| Reč điparta u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 2343 | dăparțîme | departare | удаљеност | dăparțîme (mn. dăparțîmĭ) [akc. dăparțîme] (i. ž.) — udaljenost, razdaljina, rastojanje ◊ vrodată a fuost mare dăparțîme întra saće-n Mlaoa — nekada je bila velika udaljenost između sela u Mlavi ♦ var. dăpartare [Mlava] ∞ đipartare | | [Vidi] |
|
|
|
| 4621 | đeparće | departe | далеко | đeparće [akc. đeparće] (pril.) ● v. điparće [Por.] ∞ điparta | | [Vidi] |
|
|
|
| 1470 | điparće | departe | далеко | điparće [akc. điparće] (pril.) — daleko, udaljeno ◊ điparće ĭe Ńișu, da Beļigradu ĭe șîmîĭ điparće — Niš je daleko, a Beograd je još dalje [Crn.] ♦ dij. var. đeparće ♦ (komp.) prĭa đeparće — predaleko ◊ lasațî-va đi lukrușală, kî s-a dus prîa đeparće — manite se lakrdija, jer su otišle predaleko ◊ s-a dus đeparće — (dosl.) otišao daleko (fig.) uspeo u životu [Por.] ♦ dij. var. dăparće (Rečica) [Stig] ∞ điparta | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1471 | đipartare | depărtare | удаљеност | đipartare (mn. đipartărĭ) [akc. đipartare] (i. ž.) — udaljenost; rastojanje; daljina ◊ la munće ĭe întra kîăș mare đipartare — u planini je između kuća velika udaljenost [Por.] ∞ điparta | | [Vidi] |
|
|
|
| 1469 | đipartat | depărtat | удаљен | đipartat (đipartată) (mn. đipartaț, đipartaće) [akc. đipartat] (prid.) — udaljen; dalek; odvojen, odeljen ◊ kînd ĭe uomu đipartat đi kasă, dorĭașće dupa ĭa — kad je čovek udaljen od kuće, tuguje za njom [Crn.] ◊ a fuost prĭaćiń buń, akuma sînt đipartaț ka śerĭu ku pomîntu — bili su dobri prijatelji, sada su udaljeni ko nebo i zemlja ◊ traĭașće đipartat đi lume — živi odvojen od sveta [Por.] ∞ điparta | | [Vidi] |
|
|
|
| 5325 | kobilkă | cobilcă | обрамица | kobilkă1 (mn. kobilś) [akc. kobilkă] (i. ž.) — obramica ◊ kare n-avut apă apruape, a dus apă đi la fîntînă đipartaće în gaļieț pi kobilkă — ko nije imao vodu u blizini, nosio je vodu sa udaljnih izvora na obramici u vedricama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3149 | ńam | neam | род | ńam1 (mn. ńamurĭ) [akc. ńam] (i. s.) — rod, rođak; srodnik, srodstvo; familija ◊ la nuoĭ ĭastă ńam apruape, ńam đipartat șî ńam đi bătrîńață — kod nas ima blizak rod, dalek rod i rod od starina ◊ ńamu sa sokoćiașće pi brîńe, kare înśep đi la kopiĭi alu un uom ku o muĭarĭe — srodstvo se računa po pasovima, koji počinju od dece jednoga muža i žene ◊ kopiĭi kare-ĭ fak uomu ku muĭari-sa sînt fraț, or kă ńam đin brîu al đintîń — deca koju rađaju muž i žena su braća, ili rod u prvom kolenu ◊ ńepuoțî đi la kopiĭi luor sînt vĭerĭ đin fraț, or brîu adoĭļa — unuci od rođene dece su braća od stričeva, ili drugo koleno ◊ ńepuoț đi ńepuoț sînt vĭerĭ a doĭļa, or brîu a triĭļa — praunuci su srodnici u trećem kolenu ◊ pănă la vĭerĭ adoĭļa sa țîńe ńam apruape — do trećeg kolena računa se blizak rod ♦ var. (zast.) ńemeńa ♦ sin. fîmeļiĭe, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. rudă [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5240 | poluoșće | poloște | појата | poluoșće (mn. poluoșć) [akc. poloșće] (i. ž.) — pojata ◊ poluoșća kuprinđe konaśiļi đi uamiń ș-aļi đi viće, la moșîĭe đipartată đi sat — pojata obuhvata konake za ljude i za stoku, na imanju udaljenom od sela ♦ sin. toprak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3485 | ruabă | roabă | колица | ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4847 | sprînžît | sprânjit | разбацан | sprînžît (sprînžîtă) (mn. sprînžîț, sprînžîće) [akc. sprînžît] (prid.) — razbacan, raštrkan ◊ kopiĭi n-au ađet să aduńe žukariĭļi, numa ļi lasă sprînžîće đarîndu pin kasă — deca nemaju običaj da skupe igračke, nego ih ostavljaju razbacane svud po kući ◊ satu nuostru ĭe sat sprînžît, koļibiļi sînt tare đipartaće una đi alta — naše selo je raštrkano, kolibe su jako udaljene jedna od druge [Por.] ∞ sprînžî | | [Vidi] |
|
|