad je čovek zdrav, ne treba mu više ništa drugo ♦ supr. bolnau [Por.] ♦ rum. sănătos ♦ etim. < lat. *sanitosus (

sîngur (sîngură) (mn. sîngurĭ, sîngure) [akc. sîngur] (prid.) — sam, bez društva ∎ sîngur ĭe aăla kare n-are pi ńima — sam je onaj koji nema nikoga ∎ tuoț l-a lasat ș-a ramas în munće sîngur ka kuku — svi su ga napustili, pa je ostao u planini sam kao kukavac ♦ (demin.) sîngurĭel [Por.] ♦ rum. singur ♦ etim. < lat. singulus

sîngurataće (mn. sînguratăț) [akc. sîngurataće] (i. ž.) — samoća, usamljenost ∎ are tuot, ama sa vaĭtă kă-l manînkă sîngurataća — ima sve, ali se žali da ga ubija samoća ♦ var. sîngurĭață, sînguriĭe [Por.] ♦ rum. singurătate ♦ etim. < lat. singularitatem

sîngurĭel (sîngurikă) (mn. sîngureĭ, sîngurĭeļe) [akc. sîngurĭel] (prid.) — samcit, potpuno sam ∎ a ramas în munće să traĭaskă sîngur sîngurĭel ka kuku — ostao je u planini da živi sam samcit, kao kukavica [Por.] ♦ rum. singurel

sînt (sîntă) (mn. sînţ, sînće) [akc. sînt] (prid.) — (rel.) svet ∎ sînt nuĭe vrurba sîngură, numa înpreuna ku vro ḑî mare, or vro insă sfîntă: „sînta Dumińika” , „sînta Maĭka Prĭastîśe” — svet nije samostalna reč, ona uvek ide zajedno sa nekim praznikom ili svetim bićem: „sveta Nedelja”, „sveta Majka Prečista” ♦ var. sfînt [Por.] ♦ rum. sânt ♦ etim. < lat. sanctus

sîntuađir (mn. sîntuađirĭ) [akc. sîntuađir] (i. m.) — (mitol.) todorovac, ružno i opako mitsko biće koje ide jašući konja, i kažnjava ljude koji rade noću tokom Todorove nedelje ∎ sîntuađirĭ tuna la marța vasîlor, sara, șî țîn uopt ḑîļe, pănă la marța înkuńată, kînd sa duk — todorovci nastupaju u utorak veče, u prvoj nedelji uskršnjeg posta, i aktivni su osam dana, sve do utorka noću sledeće nedelje, kada odlaze [Por.] ♦ rum. sântoader

Sînvasîĭ [akc. Sînvasîĭ] (i. m.) — (kal.) Sveti Vasilije ∎ Sînvasîĭ ĭe Anol Nou pi kîļindarĭu al batrîn — Sveti Vasilije je Nova Godina po starom kalendaru ∎ Sînvasîĭu akuma kađe în a patrusprăśi-ļa ḑî în luna ĭanuaruluĭ kare rumîń-aĭ batrîń a kemato kîļindarĭ — Sveti Vasilije sada pada u četrnaesti dan meseca januara, koji su stari Vlasi zvali kalendar ∎ pănă afuost Anol Nou, la Sînvasîĭ s-a fakut ađeturĭ în mulće fĭelurĭ, ku visaļiĭ marĭ pin kafień — dok je Sveti Vasilije bio Nova Godina, priređivali su se razni običaji, sa velikim veseljima po kafanama ♦ sin. Anol Nou [Por.] ♦ rum. Sânvăsâi

sînźe [akc. sînźe] (i. m.) — (anat.) krv ∎ sînźiļi ĭe ruoșu — krv je crvena ∎ sînźiļi mĭarźe pi nas — krv curi iz nosa ∎ s-a taĭat rău, șî duolturi n-a putut să-ĭ oprĭaskă sînźiļi — mnogo se posekao, i doktori nisu mogli da mu zaustave krv [Por.] ♦ rum. sânge ♦ etim. < lat. sanguis, *sanguem

sînźeriș (mn. sînźerișă) [akc. sînźeriș] (i. m.) — (bot.) pasdren, svibovina (Cornus sanguinea) ∎ sînźerișu ĭe ļemn tufaruos, muaļe șî supțîre, đin ĭel nu sa faśe ńimika đi kasă — pasdren je žbunasto, meko i tanko drvo, od njega se ništa ne pravi za kuću ∎ păkurari sa pazăsk să nu fakă žuardă đin sînźeriș kă dakă baț vićiļi, ĭaļe sînźarĭaḑă la loko-la unđ-aĭ dat — čobani paze da ne prave prut od pasdrena, jer ako njime tučeš stoku, ona će prokrvariti na mestu gde si udario ∎ babiļi a-nvațat kopiĭi să nu frîngă ńiś să nu taĭe sînerișu, kî ĭe pakat — babe su učile decu da ne lome i ne seku pasdren, jer je greh [Por.] ♦ rum. sânger

sînźeruos (sînźeruasă) (mn. sînźeruoș, sînźeruasă) [akc. sînźeruos] (prid.) — krvav ∎ s-a batut ku ńiskaĭ kopiĭ, ș-a veńit la koļibă tuot sînźaruos — potukao se sa nekom decom, i došao je kući sav krvav ♦ var. sînźaruos ♦ sin. krunt [Por.] ♦ rum. sângeros ♦ etim. < lat. sanguinosus

sîpaļigă (mn. sîpaļiź) [akc. sîpaļigă] (i. ž.) — (pej.) loše izrađena motika, nepodesna za rad [Rudna Glava] posebna vrsta motike, za rad u bašti [Crnajka] (ret.) (demin.) mala motika, motičica [Por.] ♦ dij. var sapaļigă ∎ sapaļigă ĭe sapă mikă, îngustă, đi sapat la śapă — to je motičica sa uskim sečivom za okopavanje luka (Osnić) [Crn.] ♦ rum. săpăligă

sîpatuorĭ (sîpatuаorе) (mn. sîpatuorĭ) [akc. sîpatuorĭ] (i. m.) — kopač, osoba koja kopa ∎ am avut mulț sîpatuorĭ, șî am gaćit lukru ĭuta — imao sam mnogo kopača, pa sam brzo završio posao [Por.] ♦ rum. săpător

sîpatură (mn. sîpaturĭ) [akc. sîpatură] (i. ž.) — iskopina, mesto gde se kopa (lo) [Por.] ♦ dij. var. săpătură [Kmp.] ♦ rum. săpătură

sîptamînă [akc. sîptamînă] (i. ž.) ● v. stamînă [Por.] ♦ rum. săptămînă

sîramură (mn. sîramurĭ) [akc. sîramură] (i. ž.) — (nutr.) salamura ∎ sîramură ĭe apă sarată în kare sa țîńe karńa pănă nu sa duśe la uskat — salamura je slana voda u kojoj se čuva meso pre nego što se odnese na sušenje [Por.] ♦ rum. saramură ♦ etim. < grč. salamúra

sîraśiĭe (mn. sîraśiĭ) [akc. sîraśiĭe] (i. ž.) — siromaštvo, nemaština ∎ a kreskut în mare sîraśiĭe — odrastao je u velikom siromaštvu ∎ sîraśiĭe grĭa — teško siromaštvo ∎ sîraśiĭe uarbă — (dosl.) slepo siromaštvo [Por.] ♦ rum. sărăcie

sîrbaćik (sîrbaćikă) (mn. sîrbaćiś, sîrbaćiśe) [akc. sîrbaćik] (prid.) — divlji, nepripitomljen ∎ lupu șî ursu sînt žuavińe sîrbaćiśe, kî traĭesk în padure — vuk i medved su divlje životinje, jer žive u šumi adînkă ♦ supr. blînd [Por.] ♦ rum. sălbatic ♦ etim. < lat. silvaticus

sîrbaśi (ĭuo sîrbaśesk, ĭel sîrbaśașće) [akc. sîrbaśi] (gl. p. ref.) — (ret.) podivljati ∎ žuavina, să n-ar sîrbaśi đi mikă, n-ar puća rămîńa viĭe-n padure întra alće žuaviń sîrbaćiśe — životinja, da ne podivlja od rođenja, ne bi mogla opstati u šumi među ostalim divljim zverima ∎ kopilo-l mik, dakă-l krĭesk parințî răĭ șî bolnavĭ la kap, puaće să sa sîrbaśiaskă ka žuavina — malo dete, ako ga podignu loši i umno poremećeni roditelji, može da podivlja kao životinja ∎ lasă-l drakuluĭ, kă đe kînd a ramas sîngur, a sîrbaśit đe tuot — mani ga dođavola, jer od kada je ostao sam, podivljao je sasvim [Por.] ♦ rum. sălbătici

sîrbaśiĭe (mn. sîrbaśiĭ) [akc. sîrbaśiĭe ] (i. ž.) — (ret.) divljina ∎ a puvestît aĭ batrîń kă kînd a veńit aiśa sî sa kăsătorĭaskă, n-a fuost ńima pusta, numa sîrbaśiĭe în tuaće părțĭļi — pričali stari da kad su došli ovde da se nasele, nije bilo nikog nigde, samo divljina na sve strane [Por.] ♦ rum. sălbăticie

sîrbatori (ĭuo sîrbĭeḑ, ĭel sîrbĭaḑă) [akc. sîrbatori] (gl. p.) — (kal.) praznovati, uzdržavati se od rada ∎ mulće sîrbatuorĭ babĭeșć ńima nu măĭ sîrbĭaḑă — mnoge bapske praznike niko više ne drži [Por.] ♦ rum. sărbători ♦ etim. < lat. servare

sîrbatuare (mn. sîrbatuorĭ) [akc. sîrbatuare] (i. ž.) — (kal.) praznik, neradan dan ∎ sîrbatuare ĭe ḑîuă kînd nu sa lukră, kă lumĭa sa pazîașće đi vrun rău kare sa-r puńa pi iĭ kînd ar lukrapraznik je dan kad se ne radi, jer se ljudi čuvaju od nekog zla koje bi ih zadesilo kada bi radili ∎ ĭastă sîrbatuorĭ grĭaļe, kînd nu sa lukră ńimika tuota ḑîua, da ĭastă măĭ ușuare, kînd numa ńișći lukrurĭ nu sa kućaḑă lukraima teških praznika, kad se ne radi ništa po ceo dan, a ima i lakših, kad se samo neki poslovi ne smeju raditi ∎ a fuost sîrbatuorĭ babĭeșć, șî sîrbatuorĭ popĭeșć, lumĭa măĭ mult a țînut pĭ-aļi babĭeșć — bilo je bapskih praznika, i popovskih praznika, ljudi su više poštovali bapske [Por.] ♦ rum. sărbătoare

sîrîkaśuos (sîrîkaśuasă) (mn. sîrîkaśuoș, sîrîkaśuasă) [akc. sîrîkaśuos] (prid.) — jadan, bedan, siromašan ∎ s-a mîritat, sîrmana, da baĭatu ĭe sîrîkaśuos đi nu măĭ puać’ să fiĭe — udala se, sirota, a momak joj je jadan da jadniji ne može biti ♦ var. sarîkaśuos, sărîkaśuos, sărăkaśuos, sîrkaśuos [Por.] ♦ rum. sărăcăcios

sîrman (sîrmană) (mn. sîrmań, sîrmańe) [akc. sîrman] (prid.) — siroma, sirotan, jadnik ∎ sîrmanu kopilo-la, a ramas șî fara tată, șî fara mumă — siroto ono dete, ostalo je i bez oca, i bez majke ∎ sîrmanu đi ĭel, nu măĭ are pi ńima — siroma on, nema više nikog ♦ sin. sarak [Por.] ♦ rum. sârman

sîrńik (sîrńikă) (mn. sîrńiś, sîrńiśe) [akc. sîrńik] (prid.) — uredan, čist ∎ măĭ mult kînd sa vorbĭașće đi vro muĭare, or fată mare, sa kată dar ĭe, or nuĭe sîrńikă, kî dakă ĭe sîrńikă, are măĭ mare katare — najviše kad se govori o nekoj ženi, ili devojci udavači, gleda se da li je, ili nije uredna, jer ako je uredna, ima veći ugled ♦ sin. arńik [Por.] ♦ rum. sârnic ♦ etim. < mađ. sürgös

sîrui (ĭuo sîruĭ, ĭel sîruĭe) [akc. sîrui] (gl. p. ref.) — urediti, srediti ∎ kopiĭi đi miś trăbe învața să sîruĭe paturļi luor dupa skulat — decu od malena treba učiti da sređuju svoje krevete posle ustajanja ∎ urît ĭe kasa ku fată đi mîritat să nu fiĭe sîruită întođeuna — ružno je da kuća udavače ne bude sređena u svako doba [Por.]

sîruit (sîruită) (mn. sîruiţ, sîruiće) [akc. sîruit] (prid.) — uređen, sređen ∎ la muĭare sîrńikă, kasa ĭe sîruită întođeuna, nu numa kînd s-așćată guoșći — kod uredne žene kuća je uvek sređena, ne samo kad se čekaju gosti ♦ supr. ńisîruit [Por.]

sîruĭală (mn. sîruĭeļe) [akc. sîruĭală] (i. ž.) — sređivanje ∎ dupa nuntă, o așćată mare sîruĭală — posle svadbe čeka je veliko spremanje [Por.]

sîśara (ĭuo sîaśir, ĭel săśiră) [akc. sîśara] (gl. p.) — (agr.) žeti, srpom kositi žito ∎ ar fi bun kînd sa-r sîśara luoku pănă astară — bilo bi dobro kad bi se njiva požnjela do večeras ∎ grîu ĭe kaḑut đi vînt, rău grĭeu sa sîăśiră — žito je palo od vetra, jako se teško žanje [Por.] ♦ rum. secera ♦ etim. < lat. sicilare

sîśarat1 (mn. sîśaraturĭ) [akc. sîśarat] (i. s.) — (agr.) žetva ∎ sîśaratu ĭe lukru în luoku ku grîu, kînd grîu kuopt sa taĭe ku sîaśira — žetva je rad na njivi sa žitom, kad se zrelo žito seče srpom ∎ ku paiļi đi grîu, taĭaće ku sîaśira, săśeratuorĭu faśe grameźuare kare sa kĭamă poluog — od žita, posečenog srpom, žetelac pravi male gomile koje se zovu polog ∎ poluaźiļi dupa săśiratuorĭ, adună ļegatuorĭu, kare iĭ ļagă în snopĭ — pologe za žeteocima sakuplja vezivač, koji ih vezuje u snopove ∎ snuopi la sîśarat sa ļagă ku ćiĭ or kurpiń, la piśuor or ku ļigatuarĭa, șî sa grîmađesk în krstină — snopovi na žetvi vezuju se likom ili lijanom, nožno ili vezačicom, i slažu se u krstine ∎ kînd snuopi sa adună în krstiń, sîśaratu ĭe gata — kad se snoplje skupi u krstine, žetva je gotova [Por.] ♦ rum. secerat

sîśarat2 (sîśara) (mn. sîśaraţ, sîśaraće) [akc. sîśarat] (prid.) — (agr.) požnjeven ∎ luoku ĭe sîśarat kînd đi pi ĭel sa rađikiă grîu, și ramîn numa paĭiļi — njiva je požnjevena kada se sa nje skine žito i ostane samo slama [Por.] ♦ rum. secerat

sîśeratuorĭ (mn. sîśeratuorĭ) [akc. sîśeratuorĭ] (i. m.) — žetelac ∎ sîśeratuorĭ ĭe insă kare sîaśiră — žetelac je osoba koja žanje [Por.] ♦ rum. secerător

sîta ḑîńi (mn. sîće ḑîńiluor) [akc. sîta ḑîńi] (sint.) — (bot.) vilino sito (Carlina acaulis L.), kravljak ∎ sîta ḑîńi ĭe buĭađe așaḑată șî spinuasă, kare krĭașće pi marźina ļivĭeḑî — vilino sito je niska bodljikava biljka, koja raste po obodima livada ∎ (ver.) rumîńi krĭed kî sîta ḑîńi dă la luokurĭ unđe žuakă ḑîńiļi — Vlasi veruju da vilino sito raste na mestima gde igraju vile [Por.] ∎ (ver.) greuańa kare vrĭa să sa nașće ușuor, trăbe să bĭa apă în kare s-a fĭert sîta ḑîńi — trudnica koja želi da se lako porodi, treba da pije vodu u kojoj se kuvalo vilino sito (Snegotin) [Bran.] ♦ rum. sita-zinelor

sîtă (mn. sîće) [akc. sîtă] (i. ž.) — sito sito za brašno ∎ sîta đi fańină ĭe o mrĭežă maruntă đi fĭer, strînsă pi o obadă supțîre đi ļemn, ku kare sa śarńe fańina — sito za brašno je jedna sitna metalna mreža, zategnuta na tanak drveni obruč, kojom se prosejava brašno mreža za sejanje ∎ ĭastă șî sîtă đi śernut pĭesîku, ĭa ĭe fakută đin sîtă đi fĭer, prinsă pi un źam đi ļetve — ima i sito za sejanje peska, ono je napravjeno od metalne mreže koja je zategnuta na drveni ram ∎ pănă n-a ĭeșît sîće đi žîță, sîta s-a fakut đin pĭaļe đi śerb, da s-a îngăurit ku brukă đi ļemn — dok se nisu pojavila žičana sita, sito se pravilo od jelenske kože a bušilo drvenim šilom ♦ sin. śur ♦ up. sîta ḑîńi [Por.] ♦ rum. sită ♦ etim. < slov. sito

sîtoșală (mn. sîtoșălurĭ) [akc. sîtoșală] (i. ž.) — žeđanje, stanje u kome se trpi žeđ ∎ numa vićiļi la munće să nu prindă vro sîtoșală mare, đ-aĭa s-a ćemut măĭ mult — samo stoku u planini da ne zahvati neko veliko žeđanje, toga su se najviše bojali [Por.] ♦ rum. însetoșare

skađa (ĭuo skad, ĭel skađe) [akc. skađa] (gl.) — (o nivou) opadatiapa-n lak pista vară skađe gata pănă la žumataće — voda u jezeru preko leta opada gotovo do pola ∎ mama mĭ-a ļegat faļiĭe đi krumpiĭ pi lînga gît, șî miĭe fuoku pănă la ḑîuă a skaḑut — baba mi je obložila kriške krompira oko vrata, i meni je temperatura do zore opala ♦ up. kađa [Por.] ♦ rum. scădea ♦ etim. < lat. *excadere

skađare (mn. skađerĭ) [akc. skađare] (i. ž.) — opadanje ∎ așćată la marźină să-nśapă skađarĭa api, șă să trĭakă rîu — čekaju na obali da počne opadanje vode, pa da pređu reku [Por.]

skaĭ (mn. skaĭeț) [akc. skaĭ] (i. m.) — (bot.) čkalj (Onopordon acanthium) ∎ skaĭu ĭe buĭađe spinuasă, la vîr are skaĭeće, o buată ku muoț bilovink — čkalj je bodljikava biljka, na vrhu ima čkalju, glavicu sa ružičastom ćubom ♦ var. sin. skaĭeće, skaĭaće [Por.] ♦ rum. scai

skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ∎ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ∎ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-mpare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vinu posle striže ∎ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ♦ rum. scaiete

skalan (mn. skalań) [akc. skalan] (i. m.) — 1. vešovka*) ∎ skalan sa kĭamă duauă druź đi kukuruḑ ļegaće ku gižîļi una đi alta — vešovka je veza između dva klipa kukuruza, vezana šašom jedan za drugi ∎ kukuruḑu aļes đi samînță s-a ļegat skalan șî s-a atîrnat supt strĭeșînă sî sa ușće măĭ bińe — kukuruz odabran za seme vezivao se u vešovke i kačio pod nadstrešnicu da se bolje suši grozd ∎ kopiĭ stau skalan atîrnaț pi gard, șî sa uĭtă la luoptă — deca vise na ogradi okačena ko grozd, i gledaju fudbal ∎ a kuļes viĭa, da n-a dus un skalan đi strugurĭ sî đa la kopiĭ — obrao vinograd, a deci nije doneo ni vezicu grožđa ♦ sin. gramadă, șîr [Por.] ♦ rum. scălan

skalda (ĭuo skald, ĭel skaldă) [akc. skalda] (gl. p. ref.) — kupati ∎ s-a dus ku uoĭļi la rîu să ļi skalđe, kă trăbe să ļi tungă ḑîļiļi-șća — otišli su ovcama na reku da ih okupaju, jer treba da ih šišaju ovih dana ∎ kînd am fuost kopil, ma skalda mama într-o karļiță mare, în kara s-a taĭat puorśi — kad sam bio dečak, kupala me je baba u jednom velikom koritu, u kome su se klale svinje ♦ up. spala [Por.] ♦ rum. scălda ♦ etim. < lat. excaldare

skaldat1 (mn. skaldaturĭ) [akc. skaldat] (i. s.) — kupanje ∎ kînd ĭerasăm miś, abĭa așćetasăm să gaćim lukruriļi, șă să ńi slubuadă parințî la rîu, la skaldat — kad smo bili mali, jedva bismo dočekali da posvršimo poslove, pa da nas roditelji puste na reku, na kupanje ∎ kît sî fiĭe apa-n rîu đi mikă, kopiĭi gasa ćișnă bună đi skaldat — koliko god da bude voda plitka, deca su na reci nalazila tišak pogodan za kupanje ♦ var. skaldare [Por.] ♦ rum. scăldare

skaldat2 (skaldată) (mn. skaldaţ, skaldaće) [akc. skaldat] (prid.) — okupan ∎ uomu ĭe skaldat kînd spală trupu întrĭeg — čovek je okupan kad opere celo telo ♦ supr. ńiskaldat [Por.] ♦ rum. scăldat

skaluș (mn. skalușî) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) skakavac (Caelifera, Saltatoria) ∎ skalușu ĭe guangă kare traĭașće pin ĭarbă, șî sîare kînd ći apropiĭ đi ĭel — skakavac je buba koja živi u travi, i skače kad joj se približiš ∎ skalușî vara sînt bună momĭală đi prins pĭeșći ku ungița skakavac je leti dobar mamac za ribolov na udicu ♦ / skaluș < s + kaluș ♦ sin. lakustă [Por.] ♦ rum. scăluș

skaluș (mn. skaluș) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) skakavac (Caelifera) ∎ skalușu ĭe o guangă kare traĭașće pin ĭarbă, are piśuare lunź đinapuoĭ, șî sîare în tuaće părțîļi — skakavac je buba koja živi u travi, ima dugačke zadnje noge, i skače na sve strane ∎ skalușu ĭe bună momĭală đi prins pĭeșć ku ungica — skakavac je dobar mamac za pecanje ribe udicom ♦ sin. lakustă [Por.] ♦ rum. scăluș

skamn (mn. skamńe) [akc. skamn] (i. m.) — (tehn.) hoklica, mala stolica bez naslona; šamlica ∎ la nuoĭ tutuku a fuost măĭ batrîn fĭeļ đi skamn — kod nas je panj bio najstarija vrsta hoklice ∎ skamn đi bătrîńață a fuost fakut đin tutuk ku triĭ krĭanźe în luok đi piśuare — starinska hoklica bila je napravljena od panja sa tri grane, umesto nogu ∎ skamn ku triĭ piśare — tronožac ∎ skamn đi șaḑut — hoklica za sedenje sedište na tkačkom razboju; klupica ∎ skamnu la razbuoĭ ĭe blana pi kare șîađe țîsatuarĭa — sedište na tkačkom razboju je daska na kojoj sedi tkalja (fig.) (zast.) sedište vlasti; glavni grad; prestonica ∎ Biļigradu ĭe skamnu lu Sîrbiĭe — Beograd je prestonica Srbije ∎ Țăļigradu ĭe skamno-l turśiesk — Carigrad je turska prestonica [Por.] ♦ rum. scamn ♦ etim. < lat. scamnum [din scabnum]

skapa (ĭuo skăp, ĭel skapă) [akc. skapa] (gl. p. ref.) — uteći, pobeći, izbeći, spasiti se, ispasti ∎ ĭepuru a skapat đi kopuoĭ — zec je utekao kerovima ∎ ńima nu puaće să skîape đi muarće — niko ne može da izbegne smrt ∎ paru ĭ-a skapat đin mînă, șî s-a spart — čaša mu je ispala iz ruku, i razbila se [Por.] ♦ rum. scăpa ♦ etim. < lat. excappāre

skapîramînt (mn. skapîramînće) (i. s.) — *kresivo, kresalo, pribor za kresanje*

skapît (mn. skapîće) [akc. skapît] (i. s.) — vidik, horizont ∎ s-a perdut, a dat dupa skapît — izgubio se, zašao za horizont (nestao sa vidika) [Por.] ♦ up. skăpatat [Kmp.] ♦ rum. scapăt

skapńik (skapńikă) (mn. skapńiś, skapńiśe) [akc. skapńik] (prid.) — (zast.) tvrdica, cicija, škrtica ∎ muoșu a fuost mare skapńik — čiča je bio velika tvrdica ∎ skapńik mare, n-a dat la ńima ńimika — velika škrtica, nije davao nikom ništa ♦ sin. zgîrśit [Por.]

skară (mn. skărĭ) [akc. skară] (i. ž.) — merdevine, stube ∎ tuata kasa avut skară đi ļemn, pi ĭa s-a suit kînd guod s-a lukrat śuava pi sus — svaka kuća je imala merdevine, na njih se penjalo kad god se radilo nešto na visini (u množini) stepenice ∎ skărîļi kășî a fuost fakuće đin doa-triĭ bolovańe marĭ đi pĭatră — kućne stepenice bile su izrađene od dva-tri poveća kamena ♦ sin. bîsamak, trĭaptă [Por.] ♦ rum. scară ♦ etim. < lat. scala

skăpatat (mn. skăpataťe) [akc. skăpatat] (i. s.) — (o Suncu) zalazak; suton ∎ Soariļi ĭe la skăpatat, akușa ĭe čina — Sunce je na zalasku, skoro će večera ∎ skăpatatu soarluĭ — zalazak sunca (o prostoru) zapad, strana sveta ∎ ažuns la raskruče, și s-a dus la skăpatat — stigao je na raskršće, i otišao na zapad ♦ var. skîpatat ♦ up. skăpăta [Kmp.] ♦ rum. scăpătat

skăpăta (ĭuo skapăt, ĭel skăpătă) [akc. skapăta] (gl. n.) — (o Suncu) zalaziti, nestati iza horizonta ∎ va skăpăta Soariļi vrodată, să ńi kulkăm — hoće li zaći Sunce već jednom, da polegamo [Kmp.] ♦ rum. scăpăta ♦ etim. < lat. *excapito, -capitare „ajung la capăt” < caput, capitis „cap, capăt”

skiĭe (mn. skiĭ) [akc. skiĭe] (i. ž.) — smučka, skija ∎ skiĭe rar kare a karat la nuoĭ đi bătrîńață, s-a vaḑut măĭ întîń dupa rat pin vuoĭskă — skije retko je ko vozio od starina, viđene su prvi put u vojsci posle rata ∎ skiĭ-ļi a fakut ćińerișu đin blăń đi tarabă — skije je pravila omladina od dasaka za tarabu [Por.] ♦ rum. schi

skimba (ĭuo skimb, ĭel skimbă) [akc. skimba] (gl. p. ref.) — menjati, promeniti, zameniti, razmeniti; presvući se ∎ n-a fuost aăla luoku luĭ đintîń, numa ĭel l-a skimbat măĭ amînat ku vrunu — nije to bilo njegovo mesto od početka, nego ga je on kasnije zamenio sa nekim ∎ s-a imat ka puorku, șî s-a dus la kasă sî sa skimbe — isprljao se kao svinja, i otišao je kući da se presvuče ∎ a pļekat în bankă să skimbe galbińi, ama pi drum l-a apaurît uoțî — krenuo je u banku da razmeni dukate, ali su ga usput opljačkali lopovi ♦ sin. primeńi [Por.] ♦ rum. schimba ♦ etim. < lat. *excambiāre

skimbat (skimbată) (mn. skimbaţ, skimbaće) [akc. skimbat] (prid.) — promenjen, izmenjen, zamenjen ∎ kînd s-a-ntuors đin rat la kasă, n-a kunoskut ńimika: tuot a fuost skimbat — kad se vratio iz rata kući, nije prepoznao ništa, sve je bilo izmenjeno svečano odeven la nuntă, ka șî la tuată visaļiĭe, uomu sa duśe skimbat în țuaļe nuoĭ — na svadbu, kao i na bilo koje veselje, čovek ide presvučen u novo odelo ♦ sin. primeńit [Por.] ♦ rum. schimbat

skimbat2 (mn. skimbaturĭ) [akc. skimbat] (i. s.) — promena, menjanje; presvlačenje ∎ vrĭamĭa ĭe đi skimbat — vreme je za promenu ♦ var. skimbare ♦ sin. primeńit [Por.] ♦ rum. schimbat

skimburĭ (mn.) [akc. skimburĭ] (i. ž.) — preobuka, presvlaka, čist veš ∎ skimburĭ sînt țuaļiļi spalaće, đi-nskimbat — veš je odeća oprana sa preobuku ∎ a spalat skimburļi șî ļ-a-nćins pi gard sî sa ușće la suare — oprala je veš, i raširila ga na ogradi da se suši na suncu ♦ sin. rufe [Por.]

skimosî [akc. skimosî] (gl.) ● v. skimotoșî [Por.] ♦ rum. schimosi

skimotoșală (mn. skimotoșăļe) [akc. skimotoșală] (i. ž.) — nered ∎ s-a dus, da skimotoșala mĭ-a lasat miĭe să sîruĭ — otišli su, a nered su ostavili meni da sredim ♦ skr. skimoșală ♦ var. skimotosală [GPek] ♦ rum. schimonoseală

skimotoșî (ĭuo skimotoșăsk, ĭel skimotoșașće) [akc. skimotoșî] (gl. p. ref.) — unerediti, ispreturiti, razbaciti, izobličiti ∎ ś-a fi katat draku va șći, mĭ-a skimotoșît țuaļiļi nuoĭ pin orman șî kînd n-a gasît ńimika, tuot mĭ-a sprînžît pin suobă — šta li je tražio đavo će znati, ispreturio mi je novu odeću po ormanu i kad nije našao ništa, sve mi je razbacio po sobi ♦ skr. skimoșî, skimosî [GPek] ♦ rum. schimonosi ♦ etim. < grč. aschimoníso

skimotoșît (skimotoșîtă) (mn. skimotoșîţ, skimotoșîće) [akc. skimotoșît] (prid.) — razbacan, ispreturen ∎ iĭ nu șćiu đi rînd, la iĭ ĭe tuot skimotoșît în tuaće părțîļi — oni ne znaju za red, kod njih je sve razbacano na sve strane [GPek] ♦ dij. var. skimotosît (Tanda) [Por.] ♦ rum. schimonosit

skinćiĭe (mn. skinćiĭ) [akc. skinćiĭe] (i. ž.) — iskra, varnica ∎ kînd ĭe pîržuol mare, șî arđe tufarișu-n duos, săr skinćiĭi đin para fuokuluĭ pănă-n śerĭ — kad je veliki požar, i gori grmlje u šumi, varnice iskaču iz plamena vatre svi do neba ∎ kînd tutunźiu skapîre ku amnarĭu, ĭaska sa aprinđe đin skinćiĭiļi lu krĭamińe — kad pušač kreše ocilom, trud se pali od iskrica iz kremena [Por.] ♦ rum. scânteie ♦ etim. < lat. *scantillia (= scintilla)

skinćiĭuos (skinćiĭuasă) (mn. skinćiĭuoș, skinćiĭuasă) [akc. skinćiĭuos] (prid.) — varničav, iskričav ∎ lukru la fuaļe în kovaśiĭe ĭe tare skinćiĭuos — rad na mehu u kovačnici je jako iskričav ∎ a șaḑut la kamin ku fuok skinćiĭuos, a sarit skinćiĭa șî ĭa ars krețanu — sedela je kraj kamina sa iskričavom vatrom, iskočila je varnica i progorela joj krecan [Por.] ♦ rum. scânteios

skinśońa (ĭuo skinśuon, ĭel skinśuańe) [akc. skinśońa] — (o psu) skičati, cvileti ∎ kînîļi đi đesńață skinśuańe una-ntruuna, puaće-fi bolnau, kă nu l-a batut ńima, da mînkare are đestulă — pas od jutros neprestano skiči, možda je bolestan, jer ga niko nije tukao, a hrane ima dovoljno [GPek] ♦ rum. scânci ♦ etim. < slov. skyčati

skinśońală (mn. skinśońal) [akc. skinśońală] (i. ž.) — (o psu) skičanje, cviljenje ∎ n-a măĭ putut să sufire skinśońala kîńiluĭ, pî s-a skulat đi pi pat șî s-a pus ku pĭetre pi ĭel — nije više mogao da podnosi pseće skičanje, pa se digao sa kreveta i počeo da ga gađa kamenjem [GPek] ♦ rum. scâncieală

skîpara (ĭuo skapîr, ĭel skapîră) (gl.) — varničiti, sevati, bljeskati ∎ sa ḑîśe kă śuava skapîră kînd săr skinćiĭi, ka kînd skapirĭ ku amnarĭu — kaže se da nešto varniči kad iskaču varnice, kao kad krešeš kresivom kresati kresivom ∎ muoșu skapîră ku amnarĭu, sa kinuĭe să aprindă lula, ama ĭaska nu-ĭ bună — čiča kreše ocilom, muči se da zapali lulu, ali mu trud ne valja ♦ sin. străluśi [Por.]

skîparat (mn. skîparatu) (i. s.) — varničenje ∎ fu ńagura bîznă, ama sa vaḑu un skîparat, kakînd dă vrunu ku amnarĭu să aprindă lula — beše mrkli mrak, ali se videlo neko varničenje, kao kad neko pokušava da kresivom zapali lulu ♦ var. skîparatură [Por.]

skîrț (uzv.) — (onom.) škrip! ∎ s-auḑît śeva „skîrț! skîrț” pin puod, ama tata n-a putut gasa śi ĭe — čulo se neko „škrip! škrip!” na tavanu, ali otac nije mogao otkriti šta je ♦ var. skîrța ♦ skr. kîrț [Por.] ♦ rum. scârț

skîrțai (ĭuo skîrțîĭ, ĭel skîrțîĭe) [akc. skîrțai] (gl.) — škripati, strugati ∎ a skîrțait în laută tota ḑîua pănă nu sa do-nvațat să kînće kalumĭa — strugao je na violini po ceo dan, dok nije naučio da svira dobro ∎ nu kă skîrțuańe kîta vrakńița nuastră, numa rasună aritu tuot — ne da škripi naša kapija, nego odjekuje ceo kraj ♦ skr. skîrța, kîrța ♦ sin. dîrpońa, țîońa [Por.] ♦ rum. scârțâi

skîrțaĭală (mn. skîrțaĭaļe) [akc. skîrțaĭală] (i. ž.) — škripa, škripanje ∎ uom mare, blăńiļi în patus uskaće, numa skîrțaĭala s-auđe pănă ĭel mîńiuos trăiră pin suobă — čovek kupan, daske u podu suve, samo se škripanje čuje dok on ljutit šeta po sobi ∎ đin skîrțîĭe ĭasă skîrțaĭală, da đin skîrțuańe, skîrțońală — od „škripi” dolazi reč „škripa”, a od „škripnje” ĭe „škripanje” ♦ var. skîrțońală [Por.] ♦ rum. scârțâială

skîrțaĭkă (mn. skîrțăĭś) [akc. skîrțaĭkă] (i. ž.) — čegrtaljka ∎ skîrţaĭka a fuost žukariĭa kopiĭiluor đi ļemn, avut o roćiță ku đinț kare s-a-nvrćit, ș-atîrnat un ļimburuș đi blanuță supțîre — čegrtaljka je bila dečja drvena igračka, imala je nazubljeni točkić koji se okretao i kačio drveni jezičak ♦ sin. tărătoare [Por.] ♦ rum. skârțâitoare

skîrțońală [akc. skîrțońală] (i. ž.) ● v. skîrțaĭală [Por.]

skîrmana (ĭuo skarmîn, ĭel skarmînă) [akc. skîrmana] (gl. p.) — (o vuni) vlačiti ∎ dupa śe sa spală șî sa uskă, lîna trăbe skîrmana, đin skurt ḑîs: trăbe trekută pin mîńiļi muĭerilor, kî đemult n-a fuost mașînă đi miță — posle pranja i sušenja, vinu treba vlačiti, u najkraćem rečeno: vuna treba proći koz ženske ruke, jer ranije nije bilo vunovlačara ∎ skîrmanînd lîna, muĭeriļi o kurîță đi lomańe kare s-a nîklait în lînă, pănă uoĭļi s-a tras pin buĭeḑare șî pin tufare, da apa n-a putut să ļi ļimpeḑaskă — vlačeći vinu, žene su je čistile od krhotina koje su se usukale u vuni , dok su se ovce provlačile koz bujad i šipražje, a voda nije mogla da ih spere [Por.]

skîrmanat2 (skîrmana) (mn. skîrmanaţ, skîrmanaće) [akc. skîrmanat] (prid.) — (o vuni) vlačan, obrađen vlačenjem ∎ lînă skîrmanată sa traźe pin darak sî sa skuată đin ĭa bițurĭ aļi tarĭ, sî ramînă numa lîna muaļe, đin kare sa faśe kairu — vlačena vuna se provlači kroz geben da bi se iz nje izvukli tvrdi pramenovi, da ostane samo meka vuna do koje se pravi kudeljka [Por.] ♦ rum. scărmănat

skîrmanat1 (mn. skîrmanaturĭ) [akc. skîrmanat] (i. s.) — (o vuni) vlačanje ∎ muĭeriļi a lasat ađetu đi skîrmanat la lînă — žene su napustle običaj vlačenja vune ∎ đemult skîrmanatu s-a fakut ku klakă — nekada se vlačenje vune radilo sa mobom [Por.] ♦ rum. scărmănat

skîrmușî (ĭuo skîrmușăsk, ĭel skîrmușașće) [akc. skîrmușî] (gl. p. ref.) — rastresti, raširiti ∎ muma skîrmușașće slamńaku, ń-el sprimĭașće đi kulkare — majka rastresa slamaricu, rasprema nam je za spavanje ♦ var. skrîmușî [Por.]

skîrtaș (mn. skîrtașă) [akc. skîrtaș] (i. m.) — (tehn.) čerenac, vrsta ribarske mreža, pričvršćene za motku ∎ dakă ĭe kuada lungă la skîrtaš, nu ći uḑ la piśuarĭe — ako čerenac ima dugačku dršku, nećeš ukvasiti noge [Crn.] ∎ ku skîrtașu a prins pĭeșć đi prazńik čerencem su lovili ribu za slavu adînkă [Por.] ♦ dij. var. krîstaș (Jasikovo) [GPek] ♦ rum. scârtaș

skîržală (mn. skîržăļ) [akc. skîržală] (i. ž.) — škrabotina ∎ śe gud skîržală pi pĭatră la Kîrșe gasăsk rumîńi nuoștri, ginđesk kă ĭe sămn đi bań — koju god škrabotinu dađu na kamenu na Kršu naši Vlasi, misle da je znak zakopanog blaga ♦ var. skrižală [Por.] ♦ rum. scrijeleală

skîržîĭa (ĭuo skîržîĭ, ĭel skîržîĭe) [akc. skîržîĭa] (gl. p. ref.) — škrabati ∎ a fuost rău la șkuală, n-a-nvațat să skriĭe frumuos, numa skîržîĭe pi arćiĭe śuaua śe ńiś ĭel nu-nțaļaźe — bio je loš u školi, nije naučio da piše lepo, nego sama škraba po hartiji nešto što ni sam ne razume ♦ var. skîržoĭa [Por.] ♦ rum. scrijeli

skîržîĭat (skîržîĭată) (mn. skîržîĭaţ, skîržîĭaće) [akc. skîržîĭat] (prid.) — naškraban ∎ tuot parĭaćiļi lu kasa nuauă a fuost skîržîĭat đi kopiĭ, șă nu ĭa ramas alta ńimika, numa să-l provăruĭe — sav zid nove kuće je bio naškraban od dece, pa mu nije ostalo ništa drugo nego da ga prekreči [Por.] ♦ rum. scrijelit

skobarĭ (mn. skobarĭ) [akc. skobarĭ] — (iht.) skobalj (Chondrostoma nasus) ∎ sa vaĭtă peșkari kă đintro vrĭame înkuaśa s-a pĭerdut skobarĭu đin rîu nuostru — žale se ribari da se od nekog vremena izgubio skobalj iz naše reke [Por.] ♦ rum. scobar ♦ etim. < bug. skobar

skobi (ĭuo skobĭesk, ĭel skobĭașće) [akc. skobi] (gl. p. ref.) — dubiti; čačkati ∎ țîganu skobĭașće ļingura în ļemn muaļe — Ciganin dubi kašiku u mekom drvetu ∎ đimult tot nat avut bîtu luĭ ku kare dupa mînkare a skobit đințî — nekada je svako imao svoj štapić kojim je posle jela čačkao zibe [Por.] ♦ rum. scobi

skobit (skobită) (mn. skobiţ, skobiće) [akc. skobit] (prid.) — (tehn.) izdubljen alatkom, izrezbaren ∎ gaura ĭe skobită în ļemn muaļe — rupa je izdubljena u mekom drvetu ∎ furka a suorî-sî ĭe tuată skobită ku fluorĭ șî păsîrĭ — sestrina preslica je sva izrezrbarena cvećem i pticama [Por.] ♦ rum. scobit

skobituare (mn. skobituorĭ) [akc. skobituare] (i. ž.) — čačkalica ∎ skobituarĭa a fuost fakută đin bîćiśel supțîrĭe đi ļemn uskat, a fuost skurtă șă askuțîtă la un kap — čačkalica je bila napravljena od tankog štapića suvog drveta, bila je kratka i zašiljena na jednom kraju ∎ ku skobituarĭa s-a skobit đințî dupa mînkare — sa čačkalicom su se čačkali zubi posle jela ∎ tot nat în kasă avut skobituarĭa luĭ — svako je u kući imao svoju čačkalicu ∎ skobituariļi s-a țînut înțapaće într-un kĭes, atîrnat la kamin, lînga aragu đi mîsurat lapćiļi — čačkalice su se držale ubodene u kesu, okačenu kod kamina, pored raboša za merenje mleka ♦ var. skoabiță (Tanda)[Por.] ♦ rum. scobitoare

skobitură (mn. skobiturĭ) [akc. skobitură] (i. ž.) — udubljenje, šupljina, rupa nastala dubljenjem; rezbarija ∎ skobiturĭ faśe uomu ku skuaba, faśe apa-n pomînt kînd sa-nvrćașće-n luok, faśe karĭaćiļi kînd ruađe ļemnu — udubljenja pravi čovek dubačem, voda u zemlji kad se okreće u mestu, crv kad nagriza drvo ∎ a ramas đi la mama o furkă đi tuors ku skobituriļi lu dĭeda — ostala je od babe preslica sa dedinim rezbarijama [Por.] ♦ rum. scobitură

skobîlțat (skobîlțată) (mn. skobîlțaţ, skobîlțaće) [akc. skobîlțat] (prid.) — (geogr.) neravan, džombast ∎ luoku đi kasă ĭe tare skobîlțat, mult lukru o să avĭem să-l putrivim kum trăbe — mesto za kuću je jako neravno, mnogo posla ćemo imati dok ga ne poravnamo kako valja ♦ var. skobîlțat ♦ sin. ńiputrîvit [Por.]

skobîlțî (ĭuo skobîlțăsk, ĭel skobîlțașće) [akc. skobîlțî] (gl.) — (zast.) izlokati, dubiti, bušiti, kopati ∎ sudomu a skobîlțît drumu, ș-a ramas numa ńișći găuruańe đi nu sa puaće treśa ku karu — provala oblaka je izlokala put, ostale su samo neke rupčage da se ne može proći kolima ♦ up. skobi [Por.] ♦ rum. scobîlțî

skobîlțîĭe (mn. skobîlțîĭ) [akc. skobîlțîĭe] (i. ž.) — (geog.) udubljenje, rupa ∎ đi kînd nu traĭașće ńima la munće, drumu pin padure ĭe numa skobîlțîĭe lînga skobîlțîĭe — otkad niko ne živi u planini, put kroz šumu je samo rupa do rupe ♦ var. skr. skobîlț [Por.]

skoborî (ĭuo skobuor, ĭel skoboară) [akc. skoborî] (gl. p. ref.) — silaziti, sići ∎ s-a skoborî dăn puod pră skară — sišao je s tavana niz merdevine [Stig] ♦ dij. var. kubarî [Por.] ♦ rum. scoborî

skoća (ĭuo skuot, ĭel skuaće) [akc. skoća] (gl. p. ref.) — vaditi; pravdati; spasiti, izbaviti ∎ kum sa va skoća đin nakaz în kare s-a-nvîrḑît, ńiś sfîntu dumńeḑîu nu puaće șćiĭa — kako će se vaditi iz problema u koji se upleo, ni bog sveti ne može znati ∎ n-a fuost atît đemult, kînd đințî am skuos la kovaś — nije bilo tako davno, kad smo zube vadili kod kovača ∎ nu ći skoća ku minśuń, spuńe kum a fuost — nemoj se vaditi lažima, kaži kako je bilo ∎ đi triĭ uorĭ l-a skuos đi la muarće — tri puta ga je spasio smrti [Por.] ♦ rum. scoate ♦ etim. < lat. excutere

skofîrțîĭe [akc. skofîrțîĭe] (i. ž.) ● v. skofîrļiĭe [Por.] ♦ rum. scăfârlie

skofîrļiĭe (mn. skofîrļiĭ) [akc. skofîrļiĭe] (i. ž.) — (anat.) čašica kolena (Patulla) ∎ skofîrļiĭa ĭe uos mik, totîrlat kare țîńe źanunkiļi să nu sară đin înkeĭatură — čašica je mala, okrugla koska koja drži koleno da ne iskoči iz zgloba ∎ s-a lovit ku sakurĭa în skofîrļiĭe, ș-a noroḑît đi durĭare, pănă n-ažuns la doptur — udario se sekirom u čašicu kolena, i poludeo je od bolova dok nije stigao do lekara ♦ var. skofîrțîĭe [Por.] ♦ rum. scăfârlie

skoparĭ (mn. skoparĭ) [akc. skoparĭ] (i. m.) — (vet.) štrojač ∎ skoparĭu ĭe uom kare șćiĭe să skopĭaskă puorśi — štrojač je čovek koji zna da štroji svinjeastîḑ numa mîrveńaku skopĭașće, da đimult tot stapînu a trabuit să șćiĭe să skopĭaskă puorśi luĭ — danas samo veterinar štroji, a nekad je svaki domaćin trebalo da zna da štroji svoje svinje ♦ sin. mîrveńak [Por.]

skopi (ĭuo skopĭesk, ĭel skopĭașće) [akc. skopi] (gl. p. ref.) — (vet.) štrojiti, škopiti ∎ a rașît tata să skopĭaskă maskuru, ș-a kĭemat komșîĭļi să-ĭ ažuće — rešio otac da štroji vepra, i pozvao komšije da mu pomognu ∎ aĭ nuoștri aĭ batrîń a șćut sîngurĭ să skopĭaskă maskuru, kalu șî berbĭeku — naši stari su znali sami da štroje vepra, konja i ovna [Por.] ♦ rum. scopi ♦ etim. < slov. skopi

skopit1 (skopită) (mn. skopiţ, skopiće) [akc. skopit] (prid.) — (vet.) uštrojen ∎ puorku, skopit đikurînd, ḑaśe-n kośină — vepar, skoro uštrojen, leži u svinjcu [Por.] ♦ rum. scopit

skopit (mn. skopiturĭ ?) [akc. skopit] (i. s.) — (vet.) štrojenje ∎ n-a măĭ înśeput ku skopitu kă nu puot să prindă maskuru — nisu još počeli štrojenje, jer ne mogu da uhvate vepra [Por.] ♦ rum. scopit

skoruș (mn. skoruș) [akc. skoruș] (i. m.) — (bot.) oskoruša drvo (Sorbus domestica) ∎ skorușu ĭe la nuoĭ ļemn rar, krĭașće sîngur în padure — oskoruša je kod nas retko drveo, raste samo u šumi [Por.] ♦ rum. scoruș

skorușă (mn. skoruș) [akc. skorușă] (i. ž.) — (bot.) oskoruša (plod) ∎ skorușa ĭe puama skorușuluĭ — oskoruša je plod oskoruše ∎ skorușa vĭarđe ĭe amară, akră șă strînźe gura — zelena oskoruša je gorka, kisela i opora ∎ skorușa ĭe bună đi mînkare kînd sa kuaśe bińe șî sa muaĭe — oskoruša je dobra za jelo kad sazri dobro i omekša ∎ ku skorușă vrodată s-a fakut kĭag — sa oskorušom se nekada pravilo sirište ♦ up. skoruș [Por.] ♦ rum. scorușă ♦ etim. < bug. skoruša

skovĭardă (mn. skovĭerḑ) [akc. skovĭardă] (i. ž.) — (nutr.) palačinka ∎ skovĭarda sa faśe đin faină đi grîu ku apă șî ku lapće — palačinka se pravi od pšeničnog brašna, vode i mleka ♦ var. skovardă ♦ up. ćuș2 [Buf.] ♦ rum. scovardă ♦ etim. < slov. skovrada

skradă (mn. skrădurĭ) [akc. skradă] (i. ž.) — (bot.) dlakavi šaš (Carex pilosa) ∎ skradă ĭe ĭarbă kare dîă pintra pĭetre pi kîrșĭe șî pin padure la munće, ș-akolo unđe ĭastă skradă sa mînă uoĭļi la pașuńe — dlakavi šaš je trava koja raste između kamenova po kršu i po šumi u planini, i tamo gde ona raste teraju se ovce na pašu [GPek] ♦ dij. sin. ĭarbă foĭuasă (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ♦ rum. scradă

skriĭa (ĭuo skriu, ĭel skriĭe) [akc. skriĭa] (gl. p. ref.) — pisati ∎ vrodată đi bătrîńață s-a skriĭat numa ku konđeĭu — nekada davno pisalo se samo kondeljom ∎ păkurari a skris pi butorśiļi faguluĭ, or kă pi śuperś — pastiri su pisali na stablima bukve, ili na pečurkama ∎ muĭerļi đemult n-a șćut ńiś să skriĭe, ńiś să śećaskă — žene nekad nisu znale ni da pišu, ni da čitaju ♦ sin. konđeĭa [Por.] ♦ rum. scria ♦ etim. < lat. scribere.

skriĭatuor (mn. skriĭatuoĭ) [akc. skriĭatuor] (i. m.) — (zast.) pisar ∎ skriĭatuor ĭe uom învațat kare șćiĭe sî skriĭe aĭa śe lumĭa vorbĭașće — pisar je učen čovek koji zna da zapisuje ono što ljudi govore ∎ (mit.) pi lumĭa-ĭa măĭ mare skriĭatuorĭ ĭe svići Pĭetre, kî ĭel skriĭe kît ĭe la tot nat ursat să traĭaskă — na onom svetu najveći pisar je sveti Petar, jer on zapisuje koliko je kome suđeno da živi ♦ sin. pisarĭ [Por.] ♦ rum. scriitor

skripsuare (mn. skripsuorĭ) [akc. skripsuare] (i. ž.) — (ret.) zapis, spis, tekst, pismo ∎ a fakut vro skripsuare ku furiș, ș-a trîmĭeso pi pîkurarĭ la uoț în padurĭe, să fugă kă vin potîrńiśi bugarilor să-ĭ omuară — napisao je pismo u potaji i poslao ga preko čobana odmetnicima u šumu, da beže jer ide bugarska potera da ih ubije ♦ sin. karće [Por.]

skrisă2 (mn. skrisă) [akc. skrisă] (i. ž.) — (ent.) bubamara (Coccinella septempunctata) ∎ skrisa ĭe o guangă ruoșîĭe ka fuoku, ku pĭaće ńagre pi ăripĭ — bubamara je buba jarkocrvena sa crnim pegama na krilima ∎ sa kĭamă „skrisa” kă la ćińeriș zbuară đi pi źeĭśt în parća-ĭa unđe-ļi skrisă însa đi kăsătorit — zove se „zapis” jer mladima leti sa prsta na stranu na kojoj je osoba suđena za brak ♦ / skrisă < skris — zapisano; sudbina (expl. Durlić) [Por.] ♦ dij. sin. gongoriț (Gradskovo), gargariță (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. gongiță pistriță (Debeli Lug) [GPek], (Laznica) [Hom.] ♦ dij. sin. paparudă (Jabukovac) [Pad.]

skrisă2 (mn. skrisă) [akc. skrisă] (i. ž.) — (rel.) sudbina, usud; zapis; fatum ∎ skrisa la uom sa faśe la nașćire, kînd vin triĭ ursatuorĭ șă-ĭ ursaḑă traĭu-n trĭeg — sudbina čoveka određuje se na rođenju, kad mu dođu tri suđaje i presude mu ceo život ∎ đi skrisa luĭ uomu nu puaće să skîape — od svoje sudbine čovek ne može da utekne ♦ sin. ursă, daćină, soartă, fată [Por.] ♦ sin. suđină [Zvizd] ♦ rum. scrisă

skrisuare (mn. skrisurĭ) [akc. skrisuare] (i. ž.) — pisanje ∎ a fuost bun șkolarĭ, adîns la skrisuare ńima nu l-a putut întreśa — bio je dobar đak, naročito ga u pisanju niko nije mogao nadmašiti ♦ var. (skr.) skris ♦ up. skripsuare [Por.] ♦ rum. scrisoare

skrivală (mn. skrivĭaļe) [akc. skrivală] (i. ž.) — (tehn.) usek, žljeb, utor ∎ skrivala ĭe un fĭeļ đi înkeĭatuîntra doă ļiamńe, ku kare śuava faśiem — žljeb je jedan od načina spajanja dva drveta, kojima nešto gradimo ∎ skrivală ĭe žgĭab sapat întra duauă grinḑ în puodu koļibi — skrivala je utor iskopan između dve grede na tavanu kolibe ∎ skrivală ĭe înkeĭatură la razbuoĭ — skrivala je način spajanja dva dela razboja ♦ [Por.] dij. var. skripală ♦ sin. ĭapă (Kobilja) [Stig] ♦ rum. scrivală

skrĭame (ĭuo ma skrem, ĭel sa skrĭame) [akc. skrĭame] (gl. ref.) — stenjati, naprezati se ∎ s-a zaprit grĭeu, șî kînd sa duśe pintru ĭel, sa skrĭame, saraku, đi sa zgîndîră ișîtuarĭa întrĭagă — ima težak zatvor, i kad ide radi sebe, stenje, siroma, da se trese ceo klozet [Por.] ♦ rum. screme ♦ etim. < lat. exprimere (excrementum)

skrofiță (mn. skrofiț) [akc. skrofiță] (i. ž.) — (ornit.) grmuša (Syliva curruca) ∎ skrofița kam aduśe ku bîrbĭaćiļi, ama ĭe măĭ frumuasă pasîrĭe, are trup măĭ fakut — grmuša je nalik na vrapca, ali je lepša ptica, ima skladnije telo ♦ / (demin.) < skruafă„krmača” + -iță [Por.] ♦ rum. scrofiţă

skruafă (mn. skruafe) [akc. skruafă] (i. ž.) — (zool.) krmača ∎ a avut aĭ miĭ în sat doă skruafe șî un maskur — imali su moji na selu dve krmače i jednog vepra ∎ skruafa are śinś purśiĭ — krmača ima petoro prasadi ∎ la skruafă iĭ s-a fakut đi verît — krmači je vreme za bukarenje (pej.) aljkavuša ∎ fata ĭe imuasă ka skruafa — devojčica je prljava kao krmača ∎ sa tîvaļiașće pin morśila ka skruafa — valja se u blatu kao krmača ♦ sin. puarkă [Por.] ♦ rum. scroafă ♦ etim. < lat. scrofa

skrum (mn. skrumurĭ) [akc. skrum] (i. s.) — zgura, pepeo; garež ∎ ĭară a ars pîńa, a ramas numa skrum đin ĭa — opet je izgoreo hleb, ostala je samo zgura od njega ♦ sin. śanușă, fuńiźină ♦ up. skrumă [Por.] ♦ rum. scrum ♦ etim. < tur. kurum

skrumă (mn. skrume) [akc. skrumă] (i. ž.) — (nutr.) mrva ∎ skrumă ĭe parśeluț đi pîńe or đi turtă, marunt — mrva je sitan delić hleba ili proje ∎ skruma sa faśe kînd ĭe pîńa uskată — mrva se pravi kad je hleb suv ♦ up. skrum [Por.]

skuabă (mn. skuabe) [akc. skuabă] (i. ž.) — (tehn.) dubac, alatka za dubljenje i rezbarenje ∎ skuaba ĭe un fĭeļ đi kuțît đi skobit la ļemn, ku taișu înkoveĭat, ș-askuțît numa pi parća-ĭa ku kare sa taĭe — dubac je vrsta noža za dubljenje u drvetu, zakrivljenog sečiva, sa oštricom samo na strani kojom se seče ∎ ĭastă mulće fĭelurĭ đi skuabe, fakuće ka sîaśira, fînka ĭastă mulće lukrurĭ kare sa lukră ku ĭa — ima više vrsta dubaca srpastog oblika, jer ima i različtiih poslova koji se njime rade ♦ sin. gin [Por.] ♦ rum. scoabă ♦ etim. < bug. srb. skoba

skuarță (mn. skuorț) [akc. skuarță] (i. ž.) — (zast.) (bot.) kora drveta ∎ tuot ļemnu are skuarță, măĭ supțîre, măĭ gruasă, măĭ aspură or măĭ ńaćidă — svako drvo ima koru, tanju, deblju, rapaviju ili glatkiju ∎ đin skuarță đi ćiĭ pîkurari fak buśin — od lipove kore čobani prave rikalo ♦ sin. kuažă ∎ (top.) Kraku skuarță — Korina kosa, top. u Majdanpečkoj šumi [Por.] ∎ đin skuarță đi ćiĭ s-a fakut skulă adînśa đi prins pĭeșć — od lipove kore pravile se poseban pribor za hvatanje ribe (Leskovo) [GPek] ♦ rum. scoarță ♦ etim. < lat. scortea

skubikur (mn. skubikurĭ) [akc. skubikur] (i. m.) — (bot.) šipurak (Rosa canina) ∎ skubikur ĭe trîndafir sîrbaćik — šipurak je divlja ruža ∎ puama lu skubikur sa kĭamă skubikură, șî sa kuļiaźe đi ćaĭ — plod šipurka je šipak, i bere se za čaj ∎ ļiemnu lu skubikur sa kĭamă măśiĭaș, șî ku ĭel babiļi đeskîntă đi gîlbinarĭe, đi lunaćik șî đi înfrațîșat — drvo šipurka zove se maćijaš, i njime babe baju protiv žutice, za razdvajanje jednomesečnika i za bratimljenje ♦ sin. măśiĭaș [Por.] ♦ rum. scobituri

skubikură (mn. skubikurĭe) [akc. skubikură] (i. ž.) — (bot.) šipak, plod šipurka ∎ skubikura sa adună kînd roșîașće, șî sa muaĭe, atunśa ĭe kuaptă — šipak se bere kada pocrveni i smekša, tada je zreo ∎ skubikura sa uskă șîn đin ĭa sa faśe tare bun ćiaĭ — šipak se suši i od njega se pravi jako dobar čaj [Por.]

skućik (mn. skućiśe) [akc. skućik] (i. s.) — pelena ∎ skućiku ĭe parśel đe pînză, țasut la razbuoĭ, kare l-a pus în ļagîn supt kurițu lu kopil mik — pelena je komad platna, tkanog na razboju, koji se stavljao u kolevku pod dupence malog deteta ∎ đi bătrîńață kopiĭi nu s-a-nfășurat în skućik, numa piśorițîļ ļ-a ļegat în fașîĭe să nu sa strîmbe nekada se deca nisu uvijala u pelene, samo su im nogice bile uvezane trakama da se ne iskrive ♦ up. fașîĭe [Por.] ♦ rum. scutec

skula (ĭuo ma skuol, ĭel sa skuală) [akc. skula] (gl. p. ref.) — ustati, dići se ∎ uomu sa skuală kînd sa rađikă đin starĭa șaḑută — čovek ustaje kad se diže iz sedećeg stanja [Por.] ♦ rum. scula ♦ etim. < lat. *excubulare

skulat (skulată) (mn. skulaţ, skulaće) [akc. skulat] (prid.) — (o položaju) uspravljen, uspravan, dignut ∎ kînd tună narńiku în suobă, nuoĭ tuoț ăl așćetam, skulaț ka lumanarĭa — kad ulazi narednik u sobu, mi ga svi dočekamo uspravni kao sveća (o budnosti) probudjen, budan ∎ kînd uoțî a-nśeput să bată la ușă, ĭuo am fuost skulat șî sprimit să pļek la lukru — kad su lopovi počeli da lupaju na vratima, ja sam bio budan i spreman da pođem na posao [Por.] ♦ rum. sculat

skulă (mn. skuļe) [akc. skulă] (i. ž.) — (tehn.) starudija, stara upotrebljavana, polovna stvar ∎ skulă ĭe vrun alat or vrun vas kare ĭe batrîn, ma nu-l lapiḑ numa-l puń sus kă-ț va măĭ fi dă trĭiabă — stara stvar je neki alat ili sud koji je star, ali ga ne bacaš već ga sklanjaš na stranu, jer ti može zatrebati ∎ ma duk să goļesk podrumu dă skuļe, kă nu ma-ĭiastă luok guol dă ĭiaļe — idem da ispraznim podrum od starih stvari, jer više nema slobodnog mesta od njih [Mor.] ♦ dij. sin. budonuasă, bodonoasă [Por.] alatka ∎ sakurĭa ĭe skulă dă lukrat la ļemn — sekira je alatka za obradu drveta ∎ ferarĭu arĭe skuļiļi luĭ adînsă dă lukrat la fĭer — kovač ima svoje posebne alatke za obradu metala (Ranovac) [Mlava] ♦ rum. sculă ♦ etim. < ngr. σϰόλη

skump (skumpă) (mn. skumpĭ, skumpĭe) [akc. skump] (prid.) — (za novčanu vrednost) skup ∎ are plată mikă, nu puaće să kumpire aĭa śi ĭe skump — ima malu platu, ne može da kupi ono što je skupo ∎ prĭa skump — preskupo ∎ (u izr.) pĭatră skumpă — dragi kamenapă skumpă — skupa voda, voda koja se za dušu pokojnika nosi i izliva 40 dana posle njegove smrti ♦ supr. ĭepćin [Por.] ♦ rum. scump ♦ etim. < slov. skonpŭ

skumpataće (mn. skumpatăț) [akc. skumpataće] (i. ž.) — skupoća ∎ tot mĭarźe đin skumpataće în skumpataće, lumĭa nu măĭ puaće trai đ-atîća skumpatățurĭ — sve ide iz skupoće u skupoću, narod više ne može da živi od tolikih skupoća [Por.] ♦ rum. scumpătate

skumpi (ĭuo skumpĭesk, ĭel skumpĭașće) [akc. skumpi] (gl. p. ref.) — poskupiti ∎ tuot s-a skumpit, da bań nus — sve je poskupelo, a para nema [Por.] ♦ rum. scumpi

skumpină (mn. skumpińe) [akc. skumpină] (i. ž.) — (bot.) ruj, rujevina (Cotinus coggyria) ∎ skumpină ĭe buĭađe ku frunḑa ruoșîĭe ka para fuokuluĭ — ruj je biljka sa listom crvenim kao plamen vatre ∎ tare bun ļak đi mulće buaļe — jako dobar lek za mnoge bolesti [Por.] ♦ rum. scumpină

skund (skundă) (mn. skunḑ, skunđe) [akc. skund] (prid.) — (zast.) plitak ∎ aśi ĭe rîu skund, puoț să-l trĭeś ļesńe — tu je reka plitka, možeš lako da je pređeš ∎ strakina ĭe skundă, nuĭe bună đi đimikat lapćiļi — panica je plitka, nije dobra za drobljenje mleka [Por.] ♦ dij. sin. spint (Kobilje) [Stig] ♦ supr. adînk [Por.] ♦ rum. scund ♦ etim. < slov. skondŭ

skuoĭkă (mn. skuoĭś) [akc. skuoĭkă] (i. ž.) — (zool.) školjka (Unio) ∎ (vet.) kînd vaka s-a bolnavit đi întrokĭat, aĭ batrîń adunat skuoĭś șî ļ-a batut marunt, șî ļ-a suflat la vakă în uokĭ — kada bi kravi obolele oči, stari su skupljali školjke, tucali ih sitno, i duvali kravi u oči [Por.] ♦ rum. scoică ♦ etim. < slov. skolika

skuok (mn. skuokurĭ) [akc. skuok] (i. m.) — (tehn.) nagib, ugao; pad ∎ skuok ĭe kuot supt kare apa đin buduruoĭ baće în ruata muori — nagib je ugao pod kojim voda iz badnja bije u vodenični točak ∎ skuoku lu buduruoĭu muori kîtra ruata muori, trăbe să fiĭe în žumataća kuotuluĭ stîmpit — nagib vodeničnog badnja prema vodeničnom točku, treba da bude na polovini pravog ugla [Por.] ♦ rum. scoc ♦ etim. < srp. skok

skuos1 (mn. skuosurĭ) [akc. skuos] (i. s.) — vađenje; izvlačenje ∎ vrĭamĭa ĭe đi skuos krumpiĭi — vreme je za vađenje krompira ∎ s-a lasat đi skuos la ļamńe đin borugă, kî ĭe rîpa mult înaltă — napustio je vađenje drva iz potoka, jer je uspon mnogo veliki [Por.] ♦ rum. scos

skuos2 (skuasă) (mn. skuoș, skuasă) [akc. skuos] (prid.) — izvađen ∎ avut patru đinț skuoș, tot la kovaśu satuluĭ — imao je četiri izvađena zuba, sve kod seoskog kovača [Por.] ♦ rum. scos

skurțîme (mn. skurțîmĭ) [akc. skurțîme] (i. ž.) — (ret.) kratkoća; nedostatak ∎ ku asta skurțîme đi vrĭame, nu sa puaće faśa ńimika — sa ovakvim nedostatkom vremena, ne može se učiniti ništa ♦ supr. lunźime [Por.] ♦ rum. scurtime

skurćeĭkă (mn. skurćeĭś) [akc. skurćeĭkă] (i. ž.) — libada ∎ [Pad.] skurćeika ĭe țoală skurtă pănă la brâu šî are mâńeś lunż, să poartă pistă śupag — libada je haljetak kratak do pojasa, sa dugim rukavima, nosi se preko košulje [Pad.] ♦ rum. scurteică

skurĭa (ĭuo ma skur, ĭel sa skurĭe) [akc. skurĭa] (gl. ref.) — (o tečnosti) oticati, slivati se; kapati ∎ la trekut apa đi zapuk, șî pikurĭ đi apă sa skurs pi firĭe șî pi gît — probio ga je znoj od vrućine, i grašci znoja slivali su mu se niz lice i vrat ∎ s-a batut đi pluaĭe supt un ļemn, ș-a statut aśiĭa păapa đi pi krĭanźe na-nśeput skurĭa luĭ dupa kap — sklonio se zbog kiše pod jedno drvo, i stajao je tu dok mu se voda sa grana nije počela slivati za vrat [Por.] ♦ rum. scura

skursură (mn. skursurĭ) [akc. skursură] (i. ž.) — ostatak ∎ bĭa și mînkă, kă aște sîn skursurile če a ramas de la praznik — pij i jedi, jer ovo su ostaci od slave [Tim.] ♦ rum. scursură ♦ etim. < Ja de bja ši mankă că aşte sin skursurile če a ramas di la praznik

skurt (skurtă) (mn. skurț, skurće) [akc. skurt] (prid.) — kratak ∎ grabiț ku lukru, kă akuma ĭe ḑîua skurtă, ĭuta kađe nuapća — požurite sa poslom, jer je sada dan kratak, brzo pada noć ∎ păru lung, minća skurtă — duga kosa, kratka pametasta nu kî ĭe skurt, numa ĭe skurt đi tuot — ovo ne da je kratko, nego je kratko sasvim ♦ supr. lung [Por.] ♦ rum. scurt ♦ etim. < lat. *excurtus (= curtus)

skurta (ĭuo skurt, ĭel skurtă) [akc. skurta] (gl. p. ref.) — kratiti, skraćivati ∎ a dat pista poćakă, să skurće drumu — krenuli su prečicom, da skrate put ∎ a tunat tuamna, sa skurtă ḑîļiļi — došla je jesen, skraćuju se dani ∎ măĭ skurtă kîta, nu mințî atîta — skrati malo, nelaži toliko ♦ supr. lunźi [Por.] ♦ rum. scurta ♦ etim. < lat. excurtare

skurtak (mn. skurtaś) [akc. skurtak] (i. m.) — (ret.) kratež, okratak, krljak, koji je kraći od uobičajene dužine ∎ rîa ĭe padurĭa pi arșîță, numa kîći un skurtak koļa-koļa — slabo je rastinje na pržolju, samo poneki krljak tu i tamo ∎ s-a dus în bataĭe ku vrun skurtak, kare a ramas pitulat đi la dĭedî-su — otišao je u borbu sa nekim kratežom, koji je ostao sakriven od njegovog dede [Por.] ♦ rum. scurtac

skurtat (skurtată) (mn. skurtaț, skurtaće) [akc. skurtat] (prid.) — skraćen ∎ are o blană, skurtată pi masura lu vrakńiță, ama nu șćiĭe unđe a puso — ima jednu dasku, skraćenu po meri kapije, ali ne zna gde je ostavio ∎ grĭeu bolnau, vĭađe șî ĭel kî ĭe traĭu luĭ skurtat — teško bolestan, vidi i sam da mu je život skraćen ♦ supr. lunźit [Por.] ♦ rum. scurtat

skurtatură (mn. skurtaturĭ) [akc. skurtatură] (i. ž.) — (o dužini) okratak, kratež, koji je kraći od uobičajene dužine ∎ a tunat în traușă ku o đi bît, șî kînd a sarit kînoćeĭi aĭ miĭ la ĭel, n-avut ku śe sî sa apire — ušao je u dvorište sa jednim kratežom od štapa, i kada su moje psine skočile na njega, nije imao čime da se brani ∎ fĭaćiļi puartă o đi sukńe, n-au ku śe ńiś kuru s-astruśe — devojke nose okratak od suknje, nemaju čime ni dupe da pokriju (o rastojanju) (zast.) prečica ∎ kînd lumĭa amĭers pi piśuare, s-a katat skurtaturĭ la drum, fiĭe kît đi lung să fiĭe — kad su ljudi išli pešice, tražile su se prečice na putu, ma koliko dug bio ♦ var. skurtak [Por.] ♦ rum. scurtătură

skurtuț (skurtuță) (mn. skurtuț, skurtuće) [akc. skurtuț] (prid.) — kraći ∎ numa să fiĭe kîta măĭ skurtuț, ar înkĭepa în gaură — samo da je malo kraći, stao bi u rupu ♦ / (dem) < skurt + [Por.] ♦ rum. scurtuţ

skutura (ĭuo skutur, ĭel skutură) [akc. skutura] (gl. p. ref.) — (tehn.) tresti, stresti, istresti ∎ tata skutură prunu, da kopiĭi adună pruńiļi đi pu žuos în kuafe, ļi duk în kîzańiĭe șî ļi varsă-n kadă — otac trese šljivu, a dace skupljaju šljive sa zemlje u kofe, nose ih u kazanicu i sipaju u kacu ∎ nu-l lasă în koļibă pănă nu skutură tuata zapada đi pi burkă — ne pušta ga u kući dok ne otrese sav sneg sa kaputa (med.)(psih.) doživeti stres ∎ spuńe kă la Morminț-aĭ Batrîń a vaḑut moruońi, șî atîta s-a skuturat đi frikă đi doă ḑîļe n-a ĭeșît đin koļibă — kaže da je kod Starog Groblja videla vampire, pa se toliko potresla od straha da dva dana nije izlazila iz kuće ♦ sin. zgîndîra [Por.] ♦ rum. scutura ♦ etim. < lat. *excŭtŭlāre

skuturat (mn. skuturaturĭ) [akc. skuturat] (i. ž.) — (med.) stres ∎ s-a bulnavit tare đi skuturat, kînd auḑîț kî ĭ-a murit mumî-sa — teško je obolela od stresa, kad je čula da joj je umrla majka (fizički) trešenje ∎ vrĭamĭa đi skuturat pruńiļi — vreme je za trešenje šljiva [Por.] ♦ rum. scuturat

skuturatu (mn. skuturaturĭ) [akc. skuturatu] (i. s.) — (med.) struna, spušten želudac ∎ đi skuturatu sa bulnavĭesk muĭeriļi, kînd ļi kađe rînḑa la burta muaļe — od strune oboljevaju žene, kad im se želudac spušta u donji deo stomaka ∎ skuturatu a ļikuit babiļi, kare a șćut să tragă rînḑa napuoĭ — strunu su lečile babe koje su znale masiranjem da vrate želudac na mesto [Por.]

skuturatură (mn. skuturaturĭ) [akc. skuturatură] (i. ž.) — tresenje, trešnja ∎ n-avut pruń mulț, ș-a gaćit ĭuta ku skuturatura — nisu imali mnogo šljiva pa su brzo završili tresenje ♦ skr. skuturat [Por.] ♦ rum. scuturătură

skuťală [akc. skuťală] (i. ž.) — sklonište, utočište, pribežište [Kmp.] ♦ rum. scuteală

slamńak (mn. slamńaśe) [akc. slamńak] (i. m.) — slamarica ∎ slamńak ĭe un sak mare, țasut đi kîńipă șî umplut đi paĭe or gižă, pus pi pat đi ļemn să aĭbă lumĭa așćernut muaļe đi durmit — slamarica je jedan veliki džak, tkan od konoplje i napunjen slamom ili komušinom, koji se stvaljao na drveni krevet da bi ljudi imali meku postelju za spavanje ∎ rumîń-aĭ batrîń a trait în borđeĭe, ș-a durmit pi rugožînă așćernută pi pomînt guol, șî n-așćut đi paturĭ ńiś đi slamńaśe — stari Vlasi su živeli u zemunicama, spavali su na rogozini prostrtoj na goloj zemlji, i nisu znali za krevete i slamarice ∎ slamńaku s-a-npuĭat pi la gîzdoćiń, kare pin koļibĭ avut paturĭ đi durmit — slamarica se pojavila kod bogataša, koji su u svojim kolibama imali krevete za spavanje [Por.] ♦ etim. < srb. slamnjača < slama

slańină (mn. slańiń) [akc. slańină] (i. ž.) — slanina, potkožna masnoća na životinjskom telu ∎ puorśi đi bătrîńață kînd s-a-ngrașat vrodată, avut pĭeśină multă, da slańină puțînă — starinske svinje koje su se nekada tovile, imale su samo krtinu, a slanine malo ∎ slańină uskată — sušena slanina ∎ slańină afumată — dimljena slanina ∎ slańină pîržîtă — pržena slanina ♦ var. slaină (Crnajka, Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. kļisă [Buf.] ♦ rum. slănină ♦ etim. < slov. slanina < slan

slastă [akc. slastă] (i. ž.) — (nutr.) (rel.) mrs; slast ∎ slastă ĭe mînkarĭă ku karńe șî lapće — mrs je hrana sa mesom i mlekom ∎ slastă ĭe mînkarĭe kare sa manînkă numa kînd nuĭe puost — mrs je hrana koja se jede samo kad nije post ♦ sin. dulśața ♦ supr. puost [Por.] ♦ rum. slastă ♦ etim. < srb. slast

slăńinuos (slăńinuasă) (mn. slăńinuoș, slăńinuasă) [akc. slăńinuos] (prid.) — slaninast, mastant ∎ puorśi đi astîḑ, kînd sa-ngrașă, sînt măĭ slăńinuoș đi kît aĭ đivrodată — današnje svinje kad se tove, slanjinastije su od nekadašnjih [Por.] ♦ rum. slăninos

slăńinuță (mn. slăńinuț) [akc. slăńinuță] (i. ž.) — (nutr.) (demin.) slaninica ∎ ń-a dus șă kîći un parśel đi slăńinuță ku usturoĭ ćinîr, șî pîńe kaldă đin śirińe — doneli nam i po jedno parče slaninice sa mladim belim lukom, i toplim hlebom iz crepulje ♦ / dem < slańină [Por.] ♦ rum. slăninuță

slobođeńe (mn. slobođeń) [akc. slobođeńe] (i. ž.) — oslobođenje ∎ partizańi a dudait mńamțî, șă Tita ń-a dus slobođeńe — partizani su oterali Nemce, i Tito nam je doneo oslobođenje ∎ đi la slobođeńe păastîḑ țara sîrbĭaskă mult sa skimbat od oslobođenja do danas srpska država se mnogo promenila [Por.] ♦ rum. slobodzenie

sluată (mn. sluaće) [akc. sluată] (i. ž.) — slota, lapavica ∎ sluată ĭe pluaĭe maruntă, mistakată ku zapadă — slota je sitna kiša, pomešana sa snegom ∎ ńi treku ĭarna fara zapadă, numa ku pîrdańika đi sluată, uđiluasă șî śețuasă — prođe nam zima bez snega, samo sa prokletom lapavicom, vlažnom i maglovitom [Por.] ♦ rum. zloată ♦ etim. < slov. slota

slubaḑî (ĭuo slubuod, ĭel slubuađe) [akc. slubaḑî] (gl. p. ref.) — pustiti, osloboditi ∎ daskulu a slubaḑît șkolari đi la șkuală sî sa dukă la kasă, da iĭ s-a dus đirĭept la rîu la skaldat — učitelj je pustio đake iz škole da idu kući, a oni su otišli pravo na reku na kupanje ∎ kînd trĭaśe amńaḑîțu, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă vićiļi la pașuńe — kad prođe podne, vreme je da se pusti stoka na pašu ∎ a slubaḑît radionu prĭa tare, da kopiĭi înga duorm — pustio je radio prejako, a deca još spavaju sjuriti se, napasti ∎ kîńiļi n-a fuost ļegat, șî s-a slubaḑîț ku furiș la un drumaș đ-a ăla, saraku, abĭa a skapat — pas nije bio vezan, pa se krišom sjurio na putnika da je ovaj, siroma, jedva utekao ♦ var. sluboḑî [Por.] ♦ rum. slobozî

slubaḑît (slubaḑîtă) (mn. slubaḑîţ, slubaḑîće) [akc. slubaḑît] (prid.) — pušten, oslobođen ∎ nuĭe bun kîńi pista ḑîuă să fiĭe slubaḑîț đin lanț — nije dobro da psi preko dana budu pušteni sa lanca ∎ kopiĭi, slubaḑîț đi la șkuală, mĭerg śopîr pi drum — đaci, pušteni iz škole, idu grupno putem [Por.] ♦ rum. slobozit

slući (ĭuo slućesk, ĭel slućașće) [akc. slući] (gl. p. ref.) — unakaziti ∎ a batut muĭarĭa pănă n-a slućito — tukao je ženu dok je nije unakazio ∎ nu la ratuns, numa la slućit đi nu kućaḑă sî ĭasă-n lumĭe — nije ga podšišao, nego ga je unakazio da ne sme da izađe u svet ♦ sin. strămuta [Por.] ♦ rum. sluti

slućit (slućită) (mn. slućiț, slućiće) [akc. slućit] (prid.) — unakažen ∎ sa miră babiļi đi fĭaćiļi đi astîḑ, kum puot să mĭargă așa slućiće șî urîće — čude se babe današnjim devojkama, kako mogu da idu tako unakažene i ružne ♦ skr. slut [Por.] ♦ rum. sluţit

slućitură (mn. slućiturĭ) [akc. slućitură] (i. ž.) — nakaza, rugoba ∎ slućitură đi uom — nakaza od čoveka ∎ fuź đi la mińe, slućituro — beži od mene, nakazo ♦ var. slutavĭelă [Por.] ♦ rum. sluţitură

slugarńik (slugarńikă) (mn. slugarńiś, slugarńiśe) [akc. slugarńik] (prid.) — uslužan, poslušan, koristan ∎ kalu đimult a fuost žuavină tare slugarńikă — konj je nekada bio jako uslužna životinja ∎ kopil sarak, kare traĭașće đin lukru pi la găžđ, nu skapă dakă nuĭe uom slugarńik — siromašno dete, koje žive od rada kod bogataša, ne može da opstane ako nije poslušno [Por.] ♦ rum. slugarnic

slugă (mn. sluź) [akc. slugă] (i. ž.) — sluga ∎ sluź avut numa gîzdoćińi — sluge su imali samo gazde ∎ am fuost tare saraś, șă tata pi mińe m-a dat să fiu sluînga đi mik — bili smo jako siromašni, pa je mene otac dao da budem sluga još od malih nogu [Por.] ♦ rum. slugă ♦ etim. < slov. sluga

sluobîd1 (sluobîdă) (mn. sluobîḑ, sluobîđe) [akc. sluobîd] (prid.) — slobodan ∎ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, șî iĭ a fuost sluobîḑ pănă la Sînźuorḑ — na Mitrovdan su se otpuštale sluge, i one su bile slobodne do Đurđevdana ∎ ńima n-a kreḑut kî ĭa puaće să fiĭe așa muĭare sluobîdă — niko nije verovao da ona može biti tako slobodna žena ∎ dupa kosît, vićiļi sînt sluobîđe sî paskă đarîndu — posle kosidbe stoka je slobodna da pase svuda [Por.] ♦ dij. var. slobîd [Buf.] ♦ rum. slobod ♦ etim. < bug. sloboden

sluobîd2 [akc. sluobîd] (pril.) — slobodno ∎ pļin satu đi kîńamă, nu puoț sî mĭerź sluobîd đi iĭ — puno selo kučadi, ne možeš da ideš slobodno od njih ∎ a fuost martur la sud, ș-a spus sluobîd tuot kum a fuost — bio je svedok na sudu, i rekao je slobodno sve kako je bilo [Por.] ♦ rum. slobod

sluovă (mn. sluove) [akc. sluovă] (i. ž.) — slovo ∎ muma n-a șćut ńiś o sluovă sî śećaskă, dakă a mĭers kîta la șkuală — majka nije znala ni jedno slovo da pročita, iako je išla malo u školu ∎ sluoviļi a-nvațat đin butvarĭ — slova je naučio iz bukvara [Por.] ♦ rum. slovă ♦ etim. < slov. slovo

slut (slută) (mn. sluț, sluće) (prid.) — (o izgledu osobe) unakažen, nakazan, ružan ∎ baĭatu s-a ratuns în oraș, șă sa țîńe maruos, da nu vĭađe kî ĭe slut ka ńima pi lumĭe — momak se podšišao u gradu i pravi se važan, a ne vidi da je unakažen ko niko na svetu ♦ / < skr. slućit ♦ sin. urît, strîmoćit [Por.] ♦ rum. slut ♦ etim. < bug. splut „truo”

slutavĭelă [akc. slutavĭelă] (i. ž.) ● v. slućitură [Por.]

službă (mn. službĭ) [akc. službă] (i. ž.) — služba, posao ∎ s-a dus tot bat la lukru, la urmă a do pĭerdut služba — išao je stalno pijan na posao, na kraju je izgubio službu ∎ đi đemult în bisîarika nuastră puopi n-a țînut služba — odavno u našoj crkvi popovi nisu držali službu [Por.] ♦ rum. slujbă ♦ etim. < slov. služiba

služî (ĭuo služăsk, ĭel služașće) [akc. služî] (gl. p. ref.) — služiti ∎ rumîńi kare a služît vuoĭska đi vrĭamĭa lu kraļu, grĭeu aļes komanda „leva-desna”, șî ļ-a ļegat la un piśuor paĭe, la alalt fîn, șî ĭ-a mînat „paĭe-fîn!”, „paĭe-fîn!” pănă nu s-a do-nvațat — Vlasi koji su služili vojsku u vreme kralja, teško su razlikovali komandu „leva-desna”, pa su im vezivali na jednu nogu slamu, na drugu seno, i terali ih „seno-slama!”, „seno-slama!”, dok se nisu naučili ∎ moșu Adam a fuost mare kređințuos, șî kînd l-a-ngropat, l-a služît duoĭ puopĭ — čiča Adam je bio veliki vernik, i kad je sahranjen, služili su ga dva popa [Por.] ♦ rum. sluji ♦ etim. < slov. služiti

smidaruĭkă (mn. smidaruĭś) [akc. smidaruĭkă] (i. ž.) — (bot.) hrizantema (Chrysanthemum indicum) ∎ smidaruĭka ĭe fluare đin bașćauă; înfulare tuamna, are fluorĭ în tuaće fĭelurĭ: albĭe, vînîće. ruoșîĭe, bilovinś, galbińe — hrizantama je baštensko cveće; cveta u jesen, ima cvetove svih boja: bele, plave, crvene, ljubičaste, žute ∎ babiļi uskă smidaruĭśiļi, sî aĭbe pista ĭarnă fluorĭ đi dus la morminț — babe suše hrizanteme, da imaju preko zime cveće za nošenje na groblje [Por.] ♦ dij. sin. krizantemă (Manastirica, Mlava) [Mlava]

smidă (mn. smiđe) [akc. smidă] (i. ž.) — (bot.) šiprag ∎ smidă ĭe ćikarĭ đies, padurĭe ćinîră șî maruntă pin kare nu puoț merźa„smida” je gust šiprag, mlada i sitna šuma kroz koju ne možeš ići ♦ sin. ćikarĭ [Por.] ∎ smidaku ĭe rugarĭ, kuĭbu lupiluor, dă alta nuĭe — „smidak” je trnjar, gnezdo vukova, za drugo nije (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ rum. smidă

smiđak (mn. smiđaś) [akc. smiđak] (i. m.) — (bot.) šipražje, gustiš, čestar ∎ smiđak ĭe luok pļin dă smidă — šipražje je mesto puno šipraga ♦ var. smidariĭe [Mlava] ♦ dij. var. smidar (Tanda) [Por.] ♦ rum. smidariie

sminćală [akc. sminćală ] (i. ž.) ● v. zminćală [Por.] ♦ rum. sminetală

sminći [akc. sminći] (gl. p. ref.) ● v. zminći [Por.] ♦ rum. zminti

sminćit [akc. sminćit] (prid.) ● v. zminćit [Por.] ♦ rum. smintit

smîlț (mn. smîlțurĭ) [akc. smîlț] (i. s.) — gleđ, emajl ∎ smîlț ĭe mînžîtura ļikuruasă trasă pista vas đi fĭer — gleđ je sjajni premaz prevučen preko metalnih sudova ∎ kînd sa ćokńașće vrunđiva vasu đi fĭer, la loko-la iĭ pikă smîlțu — kad se negde čukne metalni sud, na tom mestu mu otpande gleđ ∎ șî olari aĭ batrîń a șćut đi smîlț, kă ku ĭel a-nfrumoșat vasurļi đe pomînt — i stari grtnčari su znali za gleđ, jer su njime ukrašavali svoje zemljano posuđe [Por.] ♦ rum. smalț ♦ etim. < ngr. smalto; nem. Schmalz

smîntînă (mn.) [akc. smîntînă] (i. ž.) — (nutr.) kajmak ∎ smîntînă ĭe o kuažă dulśe kare sa faśe pi lapće, lasat în vrun vas să šća măĭ mult — kajmak je slatka pokorica koja se stvara na mleku, ostavljeno u nekom sudu duže da odstoji ♦ var. zmîntînă (Topolnica), zîmîntînă (Tanda) [Por.] ♦ rum. smântână ♦ etim. < bug., ukr. smetana

smokină (mn. smokiń) [akc. smokină] — (bot.) smokva (Ficus carica) ∎ smokina ĭe bukată rară la nuoĭ, ama ĭe tare dulśe kînd ĭe kuaptă — smokva je kod nas retka voćka, ali je jako slatka kad je zrela ∎ (stih) uoki ńegri ka ńegina, dulśe gura ka smokina — oči crne kao gar, usta slatka kao smokva [Por.] ♦ rum. smochină ♦ etim. < slov. smokŭvina, smkynŭ

smolau (smolave) (mn. smolavĭ, smolave) [akc. smolau] (prid.) — smolav, mastan, prljav ∎ vińe đi la lukru tuot ńegru șî smolau, șî-ntota ḑîua muara sî sa skalđe, da n-are unđe — dolazi s posla sav crn i smolav, i svaki dan mora da se kupa, a nema gde ♦ sin. unsuruos, imuos [Por.]

smuală (mn. smuaļe) [akc. smuală] (i. ž.) — smola, katran ∎ smuala ĭe unsură ńagră șî vîrtuasă ka katranu — smola je crna i gusta mast kao katran [Por.] ♦ rum. smoală ♦ etim. < slov. smola

smuolńiță (mn. smuolńiț) [akc. smuolńiță] (i. ž.) — (geogr.) smonica ∎ smuolńița ĭe pomînt rođituorĭ — smonica je plodno zemljište ♦ var. smolńiță [Por.] ♦ rum. smolniță ♦ etim. < srb. smolnica

snopi (ĭuo snopĭesk, ĭel snopĭașće) [akc. snopi] (gl. p. ref.) — snopiti, praviti snopove ∎ s-a dus sîngur să snopĭaskă grîu, kî nuĭe mult — otišao je sam da snopi žito, jer ga nema mnogo sitniti, komadati, kasapiti ∎ n-avut satară, ș-a snopit karńa ku sakurĭa — nije imao sataru, pa je kasapio meso sekirom (fig.) iskasapiti, poseći ∎ đi mulće uorĭ, turśi a tunat în lumĭe adunată la vro visaļiĭe, ș-a snopit pi tuoț kare n-ažuns să fugă — više puta su Turci upadali u skupove ljudi koji su bili okupljeni na veseljima, i iskasapili sve koji nisu stigli da pobegnu [Por.] ♦ rum. snopi

snuop (mn. snuopĭ) [akc. snuop] (i. m.) — snop, svežanj ∎ snuopu s-a ļegat đin poluoź đi grîu — snop se vezivao od rukoveti žita ∎ snuopi s-a ļegat ku kurpiń or ku ćiĭ — snopovi su se vezivali lijanom ili likom ∎ snuopi s-a dus pi brukă kîći duoĭ, or dakă uomu a fuost măĭ țapîn, kîći patru — snopovi su se nosili na obramčici po dva, ili ako je čovek bio jači, po četiri [Por.] ♦ rum. snop ♦ etim. < slov. snopŭ

sobuol (mn. sobuoļ) [akc. sobuol] (i. m.) — (zool.) pacov (Rattus) ∎ sobuoļi sînt mult măĭ marĭ dă kît îrțî — pacovi su mnogo veći od miševa [Mlava] ♦ dij. var. șobuol [Por.] ♦ rum. sobol ♦ etim. < bug. sobolec; rus. ukr. sobol

soće (mn. suoć) [akc. soće] (i. s.) — (demon.) đavo, nečastivi ∎ soća ĭe draku, uśigăl tamîĭa — soća je đavo, spalio ga tamjan ∎ kît ĭe fata-ĭa đe urîtă, ńiś soća n-o ĭa đe muĭare — koliko je ta devojka ružna, ni đavo je neće uzeti za ženu (Tanda) ∎ la ĭel nuĭe numa o soće, numa o gramadă đe suoć, futuĭ în źanunkîe — kod njega nije samo jedan đavo, nego gomila đavola, ’bem ih u koleno (Crnajka) ♦ var. suoće ♦ sin. drak, ńikruśat, naĭbă [Por.] ♦ rum. sotea

sokoată (mn. sokoaće) [akc. sokoată] (i. ž.) — plan, namera; račun ∎ kînd aș avĭa vrĭame, ļesńe ĭa-ș afla aluĭ sokoată — kad bih imao vremena, lako bih otkrio njegov plan [Bran.] ♦ rum. socoată

sokoćală (mn. sokoćaļe) [akc. sokoćală] (i. ž.) — (tehn.) (pej.) skalamerija, naprava ∎ mĭ-a dus o sokoćală în traușă ku kare nu șću śe sî ma fak — doneo mi je u dvorište neku skalameriju sa kojom ne znam šta da radim [Por.]

sokoći (ĭuo sokoćesk, ĭel sokoćașće) [akc. sokoći] (gl. p.) — (zast.) računati ∎ babiļi la źeĭśće a sokoćit kîlindarĭu pi an, întrĭeg, a kunoskut bińe tuaće luńiļi, stamîńiļi șî sîrbatuoriļi — babe su na prste računale ceo godišnji kalendar, poznavale su dobro sve mesece, nedelje i praznike ♦ sin. inov. răśuńi [Por.] ♦ rum. socoti ♦ etim. < lat. succutere; ? ukr. sokotyty

sokoćit [akc. sokoćit] (i. m.) — (mat.)(zast.) računanje, planiranje ∎ pi mamî-mĭa n-a putut ńima să trĭakă ku sokoćitu la źeĭśće — moju babu niko nije mogao da nadmaši u računanju na prste ∎ s-a svađit, kă sokoćitu n-a ĭeșît bun — posvađali se, jer računanje nije ispalo dobro ♦ sin. inov. răśuńit [Por.] ♦ rum. socotit

sokriĭe (mn. sokriĭ) [akc. sokriĭe] (i. ž.) — (srod.) tazbina ∎ sokriĭa ĭe kasa ku moșîĭa suokruluĭ, luok unđe s-a naskut muĭari-mĭa — tazbina je tastova kuća i imanje, mesto gde mi se rodila žena [Por.] ♦ rum. socrie

solț (mn. solțî) [akc. solț] (i. m.) — (iht.) krljušt ∎ solțu ĭe o ļaspiđe đi uos, mikă, luśituare, ku kare ĭe astrukat trupu pĭeșćilor — krljušt je sjajna pljosnata koščica, kojom je pokriveno riblje telo (Rudna Glava) ∎ șî trupu zmăuluĭ ĭe astrukat ku solț, șî kînd aprind butuarkă, đin zmău ăl ars ramîńe numa untura șî solțî, marunț ka șikiru — i zmajevo telo je pokriveno krljuštom, i kad zapale deblo, od izgorelog zmaja ostaje samo mast, i krljušt sitna kao šečer (Tanda) ♦ var. suolț [Por.] ♦ rum. solz ♦ etim. < lat. solidus

soldat (mn. soldaț) [akc. soldat] (i. m.) — (folk.) vojnik ∎ soldat a fuost pin kînćiśe lu lîutarĭ uom ćinîr, luvat đi la kasă să služaskă în armată — soldat je u lautarskim pesmama bio mlad čovek, uzet od kuće da služi vojsku ♦ sin. katană [Por.] ♦ rum. soldat ♦ etim. < nem. Soldat

soldațîĭe (mn. soldațîĭ) [akc. soldațîĭe] (i. ž.) — (folk.) vojska, soldateska; vojni rok ∎ vuorba soldațîĭe la nuoĭ a fuost kunoskută numa pin kînćiśe lu lîutarĭ batrîń — reč soldateska je kod nas bila poznata samo kroz pesme starih lautara ♦ sin. armată, kîtańiĭe [Por.] ♦ rum. soldăție

solomîzdră (mn. solomîzdrĭe) [akc. solomîzdră] (i. ž.) — (zool.) daždevnjak (Salamandra salamandra) ∎ solomîzdra ĭe o žuavină ka șopîrla, ama ńagră ku pĭaće galbińe; ĭasă dupa pluaĭe pi lînga boruź — daždevnjak je životinja nalik na guštera, ali je crna sa žutim pegama; javlja se posle kiše pored potoka [Por.] ♦ dij. var. zolomîzdră (Bučje) [Crn.] ♦ dij. var. salamîzdră (Gradskovo) [Tim.] ♦ dij. var. șolomîzdră (Radenka) [Zvizd] ♦ rum. solomâzdră ♦ etim. < lat. salamandra

soļńiță (mn. soļńiț) [akc. soļńiță] (i. ž.) — (zast.) slanik ∎ soļńiță ĭe vas mik đi ļemn, đi țînut sare — slanik je mali drveni sud za držanje soli ∎ a fuost đemult un fĭeļ îi soļńiță, fakută ka kućiĭa ku kapak, șî s-a țînut atîrnată în kuń pi parĭaće — bila je nekada vrsta slanika, u obliku kutije s poklopcem, koja se držala okačena o klin na zidu ♦ var. suoļńiță ♦ sin. zastrug, slańik [Por.] ♦ rum. solniţă ♦ etim. < bug. srb. solnica

Somođiva [akc. Somođiva] (i. ž.) — (demon.) Samodiva ∎ Somođiva ĭe muarća, ĭa vińe la-l śe traźe să-ĭ ĭa sufļitu — Samodiva je smrt, ona dolazi kod samrtnika da mu uzme dušu ∎ Somođiva ĭe śuava măĭ urît pi lume śe uomu nu vĭađe ku uoki luĭ, pănă nu-ĭ vińe śasu muorțî — Samodiva je nešto najružnije na svetu što čovek ne vidi svojim očima, dok mu ne dođe smrtni čas ∎ la-l śe traźe, Aranźelu ku kuțîćiļi stă la piśuare, da Somođiva la kap, șî ĭel kînd întuarśe uoki pi duos ș-o vĭađe, sa taĭe đi frikă șî muare — kod samrtnika, Aranđel sa noževima stoji kod nogu, a Samodiva kod glave, i kad on prevrne oči i ugleda je, prestravi se i umre ♦ var. Somođiĭa, Sumođiĭa, Sumođiva, Điĭa [Por.] ♦ rum. Samodiva ♦ etim. < bug. Samodiva

somsău (mn. somsăĭ) [akc. somsău] (i. m.) — (pej.) samsov, gluperda ∎ are duoĭ fiśuorĭ, unuĭe kum trăbe, da alalalt ĭe un somsău ku tuot, pruost la kap șă urît la fire ka draku — ima dva sina, jedan je kako valja, a drugi je potpuni samsov, tupav i ružan ko đavo var. somsou [Por.] ♦ etim. < tur. vulg. samsun „veliko pseto” [exp. Durlić]

somsou (mn. somsuoĭ) [akc. somsou] (i. m.) — (pej.) samsov, prostak ∎ somsou sa ḑîśe đi uom mare, da kam pruost — samsov se kaže za krupnog a priprostog čoveka ∎ uńi ḑîk somsou șî la kîńe mare — neki kažu samsov i za velikog psa [Por.] ♦ etim. < srp. samsov

sorbi (ĭuo sorbĭesk, ĭel sorbĭașće) [akc. sorbi] (gl. p.) — (o čorbi) srkati, posrkati ∎ sa suarbe kînd sa ĭa śeva ḑamuruos în gură kîćikîta — srče se kad se nešto čorbasto uzima ustima pomalo [Por.] ♦ rum. sorbi ♦ etim. < lat. *sorbire (= sorbere).

sorbiḑamă (mn. sorbiḑîămĭ) [akc. sorbiḑamă] (i. m.) — (nutr.) (pej.) (fig.) čorbosrkalo, puki siromah i gladnica koji preživljava na goloj čorbi ∎ kînd ći-ntrabă vrunu kum ći kĭamă, da tu nu vrĭeĭ să-ĭ spuń, spuńeĭ kî ći kĭamă „sorbiḑamă”, șî ĭel sa lasă đi-ntrîbaśuń ńitrăbuiće — kad te neko pita kako se zoveš, a ti nećeš da mu kažeš, kaži mu da se zoveš „čorbosrkalo”, i on će se manuti nepotrebnih zapitkivanja ♦ / sorbisrkati + ḑamăčorba adînkă [Por.] ♦ rum. sorbe-zeamă

sorbit (mn. sorbiturĭ) [akc. sorbit] (i. s.) — (o čorbi) srkanje ∎ dupa śe sa fĭarbe, ḑama sa gustă ku sorbitu sî sa vadă kum ĭe đi fĭartă — posle kuvanja, čorba se proba srkanjem da se vidi da li je dobro skuvana [Por.] ♦ rum. sorbit

sorbitură (mn. sorbiturĭ) [akc. sorbitură] (i. ž.) — (nutr.) čorba ∎ sorbitură ĭe tuota mînkarĭa apuruasă kare sa puaće sorbi — čorba je svaka vrsta tečnog jela koje se može srkati ∎ uomu fara đinț puaće mînka numa sorbiturĭ — čovek bez zuba može jesti samo čorbe [Por.] ♦ rum. sorbitură

soriță (mn. soriță) [akc. soriță] (i. ž.) — (demin.)(hip.)(srod.) zaova ∎ soriță ĭ-a ḑîs nora la suora barbatuluĭ, dakă a fuost măĭ mikă đikît ĭa — soricom je snaja zvala zaovu, ako je bila mlađa od nje ♦ up. duoĭkă, kumnată ♦ / (demin.) < suoră [Por.] ♦ rum. soriță

sorîk (mn. sorîśe) [akc. sorîk] (i. s.) — (nutr.) kožurica ∎ sorîk ĭe parśel đi pĭaļe đi pork ku kîta slańină — kožurica je komad svinjske kože sa malo slanine ∎ sorîku măĭ đes sa puńe în ḑamă đi varḑă — kožurica se najčešće stavlja u kuvan kupus ♦ sin. bukatură [Por.] ♦ rum. șorici

sorośi (ĭuo sorośesk, ĭel sorośașće) [akc. sorośi] (gl. p. ref.) — (mag.) predodrediti, usloviti; proreći, ureći; prokleti ∎ sa sorośașće ursa la vrunu, dupa ăĭa śe ĭel faśe kînd dă pista momuată — predodređuje se sudbina nekome prema tome šta on radi kad naiđe na vradžbinu ∎ ĭ-a sorośit vro vrîžîtuare dakă sa marită dupa baĭato-la dupa kare s-a mîritat, să nu mă-ĭ aĭbe paśe șî naruok ku ĭel — urekla je neka vračara, ako se uda za toga momka za koga se udala, da nikad nema spokoja i sreću sa njim [Por.] ♦ rum. soroci

sorośit (sorośită) (mn. sorośiţ, sorośiće) [akc. sorośit] (prid.) — (mag.) ureknut, uročen ∎ uomu ĭe sorośit kînd dă pista momuată kare a sorośito vrîžîtuarĭa, șî kînd ĭa sa prinđe đi ĭel — čovek je ureknut kad nabasa na vradžbinu koju je oročila vračara, i kad se vradžbina primi ∎ kînd ĭe la uom ursa sorośită, grĭeu skapă — kad je čoveku sudbina urečena, teško može da se izbavi [Por.] ♦ rum. sorocit

soruok (mn. soruoaśe) [akc. soruok] (i. s.) — (mag.)(izob.) proroštvo, urok ∎ soruoku ĭe o momuată kare sa lapîdă kînd sa sorośașće ursa kuĭvi — urok je proroštvo koje se izriče kad se predodređuje nečija sudbina ∎ kare guod vrăžîtuare faśe soruaśe, trăbe arsă-n fuok — koja god vračara pravi uroke, treba da se baci u vatru ♦ var. sorok ♦ sin. momuată [Por.] ♦ rum. soroc ♦ etim. < slov. sŭrokŭ

sovĭaĭkă (mn. sovĭeĭś) [akc. sovĭaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) čunak, deo opreme za tkanje na razboju; cevnjak ∎ sovĭaĭkă ĭe un odolan lunguĭat đi ļiemn tare, ku vîrurļi askuțîće șî ku mižluoku skobit, în kare sa puńe țaua ku baćală — čunak je duguljast predmet od čvrstog drveta, sa šiljastim vrhovima i izdubljenom sredinom, u koji se umeće cevka sa potkom ♦ up. țauă, sfîrśiel ♦ var. suvĭaĭkă ♦ (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. suvĭaĭkă (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. var. suvĭeaĭkă (Kobilje) [Stig] ♦ rum. suveică ♦ etim. < bug. sovalka

sovuon (mn. sovuańe) [akc. sovuon] (i. s.) — veo ∎ sovuon ĭe val alb ku kunună, kare mirĭasa la nuntă l-a pus pi kap, șî ĭel a kaḑut răsfirat pi șîaļe — sovon je beli veo sa krunom koji je mlada na svadbi stavljala na glavu, i koji je raširen padao niz leđa ♦ up. popuon [Por.] ♦ rum. sovon ♦ etim. < bug. savan

soțîĭe1 (mn. soțîĭ) [akc. soțîĭe] (i. ž.) — žena, supruga, bračna drugarica ∎ muoșu avut duauă soțîĭ, a đintîń ĭ-a murit, șî s-a-nsurat ku alta muĭarĭe — čiča je imao dve žene, prva mu je umrla, pa se oženio drugom ženom [Por.] ♦ rum. soție

soțîĭe2 (mn. soțîĭ) [akc. soțîĭe] (i. ž.) — društvo, grupa od više ljudi ∎ a mĭers ku ĭa đi soțîĭe, să nu mĭargă sîngură pin padure — išao je sa njom radi društva, da ne ide sama kroz šumu ∎ la lukru avut soțîĭe bună — na poslu je imao dobro društvo ∎ soțîĭa a strîkat kopilu — društvo je pokvarilo dete [Por.]

spaĭma (ĭuo spaĭmĭeḑ, ĭel spaĭmĭaḑă) [akc. spaĭma] (gl. p. ref.) — (ret.) užasavati se ∎ sa spaĭmĭaḑă uomu kînd sa spomîntă rău đi śeva — užasava se čovek kad se nečega jako uplaši ♦ sin. spomînta, înfrikoșa [Por.] ♦ rum. spăima

spaĭmat (spaĭmată) (mn. spaĭmaţ, spaĭmaće) [akc. spaĭmat] (prid.) — užasnut, prestravljen, uspaničen ∎ spaĭmat đi frikă, a kaḑut muort pi pomînt, șî pănă mńamțî n-a măĭ pokńit — užasnut od straha, pao je mrtav na zemlju, i pre nego što su Nemci zapucali ♦ sin. înfrikoșat, spomîntat [Por.] ♦ rum. spăimat

spaĭmă (mn. spaĭme) [akc. spaĭmă] (i. ž.) — užas, veliki strah, strava ∎ pitulat în padure, s-a uĭtat kum flokańi iĭ taĭe parințî, șî la prins o spaĭmă atîta đi mare đi șî astîḑ sa miră kum nu ĭ-a pļusńit ińima — skriven u šumi, gledao je kako mu četnici kolju roditelje, i spopao ga je takav užas da se i danas čudi kako mu nije prepuklo srce ♦ sin. frikă [Por.] ♦ rum. spaimă ♦ etim. < lat. *expavimen < expavere

spala (ĭuo spăl, ĭel spală) [akc. spala] (gl. p. ref.) — prati, umivati ∎ sa spală śuava kînd ku apă dubuorĭ imala — pere se nešto kad se vodom skida prljavština ∎ muĭeriļi spală rufiļi la ogaș — žene peru rublje na potoku ∎ în tota đimińața sa spală pi uokĭ șî pi mîń — svakog jutra umivaju lice i peru ruke [Por.] ♦ rum. spăla ♦ etim. < lat. *expellavare (= ex - per - lavare)

spalat1 (mn. spalaturĭ) [akc. spalat] (i. ž.) — pranje ∎ sa vĭađe kă la nora grĭeu kađe spalatu vasîlor — vidi se da snajki teško pada pranje sudova ∎ la Marța vasîlor la rînd a veńit spalato-l mare lu tuot ś-avut în koļibă — na Čisti utorak na red je dolazilo veliko pranje svega što su imali u kolibi ♦ var. spalatură [Por.] ♦ rum. spălat

spalat2 (spalată) (mn. spalaţ, spalaće) [akc. spalat] (prid.) — opran, čist ∎ la muĭare sîrńikă în kasă ĭe tot spalat șî kurat — kod uredne žene u kući je sve oprano i čisto ♦ supr. ńispalat [Por.] ♦ rum. spălat

spart (spartă) (mn. sparţ, sparće) [akc. spart] (prid.) — razbijen ∎ kopilu s-a-ntuors đi la fîntînă plîngînd, ku kîrśagu spart în mînă — dete se vratilo sa izvora plačući, sa razbijenom testijom u ruci nasekiran, zabrinut ∎ muma ĭe tuot ku kap spart șă ku grižă, pănă nu-ĭ do krĭesk kopiĭi — majka je stalno nasekirana i zabrinuta, dok joj deca ne odrastu [Por.] ♦ rum. spart

spartură (mn. sparturĭ) [akc. spartură] — krš, krhotina; olupina ∎ dupa trămurala pomîntuluĭ, đin kăș zîđiće ku tuglă, a ramas numa sparturĭ, da la bîrnarĭeț n-a fuost ńimika — posle zemljotresa, od kuća zidanih ciuglom ostao je samo krš, a brvnarama nije bilo ništa ∎ a vindut buoĭi, șă-n luok să kumpire kar nuou, ĭel a kumparat o spartură ku tuot đi la ńiska-ĭ țîgań đi la Kraĭna — prodao je volove, i umesto da kupi nova kola, on je kupio jedan potpuni krš od nekih Cigana iz Krajine [Por.] ♦ rum. spărtură

sparźare (mn. sparźerĭ) [akc. sparźare] (i. ž.) — razbijanje, lupanje ∎ bĭat a spart tuot śe ĭ-a fuost îndamînă, șî s-a lasat tumu kînd a ustańit đi sparźare — pijan je razbijao sve što mu je bilo pod rukom, i prestao je tek kad se umorio od razbijanja ∎ uomu puaće noroḑî dakă sparźarĭa kapuluĭ pintru nakazurĭ grĭaļe, ăl va țîńa măĭ multă vrĭame — čovek može poludeti ako ga lupanje glave zbog teških briga, bude držalo duže vremena ♦ var. spart [Por.] ♦ rum. spargere

sparźe (ĭuo sparg, ĭel sparźe) [akc. sparźe] (gl. p. ref.) — razbiti ∎ a spart truaka ku vin đi prazńik, da baba a spus kă măĭ bun a fi fuost s-a fi spart kapu đikît truaka — razbio je tikvu sa vinom za slavu, a baba je rekla da je bolje bilo da je razbio glavu nego tikvu cepati ∎ n-avut lukru grĭeu: a spart pĭatră đi drum, kînd s-a fakut drumu pi Șașka — nije imao težak posao: cepao je kamen za put, kad se gradio put dolinom Šaške rasturiti skup ∎ dupa amńaḑîț s-a pus pluaĭa, șî bîlśu ĭuta s-a spart — popodne je udarila kiša, i vašar se brzo rasturio glasno vikati, drati se iz sveg glasa ∎ a kîpatat o palmă đi la uom, kî s-a spart la kapu-luĭ pănă ĭel a durmit — dobio je šamar od čoveka, jer se drao nad njegovom glavom dok je on spavao lupati glavu zbog nekog problema ∎ n-a putut să țînă să spargă kapu în tuota ḑîua ku învățamîntu, șî s-a lasat đi șkuală — nije mogao da izdrži da svaki dan lupa glavu sa učenjem, pa je napustio školu ∎ a fuźit, da miĭe mĭ-a lasat să sparg kapu ku nakazu a ĭiĭ, parke n-am đestul nakazurĭ đ-a mĭaļe — pobegla je, a meni je ostavila da lupam glavu sa njenim problemom, kao da nemam dosta svojih muka [Por.] ♦ rum. sparge ♦ etim. < lat. spargĕre

spatar (mn. spatarĭ) [akc. spatar] (i. m.) — (tehn.) (izob.) brdar, izrađivač brda za tkački razboj ∎ spata n-a șćut fiĭe kare să fakă, a fuost uamîń kare adîns a fakut numa la spĭaće; s-a kĭemat spatarĭ, șî a vindut spĭaćiļi mĭergînd ku ĭaļe đi la kasă la kasă — brdo nije mogao da napravi bilo ko, bilo je ljudi koji se bavili samo time; zvali su se brdari, i prodavali su brda idući od kuće do kuće [Por.]

spată (mn. spĭaće) [akc. spată] (i. ž.) — (tehn.) brdo, deo tkačkog razboja ∎ spată ĭe pĭapćin ku đinț đi kuorn, supțîrĭ șî đieș, pin kare trĭek źžîțîļi lu urḑală, șî kare sînt strînsă-n brîgļe đi sî puată sî bată baćala în urḑală — brdo je češalj sa drenovim zupcima, tankim i gustim, kroz koji prolaze niti osnove, i koji je stegnut brdilom da bi mogao da nabija potku u osnovu [Por.] ∎ pi marźina spĭeći sînt pusă doă kuorḑ, fakuće đin krĭangă đi skubikur, șî spartă ku kuțîtu în doă — na ivicu brda stavljena su dve daščice, napravljene od polutki štapa šipurka, koji je nožem prepolovljen na dvoje [GPek] ♦ up. proćilă, masauă, vĭerbă, papușă, đinće ♦ rum. spată ♦ etim. < lat. spatha

spaț (mn. spațurĭ) [akc. spaț] (i. s.) — (tehn.) (za površinu) deo, odeljak ∎ spațu ĭe urḑala ńițasută, întra pĭaćik șî spată — „spac” je neotkani deo osnove između izatkanog platna i brda ∎ la spațu sa faśe ruostu, kînd sa skimbă ițăļi — u delu „spaca” pravi se zev kada se menjaju niti [Por.] ♦ rum. spaţ ♦ etim. < lat. spatium

spećaḑă (mn. spećaḑe) [akc. spećaḑă] (i. ž.) — (tehn.) lopatica, lepezasta daščica za pravljenje niti za razboj ∎ pi spećaḑă sa fak ițăļi đi razbuoĭ — na daščici se prave niti za razboj (izob.) sekira za cepanje šindre ∎ țîn minće kă tata-ĭ ḑîśa spećaḑă la sakurĭa đi spart la șîdîre ku kare s-a astrukat kășîļi đemult — sećam se da je otac nazivao spećadzom sekuru za cepanje šindre, kojom su se nekada pokrivale kuće [Por.] ♦ rum. speteaze

spiĭe (mn. spiĭ) [akc. spiĭe] (i. ž.) — (tehn.) koš za ribolov ∎ spiĭe ĭe kuoș pļuskanat ku fundu îngust și ku gura largă, fakut đin skuarță đi ćiĭ, đi prins pĭeșć pi supt răđiń la rîu — spija je pljosnati koš sa uskim dnom i širokim otvorom, izrađen od lipove kore, kojim se hvataju ribe u čkaljama reke ∎ nuoĭ măĭ întîń spiĭa am vaḑut la țîgań đin Bruođița — mi smo spiju prvi put videli kod Cigana iz Brodice [Por.] ♦ rum. speie

spik (mn. spiśe) (i. s.) — (bot.) klas ∎ spiku ĭe un darap alu buĭađa marunțîșuluĭ — klas je deo biljke žitarica ∎ spiku are buobe ănvăluiće în pļauă, șî țîape askuțîće ka aku — klas ima zrna uvijena u plevu, i osje oštre kao igla [Por.] ♦ rum. spic ♦ etim. < lat. spῑcum

spikoșa (ĭuo spikoșăḑ, ĭel spikoșaḑă:spikoșașće) [akc. spikoșa] (gl. p. ref.) — (bot.) klasati, razviti klasove ∎ sakara a spikoșat frumous, da șî grîu are spikurĭ marĭ — raž je lepo klasala, a i žito ima veliko klasje [Por.] ♦ rum. spicoșa

spikuos (spikuasă) (mn. spikuoș, spikuosă) [akc. spikuos] (prid.) — (bot.) klasat, koji ima razvijen klas ∎ sakara ĭe un fĭeļ đi marunțîș spikuos: are spiśe lunź ku țăpe askuțîće — raž je vrsta klasate žitarice: ima dugačko klasje sa oštrim osjem ♦ var. spikoșat [Por.] ♦ rum. spicos

spinare (mn. spinărĭ) [akc. spinare] (i. ž.) — (anat.) pleća ∎ spinarĭa ĭe parća alu șăļiļi uomuluĭ a đi sus, đi la lupaćiță pănă la gîrgă — pleća su gornji deo čovekovih leđa, od lopatica do krkače ∎ l-a trînćit pi spinare, șî s-a pus ku bataĭa pi ĭel — oborio ga je na pleća, i počeo da ga mlati ♦ sin. șîaļe [Por.] ♦ rum. spinare ♦ etim. < lat. spinalis

spinariș [akc. spinariș] (i. zb.) — trnjište ∎ pomînt rău ĭe akolo, numa spinariș șă ruź — loša je tamo zemlja, samo trnjište i kupinjar ♦ var. spîńiș [Por.] ♦ rum. spinăriș

spinćeka [akc. spinćeka] (gl.) ● v. spinćika [Por.] ♦ rum. spinteca

spinćika (ĭuo spinćik, ĭel spinćikă) [akc. spinćika] (gl. p. ref.) — raspolutiti, iseći nešto uzduž na dva dela; raseći, cepati; parati, rasporiti ∎ sa spinćikă śeva śe ĭe lunguĭat șî înblanat — raspolućuje se nešto što je duguljasto i pljosnato ∎ nu spinćika pînḑa, pănă nu masurĭ kalumĭa — nemoj parati platno, dok dobro ne izmeriš ∎ blana ku nuodurĭ nu sa spinćikă ļesńe — daska sa čvorovima ne cepa se lako ∎ îm pļak pĭeșći, ama kînd trăbe să-ĭ spinćik, îm kađe grĭață — volim ribu, ali kad treba je rasporim, padne mi muka ♦ var. spinćeka ♦ var. spinđeka (Tanda) ♦ up. đispinćika [Por.] ♦ rum. spinteca ♦ etim. < lat. *expanticare (< pantex)

spinćikat (spinćikată) (mn. spinćikaț, spinćikaće) [akc. spinćikat] (prid.) — raspolućen; rasečen, rascepan, rasparan, rasporen ∎ mĭ-a dus pĭeșći spinćikaț, n-am avut mare lukru pi lînga iĭ — doneo mi je rasporenu ribu, nisam imao mnogo posla oko nje ∎ tutuśi spinćikaț ĭ-a lasat în padure, n-are ku śe să-ĭ tragă — raspolućene panjeve ostavio je u šumi, nema čime da ih izvuče ♦ var. spinćekat ♦ up. đispinćikat [Por.] ♦ rum. spintecat

spinćikatură (mn. spinćikaturĭ) [akc. spinćikatură] (i. ž.) — rascep, uzdužna napuklina, naprslina ∎ sa vĭađe o spinćikatură în blană, trăbe ļipită să nu krîape đi tuot — vidi se napuklina na dasci, treba da se zalepi dok ne pukne skroz ♦ var. spinćekatură [Por.]

spinđeka [akc. spinđeka] (gl.) ● v. spinćika [Por.] ♦ rum. spinteca

spinuos (spinuasă) (mn. spinuoș, spinuasă) [akc. spinuos] (prid.) — trnjav, trnovit; bodljikav ∎ luok spinuos ĭe luok pļin đi spiń — trnovito mesto je mesto pino trnja [Por.] ♦ rum. spinos

spinuț (mn. spinuț) [akc. spinuț] (i. m.) — (demin.) trnjić, bodljica ∎ s-a-nspinat într-un spinuț, abĭa-l vĭeḑ ku uoki, da plînźe ka kînd s-a-nbrukat în piruoń — nabola se na jedan trnić, jedva da ga vidiš očima, a plače kao da se nabola na ekser ♦ / dem < spîńe [Por.] ♦ rum. spinuț

spińe (mn. spiń) [akc. spińe] (i. m.) — (bot.) trn ∎ a mĭers đeskulț, șî s-a-nbrukat într-un spińe — išao je bos, i naboo se na trn ∎ mura ĭe pļină đi spiń — kupina je puna trnja ♦ sin. țapuș [Por.] ♦ dij. sin. mărăčińe [Kmp.] ♦ rum. spin ♦ etim. < lat. spinus

spiță (mn. spiț) [akc. spiță] (i. ž.) — (tehn.) paok, spica ∎ spița ĭe un parśel đi ruata karuluĭ đi buoĭ — paok je deo točka volovskih kola ∎ spița ĭe o blanuță kare ĭe ku un kap bagată în naplaț da ku alalt în kîpațina lu ruata karuluĭ — paok je daščica koja je jednim krajem uglavljena u naplatak, a drugim u glavčinu kolskog točka ∎ la tuot naplațu mĭerg kîći doă spiț — na svaki naplatak idu po dva paoka [Por.] ♦ rum. spiță ♦ etim. < bug. srb. spica

spînḑ (mn. spînḑurĭ) [akc. spînḑ] (i. m.) — (bot.) kukurek (Helleborus purpurascens, H. Odorus) ∎ ĭastă măĭ mulće fĭalurĭ dă spînḑă, una, kare ĭe măĭ tare ļak, sa kĭamă spînḑ stărp, kă n-are fluare — ima više vrsta kukureka, jedna, koja je najjači lek, zove se neplodni kukurek, jer nema cveta ∎ spînḑol stărp nu-nfluare; luĭ la Sîmț iĭ sa skuaće rîdaśina, șî sa lasă sî sa ușće — neplodni kukurek ne cveta; njemu se na Mladence vadi koren, i ostavi da se suši ∎ ku rîdaśina uskată alu spînḑol stărp sa ĭarbĭaḑă vićiļi rugumatuare — sa osušenim korenom neplodnog kukureka leče se domaći preživari ∎ spînḑu ĭe buĭađe veńinuasă, șî lumĭa trăbe să baźe sama bińe, kînd miraśiașće ku ĭa — kukurek je otrovna biljka, i ljudi treba dobro da paze kada je upotrebljavaju [Mlava] ♦ dij. var. spînḑă (Krivača) [Bran.] ♦ dij. sin. kutkurĭegĭ [Por.] ♦ rum. spînz

spînḑura (ĭuo spînḑur, ĭel spînḑură) [akc. spînḑura] (gl. p. ref.) — obesiti ∎ nu sa șćiĭe đi śe, ama la nuoĭ a fuost mulće muĭerĭ kare s-a spînḑurat la bîtrîńață — ne zna se zašto, ali je kod nas bilo dosta žena koje su se obesile pod starost ∎ a gasît baba spînḑurată đi kļanță la ușa koļibi — našli babu obešenu o kvaku na vratima kolibe [Por.] ♦ rum. spânzura ♦ etim. < lat. *expendiolare

spînḑurat1 (mn. spînḑuraturĭ) [akc. spînḑurat] (i. s.) — vešanje ∎ flokańi adunat lumĭa la spînḑuratu lu un părtizan, nu sa va spumînta kumva, șî sî sa stokńaskă đi la Titu — četnici su okupili ljude da gledaju vešanje jednog partizana, ne bi li se nekako uplašili i odstupili od Tita [Por.] ♦ rum. spânzurat

spînḑurat (spînḑurată) (mn. spînḑuraţ, spînḑuraće) [akc. spînḑurat] (prid.) — obešen ∎ a statut așa spînḑurat puaće-fi o stamînă đi ḑîļe, pănă nu l-a gasît vînatuori — stajao je tako obešen možda nedelju dana, dok ga nisu našli lovci [Por.] ♦ rum. spânzurat

spînḑuratuare (mn. spînḑuratuorĭ) [akc. spînḑuratuare] (i. ž.) — vešala ∎ flokańi a fakut în mižluoku satuluĭ spînḑuratuare đi triĭ bîrńe ńiśopļiće, ș-a spînḑurat pi Tuku Strain, kî s-a dus đi la iĭ la părtizań — četnici su u sred sela podigli vešala od tri neotesane grede, i obesili Tiku Straina jer ih je napustio i otišao u partizane [Por.] ♦ rum. spânzurătoare

spîrloșa (ĭuo ma spîrloșăḑ, ĭel sa spîrloșaḑă) [akc. spîrloșa] (gl. p. ref.) — (o kosi, dlaci, perju) kostrešiti se, dići se, ježiti se ∎ đi frig la uom sa spîrloșaḑă pĭaļa — od hladnoće čoveku se naježi koža ♦ up. înspîrloșa [Por.] ♦ rum. spârloșa

spîrloșat (spîrloșată) (mn. spîrloșaţ, spîrloșaće) [akc. spîrloșat] (prid.) — (o kosi, dlaci, perju) nakostrešen, naježen; neočešljan, čupav ∎ păru la vakă ĭe spîrloșat đi źer — dlaka na kravi je nakostrešena od mraza ∎ are ađet urît să ĭasă-n lumĭe tuată spîrloșată, ńipipćenată — ima ružan običaj da izađe među ljude sva čupava, neočešljana [Por.] ♦ rum. spârloșat

spļină (mn. spļińe) [akc. spļină] (i. ž.) — (anat.) slezina ∎ spļina la uom ĭe mare kît pumnu, aduśe ku rarunkĭu șî ĭe pusă supt kuașće la țîța stîngă — slezina je kod čoveka veličine pesnice, slična je bubregu i nalazi se ispod rebara kod leve sise [Por.] ♦ rum. splină ♦ etim. < grč. splina

spoi (ĭuo spoĭesk, ĭel spoĭașće) [akc. spoi] (gl. p. ref.) — spljeskati, razmackati ∎ trĭekură puorśi pista pruńiļi ńiadunaće, șî tuaće ļi spoiră — pređoše svinje preko nepokupljenih šljiva, i sve ih spljeskaše ∎ kînd a dat ku ĭel đi pomînt, s-a spoit ka baļiga — kad ga je bacio na zemlju, spljeskao se kao balega [Por.] ♦ rum. spoi

spomînta (ĭuo spomînt, ĭel spomîntă) [akc. spomînta] (gl. p. ref.) — plašiti, uplašiti ∎ am avut daskîl kare ń-a spomîntat ku bataĭe dakă vorbim rumîńașće — imali smo učitelja koji nas je plašio batinama ako govorimo vlaški ∎ var. spumînta ♦ sin. spaĭma [Por.] ♦ rum. spăimânta ♦ etim. < lat. *expavimentare

sporiș (mn. sporișă) [akc. sporiș] (i. s.) — (bot.) ljutovnica, verbena (Verbena officinalis), sporiš ∎ sporișu krĭașće pi lînga marźina duosuluĭ, pin puomĭ, pin buśińiș pi lînga kasă — ljutovnica raste na ivici šume, po voćnjacima, po budžacima oko kuće [Por.] ♦ rum. sporiș

spoveđeńe (mn. spoveđeń) [akc. spoveđeńe] (i. ž.) — (rel.) ispovedanje, priznanje grehova; ispoved ∎ s-a dus în bîsîarikă la spoveđeńe — otišao u crkvu na ispovedanje ∎ ńiś la spoveđeńe n-a spuso — ni na ispovedi je nije odao [Por.] ♦ rum. spovedanie ♦ etim. < slov. ispovĕdanije

spoveđi (ĭuo ma spoveđesk, ĭel sa spoveđiașće) [akc. spoveđi] (gl. p. ref.) — (rel.) ispovedati se, priznati grehove ∎ kînd ći spoveđeșć, kapiț ĭertare đi pakaće — kad se ispovediš, dobiješ oproštaj grehova ∎ kare ĭe kređințuos, trăbe sî țînă posturļi, șî sî sa dukă-n bisîarikă sî sa spoveđaskă — ko je vernik, treba da drži postove, i da ide u crkvu da se ispoveda ∎ kare nu s-a spoveđit ńiśkînd, kînd sa duśe pi lumĭa-ĭa, svići Pĭetre ăl bagă la fundu ĭaduluĭ — ko se nikada nije ispovedio, kad ode na onaj svet, sveti Petar ga nabije na dno pakla [Por.] ♦ rum. spovedi ♦ etim. < slov. ispovĕdati

spoveđit (spoveđită) (mn. spoveđiț, spoveđiće) [akc. spoveđit] (prid.) — ispoveđen, oslobođen grehova; bezgrešan ∎ a veńit puopa la vrĭame, șî muoșu a murit spoveđit — došao je pop na vreme, i starac je umro ispoveđen ∎ kare muare spoveđit, ĭel sa duśe-n raĭ kî ĭe ușurat đi pakaće — ko umre ispoveđen, ide u raj jer je oslobođen grehova ♦ supr. ńispoveđit [Por.] ♦ rum. spovedit

spre [akc. spre] (predl.) — prema, ka ∎ nu ĭ-a fakut ńimika spre aĭa ś-a katat ĭa — nije joj uradio ništa prema onom što je ona tražila ∎ spre taĭna luor, a trăbuit să fiĭe lukru gata înga ĭerĭ — prema njuhovog dogovoru, posao je trebalo da bude gotov još juče ♦ var. sprĭe, sprĭa ♦ sin. kîtra ♦ up. đispre [Por.] ♦ rum. spre ♦ etim. < lat. super

sprinśană (mn. sprinśeń) [akc. sprinśană] (i. ž.) — (anat.) obrva, veđa ∎ sprinśana ĭe păr pi frunće, đisupra đi uokĭ — obrva je dlaka na čelu, iznad oka ∎ babiļi nuaștre n-avut ađet să śupă sprinśańiļi — naše babe nisu imale običaj da čupaju obrve [Por.] ♦ dij. var. sprînśană, mn. sprînśańe (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. sprînčană, mn. sprînčeńe (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. spîrśană, spîrśiańe (Subotica) [Res.] ♦ rum. sprinceană ♦ etim. < lat. *supercenna

sprinśenat (sprinśenată) (mn. sprinśenaț, sprinśenaće) [akc. sprinśenat] (prid.) — (anat.) obrvast, koji ima guste i velike obrve ∎ stramoșî miĭ a fuost tuoț sprinśenaț, ka duamńe pazîașće — moji preci su bili svi obrvasti, kao sačuvaj me bože ♦ var. sprinśanat, sprinśanuos [Por.] ♦ rum. sprincenat

sprižońală (mn. sprižońaļe) [akc. sprižońală] (i. ž.) — pridržavanje, oslanjanje; oslonac, podrška ∎ fara sprižońală, ńima n-o sî trĭakă punća — bez pridržavanja, niko neće preći brvnoastîḑ uomu n-are ńiś o sprižońală-n kopiĭ — čovek danas nema nikakav oslonac u deci ♦ var. sprižońit [Por.] ♦ rum. sprijineală

sprižońi (ĭuo sprižuon, ĭel sprižuańe) [akc. sprižońi] (gl. p. ref.) — pridržati, prihvatiti ∎ baĭatu a sprižońit fata pănă a trekut pista punće — momak je pridržao devojku dok je prešla preko brvna ∎ muoșu điskarkă saśi ku grîu đin kar, da ńepuotu îĭ sprižuańe, șî-ĭ duśe-n muară — deda istovaruje đakove sa žitom iz kola, a unuk ih prihvata, i nosi u vodenicu ∎ a vrut s-o sprižuană, ama slabuț, n-a putut, șă stîkla ĭ-a kaḑut đin mîń, șî s-a spart đi pomînt — hteo je da ga pridrži, ali slabašan, nije uspeo, pa mu je staklo ispalo iz ruku, i razbilo se o zemlju ♦ var. sprižońa [Por.] ♦ rum. sprijăni

sprînžî (ĭuo sprînžăsk, ĭel sprînžașće) [akc. sprînžî] (gl. p. ref.) — razbaciti, rasturiti ∎ vîntu a sprînžît paiļi în tuaće părțîļi — vetar je razbacio slamu na sve strane ∎ lumĭa la zavĭećină fu adunată în mižluoku satuluĭ, ama kînd đață un ploĭuoń, îĭ sa sprîńžîră ka skalușî kare unđe putu — ljudi na zavetini behu okupljeni u centru sela, ali kad udari pļusak, oni se rasturiše ko skakavci kud koji [Por.] ♦ rum. sprânji

sprînžît (sprînžîtă) (mn. sprînžîţ, sprînžîće) [akc. sprînžît] (prid.) — razbacan, raštrkan ∎ kopiĭi n-au ađet să aduńe žukariĭļi, numa ļi lasă sprînžîće đarîndu pin kasă — deca nemaju običaj da skupe igračke, nego ih ostavljaju razbacane svud po kući ∎ satu nuostru ĭe sat sprînžît, koļibiļi sînt tare đipartaće una đi alta — naše selo je raštrkano, kolibe su jako udaljene jedna od druge [Por.]

sprînžîtură (mn. sprînžîturĭ) [akc. sprînžîtură] — razbacivanje ∎ sprînžîtură ĭe kînd sa ĭa śeva śi ĭe la gramadă, șî sa labîdă în tuaće părțîļi — razbacivanje je kad se uzme nešto što je na gomili, i baca na sve strane [Por.]

spuḑă [akc. spuḑă] (i. ž.) — zapretak ∎ spuḑă ĭe śenușă kaldă ku karbuń viĭ — zapretak je vruć pepeo sa živom žeravicom ∎ în spuḑă sa frig krîmpiĭi — u zapretku se peku krompiri (fig.) gomila, jato, mnoštvo ∎ primovara vin grauri spuḑă, đi mulće uorĭ mĭerg pi śierĭ ka nuvîru kare-l învăluĭe vîntu — u proleće dolazi jato čovoraka, više puta kreće se preko neba kao oblak koji vija vetar ∎ spuḑă đi lume — gomila ljudi ∎ spuḑă đi păsîrĭ — jato ptica ∎ spuḑă đi prunje a kaḑut pi žuos — gomila šljiva palo je na zemlju ♦ sin. pîlg, pîlk ♦ (augm.) spuḑăńe [Por.] ♦ rum. spuză ♦ etim. < lat. *spudia (= spodium)

spuḑăńe (mn. spuḑăńurĭ) [akc. spuḑăńe] (i. ž.) — (augm.) mnoštvo nečega, gomiletina, grupetina ∎ o spuḑăńe đi grĭaurĭ stă pi vîru ļiemnuluĭ ăl uskat — jedna gomiletina čvoraka stoji na vrhu osušenog drveta ♦ sin. gramadă, mulțîmĭe ♦ / spuḑăžar, žeravica + -ăńe [Por.] ♦ rum. spuzenie

spulbur (mn. spulbure) [akc. spulbur] (i. s.) — vejavica ∎ spulburu sa faśe kînd ńinźe șă baće vîntu, pă vîntu mînă flotaśi în tuaće părțîļi— vejavica nastaje kada pada sneg i duva vetar, pa vetar tera pahuljice na sve strane ∎ atîta ĭe afară spulburu đi tare, đi nu puoț uoki đeșkiđa — toliko je napolju jaka vejavica, da ne možeš oči otvoriti ∎ kînd spulburu țîńe măĭ mult, sa fak namĭeț marĭ — kad vejavica duže traje, naprave se veliki smetovi ♦ up. viskul [Por.] ♦ rum. spulber

spulbura (ĭuo spulbur, ĭel spulbură) [akc. spulbura] (gl.) — vejati, provejavati ∎ spulbură zapadă — veje sneg ∎ pi boruź nu spulbură ka pi śuakă, unđe ĭe luoku đeșkis, șî baće vînt tare đin tuaće părțîļi — po kotlinama ne veje kao na brdu, gde je mesto otvoreno, i duva jak vetar sa svih strana [Por.] ♦ rum. spulbera ♦ etim. < lat. *expŭlverāre

spulburat (spulburată) (mn. spulburaţ, spulburaće) [akc. spulburat] (prid.) — razvejan, oduvan ∎ paĭiļi trăbe adunaće măĭ đikurînd, kă dakă ramîn spulburaće pi kîmp, are să putraḑaskă — slamu treba što skorije sakupiti, jer ako ostane razvajana po polju, ima da istruli ∎ poćaka pista śuakă ĭe strîbatută, kă zapada ĭe đ-arîndu spulburată đi vînto-sta đ-astanuapće — staza preko brda je prohodna, jer je sneg svuda oduvan od ovog noćašnjeg vetra [Por.] ♦ rum. spulberat

spumă (mn. spumĭe) [akc. spumă] (i. ž.) — pena ∎ kînd sa mulźe lapćiļi, în gaļiată sa faśe spumă multă — kad se muze mleko, u vedrici se pravi dosta pene ∎ la-ĭ bolnavĭ đi buala rîa, kînd a kaḑut, iĭ ș-a fakut spualbă la gură — bolesnicima od padavice, prilikom napada izbijala je bela pena na usta ∎ kînd sa spală ku sapunu, sa faśe spumă — kad se pere sapunom, pravi se pena [Por.] ♦ rum. spumă ♦ etim. < lat. spuma

spumuos (spumuasă) (mn. spumuoș, spumuasă) [akc. spumuos] (prid.) — penušav ∎ sapunurļi nuaștre, aļi batrîńe, na do fuost atîta spumuasă — naš stari sapun nije baš bio toliko penušav ∎ muĭeriļi đ-akuma vor sî sa skalđe în apă spoumuasă șî mirosată — današnje žene vole da se kupaju u penušavoj i mirišljavoj vodi [Por.] ♦ rum. spumos

spuńa (ĭuo spun, ĭel spuńe) [akc. spuńa] (gl. p. ref.) — kazati, govoriti, pričati ∎ ń-a kriśit kă nu măĭ vrĭa să ńi spună ńimika, fînka ń-a spus tuot śe șćiĭe — poručio nam je da više ne želi da nam kaže ništa, pošto nam je ispričao sve što zna ∎ spuńe śe aĭ, șă fuź — kaži šta imaš, i briši odati, izdati ∎ s-a rugat đi mińe sî n-o spun k-am vaḑuto kum sa țukă ku alțî — molila me je da je ne odam da sam je video kako se ljubi sa drugima ogovarati ∎ spuńe mulće — ogovara [Por.] ♦ dij. var. spuĭe (Brodica) [Rom.] ♦ rum. spune ♦ etim. < lat. exponere

spuorĭ (mn. spuorurĭ) [akc. spuorĭ] (i. m.) — (erg.) napredak u poslu, učinak, uspeh, korist, dobit ∎ rudńiku mulț ań n-avut ńiś un spuorĭ, șî la urmă l-a-nkis, da lukratuori a ramas pi drumo-l mare — rudnik je mnogo godina radio bez ikakve dobiti, i na kraju su ga zatvorili, a radnici su ostali na ulici [Por.] ♦ rum. spor ♦ etim. < slov. sporŭ; bug. spor

spurka (ĭuo spurk, ĭel spurkă) [akc. spurka] — (rel.) opoganiti, obesvetiti, uprljati, usmrdeti ∎ la rumîń vorba spurka ĭe măĭ mult ļegată đi kuku, kare ăț spurkă gura dakă iș flomînd kînd ăl auḑ măĭ întîń — kod Vlaha je reč opoganiti najviše vezana za kukavicu, koja ti opogani usta ako si gladan kad je prvi put čuješ ∎ puaće sî sa spurśe șî pomana, dakă vrunu đin ńam apruape bagă vro vină kă śuava nuĭe bun, or vrunu înžură — može da se opogani i daća, ako neko od bliskih rođaka nađe neku zamerku, ili neko opsuje (fig.) imati pokvarene misli ∎ la naĭkuțu sa spurka gîndurļi kînd god veđa fata luĭ kum fîrțuańe, dukîndu-să la apă ku vasurļi pi kobilkă — momku bi se pokvarile misli kad god bi video svoju devojku kako frcka, idući na vodu sa sudovima na obramici ♦ supr. đispurka [Por.] ♦ rum. spurca ♦ etim. < lat. spurcare

spurkaśuńe (mn. spurkaśuń) [akc. spurkaśuńe] (i. ž.) — (rel.) poganština, nečistoća ∎ kuku śe spurkă ku kînćiku luĭ nuĭe ńimika spre spurkaśuńiļi ś-o fak vrîžîtuoriļi — kukavica što opoganjuje svojom pesmom nije ništa prema poganištinama koje prave vračare [Por.] ♦ rum. spurcăciune

spurkat (spurkată) (mn. spurkaţ, spurkaće) [akc. spurkat] (prid.) — (rel.) pogan, oskrnavljen; pokvaren; zagađen ∎ lukru spurkat puće la kakat — pogan posao na govno smrdi ∎ pomana spurkată al muort nu primĭașće — oskrnavljenu daću pokojnik ne prima ∎ kopilu spurkat đi kuku, sa-nvață primovara sî manînśe în touta đimińața, pănă nu slubuađe vićiļi — dete, opoganjeno od kukavice, nauči da u proleće doručkuje svakoga jutra, pre nego što istera stoku ♦ up. kuk (mag.) bajalica ∎ đeskînćik đi spurkat — bajalica protiv pogani [Por.] ♦ rum. spurcat ♦ etim. < lat. spurcatus

spus (mn. spusurĭ) (i. s.) — kazivanje, pričanje, priča; preporučivanje, preporuka ∎ pi spusu lu omo-la kare-l întîńiră, akuma ar trăbuĭa să-ntuarkă la stînga — prema priči onoga čoveka koga su sreli, sad bi trebalo da skrenu levo ∎ aļes fata pi spusu lu un prĭaćin đin sato-la — izabrao je devojku po preporuci jednoga prijatelja iz toga sela ∎ spuso-la nuĭe đi tot nat — ta priča nije za svakoga [Por.] ♦ rum. spus

sta (ĭuo stau, ĭel stă) [akc. sta] (gl.) — stati, stajati, prekinuti neku radnju ∎ ma-npinsă în lăturĭ, să nu stau lînga ĭel, kî-ĭ rușîńe — gurnuo me je u stranu, da ne stojim pored njega, jer ga je sramota ∎ nu sta aśiĭa ka țapuońu, duće, lukră śeva — nemoj tu stajati kao stožerčina, idi, radi nešto ∎ la-ntrabat kum stă ku bańi, ama ĭel n-a vrut să-ĭ spună — pitao ga je kako stoji sa parama, ali ovaj nije hteo da mu kaže ∎ (u izr.) nu stau đi aĭa șî aĭa — nisam za to i to, neću da gubim vreme na to i to [Por.] ♦ rum. sta ♦ etim. < lat. stare

stag (mn. stagurĭ) (i. m.) — barjak, zastava ∎ stagu nunțăsk l-a dus în mînă un danak, mĭergînd pi kal în frunća nunțî — svadbarski barjak je nosio u ruci jedan mladić, jašući konja na čelu svadbe ∎ la nuntă ku dîrzarĭ, dîrzari a kîlarit înainća lu danaku ku stagu — na svadbi sa drzarima, drzari su jahali ispred momka sa barjakom [Por.] ♦ rum. steag ♦ etim. < slov. steg

stagar (mn. stagarĭ) [akc. stagar] (i. m.) — barjaktar, stegonoša ∎ în vrĭamĭa lu armată ku kaĭ, al măĭ înalt, al măĭ frumos ș-al măĭ țapîn soldat întra kîlarĭeț s-a aļes să fîĭe stagar — u vreme vojske sa konjicom, najviši, najlepši i najjači vojnik među konjanicima birao se za barjaktara ∎ mare mîndrîĭe a fuost đi kutare să fiĭe stagarĭ în armată — velika čast je bila za nekoga da bude barjaktar u vojsci ∎ stagarĭu đin armată a ramas ku așa poļikră șî kînd a veńit la kasă — barjaktar iz vojske nosio je taj nadimak i kad je došao kući [Por.] ♦ rum. stegar

stalpĭaće (mn. stalpĭeț) [akc. stalpĭaće] (i. m.) — stubac kamina ∎ stalpĭaće ĭe un stîlp đi ļemn, pus la o parća kaminuluĭ zîđit đi pĭatră, să țînă pĭatră să nu sa rîsîpĭaskă — stubac kamina je drveni stub, postavljen sa strane kamina zidanog od kamena, da drži kamen da se ne raspe ∎ tuot kaminu în bîrnarĭață avut doĭ stalpĭeț, k-a fuost zîđit đi pĭatră să nu sa aprindă koļiba — svaki kamin u brvnari je imao dva stupca, jer je bio sazidan od kamena da se koliba ne bi upalila [Por.]

stamînă (mn. stamîń) [akc. stamînă] (i. ž.) — (kal.) sedmica, nedelja ∎ stamînă ĭe un parśel đin lună kare țîńe șapće ḑîļe — sedmica je deo meseca koji traje sedam dana ∎ ḑîļiļi în stamînă sînt: luń, marț, mĭerkurĭ, žuoĭ, vińirĭ, sîmbîtă șî dumińikă — dani u nedelji su: ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, subota i nedelja ♦ var. sîptamînă [Por.] ♦ dij. var. saptamînă (Osnić) [Crn.] ♦ rum. săptămînă ♦ etim. < lat. sĕptĭmāna

stankuță (mn. stankuț) [akc. stankuță] (i. ž.) — (bot.) kruška ∎ stankuța ĭe fĭeļ đi pĭară oltańiće pi ļemn đi păr sîrbaćik — stankuca je vrsta kruške, kalemljena na drvetu divlje kruške ∎ puama stankuțî ĭe kîta măĭ mare đikît para sîrbaćikă, șă mult măĭ dulśe — plod stankuce je malo veći od divlje kruške, i mnogo je slađi ∎ stankuțîļi ažung pi la kuada agustuluĭ — stankuce stižu krajem avgusta ∎ stankuțîļi sînt buńe đi rakiu, mult ļi manînkă șî vićiļi tuamna kînd, ńikuļasă, kad pi pomînt — stankuce su dobre za rakiju, a mnogo ih jede i stoka ujesen kad, neobrane, padnu na zemlju [Por.] ♦ up. ćipsînă [Hom.],[Crn.] ♦ etim. < < l.i. Stankă + uță = „Cigančica”

stapîn (mn. stapîń) [akc. stapîn] (i. m.) — (zast.) domaćin, gazda ∎ tatî-su a fuost stapîn kunoskut, da ĭel ĭe bĭețîuos șî strîvĭeļńik — otac mu je bio ugledni domaćin, a on je pijandura i raspikuća [Por.] ♦ rum. stăpîn ♦ etim. < slov. stopan

stapîńasă (mn. stapîńasă) [akc. stapîńasă] (i. ž.) — (zast.) domaćica, gazdarica ∎ stapîńasa ĭe muĭarĭa stapînuluĭ, da puaće-fi șî gazda kășî kînd ĭe văduvă — domaćica je žena domaćina, a može biti i domaćin kuće kad je udovica ♦ var. stapînă [Por.] ♦ rum. stăpâneasă

stare (mn. stărĭ) [akc. stare] (i. ž.) — stajanje, prestanak, odmor; mirovanje ∎ vrĭańika muĭare, lukră ḑîua-nuapća fara stare — vredna žena, radi dan-noć bez prestanka ∎ kopilo-sta nu m-a-ĭare stare, numa sa-nvîrćașće ka puriku — ovo dete nema mira, samo se vrti kao čigra stanje, situacija ∎ rar kare la nuoĭ a fuost găzdoćin, în stare bună — retko ko je kod nas bio bogataš, u dobrim stanjem ∎ s-a rugat đi ĭel đi măĭ mulće uorĭ, ama ĭel n-a fuost în stare sî-ĭ đa atîta bańamă înprumut — molio ga je više puta, ali on nije bio u stanju da mu da tolike novce na zajam [Por.] ♦ rum. stare

Starițîu [akc. Starițîu] (i. m.) — (top.) Starica, ostenjak iznad Majdanpeka ∎ Starițîu ĭe numiļi lu un kîrșot lunguĭat șî nalt la Măĭdan — Starica je ime duguljastog i visokog ostenjka kod Majdanpeka ∎ Bufańi kred kă-n Starițîu Raĭku aĭduku a-ngropat șapće tovară đe bań — Bufani veruju da je u Starici hajduk Rajko zakopao sedam tovara blaga ♦ var. Starețîu [Buf.] ♦ etim. < ? srb. starica (exp. Durlić)

starpi (ĭuo starpĭeḑ, ĭel starpĭaḑă) [akc. starpi] (gl. p. ref.) — (vet.) jaloviti, izjaloviti, postati neplodan ∎ ĭastă un fĭeļ đi ĭarbă, krĭașće pi kîrșuaće, kare uoĭļi nu kućaḑă s-o manînśe, kî starpĭaḑă tuaće — ima jedna vrsta trave, raste po krševima, koju ovce ne smeju da jedu, jer će se sve izjaloviti (med.) pobaciti, abortirati ∎ ĭastă muĭerĭ kare starpĭaḑă đi la dumńeḑîu, da ĭastă kare sa starpĭaḑă sîngure, đi vuoĭa luor — ima žena koje pobacuju od boga, a ima koje pobacuju same, od svoje volje [Por.] ♦ rum. stârpi ♦ etim. < lat. extirpare

stat (mn. staturĭ) [akc. staturĭ] (i. s.) — (anat.) (o čoveku) stas čoveka telesna figura, celokupan spoljni izgled ∎ baĭatu a iĭ ĭe tare frumuos la stat — njen momak je jako zgodan ∎ așa mik șî gras, n-are ńiś un stat — tako mali i debeo nema nikakav izgled (rel.) naročita posmrtna sveća ∎ statu ĭe lumanare fakută pi masura lu trupu muortuluĭ, șă-nkolaśită, pusă pi pĭeptu luĭ — stat je sveća izrađena po meri pokojnikovog tela, i skupljena u zavojnicu, stavljena na njegove grudi [Por.] ♦ rum. stat

statuo (statuare) (mn. =) (prid.) — (o vodi) stajaći ∎ balta ĭe pļină đi apă statuare — bara je puna stajaće vode [Por.] ♦ rum. stătător

stauă (mn. stîaļe) [akc. stauă] (i. ž.) — (astr.) zvezda ∎ staua ĭe un pik đi viđarĭe pi śĭeru nopțăśk — zvezda je mala svetleća tačka na noćnom nebu ∎ stîăļiļi pi śĭerĭ n-au numîr — zvezde na nebu nemaju broja ∎ đin stîaļe, rumîńi a kunoskut Karo-l mik șă-l mare, Kloța ku puĭi, Toldăĭe șî Luśafurĭ đi sara, đi zuorĭ Porkarușa șî Pozdărĭ — od zvezda, Vlasi su poznavali Velika i mala kola, Kvočku s pilićima - Plejade, sazvežđe Orion, i zvezde Večernjaču, Danicu i Svinjaricu, i Kumovu slamu ∎ la stăļe măĭ viđeruasă rumîńi ĭ-a ḑîs luśafur — svetlije zvezde Vlasi su nazivali ’lučafur’ ♦ up. Stauă ku kuadă [Por.] ♦ rum. stea ♦ etim. < lat. stēlla

stauă ku kuadă [akc. stauă ku kuadă] (sint.) — (astr.) zvezda repatica, kometa ∎ (ver.) kînd pi śerĭ să ivĭașće staua ku kuadă, o să fiĭe rat îndată, ș-aĭa rat mare ku mare storăńe — kad se na nebu javi zvezda repatica, biće rata skoro, i to veliki rat sa sa velikim stradanjem [Por.]

stărp (starpă) (mn. stărpĭ, stîarpe) [akc. stărp] (prid.) — jalov, neplodan ∎ muĭarĭa fara kopiĭ ĭe starpă, pomînt fara ruod ĭe stărp, puom fara puamĭe ĭe ĭară stărp — žena bez dece je jalova, zemlja bez roda je jalova, voćka bez ploda je takođe jalova ∎ măĭ đes sa ḑîśe đi uaĭe șî đi vakă kî sînt stîarpe — najčešće se kaže za ovcu i kravu da su jalove [Por.] ♦ rum. sterp ♦ etim. < lat. *exstirpus

stărpitură (mn. stărpiturĭ) [akc. stărpitură] (i. ž.) — (vet.) jalovica, neplodna stoka ∎ în stînă avut numa patru stărpiturĭ — u stadu je imao samo četiri jalovice [Por.] ♦ rum. sterpătură

stărui (ĭuo ma stăruĭesk, ĭel sa stăruĭașće) [akc. stărui] (gl. ref.) — starati se, brinuti, paziti ∎ nu s-a stăruit đi viće kum trăbe, șî vićiļi ĭ-a murit — nije se starao o stoci kako treba, pa mu je stoka polipsala ∎ kopiĭi trăbe sî sa stăruĭe đi parințî pănă la muarće — deca treba da se staraju o roditeljima do smrti ∎ nu sa stărue đi ńima, nu-ĭ sa pasă đi ńimika — ne stara se ni o kome, ne brine ni o čemu [Por.] ♦ rum. stărui ♦ etim. < bug. staraĭvse; rut rus. starátĭ-sĕa; ? srb. starati se

stîklă (mn. stîkļe) [akc. stîklă] (i. ž.) — staklo ∎ pănă n-ažuns stîkla în dugăĭ, ferĭeșćiļi s-astupat ku vrun fĭeļ đi arćiĭe śețuasă șă unsuruasă — dok nije stiglo staklo u prodavnicama, prozori su se zatvarali nekom mutnom i masnom hartijom ∎ în luok đi stiklă la ferĭeșć alu koļibĭ pi śuoś s-a pus șă pĭaļe đi bĭeșîkă porśaskă — umesto stakla na prozore koliba po brdima stavljala se i koža od svinjske bešike ∎ stîkla ferĭeșći — prozorsko staklo [Por.] ♦ var. șćiklă (Brodica)[Rom.], țaklă [Res.] ♦ sin. oĭagă [Bran.] flaša, stakleni sud ∎ a veńit k-o stîklă đi s-adunat să ńi kĭame la nuntă — došao je sa flašom rakije da nas pozove na svadbu [Por.] ♦ rum. sticlă ♦ etim. < slov. stiklo

stîlp (mn. stîlpĭ) [akc. stîlp] (i. m.) — (bot.) struk, stabljika niske biljke ∎ vićiļi sa stropĭesk ku moļidva ku un stîlp đi busuĭuok — stoka se škropi svetom vodicom pomoću jednog struka bosiljka ∎ nuĭe frumos să će duś la morminț numa ku un stîlp đi fluare — nije lepo da ideš na groblje samo sa jednim strukom cveta (tehn.) direk; stub, trupac ∎ stîlp ĭe ļemn taĭat, kurațat đi krĭanźe șă skurtat pi masură śe trăbe — direk je drvo isečeno, očišćeno od granja i skraćeno prema potrebnoj meri ♦ sin. bunduk, șćump, tutuk [Por.] ♦ rum. stâlp ♦ etim. < slov. stlŭpŭ

Stîlp [akc. Stîlp] (i. m.) — (top.) Stilp, mesto u blizini Majdanpeka ∎ Stîlp ĭe luok đi la Măĭdan kîtra rîsarit, la Apa Albă, unđe lukratuori a taĭat la stîlpi đi uokńe la rudńik — Stilp se zove mesto istočno od Majdanpeka, kod Belih Voda, gde su radnici sekli trupce za rudarska okna ∎ șćumpi kare s-a taĭat la Stîlp nu s-a mîsurat ku mĭetru, numa ku držala — trupci koji su se sekli na Stiplu nisu se merili metrom, nego držaljem ∎ la Stîlp a fuost un fag atîta đi mare đi s-a puvestît kă ĭe măĭ mare ļemn în munțîļi măĭdanuluĭ — kod Stilpa je bila jedna bukva toliko velika da se pričalo kako je to najveće drvo u majdanpečkim šumama ∎ la Stîlp s-a vaḑut ńiskar zîdoviń batrîńe, șă lumĭa đes a sapat, ginđind kă ĭastă bań îngropaț — na Stilpu su se videle neke stare zidine, i ljudi su često kopali, misleći da ima zakopanog blaga ∎ đin Stîlp nu ma-ĭastă ńimka, ku tuot l-a kutrupit kopu alu rudńiku đi astîḑ — od Stilpa nema više ničeg, celog ga je zatrpao kop današnjeg rudnika [Por.]

stîmpara (ĭuo stîmpîr, ĭel stîmpîră) [akc. stîmpara] (gl. p. ref.) — hladiti, utuliti, stišati; gasitiapa đi žumuļit puorku ĭe prĭa ferbinće, trăbe sî sa stîmpîre kîta, să nu ńi arđem — voda za šurenje svinje je prevrela, treba malo da se ohladi, da se ne opečemo ∎ s-a dus tata ku un uom la varńiță, trăbe astîḑ să stîmpîre varu — otišao je otac sa jednim čovekom na krečanu, treba danas da gase kreč ∎ fuoku ĭe prĭa tare, stîmpărăl kîta, să nu sa strîvĭaskă ļamńiļi fara ńiśkotrĭabă — vatra je prejaka, utuli je malo, da se ne troše drva nepotrebno ∎ tuota ḑîua a kosît, da n-avut ku śe sî stîmpîre săća — ceo dan je kosio, a nije imao čime da gasi žeđ ∎ grĭeu duor ĭ-a kaḑut pi ińimă, șî mĭarźe kîpiĭat pin lume, katînd ku śe să-l stîmpîre — težak bol mu je pao na srece, i luta ošamućen po svetu, tražeći čime može da ga stiša ∎ kînd śuava sa stîmpîră, kaldura sa mićikuļaḑă, da kînd sa stînźe, kaldura sa pĭarđe đi tuot — kad se nešto hladi, toplota se smanjuje, a kad se gasi, toplota nestaje sasvim ♦ sin. stînźa [Por.] ♦ rum. stîmpăra ♦ etim. < lat. *ex - témpero, -temperare

stîmparat (stîmpara) (mn. stîmparaţ, stîmparaće) [akc. stîmparat] (prid.) — ugašen ∎ var stîmparat — gašeni kreč ∎ săća stîmparată — ugašena žeđ [Por.] ♦ rum. stâmparat

stînă (mn. stîń) [akc. stînă] (i. ž.) — stado ovaca, nastalo udruživanjem krda više vlasnika, radi muže; smeša ∎ stînă sa faśe kînd sa înpreună kîrdurļi đi uoĭ alu măĭ mulț inș — smeša nastaje kada se sastavljaju krda ovaca od više vlasnika ♦ up. kîrd, baśiĭe [Por.] ♦ rum. stână ♦ etim. < bug. srb. alb. stan

stîng (stîngă) (mn. stînź, stînźe) [akc. stîng] (prid.) — levi, sa leve strane ∎ ăl duare piśoro-l stîng — boli ga leva noga ∎ a skļinćit mîna stîngă, ku kare skriĭe — uganuo levu ruku, kojom piše ∎ a trĭekut ka plumbu pi parća stîngă — prošao je kao metak levom stranom [Por.] ♦ rum. stâng ♦ etim. < lat. *stancus (=stanticus)

stînga [akc. stînga] (pril.) — levo, na levo ∎ într-o vrĭame a mĭerś đirĭept, pĭeurmă a dat la stînga — jedno vreme je išao pravo, a onda je skrenuo levo ∎ ruata a tras în stînga, șî ĭel a kaḑut în kanal — točak je vukao levo, i on je pao u kanal ♦ dupr. đirĭapta [Por.] ♦ rum. stânga

stîngaś (stîngaśe) (mn. stîngaś, stîngaśe) [akc. stîngaś] (prid.) — levoruk ∎ kopilu ĭe stîngaś, baće ku pĭatră ku mîna stîngă — dete je levoruko, baca kamen levom rukom levak ∎ stîngaś ĭe buou kare-l înžuź đi parća stîngă — levak je vo koga prežež sa leve strane [Por.] ♦ rum. stângaci

stîngaśe (mn. stîngăś) [akc. stîngaśe] (i. ž.) — (vet.) levakinja, ovca obolela od upale vimena, mastitisa ∎ stîngaśe ĭe uaĭa kare a perdut o țîță ku lapće — levakinja je ovca koja je izgubila mleko na jednom vimenu ♦ up. stîngaśit [GPek]

Stîngaśilă [akc. Stîngaśilă] (i. m.) — (antr.) Stangačilović ∎ Stîngaśilă ĭe poļikra ńamuluĭ alu vrun uom kare a fuost stîngaś — Stangačilović je porodični nadimak roda čiji je predak bio levoruk ∎ măĭ mare ńam alu Stîngaśilă ĭe în sat Brastouț, lînga Buor — najveći rod Stangačilovića je u selu Brestovcu kod Bora [Por.] ♦ rum. Stîngu

stîngaśit [akc. stîngaśit] (i. s.) — (vet.) mastitis, upala vimena ∎ uoĭļi sa bulnavĭesk đi stîngaśit kînd pĭerd lapćiļi la o țîță — ovce obole od mastitisa kad izgube mleko u jednom vimenu ∎ am duauă uoĭ stîngaśe — imam dve ovce obolele od upale vimena ∎ aĭ batrîń a ginđit kî uoiļi stîngaśesk kînd ļi muśkă vro ală — stari su mislili da ovce obole od upale vimena kad ih ujede neka zmija ∎ uńi stîngaśala a ļikuit ku frunḑă đ-alun șă sare, ku śe s-a ļikuit đi nopîrś, alțî ku lapis — jedni su upalu vimena lečili leskovim lišćem i solju, kako se lečilo od ujeda zmije, drugi sa lapisom ♦ var. stîngaśală [Por.]

stîns (stînsă) (mn. stînș, stînsă) [akc. stîns] (prid.) — ugašen ∎ ńagura, da ĭel mĭarźe ku viđarĭa stînsă să no-l vadă ńima — mrak, a on ide sa ugašenim svetlom da ga ne vidi niko ∎ kaminu stîns da kasa pustîńe — ognjište ugašeno a kuća pusta ∎ (tehn.) var stîns — gašeni kreč [Por.] ♦ rum. stins

stînžîn (mn. stînžîń) [akc. stînžîn] (i. m.) — (bot.) perunika (Iris germanica) ∎ am građină pļină đi stînžîń, da đemult stînžîńi a dat șî pi ļivĭeḑ — imam baštu punu perunike, a nekad su perunike rasle i po livadama ∎ ĭastă stînžîń vioriĭ, ĭastă albĭ, bilovinś, vînîț, ĭastă în tuaće fĭelurĭ — ima perunika ljubičastih, ima belih, ružičastih, plavih, ima ih svake vrste [Por.] ♦ rum. stânjen ♦ etim. < bug. stă(n)žen

stînźa (ĭuo stîng, ĭel stînźe) [akc. stînźa] (gl. p. ref.) — gasiti ∎ pănă nuoĭ am durmit, fuoku s-a stîns — dok smo mi spavali, vatra se ugasila ∎ guma aprinsă nu sa stînźe ļesńe — upaljena guma ne gasi se lako ∎ stînsără lampa, șî sa kulkară — ugasiše lampu, i legoše ♦ sin. stîmpara [Por.] ♦ rum. stinge ♦ etim. < lat. extinguĕre

stîrk (mn. stîrś) [akc. stîrk] (i. m.) — (ornit.) roda (Ciconia Ciconia) ∎ stîrk ĭe pasîrĭe ku ćiku lung, kare vińe primovara șî sa kuĭbĭaḑă în vîru kuoșuluĭ — roda je ptica sa dugim kljunom, koja dolazi s proleća i gnezdi se na vrhu dimnjaka ♦ dij. var. stîlk (Sige) ♦ dij. sin. barḑă [Crn.] ♦ dij. sin. barză [Kmp.] kobac ∎ a tunat stîrśu în gaiń — ušao kobac u kokoške ♦ sin. (Mosna) [Por.] ♦ rum. stârc

stîrkomĭaće (mn. stîrkomĭeț) [akc. stîrkomĭaće] (i. m.) — štrklja, visoka i mršava osoba ∎ kînd a fuost baĭat ćinîr, ĭel a fuost un stîrkomĭaće ku tuot, țuaļiļi pi ĭel s-a țînut ka pi strașură — kad je bio mlad momak, bio je prava štrklja, odeća na njemu visila je kao na strašilu [Por.]

stîrļezî (ĭuo stîrļezăsk, ĭel stîrļezîașće) [akc. stîrļezî] (gl.) — zaboravljati, gubiti pamćenje; ishlapiti ∎ baba a-nśeput înga dă-n ćińerĭață să stîrļezîaskă — baba je počela još od mladosti da zaboravlja [Bran.] ♦ dij. var. șturļiza (Sige) [Hom.]

stîrļuoz (stîrļuază) (mn. stîrļuož, stîrļuažă) [akc. stîrļuoz] (prid.) — izlapeo, zaboravan ∎ nu puoț ku mama să povăstuĭ dă ńimika, kî ĭe stîrļuază dă tuot, șă aĭa măĭ dămult — ne možeš sa babom da pričaš ni o čemu, jer je sasvim izlapela, i to poodavno [Bran.]

stîrmină (mn. stîrmiń) [akc. stîrmină] (i. ž.) — (geog.) strmina, nizbrdica, padina ∎ śuośiļi nuaștre sînt numa stîrmiń guaļe — naša brda su samo gole strmine ∎ n-am kosît đ-arîndu, unđ-a fuost stîrmină am lasat fîn đi viće — nisam kosio svuda, gde je bila padina, ostavio sam travu za stoku (Topolnica) ♦ sin. pađină, kuastă, nîvaļiș, tîvaļiș, rîpă, rușć [Por.] ♦ rum. strămină ♦ etim. < srb. strmina

stîrminuos (stîrminuosă) (mn. stîrminuoș, stîrminuasă) [akc. stîrminuos] (prid.) — (za teren) strm, nagnut, kos ∎ tare stîrminuos — jako strmo ∎ đi la kasă-n vaļe luoku ĭe stîrminuos, puoț kubarî numa pi piśuare — od kuće na dole teren je strm, možeš da silaziš samo peške ♦ sin. rîpuos, kostîśuos, tîvaluos [Por.] ♦ rum. străminos

stîrnopĭață (mn. stîrnopĭeț) [akc. stîrnopĭață] (i. ž.) — (bot.) kruška strnopeca ∎ stîrnopĭață ĭe un fĭeļ đi pĭară batrîn — strnopeca je vrsta starinskih krušaka [Por.] ♦ rum. pară

stîrńak (mn. stîrńeś) [akc. stîrńak] (i. m.) — (geog.) strnjak; kamenjar ∎ stîrńaku ĭe luok petruos ku kļanțurĭ șî padure, fara luokurĭ — strnjak je kamenjar sa ostenjacima i šumom, bez njiva ∎ la nuoĭ ĭastă mulće stîrńaśe ku nume — kod nas ima mnogo strnjaka kao zvanih mesta [Gpek] ∎ stîrńak ĭe petriș ĭarbuos, luok ńemuśituorĭ, bun numa đe kapre — strnjak je kamenjar zaraso u travu, neobradivo mesto, dobro samo za koze (Tanda) [Por.]

stîrśi (ĭuo ma stîrśesk, ĭel sa stîrśiașće) [akc. stîrśi] — čučati, biti u sagnutom položaju; zgrčiti se ∎ kîńi latră ļegaț la ușa strunźi, da oțomanu s-a stîrśit dupa gard, șî taśe — psi laju vezani na ulazu u tor, a lopovčina je čučnula iza ograde, i ćuti ♦ sin. zgîrśi, pići [Por.] ♦ rum. stârci

stîrśit (stîrśită) (mn. stîrśiț, stîrśiće) [akc. stîrśit] (pril.) — čučećki, čučeći, u čučećem položaju ∎ să șća stîrśit dupa tufă kît vrĭa, lumĭa l-a vaḑut kînd s-a pitulat, ș-akuma tuoț șćiu kare ĭe — nek stoji čučeći iza žbuna koliko hoće, ljudi su ga videli kad se skrio, i sad svi znaju ko je ♦ sin. zgîrśit, pićit, ćușćit [Por.] ♦ rum. stârcit

stobuor (mn. stobuorĭ) [akc. stobuor] (i. m.) — stubac u ogradi od kolja; kolac ∎ stobuorĭu ĭe un par đi ļiemn în gard, askuțît la vîr șî înțapat în pomînt — stubac je drveni kolac u ogradi, naoštren na vrhu i nabijen u zemlju ∎ stobuori în gard sînt împļećiț ku nuĭaļe — kolje u ogradi je upleteno prućem ∎ gard đi stobuorĭ — ograda od kolja ♦ sin. par [Por.] ♦ rum. stobor ♦ etim. < bug. srb. stobor

stokńală (mn. stokńaļe) [akc. stokńală] (i. ž.) — odstupanje ∎ kînd a-nśeput stokńala luor, aĭ nuoștri nu s-a oprit pănă nu ĭ-a dudait đin țară afară — kad je počelo njihovo odstupanje, naši nisu stali dok ih nisu isterali iz zemlje van [Por.]

stokńi (ĭuo stokńesk, ĭel stokńașće) [akc. stokńi] (gl. p. ref.) — stuknuti, ustuknuti, kretati se unazad; odstupiti; odvrtatiti; zaustaviti ∎ n-a putut să stokńaskă buoĭi la pripur, ș-a trekut karu pista ĭel — nije mogao da stukne volove na nizbrdici, pa su kola prešla preko njega ∎ kînd vrĭeĭ să stokńeșć buoĭi, zbĭerĭ „stu-napuoĭ”, da la kal zbĭerĭ „țurik” — kad hoćeš da stukneš volove, vikneš „stu-nazad”, a konju vikneš „curik” ∎ vîlvuos uom, nu sa stokńașće la ńima — hrabar čovek, ne uzmiče ni pred kim [Por.] ♦ rum. stucni ♦ etim. < srb. stuknuti

storăńe (mn. storăń) [akc. storăńe](i. ž.) — uništenje, uništavanje, ubijanje ∎ kînd sa-nvața lumĭa să traĭaskă ku storăńe, povasta lor ĭe gata — kad se ljudi naviknu da žive sa ubijanjem, njihova priča je gotova ∎ ńamțî a fakut prĭa mare storăńe ku žîduvi, șî ĭară nu ĭ-a storît đi tuot — Nemci su organizovali jako veliko ubijanje Jevreja, ali opet ih nisu uništili sasvim ∎ n-a sufarat să măĭ traĭaskă ku ĭel, k-a spumîntato întota ḑîua k-o omouară, șă sarakă ș-a fakut storăńe sîngură — nije više mogla podneti da živi sa njim, jer je pretio svaki dan da će je ubiti, pa se sirota sama ubila [Por.]

storî (ĭuo storăsk, ĭel storașće) [akc. storî] (gl. p. ref.) — uništiti, ubiti, istrebiti ∎ ńamțu a vrut să storaskă Sîrbu, kă, śika, Sîrbu a fuost đevină đi tuot — Nemci su hteli da istrebe Srbe, jer su, kažu, Srbi bili krivi za sve ∎ lumĭa astîḑ sa storașće ku buaļe, ku mînkarĭa înveńinată, ku frikă kă o să fiĭe razbăl — ljudi se danas uništavaju bolestima, zatrovanom hranom, strahom da će izbiti rat [Por.] ♦ rum. storî ♦ etim. < lat. *extorrêre, extorreo, prăjăesc de tot

stragană [akc. stragană] (i. ž.) ● v. astragană [Por.] ♦ rum. astrahan

stragĭață (mn. stragĭeț) [akc. stragĭață] (i. ž.) — (nutr.) podliveno, podsireno mleko ∎ stragĭața ĭe lapćiļi în kare ĭe pus kĭagu, șî trîabe sî sa strîngă sî sa fakă kaș — „stragjaca” je mleko u koje je stavljena maja, i koje treba da se stegne da bi se dobila kaša [GPek] ∎ stragĭața ĭe lapćiļi kînd s-apukă sî să-nkĭaźe — „stragjaca” je mleko kad počne da se siri (Luka) ∎ șî la nuoĭ ĭe stragĭață tot aĭa, lapćiļi-nkĭegat — i kod nas je „stragjaca” isto, podliveno mleko (Krivelj) [Crn.] (med.) lek za oči ∎ stragĭața a fuost ļak đi uokĭ — podliveno mleko korisitlo se kao lek za oči (Blizna) kaša sapuna ∎ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śir, la kĭmat stragĭață, ku ĭel s-a spalat pănă nu sa do slait sapunu tuot — kad se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša, zvala se stragjaca, njome se pralo dok se ne bi stego sav sapun (Tanda) [Por.] ♦ rum. străgheaţă

strakină (mn. străkiń) [akc. strakină] (i. ž.) — zdela, panica; činija ∎ strakina a fuost vas đi mînkare đi pomînt, da đi dupa rat înkoaśa a ĭeșît șă străkiń đi pļek — panica je bila posuda za jelo od zemlje, a posle rata naovamo pojavile se i panice od pleka ∎ înainća lu străkiń, kare ļ-a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ, rumîńi a mînkat numa đin bļidurĭ đi ļemn, kare ĭ-a fakut sîngurĭ — pre panica, koje su izrađivali grnčari i prodavali po vašarima, Vlasi su jeli isključivo iz drvenih bljuda, koje su izrađivali sami [Por.] ♦ rum. străchină ♦ etim. < grč. ostrákinos

strań (mn. strańe, străń) [akc. strań] (i. m.) — guber, grubo tkan vuneni pokrivač ili prostirka ∎ strańu ĭe fakut dă lînă, ăl țîasă babiļi pră bît — guber je izrađen od vune, tkaju ga babe „na štapu” ∎ fata a kaḑut, luvată dă vînturĭ, ș-a ḑakut pră strań pănă noĭ am źukat pră lînga ĭa s-o pumeńim — devojka je pala, obuzeta vetrom, i ležala je na guberu, dok smo mi igrale oko nje da je povratimo (Busur) ∎ pomeńiļi dă bătrîńață s-a-nćins źuos, pră strań — daće su se nekada postavljale na zemlji, na guberu (Rašanac) [Mlava]

strapuns (strapunsă) (mn. strapunș, strapunsă) [akc. strapuns] (prid.) — proboden, probušen ∎ gaura-n blană n-a fuost strapunsă đi tuot — rupa u dasci nije bila skroz probušena [GPek] ♦ rum. străpuns

strapunźe (ĭuo strapung, ĭel strapunźe) [akc. strapunźe] (gl. p. ref.) — probosti, probiti; probušiti ∎ kînd bou înpunźe uomu, puaće să-l strapungă ku kuarńiļi — kad vo bode čoveka, može da ga probije rogovima ∎ ku șîla sa strapung găurļi la opinka đi puork — sa šilom sa buše rupe na svinjskim opankama [GPek] ♦ dij. var. strapunźa (Rudna Glava) [Por.] ♦ rum. străpunge ♦ etim. < lat. *extrapungere (= transpungere)

strașlă [akc. strașlă] (i. ž.) ● v. strașură [GPek]

strașură (mn. strașurĭ) [akc. strașură] (i. ž.) — strašilo ∎ strașură ĭe o žukariĭe fakută ka uomu în țuaļe rupće, înțapată în mižluoku luokuluĭ pļin đi ruod, sî spomînće păsîrļi — strašilo je naprava u obliku odrpanog čoveka, postavljena u sredinu njive pune roda, da plaši ptice ∎ pi lînga strașură, mulț a spumîntat păsîrļi șî ļ-a dudait đi pi luokurļi luor ku tuakă — pored strašila, mnogi su plašili ptice i terali ih sa svojih njiva pomoću čegrtaljke [Por.] ♦ dij. var. strașlă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. spomînta ∎ am pus spomînta în porumb — postavio sam strašilo u kukuruzu (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. var. spamînta (Gradskovo, Mali Jasenovac) [Tim.]

strat (mn. straturĭ) [akc. strat] (i. s.) — (agr.) leja ∎ stratu ĭe parća bașćeļi în kare sa sađașće śapa, piparka, krîstavĭețî — leja je deo bašte u kome se sadi luk, paprika, krastavac ♦ sin. postată [Por.] ♦ rum. strat ♦ etim. < lat. stratum

stražă (mn. străž) [akc. stražă] (i. ž.) — (rel.) straža ∎ (ver.) tot nat kînd muare, șî kînd trĭaśe pi lumĭa-ĭa, ăl skuaće đi la stražă pi aăla kare a murit înainća luĭ — svako kad umre i pređe na onaj svet, smenjuje na straži onoga koji je umro pre njega ♦ up. okituare [Por.] ♦ rum. strajă ♦ etim. < slov. straža

stražăr (mn. stražărĭ) [akc. stražăr] (i. m.) — (tehn.) stožer ∎ stražăr a fuost un par înțapat în mižluoku ări, đi kare a fuost ļegat kalu kare a mĭers în okuol ș-a gazît snuopi la trăiratu đi bătrîńață — stožer je bio kolac nabijen u sred gumna, o koji je bio vezan konj koji je išao u krug i gazio snoplje na starinskoj vršidbi ♦ var. stažărĭ [Por.] ♦ rum. steajăr ♦ etim. < slov. stežerŭ

stražăr (mn. stražărĭ) [akc. stražăr] (i. m.) — stražar, čuvar ∎ stražărĭ ĭe uom înarmat kare pazîașće śuava đi uoț — stražar je naoružan čovek koji čuva nešto od lopova ∎ (ver.) raĭu are stražărĭ kare pazîașće să nu tuńe fiĭe kare, șă-l kĭamă Pîndarĭu Raĭuluĭ — raj ima stražara koji pazi da ne uđe bilo ko, i koji se zove Rajski Stražar ♦ sin. pîndar [Por.] ♦ rum. străjer ♦ etim. < slov. stražar

străbaća (ĭuo strabat, ĭel strabaće) [akc. strabaće] (gl. p. ref.) — probiti se; prodreti ∎ pin namĭeț pănă-n brîu, abĭa s-a străbatut pănă la koļibă — kroz smetove do pojasa, jedva su se probili do kolibe ∎ a fakut ușa đin blană tare, să n-o poată străbaća ńimika — pravili su vrata od tvrde daske, da je ne može probiti ništa [Por.] ♦ dij. var. strabaća (Leskovo) [GPek] ♦ rum. străbate

străbaćare (mn. străbaće) (i. ž.) — probijanje, prodiranje ∎ străbaćarĭa drumuluĭ đi kară pi śuoś în munće a fuost lukru tare grĭeu, kă tuot lukru a kaḑut numa pi șîaļiļi lu lumĭe kare a trait în arito-la unđe sa strîbatut drumu— probijanje kolskih puteva po brdima u planini bio je jako težak posao, jer je ceo posao padao samo na leđa ljudi koji su živeli u tom kraju gde se put probijao ♦ var. strîbatutu [Por.] ♦ rum. străbatere

străbatut (străbatută) (mn. străbatuţ, străbatuće) [akc. străbatut] (prid.) — probijen ∎ kînd frontu ļi s-a străbatut, aĭ nuoștri s-a tras — kad im je front probijen, naši se povukli [Por.] ♦ rum. străbătut

străkura (ĭuo străkur, ĭel străkură) [akc. străkura] (gl. p. ref.) — cediti (se) ∎ sa străkură kașu đi lapće, ļegat în străkatuare, șă atîrnat în kuń la kamin — cedi se mlečna kaša, vezana u cediljku i okačena o klin na kaminu ∎ sa străkura apa đi pi țuaļe uđe — cedi se voda sa mokre odeće [Por.] ♦ rum. străcura ♦ etim. < lat. *extracolare

străkurat (străkurată) (mn. străkuraţ, străkuraće) [akc. străkurat] (prid.) — proceđen, oceđen ∎ numa lapćiļi străkurat s-a-nkĭagă — samo oceđeno mleko se siri ♦ var. strîkurat ♦ supr. ńistrăkurat [Por.] ♦ rum. străcurat

străkuratuare [akc. străkuratuare] (i. ž.) ● v. strîkatuare [Por.]

străluśi (ĭuo străluśesk, ĭel străluśiașće) [akc. străluśi](gl.) — bljesnuti, sevnuti ∎ măĭ întîń străluśi o viđarĭe tare, dupa aĭa răsună un puakńit fiorĭaļńik, ka kînd śerĭu sa suduame pi pomînt — prvo je bljesnula jaka svetlost, posle toga odjeknu jeziv pucanj, kao da se nebo oburvava na zemlju ♦ sin. sfulđira [Por.] ♦ rum. străluci

străļiță (mn. străļiț) [akc. străļiță] (i. ž.) — (ent.) stenica, insekt (Acanthia lectularia) ∎ străļița traĭașće-n ļiemn, în kasă măĭ mult pin blăń uskaće, kum a fuost aļa đin kare a fuost fakuće paturļi — stenica živi u drvetu, u kući najviše u suvim daskama, kakve su bile one od kojih su bili načinjeni kreveti ∎ străļița ḑua duarme, da kum ńigurĭaḑă, ĭa pļakă — stenica danju spava, a čim omrkne, ona kreće [Por.] ♦ rum. stelniţă ♦ etim. < slov. stenica

strămući (ĭuo strămućesk, ĭel strămućașće) [akc. strămući] (gl. p. ref.) — unakaziti; poružniti ∎ atîta s-a strămućit ku pipćenatol nou đi nu sa puaće kunoșća — toliko se unakazila novom frizurom da se ne može prepoznati ♦ var. strîmuta ♦ sin. slući [Por.] ♦ rum. strămuta ♦ etim. < lat. *extramutare (= transmutare)

strănuta (ĭuo strănut, ĭel strănută) [akc. strănuta] (gl. n.) — (med.) kijati ∎ l-a prins tusă grĭa, numa stranută șă-ĭ mĭerg muśi — uhvatila ga teška kijavica pa samo kija i slinavi [Por.] ♦ dij. sin. străfiga (Šipikovo) [Tim.] ♦ rum. strănuta ♦ etim. < lat. sternutare

strănutat (mn. strănutaturĭ) [akc. strănutat] (i. s.) — (med.) kijanje ∎ đi đesńață s-a pus un strănutat pi mińe, đi o sî-m sară uoki đin kap — od jutros me je spopalo takvo kijanje, da će mi oči iskočiti iz glave ∎ strînutatu sa puńe pi uom kînd ăl prinđe frigu — kijanje uhvati čoveka kad se prehladi ♦ skr. strănut ♦ var. strînutat [Por.] ♦ dij. sin. străfigat (Šipikovo) [Tim.], (Urovica) [Pad.] ♦ rum. strănut

streșînă (mn. streșîń) [akc. streșînă] (i. ž.) — streha, nadstrešnica ∎ streșînă ĭe un parśel đi astrukamîntu kășî, kare trĭaśe în afară đi parĭeț, șî-ĭ pazîașće đi pluaĭe — streha je deo krova na kući, koji prelazi spoljne zidove, i čuva ih od kiše ∎ zapada sa topĭașće, șî apa pikură đi pi streșînă ka kînd pluaĭe — sneg se topi, i voda kaplje sa strehe kao kad pada kiša ♦ var. strĭeșînă [Por.] ♦ rum. streașină

strin (strină) (mn. striń, strińe) [akc. strin] (prid.) — stran, tuđ ∎ dupa rato-l đintîń, s-a kîsîtorit la noĭ ńișći țîgań, bandaș, ń-a dus kînćiśe strińe ș-a strîkat pĭ-aļi nuaștre aļi batrîńe — posle prvog rata naselili su se kod nas neki Cigani, trubači, doneli su strane pesme i pokvarili naše stare ∎ a ramas satu pustîń, s-a dus ćińerișu în țară strină — ostalo je selo pusto, mladost je otišla u tuđu zemlju [Por.] ♦ rum. străin ♦ etim. < slov. stranĭnŭ

strinataće (mn. strinatăț) [akc. strinataće] (i. ž.) — tuđina; inostranstvo ∎ a murit în strinataće đi duoru kășî — umro je u tuđini od tuge za kućom ∎ strinataća șî sîngurataća sînt măĭ grĭaļe buaļe — tuđina i samoća su najteže bolesti [Por.] ♦ rum. străinătate

strîake (mn. strîake) [akc. strîake] (i. ž.) — (ent.) goveđi štrkalj (Hypoderma bovis) ∎ kînd strîakĭa sa puńe pi vaś, ĭaļe fug đi sa omuară — kad štrkalj napadne krave, one se ubijaju od bežanja [Por.] ♦ rum. streche ♦ etim. < bug. străk

strîga (ĭuo strîg, ĭel strîgă) [akc. strîga] (gl. p. ref.) — dozivati nekog glasno ∎ a strîgat kît a putut măĭ tare, ama ńima nu l-a auḑît đi vînt — dozivao je iz sveg glasa, ali ga niko nije čuo od vetra nazivati, imenovati, oslovljavati ∎ tuoț în sat ăl strîgă Pîătru, da ĭel ĭe la karće Ĭanku — svi ga u selu zovu Petar, a on je kršten kao Janko ∎ n-a vrut ńima s-o strîźe kî ĭe kurvă, șî s-a-ntuors la mumî-sa — nije htela da je iko naziva kurvom, pa se vratila majci ∎ baba n-a sufarat pi ńima s-o strîźe „babă” — baba nije trpela nikog da je zove „baba” ♦ sin. kema, zbera [Por.] ♦ rum. striga ♦ etim. < lat. *strigare> (< strix, -gis „bufniță”).

strîgă (mn. strîź) [akc. strîgă] (i. ž.) — (ent.) leptir „mrtvačka glava” (Acherontia lachesis) ∎ strîgă ĭe un fĭeļ đi flutur mare ku kare babiļi a spumîntat kopiĭi aĭ miś kînd sara n-a vrut la vrĭame sî sa kulśe — striga je vrsta velikog leptira, kojim su babe plašile malu decu kada nisu htela uveče na vreme da legnu (dem.) krvopija koja deci siše krv ∎ s-a krĭeḑut kă strîga vińe nuapća, șă suźe sînźiļi la kopiĭ miś — verovalo se da striga dolazi noću, i siše krv maloj deci ♦ augm. strîguoń, strîguoĭ [Por.] ♦ rum. strigă ♦ etim. < lat. striga

strîka (ĭuo strîk, ĭel strîkă) [akc. strîka] (gl. p. ref.) — kvariti, pokvariti ∎ sa strîkă mașîna, sa strîkă lumĭa, sa strîkă vrĭamĭa — kvari se mašina, kvare se ljudi, kvari se vreme ∎ muĭarĭa strîkă śarapu, kî nu l-a-npļećit bun — žena kvari čarapu, jer je nije dobro isplela ∎ păkurari aĭ măĭ marĭ strîka pĭ-aĭ miś ku mulće povĭeșć minśinuasă — stariji čobani kvare mlade čobane raznim izmišljenim pričama [Por.] ♦ rum. strica ♦ etim. < lat. extricare

strîkaśuńe (mn. strîkaśuń) [akc. strîkaśuńe] (i. m.) — pokvarenostastîḑ lumĭa gata tuată ka kînd s-a bulnavit đi strîkaśuńe, nu sa șćiĭe kare đin kare ĭe măĭ strîkat — danas ljudi gotovo svi kao da su oboleli od pokvarenosti, ne zna se ko je od koga pookvareniji [Por.] ♦ rum. stricăciune

strîkat (strîkată) (mn. strîkaţ, strîkaće) [akc. strîkat] (prid.) — pokvaren (tehn.) neispravan, koji ne radi ∎ muara nu lukră, a triĭļa ḑî ĭe đi kînd ĭe strîkată, da ńima nu puńe mîna s-ogođaskă — vodenica ne radi, već treći dan je pokvarena, a niko ne miče prstom da je popravi (fig.) nemoralan čovek ∎ nu sa șćiĭe đin iĭ duoĭ kare ĭe măĭ strîkat: ĭel, or muĭari-sa — ne zna se ko je od njih dvoje pokvareniji: on, ili njegova žena ∎ (izr.) strîkat ka putragańu — pokvaren kao mućak [Por.] ♦ rum. stricat

strîkatuare (mn. strîkatuorĭ) [akc. strîkatuare] (i. ž.) — cediljka ∎ strîkatuare ĭe un parśel đi pînḑă supțîre, pin kare sa străkură kașu đi lapće, sî sa đispartă șî sî ramînă brînḑa — cediljka je parče tankog platna, kroz koje se cedi mlečna kaša, da bi se odvojila surutka i ostao sir ♦ var. străkatuare, străkuratuare [Por.] ♦ rum. strecurătoare

strîkatură (mn. strîkaturĭ) [akc. strîkatură] (i. ž.) — pokvarenjak, pokvarenština ∎ draku va șći unđe s-a gasît ku vro strîkatură, șî s-a dus ku ĭel în lumĭa albă — đavo će znati gde je našla nekog pokvarenjaka, i otišla s njim u beli svet ♦ var. strîkaśuńe [Por.] ♦ rum. stricătură

strîmatură (mn. strtrîmaturĭ) [akc. strîmatură] (i. ž.) — obojeni pramen vune ∎ strîmatura ĭe un biț đi lînă fîrbuită, atîrnată ka kićiĭa la prunu alo-l muort — strimatura je pramen obojene vune, kojim se kiti šljiva pokojnika ∎ prunu kićit ku strîmaturĭ sa duśe înainća muortuluĭ — šljiva okićena obojenim kićankama nosi se na čelu pogrebne povorke [Por.] ♦ rum. strămătură

strîmb1 (strîmbă) (mn. strîmbĭ, strîmbe) [akc. strîmb] (prid.) — (o formi) kriv ∎ klańa-sta ĭe strîmbă într-o parće, are să kadă kînd va baća vrun vînt măĭ tare — ovaj stog je kriv na jednu stranu, ima da padne kad bude dunuo neki jači vetar (fig.) kriv, pogrešan, loš izbor ∎ s-a prins ku ńișći oțomań, ș-a pļekat pi drum strîmb — uhvatio se sa nekim lopovima, i krenuo krivim putem [Por.] ♦ rum. strâmb ♦ etim. < lat. strambus (= strabus)

strîmb2 [akc. strîmb] (pril.) — (o moralu, o pravdi) krivo, lažno ∎ a marturisît pi strîmb, ș-a mînat uomu la robiĭe dakă n-a fuost ńimik đivină — svedočio je krivo, i oterao čoveka na robiju, iako nije bio ništa kriv ∎ (ver.) măĭ greu pakat ĭe kînd uomu sa-nźuară pi strîmb în kopiĭi luĭ — najteži greh je kad se čovek krivo kune u svoju decu ♦ supr. đirĭept [Por.] ♦ rum. strâmb

strîmba (ĭuo strîmb, ĭel strîmbă) [akc. strîmba] (gl. p. ref.) — (o materiji) kriviti, iskriviti ∎ rangu s-a strîmbat, da kovaśu l-a-ngalḑît la fuaļe, șî l-a-nđireptat — ćuskija se iskrivila, a kovač je zagrejao na mehu, i ispravio (o istini) lagati, krivo govoriti, izvrtati istinu ∎ kînd vaḑu k-o să fiĭe prinsă la minśună, ĭa îńśepu a strîmba povasta đin tîn — kad vide da će biti uhvaćena u laži, ona poče izvrtati prvobitnu priču (o izrazu) kreveljiti se ∎ đi triĭ uorĭ ĭ-a spus mumî-sa să nu sa strîmbe așa kînd vorbĭașće, da ĭel ńimika, ka kînd ĭe kopilu drakuluĭ — tri puta mu je majka govorila da se ne krevelji tako kad govori, a on ništa, kao da je đavolje dete ♦ supr. đirepta [Por.] ♦ rum. strâmba

strîmbat (strîmbată) (mn. strîmbaţ, strîmbaće) [akc. strîmbat] (prid.) — nakrivljen, iskrivljen, zakrivljen ∎ anțarțuoń a fuost un skuturatu pomîntuluĭ tare, șî đ-atunśa ńi koļiba strîmbată într-o parće — preklane je bio jak zemljotres, i odonda nam je koliba nakrivljena na jednu stranu ∎ a pļekat baĭatu la źuok, ku kaśula strîmbată la urĭakĭe — krenuo momak na igranku sa šubarom nakrivljenom na uvo [Por.] ♦ rum. strâmbat

strîmbataće (mn. strîmbatăț) [akc. strîmbataće] (i. ž.) — krivda, nepravda ∎ mulće strîmbatăț a pitrekut pista kapu luĭ, șî ĭară a ramas în piśuare — mnoge je nepravde preturio preko glave, i opet je ostao na nogama ∎ (folk.) mulće poveșć arată kă ĭe strîmbataća măĭ țapînă đikît đireptaća — mnoge priče pokazuju da je krivda jača od pravde ♦ supr. đireptaća [Por.] ♦ rum. strâmbătate

strîmbovĭelkă (mn. strîmbovĭelś) [akc. strîmbovĭelkă] (i. ž.) — krivak ∎ strîmbovĭelkă ḑiśem la śua śe ĭe strîmb urît, șă nuĭe đi ńimik, puaće fi o krĭangă frîntă, or vro insă batrînă, strîmbată đi ań — krivak kažemo za nešto što je ružno krivo, što nije ni za šta, može biti slomljena grana, ili starija osoba, iskrivljena od godina [Por.]

strîmćală (mn. strîmćelurĭ) [akc. strîmćală] (i. ž.) — tesnoća, teskoba, skučenost ∎ kînd s-a trait în borđiĭe, s-a fakut șăḑîtuorĭ da luok n-a fuost, n-aĭ putut să ći-ntuorś đi strîmćală — kad se živelo u zemunicama, pravile su se sedeljke a mesta nije bilo, nisi mogao da se okreneš od skučenosti [Por.] ♦ rum. strâmteală

strîmt (strîmtă) (mn. strîmţ, strîmće) [akc. strîmt] (prid.) — (o prostoru) uzan, uzak, sužen ∎ poćaka pista kuastă ĭe strîmtă kî ĭe luoku kostîșat, șî nu s-a putut sapa măĭ larg la așa rîpă — staza preko padine je uska jer je teren strm, pa se nije moglo kopati šire na takvoj strmini ∎ a fakut drum đi kară pănă la munće, ama drumu ĭe prĭa strîmt la o kĭaĭe, đi nu puot duauă kare sî sa petrĭakă — napravili su kolski put do planine, ali li je put preuzak na jednom useku pa ne mogu dvoja kola da se mimoiđu (fig.) (vulg.) tesnilo, zadnjica, guza ∎ la kare ĭ-a fuost kam rușîńe să ḑîkă „futo-l în kur”, ĭel a-nžurat „futo-l în strîmț”, k-a fuost tuot una — kome je bilo malo nezgodno da kaže „jebem ga u dupe”, on je psovao „jebem ga u tesnilo”, jer je bilo isto [Por.] ♦ rum. strâmt ♦ etim. < lat. *strinctus (= strictus)

strîmta (ĭuo strîmćeḑ, ĭel strîmćaḑă) [akc. strîmta] (gl. p. ref.) — sužavati sa ḑîśe kî sa strîmćaḑă śuava kînd iĭ sa mićikuļaḑă lațîmĭa — kaže se da se nešto sužava kad mu se smanjuje širina ∎ ĭ-a strîmtat śuariku prĭa mult, ș-akuma nu puaće să-nbraśe pîntaluońi — suzili mu nogavicu previše, i sada ne može da običe pantalone ♦ sin. îngusta [Por.] ♦ rum. strâmta

strîmtat (strîmtată) (mn. strîmtaţ, strîmtaće) [akc. strîmtat] (prid.) — sužen, stešnjen ∎ nu sa puaće treśa ku karu pista kurmatură, kă drumu ĭe rău strîmtat đi pluoiļe-șća đi kurînd — ne može se preći kolima preko prevoja, jer je put jako sužen od ovih poslednjih kiša ∎ odată i-sa-n parut kî suoba sa mićikulat, parke ĭe atîta strîmtată, spuńe, đi s-a ļipit parĭaće đi parĭaće — odjednom mu se učinilo da se soba smanjila, da je toliko sužena, kaže, da se zalepio zid za zid ♦ sin. sugrumat [Por.] ♦ rum. strâmtat

strîmtuare (mn. strîmtuorĭ) [akc. strîmtuare] (i. ž.) — (geog.) tesnac, klisura ∎ kînćiku spuńe kă uoțî așćetat turśi la luok tare, la strîmtuare, a trînćit ļamńe pi iĭ șă pi tuoc ĭ-a omorît — pesma kaže da su hajduci sačekali Turke na jakom mestu, u tesnacu, oborili na njih drveće, i sve ih pobili [Por.] ♦ rum. strâmtoare

strîmućit (strîmućită) (mn. strîmućiț, strîmućiće) [akc. strîmućit] (prid.) — (o izgledu) unakažen; izveštačen; neprirodan; nakazan ∎ baĭațî đi astîḑ mĭerg strîmućiț ku păru lung, ginđind kă sînt frumoș atîta đi fĭaćiļi o să kadă sîngure dupa iĭ — današnji momci idu unakaženi dugom kosom, misleći da su toliko lepi da će devojke same popadati za njima ∎ nuĭe ĭel strîmućit đ-akuma, numa ĭe așa înga đin burta mumi — nije on nakazan od danas, nego je takav još iz majčinog stomaka ♦ sin. slućit [Por.] ♦ rum. strămutat

strîngatuare (mn. strîngatuorĭ) [akc. strîngatuare] (i. ž.) — (tehn.) stega ∎ strîngatuarĭa ĭe alatu tișlerĭesk — stega je stolarski alat ∎ în strîngatuare s-a strîng blańiļi înžgĭebuiće șî tutkaļiće, sî sa aduńe întru-una, șî sî sa înțăpeńaskă — u stegi se stežu tutkalisane i užljebljene daske, da se spoje u jednu, i učvrste ∎ blăńiļi sa adună șî s-a strîng în strîngatuarĭe kînd tișleru faśe blăń đi astaļe, kare trăbe să fiĭe larź, da așa nu puot sî sa skuată đin un tutuk — daske se spajaju i stežu u stegi kada stolar pravu daske za stolove, koje moraju biti široke, a takve se ne mogu izrezati iz jednog trupca [Por.] ♦ rum. strângătoare

strîns (strînsă) (mn. strînș, strînsă) [akc. strîns] (prid.) — (tehn.) stegnut, pritegnut, zategnut ∎ ļigatura la sak n-a fuost strînsă bińe, șî saku s-a đizļegat șî s-a varsat — povez na džaku nije bio dobro zategnut, pa se džak odvezao i rasuo ∎ a mînat ruata ku lanțu strîns, șî lanțu a pokńit — vozio je bicikl sa stegnutim lancem, i lanac je pukao (fig.) cicija, tvrdica ∎ au bań kî sînt strînș, zgîrśiț — imaju pare jer su tvrdice, cicije [Por.] ♦ rum. strâns

strînsuare (mn. strînsuorĭ) [akc. strînsuare] (i. ž.) — (ret.) (psih.) teskoba; tesnoća ∎ iĭ kađe grĭeu unđe lumĭe multă, unđe nuĭe luok să sufļi, unđe ĭe strînsuare mare — teško joj pada mnoštvo ljudi, gde nemaš mesta da dišeš, gde je velika teskoba ∎ strînsuare ĭe kînd sîmț kî śuava ți strnîźe, kînd nu puoț să sufļi — teskoba je kad osećaš da te nešto steže, da ne možeš da dišeš sin. strîmtuare, strîmćală [Por.] ♦ rum. strânsoare

strînsură (mn. strînsurĭ) [akc. strînsură] (i. ž.) — (tehn.) stezanje, zatezanje, pritezanje ∎ sfuara ĭe slabă đi tuot, n-o sî țînă ńiś o strînsură kîta măĭ tare — konopac je sasvim slab, neće izdržati ni jedno malo jače zatezanje [Por.] ♦ rum. strânsură

strînźa (ĭuo strîng, ĭel strînźe) [akc. strînźa] (gl. p. ref.) — stezati ∎ kînd sa taĭe tutuku la firizană, trăbe să fiĭe tare bun strîns ku klanfe đi bîrnă ku kare sa traźe pi șîń — kad se trupac reže na strugari, treba da buda veoma dobro stegnut klanfama za gredu kojom se vuče po šinama ∎ mi sa strîns ińima în pĭept kînd am vaḑut kum traĭesk oĭari nuoștri la munće — srce mi se steglo kad sam video kako žive naši stočari u planini ∎ ažuns rîndu la ĭel să vorbĭaskă, ama kînd sa skulat ș-a vaḑut kîtă lume-l askultă, iî s-a strîns śoa-n gît, șî n-a putut — došao je red na njega da govori, ali kad je ustao i video koliko ga ljudi sluša, nešto mu se steglo u grlu, i nije mogao [Por.] ♦ rum. strânge ♦ etim. < lat. stringere

strîvi (ĭuo strîvĭesk, ĭel strîvĭașće) [akc. strîvi] (gl. p.) — rasipati, bacati; arčiti ∎ bańi trăbe sî sa pastrĭaḑă, da nu să sa strîvĭaskă pi fiĭe śe — novac treba da se čuva, a ne da se rasipa na bilo šta ♦ sin. lupada [Por.] ♦ rum. strivi ♦ etim. < slov. sutryvati

strîvĭală (mn. strîvĭaļe) [akc. strîvĭală] (i. ž.) — rasipanje, rasipništvo ∎ ku atîta strîvĭală, amunka o sî sa đa înainće — sa takvim rasipništvom teško će se ići u napredak [Por.] ♦ rum. strievală

strîžńikă (mn. strîžńiśe) [akc. strîžńikă] (i. ž.) — (zool.) omica, mlada kobila ∎ strîžńikă ĭe mînḑă dă un an doĭ — omica je mlada kobila od godinu-dve ♦ up. ĭapă, kal [Mlava] ♦ dij. sin. mînḑă [Por.] ♦ rum. strîjnic ♦ etim. < slov. strižĭnikŭ (postrigan, ošišan)

stropan (mn. stropań) [akc. stropan] (i. m.) — (augm.) kaplja, kapljetina ∎ kînd sa pusă pluaĭa đin sańin, atîța stropań đi marĭ ńima n-a maĭ vaḑut pănă atunśa, babiļi spaĭmaće înśepură să-ș fakă kruśe — kad je počela da pada kiša iz vedra neba, tolike kapljetine još niko nije video, preplašene babe počeše da se krste ♦ / < struop+an [Por.] ♦ rum. stropan

stropi (ĭuo stropĭesk, ĭel stropĭașće) [akc. stropi] — kapati, kropiti; prskati ∎ pluaĭe tota ḑua, da đi pi strĭeșînă stropĭașće apa ka kînd tuorń ku gaļata — pada kiša ceo dan, a sa strehe kaplje voda kao da sipaš vedricom [Por.] ♦ rum. stropi ♦ etim. < slov. kropiti

stropit (stropită) (mn. stropiţ, stropiće) [akc. stropit] (prid.) — pokapan, poškropljen ∎ puopa a stropito ku busuĭuok, șî ĭa a măĭ ḑakut așa stropită un śas întrĭeg, și tumu atunśa s-a skulat — popa je poškropio bosiljkom, i ona je ležala tako poškropljena još ceo sat, i te onda je ustala [Por.] ♦ rum. stropit

strugur (mn. strugurĭ) [akc. strugur] (i. m.) — (bot.) grozd ∎ rumîńi Munćeńi n-avut strugurĭ buń, ș-a fuost muara sî sa dukă la Kraĭna dupa vin đi prazńik — Vlasi Munćani nisu imali dobro grožđe, pa su morali da idu u Krajinu po vino za slavu ∎ a fuost pi la uńi luokurĭ o suartă đi strugurĭ ku buobe miś, tarĭ șă akri, a kĭemato aĭ batrîń ćibrik — bila je na nekim mestima sorta grožđa sa malim zrnima, tvrdim i kiselim, stari su je zvali ćibrik [Por.] ♦ rum. strugure ♦ etim. < lat. *trugus < gr. τρύγος, τρυγή „fruct; folos”

strungarĭață (mn. strungarĭeță) [akc. strungarĭață] (i. ž.) — (zast.) sirnica ∎ strungarĭață a fuost o vadră đe doăḑăś đe oka, în kare la baśiĭe s-a adunat brînḑa — sirnica je bilo vedro od dvadeset oka, u koje se na bačiji skupljao sir [GPek] ♦ rum. strungăreaţă

strungă (mn. strunź) [akc. strungă] (i. ž.) — tor, obor za stoku; struga ∎ strungă ĭe gard đi vurgiń, în kare sa-nkid uoiļi — tor je ograda od greda, u koju se zatvaraju ovce ∎ strunga are kapută, unđe s-adună uoiļi pănă nu tună-n strungă, ușă kare sa măĭ kĭamă șî mulgatuare, gard ku źamińe đi krușăță đi sare, șî plastă, supt kare uoiļi ḑak — tor ima oborče, gde se skupljaju ovce pre ulaska u tor, vratnice koje se zovu još i muznica, ogradu sa račkama za krupice soli, i sklon pod kojim ovce planduju [GPek] ♦ rum. strungă

struop (mn. struopĭ) [akc. struop] (i. m.) — kap, kapljica ∎ sîaśită mare, ku stamîńiļi n-am vaḑut ńiś un struop đi pluaĭe să piśe — velika suša, nedeljama nismo videli ni kap kiše da padne [Por.] ♦ rum. strop

Stružńiță [akc. Stružńiță] (i. ž.) — (top.) Stružnica ∎ Struźńiță, așa numit luok întra Arnaglaua șă Vlauļa, în Porĭeśa đi Sus — Stružnice, svano mesto između Rudne Glave i Vlaola, u Gornjem Poreču ∎ Stružńiță așa sa kĭamă, kă vrodată aśiĭa a țînut vrunu vro firizană la apă — Stružnica se tako zove jer je nekada tu neko držao strugaru na vodu [Por.]

stružńiță (mn. stružńiț) [akc. stružńiță] (i. ž.) — (zast.) (teh.) strugara ∎ stružńița a fuost firiz mare, kare pista dolap șî kurao l-a mînat apa đi pi ĭarugă — strugara je bila velika testera koju je preko dolapa i kaiša pokretala voda sa jaruge [GPek] ♦ up. firizană ♦ rum. strujniţă ♦ etim. < srb. stružnica

stu! (uzv.) — stu! uzvik kojim se zaprega tera unazad ∎ zberă tare „stu! stu! stu-napuoĭ! ” șî buoĭi sîngurĭ stokńiră îndarăt — viknu jako „stu! stu! stu-nazad!” i volovi sami stuknuše natrag [Por.] ♦ rum. stu!

stuog (mn. stuogurĭ) [akc. stuog] (i. s.) — stog ∎ stuog ĭe gramadă đi snuopĭ la are, sprimită đi trăirat — stog je gomila snopova žita na gumnu, sadenuta radi vršidbe [Por.] adînkă ♦ rum. stog ♦ etim. < slov. stogŭ

stuomnă (mn. stuomńe) [akc. stuomnă] (i. ž.) — ćup ∎ stuomna ĭe măĭ mare vas đi pomînt kare l-a avut rumîńi în kășîļi luor — ćup je najveći glineni sud koji su imali Vlasi u svojim kućama ∎ stuomńe a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ ćupove su izrađivali grnčari, i prodavali po vašarima ∎ în stuomnă s-a țînut mulće kare-śe, đi la krîstavĭeț akri đi ĭarnă, pănă la untură — u ćupu se držalo mnogo koje-šta, od kiselih krastavaca za zimu, do masti ♦ var. stomnă [Por.] ♦ rum. stamnă

stup (mn. stupĭ) [akc. stup] (i. m.) — košnica ∎ stup đi albiń a fuost înpļećit đi kurpiń, șî ļipit ku morśilă — košnica za pčele bila je ispletena od lijana, i oblepljena blatom ∎ uomu kare a țînut stupĭ măĭ mulț, ș-a fakut mńare multă, s-a kĭemat stuparî — čovek koji je imao više košnica, i pravio mnogo meda, zvao se pčelar ♦ sin. kuoșńiță ♦ sin. tîrnă (Tanda) ♦ up. stupină, prisakă [Por.] ♦ rum. stup ♦ etim. < lat. stypus

stuparĭ (mn. stuparĭ) [akc. stuparĭ] (i. m.) — pčelar ∎ stuparĭ ĭe uom kare țîńe mulț stupĭ ku albiń — pčelar je čovek koji drži mnogo košnica sa pčelama ♦ sin. (zast.) albinarĭ [Por.] ♦ rum. stupar

stupă (mn. stupĭe) [akc. stupă] (i. ž.) — smotuljak povesma ∎ stupa ĭe zmuaćik đi fuĭuor, kare ĭe gaćit đi pus în furkă — stupa je smotuljak povesma, koji je gotov za stavljanje na preslicu [Por.] ♦ rum. stupă ♦ etim. < lat. stuppa

stupină (mn. stupiń) [akc. stupină] (i. ž.) — (zast.) pčelinjak ∎ luoku unđe s-a țînut stupi ku albiń đemult s-a kĭemat stupină — mesto gde su se držale košnice sa pčelama, zvalo se nekad „stupina” ∎ vuorba stupină s-a pĭerdut đin taĭnă, a ramas numa pin ńișći đeskînćiśe đi dragusta, unđe sa ḑîśe „kum traźe albina la stupină, așa să tragă kutare șă kutare la famĭaĭa-ĭa la kare sa đeskîntă” — reč „stupina” se izgubila iz govora, ostala je samo u nekim ljubavnim bajalicama, gde se kaže „kako pčela vuče svome pčelinjaku, tako nek tom i tom bude privlačna osoba kojoj se baje” [Por.] ♦ rum. stupină

sturḑ (mn. ~) [akc. sturḑ] (i. m.) — (ornit.) drozd (Turdus) ∎ sturḑu ĭe pasîrĭe porîmbakă, ku ćiku sur, kîta măĭ mare đikît mĭerla — drozd je šarena ptica, sa sivim kljunom, nešto veća od kosa [Por.] ♦ rum. sturz ♦ etim. < lat. turdus

stutai (ĭuo stutîĭ, ĭel stutîĭe) [akc. stutai] (gl. p. ref.) — (o psima) pujdati, huškati ∎ kînd kîńi trăbe să sară pi lupĭ, da nus, puaćefi, atîta vićaž, păkurarĭu iĭ stutîĭe ku „a, totoa! țîńel, totoa!” — kad psi treba da skoče na vuka, a nisu, možebiti, toliko hrabri, čobanin ih pujda sa „ha, totoa! drž’ ga, totoa!” [Por.]

suakră (mn. suakre) [akc. suakră] (i. ž.) — (srod.) tašta ∎ suakrî-mĭa a fuost muĭare bună — tašta mi je bila dobra žena ∎ șî đi nuoră la rumîń muma barbatuluĭ ĭe ĭară suakră, șî đ-aĭa nuora kĭamă pi suakrî-sa ’maĭkă’ or ’muĭkă’ — i za snajku je kod Vlaha muževljeva majka ’tašta’, pa zato snajka zove svekrvu ’majko’ ili ’mujko’ [Por.] ♦ rum. soacră ♦ etim. < lat. socra (=socrus)

suarće (mn. suorț) [akc. suarće] (i. ž.) — (anat.) posteljica (lat. placenta) ∎ suarće ĭe o bĭeșîkă muaļe în burta muĭeri, în kare krĭașće kopilu pănă nu sa nașće — posteljica je meka opna u ženinom stomaku, u kojoj raste dete dok se ne rodi ∎ suarće are-n burtă muĭarĭa greuańe, vaka, uaĭă, ĭapa șă ńișći žuaviń alće — posteljicu ima u stomaku trudna žena, krava, ovca, kobila i druge neke životinje ∎ kopilu krĭașće în apșuară, apșuara stă în suarće, da suarća ĭe în ruod — plod raste u vodenjaku, vodenjak je u posteljici, a posteljica je u materici ♦ sin. lokșuor [Por.] ♦ rum. soarte ♦ etim. < lat. *exorta

suare (mn. suorĭ) [akc. suare] (i. m.) — sunce ∎ suariļi ĭe stauă kare mĭarźe pi śerĭ, șî viđerĭaḑă pomîntu — sunce je zvezda koja se kreće nebom, i osvetljava zemlju ∎ suariļi rasîare đimińața la rîsarit — sunce se rađa ujutru na ustoku ∎ suariļi ĭe măĭ sus pi śerĭ la amńaḑîț — sunce je najviše na nebu u podne ∎ suariļi sara zavîrńe la apus — sunce uveče zalazi na zapadu ∎ (mag.) rumîń-aĭ batrîń tare a bagat sama să nu-nžure suariļi, pomîntu șî pîńa — stari Vlasi su jako vodili računa da ne psuju sunce, zemlju i hleb [Por.] ♦ rum. soare ♦ etim. < lat. sol, -is

sudom (mn. suduame) [akc. sudom] (i. s.) — potop, teška provala oblaka ∎ kînd pluaĭe atîta dă mult șî dă grĭeu, dă lumĭa sa înfrikoşaḑă kă s-a dășkis śerĭu șî sa aproapiĭe kapu vakuluĭ, atunś sa spuńe kă ĭe aĭa suduom — kada pada kiša tako mnogo i jako, da ljude uhvati panika kako se nebo otvorilo i da se bliži smak sveta, onda se kaže da je to potop [Mlava] ♦ dij. var. suduom [Por.] ♦ rum. sudom ♦ etim. < slov. sodomŭ

sudui (ĭuo suduĭ, ĭel suduĭe) [akc. sudui] (gl. p. ref.) — (vulg.) psovati ∎ toț suduĭe, da toț spun kă aĭa nuĭe frumos — svi psuju, a svi kažu da to nije lepoomińi aĭ bătrîń ńiśkînd n-a pomeńit pi naĭba, să n-a fi suduit să-l fută-n źanunkĭe, or dupa kap, or sî-ĭ sa kaśe-n soļńiță — stariji muškarci nikada nisu pominjali đavola, a da nisu opsovali da će ga jebati u koleno, zavrat ili mu se posrati u slanik ∎ kînd omińi suduĭe ḑîk „futu-l” da muĭeriļi „pișî-ma” — kad muškarci psuju, kažu „jebem ga” a žene „popišam se” [Buf.] ♦ dij. sin. înžura [Por.] ♦ rum. sudui ♦ etim. < mađ. szidni

suduitură (mn. suduiturĭ) [akc. suduitură] (i. ž.) — psovanje ∎ kopiĭi đi miś trăbuĭe învăța kă ĭe suduitura ađet tare urît — decu treba od malena učiti da je psovanje jako ružan običaj [Buf.] ♦ rum. suduitură

suduĭală (mn. suduĭaļe) [akc. suduĭală] (i. ž.) — psovka ∎ niś o suduĭală nuĭ frumosă — nijedna psovka nije lepa [Buf.] ♦ dij. sin. înžuratură [Por.] ♦ rum. suduială

sudumi (ĭuo suduom, ĭel suduame) [akc. sudumi] (gl. p. ref.) — rušiti, urušiti, obrušiti ∎ s-a sudumit parĭaćiļi al kîtra rîsarit la kasa batrînă — urušio se istočni zid na staroj kući [Por.] ♦ rum. sodomi

sudumit (sudumită) (mn. sudumiţ, sudumiće) [akc. sudumit] (prid.) — urušen, srušen, obrušen ∎ drumu pista kulme stă sudumit înga đ-asta-vară, ńima nu puńe mînă să-l ogođaskă — put preko kulme stoji urušen još od letos, niko ne miče prstom da ga popravi [Por.] ♦ rum. sodomit

sudumitură (mn. sudumiturĭ) [akc. sudumitură] (i. ž.) — ruševina ∎ đin kasa batrînă a ramas numa sudumitură — od stare kuće ostala je samo ruševina ♦ sin. șîfîr [Por.]

suduom (mn. suduame) [akc. suduom] (i. s.) — prolom, nagli veliki izliv kiše ∎ suduom đi pluaĭe — provala oblaka klizište zemlje, oburvina ∎ dupa pluaĭe s-a rupt pomîntu pi pođină, ș-a veńit un suduom ku tuot, șî ļ-a kutrupit toblarĭu ku viće — posle kiše pokrenulo se zemljište na padini, nadošla oburvina i zatrpala tor sa stokom [Por.] ♦ dij. var. sudom [Mlava] ♦ rum. sodom ♦ etim. < slov. sodomŭ

suđală [akc. suđală] (i. ž.) — (ret.) vlaga, vlažnost ∎ a fĭert skimburļi ș-a umplut suoba đi aburĭ, nu puoț să sufļi đi suđală — kuvala je veš i napunila sobu sa parom, ne može da se diše od vlage ♦ up. uđală [Por.]

suđeḑa (ĭuo suđeḑ, ĭel suđaḑă) [akc. suđeḑa] (gl. p.) — ovlažiti, navlažiti ∎ kînd ĭe suđală mare, atîta suđaḑă sarĭa în soļńiță đi tuată sa profaśe apă sarată — kad je velika vlaga, toliko se ovlaži so u slaniku da se sva pretvori u slanu vodu [Por.] ♦ etim. < lat. asudare

suđină [akc. suđină] (i. ž.) — (rel.) suđenik; suđenica ∎ suđină ĭe voĭńik kare Ursa la ursat kînd s-a fakut să fiĭe barbatu alu vro muĭere adînsă — suđenik je muškarac kome su Suđaje prorekle kad se rodio da će biti muž neke određene žene ∎ baĭat kare moare ńinsurat, gasașće suđina luĭ pi lumĭa-ĭa — momak koji umre neoženjen, nalazi svoju suđenicu na onom svetu ♦ up. Ursă [Zvizd] ♦ rum. sudină

sufara (ĭuo sufăr, ĭel sufără) [akc. sufara](gl. p. ref.) — trpeti, podnositi ∎ nu su sufără înga đi la ćińerĭață — ne trpe se još od mladosti ∎ n-a putut sufara ńiśkum să-ĭ bombońaskă muĭarĭa tota ḑîua, șa dudaito — nije mogao nikako podnosti da mu žena zvoca po ceo dan, pa ju je oterao ∎ n-a vrut s-o măĭ sufere pi suakrî-sa ńiś o ḑî, ș-a pļekat đi la kasă — nije više htela da trpi svekrvu ni jedan dan, pa je pošla od kuće [Por.] ♦ rum. suferi ♦ etim. < lat. sufferire (= sufferre)

sufla (ĭuo suflu, ĭel suflă) [akc. sufla] (gl. p. ref.) — disati ∎ ma uĭtaĭ bińe la ĭel: nu suflă, ma taĭe frika k-a murit — pogledao sam ga dobro: ne diše, preseče me strah da je umro ∎ nu țîńe muoșu mult, đi ḑî în ḑî tuot măĭ grĭeu suflă — čiča neće dugo, iz dana u dan sve teže diše duvati ∎ đi mik am înśeput să suflu în bandă — od malena sam počeo da duvam u trubu ∎ suflă în lumanarĭe, stînźo kî ĭe vrĭamĭa đi kulkarĭe — duni u tu sveću, ugasi je jer je vreme za spavanje [Por.] ♦ rum. sufla

sufļețăl (mn. sufļețăļe) [akc. sufļețăl](i. s.) — (demin.) (hip.) dušica, mala duša ∎ au, sufļețălu mĭeu, nu puot trai fara ćińe — oh, dušice moja, ne mogu živeti bez tebe ♦ / < sufļit + țăl [Por.] ♦ rum. suflețel

sufļika (ĭuo sufļik, ĭel sufļikă) [akc. sufļika] — (fig.) (o poslu) zamazati, ofrlje uraditi ∎ sufļiś vrun lukru kînd grabĭeșć, șă no-l faś kalumĭa, numa ăl afumĭ — ofrljaš neki posao kad žuriš, pa ga ne uradiš dobro nego ga samo zamažeš ♦ sin. afuma [Por.] ♦ rum. sufleca ? ♦ etim. < lat. subfollicare

sufļikat (sufļikată) (mn. sufļikaț, sufļikaće) [akc. sufļikat] (prid.) — (fig.) (o poslu) zamazan, ofrlje urađen, površan ∎ a gasît kă ĭe lukru luĭ sufļikat, șî nu ĭ-a plaćit ńimika — našli su da mu je rad površan, i nisu mu platili ništa ♦ sin. afumat [Por.] ♦ rum. suflecat

sufļit (mn. sufļiće) [akc. sufļit] (i. s.) — duša ∎ la pomană, sa dă la sufļitu lu al muort — na pomani se namenjuje duši pokojnika ∎ kînd uomu are pakaće, la muarće grĭeu iĭ ĭasă sufļitu — kad čovek ima grehove, na samrti teško ispušta dušu dah ∎ aļergat, pănă nu ĭ-a ĭeșît sufļitu — trčao je, dok nije ostao bez daha ♦ dem. sufļețăl [Por.] ♦ rum. suflet ♦ etim. < lat. *suflitus (< suflare).

sugar (mn. sugarĭ) [akc. sugar] (i. m.) — sisavac, dojenče ∎ a vindut mńelu sugarĭ, kă l-a fatat o uaĭe apļekatuarĭe — prodali su gagnje sisavče, jer ga je ojagnjila ovca nedoilja ♦ var. sugarĭ [Por.] ♦ rum. sugar

sugituare (mn. sugituorĭ) [akc. sugituare] (i. ž.) — (bot.) plućnjak (Pulmonaria officinalis) ∎ sugituarĭa dă pinga ape la boruź, șî-nfluare primovara în vrĭame — plućnjak raste pored vode potoka i cveta rano u proleće ∎ kopiĭi kînd află sugituarĭa, iĭ rup floarĭa ș-o sug kî are tare dulśață — deca kad nađu plućnjak, kidaju mu cvet i sišu ga, jer je jako sladak ∎ sugituarĭa la nuoĭ sa fĭarbe kî ĭe bun sî sa bĭa ka ļak pintru tușît — plućnjak se kod nas kuva i pije jer je dobar lek za kašalj [GPek]

sugița (ĭuo sugiț, ĭel sugiță) [akc. sugița] (gl.) — štucati ∎ đintr-odată înśepu sugița atîta đi grĭeu đi ńi spumîntarîm kî sa astupă — odjednom je počeo štucati tako teško da smo se uplašili da će se ugušiti [Por.] ♦ rum. sughița ♦ etim. < lat. subglŭttĭare

sugițat (mn. sugițaturĭ) [akc. sugițat] (i. s.) — (med.) štucanje ∎ kînd iĭ s-a-mparut k-o să-ĭ șća ińima đ-atîta sugițat, s-a dus ĭuta la duoltur — kad mu se učinilo da će mu stati srce od tolikog štucanja, otišao je brzo kod lekara ♦ var. sugițît [Por.] ♦ rum. sughițat

sugițît (mn. sugițurĭ) [akc. sugiț] (i. s.) — (med.) štucavica ∎ kînd pi uom ăl prinđe sugițîtu, ĭel trăbe să bĭa apă rîaśe, da dakă n-are, să astupe nasu șî să țînă așa kît puaće măĭ mult — kad čoveka spopadne štucavica, treba da pije hladnu vodu, a ako nema, da zatvori nos i izdrži tako što duže može [Por.] ♦ rum. sughiț

sugruma (ĭuo sugrum, ĭel sugrumă) [akc. sugurma] (gl. p. ref.) — suziti, otanjiti ∎ s-a sugrumat pista mižluok — suzio se po sredini ♦ var. sugurma ♦ sin. îngusta, pițîguĭa [Por.] ♦ rum. sugruma ♦ etim. < lat. *suggrumāre

sugrumat (sugrumată) (mn. sugrumaţ, sugrumaće) [akc. sugrumat] (prid.) — sužen, otanjen ∎ rîu nuostru đi la un luok înkoluo mĭarźe sugrumat đi tuot — naša reka od jednog mesta na dalje, teče sasvim suženo ♦ sin. îngust [Por.] ♦ dij. var. sugurmat (Jasikovo) [GPek] ♦ rum. sugrumat

sugrumatură (mn. sugrumaturĭ) [akc. sugrumatură] (i. ž.) — sužavanje ∎ a mĭers ku karu pănă la un luok, ș-a dat pista o sugrumatură kare nu ļ-a dat sî măĭ mĭargă înainće — išli su kolima do jednog mesta, i naišli na sužavanje koje im nije dalo da idu dalje ♦ var. sugurmatură [Por.] ♦ rum. sugrumătură

sui (ĭuo ma suĭ, ĭel sa suĭe) [akc. sui] (gl. p. ref.) — penjati se ∎ nu sa suĭe în ļemn pă să-l omuorĭ, da trăbe sî să darîme la frunḑa — ne penje se na drvo pa da ga ubiješ, a treba da se kreše lisnik ∎ kare s-a suit în kar, s-a suit, kare nu, ramîńe aiśa s-așćaće — ko se popeo na kola, popeo se, ko nije, ostaje ovde da čeka [Por.] ♦ rum. sui ♦ etim. < lat. sŭbĭre

suiș (mn. suișă) [akc. suiș] (i. s.) — penjanje ∎ đi la un luok înśape suișu đi uoki-ț ĭasă pănă nu ći suĭ la vîru śuośi — od nekog mesta počinje penjanje da ti oči izađu dok se ne popneš na vrh brda (geog.) uspon; uzbrdica ∎ mare suiș — velika uzbrdica ∎ nu puoț să skuoț karu akolo, ńiś ku duauă parĭekĭ đi buoĭ, kî ĭe prĭa mare suiș — ne možeš tamo da izvučeš kole ni sa dva para volova, jer je preveliki uspon ♦ sin. pripur ♦ supr. kubarîș [Por.] ♦ rum. suiș

sukală (mn. sukaļe) [akc. sukală] (i. ž.) — cevljanik, sprava kojom žene suču cevi za tkanje; sukalo ∎ ku sukala sa umplă țaua đi pus în sovĭaĭkă la razbuoĭ — cevljanikom se puni cevka za čunak na razboju ♦ var. sokală [Por.] ♦ rum. sucală ♦ etim. < bug. sukalo

sukuļaće (mn. sukuļeț) [akc. sukuļaće] (i. m.) — (izob.) oklagija ∎ sukuļaće ĭe un parśel đi ļemn ńaćid șî susulat, ku kare sa înćinźe plamadu — oklagija je komad glatkog valjkastog drveta, kojim se razvija testo ∎ sukuļaćiļi akuma sa kumpîră-n dugaĭe șî are mîńiĭe đ-amîndoă părț, da đemult a fuost supțîre ka kuada đi mătură — oklagija se danas kupuje u prodavnici i ima rukohvate sa obe strane, a nekada je bila tanka kao drška od metle ♦ sin. toldău (Tanda) [Por.] ♦ rum. sucăleață

sul (mn. sulurĭ) (i. s.) — (tehn.) vratilo razboja ∎ sulurļi la razbuoĭ sa fak đi ļiemn ușuor șî tare, kum ĭe ćiĭu or palćinu — vratila razboja prave su od lakog i čvrstog drveta, kao što su lipa ili javor truba, rolna ∎ dupa ratu ku ńamțî, s-a lasat đi țasut, kă dugaĭașî a-nśeput să dukă sulurĭ đi pînḑă — posle rata sa Nemcima, napuštalo se tkanje, jer su trgovci po prodavnicama počeli da donose rolne sa platnom oklagija ∎ plaśințîļi sa-nćing pi fund ku sulu đi ļiemn — plačinte se razvlače na loparu, sa drvenom oklagijom [Por.] ♦ rum. sul ♦ etim. < lat. pop. sub(u)lum (= insubulum).

sumĭarńik (sumĭarńikă) (mn. sumĭarńiś, sumĭarńiśe) [akc. sumĭarńik] (prid.) — smeran, s merom, po meri (za ljude) a. (za narav) smeran, odmeren, uljudan, vaspitan, negovan ∎ famĭaĭe sumĭarńikă, muĭare kare lukră tuot la masură — smerna ženska, žena koja sve radi s merom b. (za fizički izgled) zgodan, vitak ∎ baĭat sumĭarńik nuĭe ńiś gras, ńiś uskat — zgodan momak nije ni debeo, ni mršav ♦ sin. mustat (za rad i proizvod rada) fin, doteran, precizan; skladan ∎ tuarśe sumĭarńik, tuortu ĭe supțîre șî ńaćid, fara nuоdurĭ — prede fino, pređa joj je tanana, glatka i bez čvorova (za moral i narav) smeran, skroman, čestit, pošten ∎ așa muĭare sumĭarńikă nu gasășć în triĭ saće — tako čestitu ženu nećeš naći u tri sela [Por.] ♦ rum. sumernic ♦ etim. < srb. smeran (exp. Durlić)

sumĭat (sumĭată) (mn. sumĭaț, sumĭaće) [akc. sumĭat] (prid.) — podvrnut, zavrnut ∎ mĭarźe ku śuariśi sumĭaț, dakă a ĭeșît đen morśilarĭ — ide sa zavrnutim nogavicama, iako je izašao iz blata [Por.]

sumĭeta (ĭuo sumĭet, ĭel sumĭată) [akc. sumĭeta] (gl. p. ref.) — (ret.) zavrtati, podvrtati; podvezati; zavezati, uvezati; sukati ∎ ĭuo o să stau, să sumĭet śuariśi pi đe la vaļe, să nu ma im kînd trĭek pin morśilarĭ — ja ću zastati da zavrnem nogavice, da se ne ukaljam kad prođem kroz blato ∎ ažutăĭ la kopil să sumĭată urḑala la opinś, să nu sa tragă dupa ĭel — pomogni detetu da zaveže oputu na opanku, da se ne vuče za njim ∎ mĭ-a-nbunat kă vińe sî mĭ-ažuće să sumĭetăm spiśiļi la fuńe đe grîu đe ļegat snuopi — obećao je da će doći da mi pomogne da sučemo klasje, da pravimo gužvu za vezivanje snopova [Por.] ♦ rum. sumete ♦ etim. < lat. summittere

suna (ĭuo sun, ĭel sună) [akc. suna] (gl. p.) — ječati, odzvanjati ∎ kîntă bandașî la nuntă, sună tuota vaļa — sviraju trubači na svadbi, ječi cela dolina ∎ sa-ngînă klopîțîļi la stînă, sună śuośiļi da miĭe ińima žuakă đi drag — odzvanjaju zvona na stadima, ječe brda a meni srce igra od radosti ♦ up. rasună [Por.] ♦ rum. suna ♦ etim. < lat. sonare

suoț (mn. suoț) [akc. suoț] (i. m.) — muž, bračni drug ∎ a trait bun ku suoțu iĭ đintîń — živela je dobro sa svojim prvim mužem parnjak, drug ∎ daskulu ń-a-nparțît, șî miĭe đi suoț în klupă kađe Truță — učitelj nas je podelio, i meni za parnjaka u klupi pade Petar ♦ sin. parĭake [Por.] ♦ rum. soț ♦ etim. < lat. socius

suok (mn. suoś) [akc. suok] (i. m.) — zova (Sambucus nigra, S. racemosa) ∎ đin suok sa faśe suok tare dulśe — od zove se pravi jako sladak sok ∎ krĭanga đi suok are moduvă muaļe kare sa skuaće ļesńe, șî đ-aĭa kopiĭi fak đin suok mulće žukariĭ : fluir, priskopală, țîșńituare — grana zove ima meku srž koja se lako vadi, pa zato deca od zove prave razne igračke: frulice, pucaljke, štrcaljke [Por.] ♦ rum. soc ♦ etim. < lat. sabucus

suokru (mn. suokri) [akc. suokru] (i. m.) — (srod.) tast, svekar ∎ la rumiîń tot o vorbă đi ńam ĭe șî đi tata guovi, șî đi tata mlîdožăńi: suokru — kod Vlaha je isti srodnički naziv i za mladinog i za mladoženjinog oca: sokru ∎ dakă traĭesk la un luok, nuora iĭ ḑîśe la suokrî-su: taĭkă — ako žive u zajednici, snajka se obraća svekru sa ’tajka’ [Por.] ♦ rum. socru ♦ etim. < lat. sǒcrum

suolț [akc. suolț] (i. m.) ● v. solț [Por.] ♦ rum. solz

suomină [akc. suomină] (i. ž.) — (bot.) somina (Juniperus sabina) ∎ suomina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușkă — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške [Por.] ♦ rum. sabină ♦ etim. < srb. сомина

suopă (mn. suope) [akc. suopă] (i. ž.) — sopa, motka ∎ a batut la pruńe ku o suopă lungă — mlatio je šljive jednom dugačkom motkom ♦ sin. pražînă [Por.] ♦ rum. sopă ♦ etim. < tur. sopa

suoră (mn. suruorĭ) [akc. suoră] (i. ž.) — (srod.) sestra ∎ suoră bună — rođena sestra ∎ suoră vitrîgă, suoră numa đi pi tată, or numa đi pi mumă — polusestra, sestra samo po ocu, ili samo po majci ∎ suora mikă — mlađa sestra ∎ suora mare — starija sestra ∎ suoră đi sufļit — posestrima ∎ suoră đi pi lapće, fată đi sama ku mińe kare a supt la muma đampreuna ku mińe, kă mumî-sa n-avut lapće, or a murit la nașćire — sestra po mleku, devojčica vršnjakinja koju je dojila moja majka naporedo sa mnom, jer njena majka nije imala mleka, ili je umrla na porođaju [Por.] ♦ (demin.) sorurikă (Slatina) [Crn.] ♦ rum. soră ♦ etim. < lat. soror, -oris.

suorb (mn. suorbĭ) [akc. suorb] (i. m.) — (bot.) brekinja (Sorbus aria) ∎ kînd taĭ suorbu, đin ĭel mĭarźe ḑama ruoșîĭe ka sînźiļi — kad presečeš brekinju, iz nje curi tečnost crvena kao krv ∎ (mitol.) đin suorb țîgańi a fakut kuńe, ku kare ĭemreĭi a prins pi dumńeḑîu pi kruśe — od brekinje su Cigani napravili klinove kojima su Jevreji prikovali boga za krst ∎ (mitol.) đin suorb a fakut sîn-Źuorḑu suļiță ku kare a-npuns ala ś-a vrut să îngită fata lu vrun împarat — od brekinje je sveti Đorđe napravio koplje kojim je probo aždaju koja je htela da proguta kćer nekog cara [Por.] ♦ dij. var. sorb (Majdanpek) [Buf.] ♦ rum. sorb ♦ etim. < lat. sorbus

supara (ĭuo ma supăr, ĭel sa supără) [akc. supara] (gl. p. ref.) — (zast.) (folk.) ljutiti, naljutiti ∎ mult ĭe bun uom, ama ĭuta sa supără — mnogo je dobar čovek, ali se brzo ljuti ∎ no-l supara atîta, are rău narau kînd sa mîńiĭe — ne ljuti ga toliko, ima lošu narav kad se naljuti ♦ sin. mîńiĭa [Por.] ♦ rum. supăra ♦ etim. < lat. superare

supțîĭa (ĭuo supțîĭ, ĭel supțîĭe) [akc. supțîĭa] (gl. p. ref.) — tanjiti, oštriti ∎ kînd sa tuarśe supțîre, sa supțîĭe ața măĭ mult śe puaće — kad se prede tanko, tanji se konac najviše što može ∎ supțîĭe vîru la pļeĭvaz, să skriĭe supțîre — naoštri olovku, da piše tanko [Por.] ♦ rum. subţia ♦ etim. < lat. subtilare

supțîĭat (supțîĭată) (mn. supțîĭaț, supțîĭaće) [akc. supțîĭat] (prid.) — istanjen, izoštren; razređen ∎ șîna la ruată đin urmă ĭe supțîĭată, numa śe nu pikă — šina na zadnjem točku je istanjena, samo što spadne ∎ a pus apă-n lapće șî atîta la supțîĭat đi nuĭe đi mînkare — sipala vodu u mleko i toliko ga razredila da nije za jelo [Por.] ♦ rum. subţiat

supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. supțîre] (prid.) — (o materiji) a. tanak ∎ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — tanko platno krpi se tankim koncem ∎ tuort supțîre — tanko predivo ∎ ak supțîre — tanka igla b. vitak ∎ baĭatu ĭe supțîre la stat — momak je vitak u stasu c. oštar, šiljat ∎ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih (o zvuku) visok, tanak; piskutav ∎ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažu (o tečnosti) a. redak ∎ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — retka čorba, gola voda bez komada mesa ∎ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — letnje ovčje mleko je ređe od jesenjeg b. mek, slab ∎ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekao ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭeltanano, tanušno ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.] ♦ rum. subţire ♦ etim. < lat. subtilis

supțîrik (supțîrikă) (mn. supțîriś, supțîriśe) [akc. supțîrik] (prid.) — (demin.) tanušan, tanan ∎ s-auđe o pîsarikă, ćićirikîĭe supțîrik, ka kînd ĭe puĭ ś-a kaḑut đin kuĭb — čuje se ptičica, tanušno cvrkuće, kao da je ptiče što je ispalo iz gnezda ∎ fată mikă, supțîrika — cura mala, tanana ∎ supțîrik ka părușălu — tanan kao dlačica ♦ var. supțîrĭel [Por.] ♦ rum. subţirel

supțîrĭel [akc. supțîrĭel] (prid.) ● v. supțîrik [Por.] ♦ rum. subţirel

supt1 (suptă) (mn. supţ, supće) [akc. supt] (prid.) — (med.) ispijen, mršav, slab ∎ supt đi uskatura, umbră đi uom — ispijen od sušice, senka od čoveka [Por.] ♦ rum. supt

supt2 [akc. supt] (predl.) — ispod; pod ∎ l-a gasît bat muort supt puod — našli su ga mrtvog pijanog ispod mosta ∎ rușîńe ĭe sî sa uĭće la fĭaće supt suknă — ružno je da se gleda dvojčicama pod suknju ♦ supr. pi [Por.] ♦ rum. subt ♦ etim. < lat. sub, subtus

supuńe (ĭuo supuń, ĭel supuńe) [akc. supuńe] (gl. p. ref.) — podmetnuti, postaviti ispod ∎ pănă nu sa supuńe șăļiļi, nu sa puaće gaći lukru — dok se ne podmetnu leđa, ne može da se završi posaounđe ĭel supuńe kapu, mulț nu supun bîtu — gde on podmeće glavi, mnogi ne podmeću štap ♦ / < supt +puńe [Por.] ♦ rum. supune ♦ etim. < lat. supponere

supus (supusă) (mn. supuș, supusă) [akc. supus] (prid.) — (o položaju u prostoru) podmetnut, stavljen ispod ∎ a supus ńișći podvaļe supt kada ku varḑă, ș-a rîđikato kîta đi la pomînt, să nu putraḑaskă — stavio je podvale pod kacu s kupusom, i odigo je malo od zemlje, da ne istrune (o položaju u društvu) potčinjen, porobljen ∎ kînd Sîrbiĭa a fuost supusă la bugarĭ, mulț n-a putut să-ĭ sufere, ș-a fuźit în duos — kad je Srbija bila porobljena od Bugara, mnogi nisu mogli da ih trpe, pa su se odmetnuli u šumu [Por.] ♦ rum. supus

sur (sură) (mn. surĭ, sure) (prid.) — (color) siv ∎ sur sa kapîtă kînd sa mĭastîkă alb ku ńegru — sivo se dobija kad se pomešaju belo i crno ♦ sin. sain [Por.] ♦ rum. sur ♦ etim. < bug. srb. sur

surd (surdă) (mn. surḑ, surđe) [akc. surd] (prid.) — (med.) gluv ∎ surd ĭe uom kare n-auđe bińe — gluv je čovek koji ne čuje dobro ∎ kopilo-la ĭe, saraku, surd đi la nașćire — to dete je, siroma, gluvo od rođenja [Por.] ♦ rum. surd ♦ etim. < lat. surdus

surdavĭelă (mn. surdavĭeļ) [akc. surdavĭelă] (i. m.) — (augm.) gluverda ∎ surdavĭelă grĭa, nuĭe kă n-auđe, numa sa faśe kă n-auđe — teška gluverda, nije što ne čuje, nego što se pravi da ne čuje [Por.] ♦ rum. surdavelă

surdomaș (mn. =) [akc. surdomaș] (i. m.) — (helm.) srdomaš, brašneni crv (Tenebrio molitor) ∎ (med.) surdomaș a fuost buală la kopiĭ kare s-a vaĭtat kă-ĭ duare kapu în parća frunțî — srdomaš je bila bolest kod dece koja su se žalila na bolove u čeonom delu glave ∎ vrîžîtuoriļi a ļikuit pĭ-aĭ bolnavĭ đi surdomaș ku đeskînćiśe șî ku nîparitu ku ńiskaĭ ĭerbĭ, dupa śe l-al bolnau pi nas a ĭešît vĭermĭ ka aăĭa đin fańină — vračare su bolesne od srdomaša lečile bajanjem i parenjem pomoću nekih trava, posle čega su bolesniku na nos izlazili crvi slični crvima iz brašna ♦ sin. moļiaće [Por.] ♦ rum. surdomaș [Ban.][Olt.] ♦ etim. < srb. срдомаси

Surduļeșći [akc. Surduļeșći] (i. zb.) — (antr.) Surdulović, vlaško prezime ∎ Surduļeșći ĭe poļikră ńamuluĭ lu kare vrun stramoș a fuost surd multă vrĭame — Surdulović je nadimak porodice čiji je predak bio gluv duže vreme ∎ poļikră Surduļeșći are un ńam mare în Țîrnaĭka — prezime Surdulović ima jedna velika familija u Crnajci [Por.] ♦ rum. Surdulești

surḑală (mn. surḑăļe) [akc. surḑală] (i. ž.) — (med.) gluvilo, gluvoća ∎ baba s-a bulnavit đi surḑală ku duoĭ ań măĭ întîń đikît muoșu, ama surḑala luĭ a fuost măĭ grĭa — baba se razbolela od gluvila dve godine pre čiče, ali je negovo gluvilo bilo mnogo teže ♦ var. surḑîĭe[Por.] ♦ rum. surzeală

surḑî (ĭuo surḑăsk, ĭel surḑașće) [akc. surḑî] (gl. p. ref.) — (med.) ogluveti, izgubiti sluh ∎ a surḑît đintr-odată, vrîžîtuarĭa a katat în buobe, șî ĭ-a spus kî ĭ-a fakut o famĭaĭe ku al rău — ogluveo je iznenada, vračara je gledala u zrna, i rekla mu da je neka osoba bacila čini na njega ∎ surḑașć, kît đi tare kîntă bandașî akuma pi la nunț — ogluviš, koliko jako sviraju trubači sada na svadbama ♦ up. surdomut [Por.] ♦ rum. surzi

surśiel (mn. surśieļe) [akc. surśel] (i. s.) — (bot.) šibljika, grančica ∎ ku drag ńe duśam să kuļeźem la surśieļe đi fuok la Žoĭ Marĭ — sa radošću smo odlazili da beremo šibljike za vatru na Veliki Četvrtak ♦ sin. șîbĭao, șîbiĭaļe (Rudna Glava) ∎ țîn minće kă kînta muĭeriļi un kînćik „Să kuļeźem la surśeaļe” — sećam se da su žene pevale pesmu: „Da beremo šibljike” (Tanda) ♦ var. surśel ♦ up. sfîrśiel [Por.] ♦ rum. surcea ♦ etim. < lat. surcellus

surupa (ĭuo surup, ĭel surupe) [akc. surupa] (gl. p. ref.) — (geog.) survati, urušiti, oburvati ∎ puaće fi pomînto-la sa va surupa dupa pluoĭ-ļe-șća, da lumĭa n-are uń să fugă — možda će se to zemljište oburvati posle ovih kiša, a ljudi nemaju gde da beže [Por.] ♦ rum. surpa ♦ etim. < lat. *subrupare (< rupes)

surupat (surupată) (mn. surupaț, surupaće) [akc. surupat] (prid.) — (geog.) survan, oburvan; urušen ∎ vĭeḑ pomînto-la surupat îna drum: pi tuoț iĭ sminćiașće, da ńima nu-l mută — vidiš ono zemljište oburvano na putu: svima smeta, a niko ga ne sklanja [Por.] ♦ rum. surpat

surupină (mn. surupiń) [akc. surupină] (i. ž.) — (geog.) survina, oburvina; strmina ∎ surupina ĭe kostîș fakut đin pomînt surupat — survina je strmina nastala od oburvanog zemljišta ♦ var. surupatură ♦ sin. sutuļiĭe [Por.] ♦ rum. surupină

sus (pril.) — gore; iznad ∎ stîaļiļi sînt sus, pi śierĭ — zvezde su gore, na nebu ∎ đi sus — gornji, odozgore, koji je iznad, sa gornje strane ∎ zbuara pi sus — leti iznad tla, na visini; visoko ∎ (fig.) mĭarźe pi sus — ide ne gledajući nikog; ide dignuta nosa ♦ supr. źuos Por.] ♦ rum. sus ♦ etim. < lat. susum (= sursum)

suspin (mn. suspińe) [akc. suspin] (i. s.) — (ret.) (psih.) uzdah, uzdisaj; jecaj ∎ ĭ-a skapat numa un suspin grĭeu, dureruos — oteo mu se samo jedan težak, bolan uzdah [Por.] ♦ rum. suspin

suspina (ĭuo suspin, ĭel suspină) [akc. suspina] (gl.) — (pish.) uzdisati, jecati ∎ uomu suspină kînd iĭ greu, kînd ăl prinđe vrun žăļ pintru kare iĭ sa plînźe — čovek uzdiše kad mu je teško, kad ga uhvati neka tuga zbog koje mu se plače ♦ sin. șușńi, ofta [Por.] ♦ rum. suspina ♦ etim. < lat. suspirare

suspinare (mn. suspinărĭ) [akc. suspinare] (i. ž.) — (psih.) uzdisanje, jecanje ∎ kînd a priśeput k-o sî muară, s-a pus pi ĭel o suspinare grĭa, kare l-a țînut una-ntruuna ku ḑîļiļi — kad je predosetio da će umreti, spopalo ga je neko teško uzdisanje, koje ga je neprekidno držalo danima [Por.] ♦ rum. suspinare ♦ etim. < lat. suspirare

suśi (ĭuo suśesk, ĭel suśașće) [akc. suśi] (gl. p. ref.) — uvijati, uvrtati; sukati ∎ ĭ-a suśit mînă ku tuot, numa să-ĭ spună unđ-a pitulat bańi — uvijao mu je ruku svom snagom, samo da prizna gde je sakrio novac ♦ up. rusuśi [Por.] ♦ rum. suci ♦ etim. < slov. sukati

suśit (suśită) (mn. suśiţ, suśiće) [akc. suśit] (prid.) — uvijen, namotan ∎ tuortu păsîrilor traĭașće suśit pi bîtu dîtaļińi — vilina kosica živi uvijena oko stabljike deteline ∎ la sokală, țîsatuarĭa suśașće tuorsu đi pi gĭem pi sovĭaĭkă — na sukalu, tkalja namotava predivo sa kalema na cevku [Por.] ♦ rum. sucit

sută (mn. suće) [akc. sută](br.) — (br.) sto, stotinu ∎ pista o sută đi stăpîń s-adunat în sat să șća-n drum la partizań, să nu li ĭa moșîĭ-ļi đi vrun kolkoz — preko stotinu domaćina okupilo se u selu da stane na put komunistima, da im ne uzmu imanje za neki kolhoz ∎ sa krĭađe kă đemult a fuost măĭ multă lume kare a trait pista o sută đi ań — veruje se da je nekad bilo više ljudi koji su živeli preko sto godina ♦ var. o sută [Por.] ♦ rum. sută

sutuļiĭe (mn. sutuļiĭ) [akc. sutuļiĭe] (i. ž.) — (geog.) provalija, ambis ∎ sutuļiĭe ĭe surupină mare șî adînkă — provalija je velika i duboka urvina ♦ sin. surupină [Por.]

suźa (ĭuo sug, ĭel suźe) [akc. suźa] (gl. p. ref.) — sisati ∎ kopil mare, da înga suźe źeĭśtu — veliko dete, a još uvek siše prst [Por.] ♦ rum. suge ♦ etim. < lat. sūgĕre

Svińareva [akc. Svińareva] (i. ž.) — (ojk.) Svinjarevo ∎ Svińareva ĭe sat rumîńesk în komuna lu Žabarĭ — Svinjarevo je vlaško selu u opštini Žabari ∎ Svińareva ĭe dă la Mlaoa la apus — Svinjarevo je zapadno od Mlave [Pom.]


Copyright (R) 2011-2024: Paun Es Durlić, All rights reserved