| Reč adurmi u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 350 | adurmit | adormit | успаван | adurmit (adurmită) (mn. adurmiț, adurmiće) [akc. adurmit] (prid.) — 1. uspavan ◊ adurmită, pi mîna luĭ, am visat kum zbuor pi śĭerĭ — uspavana, na njegovoj ruci, sanjala sam da letim po nebu [Crn.] 2. pospan ◊ duarme bińe, să nu viń adurmit la lukru — spavaj dobro, da ne dođeš pospan na posao 3. (i. m.) dremež, pospanost ◊ s-a pus un adurmit pi mińe — uhvatio me neki dremež [Por.] ∞ adurmi | | [Vidi] |
|
|
|
| 364 | adurmĭală | adormeală ? | поспаност | adurmĭală (mn. adurmĭaļе, adurmĭelurĭ) [akc. adurmĭală] (i. s.) — (zast.) pospanost, dremljivost, sanjivost ◊ ma prins o adurmĭală, numa mi sa duarme — uhvatula me neka pospanost, samo mi se spava ♦ sin. somnoruos [Por.] ∞ adurmi | | [Vidi] |
|
|
|
| 1300 | durmi | dormi | спавати | durmi (ĭuo duorm, ĭel duarmĭe) [akc. durmi] (gl.) — spavati ◊ sî puaće durmi pi kapatîń, da șî-n piśuarĭe, kînd ći prinđe nužda — može se spavati na jastuku, a i stojeći, kad te pritisne muka [Crn.] ◊ ma adurmi ku povasta, ama nu putuĭ mult sî duorm, kî-nśepură tuoț sî sa rîdă đi mińe — uspavao me je pričom, ali nisam mogao dugo da spavam, jer su počeli svi da mi se smeju [Por.] up. adurmi | | [Vidi] |
|
|
|
| 1301 | durmit | dormit | спавање | durmit (mn. durmiturĭ) [akc. durmit] (i. m.) — spavanje ◊ durmitu ođińašće uomu șî-ĭ întuarśe pućarĭa đi sî puată lukra — spavanje odmara čoveka, i vraća mu snagu da bi mogao raditi [Crn.] ◊ vrĭamĭa đi durmit — vreme za spavanje [Por.] up. adurmit ∞ durmi | | [Vidi] |
|
|
|
| 5730 | îrkońală | hîrcîială | хркање | îrkońală (mn. îrkońaļe) [akc. îrkońală] (i. ž.) — (med.) (onom.) hrkanje ◊ îrkońală ĭe buală kînd kađe śerĭu guri pi ļimburuș în gît, șă astupă uomu kînd suflă adurmit — hrkanje je bolest kad padnu nepca na jezičak u grlu, i guše čoveka dok diše u snu ◊ îrkońală măĭ đes sa puńe pi uom kînd duarme întuors pi șîaļe — hrkanje najčešće spopadne čoveka kad spava ležeći na leđima ♦ var. îrkońit [Por.] ∞ îrkońa | | [Vidi] |
|
|
|
| 5482 | pĭerdut | perdut | изгубљен | pĭerdut (pĭerdută) (mn. pĭerduț, pĭerduće) [akc. pĭerdut] (prid.) — izgubljen ◊ vrĭame pĭerdută điźaba — vreme izgubljeno uzalud ◊ uom pĭerdut — izgubljen čovek ◊ pîkurarĭu adurmit, da uoĭļi s-a pĭerdut în padurĭe — čobanin je zaspao, a ovce su se izgubile u šumi [Por.] ∞ pĭarđe | | [Vidi] |
|
|
|
| 2064 | śinśidă | cincidă | зеба | śinśidă (mn. śinśiḑ) [akc. śinśidă] (i. ž.) — (ornit.) zeba, ptica stanarica, izvrsna pevačica (Fringilla coelebs) ◊ śinśidă ĭe pasîrĭa kare kîntă măĭ frumuos — zeba je ptica koja najlepše peva ◊ padurĭa la nuoĭ ĭe pļină đi śinśiḑ, nuapća nu pućem adurmi đi kînćiku luor — kod nas je šuma puna zeba, noću ne možemo zaspati od njihove pesme ♦ / < (onom.) „śinś-śinś” — „pet-pet” [Por.] ∞ śinś | | [Vidi] |
|
|