| Reč đarîndu u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 804 | bolđiu | boldei | кученце | bolđiu (mn. bolđiĭ) [akc. bolđiu] (i. m.) — (zool.) 1. kučence, mali pas ◊ bolđiu ĭe kîńe mik, ăl țîń đi drag, să ći žuoś ku ĭel, șă să-ț latre pi lînga kasă — bolđej je mali pas, koga držiš iz ljubavi, da se igraš s njim, i da ti laje oko kuće ◊ sa kĭamă bolđiu kă bolđașće đarîndu ku buotu — zove se boldžiu zato što svuda zabada njušku ♦ var. bolđeĭ (mn. bolđeĭe) ♦ up. kopuoĭ, kĭer [Por.] 2. lovački pas kratkih nogu, jamar, rupar; jazavičar ◊ bolđiu ĭe kîńe fara kuadă, dakă arĭe kuadă, kuada iĭ sa taĭe — jamar je kuče bez repa, ako ima rep, rep mu se seče ◊ ku bolđiu s-a dus vînațî dupa vulpĭ, or dupa vĭeḑurĭ — sa jamarom su lovci išli u lov na lisice, ili jazavce [GPek] ∞ bolđi | | [Vidi] |
|
|
|
| 1395 | ćikarĭ | cicar | шикара | ćikarĭ (mn. ćikarĭe) (i. m.) — šikara, šiprag, zemljište obraslo grmljem ◊ đarîndu pi lînga luok a krĭeskut ćikarĭ đes, đi nu măĭ puoț treśa — svuda oko njive izrasla je gusta šikara, da ne možeš proći [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1429 | đizmĭerdat | dezmierdat | размажен | đizmĭerdat (đizmĭerdată) (mn. đizmĭerdaț, đizmĭerdaće) [akc. đizmĭerdat] (prid.) — razmažen, kome se ispunjava svaka želja, koji je vaspitno zapušten; lakomislen; neodgovoran; lenj ◊ astîḑ nu măĭ vĭeḑ tu kopiĭ vrĭańiś, numa đarîndu vĭeḑ gramadă đi kopilamă đizmĭerdată — danas više ne vidiš vrednu decu, nego svuda vidiš samo gomilu razmažene dečurlije ♦ sin. zburdat [Por.] ∞ đizmĭerda | | [Vidi] |
|
|
|
| 1707 | kîtaramă | cataramă | копча | kîtaramă (mn. kîtaramĭе) [akc. kîtaramă] (i. ž.) — kopča, spojnica ◊ kîtarama-sta nuĭe đi ńimika, n-a țînut duauă ḑîļe, șî s-a rupt — ova kopča nije ni za šta, nije držala dva dana pa se pokidala ◊ kîtarama sa puńe đarîndu unđe sa înkĭaptură śeva — kopča se stavlja svuda gde se nešto zakopčava ◊ đemult lumĭa n-a șćut đi kîtaramă, sa-nćins ku brăśinarĭ — nekada ljudi nisu znači za kopče, opasivali su se učkurom ◊ unđe ĭe akuma kîtarama, vrodată a fuost tuaka — gde je sada kopča, nekada je bila toka (Tanda) [Por. | | [Vidi] |
|
|
|
| 3997 | korńet | cornet | остењак | korńet (mn. korńeturĭ) [akc. korńet] (i. s.) — (geogr.) ostenjak, kamena golet oštrog vrha ◊ korńet ĭe vîr askuțît pi kļanțu kîrși — ostenjak je oštri vrh na steni krša ◊ pi korńeće nu dau kuorńi, korńetu ĭe đarîndu golaĭe petruasă, fara ļiamńe, kîrșîĭe guală — na ostenjacima ne raste drenje, ostenjak je svuda goli kamenjar, bez rastinja, goli krš ♦ up. kļanț [GPek] ∞ kuorn | | [Vidi] |
|
|
|
| 4719 | Luśin | Lucin | Лучиндан | Luśin [akc. Luśin] (i. m.) — (kal.) Lučindan, Sv. Luka ◊ Luśinu a fuost sîrbatuarĭa lupilor, nu s-a lukrat ńimika să nu manînśe lupi vićiļi — Lučindan je bio vučji praznik, nije se radilo ništa da vuci ne bi klali stoku ◊ đi la Luśin s-a slubaḑît kîmpu, a putut sî sa paskă vićiļi đarîndu pin sat, fara ńiśun otar — na Lučindan su se oslobađala polja, mogla je stoka da se napasa svuda po selu, bez ikakve ograde [Por.] ∞ luśi | | [Vidi] |
|
|
|
| 4329 | ļeșînatură | leșinătură | мрцина | ļeșînatură (mn. ļeșînaturĭ) [akc. ļeșînatură] (i. ž.) — (ret.) (fig.) mrcina, lenčuga ◊ s-a bulnavit đi ļiańe, șî numa ḑaśe ka ļeșînatura — razboleo se od lenjosti, i samo leži kao mrcina ◊ n-ol kĭamă ńima la lukru, kă đarîndu s-a aratat ka o ļeșînatură mare — niko ga više ne zove na posao, jer se svuda pokazao kao velika lenčuga [Por.] ∞ ļeșîna | | [Vidi] |
|
|
|
| 2632 | panžîn | păianjen | паук | panžîn1 (mn. panžîń) [akc. panžîn] (i. m.) — (ent.) pauk (Araneae) ◊ panžîń sa fak pin kuoturĭ, pi la ferĭeșć, la kăș batrîńe, în kare nu măĭ traĭașće ńima, pin padure unđe ĭe frunḑa mukurită, șî đarîndu unđe uomu nu ćistîașće, or nu traĭașće — pauci se javljaju po ćoškovima, oko prozora, u starim kućama u kojima više niko ne živi, u šumi sa buđavim lišćem, i svuda gde čovek ne čisti, ili ne živi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4358 | sluobîd | slobod | слободан | sluobîd1 (sluobîdă) (mn. sluobîḑ, sluobîđe) [akc. sluobîd] (prid.) — slobodan ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, șî iĭ a fuost sluobîḑ pănă la Sînźuorḑ — na Mitrovdan su se otpuštale sluge, i one su bile slobodne do Đurđevdana ◊ ńima n-a kreḑut kî ĭa puaće să fiĭe așa muĭare sluobîdă — niko nije verovao da ona može biti tako slobodna žena ◊ dupa kosît, vićiļi sînt sluobîđe sî paskă đarîndu — posle kosidbe stoka je slobodna da pase svuda [Por.] ♦ dij. var. slobîd [Buf.] ∞ slubaḑî | | [Vidi] |
|
|
|
| 4847 | sprînžît | sprânjit | разбацан | sprînžît (sprînžîtă) (mn. sprînžîț, sprînžîće) [akc. sprînžît] (prid.) — razbacan, raštrkan ◊ kopiĭi n-au ađet să aduńe žukariĭļi, numa ļi lasă sprînžîće đarîndu pin kasă — deca nemaju običaj da skupe igračke, nego ih ostavljaju razbacane svud po kući ◊ satu nuostru ĭe sat sprînžît, koļibiļi sînt tare đipartaće una đi alta — naše selo je raštrkano, kolibe su jako udaljene jedna od druge [Por.] ∞ sprînžî | | [Vidi] |
|
|
|
| 3773 | śokiță | ciochiţă ? | брдашце | śokiță (mn. śokiț) [akc. śokiță] (i. ž.) — (demin.) (geog.) brdašce ◊ đarîndu luok poļažńik kît vĭeḑ ku uoki, niś unđe ńiś o śokiță sî sa vadă — svud ravnica dokle pogled seže, nigde ni brdašce da se vidi ♦ var. śokaļeće [Por.] ∞ śuakă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3281 | talpa gîșći | talpa gâștii | тушањ | talpa gîșći [akc. talpa gîșći] (sint.) — (bot.) tušanj (Portulaca oleracea) ◊ talpa gîșći ĭe buĭađe kare dă đarîndu pi lînga kasă, șî nuoĭ o kuļeźim ka mînkarĭe đi puorś — tušanj je biljka koja raste svuda oko kuće, i mi je beremo kao hranu za svinje [Por.] ♦ dij. sin. ĭarbă grasă (Prahovo) [Kmp.]∞ talpă | | [Vidi] |
|
|
|
| 1418 | vĭaspiĭe | viespe | оса | vĭaspiĭe (mn. vĭespiĭ) [akc. vĭaspiĭe] (i. ž.) — 1. (ent.) osa (vespidae) ◊ vĭaspĭa a mușkat kopilu đi mînă — osa je ujela dete za ruku 2. (fig.) vredna i okretna osoba ◊ ĭa ĭe vĭaspiĭe đi muĭarĭe, ažunźe đarîndu — ona je osa od žene, svuda stiže ♦ var. vĭespiĭe (Valakonje, Savinac) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1123 | țuguĭat | ţuguiat | истањен | țuguĭat (țuguĭată) (mn. țuguĭaț, țuguĭaće) [akc. țuguĭat] (prid.) — istanjen, otanjen ♦ sin. supțîĭat ◊ śeva ĭe țuguĭat kînd ĭe la vrun luok supțîĭat, kînd nuĭe tuot una đarîndu — nešto je „cugujat” kada je na nekom mestu tanji, kada nije svuda jednak (Blizna) ♦ ? / < pițîguĭat — otanjen, stanjen; koji je tanji na nekim mestima (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|