| Reč đa-n u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 457 | ațui | aţui ? | обележити концем | ațui (ĭuo ațuĭesk, ĭel ațuĭașće) [akc. ațui] (gl.) — obeležiti obojenim i zategnutim koncem pravu liniju na gredi ◊ ața sa mînžîașće ku karbuńe, sa-nćinźe țapîn pi grîndă, șî sa traźe la mižluok ka la ark, șî sa slubuađe să đa-n grindă — konac se namaže ugljenom, jako se zategne na gredi, povuče se na sredini kao kad se napinje luk, i naglo pusti da udari u gredu ◊ maĭsturu ațuĭașće grinda đi śopļit — majstor „okončava” gredu za tesanje [Crn.] ∞ ață | | [Vidi] |
|
|
|
| 1700 | đebĭa | de-abia | једва | đebĭa [akc. đebĭa] (pril.) — jedva, jedvito, na jedvite jade, s naporom, s teškom mukom ◊ đa-nkuaś, đa-nkolo, șî đebĭa do skaparăm đi ĭel — đa ’vamo, đa tamo, i jedva nekako utekosmo od njega ♦ var. đibĭa, đabĭa ♦ / đe + abĭa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1998 | fikă | fică | намигуша | fikă1 (mn. fikĭe) [akc. fikă] (i. ž.) — 1. (demin.) (pej.) namiguša, fufica, radodajka ◊ fikă ĭe muĭare marĭață, frumuasă, skuturată kare arată đeșkis kî-ĭ plaśe lukru uomeńiesk — fika je žena kicoš, lepa i otresita, koja otvoreno pokazuje da joj se sviđa muška rabota 2. (euf.) (vulg.) ženski polni organ, pička ◊ nu șću đi śe sa faśe, kî sa vĭađe đeșkis kum kată pi vrun futaș s-îĭ đa-n fikă, șî sî takă — ne znam šta izigrava, kada se jasno vidi da traži nekog jebača da je opali po pički, i da ćuti ♦ / skr. < fofik ♦ sin. fufă [Por.] ∞ fofoluok | | [Vidi] |
|
|
|
| 2686 | kumva | cumva | некако | kumva [akc. kumva] (pril.) — nekako ◊ uĭtî-će kumva să-ĭ ažuț — gledaj da mu nekako pomogneš ◊ đa-nkuaśa, đa-nkoluo, ș-abĭa kumva do skapaĭ đi ĭel — đa ovamo, đa onamo, i jedva nekako utekoh od njega [Por.] ∞ kum | | [Vidi] |
|
|
|
| 6462 | vîlva pĭetri | vâlva pietri (grindini) | здухач | vîlva pĭetri (sint.) — (demon.) demon grȁda; zduhać ∎ pĭatra faśe mare șćietă la puomĭ, bașćiaļe șî lu verđiețur-ļi tuaće, da fînka baće ku rînd grĭeu đințaļies, lumĭa krĭađe kă pĭatra are vîlvă adînsă kare o puartă, șî kare ĭe tare rîa — grȁd nanosi veliku štetu voćkama, baštama i zelenišu uopšte, a pošto bije nekim redom koji je teško rezumeti, ljudi veruju da grȁd ima svog posebnog demona koji ga vodi, i koji je vrlo zao ∎ ḑîua lu vîlva pĭetri ĭe Sîmbîta albă, șî kare lukră pi ḑîua-ĭa, puaće fi sigurat k-o să-l bată pĭatra, ama puaće să fiĭe batut șî dakă a țînut sîrbatuarĭa, numa dakă ĭe otarźiu ku vrunu kare a lukrat, kă vîlva pĭetri nu sa do uĭta đi pi śierĭ kalumĭa la otară strîmbe pi pomînt, baće-n șîr șî-n larg să fiĭe sigurată k-a lovit pĭ tuoț aăĭa śe n-a țînut sîrbatuarĭa iĭ — praznik demona grȁda je Bela subota, i ko radi tog dana može biti siguran da će ga grȁd tući, ali, može biti pogođen iako je praznovao dan, samo ako je bio sused nekoga ko je radio, jer demon grȁda gleda s neba i ne obraća naročitu pažnju na krivudave međe na zemlji, samo bije uzduž i popreko da bude siguran da je pogodio sve one koji nisu slavili njegov dan ∎ gata n-a fuost sat rumîńiesk în kare veśińi n-a vrut să bată komșîĭa kare a lukrat la Sîmbîta albă — gotovo da nije bilo vlaškog sela u kome susedi nisu pretili batinama svom komšiji koji je radio na Belu subotu ∎ (ver.) kînd sa puńe pĭatra fara vĭastă, dakă vrĭeĭ să apirĭ kasa, građińiļi șă vićiļi pin obuor, ĭuta aprinḑ lumanarĭa đi la prazńik, zbuorĭ ku ĭa-ntraușă, ș-o rađiś kîtră nuvărol măĭ mare, s-o spomînț pi vîlva pĭetri să đa-n okuol, or ĭaĭ kuțîtu, kuasa or sîaśira, șă înțăpĭ la luok đeșkis în avļiĭe ku taișu-n sus, șî pĭatra ĭuta stă, kă vîlva pluoĭ, śikă, tare sa ćiame đi askuțîșă — kad grȁd počne da tuče iznenada, ako hoćeš da zaštitiš kuću, bašte i stoku u oboru, brzo upališ slavsku sveću, izletiš sa njom u dvorište i digneš je prema najvećem oblaku, da zaplašiš demona grȁda i da ga nateraš da te zaobiđe, ili uzmeš nož, kosu ili srp i nabiješ ga u sred dvorišta sa oštricom na gore, i grȁd će ubrzo prestati jer se demon grȁda, vele, jako boji oštrih predmeta [Por.] ∞ vîlvă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5796 | žîpai | jăpăi | млатити | žîpai (ĭuo žîpîĭ, ĭel žîpîĭe) [akc. žîpai](gl. p.) — mlatiti, batinati, tući štapom ◊ luvară un žîp ku tot, șă-l frînsiră ku bataĭa, să nu-ĭ mă-ĭ đa-n gînd să fure — uzeše jednu motku, i polomiše ga od batina, da mu više ne padne na um da krade [Por.] ∞ žîp | | [Vidi] |
|
|