| Reč aźun u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 166 | adînźi | jegui | жигосати | adînźi (ĭuo adîngĭеḑ, ĭel adîngĭaḑă) [akc. adînźi] (gl.) — 1. žigosati, udarati dangu, žig (u tursko vreme uisijanim gvožđem) ◊ nu adînźi, pănă nu aźung ĭo — nemoj udarati žig dok ja ne stignem 2. (mag.) lečiti zauške crtanjem magijskog kruga lapisom oko natečenog mesta [Por.] ∞ dangă | | [Vidi] |
|
|
|
| 368 | ańina | anina | окачити | ańina (ĭuo ańin, ĭel ańină) [akc. ańina] (gl. p. ref.) — okačiti (se), kačiti neki predmet na visini ◊ nu ańina trasta-ĭa atîta đi sus, n-o sî puot s-o aźung — nemoj kačiti tu torbu tako visoko, neću moći da je dohvatim ♦ sin. atîrna [Por.] ♦ dij. var. aļina (aļin, aļină) Samarinovac [Kmp.], Ždrelo [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3664 | ažun | ajun | пост | ažun [akc. ažun] (i. m.) ● v. aźun [Por.] ∞ aźuna | | [Vidi] |
|
|
|
| 3665 | Ažun | ajun | Бадњи дан | Ažun [akc. Ažun] (i. m.) ● v. Aźun [Por.] ∞ aźuna | | [Vidi] |
|
|
|
| 3670 | ažunğa | ajunge | стићи | ažunğa [akc. ažunğa] (gl.) ● v. aźunźa [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3668 | ažuns | ajuns | досегнут | ažuns [akc. ažuns] (prid.) ● v. aźuns [Por.] ∞ aźunźa | | [Vidi] |
|
|
|
| 3669 | ažunźa | ajunge | стићи | ažunźa [akc. ažunźa] (gl.) ● v. aźunźa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 339 | Aźun | ajun | Бадњи дан | Aźun [akc. Aźun] (sint.) — (kal.) Badnji dan, dan uoči Božića ◊ Aźun ĭe ḑîua înainća lu Kraśun — Badnji dan je dan u oči Božića ◊ sara la Aźun kopiĭ sa duk în koļindrĭeț — uveče na Badnji dan deca idu u koljindrece ♦ var. inov. Ažun [Por.] ∞ aźuna | | [Vidi] |
|
|
|
| 337 | aźuna | ajuna | постити | aźuna (ĭuo aźuńеḑ, ĭel aźună) [akc. aźuna] (gl. p.) — postiti, gladovati, uzdržavati se od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. ažuna ◊ trîabe aźuna la Aźun — treba postiti na Badnji dan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 340 | aźunat | ajunat | пост | aźunat (mn. aźunaturĭ, aźunaće) [akc. aźunat] (i. s.) — post, uzdržavanje od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. ažunat ◊ dakă vrĭeĭ sî ći skuoț đi la aăla pakat grĭeu, îț trîabe un aźunat țapîn — ako hoćeš da se iskupiš od tog teškog greha, treba di jedan jak post [Por.] ∞ aźuna | | [Vidi] |
|
|
|
| 342 | aźuns | ajuns | достигнут | aźuns (aźunsă) (mn. aźunș, aźunsă) (prid.) — 1. dostignut, sustignut, postignut ◊ ĭa aźuns uoțî pi drum, șî ĭa omorît — sustigli su ih razbojnici na putu, i ubili ◊ a fuost vrĭańik, șî aźuns să fiĭe la luok mare — bio je vredan, i dostigao je da bude na visokom položaju 2. dovoljno, u dovoljnoj količini ◊ am bań đi aźuns să kumpîr aĭa — imam dovoljno para da to kupim 3. dospeo (za, do), odrastao, dozreo, sazreo ◊ fata aźuns đi mîritat — devojka je zrela za udaju ◊ kukuruḑu aźuns đi kuļes — kukuruz je zreo za berbu ◊ aluvatu aźuns đi plumađit — testo je stiglo za mešenje 4. došao, stigao ◊ aźuns kopilu đi la șkuală — dete je stiglo iz škole 5. (psih.) zahvaćen duševnom bolešću, opsednut nekim demonom, nekom tajanstvenom silom ◊ la aźuns buala rîa — oboleo je od padavice ◊ la aźuns śe l-aźuns — nešto ga je spopalo ♦ var. inov. ažuns [Por.] ∞ aźunźa | | [Vidi] |
|
|
|
| 341 | aźunźa | ajunge | стићи | aźunźa (ĭuo aźung, ĭel aźunźe) (gl.) — 1. stići, sustići, dostići, dohvatati ◊ mĭergînd ĭuta, iĭ đi mulće uorĭ ń-aźunźa pi drum — idući brzo, oni su nas često sustizali na putu ◊ nu sa puaće aźunźa în tuaće părțîļi — ne može se stići na sve strane 2. (psih.) biti opsednut nekom bolešću ili stanjem ◊ o aźunźe ś-o aźunźe — stiže je neka (nepoznata) bolest, obizima je neka (tajanstvena) sila ♦ var. inov. ažunźa [Por.] ♦ dij. var. ažunğa (ažung, ažunğe) [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2114 | do- | do- | до- | do- (pref.) — prefiks u glagolskim složenicam koji označava završetak radnje osnovnog glagola ◊ la ńișće vuorbe sa puńe „do” đinainće, kînd vrĭa sî sa spună kî ĭe vrun lukru, dupa multă vrĭame, gata — nekim rečima se stavlja „do” ispred, kad se želi reći da je radnja, posle dužeg vremena, gotova ◊ doveńi (do + veńi): așćetară tuota ḑîua să vină, la urmă ĭel doveńi, ama sara, kînd n-a măĭ fuost ńima — čekali su ceo dan da dođe, na kraju je on konačno stigao, ali uveče, kada više nije bilo nikog ◊ așa vuorbe sînt: dofaśa (do + faśa, „doraditi”), dokînta (do + kînta, „dopevati”), dopuńa (do + puńa, „dostaviti”), dopļińi (do + [în]pļińi, „dopuniti”, „napuniti”), doaźunźa (do + aźunźa, „dostići”, „dospeti”), dostorî (do + storî, „dotući”, „zatreti”, „uništiti”), șî alćiļi — takve reči su: doraditi, dopevati, dostaviti, dopuniti, dostići (dospeti), dotući, i druge [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1757 | doaźunźa | ajunge | достићи | doaźunźa (ĭuo doaźung, ĭel doaźunźe) [akc. doaźunźa] (gl.) — dostići, dosegnuti, konačno stići (do nekog mesta, cilja) ◊ amunka ĭel doaźunźe la aĭa la ś-am aźuns ĭuo — teško će on dostići ono do čega sam stigao ja ♦ var. doažunźa ♦ / do + aźunźa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1266 | drum | drum | друм | drum (mn. drumurĭ) (i. s.) — drum, put ◊ đ-aiś pîn în Buļuoț drumu ĭe larg șĭ đirĭept — odavde do Boljevca put je širok i prav [Crn.] a. ◊ drumo-l mare — veliki put, javni put, glavna saobraćajnica ♦ (fig.) veliki (spoljni) svet; javnost ◊ mĭarźe ka kațaua, șî ma latră pi drumo-l mare — skita kao kučka, i olajava me javno (=ogovara) ◊ traĭașće pi drumo-l mare — živi kao beskućnik, skitnica ♦ sin. șļau, șļiau — javni put, važniji put b. ◊ drumo-l mik — mali put, sporedni put, puteljak, staza; prečica ◊ kînd s-a întuors đi la bîlś, a dat pi drumo-l mik, șî đ-aĭa aźuns ĭuta — kad su se vratili sa vašara, udarili su prečicom, pa su zato brzo stigli ◊ drum înćins — prav put c. ◊ drum đi kar — kolski put d. ◊ drum đi viće — stočni put, put kojim ide stoka na pašu ili pojilo ♦ sin. kaļe, kalare, karare [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4733 | flumotuok | flomoștoc | клупко | flumotuok (mn. flumotuoś) [akc. flumotuok] (i. s.) — klupko, grudva ◊ (demon.) al zburatuorĭ să vĭađe ka un flumotuok dîn kare mărg skinćeĭ, kînd aźunźe dîspră kasă unđe ĭe năpraćit, flumotoko-la sa traźe înuntru prăn kuoș — zmaj se vidi kao jedno klupko iz koga izbijaju varnice, kad stigne do kuće u koju je napraćen, to klupko se uvuče unutra kroz dimnjak [Bran.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2993 | Kraśun | Crăciun | Божић | Kraśun (mn. Kraśuń) [akc. Kraśun] (i. m.) — (kal.) Božić ◊ Kraśunu ĭe ḑîua kînd s-a naskut Dumńeḑîu al nuostru — Božić je dan kada se rodio naš Bog ◊ la Kraśun lumĭa sa skuală pi la duauă śasurĭ nuapća, fak fuoku la kamin șî mĭastîkă koļașa, frig karńe pi frigare șî pokńesk, kare đin śe are — na Božić ljudi ustaju u dva noću, lože vatru na kaminu i mešaju kačamak, peku meso na ražnju i pucaju, svako iz čega ima ♦ up. aźun [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2678 | nămļaḑîț | nămiază | подне | nămļaḑîț (mn. nămļaḑă) [akc. nămļaḑîț] (i. s.) — podne, sredina dana ◊ aźuns nămļaḑîțu, vreamea ĭe dă prînḑî — stiglo je podne, vreme je za ručak ◊ după nămļaḑîțî ńe duśiem la skăldat — posle podne idemo na kupanje (Ranovac, Slana) ♦ var. nămńaḑîț (Kladurovo) [Mlava] ♦ dij. var. namńaḑîț (Duboka) [Zvizd] ♦ dij. var. namńaḑ (Brestovac, Metovnica) ♦ dij. var. amńaḑîț [Por.] ♦ dij. var. amńaz [Kmp.] ∞ amńaḑîț | | [Vidi] |
|
|
|
| 6084 | răsturna | răsturna | претурити, превртати | răsturna (ĭuo rastuorn, ĭel rastuarnă) [akc. răsturna] (gl. p. ref.) — preturiti se, prevrtati ◊ prĭa a-nkarkat karu ku fîn, ma ćem kă-l va răsturna vrunđiva pănă aźunźe la kasă — pretovario je kola sa senom, bojim se da će ih negde preturiti dok stigne kući [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6582 | turna | turna | сипати | turna (ĭuo tuorn, ĭel tuarnă)(gl. p.) — 1. sipati ◊ în tuota đimińața nuora a turnat apă la-ĭ batrîń sî sa spĭaļe pi uokĭ — svakog jutra snajka je sipala vodu starijima, da se umiju ◊ kînd aźunź la muară, điskuoș trasta ku buobe, o tuorń în mĭerńiță, da đin ĭa, tuorń în kuoșu muori sî sa maśińe — kad stigneš u vodenicu, odšiješ torbu sa zrnima, i sipaš je u mericu, a iz nje, sipaš u vodenični koš da se samelje 2. (o kiši) liti, pluštati ◊ tuarnă ka đin gaļată — lije kao iz kabla 3. (zast.) izliti u nekom materijalu ◊ (psov.) futuĭ fata kare la turnat așa đi rău — bem ti sudbinu koja je izlila takvog zloću [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3294 | ustura | ustura | пецкати | ustura (ma ustură, ăl ustură) [akc. ustura] (gl. p. ref.) — (oset na koži ili jeziku) peckati, žariti ◊ ći ustură kînd iș fîrîmat, da aźunź ku śeva sarat or akru đi fîrîmatură — pecka te kad si ozleđen, a dodirneš ranu nečim slanim ili kiselim ◊ unđe će prinđe urḑîka nu će ustură, numa će manînkă șî će arđe — gde te dodirne kopriva, ne pecka te, nego te svrbi i žari (Tanda) ◊ ku usturuoĭu ći ĭuțășć șă ći ustură pin gură — belim lukom se zaljutiš, i peče te u ustima (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|