| 5466 | vînă | vână | вена | vînă (mn. vîń) [akc. vînă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. vena, krvni sud ◊ kînd sa taĭe vîna, bîșńașće sînźiļi în tuaće părțîļi — kad se preseče vena, šikne krv na sve strane b. žila, tetiva ◊ kînd uomu prĭamult ḑaśe, îĭ sa skurtă vîńiļi la piśuare — kad čovek previše leži, skrate mu se žile na nogama 2. (geog.) venac; kosa; povijarac ◊ vîna munțî, vîna krakuluĭ — planinski venac, kosa, povijarac 3. (hidr.) matica ◊ în săśită mare sakă șî vîna rîuluĭ — u velikoj suši usahne i matica reke [Por.] | | [Vidi] |