| Reč aprind u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 135 | aprinđe | aprinde | палити | aprinđe (ĭuo aprind, ĭel aprinđe) [akc. aprinđe] (gl. p. ref.) — 1. (za materijale koji sagorevaju) paliti, zapaljivati, pripaljivati ◊ aprinđe-m bîtu đi mașînă — zapali mi palidrvce ◊ du-će, aprinđe gunuoĭu-la să ardă — idi, zapali ono đubre da izgori 2. (za oružje) opaliti ◊ ăl luvă la uokĭ, șă aprinsă pușkă — uze ga na nišan, i opali iz puške 3. (za čoveka) padati u vatru, postati jarostan; razjariti se ◊ ńiś nu gaćiĭ vuorba da ĭel sa aprinsă, ńi svađirăm ka țîgańi — nisam ni završio reč a on se upalio, svađali smo se kao Cigani [Por.] ♦ dij. var. aprinďe [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 386 | aprinďe | aprinde | палити | aprinďe (ĭo aprind, ĭel aprinďe) [akc. aprinďe] (gl. p. ref.) — paliti se, zapaliti se [Kmp.] ♦ dij. var. aprinđe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3508 | muarće | moarte | смрт | muarće (mn. muorț) [akc. muarće] (i. ž.) — smrt ◊ muarća ĭa uomu kînd iĭ ĭasă sufļitu — smrt uzima čoveka kad mu izađe duša ◊ muarće ușuară are uomu kare n-a fakut ńiś un pakaće, ș-a krĭeḑut în dumńeḑîu — laku smrt ima čovek koji nije počinio ni jedan greh, i verovao je u boga ◊ muarće grĭa are pîkatuosu — tešku smrt ima grešnik ◊ muarće fîră lumanarĭe ĭe mare pakat đi aĭ viĭ, kare nu l-a pazît pĭ-al muort, sî-ĭ aprindă lumanarĭa kînd a vaḑut kî-ĭ ĭasă sufļitu — smrt bez sveće je veliki greh za žive, jer nisu čuvali samrtnika, da mu upale sveću kad su videlu da mu duša izlazi ◊ muarće ku zuort — brza, naprasna smrt ◊ (u izr.) kobĭașće la muarće — priziva smrt [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6011 | răbiźit | rebegit | смрзнут | răbiźit (răbiźită) (mn. răbiźiț, răbiźiće) [akc. răbiźit] (prid.) — smrznut ◊ mult s-a nîkažît, ud șă răbiźit, să aprindă fuok în borđiĭu rîaśe, fara ļiamńe uskaće — mnogo se mučio, mokar i promrzo, da upali vatru u hladnoj sibarr, bez suvih drva ♦ sin. îngețat [Por.] ∞ răbiźi | | [Vidi] |
|
|
|
| 6350 | skîpara | scăpăra | варничити | skîpara (ĭuo skapîr, ĭel skapîră) (gl.) — 1. varničiti, sevati, bljeskati ◊ sa ḑîśe kă śuava skapîră kînd săr skinćiĭi, ka kînd skapirĭ ku amnarĭu — kaže se da nešto varniči kad iskaču varnice, kao kad krešeš kresivom 2. kresati kresivom ◊ muoșu skapîră ku amnarĭu, sa kinuĭe să aprindă lula, ama ĭaska nu-ĭ bună — čiča kreše ocilom, muči se da zapali lulu, ali mu trud ne valja ♦ sin. străluśi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6351 | skîparat | scăpărare | варничење | skîparat (mn. skîparaturĭ) (i. s.) — varničenje ◊ fu ńagura bîznă, ama sa vaḑu un skîparat, kakînd dă vrunu ku amnarĭu să aprindă lula — beše mrkli mrak, ali se videlo neko varničenje, kao kad neko pokušava da kresivom zapali lulu ♦ var. skîparatură [Por.] ∞ skîpara | | [Vidi] |
|
|
|
| 3566 | solț | solz | крљушт | solț (mn. solțî) [akc. solț] (i. m.) — (iht.) krljušt ◊ solțu ĭe o ļaspiđe đi uos, mikă, luśituare, ku kare ĭe astrukat trupu pĭeșćilor — krljušt je sjajna pljosnata koščica, kojom je pokriveno riblje telo (Rudna Glava) ◊ șî trupu zmăuluĭ ĭe astrukat ku solț, șî kînd aprind butuarkă, đin zmău ăl ars ramîńe numa untura șî solțî, marunț ka șikiru — i zmajevo telo je pokriveno krljuštom, i kad zapale deblo, od izgorelog zmaja ostaje samo mast, i krljušt sitna kao šečer (Tanda) ♦ var. suolț [Por.] ∞ pĭașće | | [Vidi] |
|
|
|
| 4849 | stalpĭaće | stâlp ? | стубац камина | stalpĭaće (mn. stalpĭeț) [akc. stalpĭaće] (i. m.) — stubac kamina ◊ stalpĭaće ĭe un stîlp đi ļemn, pus la o parća kaminuluĭ zîđit đi pĭatră, să țînă pĭatră să nu sa rîsîpĭaskă — stubac kamina je drveni stub, postavljen sa strane kamina zidanog od kamena, da drži kamen da se ne raspe ◊ tuot kaminu în bîrnarĭață avut doĭ stalpĭeț, k-a fuost zîđit đi pĭatră să nu sa aprindă koļiba — svaki kamin u brvnari je imao dva stupca, jer je bio sazidan od kamena da se koliba ne bi upalila [Por.] ∞ stîlp | | [Vidi] |
|
|