| Reč arańi u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 180 | arańit | hrănit | нахрањен | arańit (arańită) (mn. arańiț, arańiće) [akc. arańit] (prid.) — 1. nahranjen, sit 2. (iron.) gojazan 3. (za goveda i svinje) utovljen [Por.] ∞ arańi | | [Vidi] |
|
|
|
| 1507 | arpiĭa | arpiia | окрилатити | arpiĭa (ĭuo ma ărpiĭ, ĭel sa ărpiĭe) [akc. arpiĭa] (gl.) — (ornit.) okrilatiti, dobiti krila ◊ puĭi în kuĭb înśep arpiĭa ĭuta, dakă-ĭ pasîrĭa arańiașće bun — ptići u gnezdu počinju da krilate brzo, ako ih majka dobro hrani ♦ var. ărpiĭa (Tanda, Crnajka) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3777 | burtuoń | burtă | трбушина | burtuoń (mn. burtuańe) [akc. burtuoń] (i. s.) — (augm.) (anat.) trbušina, stomačina ◊ arĭe burtuoń, ka kînd la arańit ku laturĭ — ima stomačinu kao da su ga hranili pomijama [Crn.] ∞ burtă | | [Vidi] |
|
|
|
| 2393 | frîu | frâu | узда | frîu (mn. frîńe) [akc. frîu] (i. s.) — uzda, kajas ◊ kalu are frîu, vaka are kapăstru — konj ima uzde, a krava ular ◊ frîu ĭe fakut đin kurîaļe kare sa pun la kal în kap — uzde su napravljene od kaiševa koje se stavljaju konju na glavu ◊ la kal în gură sa puńe zabala, kare are la kîpatîńe alke, đi kare sînt ļegaće uzgińiļi — konju u usta stavlja se žvala, koja ima alkice sa strane, za koje se vezuju dizgine ◊ kalu sa arańiașće đintr-un kes ku zuob, kare sa kĭamă zobară — konj se hrani iz jedne kese sa zobom, koja se zove zobnica [Por.] ∞ kal | | [Vidi] |
|
|
|
| 2649 | gindă | ghindă | жир | gindă (mn. ginḑ) [akc. gindă] (i. ž.) — (bot.) žir ◊ gindă au gorunu, śaruońu, fagu — žir imaju hrast, cer, bukva ◊ đemult s-a mînat puorśi în padure la munće, sî sa arańiaskă ku gindă — nekada su se svinje terale u šumu na planini, da se hrane žirom ♦ sin. žîr ♦ up. gorun, fag, śaruoń [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 6160 | irikuob | erete | кобац | irikuob (mn. irikuobĭ) [akc. irikuob] (i. m.) — (ornit.) kobac (Falco subbuteo) ◊ pasîrĭe kare in alće părț sa kĭamă arĭaće or uļ gainarĭ, în Sîgă sa kĭamă irikuob — ptica koja se u drugim krajevima zove arjaće ili ulj gainar, i Sigama se zove irikob ◊ irikuob ĭe kîta măĭ mare dă kît śoara, șî sa arańiașće ku păsîrĭ miś, ku șopîrļe șî șărpĭ, da fură șî puĭ dă gaiń dîn avļiĭa kășî — kobac je malo veći od vrane, a hrani se mali pticama, gušterima i zmijama, a krade i piliće kokošaka iz kućnog dvorišta ♦ sin. arîăț [Crn.] [Kmp.] ♦ sin. uļ gainarĭ [Por.] ∞ uļ | | [Vidi] |
|
|
|
| 2168 | ĭarbă | iarbă | трава | ĭarbă (mn. ĭerburĭ) [akc. ĭarbă] (i. ž.) — (bot.) trava, travka (Herba) ◊ ĭarbă ḑîśem la buĭađe śe krĭașće pi ļivĭeḑ, śe sa kosîașće đi arańit vićiļi — travom zovemo onu biljku koja raste po livadama, i koja se kosi za ishranu stoke ◊ ĭarba kînd sa kuaśe đi kosît, or kînd sa do kosîașće, sa kĭamă fîn — kad trava sazri za kosidbu, ili kada se pokosi, zove se seno ◊ ĭarbă vĭarđe — zelena trava ◊ ĭarbă uskată — suva, osušena trava ◊ ĭarbă-n ćinsă — polegla trava ◊ fir đi ĭarbă — vlat trave, travka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2063 | paskarĭ | pescar | водени кос | paskarĭ (mn. paskarĭ) [akc. paskarĭ] (i. m.) — (ornit.) vodeni kos ili brljak, vrsta ptice koja živi pored vode i hrani se ribama (Cinclus cinclus) ◊ paskarĭ la nuoĭ ĭe o pasîrĭe mikă, ńiagră, kare traĭașće pi lînga rîu, stă pi pĭatră șî baće đin kuadă, șî sa arańiașće ku pĭeșć — vodeni kos je kod nas mala, crna ptica koja živi pored reke, stoji na kamenu, mlati repom i hrani se ribom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4824 | pĭeśină | pecie | кртина | pĭeśină (mn. pĭeśiń) [akc. pĭeśină] (i. ž.) — (anat.) krtina ◊ pĭeśină ĭe karńe fara ńiśun uos, șî fara slańină — krtina je meso bez kostiju i bez slanine ◊ puorśi kare a țînut aĭ batrîń, s-a arańit în padurĭe, șî kînd s-angrașat, avut numa pĭeśină ćistîtă — svinje koje su držali naši stari, hranile su se u šumi i kad su se gojile, imale su samo čistu krtinu ♦ supr. slańină [Por.] ♦ dij. var. pečiĭe (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4427 | sakară | secară | раж | sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6517 | śeklă | bâtlan | чапља | śeklă (mn. śekļe) (i. ž.) — (orn.) čaplja (Ardea cinerea) ◊ śeklă ĭe pasîrĭe kare traĭașće pi marźina Dunîri, da kîć-o dată rîtaśiașće pi vaļa lu Rîu porĭeśi — čaplja je ptica koja živi na obali Dunava, a ponekad zaluta u dolinu Porečke reke ◊ śekla sa arańiașće ku pĭeșć — čaplja se hrani ribom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3643 | vidră | vidră | видра | vidră (mn. vidre) [akc. vidră] (i. ž.) — (zool.) vidra (Lutra vulgaris) ◊ vidra ĭe žuavină sîrbaćikă kare traĭașće pi malu api, nuată bińe șî sa arańiașće ku pĭeșć — vidra je divlja životinja koja živi na obali vode, pliva dobro i hrani se ribom ◊ vidra sa prinđe pintru pĭaļe, kare ĭe tare skumpă kî đin ĭa sa fak bunḑ domńeșć — vidra se lovi zbog krzna, koje je jako skupo jer se od njega prave gospodske bunde [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3510 | vînatuorĭ | vânător | ловац | vînatuorĭ (mn. vînatuorĭ) [akc. vînatuorĭ] (i. m.) — (zast.) lovac ◊ đemult tuoț uamińi a fuost vînatuorĭ, kă ku vînatu s-a arańit pista ĭarnă, da s-a aparat șî đi žuaviń sîrbaćiśe, kum a fuost lupi șî urșî — nekada su svi ljudi bili lovci, jer su se lovom prehranjuvali preko zime, a čuvali su se i od divljih zveri, kao što su bili kurjaci i medvedi ♦ up. lovźiu [Por.] ∞ vînat | | [Vidi] |
|
|
|
| 4480 | znamîn | znamăn | споменик | znamîn (mn. znamîń) [akc. znamîn] (i. m.) — (rel.) nadgrobni spomenik ◊ în Porĭeśa, znamînu la mormîntu muortuluĭ sa puńe pănă nu sa-npļińașće anu đi la muarće — u Poreču se spomenik na grobu pokojnika postavlja pre isteka godišnjice smrti ◊ dakă uomu nu puaće să pună znamîn la parinț pănă la anu, ăl puńe pănă la triĭ ań — ako čovek ne može roditeljima da postavi spomenik do godinu dana, onda ga postavlja do treće godine ◊ dakă nu sa puńe znamînu pănă la triĭ ań, đ-aśi înkolo nu sa măĭ puaće puńa ńiśkînd — ako se spomenik ne postavi do treće godine, posle toga se ne može postaviti nikad ◊ moșîĭa lu parinț la kare kopiĭi n-a pus znamîn, pĭarđe birekĭetu, șî moșćeńitori n-o sî pouată arańi ku ĭa — imovina roditela kojima deca nisu podigla spomenik, gubi plodnost, i naslednici neće moći da se prehrane sa nje ♦ sin. pĭatră [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2395 | zomńiță | zomniţă | зобница | zomńiță (mn. zomńiț) [akc. zomńiță] (i. ž.) — zobnica ◊ trasta đin kare sa arańiașće kalu ku zuob — torba iz koje se konj hrani zobom ♦ var. zuomńița ♦ sin. zobară [Por.] ∞ kal | | [Vidi] |
|
|
|
| 3441 | žîr | jâr | жир | žîr (mn. žîrurĭ ?) (i. s.) — (bot.) žir, plod hrasta ili bukve ◊ đemult a fuost duos kît vrĭeĭ, șî tuot pļin đi žîr — nekad je bilo šume koliko hoćeš, i sva je bila puna žira ◊ ku žîru s-a arańit puorśi, da șî lumĭa la mînkat kînd ĭ-a razbit fuamića — žirom su se hranile svinje, a i ljudi su ga jeli kad bi ih savladala glad ♦ sin. gindă [Por.] | | [Vidi] |
|
|