Reč amuțît - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
436  amuțît  amuţit  омутавио  amuțît (amuțîtă) (mn. amuțîț, amuțîće) [akc. amuțît] (prid.) — omutavio, zanemeo, izgubio glas, ili sposobnost govoraamuțît đi frikă — zanemeo od straha ♦ / a + mut + it [Por.] ∞ amuțî[Vidi]

Reč amuțît u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
437  amuțî  amuţi  занемети  amuțî (ĭuo amuțîăsk, ĭel amuțîașće, ) [akc. amuțî] (gl. p.) — zanemeti, omutaviti, izgubiti glas ili sposobnost govora ◊ kînd s-a-ntîńit ku lupi-n munće, uomu đi frikă amuțît, ș-a ramas înkrîmeńit în luok — kad se sretao s vukovima u planini, čovek je od straha zanemeo, o ostajao skanjemen u mestu [Por.]   [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:


aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź