| Reč aratură u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 145 | arat | аrаt | изоран | arat2 (arată) (mn. araț, araće) [akc. arat] (prid.) — izoran, pooran ◊ luoku ĭe abĭa arat ku duauă parĭekĭ đi buoĭ — njiva je jedva izorana sa dva para volova [Crn.] ♦ dij. var. aratură ∞ ara | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1383 | ḑîuă | ziuă | дан | ḑîuă (mn. ḑîļe) [akc. ḑîuă] (i. ž.) — (kal.) 1. dan, vreme od izlaska do zalaska Sunca ◊ vińe tuamna, ḑîua ĭe tuot mîĭ mikă — ide jesen, dan je sve kraći 2. praznik ◊ mîńe ĭe ḑîuă marĭe, nu să lukră — sutra je praznik, ne radi se 3. mera za površinu ◊ am pus grîu vro tri ḑîļe đi aratură — posejao sam pšenice oko tri dana oranja 4. mera za prikaz udaljenosti ◊ pînă-n Ńiș ĭastă duauă ḑîļe đi mĭers — do Niša ima dva dana hoda ♦ var. zîuă (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) ♦ skr. ḑî [Crn.] 5. (u izr.) danonoćno, neprekidno ◊ a lukrat ḑîua-nuapća, șî la urmă ĭar’ ńimika — radio je danonoćno, i na kraju opet ništa [Por.] ♦ dij. var. ḑîvă [Zvizd] ♦ dij. var. zăuă (Prahovo) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5657 | obrăț | obraț | узвратиште | obrăț (mn. obrățurĭ) [akc. obrăț] (i. s.) — (agr.) uzvratište ◊ obrăț ĭe kîpatîńu luokuluĭ śe nu puoț să-l arĭ în lung, kă întuorś plugu pista ĭel să tuń ĭară în aratură— uzvratište je kraj oranice koji ne možeš da izoreš, jer okrećeš plug na njemu da ponovo uđeš u oranicu ◊ kînd sa gaćașće luoku ku aratura, atunśa sa ară șî obrățu ku brăžđ đ-apuanka — kad se svrši oranje njive, tada se izore i uzvratište poprečnim brazdama [Por.] ∞ aratură | | [Vidi] |
|
|
|
| 2104 | pîlk | pâlc | јато | pîlk (mn. pîlkurĭ) [akc. pîlk] (i. s.) — jato, gomila, skup ◊ a zburat un pîlk đi śuara, șî sa slubaḑî în aratură — poletelo je jato vrana, i spustilo se na oranicu ♦ var. pîlg (Tanda) ♦ sin. gramadă, spuḑă [Por.] ♦ dij. var. pîlg [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2380 | pîrś | pârci | оплазина | pîrś1 (mn. pîrśurĭ) [akc. pîrś] (i. m.) — oplazina ◊ pîrś sa faśe la aratură kănd ĭe pomîntu tare, da plugarĭu n-are țăpeńiĭe să țînă la kuarńe kum trăabe, șî plugu sîare đin brĭazdă ka pîrśu, ș-o șļingă đin brĭazdă đi vrun paș-duoĭ ramîńe ńiarată — oplazina nastaje na oranju kada je zemlja tvrda, a orač nema snagu da vodi plug kako valja, pa plug iskače iz brazde kao jarac, i jedan deo brazde od korak-dva ostaje nepooran [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6297 | poĭană | poiană | пољана | poĭană (mn. poĭeń) [akc. poĭană] (i. ž.) — (geog.) poljana 1. proplanak ◊ poĭană ĭe luok kurat în padure ku ĭarbă bună đi paskut, fara ļiamńe — proplanak je čisto mesto u šumi obraslo travom, bez drveća 2. poljana, polje; livada ◊ poĭană ĭe luok đeșkis fara ļiamńe, larg șî poļažńik, lasat đi ļivađe or đi aratură — poljana je otvoreno mesto bez drveća, široko i ravno, ostavljeno za livadu ili oranicu [Por.] | | [Vidi] |
|
|