| Reč ćik u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 2149 | biku-bĭelțî | bou-de-baltă | букавац | biku-bĭelțî [akc. biku-bĭelțî] (i. m.) — (ornit.) (ret.) bukavac, vodeni bik (Botaurus stellaris) ◊ biku-bĭelțî a fuost o ală, kare a trait în Balta ńigoćinuluĭ, ș-aĭ nuoștri tare s-a ćemut đi ĭa, kî ĭa rău urît a zbĭerat în ćikarișu bĭelțî — bukavac je bila neka ala koja je živela u Negotinskoj bari, i naši su se jako bojal, jer je ona veoma ružno rikala u barskom čestaru ◊ biku-bĭelțî s-a pĭerdut kînd ńigoćințî a uskat balta — bukavac je nestao kada su Negotinci osušili baru [Por.] ∞ bik | | [Vidi] |
|
|
|
| 2060 | botgruos | botgros | батокљун | botgruos (mn. botgruoș) (i. m.) — (ornit.) batokljun, ptica stanarica (Coccothraustes coccothraustes) ◊ botgruos ĭe o pasîrĭe mikă, ku ćiku skurt șă gruos — batokljun je mala ptica, sa kratkim i debelim kljunom (Tanda) ♦ / < buot + gruos ♦ var. podgruos (Rudna Glava) [Por.] ∞ buot | | [Vidi] |
|
|
|
| 775 | brad | brad | јела | brad (mn. braḑ) (i. m.) — (bot.) jela, vrsta zimzelenog drveta (Albies alba) ◊ blăń dă brad — jelove daske ◊ bradu ĭe viarđe șî ĭarna șî vara — jela je zelena i leti i zimi [Hom.] ◊ blana đi brad frumuos mirusă — jelova daska lepo miriše ◊ în Porĭeśa padure ku ļemn brad n-a fuost, kînd pi la Guol a dat vrun brad sîngur, aĭ batrîń a spus kă samînța ĭ-a dus pasîrĭa-n ćik đi la Munț-aĭ Albĭ — u Porečju šume sa jelovim drvetom nije bilo, kad bi se na Deli Jovanu našla po neka usamljena jela, starci su govorili da je njeno seme donela sa Karpata ptica u kljunu ◊ (rel.) dakă în Porĭeśa n-a fuost brad, da mulće muĭerĭ ńiś n-a șćut śe fĭeļ đi ļemn ĭe, babîļi kînd a kićit prunu la îngropamînt, ĭ-a kîntat „Brađe, brađe, fim fraće!” — iako u Poreču nije bilo jele, a mnoge žene nisu ni znale koje je to drvo, babe su šljivi koju su kitile u pogrebnom obredu, pevale „Brade, brade, brat nam budi!” [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1037 | țîkļiaće | ţiclete | бргљез | țîkļiaće (mn. țîkļieț) [akc. țîkļiaće] (i. m.) — (ornit.) brgljez (Sitta europaea) ◊ țîkļiaće ĭe pasîrĭe mikă, ku ćiku lung șî ku pĭańe vînîće, faśe gaură în ļiemn șî-n gaura-ĭa faśe kuĭb — brgljez je mala ptica sa dugim kljunom i plavim perjem, pravi rupu u drvetu i u toj rupi pravi gnezdo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1423 | ćekĭar | cicar | шикара | ćekĭar (mn. ćekĭarurĭ) [akc. ćekĭar] (i. m.) — šikara, gusta, teško prohodna mlada šuma ◊ în tîlvă a krskut ćekĭar đi nu puoț sî strabaț — na brdu je izrastao čestar, de ne možeš da se probiješ ♦ (augm.) ćekĭariș [Crn.] ♦ dij. var. ćikar ◊ ćikar ĭe o padure maruntă đi nu puoț sî mĭerź pin ĭa — šikara je sitna i gusta šuma da ne možeš da ideš kroz nju [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1147 | ćikai | ciuguli | кљуцати | ćikai (ĭuo ćikîĭ, ĭel ćikîĭe) [akc. ćikai] (gl. p.) — kljucati, kljuckati ◊ tata a-nćins pĭaļa đi puork în ļiemn, va ćikai pîăsîrļi unsura đi pi ĭa — otac je razapeo svinjsku kožu na drvetu, da ptice iskljucaju masnoću sa nje [Crn.] ♦ dij. sin. ćuokăi, ćokai [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1148 | ćikait | ciugulit | искљуцан | ćikait, ćikaită (mn. ćikaiț, ćikaiće) [akc. ćikait] (prid.) — (ornit.) iskljucan, pokljucan ◊ pĭaļa đi puork, ś-a-nćinso tata pi gard, tuată ĭe ćikaită đi pîăsîrĭ — svinjska koža, koju je otac razapeo na ogradi, sva je iskljucana od ptica ◊ nuku ĭe pîn le vîr ćikait đi vîrdîărĭ — orah je do vrha iskljucan od detlića [Crn.] ♦ dij. var. ćokait [Por.] ∞ ćikai | | [Vidi] |
|
|
|
| 1395 | ćikarĭ | cicar | шикара | ćikarĭ (mn. ćikarĭe) (i. m.) — šikara, šiprag, zemljište obraslo grmljem ◊ đarîndu pi lînga luok a krĭeskut ćikarĭ đes, đi nu măĭ puoț treśa — svuda oko njive izrasla je gusta šikara, da ne možeš proći [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3885 | ćiknă | ticnă | мир | ćiknă [akc. ćiknă] (i. ž.) — (izob.) mir, spokoj; odmor; prijatnost ◊ kopiĭ mulț, kasa pļină, n-aĭ o țîră đi ćiknă pista ḑî đi iĭ — dece mnogo, puna kuća, nemaš ni malo mira preko dana od njih ◊ n-are ćiknă la ođină — nema mira za vreme odmora ◊ (u izr.) fara ćiknă — bez mira, spokoja; neprijatan ♦ / skr. < ćikńală [Por.] ∞ ćikńi | | [Vidi] |
|
|
|
| 1155 | ćikńală | tihneală | пријатност | ćikńală (mn. ćikńeļ, var. ćikńaļe, ćikńeļe) [akc. ćikńală] (i. ž.) — prijatnost, mir, zadovoljstvo ◊ nu măĭ am ćikńală đi kopilama-sta — nemam mira od ove dečurlije ♦ var. (skr.) ćiknă [Por.] ∞ ćikńi | | [Vidi] |
|
|
|
| 1154 | ćikńi | tihni | пријати | ćikńi (ĭuo ćikńesk, ĭel ćikńașće ) [akc. ćikńi] (gl. p.) (nesvrš.) — prijati, biti po volji, izazivati zadovoljstvo, ugodnost, mir, smirenos t ◊ kînd ăl vîăd kî șîađe la masă, nu-m ćikńașće prînḑu — kad ga vidim da seda za sofru, ne prija mi ručak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1144 | ćuok | cioc | кљун | ćuok1 (mn. ćuokurĭ) [akc. ćuok] (i. m.) — (orn.) kljun ◊ tuaće pîăsîrļi au ćuok, șî pi aĭa sî aļeg đin žuavińiļi aļilalće — sve ptice imaju kljun, i po tome se razlikuju od ostalih životinja [Crn.] ♦ dij. sin. ćik [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1290 | drînd | strâns ? | напет | drînd1 (drîndă) (mn. drînḑ, drînđe) [akc. drînd] (prid.) — 1. napet, čvrst, krut, naročito koji usled čvrstine ili napetosti stoji uspravno ◊ a ļegat sfuara întra duoĭ șćumpĭ, ș-atîta a strînso đi stă drînd, numa śe nu pokńiașće — vezao je konopac za dva stuba, i tako ga je čvrsto stegao da je sav napet, samo što ne pukne ◊ kopil mik, da kînd vĭađe fĭaće-n pĭaļa guală, iĭ sa faśe ćiku drînd — dete malo, ali kada vidi gole devojčice, piša mu se sva ukruti 2. (fig.) nabusit, naduren ◊ śe ĭe ku kopilo-la đi stîă drînd în kuot? — šta je sa onim detetom, da sav nabusit stoji u ćošku? [Por.] ◊ bat drînd — mortus pijan; pijan ko letva (Krivelj) [Crn.] ∞ drîn! | | [Vidi] |
|
|
|
| 3318 | pupîḑă | pupăză | пупавац | pupîḑă (mn. pupîḑ) [akc. pupîḑă] (i. ž.) — (ornit.) pupavac (Upupa epops) ◊ pupîḑa ĭe pasîre pistriță, ku muoț în kap șî ku ćik lung — pupavac je šarena ptica sa ćubom na glavi i dugačkim kljunom ◊ pupîḑa sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — pupavac se gnezdi u dupljama ◊ pupîḑa sa arańașće ku guonź — pupavac se hrani insektima ◊ pupîḑa sa kĭamă așa đi śe kînd kîntă faśe „pup!-pup!-pup!” — pupavac se tako zove zato što kad peva, pravi „pup!-pup!-pup!” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2061 | sfrînśuok | sfrâncioc | сврачак | sfrînśuok (mn. sfrînśuoś) [akc. sfrînśuok] (i. m.) — (ornit.) svračak, ptica pevačica i selica ◊ sfrînśuoku ĭe pasîrĭe mikă sură, ku ćiku skurt șî strîmb, kare manînkă guonź — svračak je mala siva ptica, sa kratkim i krivim kljunom, koja se hrani insektima (Tanda) ◊ sfrînśuoku aduśe la kuțofană, ama ĭe mult măĭ mik — svračak liči na svraku, ali je mnogo manji (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2310 | smidă | smidă | шипраг | smidă (mn. smiđe) [akc. smidă] (i. ž.) — (bot.) šiprag ◊ smidă ĭe ćikarĭ đies, padurĭe ćinîră șî maruntă pin kare nu puoț merźa — „smida” je gust šiprag, mlada i sitna šuma kroz koju ne možeš ići ♦ sin. ćikarĭ [Por.] ◊ smidaku ĭe rugarĭ, kuĭbu lupiluor, dă alta nuĭe — „smidak” je trnjar, gnezdo vukova, za drugo nije (Manastirica, Mlava) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3297 | stîrk | stârc | рода | stîrk (mn. stîrś) [akc. stîrk] (i. m.) — (ornit.) 1. roda (Ciconia Ciconia) ◊ stîrk ĭe pasîrĭe ku ćiku lung, kare vińe primovara șî sa kuĭbĭaḑă în vîru kuoșuluĭ — roda je ptica sa dugim kljunom, koja dolazi s proleća i gnezdi se na vrhu dimnjaka ♦ dij. var. stîlk (Sige) ♦ dij. sin. barḑă [Crn.] ♦ dij. sin. barză [Kmp.] 2. kobac ◊ a tunat stîrśu în gaiń — ušao kobac u kokoške ♦ sin. uļ (Mosna) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5044 | sturḑ | sturz | дрозд | sturḑ (mn. ~) [akc. sturḑ] (i. m.) — (ornit.) drozd (Turdus) ◊ sturḑu ĭe pasîrĭe porîmbakă, ku ćiku sur, kîta măĭ mare đikît mĭerla — drozd je šarena ptica, sa sivim kljunom, nešto veća od kosa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4259 | vîrdare | verdare | детлић | vîrdare (mn. vîrdarĭ) [akc. vîrdare] (i. ž.) — (ornit.) detlić (Picus viridis) ◊ vîrdarĭa ĭe pasîre kare mĭarźe pi ļiemn însus-înźuos șî ćokńașće ku ćiku în butuarkă katînd la vĭermĭ — detlić je ptica koja se kreće po drvetu gore-dole i kucka kljunom po deblu tražeći crve ◊ vîrdarĭa sa kuĭbĭaḑă în butuarkă — detlić se gnezdi u duplji ◊ vîrdarĭa ĭe pasîrĭe ćokńituare — detlić je ptica čukačica [Por.] ♦ dij. var. vurdare (Ranovac) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|