| Reč țapîn u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 457 | ațui | aţui ? | обележити концем | ațui (ĭuo ațuĭesk, ĭel ațuĭașće) [akc. ațui] (gl.) — obeležiti obojenim i zategnutim koncem pravu liniju na gredi ◊ ața sa mînžîașće ku karbuńe, sa-nćinźe țapîn pi grîndă, șî sa traźe la mižluok ka la ark, șî sa slubuađe să đa-n grindă — konac se namaže ugljenom, jako se zategne na gredi, povuče se na sredini kao kad se napinje luk, i naglo pusti da udari u gredu ◊ maĭsturu ațuĭașće grinda đi śopļit — majstor „okončava” gredu za tesanje [Crn.] ∞ ață | | [Vidi] |
|
|
|
| 340 | aźunat | ajunat | пост | aźunat (mn. aźunaturĭ, aźunaće) [akc. aźunat] (i. s.) — post, uzdržavanje od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. ažunat ◊ dakă vrĭeĭ sî ći skuoț đi la aăla pakat grĭeu, îț trîabe un aźunat țapîn — ako hoćeš da se iskupiš od tog teškog greha, treba di jedan jak post [Por.] ∞ aźuna | | [Vidi] |
|
|
|
| 1256 | batuta | bătută | батута | batuta (mn. batuće) (i. ž.) — batuta, staro vlaško kolo, poznato pod ovim nazivom u selima između Timoka i bugarske granice ◊ kînd sî žuakă batuta, sa baće țapîn în pomînt ku tîalpiļi întrĭeź — kad se igra „batuta”, udara se snažno celim stopalima o tle [Tim.] ♦ dij. sin. ruopîta [Crn.] ♦ / < batut — udaren ∞ baća | | [Vidi] |
|
|
|
| 669 | Bigăr | Bigăr | Бигар | Bigăr [akc. Bigăr] (i. m.) — 1. (top.) Bigar, brdo u selu Sige, opština Žagubica ◊ ma duk la Bigăr dupa apă — idem na Bigar po vodu [Hom.] la Arnaglaua Bigăru ĭe un izvuor țapîn în kotunu lu Kîrșîĭanțî; đ-akolo satu kapîtă apă — u Rudnoj Glavi Bigar je jak izvor u zaseoku Kršijanaca; odande selo dobija vodu [Por.] 2. (mn. bigără) — izvor, izvorište, kladanac ◊ în Izvor-lu Mik ĭastă tri bigără: bigăr-lu Borđan, bigăr-lu Mrļiś, bigăr-lu Dragoĭ — u Malom Izvoru ima tri izvorišta: Borđanov izvor, Mrljišev izvor, Dragojev izvor ◊ tuaće tri bigără izvuară đen kļanț, șî au maĭ bună, șî maĭ rîaśe apă în sat — sva tri izvora izbijaju iz stene, i imaju najbolju i najhladniju vodu u selu [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 824 | Bîlaban | balaban | Балабан | Bîlaban (mn. Bîlabań) [akc. Bîlaban] (i. m.) — (antr.) Balaban, vlaško prezime mngobrojne i stare famiije u Rudnoj Glavi, čiji se predak, Balaban alu Adam, doselio iz Bošnjaka u rumunskom Banatu (danas Nova Moldova), u prvoj polovini XVIII veka ◊ đin Bîlaban alu Adam, astîḑ în sat sînt Bîlabańi, Popĭeșći, Katuońi, Trifuļeșći, Bugarĭeșći, Dobrițańi, șî alțî — od Balabana Adamovog danas su u selu Balabanovići, Popovići, Katići, Trifunovići, Bugarinovići, Dobricanovići i drugi ◊ a ramas povasta kă poļikra „bîlaban” a kîpatat kă a fuost uom mare, țapîn șî nu s-a dat la ńima — ostala je priča da je nadimak „balaban” dobio po tome što je bio krupan i jak, i što nije popuštao nikom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 622 | bîrbarĭală | nivelare | изједначавање | bîrbarĭală (mn. bîrbarĭaļе) [akc. bîrbarĭală] (i. ž.) — izjednačavanje, ujednačavanje, ravnanje, poravnavanje ◊ drumo-sta ĭe pļin đi găurĭ, iĭ trîabe o bîrbarĭală țapînă — ovaj put je pun rupa, treba mu jedno jako poravnavanje [Por.] ∞ bîrbari | | [Vidi] |
|
|
|
| 589 | buată | botă | мочуга | buată (mn. buoț) [akc. buată] (i. ž.) — (tehn.) 1. močuga, drvena batina sa zadebljanim vrhom, primitivna alatka za mlaćenje, mlat, bat, tučak ◊ buata ĭe un bît skurt șî țapîn, ku buot gruos șî tare — „buata” je jedan kratak i čvrst štap, sa zadebljanim i jakim vrhom ◊ buată đi batut parĭ — mlat za nabijanje kočeva ◊ buată đi batut în pivă — malj za tucanje u avanu [Por.] 2. malj, veliki drveni čekić ◊ tutuk ku kuadă, đi batut pari — trupac sa drškom, za nabijanje kočeva ◊ ku buata am batut pĭańe, kînd am spart la ļamńe — maljem sam zabijao klinove, kad sam cepao drva [Crn.] ∞ buot | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1119 | țapiș | ţăpiș | усправан | țapiș (țapișă) (mn. țapiș) [akc. țapiș] (prid.) — uspravan, krut; štrkljast ◊ ḑîśem đi śeva kî ĭe țapiș kînd ĭe țapîn, șî stă đirĭept în sus — kažemo za nešto da je „capiš” kada je čvrsto i stoji uspravno [Por.] ∞ înțîpeńi | | [Vidi] |
|
|
|
| 2008 | Ţîpeńor | Ţepenior | Цепењор | Țîpeńor (mn. Țîpeńori) [akc. Țîpeńor] (i. m.) — (antr.) Cepenjor, porodični nadimak i prezime bufanske familije u Majdanpeku ◊ đin Boșńak în Banatu rumîńesk, în prĭežba Golumbățuluĭ la Dunăre, ar vińit în Măĭdan doĭ fraț: Trailă ku Ńikolaĭe Đura; Ńikolaĭe ar fost om țapîn, tare la pućare, șî în Măĭdan a kautat poļikră „țîpeńor”, șî đin ĭel sînt toț Țîpeńori, da alu Trailă Đura ar rămas Đurońi — iz Bošnjaka u rumunskom Banatu, u pravcu Golupca na Dunavu, došla su u Majdanpek dva brata: Trailo i Nikola Đura; Nikola je bio čovek jak i snažan, i u Majdanpeku je dobio nadimak „cepenjor” (= srb. „jakić”), i od njega su svi Cepenjori, a od Traila Đure ostali su Đuronji (= srb. Đurići) ♦ / < țapîn — jak, snažan [Buf.] ∞ înțîpeńi | | [Vidi] |
|
|
|
| 4268 | fîntînar | fântânar | бунарџија | fîntînar (mn. fîntînarĭ) [akc. fîntînar] (i. m.) — bunardžija ◊ tata a fost fîntînar țapîn, l-a șćut șă-n lăturĭ dă Mlaoa — otac mi je bio jak bunardžija, znali su ga i izvan Mlave ◊ fîntînarĭu a fuost muara să șćiĭe să gasaskă apa pă tuma prăurmă să săpe bunarĭu — bunardžija je morao da zna da nađe vodu pa tek posle toga da iskopa bunar [Mlava] ∞ fîntînă | | [Vidi] |
|
|
|
| 844 | furkuoń | furcoi | рогуље | furkuoń (mn. furkuańe) [akc. furkuoń] (i. s.) — (augm.) rogulje, drvena vila za seno sa dva zuba i dugom drškom ◊ đi grîmađit klańa trîabe furkuoń țapîn — za plašćenje sena potrebne si jake rogulje ♦ / (augm.) < furkă [Por.] ♦ dij. var. furčerĭ (Dupljana) [Kmp.] ∞ furkă | | [Vidi] |
|
|
|
| 2334 | groșală | grosoală | густа каша | groșală (mn. groșălurĭ) [akc. groșală] (i. ž.) — (nutr.) gusta kaša, hrana za pse ◊ groșala sa faśe đin lapće fĭert ku fańină đi kukuruḑ — kaša se pravi od kuvanog mleka i brašna ◊ groșală ĭe mînkare țapînă șî dulśață mare đi kîń kare pazîăsk uoiļi la munće — kaša od mleka i brašna je jaka hrana i velika poslastica za pse koji čuvaju stoku u planini ♦ up. śir [Por.] ∞ gruos | | [Vidi] |
|
|
|
| 3033 | gușăĭ | gușei ? | очни црв | gușăĭ (mn. gușăĭi) [akc. gușăĭ] (i. m.) — (zool.) očni crv (Loaloa ?) (Filaria bancrofti ?) (Paragordius tricuspidatus ?) ◊ (vet.) gușăĭi sa fak la viće în uoki, măĭ mult la vaś șî la buoĭ — očni crvi se javljaju kod stoke, najčešće kod krava i volova ◊ (med.) kînd a vaḑut gușăĭu în uokĭu buoluĭ, aĭ batrîń l-a ļegat țapîn în razbuoĭu dă potkovit, șî ku ļingura ĭ-a skuos uokĭu a fară; a prins gușăĭu ku aku șî la lupadat, a uokĭu a spalat ku mĭare, șî la prontuors înapuoĭ — kada su videli očnog crva u očima vola, stari su vola vezali čvrsto u potkivačkom ramu i kašikom mu vadili oko napolje; crva su hvatali iglom i bacali, a oko bi namazali medom i vratili nazad ♦ up. gușă ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ [Stig] ∞ vlaș | | [Vidi] |
|
|
|
| 5885 | îmbata | îmbăta | опити | îmbata (ĭuo îmbăt, ĭel îmbată) [akc. îmbata] (gl. p. ref.) — opiti, napiti ◊ sa îmbată ĭuta, đestul iĭ numa doă-triĭ parușăļe — brzo se opije, dovoljno mu je samo dve-tri čašice ◊ a rașît țapîn sî sa îmbĭaće ka kurka — čvrsto je rešio da se napije kao ćurka ♦ var. înbata [Por.] ∞ bĭa | | [Vidi] |
|
|
|
| 4325 | îngrađi | îngrădi | оградити | îngrađi (ĭuo îngrađesk, ĭel îngrađiașće) [akc. îngrađi] (gl. p. ref.) — (tehn.) ograditi, izgraditi ogradu oko nečega ◊ n-a îngrađit klańa ku fîn șî tuată a śuguļito uoiļi — nije ogradio stog sa senom, i svog su ga očerupale ovce ◊ a îngrađit ļivađa ku spiń — ogradio je livadu trnjem ◊ strunga la munće trăbe îngrađi ku gard țapîn pintru lupĭ — staju u planinii treba ograditi jakom ogradom zbog vukova [Por.] ∞ gard | | [Vidi] |
|
|
|
| 3728 | kasatuarńikă | muierea de casă | кућаница | kasatuarńikă (mn. kasatuarńiśe) [akc. kasatuarńikă] (i. ž.) — (zast.) kućanica, dobra domaćica ◊ uomu ĭe drumaș șî trăbe sî sa ușurĭaḑă unđe puaće, da muĭarĭa ĭe kasatuarńikă șî trăbe să țînă ușa înkisă, să tuńe al măĭ țapîn — muž je putnik i treba da se olakša gde god može, a žena je kućanica i treba da drži vrata zatvorena, da uđe najjači ♦ var. kasatuorńikă [GPek] ∞ kasă | | [Vidi] |
|
|
|
| 4227 | kokaĭe | cocaie | кокаја | kokaĭe (mn. kokăĭ) (i. ž.) — kokaja, velika kuka za držanje kotla na vatri ◊ kokaĭa ĭe o krĭangă țapînă ku o kukă đ-o parće — kokaja je jaka grana sa kukom na strani ◊ kokaĭe fak păkurari la munće kînd trăbe să fĭarbă koļașă — kokaju prave čobani u planini kad treba da skuvaju kačamak ◊ păkurari la munće îngruapă kokaĭa în pomînt șî lîngă ĭa fak fuok — čobani u planini ukopavaju kokaju u zemlju i kraj nje lože vatru ◊ pi kokaĭe sa atîrnă kaldarĭa đi fakut koļașă — na kokaju se kači kotao za spremanje kačamaka ◊ kokaĭa fak păkurari la munće kînd sînt ku uoĭļi đepartaț đe baśiĭe, șî fak đi mînkare unđe-ĭ prinđe vĭasta — kokaju izrađuju pastiri u planini kad su sa stokom udaljeni od bačije pa spremaju hranu gde se zateknu ◊ pi kokaĭe a fakut koļașa șî uoțî, kare a fuźit în padure đi vrĭamĭa đi turś or alu bugarĭ — na kokaji su pravili kačamak i hajduci, koji su se odmetnuli u šumu u vreme Turaka ili Bugara ♦ / (augm.) < kukă [Por.] ∞ kukă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5541 | kurpin | curpăn | лијана | kurpin (mn. kurpiń) [akc. kurpin] (i. m.) — (bot.) lijana, pavit (Clematis vitalba) ◊ kurpinu ĭe buĭađe lungă șî țapînă ka sfuara, đ-aĭa đin ĭa sa fak ļigaturĭ đi mulće treburĭ — lijana je dugačka biljka jaka kao konopac, zato se koristi za izradu vezova za razne potrebe ◊ aĭ saraś sa-nćins ku kurpińi în luok đi kurauă — siromašni su se pasali lijanom umesto kaiša ♦ up. gužbă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5739 | lak | lac | бара | lak (mn. lakurĭ) (i. m.) — (hidr.) 1. bara ◊ vaśiļi adapă la un lak kare nu sakă ńiśkînd — krave poji na bari koja nikad ne presušuje 2. jezero ◊ kînd a fuost în armată, ažuns la vrun lak pista kare a trĭekut ku orańițîļi — kad je bio u vojsci, naišli su na neko jezero koje su preplovili na čamcima 3. kladenac, izvor ◊ supt un fag în moșîĭa nuastră, în adînkatură đi pĭatră s-a skure apă rîaśe, țîńe șă vara șă ĭarna, lak țapîn đi apă bautuare đi doă-triĭ kăș veśińe — pod jednom bukvom na našem imanju, u kamenom udubljenju, skuplja se hladna voda, ima je i leti i zimi, jak izvor pijaće vode za dve-tri susedne kuče [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4332 | ļega | lega | везати | ļega (ĭuo ļeg, ĭel ļagă) [akc. ļega] (gl. p. ref.) — vezati, spojiti ◊ baba a ļegat saku ku ață slabă, șî grîu s-a varsat — baba je vezala džak slabim koncem, pa se žito prosulo ◊ aĭa trăbe ļegat strîns, țapîn — to treba vezati čvrsto, jako ◊ aĭa śe nuĭe ļegat bun, sa đizļagă ĭuta — ono što nije vezano dobro, razveže se brzo ♦ var. ļigutuĭa ♦ supr. đizļega [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6223 | ļegat | legat | веzан | ļegat (ļegată) (mn. ļegaț, ļegaće) [akc. ļegat] (prid.) — 1. vezan ◊ vaka pașće ļegată đi par — krava pase vezana za kolac ◊ ļegat țapîn, nu puaće skapa — čvrsto je vezan, ne može uteći 2. (mag) impotentan ◊ ļegat ĭe đi ibuomńikă, kare ĭ-a fakut momuaće ku vrîžîtuoriļi, sî nu puată avĭa ńimika ku alće muĭerĭ — vezan je od strane ljubavnice, koja ga je začarala sa vračarama, da ne može imati ništa sa drugim ženama ♦ supr. đizļegat [Por.] ∞ ļega | | [Vidi] |
|
|
|
| 4331 | ļigatură | ligatură | веза | ļigatură (mn. ļigaturĭ) [akc. ļigatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) veza između dva elementa ◊ a fakut ļigatură đi ćiĭ, șî ku ĭa a ļegat snuopi đi grîu — pravili su vezu od like, i njome su vezivali snopove žita ◊ kîńi a ļegat sara ku lanțu, fakuț đi țîgań, kă aĭa a fuost ļigatură țapînă — pse su uveče vezivali lancem, koji su pravili Cigani, jer je to bila najjača veza 2. povez, bošča ◊ baba a pitulat bańi într-o ļigatură đi kîrpă batrînă, ama kopiĭi a gasît șî ĭ-a luvat — baba je krila novac u jednom povezu od stare marame, ali su ga deca našla i uzela 3. (soc.) (ret.) odnos, veza među ljidima ◊ ĭa s-a źurat în kopiĭ kă întra iĭ n-a fuost ńiś o ļigatură — ona se zaklela u decu da među njima nije bilo nikakve veze [Por.] ∞ ļega | | [Vidi] |
|
|
|
| 5440 | odaĭe | odaie | одаја | odaĭe (mn. odăĭ) [akc. odaĭe] (i. ž.) — 1. odaja, prostorija ◊ a fuost stapîn țapîn, avut koļibă ku triĭ odăĭ — bio je jak domaćin, imao je kolibu sa tri prostorije ◊ într-o odaĭe a ținut vićiļi, da în alaltă a trait iĭ — u jednoj prostoriji držali su stoku, a u drugoj su živeli oni 2. stambeni objekti uopšte ◊ a fuźit đi la uom, șî s-a tras ka uļimișńița pin odăĭļi lu tuoĭa — pobegla je od muža, i vucarala se kao uličarka po tuđim kućama ♦ sin. suobă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1543 | ogaș | ogaș | поток | ogaș (mn. ogașă) [akc. ogaș] (i. s.) — 1. (hidr.) potok ◊ lumĭa s-a uĭtă kînd guod puaće să sa kîsîtorĭaskă apruape đi vrun ogaș țapîn — ljudi gledaju kad god mogu da se nastane u blizini nekog jakog potoka ◊ ogașol săk — suvi potok, potok koji preko leto presušuje ◊ ogașol mik — mali potok ◊ ogașol mare — veliki potok ◊ ogașol rău — zli potok, potok sa strmim, uskim i teško pristupačnim koritom ◊ ogașol petruos — kameniti potok, potok koji teče preko kamenjara ♦ (demin.) ogașăl [Por.] 2. a. potok b. reka (Plavna) [Pad.] 3. usek u zemljištu (Dupljane) [Kmp.] ♦ dij. sin. pîrîu [Kmp.] ∞ rîu | | [Vidi] |
|
|
|
| 5001 | omoćeu | om mare | људина | omoćeu (mn. omoćeĭ) [akc. omoćeu] (i. m.) — (augm.) ljudina ◊ omoćeu ĭe uom mare șî țapîn — ljudina je krupan i jak čovek ◊ a murit moșu Ļubi, să-ĭ fiĭe țarîna ușoră, a fost un omoćeu ku tot — umro je čiča Ljuba, nek mu je laka zemlja, bio je prava ljudina [Buf.] ∞ uom | | [Vidi] |
|
|
|
| 2221 | pîrporiță | pârpăriţă | паприца | pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) paprica 1. drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretena ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatra — paprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kamen ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jače (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. korice, drveni žljeb ispod vodeničnog koša ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamena (Tanda) [Por.] ∞ muară | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 749 | plug | plug | плуг | plug (mn. plugurĭ) (i. m.) — plug, oruđe za oranje zemlje ◊ plug đi fĭer — gvozdeni plug ◊ plug ku grinđeĭ đi ļiemn — plug sa drvenim gredeljem ◊ plug ku ruoț — plug sa točkovima ◊ plug đi arat pi o parće — plug sa jednim raonikom ◊ plug ku duauă pîărț, plug obrăț — plug sa dva raonika, plug obrtač ◊ plug obrăț avut numa găzdoćińi — plug obrtač imali su samo bogataši ◊ plug đi prașît — plug za preoravanje zemlje između redova posejanih biljaka; plug prašač ◊ kînd daĭ la kukuruḑ ku plugu đi prașît, nu să sapă pintra rîndurĭ — kad koristiš plug prašač, ne treba da se kopa između redova ◊ đi fakut mușuruoń la kukuruḑ, la plugu đi prașît sî pun kormańe — za ogrtanje kukuruza, na plugu prašaču postavljaju se metalna krilca ◊ plug đi zapadă — plug sa raonikom za čišćenje snega na putevima ◊ saćańi a rîńit drumu ku plugu đi zapadă — meštani su očistili put plugom za sneg [Crn.] ◊ atîta am fuost đi saraś, đi ńiś plug n-am avut, l-am luvat înprumut đi la veśiń — toliko smo bili siromašni da ni plug nismo imali, zajmili smo ga od suseda [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5300 | postată | postată | захват | postată (mn. postăț) (i. ž.) — zahvat, postata, deo zemljoradnje u jednom zahvatu ◊ kînd sa sapă pasuĭu or sa săśiră grîu, postata ĭe un kuprins đi lukru kare ăl ĭau lukratuori đintr-un mau — kad se kopa pasulj ili se žanje žito, postata je zahvat koji radnici odrađuju u jedan mah ◊ a sapat țapîn tota ḑîua, ama ĭară ļ-a ramas o postată đi luok ńigaćită — kopali su žestoko ceo dana, ali im je opet ostao jedan deo njive nedovršen ◊ kukuruḑu nu sa sapă la postată numa la rîndurĭ, da bașćaua la straturĭ — kukurudz se ne okopava na postate, nego na redove, a bašta na leje ♦ up. strat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6313 | puop | pop | стуб | puop (mn. puopĭ) (i. m.) — (arh.) stub, podupirač ◊ puop ĭe bîrnă kare ku vîru al điźuos sa-nțapă în bulvanu koļibi, da pi kapu al đisupra să kulkă grindă, đi tuot parĭaćiļi bîrnarĭețî să șća țapîn — stub je uspravna greda čiji se donji delo usađuje u temeljaču, a na gornji deo se nasadi tavanjača, da bi ceo zid brvnare stajao čvrsto ♦ sin. dărĭek, proptă, stîlp [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4427 | sakară | secară | раж | sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4687 | snuop | snop | сноп | snuop (mn. snuopĭ) (i. m.) — snop, svežanj ◊ snuopu s-a ļegat đin poluoź đi grîu — snop se vezivao od rukoveti žita ◊ snuopi s-a ļegat ku kurpiń or ku ćiĭ — snopovi su se vezivali lijanom ili likom ◊ snuopi s-a dus pi brukă kîći duoĭ, or dakă uomu a fuost măĭ țapîn, kîći patru — snopovi su se nosili na obramčici po dva, ili ako je čovek bio jači, po četiri ◊ pănă nu sa karat la are, snuopi s-a grîmađit în krîstină — dok se nisu vozili na gumno, snopovi su bili sadenuti u krstine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4751 | stagar | stegar | барјактар | stagar (mn. stagarĭ) [akc. stagar] (i. m.) — barjaktar, stegonoša ◊ în vrĭamĭa lu armată ku kaĭ, al măĭ înalt, al măĭ frumos ș-al măĭ țapîn soldat întra kîlarĭeț s-a aļes să fîĭe stagar — u vreme vojske sa konjicom, najviši, najlepši i najjači vojnik među konjanicima birao se za barjaktara ◊ mare mîndrîĭe a fuost đi kutare să fiĭe stagarĭ în armată — velika čast je bila za nekoga da bude barjaktar u vojsci ◊ stagarĭu đin armată a ramas ku așa poļikră șî kînd a veńit la kasă — barjaktar iz vojske nosio je taj nadimak i kad je došao kući [Por.] ∞ stag | | [Vidi] |
|
|
|
| 4675 | strîmbataće | strâmbătate | кривда | strîmbataće (mn. strîmbatăț) [akc. strîmbataće] (i. ž.) — krivda, nepravda ◊ mulće strîmbatăț a pitrekut pista kapu luĭ, șî ĭară a ramas în piśuare — mnoge je nepravde preturio preko glave, i opet je ostao na nogama ◊ (folk.) mulće poveșć arată kă ĭe strîmbataća măĭ țapînă đikît đireptaća — mnoge priče pokazuju da je krivda jača od pravde ♦ supr. đireptaća [Por.] ∞ strîmb | | [Vidi] |
|
|
|
| 3382 | śerb | cerb | јелен | śerb (mn. śerbĭ) [akc. śerb] (i. m.) — (zool.) jelen (Cervus elaphus) ◊ śerb ĭe žuavină sîrbaćikă ku kuarńe marĭ șî krengaraće — jelen je divlja životinja sa velikim i razgranatim rogovima ◊ śerbu ĭe žuavină țapînă șî frumuasă, șî rumîńi đemult đes a dat nume pi ĭel la kopiĭi luor: Śerban — jelen je jaka i lepa životinja, i Vlasi su nekada često davali njegovo ime svojoj deci: Šerban (=Jelenko) ◊ fameĭa śerbuluĭ sa kĭamă śută — ženka jelena zove se košuta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5823 | tare | tare | јак | tare1 (mn. tarĭ) [akc. tare] (prid.) — 1. (o snazi) jak, snažan ◊ ĭel a fuoust tare șî țapîn, ńima n-a putut să-l trînćaskă la luptă — on je bio jak i snažan, niko nije mogao da ga obori na rvanju ◊ a batut vînt tare, ń-a luvat kîramida đi pi kasă — divao je jak vetar, skinuo nam crep sa kuće ◊ đin kuośînă vińe putuare tare — iz svinjca dolazi jak smrad 2. (o tvrdoći) tvrd ◊ n-a ploĭat đemult, pomîntu ĭe tare șî înga nuĭe đi arat — nije dugo padala kiša, zemlja je tvrda i još nije za oranje ◊ (fig.) tare đi kap — tvrdoglav ◊ tare la înźirĭ — moralan, ispravan, nepovodljiv ◊ (komp.) tare, măĭ tare, șî măĭ tare — jak, jači, najjači [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6636 | vatău | vătaf | вођа | vatău (mn. vatăĭ) (i. m.) — (izob.) vođa, starešina ∎ vatău s-a kĭemat purtatuorĭu tăĭfi ś-a źukat marga pi lînga fuoku privĭegĭuluĭ la zîpostît — vataf sa zvao vođa grupe koja je igrala margu oko vatre pokladnog privega ∎ s-a uĭtat vatău să fiĭe uom țapîn șî afurisît, kă lukru luĭ a fuost să înpingă în fuok pi žukatuorĭ kare a țînut kuada mărgi — gledalo se da vataf bude jak i okretan, jer je njegov posao bio da igrača, koji je držao ”rep” marge, gurne u vatru [GPek.] ♦ dij. sin. voĭvodă (Crnajka) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6401 | zbaća | zbate | батргати се | zbaća (ĭuo ma zbat, ĭel sa zbaće) (gl. ref.) — 1. batrgati se, koprcati se ◊ kînd ĭ-a-nțapat kuțîtu-n gît, puorku sa măĭ zbatut tare într-un vrau, ama lumĭa l-a țînut țapîn, șî ĭel, saraku, la urmă a do murit — kad su svinji zarili nož u vrat, ona se batrgala snažno još neko vreme, ali su je ljudi čvrsto držali, i ona je na kraju, sirota, izdahnula 2. snažno lupati ◊ atîta đi tare mi s-a zbatut ińima-n pĭept, đi m-am spumîntat kă o să-m krîape pĭeptu — toliko mi je jako lupalo srce u grudima, da sam se uplašio da će mi grudi prsnuti [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4620 | șîaļe | șale | леђа | șîaļe [akc. șîaļe] (i. m.) — (anat.) leđa ◊ șîaļiļi ĭe duosu lu trupu uomuluĭ, đi la kur pănă la gît — leđa su zadnja strana čovekovog trupa, od zadnjice do vrata ◊ pin mižluoku șăļiļuĭ trĭaśe uosu spinări — kroz sredinu leđa prolazi kičma ◊ a kaḑut pi șîaļe — pao na leđa ◊ are șîaļe țapîn — ima jaka leđa ◊ ĭ-a-ntuors șîaļiļi — okrenuo mu leđa ♦ sin. spinare [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4422 | șîpît | șipot | извор | șîpît (mn. șîpîće) [akc. șîpît] (i. s.) — (zast.) izvor ◊ la Bugoglaua ĭastă un șîpît țapîn, șî đi aĭa loko-la sa kĭamă Șopît — na Bukovoj Glavi ima jak izvor, i zbog toga se to mesto zove Šopot [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5084 | șurumpău | șarampău | шарампов | șurumpău (mn. șurumpăĭe) [akc. șurumpău] (i. s.) — trag, šanac; niz ◊ a ploĭat țapîn, șî apa a fakut numa ńișći șurumpăĭe pista drum — padala je jaka kiša, i napravila je samo neke šančeve preko puta ◊ kînd am fuost miś, paduki ń-a mĭers șurumpău pista frunće — kad smo bili male, vaške su nam išle u nizu preko čela [Por.] ♦ dij. var. șarampoĭ (Malajnica) [Pad.] | | [Vidi] |
|
|