| Reč ćokńit u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 1082 | aĭdană | holdană | шашавко | aĭdană (mn. aĭdań) [akc. aĭdană] (i. s.) — (zast.) šašavko, blesavko; ćaknuta osoba ◊ aĭdană ĭe uom kîta ćokńit la kap — „ajdana” je čovek malo udaren u glavu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1079 | aĭdańit | nătărău | шашав | aĭdańit (aĭdańită) (mn. aĭdańiț, aĭdańiće) (prid.) — (zast.) šašav, ćaknut, blesav; poremećen ◊ aĭdańit sa ḑîśe đ-aăla kare ĭe kîta ćokńit la kap — „ajdanjit” se kaže za onoga koji je malo udaren u glavu [Por.] ∞ aĭdană | | [Vidi] |
|
|
|
| 1145 | ćokńi | ciokni | чукнути | ćokńi (ĭuo ćokńesk, ĭel ćokńașće) [akc. ćokńi] (gl. p. ref.) (svrš.) — 1. čuknuti; kucnuti; lupnuti ◊ aud bińe, ćokńașće śe ćokńașće la ușă toblarĭuluĭ, da kîńi nu latră — čujem dobro, nešto čuka u vrata tora, a psi ne laju 2. udarcem, dodirom ili nepažljivim pomeranjem neke stvari ulubiti je, oštetiti, ili odlomiti deo sa nje ◊ a kumparat un krśag đi la olarĭ, șî s-a-nbatat vrunđeva ka kurka; pi drum a kaḑut, șî krśagu s-a ćokńit la un luok, nuĭe măĭ đi trĭabă — kupio je testiju od lončara, pa se negde napio ko ćurka; pao je na putu i testija se očukala na jednom mestu, nije više za upotrebu [Por.] ♦ dij. var. śokńi [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1403 | ćokńitură | ciocnitură | оштећење | ćokńitură (mn. ćokńiturĭ) [akc. ćokńitură] (i. ž.) — oštećenje na nekom predmetu nastalo čukanjem ◊ uala are ćokńitură, șî đ-aĭa nu vor s-o kumpîr — lonac ima oštećenje, i zato neću da ga kupim [Por.] ♦ dij. var. śokńitură [Crn.] ∞ ćokńi | | [Vidi] |
|
|
|
| 1842 | farbarĭ | farbari | фарбар | farbarĭ (mn. farbarĭ) [akc. farbarĭ] (i. m.) — farbar, proizvođač farbe, radnik u farbari, ili radnik koji radi sa farbom ◊ am ćokńit karu pi đinainće, șî l-am mînat la un farbarĭ sî mĭ-el fărbuĭe — čuknuo sam kola spreda, i oterao sam ih kod jednog farbara da ga ofarba [Por.] ∞ farbă | | [Vidi] |
|
|
|
| 6012 | păļiță | viciu, gărgăuni ? | бубица | păļiță (mn. păļiț) [akc. păļiță] (i. ž.) — (psih.) bubica, loša narav ◊ sa dzâśe că vrunu are păļiț kînd vorbĭașće naĭurļa, or faśe nîsarîmbe, kînd sa puartă ka kînd ie ćokńit — kaže se da neko ima bubice kad govori gluposti, ili pravi ujdurme, kad se ponaša kao da je ćaknut ◊ uom ku mulće păļiță — čovek sa mnogo bubica; ćaknut, blesav [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4259 | vîrdare | verdare | детлић | vîrdare (mn. vîrdarĭ) [akc. vîrdare] (i. ž.) — (ornit.) detlić (Picus viridis) ◊ vîrdarĭa ĭe pasîre kare mĭarźe pi ļiemn însus-înźuos șî ćokńașće ku ćiku în butuarkă katînd la vĭermĭ — detlić je ptica koja se kreće po drvetu gore-dole i kucka kljunom po deblu tražeći crve ◊ vîrdarĭa sa kuĭbĭaḑă în butuarkă — detlić se gnezdi u duplji ◊ vîrdarĭa ĭe pasîrĭe ćokńituare — detlić je ptica čukačica [Por.] ♦ dij. var. vurdare (Ranovac) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|