| Reč aiśa u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 304 | aiś | aici | овде | aiś [akc. aiś] (pril.) — ovde, na ovom mestu [Crn.] ♦ var. aiśa ◊ vinu, șăḑ aiśa, nu sta akolo — dođi, sedi ovde, nemoj stajati tamo [Por.] ♦ var. iś [Buf.] ♦ dij. var. aič [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 453 | aĭde | haide | хајде | aĭde [akc. aĭde] (uzv.) — hajde 1. za podsticanje ◊ aĭde, pļekaț ku lukru — hajde, krenite sa poslom 2. za dopuštanje ◊ bun, aĭde, lasaț aĭa aiśa — u redu, hajde, ostavite to ovde 3. za nevericu ◊ ma, aĭde, unđe puaće aĭa să fiĭe așa? — ma, hajde, gde to može da bude tako? 4. za pretnju ◊ aĭde, aĭde, śarkă dakă kućeḑ! — hajde, hajde, probaj ako smeš! [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 330 | altunđe | altundeva | другде | altunđe [akc. altunđe] (pril.) — drugde, na drugom mestu ♦ var. altunđeva ◊ aiśa nuĭe ka altunđe — ovde nije kao drugde ♦ / alt — drugo + unđe — gde [Por.] ∞ alt | | [Vidi] |
|
|
|
| 751 | apipai | a pipăi | пипати | apipai (ĭuo apipiĭ, ĭel apipiĭe) [akc. apipai] (gl. p. ref.) — pipati, opipavati; nežno ili pažljivo dodirivati rukom; ispitivati dodirom ◊ ńagura bîznă ĭe, șî ĭel apipiĭe în okuol să priśĭapă unđe ĭe — mrkli je mrak, i on pipa okolo da oseti gde je ◊ ĭe apipiĭe aiśa, vĭeḑ śi ĭe — pipni ovde, vidi šta je [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 633 | azvîrļit | azvârlit | зафрљан | azvîrļit (azvîrļită) (mn. azvîrļiț, azvîrļiće) [akc. azvîrļit] (prid.) — zafrljan, zafrljen, zavrljačen, bačen frljanjem, zamahom ruke ◊ kare a fi azvîrļit asta tumu aiśa? — ko li je zavrljačio ovo čak ovde ? [Por.] ∞ azvîrļi | | [Vidi] |
|
|
|
| 829 | babaluk | băbăluc | бабалук | babaluk (mn. babaluś) [akc. babaluk] (i. m.) — babaluk 1. starina, davnina, prošlost ◊ mama mĭ-a puvestît kî sînćem nuoĭ, Trifuļeșći, aiśa đin babaluk — baba mi je pričala da smo mi, Trifunovići, ovde od starine ◊ aĭa așa a ramas la nuoĭ đin babaluk — to je tako ostalo kod nas od davnina 2. (ret.) imovina, posed, (fig.) dedovina ◊ nu dau să sa strîvĭaskă babaluku mĭeu — ne dam da se upropasti moja dedovina [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 529 | brîu | brâu | појас | brîu (mn. brîurĭ) [akc. brîu] (i. m.) — 1. (anat.) pojas, pas, mesto iznad kukova na kom se vezuju pantalone ili suknja ◊ l-a prins tare đi brîu, șî l-a trînćit la pomînt — uhvatio ga je čvrsto oko pojasa, i oborio na zemlju 2. pojas, predmet za opasivanje ◊ brîu đi śiștuarĭe — pojas od tkanice ◊ brîu ku kurauă — pojas sa kaišem ◊ žuok đi brîu — vrsta igre u kolu, u kome igrači jedni druge drže rukama za pojas 3. (fig.) koleno, generacija srodnika; pokoljenje ◊ brîurĭ șî brîurĭ đi rumîń a trait aiśa — pokoljenja i pokoljenja Vlaha su živela ovde ◊ ĭuo sînt a triĭļa brîu lu tatamuoș — ja sam treće koleno mom pradedi ◊ ńipuotu mi a duoĭļa brîu — unuk mi je drugo koleno [Crn.] ◊ pănă la śinś brîńe în ńam nu s-a luvat uńi ku alțî — do petog kolena u rodu nisu se uzimali međusobno [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1966 | brus | brus | брус | brus (mn. bruș) [akc. brus] (i. m.) — 1. brus, kamen za oštrenje sečiva ◊ brus đi kuasă — brus za kosu ◊ ku brusu sa askuće tuot śe are taiș — brusom se oštri sve što ima sečivo ♦ sin. kuće, glađe 2. (vulg.) izmet, govno ◊ kare s-a fi kakat aiśa în mižluoku poćeśi, ș-a lasat bruso-la așa đi sî đa uomu în ĭel, dabugoda đi pomană sî-ĭ fiĭe — ko se posrao ovde nasred staze, i ostavio ovo govno tako da čovek ugazi u njega, daboga mu za podušje bilo 3. (psih.) durenje, nadurenost ◊ kopilașu s-a mîńiĭat șî stă brus lînga masă, nu vrĭa sî manînśe ku nuoĭ — dečko se naljutio i naduren stoji kraj sofre, neće da jede s nama ♦ / (skr.) < brusnat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 953 | Buļećin | Bulecin | Бољетин | Buļećin [akc. Buļećin] (i. m.) — (ojk.) Boljetin, ime sela na Dunavu kod Donjeg Milanovca, u opštini Majdanpek ◊ in Buļećin traĭesk duauă fuarme dă rumîń, uńi vorbĭesk la „pră”, da uńi la „pi” — u Boljetinu žive dve vrste Vlaha, jedni govore na „pră”, a drugi na „pi” ◊ ĭastă șî o fîmeļiĭe sîrbĭaskă, a veńit dă la Kosova; saćańi a batut žuok ku iĭ kî sînt „turś dă la Kosova” — ima i jedna srpska familija, doseljena sa Kosova; seljani su zbijali šale sa njima da su „Turci sa Kosova” ◊ voĭńiś saćańi sa kĭamă Buļećinț, da muĭerļi Buļećință — muškarci meštani zovu se Boljetinci, a žene Boljetinke ◊ satu ĭe mik, învîrat într-o vaļe adînkă, îngustă șî lungă — selo je malo, sabijeno je u jednu duboku, usku i dugu dolinu ◊ lumĭa s-a tras aiśa dîn mulće pîărț, kî ĭe bun dă viće — ljudi su se povukli ovde sa raznih strana, jer je pogodno za stoku ◊ la Buļećin șî akuma la Sînźuorḑ sa fak kîći șapće-uopt baśiĭ, ka đi bătrîńață — u Bljetinu se i sada na Đurđevdan pravi po sedam-osam bačija, kao u stara vremena (izvor: Durlić, terenski zapisi) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1324 | Dobropoļan | Dobropolean | Добропољанин | Dobropoļan (mn. Dobropoļeń) (ž. r. Dobropoļană) [akc. Dobropoļan] (i. m.) — Dobropoljanin, Dobropoljac, stanovnik vlaškog sela Dobro Polje u opštini Boljevac [Crn.] ∞ Dobropuoļa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1303 | dus | dus | одсутан | dus (dusă) (mn. duș, dusă) (prid.) — 1. odsutan ◊ uomu mĭeu ĭe dus, nuĭe aiśa — moj muž je odsutan, nije ovde [Crn.] 2. (psih.) nesvestan; odsutan u mislima; obuzet nekom silom; komatozan ◊ ḑaśe dus ku ḑîļiļi, n-o sî traĭaskă mult — leži danima u nesvesti, neće dugo da poživi ◊ dusă, luvată đi șoĭmańe — u transu je, obuzeta šojmanima ◊ ka kînd ĭeș dus, unđa-ĭ pĭerdut gîndurļi? — kao da si odsutan, gde su ti odlutale misli? ♦ sin. kișnat [Por.] ∞ duśa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1276 | fifă | nai | панова фрула | fifă (mn. fife) [akc. fifă] (i. ž.) — 1. (muz.) fifa, panova frula ◊ kînd muĭerļi a kîntat-n fifă, ińima-n pĭept s-a topit đi milă — kada su žene svirale „fifu”, srce u grudima se topilo od miline [GPek] ◊ dî fifă s-a șćut șî-n Buļećin; aiśa fluĭerļi a fuost fakuće dîn kovragu alu duļeaće — za „fifu” se znalo i u Boljetinu; ovde su se frulice pravile od dulekove vreže (Boljetin) [Por.] 2. (bot.) biljka od koje su se pravile „fife” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. buśińiș (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5092 | izlaz | izlaz | испаша | izlaz (mn. izlazurĭ) [akc. izlaz] (i. s.) — ispaša, popaša; pašnjak; izlaz za stoku ◊ izlaz ĭe luok unđe pask vićiļi — ispaša je mesto gde pase stoka ◊ rumîńi aĭ batrîń kînd sa kăsătorit aiśa, s-a uĭtat să fiĭe apa apruape, șă să fiĭe đestul izlaz đi viće — kad su se stari Vlasi naseljavali ovde, gledaliu su da bude voda blizu, i da bude dovljno ispaše za stoku ♦ sin. pașćuńe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6421 | Kńež | Cnej | Кнези | Kńež (mn.) (i. m.) — (folk.) Knezi ◊ a puvestît pi la șăḑîtuorĭ muoș vikļeń kă, śikă, măĭ batrînă ļaźe đi uamiń kare a trait đi vrĭamĭa lu lupi aĭ albĭ la nuoĭ, aiśa, a fuost ńiskaĭ Kńež — pričali su na sedeljkama mudri starci da su, vele, najstarija vrsta ljudi koja je u vreme belih vukova živela ovde kod nas, ovde, bili neki Knezi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2449 | ńe | ne | ено | ńe2 (zam.) — eno, eto, evo ◊ ńe kolore, supt ļiemno-la — eno tamo, ispod onog drveta ◊ ńe aiśa, unđe stăm akuma — evo ovde, gde stojimo sada [Zvizd] ♦ dij. sin. ăće, ăći [Por.] ♦ up. ńa [Pom.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3446 | ńemțîașće | nemţește | немачки | ńemțîașće [akc. ńemțîașće] (pril.) — nemački ◊ a-nvațat ńemțîașće parke l-a fakut ńemțuaĭka — naučio je nemački kao da ga je rodila Nemica ◊ dakă sînt aiśa aĭ nuoștri kam ļenuoș, în Ńemțîĭe ĭuta skimbă narau, șî tuoț lukră pi ńemțîașće đi tuot pîrîĭe — iako su ovde naši kao lenji, u Nemačkoj brzo menjaju navike, i svi rade po nemački da sve pršti [Por.] ∞ ńamț | | [Vidi] |
|
|
|
| 6057 | o miĭe | mie | хиљаду | o miĭe (mn. doă miĭ) [akc. o miĭe] (br.) — hiljadu ◊ doă miĭ đi ań a trĭekut đi kînd a trait aiśa la nuoĭ Rimļeńi — dve hiljade godina je prošlo odkada su ovde kod nas živeli Rimljani ◊ kată o miĭe đi dinarĭ, da aĭa nu kuaștîĭe măĭ mult đi śinsuće — traži hiljadu dinara, a to ne košta više od petsto [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4419 | sîrbaśiĭe | sălbăticie | дивљина | sîrbaśiĭe (mn. sîrbaśiĭ) [akc. sîrbaśiĭe ] (i. ž.) — (ret.) divljina ◊ a puvestît aĭ batrîń kă kînd a veńit aiśa sî sa kăsătorĭaskă, n-a fuost ńima pusta, numa sîrbaśiĭe în tuaće părțĭļi — pričali stari da kad su došli ovde da se nasele, nije bilo nikog nigde, samo divljina na sve strane [Por.] ∞ sîrbaćik | | [Vidi] |
|
|
|
| 4679 | sui | sui | пењати се | sui (ĭuo ma suĭ, ĭel sa suĭe) [akc. sui] (gl. p. ref.) — penjati se ◊ nu sa suĭe în ļemn pă să-l omuorĭ, da trăbe sî să darîme la frunḑa — ne penje se na drvo pa da ga ubiješ, a treba da se kreše lisnik ◊ kare s-a suit în kar, s-a suit, kare nu, ramîńe aiśa s-așćaće — ko se popeo na kola, popeo se, ko nije, ostaje ovde da čeka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1554 | traĭan | troian | траг | traĭan (mn. traĭań) [akc. traĭan] (i. m.) — trag ◊ traĭanu ĭe urma kare ramîńe dupa śeva śe trĭaśe pin fîn ńikosît, or pin grîu — trajan je trag koji ostaje iza nečega što prođe kroz nekošenu travu, ili žito ◊ traĭan ĭe urma dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — trajan je trag u mekoj zemlji iza kolskih točkova ♦ sin. povuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. troĭan (Osnić) [Crn.] ◊ în Porĭeśa asta vuorbă nuĭe kunoskută; aiśa urma pin fîn or pin grîu sa kĭamă povuoĭ — u Poreču ova reč nije poznata; ovde se trag u travi ili žitu zove povoj (Rudna Glava, Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6585 | tunat | întrare | улаzак | tunat (mn. tunăturĭ) (i. m.) — ulazak ◊ vrĭamĭa ĭe đi tunat, kă aiśa tunăturļi sînt rînduiće ku śasu, șă nu puaće să tuńe kare kînd vrĭa — vreme je za ulazak, jer su ulasci ovde određeni satom, i ne može da uđe ko kada hoće ♦ var. tunare [Por.] ♦ dij. sin. întrat [Rom.] ∞ tuna | | [Vidi] |
|
|