| Reč Draku u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 395 | ațîța | aţâţa | потпалити | ațîța (ĭo ațîț, ĭel ațîță) [akc. ațîța] (gl.) — potpaliti, pripaliti, džarati; raspaljivati ◊ nu ațîța foku — ne potpaljuj vatru [Kmp.] ♦ dij. var. ațîțîĭa (ațîîĭe, ațîțîĭ) [akc. ațîțîĭa] ◊ ļamńiļi sînt zîmosăś, nu sa puaće ațîțîĭa fuoku ku ĭaļe — drva su sirova, sa njima se ne može potpaliti vatra [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 181 | ara | ara | орати | ara (ĭuo ar, ĭel ară) [akc. ara] (gl. p.) — orati, izoravati; raditi pomoću pluga ◊ vrodată lumĭa tuată ara ku plugurļi đi ļiemn — nekada su svi ljudi orali drvenim plugom [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 806 | bolđi | boldi | подбадати | bolđi (ĭuo bolđesk,ĭel bolđașće, ) [akc. bolđi] (gl. p. ref.) — 1. podbadati, podsticati; ćuškati ◊ skamnu nuĭe ńaćid, ma bolđașće un nuod ăn kur — tronožac nije ravan, neki čvor me bode u zadnjicu ◊ bolđal, sî sa muće măĭ înkolo — ćušni ga, da se pomeri malo na tamo ♦ var. bulđi ♦ sin . înpunźa 2. (psih) gledati oštro, ispod oka; probosti nekoga pogledom ◊ kînd ma bolđiașće ku uoki-ĭa kĭortavĭ, frika ma taĭe — kad me pogleda onim zrikavim očima, strah me preseče [Por.] ∞ buold | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6503 | Fîrtat | Fărtat | Ортак | Fîrtat (i. m.) — (mit.) Ortak, Đavo ◊ kînd s-a fakut Lumĭa, șă tuot pi Pomînt, Dumńeḑîu n-a lukrat ńimika sîngur, kă avut Ortak kare a fuost Draku, Ńikruśatu — kad se stvarao Svet i sve na Zemlji, Bog nije ništa radio sam, jer je imao Ortaka, koji je bio Đavo, Nečastivi ◊ (folk.) kînd a trăbuit să fakă Pomîntu, șă tuot śi ĭe pi ĭel, Dumńeḑîu a fuost ćinîr, șă n-a șćut mulće luază, ama Ortaku a fuost aldrakuluĭ ș-a șćut tuot śe trăbe — kad je trebalo da stvori Zemlju, i sve što je na njoj, Bog je bio mlad, i nije znao mnoge stvari, ali zato je đavolski Ortak znao sve šta treba [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 75 | furśiļi pomîntuluĭ | furcile pământului | сохе земаљске | furśiļi-pomîntuluĭ [akc. furśiļi-pomîntuluĭ] (i. ž.) — (mitol.) furśiļi pomîntuluĭ sînt ńiskar ļamńe marĭ, raklaće la vîr, kare țîn Pomîntu să nu sa suduamă. Pi ĭaļe s-a pus Draku să ļi ruadă, mîńiuos pi Dumńeḑîu, ku kare a fuost fîrtat pănă s-a fakut Pomîntu. Ļ-ar vi dorođa ĭel, șî pomîntu ar kađa, șî lumĭa s-ar zatri tuată, numa kînd vińe vrĭamĭa la ńikruśatu să rađiśe kapu, să vadă śe sa-ntîmplă pi pomînt, vĭađe muĭeriļi kum înkonđeĭe uauļi đi Pașć, șî pănă ĭel înbļezńașće în lukro-la muĭerĭesk - furśiļi pomîntuluĭ sa mîldarĭesk, șî lumĭa skapă đi la storăńe pănă la Pașćiļi alalalt. Furśiļe-ļa sa mîldarĭesk șî ku rugamînće. Đ-aĭa aĭ nuoștri aĭ batrîń la prazńik s-a-nkinat pintru furśiļi pomîntuluĭ, da pi la pomeń babiļi ļ-a nîmeńit șî kîći un kolak, adîns fakut đ-așa trĭabă ka o krĭanguță ku o furkiță la vîr. — Sohe zemaljske su nekakva drveta velika, sa račvama na vrhu, koja drže Zemlju da se ne prevrne; na njih se okomio Đavo da ih pregrize, ljut na Boga s kojim je bio ortak dok se stvarala Zemlja. Oglodao bi ih on, i Zemlja bi pala i ljudi bi se zatrli, da ne diže glavu da osmotri šta se zbiva na zemlji, baš u vreme kada žene šaraju uskršnja jaja. Dok on tako zblenuto gleda šta žene rade, sohe se podmlade, i ljudski rod se spasi do sledećeg Uskrsa. Sohe se obnavljaju i molitvama ljudi. Zato su naši stari metanisali na slavi za zemaljske sohe, a babe su im na daćama namenjivale poseban kolač, izrađen u obliku grančice sa račkom na vrhu.
[Por.] (Prema različitim kazivačima iz Porečke Reke, zapis: Durlić, poč. XXI veka.) up. skărîļi pomîntuluĭ ∞ furkă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2232 | orbĭaće | năpârkă | слепић | orbĭaće (mn. orbĭeț) [akc. orbĭaće] (i. m.) — 1. (zool.) slepić (Anguis fragilis) ◊ orbĭaće ĭe un fĭeļ đi nopîrkă, ama nare kuadă askuțîtă, ka nopîrka or șopîrla, numa ĭe la kuadă botoșat; orbĭaćiļi nu vĭađe; traĭașće pin luok uđiluos — slepić je vrsta zmije, ali nema rep kao zmija ili gušter, nego je na repu zatupljen; slepić ne vidi; živi na vlažnim mestima 2. (fig.) a. slepac, čovek koji ne vidi dalje od nosa; prostak ◊ orbĭaće, nu vĭađe kă muĭarĭa-l traźe đi nas — slepac, ne vidi da ga žena vuče za nos b. siromah, bez igde ičega ◊ kînd a veńit la mińe, a fuost orbĭaće, fara ńimik pi lumĭa albă — kada je došao kod mene, bio je slepac, bez ičega na belome svetu [Por.] ∞ uorb | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2528 | prokovăț | procovăţ | покровац | prokovăț (mn. prokovăće) [akc. prokovăț] (i. s.) — (ret.) pokrovac, parče tkanine za pokrivanje; salveta ◊ prokovățu ĭe un parśiel đi pînḑă, ku kare sa astrukă mînkarĭa kînd sa duśe la luok — pokrovac je parče tkanine kojom se pokriva hrana kada se nosi na njivu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|