| 5474 | veńin | venin | отров | veńin (mn. veńinurĭ) (i. s.) — (zast.) otrov ◊ ’veńin’ ĭe vuorba batrînă pi kare a-npinso vuorba sîrbĭaskă ’otraua’ — ’venjin’ je stara reč koju je potisnula srpska reč ’otrov’ ◊ veńin fak ńișći buĭeḑ kare ļi kunuosk numa vrîžîtuoriļi — otrov prave neke biljke koje poznaju samo vračare ◊ đin žuaviń, veńin faśe numa ńișći nopîrś, lu kare sa ḑîśe nopîrś veńinuasă — od životinja, otrov prave same neke zmije, koje se zovu zmije otrovnice ◊ (u izr.) amară ka veńinu, ĭuće ka veńinu — gorko kao otrov, ljuto kao otrov ♦ sin. otrauă [Por.] | | [Vidi] |