VORBAR - TOPONIMI I HIDRONIMI
a


   ALBĬA RÎULUĬ /albia râului/ (sint.) — корито реке

* pi luok poļažńik, apa ĭe skundă da albĭa rîuluĭ largă — u ravnici, voda je plitka a korito reke široko [Por.]


   ÁLMĂȘ /Almăj/ (i. m.) — Алмаш

* la nuoĭ aĭ batrîń a puvăstuit k-a veńit dîn Almăș, prîntu viće, k-aiśa a fuost mult luok guol — kod nas su stari pričali da su došli iz Almaša, zbog stoke, jer je ovde bilo dosta praznog mesta [Zvizd]


   ÁLOVA /Alova/ (i. ž.) — Халово

* Alova ĭe sat mare — Halovo je veliko selo

* Alova ĭe sat aproape de otar ku Bugariĭa — Halovo je selo u blizini bugarske granice [Tim.]


   ÁPA ALBĂ /Apa albă/ (i. ž.) — Бела вода

* Apa albă a fuost ogaș kare avut izvuor la Kulmeźiĭ, ș-a tunat în Șașka đi đirĭapta, la Stîlp — Bela voda je bio potok, koji je izvirao na Kulma Hadžiji, a ulivao se sa desne strane u Šašku kod Stlpa

* unđe a mĭers vrodată Apa albă, akuma ĭe kuopu lu Rudńik, ogașu s-a pĭerdut — gde je nekada tekao potok Bela voda, sada je kop Rudnika, potok se izgubio

* nume „apa albă” rumîńi dau la tuot ogașu kare la fund are pĭetre albe — ime „bela voda” Vlasi daju svakom potoku koji na dnu ima belo kamenje [Por.]


   ARĐÁL /Ardeal/ (i. m.) — Ердељ

* poļikra ńi Arđelańi, kă aĭnuoștri aĭ batrîń, a veńit đin Arđal — nadimak nam je „Arđelani” jer su naši stari došli iz Arđala (=Erdelja) [Por.]


   ARNAGLÁUA /Arnaglaua/ (i. ž.) — Рудна Глава

* pin Arnaglaua trĭaśe rîu Șașka — kroz Rudnu Glavu protiče reka Šaška

* Arnaglaua ĭe sat đaluruos, are mulće kulmĭe șî ogașă — Rudna Glava je brdsko selo, ima mnogo kosa i potoka

* ogașîļi tună în rîu Șașka, đi parća đirĭaptă: Biļizvuorța, Ostrovița șî Lozovița, da đi parća stîngă Bļizńa, Bistovița Mikă șî Bristovița Mare — potoci se ulivaju u reku Šašku, s desna: Beli Izvor, Ostrovica i Lozovica, a s leve strane Blizna, Mala i Velika Brestovica

* Arnaglaua are patru kotunurĭ marĭ, kare sa kĭamă: Bļizńa, Krșĭe, Șopît șî Bugoglaua — Rudna Glava ima četiri velika zaseoka, koji se zovu: Blizna, Krš, Šopot i Bukova Glava [Por.]


   ARNAÚTA /Arnăută/ (i. ž.) — Арнаута

* Arnauta buļuoțuluĭ pimovara ĭe turburĭe, da vară arĭe apă puțînă — boljevačka Arnauta je s proleća mutna, a leti ima malo vode [Crn.]


   ARTÁN /Artan/ (i. m.) — Ртањ

* baće un vînt friguruos đi pi Artan — duva neki hladan vetar sa Rtnja

* Artanu la fakut žîduvi vrodată kî să puarće vînțî đi pi ĭel — Rtanj su nekada napravili divovi da bi sa njega upravljali vetrovima

* (ver.) кînd ĭe vîru Artanuluĭ kutrupit ku nuvirĭ, vrĭamĭa sî strîkă — kad je vrh Rtnja u oblacima, vreme se kvari.

* (izr.) Pînă sî vĭađe zapada pi Artan, kožuoku nu să lasă — dok se na Rtnju vidi sneg, kožuh se ne skida [Crn.]

b


   BABA-ĬUÁNA /Baba-Iona/ (sint.) — Баба-Јона

* în Baba-Ĭuana izvuară Ogașu Babi-Ĭuańi — u Baba-Joni izvire Baba-Joninin potok [Crn.]


   BAGAĬUÓVÎȚ /Bagaiovâţ/ (i. m.) — Багајовац

* Bagaĭuovîțu ĭe pi puaļiļi lu Tîlva Ruoșîĭe — Bagajovac se nalazi u podnožju Crvenog brda [Crn.]


   BÁĬE /baie/ (i. ž.) — бања

* ma duk în baĭe sî ma ļekuĭ đi durĭerĭ în înkeĭaturĭ — idem u banju da se lečim od bolova u zglobovima [Crn.]

* kum să nu fiĭe ruoșîĭe la firĭe, kînd tota vara petrĭaśe pin bîăĭ — kako da ne bude rumena u licu, kada celo leto provodi po banjama [Por.]

* Bańiĭa sńigoćinuluĭ, la Golumbăț — (top.) Snegotinska banja kod Golupca [Bran.


   BAŚEVÍȚA /Baceviţa/ (i. ž.) — Бачевица

* Baśevița ĭe sat kare vrodată a fuost bun luok đi baśiĭe — Bačevica je selo koje je nekada bilo dobro mesto za bačije [Crn.]


   BAÚȚĂ /Bauţă/ (i. ž.) — Бауца

* Bauța ĭe o pĭatra marĭe la Maļińik pi karĭe nu krĭașće ńimika — Bauca je veliki kamenjar na Maliniku po kome ne raste ništa [Crn.]


   BEGLÚK /Begluc/ (i. m.) — Беглук

* đi vrĭamĭ đi turś, moșîĭa la Begluk a fuost alu vrun turk Budimalaĭ — za vreme Turaka, Begluk je bio imovina nekoga Turčina, Budimalaja [Por.]


   BÍGĂR /Bigăr/ (i. m.) — Бигар

* ma duk la Bigăr dupa apă — idem na Bigar po vodu [Hom.]

* în Izvor-lu Mik ĭastă tri bigără: bigăr-lu Borđan, bigăr-lu Mrļiś, bigăr-lu Dragoĭ — u Malom Izvoru ima tri izvorišta: Borđanov izvor, Mrljišev izvor, Dragojev izvor

* tuaće tri bigără izvuară đen kļanț, șî au maĭ bună, șî maĭ rîaśe apă în sat — sva tri izvora izbijaju iz stene, i imaju najbolju i najhladniju vodu u selu [Crn.]


   BIĻIGRÁD /Belgrad/ (i. m.) — Београд

* am fuost în Biļigrad numă odată — bio sam u Beogradu samo jednom

* Biļigradu ĭe oraș mare — Beograd je velika varoš [Por.]


   BIĻIZVUÓRȚA /Bilizvorţa/ (i. ž.) — Билизворца

* la Biļizvuorța traĭesk Durluońi, Kraśuńeșći șî Krișańi — u Bilizvorci žive Durlići, Kračunovići i Krišanovići

* în Biļizvuorța ĭastă raś — u Bilizvorci ima rakova [Por.]


   BÎRLOÁGA /Bârloaga/ (i. ž.) — Брлога

* Bîrloğeńi nu sînt ungureń, nu vorbesk ka și rumâńi ďi la munťe — Brložani nisu Ungurjani, ne govore kao Vlasi sa planine

* a vindut moșiĭa la un Bîrloağan — prodao je imanje jednom Brložaninu [Kmp.]


   BRŃIȚA /Bârniţa/ (i. ž.) — Брњица

* Bîrńița ĭe sat rumîńesk, a fuost la marźina Dunări, da kînd a zătońit Dunărĭa, s-a mutat pră vaļa rîuluĭ kare-l kĭamă ĭară Bîrńița. — Brnjica je vlaško selo, bilo je na obali Dunava, ali kada je Dunav pregrađen, preselilo se u dolinu reke koja se isto zove Brnjica. [Bran.


   BÎRŃIDU /?/ (i. m.) — Барнидео

* ĭuo sînt Bîrńiđan, traĭesk la Bîrńidău — ja sam Barnidelac, živim na Barnom delu

* a kolo nuĭe ńimik, tuot barnă — tamo nema ničeg, svuda pustoš [Por.]


   BĻÍZŃA /Bliznă ?/ (i. ž.) — Близна

* Blizńan, uom đi la Bļizńe — Bliznak, čovek iz Blizne

* Bļizńa ĭe un nume șî alu un rîu skurt, kare-l fak Bļizńa mikă ku Bļizńa mare — Blizna je i ime jedne kratke reke, koju čine Velika i Mala Blizna [Por.]


   BOGOVÍNA /Bogovina/ (i. ž.) — Боговина

* maĭdanu în Bogovina a înśaput sî lukrĭe în anu 1903. — rudnik u Bogovini počeo je sa radom [Crn.]


   BOLBORÓȘ /Bolboroș/ (i. m.) — Болборош

* Bolboroș ĭe izvor tare, în kare bolborosășťe apa ka kînd fĭerbe în uoală — Bolboroš je jak izvor u kome voda ključa kao kad se kuva u loncu [Kmp.]


   BONDUÓK /bondoc/ (i. m.) — Бондок

* am moșîĭe la Bonduok, luok ĭe bun șî poļažńik — imam imanje na Bondoku, mesto je dobro i ravno [Por.]


   BRĬÉ /Breza/ (i. ž.) — Бреза

* iĭ ḑîśem la loko-la Brĭeză, kî ĭe o golaĭe, unđe dau numa ļamńe kare sîrbi kĭamă breză, da nuoĭ rumîńi iĭ ḑîśem mastak — zovemo to mesto Breza, jer je golet po kome raste samo drveće koje Srbi zovu breza, a mi Vlasi mastak (terenski zapis, Durlić) [GPek]


   BRĬÉZŃIȚA /Brezniţa/ (i. ž.) — Брезница

* Brĭezńița ĭe sat rumîńesk, apruape dă Žgobița — Breznica je vlaško selo, u blizini Žagubice [Hom.]


   BRUÓĐIȚA /Brodina/ (i. ž.) — Бродица

* az am fost în Bruođița, sat pă Pĭek — danas sam bio u Brodici, selo na Peku [Rom.]


   BUGOGLÁ /Bugoglaua/ (i. ž.) — Букова глава

* la Bugoglaua traĭesk bugoglavĭeńi — na Bukovoj glavi žive Bukovoglavci [Por.]


   BÚKUVA /Bucuva/ (i. ž.) — Буково

* Bukuva Osńiśi altfĭaļ sî kĭamă șî Satu al nuou — Osnićko Bukovo se drugačije zove i Novo selo

* în șkuolă đin Bukuva Vaļakuańi ĭastă duoĭsprĭaśe kopiĭ — u Valakonjskom Bukovu ima škola sa dvanaest učenika [Crn.]


   BUĻEĆÍN /Bulecin/ (i. m.) — Бољетин

* in Buļećin traĭesk duauă fuarme dă rumîń, uńi vorbĭesk la „pră”, da uńi la „pi” — u Boljetinu žive dve vrste Vlaha, jedni govore na „pră”, a drugi na „pi”

* ĭastă șî o fîmeļiĭe sîrbĭaskă, a veńit dă la Kosova; saćańi a batut žuok ku iĭ kî sînt „turś dă la Kosova” — ima i jedna srpska familija, doseljena sa Kosova; seljani su zbijali šale sa njima da su „Turci sa Kosova”

* voĭńiś saćańi sa kĭamă Buļećinț, da muĭerļi Buļećință — muškarci meštani zovu se Boljetinci, a žene Boljetinke

* satu ĭe mik, învîrat într-o vaļe adînkă, îngustă șî lungă — selo je malo, sabijeno je u jednu duboku, usku i dugu dolinu

* lumĭa s-a tras aiśa dîn mulće pîărț, kî ĭe bun dă viće — ljudi su se povukli ovde sa raznih strana, jer je pogodno za stoku

* la Buļećin șî akuma la Sînźuorḑ sa fak kîći șapće-uopt baśiĭ, ka đi bătrîńață — u Bljetinu se i sada na Đurđevdan pravi po sedam-osam bačija, kao u stara vremena (izvor: Durlić, terenski zapisi) [Por.]


   BUÓT /bot/ (i. m.) — њушка

* s-a lovit la buot — povredio je njušku [Hom.]

* sa ļinźe pi buot — (fig.) oblizuje se (=omastio brk, pa se oblizuje) [Por.]

* Buotu Krakuluĭ — (top.) (dosl.) „kraj kose”, brdašce u Sigama; čest toponim u planinskim selima [Hom.]

* śuaka are vîr, da kraku are buot — čuka ima vrh, a kosa kraj

* buata-sta đi pasuĭ n-are buot kum trîabe — ova motka za mlaćenje pasulja nema vrh kako treba [Por.]


   BÚŚA /Bucea/ (i. ž.) — Бучје

* Buśa ĭe sat rumîńesk, supt puaļiļi lu Kîrșĭa mare — Bučje je vlaško selo, u podnožju Velikog krša [Crn.]

ț


   ȚARÍ /ţarină/ (i. ž.) — царина

* la Țarină nu ma-ĭastă kăș, d-aśĭa pļiakă luokuriļi — na Carini više nema kuća, odande počinju njive

* la Țarină în tuotdăuna ĭarna ĭastă naĭmĭeț, da vara luokuriļi îs pļińe dă apă — na Carini su svake zime veliki smetovi, a leti su njive pune vode [Hom.]

* țarînă s-a kĭemat ușa lu gard đi stobuorĭ, ku kare đi vrodată a fuost îngrađit tuot satu — carina je naziv za vrata kroz koja se ulazilo u ogradu od kolja, kojom je nekada bilo ograđeno celo selo [Por.]


   ȚĂĻIGRÁD /Ţăligrad/ (i. m.) — Цариград

* Țăļigradu a fuost oraș turśiesk — Carigrad je bio turska varoš [Por.]


   ȚĂROVÁNA /Ţerovana/ (i. ž.) — Царована

* sa puvestîașće kî la Țărovana în vrĭamĭa lu rimļeń a fuost rudnik, or kă kuzńiță — priča se da je na Carovani u vreme Rimljana bio rudnik, ili kovačnica (Crnajka) [Por.]


  ȚĂROVANA /Țărovana/ (i. ž) — Царована

* Țărovana în Țîrnaĭka ĭe luok la marźina stînga alu Rîu porĭeśi, ku mulće sîamńe kare arată kă aśiĭa đimult s-a sapat șî s-a topit ruda — Carovana je mesto na području Crnajke, na levoj obali Porečke reke, sa mnogo tragova koji ukazuje na staro kopanje i topljenje rude [Por.]


   ȚÎGAŃÍĬE /ţigănie/ (i. ž.) — Циганија

* akuma în Țîgańiĭe nus măĭ Țîgań, sa mutat tuoț la Ńigoćin, da uńi la Măĭdan — danas u Ciganiji nema više Roma, svi su se iselili u Negotin, a neki u Majdanpek

* o țîgańiĭe mare a tunat întra iĭ, n-o sî ĭasă la bińe — neki veliki ciganluk je ušao među njih, neće izaći na dobro [Por.]


   ȚRNA /Ţârna/ (i. ž.) — Црна

* Țîrna izvorĭaḑă supt Brĭeza, primĭașće la đirĭaptă ogașîaļe Bigru șî Ogașul mare, da đi la stînga pi Fiļișana, șî sa împreună ku Pĭeku la Dîbiļug — Crna izvire ispod Breze, sa desne strane prima potoke Bigar i Veliki potok, a s leve Filišanu, i uliva se u Pek kod Debelog Luga [GPek]


   ȚÎRNÁĬKA /Ţârnaica/ (i. ž.) — Црнајка

* Țîrnaĭka ĭe sat rumîńesk, supt puala lu Guol — Crnajka je vlaško selo u podnožju Deli Jovana

* Țîrnaĭka sa otarîașće ku Arnaglaua, Gorńana, Tanda, Klokośuouțu șî Plamna — Crnajka se graniči sa Rudnom Glavom, Gornjanom, Tandom, Klokočevcem i Plavnom [Por.]

ć


   ĆIĆUÓȚ /Cicuoț/ (i. m.) — Тићевац

* Ćićuoțu ĭe sat rumîńesk întra Mlaua șî Muraua — Tićevac je vlaško selo između Mlave i Morave

* în Ćićuoț trăĭesk Ćiviśańi — u Tičevcu žive Tičevjani

* muĭarĭa dăn Ćićuoț ĭe Ćiviśană, da doă sînt Ćiviśańe — žena iz Tičevca je Tičevjanka, a dve su Tičevjanke [Pom.]

d


   DĂBIĻÚG /Dăbiliug ?/ (i. m.) — Дебели Луг

* Dăbiļugu ĭe sat în Pĭekol đi Sus, apruape đi rudńiku măĭdanuluĭ — Debeli Lug je selo u Gornjem Peku, u blizini majdanpečkog rudnika

* în popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 405 đi inș, ka sîrbĭ sa skris iĭ 221, da ka rumîń 99, 80 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu ( [GPek]


   DOBROPUÓĻA /Dobropolie/ (i. ž.) — Добро Поље

* ĭeĭ s-a năsăļit dă vrodată dî la Požarevăț — oni su se nekada davno doselili od Požarevca [Crn.]


   DÚNURĬE /Dunăre/ (i. ž.) — Дунав

* kînd s-a dus lumĭa la lukru în Rumîńiĭe, pistă Dunurĭe a trekut ku vapuoru — kad su ljudi išli na rad u Rumuniju, Dunav su prelazili brodom [Crn.]

* Dunîrĭe, apă tulburĭe — Dunav, mutna voda

* aĭ nuoștri aĭ batrîń, kînd a fuźit đin Țara rumîńaskă, a trĭekut Dunîrĭa, notînd ku truaśiļi la brîu — naši stari, kada su bežali iz Vlaške, prelazili su Dunav plivajući sa tikvama oko pojasa [Por.]


   DUÓSU SMIĐAKULUĬ /Dosu smideacului/ (i. m.) — Смиђаков осој

* Duosu smiđakuluĭ ĭe un duos pļin dă smidă în Manastirița — Smiđakov osoj je šuma puna šipraga u Manastirici [Mlava]

f


   FÁȚĂ /faţă/ (i. ž.) — лице

* fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradu

* kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ — onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava) [Por.]

* sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka raku — okrenu se licem prema meni i pocrvene kao rak (Osnić) [Crn.]

* puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — stavi ponjavu na krevet sa licen na gore

* fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — „faca” je zemljište okrenuto suncu (Tanda) [Por.]

* în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruḑu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplija (Osnić) [Crn.]

* a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinu (Rudna Glava)

* Fața mikă (or mare) — Malo (ili veliko) prisoje

* Fața lu Ĭuon — Jonovo prisoje (Tanda)

* Fața muori — Vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice) (Crnajka)

* aĭa a fuost în față đi ḑîuă — to je bilo u osvitu dana (Blizna) [Por.]


   FEĻEȘÁNA /Feleșan/ (i. ž.) — Фелешана

* Feļeșana ĭe un rîurĭel, izvorĭaḑă supt Pĭatra roșîĭe, la izvuor are un bobît mik; sa-npreună ku Brĭeza, șî la gura văĭu tună-n Țrna; Țîrnă măĭ amînat, la kapu satuluĭ, tună-n Pĭek — Felešana je rečica, izvire ispod Crvenog krša, na izvoru ima mali vodopad; sastaje se sa Brezom, i na izlazi iz doline uliva se u Crnu reku; Crna reka se kasnije, na kraju sela, uvire u Pek [GPek]


   FÎTAŚÚŃE /fătăciune/ (i. ž.) — јагњило

* fîtaśuńe s-a kĭemat luoku unđe a fatat uoiļi — jagnjilo se zvalo mesto gde su se jagnjile ovce

* Fîtaśuńe ĭe luok kĭemat pi vaļa Ļubovi în Țîrnaĭka, unđe a fatat uoĭiļi Ĭankońilor, pi kuasta răsărićană lu Kulmĭa Mikă, la otar ku Žarku Voĭvodan — Fatačune je zvano mesto u dolini Ljubove u Crnajki, gde su se jagnjile ovce Jankovića, na istočnoj strani Kulme Mike, na međi sa Žarkom Vojvodanom [Por.]


   FRÚNĆE /fruncea/ (i. ž.) — чело

* frunća ĭe la uom parća kapuluĭ đi-nainće, đisupra đi uokĭ — čelo je kod čoveka prednji deo glave, iznad očiju

* kasa ĭe ku frunća întuarsă kîtra drum — kuća je čeonom stranom okrenuta ka putu

* Frunća Șășki — (top.) (dosl.) „Čelo Šaške”, čeona strana brda iznad reke Šaške, okrenut ka istoku (zaseok Blizna, Rudna Glava) [Por.]


   FUNDUÁŃE /fundoaie/ (i. ž.) — дубодолина

* s-a dus ku vićiļi la funduańe, nu vińe îndată — otišao je sa stokom u dubodolinu, neće doći skoro

* Funduańe, kotunu Gorńeńi, vaļe adînkă, lungă șă înkisă întra kîrșuaće, la otar întra Gorńana șî Buśa — Dubodolina, zaselak Gornjane, duboka i dugačka kotlina, zatvorena kršem, na međi između Gornjana i Bučja [Por.]

g


   GUÓL /Gol/ (i. m.) — Дели Јован

* Guolu ĭe munće mare, otar întra Kraĭna șî Porĭeśa — Deli Jovan je velika planina, međa između Negotinske Krajine i Poreča

* supt Guol sînt duauă saće rumîńeșć: Tanda șî Țîrnaĭka — pod Deli Jovanom su dva vlaška sela: Tanda i Crnajka

* Guolu pi kuamă ĭe o golaĭe, fara ńiś un fĭeļ đi verđeț — Deli Jovan je na hrbatu golet, bez ikakve vegetacije

* mama spuńa: am opḑăś đe ań, șî đi kînd țîn minće, nuoĭ Țrnaśeńi śuaka-sta kĭemăm Guol, akuma aud kă uńi iĭ ḑîk Dăļi-Ĭovan — baba je govorila: imam osamdeset godina, i otkad pamtim, mi Crnajčani ovo brdo zovemo „Gol”, sada čujem da ga neki zovu Deli-Jovan [Por.]

i


   ISKUVA /Isâcova ?/ (i. ž.) — Јасиково

* Isîkuva ĭe sat răsfirat — Jasikovo je raštrkano selo

* la popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 582 đi inș, đin iĭ sîrbĭ 185, da rumîń 363, 34 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (

* satu ĭe raspînćiku drumuluĭ đi la Măĭdan la Vlauļa, șî đi Lazńița în Omuoļ — selo je raskršće puteva od Majdanpeka za Vlaole, i Laznicu u Homolju

* numiļi satuluĭ ĭe srbĭesk, dat dupa ļiemn „ĭasika”, pu rumîńașće „pluop trămuratuorĭ” — ime sela je srpsko, dato prema drvetu „jasika”, na vlaškom „plop tremurator” [GPek]

î


   ÎRNAGLÁUA (i. ž.) ● v. Arnaglaua [Por.]
ĭ


   ĬESKOVA (i. ž.) ● v. Isîkuva [GPek]
k


   KĬÁĬE /cheie/ (i. ž.) — кључ

* lumĭa đemult a trait în borđiĭ, șî n-avut kĭaĭe la ușă kă borđiĭu gata ńiś n-avut ușă — ljudi su nekada živeli u zemunici, i nisu imali ključ na vratima, jer zemunica gotovo da nije ni imala vrata

* kĭaĭe lu bîrnarĭață a fuost tot una ku kĭaĭa đi muară — ključ za brvnaru bio je isti kao i ključ za vodenicu

* (top.) Kĭaĭa Vrațuluĭ — Vrata, usek na prevoju između Gornjana i Vlaola [Por.]


   KOKAZÁR /cocăzar/ (i. m.) — Боровњак

* Kokazar ar fost o śokă în Măĭdan, pļină đi kokĭază — Kokazar je bilo brdo u Majdanpeku, puno borovnica

* Kokazaru ar fost baș unđe ĭe akuma gaura kopuluĭ alu rudńik — Kokazar se nalazio tačno gde je danas Dnevni kop rudnika

* śoka Kokazaru ar skoborît rudari đi vrĭamĭa lu Tita kînd a larźit Kopu đi sî skotă ruda măĭ ușor — brdo Kokazar su skinulu rudari za vreme Tita kad su širili Dnevni kop da bi lakše vadili rudu [Buf.]


   KRÁKU AĬDUKULUĬ /Cracu aiducului/ (i. m.) — Хајдучка коса

* Kraku aĭdukuluĭ, luok în Îrnaglaua unđe a fuost pitulaț aĭduśi đi vrĭamĭa đi turś — (top.) Hajdučka kosa, mesto u Rudnoj Glavi, gde su se za vreme Turaka skrivali hajduci [Por.]


   KULMEŹÍĬ /Culmegii/ (i. ž.) — Кулма каџије

* Kulmeźiĭa ĭe o kulmĭe în Munțîļi măĭdanuluĭ, întra Prerast șă rudńiku đ-akuma — Kulmeždija je kosa u Majdanpečkim planinama između Prerasta i sadašnjeg rudnika [Buf.]

l


  LAK /lac/ (i. m.) — бара

* vaśiļi adapă la un lak kare nu sakă ńiśkînd — krave poji na bari koja nikad ne presušuje

* kînd a fuost în armată, ažuns la vrun lak pista kare a trĭekut ku orańițîļi — kad je bio u vojsci, naišli su na neko jezero koje su preplovili na čamcima

* supt un fag în moșîĭa nuastră, în adînkatură đi pĭatră s-a skure apă rîaśe, țîńe șă vara șă ĭarna, lak țapîn đi apă bautuare đi doă-triĭ kăș veśińe — pod jednom bukvom na našem imanju, u kamenom udubljenju, skuplja se hladna voda, ima je i leti i zimi, jak izvor pijaće vode za dve-tri susedne kuče [Por.]


   LÁKU SÎNŹERIȘ /Lacu Sângeriș/ (sint.) — Пасдреново Језеро

* Laku Sînźeriș ĭe un lak koźa mare pi Vaļa Prerastuluĭ, kîtra rîsarit đi La Măĭdan, pi lînga kare ĭastă mulț sînźeriș — Pasdrenova Jezero je poveća bara u Dolini Prerasta, istočno od Majdanpeka, oko koje ima mnogo pazdrena [Por.]

ļ


   ĻÍDОVĂ /Aljudovo/ (i. ž.) — Аљудово

* uńi iĭ ḑîk la sat Ļidovă, uńi Ļidvă, kare lu kum iĭ vińe — jedni selo zovu Ljidovo, neki Ljidvo, kome kako dođe [Mlava]


   ĻISKUÁ /Liscoa ?/ (i. ž.) — Лесково

* Ļiskuaua ĭe sat mik, răsfirat, în vaļa Pĭekuluĭ al đi Sus — Leskovo je malo, raštrkano selo, u dolini Gornjeg Peka

* la popiso-l đi la urmă (2011.) avut numa 348 đi inș, đin kare s-a skris kă sînt sîrbĭ 88, da rumîń 189; 22 nu s-a skris śe sînt, dakă sa șćiĭe kă ĭe satu gata tuot rumîńesk — na zadnjem popisu (

* numiļi satuluĭ ĭe sîrbĭesk, đi la ļiemn „leska” kare ĭe pi rumîńașće „alun” — ime sela je srpsko, od drveta „leska”, koje je na vlaškom „alun” [GPek]

m


   MIRUÓŚ /Miroci/ (i. m.) — Мироч

* Miruośu ĭe sat măĭ ćinîr în Porĭeśa — Miroč je najmlađe selu u Poreču

* Miruośu je fakut în anu 1872 — Miroč je osnovan godine

* astîḑ satu traźe la uopșćina măĭdanuluĭ — selo danas pripada opštini Majdanpek

* satu ĭe žumataće sîrbĭesk, žumataće rumîńesk — selo je pola srpsko, pola vlaško

* și sîrbi Miroćeńi, șî rumîńi Miroćeńi, sînt veńiț đin saćiļi đin okuol: sîrbî đin Golubińe, Popovița șî alće, da rumîńi đin Țîrnaĭka, Tanda, Gorńana — i Srbi Miročanci i Vlasi Miročanci došli su iz okolnih sela: Srbi iz Golubinja, Popovice i drugih, a Vlasi iz Crnajke, Tande, Gornjana i drugih [Por.]


   MÎNĂSTÍRE /Manastire/ (i. ž.) — Манастирица

* Manastirița pe sîrbeșće, da așa Mînăstîre ăĭ ḑiśem — Manastirica na srpskom, a ovako Manastire ga zovemo [Pad.]


   MÚNȚ-AĬ ALBĬ /Carpaţi/ (i. m.) — Карпати

* moș-aĭ batrîń sa uĭta đe la vîru Vîrtăś-aĭ marĭ kîtra Rumîńiĭe, șî spuńa kă vîrurļi supt zapadă kare s-a vaḑut pin sańin, sînt Munț-aĭ albĭ, lu kare sîrbi ĭ-a ḑîs „Karpaț” — starci su gedali sa vrha Velikog vrteča prema Rumuniji, i govorili da vrhovi koji se bele pod snegom u daljini, jesu Bele planine, koje Srbi zovu Karpati [GPek]

* pi Karpaț aĭ batrîń ĭ-a kĭemat Munț-aĭ albĭ kă đe la Vizak ĭ-a vaḑut supt zapadă — Karpate su stari zvali Bele planine jer su ih sa Vizaka viđali pod snegom (Tanda) [Por.]


   MÚRIȘ /Mureș/ (i. m.) — Мориш

* păkurari aĭ batrîń a zberat uaĭa kare avut ađet sî sa đispartă đi kîrd: „Duśa-ća-ĭ la Muriș!” — stari pastiri su vikali na ovcu koja je imala običaj da se odvaja od krda: „Idi u Moriš!” [Por.]

o


   OGÁȘ /ogaș/ (i. s.) — поток

* lumĭa s-a uĭtă kînd guod puaće să sa kîsîtorĭaskă apruape đi vrun ogaș țapîn — ljudi gledaju kad god mogu da se nastane u blizini nekog jakog potoka

* ogașol săk — suvi potok, potok koji preko leto presušuje

* ogașol mik — mali potok

* ogașol mare — veliki potok

* ogașol rău — zli potok, potok sa strmim, uskim i teško pristupačnim koritom

* ogașol petruos — kameniti potok, potok koji teče preko kamenjara [Por.]

p


  PETRIŚAUA /Petricaoa/ (i. ž.) — Петричава

* Petriśaua je luok în Arnaglaua, în aritu kulmĭa Bubînuluĭ, așa numit kî ĭe luok petruos — Petričava je zvano mesto u Rudnoj Glavi, na području kulme Bubanj, tako nazvano zbog kamenitog terena [Por.]


   PĬÁTRA-NPREUNATĂ /Poarta de piatră/ (i. ž.) — Камена капија

* Pĭatra-npreunată ĭe numiļi rumîńesk alu Prerast lînga Măĭdan — Kamena kapija je vlaški naziv Prerasta u blizini Majdanpeka [Por.]


   PRERÁST /Poarta de piatră/ (i. m.) — Прераст

* Prerast ĭe numiļi lu pĭatra-npreunată în rîsarit đi la Măĭdan, în parća đirĭapta a șļauluĭ kîtra Arnaglaua — Prerast je naziv kamene kapije istočno od Majdanpeka, sa desne strane putu ka Rudnoj Glavi

* supt poarta Prerastuluĭ trĭaśe ogașu Vaļa prerast — ispod kamene kapije Prerasta protiče potok Valja prerast

* đi Prerast sînt ļegaće mulće povĭeșć, măĭ mult đi vîlve kare aśiĭa s-a bat ș-astupă poarta să ńaśe lumĭa pi vaļa Șășki — za Prerast su vezane razne priče, najviše o zduhaćima koji se tu biju i zatvaraju kapiju da podave ljude u dolini Šaške [Buf.]

r


  RASTUAKĂ /răstoacă/ (i. ž.) — растока

* rastuaka ĭe luok unđe apa kurgatuarĭe sa-nparće în doă — rastoka je mesto gde se tekuća voda račva u dva toka

* luok unđe ĭazu muori sa đisparće đi ogaš, sa kĭamă rastuakă — mesto gde se vodenični jaz odvaja od potoka, zove se rastoka

* (mag.) la rastuakă sa labdă momuaćiļi lu đeskînćik đi-ntorsură, kî sî sa đispartă trîmisaturļi đi uom kum sa đisparće rastuaka đi matka api, șă sî sa dukă rău pi apă — na rastoci se bacaju vradžbine protiv napratnice, da bi se bačene čini odvojile od čoveka kao što se rukavac odvaja od matice, i da zlo odu niz vodu [Por.]

s


   SAKÁ /seca/ (gl.) — пресушути

* a-nśeput ogașu saka, o să muară vićiļi đi sîaće — počeo je potok da presušuje, polipsaće nam stoka od žeđi

* đemult n-a sakat rîu đi tuot ka vara-sta — odavno nije reka presušila sasvim kao ovoga leta [Por.]


   SAMÁR /samară/ (i. m.) — Самар

* Samaru ĭe o kuamă pi un krak lung, kare țîńe đi la Drumo-l mik pănă la Śuaka arnaglăvi — Samar je prevoj na jednoj dugačkoj kosi, koja vodi od Malog puta do Rudnoglavskog brda [Por.]


   SĂĻÍȘĆE /Săliște/ (i. ž.) — Селиште

* Săļișće ĭe sat în Omuoļ, aproape dă Lazńița — Selište je selo u Homolje, u blizini Laznice [Hom.]


   SKUÁRȚĂ /scoarță/ (i. ž.) — кора

* tuot ļemnu are skuarță, măĭ supțîre, măĭ gruasă, măĭ aspură or măĭ ńaćidă — svako drvo ima koru, tanju, deblju, rapaviju ili glatkiju

* đin skuarță đi ćiĭ pîkurari fak buśin — od lipove kore čobani prave rikalo

* (top.) Kraku skuarță — Korina kosa, top. u Majdanpečkoj šumi [Por.]

* đin skuarță đi ćiĭ s-a fakut skulă adînśa đi prins pĭeșć — od lipove kore pravile se poseban pribor za hvatanje ribe (Leskovo) [GPek]


   STARIȚU /Starețiu/ (i. m.) — Старица

* Starițîu ĭe numiļi lu un kîrșot lunguĭat șî nalt la Măĭdan — Starica je ime duguljastog i visokog ostenjka kod Majdanpeka

* Bufańi kred kă-n Starițîu Raĭku aĭduku a-ngropat șapće tovară đe bań — Bufani veruju da je u Starici hajduk Rajko zakopao sedam tovara blaga [Buf.]


   STLP /stâlp/ (i. m.) — Стилп

* Stîlp ĭe luok đi la Măĭdan kîtra rîsarit, la Apa Albă, unđe lukratuori a taĭat la stîlpi đi uokńe la rudńik — Stilp se zove mesto istočno od Majdanpeka, kod Belih Voda, gde su radnici sekli trupce za rudarska okna

* șćumpi kare s-a taĭat la Stîlp nu s-a mîsurat ku mĭetru, numa ku držala — trupci koji su se sekli na Stiplu nisu se merili metrom, nego držaljem

* la Stîlp a fuost un fag atîta đi mare đi s-a puvestît kă ĭe măĭ mare ļemn în munțîļi măĭdanuluĭ — kod Stilpa je bila jedna bukva toliko velika da se pričalo kako je to najveće drvo u majdanpečkim šumama

* la Stîlp s-a vaḑut ńiskar zîdoviń batrîńe, șă lumĭa đes a sapat, ginđind kă ĭastă bań îngropaț — na Stilpu su se videle neke stare zidine, i ljudi su često kopali, misleći da ima zakopanog blaga

* đin Stîlp nu ma-ĭastă ńimka, ku tuot l-a kutrupit kopu alu rudńiku đi astîḑ — od Stilpa nema više ničeg, celog ga je zatrpao kop današnjeg rudnika [Por.]


   STRÚŽŃIȚĂ /Strujniţă/ (i. ž.) — Стружница

* Struźńiță, așa numit luok întra Arnaglaua șă Vlauļa, în Porĭeśa đi Sus — Stružnice, svano mesto između Rudne Glave i Vlaola, u Gornjem Poreču

* Stružńiță așa sa kĭamă, kă vrodată aśiĭa a țînut vrunu vro firizană la apă — Stružnica se tako zove jer je nekada tu neko držao strugaru na vodu [Por.]


   SVIŃÁREVA /Sviniareva/ (i. ž.) — Свињарево

* Svińareva ĭe sat rumîńesk în komuna lu Žabarĭ — Svinjarevo je vlaško selu u opštini Žabari

* Svińareva ĭe dă la Mlaoa la apus — Svinjarevo je zapadno od Mlave [Pom.]

ş


   ȘÁȘKA /Șașca/ (i. ž.) — Шашка

* Șașka ĭe rîu kare izvorĭaḑă supt Kraku Markuluĭ la Măĭdan, trĭaśe pin Bļizńe șî Arnaglaua, șî la Kulă sa-npreună ku Țîrnaĭka, đi unđe înśape Rîu porĭeśi — Šaška je reka koja izvire ispod Markovog Kraka kod Majdanpeka, prolazi kroz Bliznu i Rudnu Glavu, i kod Miloševe Kule se sastaje sa Crnajkom, odakle počinje Porečka reka

* Șașka kure la vaļe — Šaška teče ka istoku [Por.]


   ȘOVÁRNA /șovârna/ (i. ž.) — Шоварна

* la Șovarna a fuost ńiskaĭ rudńiśe đi bătrîńață — na Šovarni su u davnini bili neki stari rudnici [Por.]

ś


   ŚETÁĆE /cetate/ (i. ž.) — градиште

* tuot luok unđe sa văd sudumiturļi alu vrun oraș batrîn, lumĭa kĭamă „śetaće” — svako mesto gde se vide ruševine nekog starog grada, ljudi zovu „gradište”

* în Poreśa đi Sus ĭastă vro patru-śinś „śetăț”, șî gata đi tuaće ĭe ļegată vro povastă đi latîń-aĭ batrîń — u Gornjem Poreču ima oko četiri-pet „gradišta”, i za svako je vezana po neka priča o starim Latinima [Por.]

u


   UÓLT /Olt/ (i. m.) — Олт

* Uoltu ĭe rîu mare în Țara rumîńaskă kare înparće Olćeńiĭa đi Munćeńiĭa — Olt je velika reka u Vlaškoj koja deli Olteniju od Muntenije

* la Rumîń în Sîrbiĭe a ramas în minće la oĭarĭ kînd înžură uoiļi „Duśa-ća-ĭ la Uolt!”, ka kînd vrĭa sî ḑîkă „Duśa-ća-ĭ bĭestrîga!” or „La draku!” — kod Vlaha u Srbiji ostala je u sećanju stočara kada psuju ovce „Idi u Olt!”, kao da žele reći „Idi bestraga!” ili „Dođavola!” [Por.]


   UÓRB /orb/ (prid.) — слеп

* uom uorb puaće să fiĭe aăla kare a vaḑut da a pĭerdut uoki, da șî aăla kare s-a fakut fara viđiarĭe or fara uokĭ — slep može biti onaj koji je video pa je izgubio vid, a i onaj koji se rodio bez vida ili bez očiju

* Kulmĭa uarbă — (top.) Slepa kulma (Majdanpek)

* uorb ĭe aăla kare are uokĭ, da nu vĭađe or nu-nțaļiaźe śe sa lukră pi lînga ĭel — slepac je onaj koji ima oči, ali ne vidi ili ne razume šta se radi oko njega [Por.]

v


   VALŚÁ /vălcea/ (i. ž.) — удолина

* valśaua ĭe vaļe mikă, îngustă șă ku apă puțînă kurgatuare — udolina je mala dolina, uska i sa slabom tekućom vodom

* Valśavă, luok așa numit în vaļa Șășki, întra Măĭdan șî Arnaglaua, în apruape đi Rîmna Rĭeka — Valčava, zvano mesto u dolini Šaške, između Majdanpeka i Rudne Glave, u blizini Ravne Reke [Por.]


   VALŚÁVA /vâlcea/ (i. ž.) — Валчава

* Valśava ĭe un rîuļeț în munțîļi măĭdanuluĭ, kare izvorĭaḑă supt Kulmĭa Valśeļi șî la puaļiļi lu Kraku Śerban, đi la stînga, tună-n Șașka — Valčava je rečica u majdanpečkim planinama, koja izvire ispod Valčavskog brda i u podnožju Šerbanove kose, s leva, uliva se u Šašku [Por.]


  VIZÁK /Vizac/ (i. m.) — Визак

* Vizaku ĭe o parće đi sat Tanda la otar ku Gorńana, Lukĭa șî Buśa — Vizak je deo sela Tande na međi sa Gornjanom, Lukom i Bučjem

* Vizaku ĭe o kuamă đi pĭatră în kununa đi kîrșĭe — Vizak je kameni greben u vencu krša

* ĭastă Vizako-l mik șă Vizako-l mare — postoji Veliki i Mali vizak

* întra Vizaśe ĭastă pașćuńe bună đi viće, ș-aśiĭa a paskut turmiļi luor Tanđeńi, Lukĭeńi șă Buśeńi aĭ batrîń — između dva Vizaka ima dobro pasište za stoku, pa su tu napasali svoja stada stari Tanđani, Lučani i Bučjani

* apruapĭe đe vizak ĭe Stuolu, vîr mare đe kîrșĭe kare sa kĭamă așa kă ĭe pļoșćenat ka astalu — u blizini Vizaka je Stol, veliki krševiti vrh koji se tako zove jer je spljošten kao sto

* ńima ăn aļi triĭ saće înveśinaće nu șćiĭe đi śe Vizaku sa kĭamă așa — niko u ova tri susedna sela ne zna zašto se Vizak tako zove

* uńi spun kă a vaḑut ńiskaĭ kărț batrîńe sîrbĭeșć pi kare skriĭe Dvizak în luok đi Vizak — jedni kažu da su videli stare srpske karte na kojima piše Dvizak umesto Vizaka [Por.]


   V /vână/ (i. ž.) — вена

* kînd sa taĭe vîna, bîșńașće sînźiļi în tuaće părțîļi — kad se preseče vena, šikne krv na sve strane

* kînd uomu prĭamult ḑaśe, îĭ sa skurtă vîńiļi la piśuare — kad čovek previše leži, skrate mu se žile na nogama

* vîna munțî, vîna krakuluĭ — planinski venac, kosa, povijarac

* în săśită mare sakă șî vîna rîuluĭ — u velikoj suši usahne i matica reke [Por.]

z


   ZGÚ /zgură/ (i. ž.) — згура

* dupa śe faś fuoku ku ćumuru dîn maĭdan, să faśe multă zgură în ćionk or în șporiĭet — kada se loži vatra drvenim ugljem iz rudnika, u čunku ili šporetu nahvata se mnogo zgure

* zgura nuĭe ka fuńiźina, ĭa ĭe ka smuala ńiagră șî ļipiśuasă — zgura nije kao gar, ona je crna i lepljiva kao smola

* kînd să skutură ćuonku, fuńiźina ĭasă kî ĭe ușuară, dar zgura uđiașće, șî ćuonku trăabuĭe ćistît k-un bît — kada se čunak trese, gar izlazi jer je lagan, a zgura ostaje, pa čunak treba da se čisti nekim štapom [Hom.]

* muĭarĭa a zuĭtat ćigańa pi fuok, șî s-a prins zgură pi fund — žena je zaboravila tiganj na vatri, i tiganj je zagoreo [Por.]

ž


   ŽAĻÉŽŃIK /Jalejnic/ (i. m.) — Железник

* Žaļežńik ĭe numiļi lu un sat pîrasît rudarĭesk, în komuna Kućeva — Železnik je ime jednog napuštenog rudarskog mesta u opštini Kučevo [Zvizd]

ź


   ŹINARĬÉȚ /Jinareţ/ (i. m.) — Жинарец

* Źinarĭeț ĭe un krak kare țîńe đi la Prerast, unđe sa-npreună Șașka ku Vaļa prerastuluĭ, pănă la Bunarĭ pi Kulmeźiĭe — Žinarec je ogranak koji počinje kod Prerasta, i od ušća potoka Valja prerast u Šašku drži sve do Bunara na Kulma kaldžiji

* ńima đin aritu Źinarĭețuluĭ nu șćiĭe đi śe ĭel sa kĭamă așa — niko iz okoline Žinareca ne zna zašto se on tako zove [Buf.]


Copyright (R) 2011-2024: Paun Es Durlić, All rights reserved