| Reč ațîțîĭa u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 395 | ațîța | aţâţa | потпалити | ațîța (ĭo ațîț, ĭel ațîță) [akc. ațîța] (gl.) — potpaliti, pripaliti, džarati; raspaljivati ◊ nu ațîța foku — ne potpaljuj vatru [Kmp.] ♦ dij. var. ațîțîĭa (ațîîĭe, ațîțîĭ) [akc. ațîțîĭa] ◊ ļamńiļi sînt zîmosăś, nu sa puaće ațîțîĭa fuoku ku ĭaļe — drva su sirova, sa njima se ne može potpaliti vatra [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 490 | ațîțîĭat | aţâţat | потпаљен | ațîțîĭat (ațîțîĭată) (mn. ațîțîĭaț, ațîțîĭaće) [akc. ațîțîĭat] (prid.) — 1. potpaljen ◊ fuoku ĭe ațîțîĭat — vatra je potpaljena 2. (fig.) isprovociran, izazvan ◊ a veńit ațîțîĭat đi śeva, șî sa luvă la gîlśavă — došao je izazvan nečim, i započeo svađu [Por.] ♦ dij. var. ațîțat [Kmp.] ∞ ațîța | | [Vidi] |
|
|
|
| 2328 | fuok | foc | ватра | fuok (mn. fuokurĭ) [akc. fuok] (i. s.) — I. vatra 1. (za materiju) sagorevanje praćeno plamenom i toplotom ◊ sa aprins fuoku — vatra se upalila ◊ fuoku arđe ku bîlbataĭe — vatra gori plamenom ◊ fuok tare — jaka vatra ◊ ațîțîĭatu fuokuluĭ — džaranje vatre ◊ fuok stîns — ugašena vatra ◊ fuok putoļit — potuljena vatra ◊ vatra fuokuluĭ — ognjište, ložište; kamin 2. (med.) temperatura ◊ kopilu a raśit, ș-a kîpatat fuok — dete se prehladilo, i dobilo temperaturu II. toplota, vrelina, sparina ◊ arđe suariļi đi friźe, atîta ĭe fuok đi tare afară đi puoț sî friź pîńa pi pĭatră — gori sunce pa prži, tolika je sparina napilju da možeš hleba da ispečeš na kamenu III. paljba, plotun ◊ a tras fuok đin tun — opalili plotun iz topa [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3330 | tîrș | târș | прут | tîrș (mn. tîrșî) [akc. tîrș] (i. m.) — (bot.) 1. prut, grana, suvarak, šiba ◊ baba s-a dus în duos să aduńe tîrș uskaț, să aĭbă ĭarna đi ațîțîĭat fuoku — baba je otišla u šumu da skuplja suvarke, da ima zimi za potpalu ◊ pi nuoĭ daskulu ń-a batut ku tîrșu, kînd ń-a skapat vro vuorbă rumîńaskă în taĭnă — nas je učitelj udarao prutom, kad bi nam se omakla neka vlaška reč u govoru ◊ fînkă pi śuoś luoku ku ļivĭeḑ a fuost kostîșat, aĭ batrîń a fakut porkuońi pi tîrș, șî ĭ-a tras ku mîńiļi pănă la klańe — pošto je teren sa livadama bio na padini, stari su stogove postavljali na granje, i prevlačili ih rukama do plasta ◊ gard đi tîrș — živica, ograda od šiblja 2. pritka ◊ bît adîns taĭat în duos đi pasuĭ în građină, sa kĭamă tîrș — prut posebno isečen u šumi za pasulj u gradini, zove se pritka [Por.] | | [Vidi] |
|
|