| Reč bă u karticama drugih reči |
|
| Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
| 397 | aluńekuș | alunecuș | клизалиште | aluńekuș (mn. aluńekușurĭ) [akc. aluńekuș] (i. s.) — klizalište, klizavo mesto, naročito usled poledice ◊ s-a fakut mare aluńekuș pe gĭață în bătătură — napravilo se veliko klizalište na ledu u dvorištu [Kmp.] ♦ var. aluńikuș [Por.] ∞ aluńeka | | [Vidi] |
|
|
|
| 108 | avļiĭe | avlie | авлија | avļiĭe (mn. avļiĭ) [akc. avļiĭe] (i. ž.) — avlija, dvorište ◊ la loko-l batrîn, unđe ń-a fuost kasa, am avut măĭ mare avļiĭe — na starom mestu, gde nam je bila kuća, imali smo veće dvorište ♦ sin. traușă, pîrvaļiĭe, prîvaļiĭe, obuor ◊ avļiĭa îngrađită s-a kĭemat șî la nuoĭ đemult obuor, ș-a fuost obuoru kășî, oboru puorśilor, obuoru vićilor — ograđeno dvorište se i kod nas nekada zvalo obor, pa je bio kućni obor, obor svinjca, stočni obor [Por.] ♦ dij. sin. bătătură (Samarinovac, Prahovo) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 506 | baĭațîăl | băițel | момчић | baĭațîăl (mn. baĭațîăĭ) [akc. baĭațîăl] (i. m.) — (demin.) momčić ◊ ńiś kopil, ńiś baĭat — ni dete, ni momak [Crn.] ◊ are șî ĭa un baĭațîăl, đi la munće — ima i ona jednog momčića, sa planine ♦ var. baĭețîăl [Por.] ♦ dij. var. băĭețăl [Kmp.] ∞ baĭat | | [Vidi] |
|
|
|
| 505 | baĭat | băiat | момак | baĭat (mn. baĭeț) [akc. baĭat] (i. m.) — momak ◊ baĭat ĭe voĭńik ažuns đi însurat — momak je muškarac dospeo za ženidbu ◊ la źuok a veńit o gramadă đi baĭeț, ama fĭaće a fuost puțîńe — na igranku je došla gomila momaka, ali je devojaka bilo malo ◊ baĭat batrîn — stari momak, neženja ♦ sin. danak ♦ supr. fată [Por.] ♦ dij. var. băĭat [Kmp.] ♦ dij. var. (mn. baĭaț) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6261 | baĭe | baie | рудник | baĭe2(mn. băĭ) [akc. baĭe] (i. ž.) — (izob.) rudnik ◊ pănă n- vińit în Măĭdan, aĭ miĭ ar fost munćitorĭ la baĭe, au făkut la karbińi — dok nisu došli u Majdanpek, moji su bili radnici u rudniku, pravili su ćumur [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 522 | balbataĭe | bâlbătaie | пламен | balbataĭe (mn. balbatîăĭ) [akc. balbataĭe] (i. ž.) — 1. plamen ◊ arđe fuoku fîră balbataĭe — gori vatra bez plamena ◊ balbataĭe mikă, balbataĭe marĭe — mali plamen, veliki plamen [Crn.] ♦ var. bîlbataĭe, bîlbaĭală — veliki, jak, lelujavi plamen vatre ♦ sin. vapaĭț, pară ◊ para fuokuluĭ — plamen vatre ♦ up. pară [Por.] ♦ dij. var. bălbătaĭe [Kmp.] ♦ / ? < bîlb (pîlp) + bataĭe (exp. Durlić ) ∞ bîlbîi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 574 | balțuit | bălţat | лабав | balțuit (balțuită) (mn. balțuiț, balțuiće) [akc. balțuit] (prid.) — opušten, labav ◊ žîțîļi đi struĭe pin bandĭerĭ sînt balțuiće đi kaldură — žice na dalekovodu su opuštene zbog toplote ◊ sfuara đi rufe ĭe balțuită — kanap za veš je labav ♦ sin. mațuit (Valakonje) [Crn.] ♦ dij. var. bălțuit (Tanda) ◊ bălțuit ĭe aĭa śe nuĭe ļegat strîns — labavo je ono što nije vezano čvrsto ♦ dij. sin. afanat [Por.] ∞ bălțui | | [Vidi] |
|
|
|
| 577 | baluos | bălos | балав | baluos, baluasă (mn. baluoș, baluasă) [akc. baluos] (prid.) — 1. balav, kome idu bale iz usta ◊ baluos ka kîńiļi al turbat — balav kao besan pas 2. odvratno ◊ baluos ka slańina viĭe — odvratno kao živa slanina [Crn.] ♦ dij. var. bălos [Kmp.] ∞ înbaloșa | | [Vidi] |
|
|
|
| 2121 | baļigarĭ | băligar | балегар | baļigarĭ (mn. baļigarĭ) [akc. baļigarĭ] (i. m.) — (ent.) balegar, insekt (Geotrupes stercorarius) ◊ baļagarĭu ĭe guangă mikă, ńagră, kunoskută kă adună skrume đi baļigă, șî mĭergînd înapuoĭ, ļi faśe buboloș ka kikirĭaḑa đi ĭepur — balegar je mala, crna buba, poznata po tome što skuplja mrvice balege, i idući unazad, pravi od njih grudvice veličine zečjeg brabonka ♦ var. băļigarĭ, bîļegarĭ [Por.] ∞ baļigă | | [Vidi] |
|
|
|
| 1178 | banḑari | banzari ? | басирати | banḑari (ĭuo banḑarĭesk, ĭel banḑarĭașće) [akc. banḑari] (gl.) — (muz.) basirati, svirati na pratećem instrumentu ◊ kînd ĭastă duoĭ lautarĭ, unu ḑîśe đi žuok, da al alalt banḑarĭașće — kad sviraju dvojica violinista, jedan svira kolo, a drugi basira [Crn.] ♦ dij. var. băsări (ĭuo băsărĭesk, ĭel băsărĭașće) [akc. băsări] ◊ Ĭanku ku Dinu a fuost lăutarĭ kunoskuț, parĭake bună: Ĭanku ĭe primaș, da Dinu băsărĭașće dupa ĭel — Janko i Dinu su bili lautari, dobar par: Janko je bio primaš, a Dinu je basirao za njim (Leskovo) [GPek] ♦ dij. var. băsui (ĭuo băsuĭesk, ĭel băsuĭașće) [akc. băsui] ◊ ń-am spart taĭfa, kî ĭel n-a putut să băsuĭaskă kum trîabe — rasturili smo grupu, jer on nije mogao dobro da basira (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3468 | bankă | bancă | банка (монета) | bankă (mn. bănś) [akc. bankă] (i. ž.) — (zast.) (mon.) banka, metalna moneta ◊ bankă ĭ-a ḑîs aĭ batrîń la un fĭeļ đi bań kare avut vrĭad ḑîaśe, doaḑăś șî triḑăś đi dinarĭ — bankom su stari zvali jednu vrstu novca koji je imao vrednost deset, dvadeset i trideset dinara ◊ la banu đi ḑaśe dinarĭ ĭ-a ḑîs o bankă, la-l đi doaḑăś ĭ-a ḑîs doă bănś, da la-l đi triḑăś ĭ-a ḑîs triĭ bănś — novčić od deset dinara zvali se jednom bankom, od dvadeset su zvali dve banke, a onog od trideset dinara, tri banke [GPek] ◊ o bankă a fuost ban tare, kî ĭa avut ḑăśe dinarĭ, da ḑîua đi sapat a fuost triĭ dinarĭ — jedna banka je bila jak novac, jer je vredela deset dinara, a dan kopanja bio je tri dinara (Rudna Glava) [Por.] ∞ ban | | [Vidi] |
|
|
|
| 511 | barbat | bărbat | муж | barbat (mn. barbaț) [akc. barbat] (i. m.) — muž, suprug ◊ ĭuo-s barbatu ĭeĭ — ja sam njen muž ◊ am avut duoĭ barbaț — imala sam dva muža [Crn.] ◊ fi kuminće, kă vińe barbatî-mĭu, șî će frînźe — budi pristojan, jer će mi doći muž, pa će te polomiti ♦ sin. uom [Por.] ♦ dij. var. bărbat [Kmp.] ∞ barbă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 525 | barbuos | bărbos | брадат | barbuos (mn. barbuoș) [akc. barbuos] (prid.) — bradat ◊ barbuos kî žaļașće — bradat jer žali ◊ barbuos k-așa vrĭa — bradat jer to želi [Crn.] ♦ dij. var. bărbos [Kmp.] ∞ barbă | | [Vidi] |
|
|
|
| 527 | bardă | bardă | брадва | bardă (mn. bărḑ) [akc. bardă] (i. ž.) — bradva, tesarska sekira sa kratkom i krivom drškom ◊ barda ĭe sakurĭe đ-o mînă, adîns fakută đi śopļit la ļiamńe — bradva je jednoručna sekira, posebno izrađena za tesanje drveta ♦ up. sakurĭe [Por.] ◊ ku barda sa fača daoge la butoĭ — sa bradvom su se izrađivale doge za bure (Korbovo) [Dun.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 792 | barkă | barcă | чамац | barkă (mn. bărți) [akc. barkă] (i. ž.) — ribarski čamac ◊ peșkari merğe ku barka pe Duńere ĭn peșkarit, vrodată a mînato ku vislă, da astez ku motoru — plovilo sa kojim profesionalni ribari na Dunavu love ribu, nekada su ga terali na vesla, a danas sa motorom [Kmp.] ♦ sin. orańiță [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 549 | bataĭe | bătaie | туча | bataĭe (mn. batîăĭ) [akc. bataĭe] (i. ž.) — 1. tuča, tučnjava, batinanje ◊ s-a glśavit șî s-a luvat la bataĭe — posvađali se i započeli tuču ◊ bataĭe la muarće — tuča na smrt 2. bitka, borba, boj, oružani sukob ◊ bataĭa la Kumanuva — Kumanovska bitka ◊ bataĭa la Kîmpu Ĭedrĭenuluĭ — bitka na Jedrenskom polju ◊ bataĭa ku ńamțî la Drina — borba sa Nemcima na Drini [Crn.] ♦ dij. var. bătaĭe [Kmp.] 3. (izr.) (fig.) bataĭe đi žuok — sprdnja, šega, izvrgavanje ruglu nekoga ili nečega ◊ nu mînarăț ku ĭel bataĭe đi žuok, kî va omuară — ne terajte sprdnju sa njim, jer će vas ubiti [Por.] ∞ baća | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 551 | batut | bătut | истучен | batut (batută) (mn. batuț, batuće) [akc. batut] (prid.) — 1. istučen, izbijen ◊ nu șću pănă kînd să sufîr să-m vină kopiĭi batuț đi la șkuală — ne znam dokle da podnesem da mi deca dolaze tučena iz škole 2. (i. m.) nabijen, sabijen ◊ parĭ la viĭe sînt batuț bińe — kočevi u vinogradu su dobro nabijeni [Crn.] 3. a. stucan, usitnjen tucanjem ◊ sarĭa batută-n pivă — so stucana u avanu b. (za tkanje) tvrd, gust, krut ◊ țasuto-sta ĭe prĭa batut — ovo tkanje je prekruto [Por.] ♦ dij. var. bătut [Kmp.] ∞ baća | | [Vidi] |
|
|
|
| 1526 | bažukuri | batjocori | исмејавати | bažukuri (ĭuo bažukurĭesk, ĭel bažukurĭașće) [akc. bažukuri] (gl.) — ismejavati nešto ili nekoga, zbijati šalu sa nekim ili nečim ◊ kopiĭi îl bažukurĭesk la șkuală kî arĭe padukĭ — deca ga ismejavaju u školi, jer ima vaške [Crn.] ♦ dij. var. bîžîkuri (Rudna Glava), băžîkuri (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. baźikuri (Duboka) [Zvizd] (Medveđica) [Hom.] ♦ dij. var. batžokuri [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 561 | bažukuruos | batjocoros | шаљив | bažukuruos, (bažukuruasă) (mn. bažukuruoș, bažukuruasă) [akc. bažukuruos] (prid.) — šaljiv, koji pravi šale; duhovit ◊ ĭel ĭe uom mult bažukuruos — on je mnogo šaljiv čovek [Crn.] ♦ dij. var. bîžîkuros, băžîkuruos [Por.] ∞ bažukuri | | [Vidi] |
|
|
|
| 507 | băĭat | băiat | момак | băĭat (mn. băĭeț) [akc. băĭat] (i. m.) — momak ◊ băĭat ďe-nsurat — momak za ženidbu [Kmp.] ♦ dij. var. baĭat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 508 | băĭețăl | băieţel | момчић | băĭețăl (mn. băĭețăĭ) [akc. băĭețăl] (i. m.) — momčić ◊ băĭețăl, kopilandru kare aļeargă dupa feťe, ama înga nuĭe kopt ďe însurat — momčić, dečarac koji juri za devojkama, ali koji još nije dozreo za ženidbu [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 769 | Băĭkon | băicon | Бајкон | Băĭkon (mn. Băĭkońi) [akc. Băĭkon] — 1. (antr.) Bajkon, vlaški nadimak familije Čukić u Prahovu (ranije Čuk), koji se u novije vreme proširio i na familiju Isaković ◊ Băĭkońi sîn o fămeļiĭe în Praova — Bajkoni su jedan rod u Prahovu 2. (geol.) (augm.) kamenčina ◊ băĭkon ĭe pĭatră mare — bajkon je veliki kamen ◊ (u izr.) greu ka băĭkonu — težak kao kamen [Kmp.] ♦ dij. var. bikuoń [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2059 | bălțui | balţui | лабавити | bălțui (ĭuo ma bălțuĭ, ĭel sa bălțuĭe) [akc. bălțui] (gl. p. ref.) — (ret.) labaviti, olabaviti (se), razvezati (se) ◊ s-a bălțuit sfuara la tovar, ș-akușa saśi pikă đi pi kar — olabavio se konopac na tovaru, i sad će džakovi pasti sa kola ♦ sin. lăbavi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4885 | băļegarĭ | bălegar | ђубриво | băļegarĭ (mn. băļegar) [akc. băļegarĭ] (i. m.) — stajsko đubrivo ◊ a tras să fiĭe stîna la ĭeĭ, în tîrla lor, đin kauza băļegarĭuluĭ — nastojali su da stado bude kod njih, u njihovoj staji, zbog stajskog đubriva [Dun.] ∞ baļigă | | [Vidi] |
|
|
|
| 520 | bărbat | bărbat | муж | bărbat (mn. bărbaț) [akc. bărbat] (i. m.) — 1. muž, suprug 2. muškarac [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 955 | băstrui | ? | изгорети (од пламењач | băstrui (ĭuo ma bastruĭesk, ĭel sa bastruĭașće) [akc. băstrui] (gl.) — izgoreti od plamenjače (za biljke) ◊ frunḑa pră firĭ de potlaźĭań s-a bastruit — lišće na stabljikama paradajza izgorelo je od plamenjače [Hom.] up. bastră | | [Vidi] |
|
|
|
| 954 | băstruit | ? | изгорен (од пламењаче) | băstruit (băstruită) (mn. băstruiț, băstruiće) [akc. băstruit] (prid.) — izgoren od plamenjače ◊ varḑă băstruită — kupus izgoren od plamenjače [Hom.] ∞ băstrui | | [Vidi] |
|
|
|
| 874 | bășka | bașca | обашка | bășka [akc. bășka] (pril.) — obaška, posebno, odvojeno ◊ dîăĭ la vaś sî manîśe, da la vițîăl puńe bășka — nahrani krave, a teletu daj obaška ◊ tuoț sî va-nskimbaț, ama kopiĭi bășka, fĭaćiļi bășka — svi da se presvučete, ali dečaci posebno, devojčice posebno ♦ var. bîășka [Crn.] ◊ śe șađeț bășka, veńiț înkuaśa, să fim tuoț la un luok — što sedite odvojeno, dođite ovamo da budemo svi na jednom mestu [Por.] ∞ bășkașî | | [Vidi] |
|
|
|
| 878 | bășkașală | despărţire | одвајање | bășkașală (mn. bășkașîălurĭ) [akc. bășkașală] (i. m.) — odvajanje, odeljivanje; podvajanje ◊ nu-nțaļeg pintru śe sînt atîća bășkașălurĭ întra uamiń la nuoĭ în sat — ne razumem zbog čega su tolika podvajanja među ljudima kod nas u selu ◊ lasațî-vă đi bășkașîărurĭ — batalite podvajanja [Crn.] ◊ pănă am fuost baĭeț am trait ku frațî într-o kasă, kînd m-am însurat, șî kînd a veńit vrĭamĭa đi bășkașală, nuoĭ frumuos am înparțît imańa, șî ĭuo ku muĭarĭa m-am dat bîășka — dok smo bili momci, živeo sam sa braćom u jednoj kući, kad sam se ožeinio i kad je došlo vreme odeljivanja, mi smo lepo podelili imanje, i ja sam se sa ženom odelio ♦ sin. đisparțîre, đisparțîtu [Por.] ∞ bășkașî | | [Vidi] |
|
|
|
| 877 | bășkașî | despărţi | одвојити | bășkașî (ĭuo ma bășkașîăsk, ĭel sa bășkașîașće) [akc. bășkașî] (gl. p. ref.) — odvojiti, odvajati, podvajati, odeljivati ◊ bașkașîașće mńeĭi đin kîrd sî ļi đa uruĭală — odvaja jagnjad iz stada da ih mahrani jarmom ◊ bășkașîăsk saśi aĭ rupț đ-aĭ întrĭeź — odvajam iscepane džakove od celih [Crn.] ◊ nu vrĭeu sî ma bășkașîăsk đ-aĭ miĭ parinț — neću da se odeljujem od svojih roditelja ♦ dij. sin. đisparțî [Por.] ♦ dij. var. bășkui (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
| 880 | bășkașît | despărţit | одељен | bășkașît (bășkașîtă) (mn. bășkașîț, bășkașîće) [akc. bășkașît] (prid.) — odeljen, otuđen; odvojen ◊ kopilu al mîĭ marĭe ĭe bășkașît đimult — stariji sin je odeljen odavno ◊ ĭe bășkașît đin kasă kî n-a poșćińit parințî — otuđen je iz porodice, jer nije poštovao roditelje [Crn.] ♦ dij. var. bîășkașît ♦ dij. sin. đisparțît [Por.] ∞ bășkașî | | [Vidi] |
|
|
|
| 17 | bătîrn | bătrân | стар | bătîrn (bătîrnă) [akc. bătîrn] (prid.) — 1. (za čoveka) star, ostario ◊ uom bătîrn — star čovek ◊ muoș bătîrn — starac 2. (za vreme) staro, zastarelo; davno prošlo ♦ var. bătrîn [Kmp.] ♦ dij. var. batrîn [Por.] ∞ bîtrîńi | | [Vidi] |
|
|
|
| 712 | bîtatură | bătătură | набој | bîtatură (mn. bîtaturĭ) [akc. bîtatură] (i. ž.) — 1. naboj, nabijena ili utabana zemlja ◊ vaka ļegată a fakut o bîtatură prîngă ĭa — vezana krava napravila je naboj oko sebe [Hom.] 2. dvorište ♦ dij. var. bătătură (mn. bătaturĭ) [akc. bătătură] — dvorište ◊ kopiĭi să žoakă afară pe bătătură — deca se igraju napolju po dvorištu ♦ sin. obor, prăvăļie [Kmp.] ∞ avļiĭe | | [Vidi] |
|
|
|
| 700 | bîtrîńață | bătrîneţe | старост | bîtrîńață [akc. bîtrîńață] (i. ž.) — 1. (za čoveka) starost ◊ l-ažuns bîtrîńața — stigla ga je starost 2. (za vreme) starina, drevnost, davno prošlo vreme ◊ kînćiśe đi bîtrîńață — starinske pesme, tzv. izvorne ◊ ađet đi bîtrîńață — stari (nski) običaj ◊ uom đi bîtrîńață — starinski čovek, čovek sa starim, prevaziđenim shvatanjima ♦ var. bătrîńață ♦ supr. ćińerĭață — mladost [Por.] ∞ batrîn | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 1491 | bîtrîńi | bătrîni | старити | bîtrîńi (ĭuo bîtrîńiesk, ĭel bîtrîńiașće) (gl. nesvrš.) — (ret.) stariti ◊ muĭeriļi la sat bîtrîńiesk măĭ ĭuta đi kît uamińi — žene na selu brže stare od muškaraca ◊ țînće naĭkuță, nu bîtrîńi — drž’ se, draganče, nemoj stariti ♦ var. bătrîńi ♦ up. înbîtrîńi, îmbîtrîńi [Por.] ∞ batrîn | | [Vidi] |
|
|
|
| 953 | Buļećin | Bulecin | Бољетин | Buļećin [akc. Buļećin] (i. m.) — (ojk.) Boljetin, ime sela na Dunavu kod Donjeg Milanovca, u opštini Majdanpek ◊ in Buļećin traĭesk duauă fuarme dă rumîń, uńi vorbĭesk la „pră”, da uńi la „pi” — u Boljetinu žive dve vrste Vlaha, jedni govore na „pră”, a drugi na „pi” ◊ ĭastă șî o fîmeļiĭe sîrbĭaskă, a veńit dă la Kosova; saćańi a batut žuok ku iĭ kî sînt „turś dă la Kosova” — ima i jedna srpska familija, doseljena sa Kosova; seljani su zbijali šale sa njima da su „Turci sa Kosova” ◊ voĭńiś saćańi sa kĭamă Buļećinț, da muĭerļi Buļećință — muškarci meštani zovu se Boljetinci, a žene Boljetinke ◊ satu ĭe mik, învîrat într-o vaļe adînkă, îngustă șî lungă — selo je malo, sabijeno je u jednu duboku, usku i dugu dolinu ◊ lumĭa s-a tras aiśa dîn mulće pîărț, kî ĭe bun dă viće — ljudi su se povukli ovde sa raznih strana, jer je pogodno za stoku ◊ la Buļećin șî akuma la Sînźuorḑ sa fak kîći șapće-uopt baśiĭ, ka đi bătrîńață — u Bljetinu se i sada na Đurđevdan pravi po sedam-osam bačija, kao u stara vremena (izvor: Durlić, terenski zapisi) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 1618 | drugă | drugă | реза | drugă2 (mn. druź) (i. ž.) — reza, pokretna daščica kojom su se zatvarala vrata ◊ druga ĭe o blanuță đi ļiemn îmblatuare, ku kare sa-nkis ușa đi bătrîńață — reza je pokretna daščica kojom su se nekada zatvarala vrata ◊ druga a țînuto duauă kuńe batuće-n ușă, kare avut kîrļig la vîr, să țînă blanuța să nu skadă — rezu su držala dva klina, nabijena u vrata, koja su imala kuku na vrhu, da drže daščicu da ne spadne ◊ druga a fuost đisupra înkreștată, unđe a veńit ļimba kĭeĭi — reza je sa gornje strane imala ureze, u koje je ulazio jezičak ključa ♦ sin. kļanță (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2052 | flokan | flocan | четник | flokan (mn. flokań) [akc. flokan] (i. m.) — 1. (pej.) četnik, pripadnik četničkog pokreta za vreme Drugog svestkog rata ◊ rău a fuost đi vrĭamĭa đi rat, vin mńamțî: fuź, vin flokańi: fuź, vin părtizańi: fuź, nu șćiĭ đi kare s-ći pazășć — zlo je bilo za vreme rata, idu Nemci: bež’, idu četnici: bež’, idu partizani: bež’, ne znaš s koje strane da se čuvaš 2. (za čoveka) bradonja, koji pušta bradu i kosu ◊ đi bătrîńață uamińi nu sa ras șă nu sa tuns numa kînd a fuost în vrun žăļ mare, đi flokań lumĭa s-a ćemut — nekada se ljudi nisu brijali i šišali samo kada su bili u nekoj velikoj žalosti, od bradonja ljudi su se bojali 2. (za dlakavog psa) rundov ◊ nu m-am ćemut să fiu sîngur ku uoĭļi-n munće, kă am avut duoĭ flokań ku mińe — nisam se bojao da budem sam sa ovcama u planini, jer sam imao dva rundova sa sobom [Por.] ∞ fluok | | [Vidi] |
|
|
|
| 5102 | Giță Kîtańiță | Ghiță Cătănuță | Гица Катаница | Giță Kîtańiță [akc. Giță Kîtańiță] (sint.) — (mitol.) Gica Katanica ◊ Giță Kîtańiță ĭe insă đin kînćik bătrîńesk alu rumîń, kare s-a luptat ku Florĭa Florirol, arambașa uoțîlor — Gica Katanica je lik iz stare vlaške balade, koji se rvao sa Florom Florićem, hajdučkim harambašom ◊ Giță Kîtańîța a fuost uom viu, naskut în sat Kurĭače, în komuna lu Građișće — Gice Katanica je bio isrtorijska ličnost, rođen je u selu Kurjači, u opštini Veliko Gradište ◊ Giță a fuost katană la Milenko Stojković, în razbălu ku turśi kare a rîđikatu Karađorđe — Gice je bio vojnik kod Milenka Stojkovića, u ustanku protiv Turaka koji je podigao Karađorđe [Por.] ∞ katană | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3257 | guove | govie | млада | guove (mn. guovĭ) [akc. guove] (i. ž.) — mlada ◊ vuorba guove ĭe nuauă, a tunat în ļimba nuastră pi dupa ratu ku mńamțî — reč „gove” je nova, ušla je u naš govor negde posle rata s Nemcima ◊ guovĭa đi bătrîńață s-a kĭemat mirĭasă — mlada se nekad zvala „mirjasa” ♦ var. govĭe, gove, guovĭe ♦ sin. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5411 | înkîrļiga | încârliga | погрбити се | înkîrļiga (ĭuo înkîrļig, ĭel înkîrļigă) [akc. înkîrļiga] (gl. p. ref.) — pogrbiti se, saviti ◊ uomu sa înkîrļigă or đi durĭare or đi bătrîńața — neko se pogrbi ili od bola ili od starosti [Por.] ∞ kîrļig | | [Vidi] |
|
|
|
| 5588 | înkonveĭa | încoveia | искривити | înkonveĭa (ĭuo înkonveĭ, ĭel înkonveĭe) [akc. înkonveĭa] (gl. p. ref.) — iskriviti, savijati ◊ uom batrîn sa înkonveĭe đi bătrîńață — star čovek iskrivi se zbog starosti ◊ baće la fĭer să-l înkonveĭe đi plug — kuje gvožđe da ga savije za plug [Por.] ∞ koveĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 5558 | kameńeće | căminete | камин | kameńeće (mn. kameńeț) [akc. kameńeće] (i. m.) — (izob.) kamin ◊ în kasa bătîrnă am avut kameńeće — u staroj kući imao sam kamin [Pad.] ♦ dij. var. kamin [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3574 | kăpriĭață | căprăriște | козарица | kăpriĭață (mn. kăpriĭeț) [akc. kăpriĭață] (i. ž.) — kozarica, kozarnik ◊ kăpriĭață ĭe koćeț, adîns fakut lînga strungă, în kare să bășkuĭe kapriļi đin stînă uoilor — kozarica je ograda, posebno podignuta kraj tora, u koju se odvajaju koze iz ovčjeg stada ◊ kapriļi sa-nkid în kăpriĭață kî bat uoiļi, ļi-npung ku kuarńiļi, ļi muśkă đi urĭekĭ, șî uoĭļi nu puot în paśe mînka đi ĭaļe — koze se odvajaju u kozarnik jer biju ovce, bodu ih rogovima, ujedaju za uši, i ovce ne mogu na miru jesti od njih [GPek] ♦ dij. var. kîpriĭață (Rudna Glava) ◊ uoĭļi s-a puot țîńa șă supt plășć kă au lînă, da kapriļi n-au șă đ-aĭa ĭe kîpriĭața înkisă ka toblarĭu — ovce se mogu držati pod sklonom jer imaju vunu a koze nemaju, pa se zato kozarnik gradi zatvoren kao tor (Topolnica) [Por.] ∞ kapră | | [Vidi] |
|
|
|
| 3098 | kîramidă | cărămidă | ћерамида | kîramidă (mn. kîramiḑ) [akc. kîramidă] (i. ž.) — ćeramida ◊ kîramida ĭe un fieļ đi țrĭep bătrîńiesk, ku kare s-a astrukat koļibiļi — ćeramida je vrsta starinskog crepa kojim su se pokrivale kolibe ◊ kîramida s-a fakut đin pomînt adîns — ćeramida se pravila od posebne zemlje ◊ luok unđe s-a fakut kîramida sa kĭamă kîrîmidariĭe, da lukratuori kîrîmidarĭ — mesto gde se pravila ćeramida zove se ćeramidarnica, a radnici ćeramidari [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3585 | koćeț | coteţ | котац | koćeț (mn. koćață) [akc. koćeț] (i. s.) — kotac, ograđeno mesto za manje domaće životinje ◊ koćeț đi mńiĭ s-a fakut în kuotu koļibi, șî oĭari đi vrĭamĭa ĭerńi a trait la un luok ku mńiĭi — kotac za jagnjad pravio se u kutku kolibe, i ovčari su u vreme zime živeli zajedno sa jagnjićima ◊ koćeț s-a fakut șî-n strungă, șî-ńel a bagat mńiĭi kînd ĭ-a bășkuit đi uoĭ mulgatuare — kotac se pravio i u toru, i u njega su terali jagnjad kad su je odvajali od muznih ovaca [GPek] ◊ koćeț đi mńiĭ — kotac za jagnjad [Por.] ∞ kuot | | [Vidi] |
|
|
|
| 5521 | kokoșa | cocoșa | погрбити се | kokoșa (ĭuo kokoșăḑ, ĭel kokoșăḑă) [akc. kokoșa] (gl. p. ref.) — 1. (o položaju) pogrbiti, saviti ◊ uomu sa kokoșășće kînd đi bătrîńață iĭ sa strîmbă uosu spinări da kapu iĭ kađe în źuos — čovek se pogrbljuje kad mu se od starosti iskrivi kičma a glava mu padne ♦ sin. gîržobi 2. (zool.) naskakaiti, nagaziti ◊ kokuoșu kokoșaḑă gaińiļi kînd sîare pi ĭaļe șă ļi kalkă pi đinapuoĭ — petao naskače kokoške kad skoči na njih i nagazi ih otpozadi [Por.] ∞ kokuoș | | [Vidi] |
|
|
|
| 6031 | kuardă | coardă | основа ткања | kuardă2 (mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (tehn.) osnova ◊ kuarda đi țasut la razbuoĭ sa urḑîașće pi gard đi parĭ ku aļergatuarĭa đi pi kare sa đizvîrḑăsk mosuarîļi pļińe đi tuors — osnova za tkanje na razboju snuje se na ogradi od kolja pomoću motovila sa kojeg se odmotavaju kalemovi puni pređe ◊ grosîmĭa șî lunźimĭa kuorḑî ĭasă đin lukru kare trăbe fi gaćit în razbuoĭ, ăće, đi o pătură kuardă sa lasă patru mĭetîrĭe șî žumataće — debljina i dužina osnove zavisi od posla koji treba da se odradi u razboju, za jednu ponjavu, na primer, osnova se pušta do četiri i po metara ◊ đimult lunźimĭa kuorḑî s-a sokoćit la rîșkituorĭ, da akuma la mĭetîrĭe — dužina osnove se nekad određivala prema motovilu, a sada na metar ◊ kuarda sa adună đi pi gard în bîrță, pazîndu-să să nu sa învîrḑaskă, șî sa puńe bășka pănă nu vińe vrĭamĭa șî sa pună pi sul ku învaļituarĭa — osnova se skida sa ograde u pletenice, vodeći računa da se ne umrsi, i skloni se u stranu dok ne dođe vreme da se snuje na vratilo preko snovaljke [Por.] razbuoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
| 2861 | kurkubău | curcubău | дуга | kurkubău (mn. kurkubăĭe) (i. s.) — duga, pojava u atmosferi posle kiše ◊ kurkubău ĭasă numa dupa pluaĭe — duga se javlja samo posle kiše ◊ kurkubău are doă kapiće, șî ku amîndoă bĭa apă đin doă ogașă or doă rîurĭ — duga ima dve glave, i sa obe pije vodu sa dva potoka ili dve reke ◊ kurkubău are noă fărburĭ: vînît, bilovink, galbin băl, galbin înkis, vĭarđe băl, vĭarđe înkis, ruoșu, ruoșu măĭ băl șî ruoșu înkis — duga ima devet boja: plavu, ljubičastu, svetlo žutu, tamno žutu, svetlo zelenu, tamno zelenu, crvenu, svetlo crvenu i tamno crvenu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5736 | laĭe | laie | црн | laĭe [akc. laĭe] (prid.) (nepr.) — (color) (zast.) crn ◊ în turmă a fuost numa o uaĭe laĭe, alalće tuaće albe — u stadu je sam jedna ovca bila crna, sve ostale su bile bele ♦ sup. alb, băl [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3319 | Marțuĭka | Marţuica | Уторкиња | Marțuĭka [akc. Marțuĭka] (i. ž.) — (zast.) (mit.) Utorkinja, krava rođena u utorak ◊ Marțuĭka ĭe poļikră bătrîńaskă đi vakă, fakută într-o marță adînsă pi an, ama nu sa măĭ țîńe minće śe marța ĭe aĭa, șî kînd kađe — Utorkinja je starinski naziv za kravu, rođenu u neki posebni utorak u toku godine, ali se više ne pamti koji je to utorak, niti kad pada (Rudna Glava) [Por.] ◊ uńi ginđesk kî ĭe „marțuĭka” vakă kare mult n-a ļins sare, vakă tare mărțînuasă — jedni misle da je „utorkinja” krava koja nije dugo lizala so, koja je jako željna soli (Topla) [Crn.] ♦ up. mărțînuos ∞ marț | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5641 | mîńekarĭ | mânecar | горњак ? | mîńekarĭ (mn. =) [akc. mîńikarĭ] (i. s.) — gornjak ? ◊ mîńekarĭ ĭe țuală skurtă muĭerĭaskă ku mîńiś lunź, făra guļir, śe sa-nkĭaptură la pĭept — gornjak je kratak ženski haljetak sa dugim rukavima bez kragne, koji se zakopčava na grudima ◊ mîńikarĭu sa faśe đe pînḑă đe kîńipă, kă sa puartă kînd ĭe frig pista kimĭașă da supt băĭbarak — gornjak se izrađuje od konoplje, jer se nosi kad je hladno preko košulje, a ispod prsluka ♦ var. mîńekarĭ ♦ sin. bluză, rĭeklă [Por.] ♦ dij. var. mîńiśarĭ (Lubnica) [Crn.] ∞ țuală | | [Vidi] |
|
|
|
| 5668 | nou | nou | нов | nou (noă) (mn. noĭ, noĭ) [akc. nou] (prid.) — nov ◊ s-a dat bășka, ș-a fakut koļibă noă — odelili se, i podigli novi kolibu ◊ (u izr.) đin nou — iznova ♦ var. nuou [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3149 | ńam | neam | род | ńam1 (mn. ńamurĭ) [akc. ńam] (i. s.) — rod, rođak; srodnik, srodstvo; familija ◊ la nuoĭ ĭastă ńam apruape, ńam đipartat șî ńam đi bătrîńață — kod nas ima blizak rod, dalek rod i rod od starina ◊ ńamu sa sokoćiașće pi brîńe, kare înśep đi la kopiĭi alu un uom ku o muĭarĭe — srodstvo se računa po pasovima, koji počinju od dece jednoga muža i žene ◊ kopiĭi kare-ĭ fak uomu ku muĭari-sa sînt fraț, or kă ńam đin brîu al đintîń — deca koju rađaju muž i žena su braća, ili rod u prvom kolenu ◊ ńepuoțî đi la kopiĭi luor sînt vĭerĭ đin fraț, or brîu adoĭļa — unuci od rođene dece su braća od stričeva, ili drugo koleno ◊ ńepuoț đi ńepuoț sînt vĭerĭ a doĭļa, or brîu a triĭļa — praunuci su srodnici u trećem kolenu ◊ pănă la vĭerĭ adoĭļa sa țîńe ńam apruape — do trećeg kolena računa se blizak rod ♦ var. (zast.) ńemeńa ♦ sin. fîmeļiĭe, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. rudă [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5205 | pastra | păstra | штедети | pastra (ĭuo pastrĭeḑ, ĭel pastrĭaḑă) [akc. pastra] (gl. p.) — štedeti, sačuvati ◊ kopiĭi nu șćiu pastra ńimika, parințî trăbe să-ĭ învĭață — deca ne umeju štedeti ništa, roditelji treba da ih nauče [GPek] ◊ n-am pastrat ńimika đin bătrîńață, tuot am pĭerdut śe ń-a lasat stramuoșî — nismo sačuvali ništa od starine, sve smo izgubili što su nam ostavili preci ♦ sin. kruța [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2697 | păpuk dă kar | păpuc de car ? | лочка | păpuk dă kar (mn. păpuś dă kară) [akc. păpuk dă kar] (i. m.) — (tehn.) ločka, kočnica za zaprežna kola, (dosl.) „cipela za kola” ◊ păpuk dă kar să faśe dîn ļiemn dă băgram — kolska kočnica se pravi od bagremovog drveta ◊ dîn băgram să taĭe un tutuśiel dă lung vro źumătaće dă mĭetîr — iz bagrema se iseče jedan trupčić dužine oko pola metra ◊ papuku pră mižluok are un žgĭab, în kare tună rouata dă kar — kolska kočnica ima po sredini žljeb, u koji ulazi kolski točak ◊ papuku dîn-nainće are o alkă, dă kare să ļagă sănźiru, șî dîn parće-ĭa ĭe ćeșît — kočnica s prednje strane ima jednu alku, o koju se veže lanac, i na toj strani je otesana ◊ papuku ĭe măĭ bun dă ļieamn, dă kît dă fĭear, kă ļieamnu să ruoađe, șî așa karu să înpĭeđikă măĭ bińe — kočnica je bolja od drveta nego od gvožđa, jer se drvo tare, i tako se kola bolje koče ♦ var. papuk [Mlava] ♦ dij. sin. pivă [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă [GPek][Crn.] ∞ pĭađikă | | [Vidi] |
|
|
|
| 5002 | Pătru | Petru | Петар | Pătru2 [akc. Pătru] (i. m.) — (mitol.) Petar, l.i. Sunca ◊ sa țîńe minće kă aĭ bătrîń, kînd a vorbit đi Suare, nu ĭ-a spus „Suare”, numa ĭ-a ḑîs „Pătru”: a rîsarit Pătru, a zăvîrńit Pătru, ș-așa — pamti se da stari, kad bi pominjali Sunce, nisu govorili „Sunce” nego „Petar”: izašao je Petar, zašo je Petar, i tako ◊ Pătru la Suare ĭ-a ḑîs ș-aĭ bătrîń în Șarbanuț șî-n Metońița — Petrom su Sunce zvali i stari u Šarbanovcu i Metovnici [Crn.] ♦ dij. sin. Pau [Por.] ∞ suare | | [Vidi] |
|
|
|
| 2687 | pivă | pivă | аван | pivă1 (mn. pivĭ) [akc. pivă] (i. ž.) — (tehn.) avan, stupa ◊ pivă đi bătrîńață a fuost skobită-n tutuk đi śerieș — starinski avan bio je izdubljen u panju od trešnje ◊ în pivă a fakut mînkare đi uară: ku maĭu s-a batut vrĭežî, mistakaț ku kîta fańină, șî s-a dat la puĭ, la gaiń, la rîață — u avanu se pravila hrana za živinu: maljem se tucale vreže, pomešane sa malo brašna, i davalo se pilićima, kokoškama, plovkama ♦ up. maĭ [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 2680 | pîrpak | pălpag | полуга | pîrpak (mn. pîrpaśe) [akc. pîrpak] (i. s.) — poluga, motka, tojaga; palija ◊ pîrpak ĭe o palugă đi ļiemn skurtă șî gruasă, ku kare s-a-npiđekat karu đi vaś, kînd a mĭers înkarkat pi stîrmină — prpak je kraća i jača motka kojom su se zaprežna kola kočila na nizbrdici ◊ kînd vrĭeĭ s-înpĭađiś karu, pîrpaku ăl petrĭeś pin spiță lu ruoțîļi đi-napuoĭ, bîrabar ku uosiĭa, șă-l ļieź ku sfuara să nu piśe — kad hoćeš da zakočiš kola, prpak gurneš kroz spice zadnjih točkova, uporedo sa osovinom, i vežeš ga konopcem da ne spadne ◊ ku pîrpak ć-ažuț kînd trăbe să mișć đin luok śuava grĭeu — prpakom se pomažeš kada treba da pomeriš s mesta nešto teško ◊ đin patru krĭenź ļegaće la vîr șă pusă pista porkuoń, sa faśe pîrpak kare țîńe porkuońu să nu-l sprînžaskă vîntu — od čeiri grane vezane na vrhu i stavljene preko stoga, pravi se lemez koji drži stog da ga ne rasturi vetar[Por.] ◊ pîrpaku a fuost un fĭeļ đe pĭađikă bătrîńaskă đe karu đe viće — prpak je bila jedna vrsta starinske kočnice za zaprežna kola (Bučje) [Crn.] ◊ pîrpak ĭe śumag mare ku kare puoț să baț śe vrĭeĭ — prpak je velika motka sa kojom možeš da mlatiš šta hoćeš (Debeli Lug) [GPek] ♦ var. părtak ♦ sin. dorîngă, palugă, par, pîrg, pražînă, śumag [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3249 | pîrvaļiĭe | curte | двориште | pîrvaļiĭe (mn. pîrvaļiĭ) [akc. pîrvaļiĭe] (i. ž.) — dvorište ◊ pîrvaļiĭe ĭe luok đinainća kășî, îngrađit, or ńingrađit — dvorište je prostor ispred kuće, ograđen ili neograđen ♦ sin. avļiĭe, traușă [Por.] ♦ dij. sin. bătătură [Kmp.] ∞ avļiĭe | | [Vidi] |
|
|
|
| 5301 | povastă | poveste | прича | povastă (mn. povĭeșć) [akc. povastă] (i. ž.) — priča, povest, pripovetka ◊ muoșu nuostru a șćut rău mulće povĭeșć đi bătrîńață — naš čiča je znao veoma mnogo starinskih priča ◊ povĭeșć đi vrodată — starinske priče ◊ povĭeșć kopilarĭeșć — dečje priče, bajke ◊ povĭeșć adăveraće — istinite priče [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 5449 | prînḑî | prânzi | ручати | prînḑî (ĭuo prînḑăsk, ĭel prînḑașće) [akc. prînḑî] (gl. n.) — (nutr.) ručati ◊ la gîzdoćiń ku mulće sluź, sluźiļi a prînḑît bășka — kod velikih bogataša sa mnogo slugu, sluge su ručavale obaška [Por.] ∞ prînḑ | | [Vidi] |
|
|
|
| 2371 | raśială | răceală | хладноћа | raśială (mn. raśielurĭ) [akc. raśială] (i. ž.) — 1. (tehn.) a. hladnoća ◊ s-a pus mare raśială, vrĭamĭe ĭe să faśem fuoku — nastupila je velika hladnoća, vreme je da naložimo vatru b. promaja ◊ înkiđeț ușa, kî traźe raśială đi afară — zatvorite vrata, jer vuče promaja spolja 2. (med.) prehlada ◊ s-a pus raśiala pi ĭa, ș-akuma numa stranută — uhvatila je prehlada, pa sada samo kija 3. (izob.) (nutr.) jelo od hladnog kačamka ◊ raśiala ĭe un fĭeļ đi mînkare đi bătrîńață: zdrumiś koļiașa rîaśe-n apă kaldă, o sparź ș-o mĭastîś ku ļingura, puń sare șî oțăt, ș-o manînś — „rašiala” je vrsta starinskog jela: zdrobiš hladan kačamak u toplu vodu, razbiješ ga i promešaš kašikom, dodaš so i sirće, i jedeš [Por.] ∞ rîaśe | | [Vidi] |
|
|
|
| 6334 | razbuna | răzbuna | осветити се | razbuna2 (ĭuo razbun, ĭel razbună) (gl. p. ref.) — (ret.) osvetiti se ◊ pe ađeturĭ đe bătrîńață, uomu are đirĭept sî sa razbună lu ăla kare ĭ-a fakut vrun rău mare, da la aĭ marĭ nu ļi sa pasă, or țîn parća ku ăla ś-a fakut rău — prema starim običajima, čovek ima pravo da se osveti onom ko mu je naneo neko veliko zlo, ako vlast za to ne mari, ili tome zločincu drži stranu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 6523 | sîmnatură | semnătură | оzнака | sîmnatură (mn. sîmnaturĭ) (i. ž.) — oznaka, znak, potpis; škrabotina; žvrljotina ◊ kare đi bătrîńață n-așćut să skriĭe, kînd a trîbuit să iskaļaskă śuava, a skîržait vro sîmnatură kum a șćut ș-a putut, șă aĭa s-a luvat în samă ka iskaļitură adăvarată— ko nekada nije znao da piše, kad je trebalo nešto da potpiše, naškrabao bi neki znak kako je znao i u meo, i to se uzimalo u obzir kao stvarni potpis ♦ sin. skrîžaĭtură, žvîrļitură, iskaļitură [Por.] ∞ sămn | | [Vidi] |
|
|
|
| 3072 | skamn | scamn | хоклица | skamn (mn. skamńe) [akc. skamn] (i. m.) — 1. (tehn.) hoklica, mala stolica bez naslona; šamlica ◊ la nuoĭ tutuku a fuost măĭ batrîn fĭeļ đi skamn — kod nas je panj bio najstarija vrsta hoklice ◊ skamn đi bătrîńață a fuost fakut đin tutuk ku triĭ krĭanźe în luok đi piśuare — starinska hoklica bila je napravljena od panja sa tri grane, umesto nogu ◊ skamn ku triĭ piśare — tronožac ◊ skamn đi șaḑut — hoklica za sedenje 2. sedište na tkačkom razboju; klupica ◊ skamnu la razbuoĭ ĭe blana pi kare șîađe țîsatuarĭa — sedište na tkačkom razboju je daska na kojoj sedi tkalja 3. (fig.) (zast.) sedište vlasti; glavni grad; prestonica ◊ Biļigradu ĭe skamnu lu Sîrbiĭe — Beograd je prestonica Srbije ◊ Țăļigradu ĭe skamno-l turśiesk — Carigrad je turska prestonica [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 4769 | skiĭe | schi | смучка | skiĭe (mn. skiĭ) [akc. skiĭe] (i. ž.) — smučka, skija ◊ skiĭe rar kare a karat la nuoĭ đi bătrîńață, s-a vaḑut măĭ întîń dupa rat pin vuoĭskă — skije retko je ko vozio od starina, viđene su prvi put u vojsci posle rata ◊ skiĭ-ļi a fakut ćińerișu đin blăń đi tarabă — skije je pravila omladina od dasaka za tarabu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4779 | skriĭa | scria | писати | skriĭa (ĭuo skriu, ĭel skriĭe) [akc. skriĭa] (gl. p. ref.) — pisati ◊ vrodată đi bătrîńață s-a skriĭat numa ku konđeĭu — nekada davno pisalo se samo kondeljom ◊ păkurari a skris pi butorśiļi faguluĭ, or kă pi śuperś — pastiri su pisali na stablima bukve, ili na pečurkama ◊ muĭerļi đemult n-a șćut ńiś să skriĭe, ńiś să śećaskă — žene nekad nisu znale ni da pišu, ni da čitaju ♦ sin. konđeĭa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4372 | skućik | scutec | пелена | skućik (mn. skućiśe) [akc. skućik] (i. s.) — pelena ◊ skućiku ĭe parśel đe pînză, țasut la razbuoĭ, kare l-a pus în ļagîn supt kurițu lu kopil mik — pelena je komad platna, tkanog na razboju, koji se stavljao u kolevku pod dupence malog deteta ◊ đi bătrîńață kopiĭi nu s-a-nfășurat în skućik, numa piśorițîļ ļ-a ļegat în fașîĭe să nu sa strîmbe — nekada se deca nisu uvijala u pelene, samo su im nogice bile uvezane trakama da se ne iskrive ♦ up. fașîĭe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4818 | slańină | slănină | сланина | slańină (mn. slańiń) [akc. slańină] (i. ž.) — slanina, potkožna masnoća na životinjskom telu ◊ puorśi đi bătrîńață kînd s-a-ngrașat vrodată, avut pĭeśină multă, da slańină puțînă — starinske svinje koje su se nekada tovile, imale su samo krtinu, a slanine malo ◊ slańină uskată — sušena slanina ◊ slańină afumată — dimljena slanina ◊ slańină pîržîtă — pržena slanina ♦ var. slaină (Crnajka, Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. kļisă [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2036 | strań | strani | губер | strań (mn. strańe, străń) [akc. strań] (i. m.) — guber, grubo tkan vuneni pokrivač ili prostirka ◊ strańu ĭe fakut dă lînă, ăl țîasă babiļi pră bît — guber je izrađen od vune, tkaju ga babe „na štapu” ◊ fata a kaḑut, luvată dă vînturĭ, ș-a ḑakut pră strań pănă noĭ am źukat pră lînga ĭa s-o pumeńim — devojka je pala, obuzeta vetrom, i ležala je na guberu, dok smo mi igrale oko nje da je povratimo (Busur) ◊ pomeńiļi dă bătrîńață s-a-nćins źuos, pră strań — daće su se nekada postavljale na zemlji, na guberu (Rašanac) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4369 | stražăr | steajăr | стожер | stražăr (mn. stražărĭ) [akc. stražăr] (i. m.) — (tehn.) stožer ◊ stražăr a fuost un par înțapat în mižluoku ări, đi kare a fuost ļegat kalu kare a mĭers în okuol ș-a gazît snuopi la trăiratu đi bătrîńață — stožer je bio kolac nabijen u sred gumna, o koji je bio vezan konj koji je išao u krug i gazio snoplje na starinskoj vršidbi ♦ var. stažărĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4526 | sudui | sudui | псовати | sudui (ĭuo suduĭ, ĭel suduĭe) [akc. sudui] (gl. p. ref.) — (vulg.) psovati ◊ toț suduĭe, da toț spun kă aĭa nuĭe frumos — svi psuju, a svi kažu da to nije lepo ◊ omińi aĭ bătrîń ńiśkînd n-a pomeńit pi naĭba, să n-a fi suduit să-l fută-n źanunkĭe, or dupa kap, or sî-ĭ sa kaśe-n soļńiță — stariji muškarci nikada nisu pominjali đavola, a da nisu opsovali da će ga jebati u koleno, zavrat ili mu se posrati u slanik ◊ kînd omińi suduĭe ḑîk „futu-l” da muĭeriļi „pișî-ma” — kad muškarci psuju, kažu „jebem ga” a žene „popišam se” [Buf.] ♦ dij. sin. înžura [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2587 | șaĭḑăś | șaizeci | шездесет | șaĭḑăś [akc. șaĭḑăś] (br.) — šezdeset ◊ număru șaĭḑăś ĭe đi șasă uorĭ măĭ mare đi kît numîru ḑîaśe — broj šezdeset je šest puta veći od broja deset ◊ kînd uomu înpļińiașće șaĭḑăś đi ań, tuna-n bătrîńiață — kad čovek napuni šezdeset godina, ulazi u starost [Por.] ∞ șasă | | [Vidi] |
|
|
|
| 72 | Șovarna | șovârna | Шоварна | Șovarna [akc. Șovarna] (i. ž.) — (top.) (hidr.) Šovarna, potok na međi Crnajke i Tande u Gornjem Poreču, desna pritoka Crnajke; nađeni tragovi rudarstva iz prve polovine XVIII veka ◊ la Șovarna a fuost ńiskaĭ rudńiśe đi bătrîńață — na Šovarni su u davnini bili neki stari rudnici [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 3236 | śuĭkă | ciuică ? | бата | śuĭkă (mn. śuĭś) [akc. śuĭkă] (i. m.) — (zast.) bata, izraz kojim se oslovljavao stariji brat ◊ śuĭkă a ḑîs fraćiļi au suora ćinîră la fraćiļi al bătrîn — „šujka” su govorili mlađi brat ili sestra starijem bratu ◊ vuorba śuĭkă s-a pĭerdut kînd a murit dĭeḑî nuoștri, în luoku ĭeĭ a veńit nană — reč „šujka” izgubila se kad su pomrli naši dedovi, na njeno mesto došla je „nana” ◊ vuorba śuĭkă în vrĭamĭa-ĭa a mĭers parĭake ku duoĭkă, kum a ḑîs frațĭ la suora măĭ mare — reč „šujka” išla je u paru sa „dojka”, kako su braća oslovljavala stariju sestru ♦ sin. nană ♦ up. duoĭkă [Mlava] ◊ la nuoĭ nuĭe vuorbă śuĭkă sî sa ńemuĭe ku ĭa, dar ĭastă Śuĭkă ka poļikra: Ĭoță lu Śuĭkă, Śuĭkońi, ama śe va însamna vuorba-ĭa, nu sa șćiĭe — kod nas nema reči „šujka” da se njome oslovljavaju, ali ima Šujka kao nadimak: Joca Šujkin, Šujkani, ali šta ona znači, ne zna se (Topla) [Crn.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 3063 | śur | ciur | решето | śur (mn. śururĭ) (i. s.) — rešeto ◊ śuru la nuoĭ a fuost înainća lu sîtă, șî pin ĭel s-a śernut fańina ș-a đi kukuruḑ, ș-a đi grîu — rešeto je kod nas bilo pre sita, i kroz njega se sejalo i kukuruzno i pšenično brašno ◊ śuro-l đi bătrĭńață avut obadă fakută đin kuaža đi ćiĭ, da sîta đi pĭaļe đi śerb — starinsko rešeto imalo je obod od lipove kore, a sito od jelenske kože ♦ var. śĭur [Por.] ♦ dij. sin. sîtă ◊ la nuoĭ ĭe vuorba śur ńikunoskută, nuoĭ șî la śur ḑîśem sîtă — kod nas je reč „śur” nepoznata, mi i rešeto zovemo sitom (Isakovo) [Mor.] ♦ dij. var. čĭur [Dun.] ♦ dij. var. čurel (Gradskovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 4833 | tată | tată | тата | tată (mn. tăț) (i. m.) — (srod.) tata, otac ◊ tata ĭe uomu mumi, ku kare m-a fakut — tata je mamin muž, sa kojom me je rodio ◊ tata ĭe parinćiļi mĭeu — tata je moj roditelj ◊ n-a trait bun ku tatî-su, șî s-a dat bășka kum s-a-nsurat — nije dobro živeo sa svojim ocem, pa se odvojio čim se oženio ♦ up. taĭkă [Por.] ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
| 3406 | tîrnă | târnă | трмка | tîrnă (mn. tîrńe) [akc. tîrnă] — 1. (zast.) trmka, košnica za pčele ◊ tîrnă bătrîńaskă đi albiń ku vîru askuțît, împļećită đi nuĭaļe șî ļipită ku morśilă — starinska trmka za pčele šiljatog vrha, ispletena od pruća i oblepljena blatom ♦ up. stup, kuoșńiță 2. korpa pletara ◊ tîrnă ĭe vas împļećit đi nuĭaļe đi salkă, ku fund tare șă gura largă, đ-adunat la bukaće đi pi kîmp — korpa pletara je sud ispleten od vrbovog pruća, sa jakim dnom i širokim otvorom, za sakupljanje poljskih plodova ◊ tîrnă đe kuļes — korpa za berbu ◊ tîrnă đi dus pi mînă — ručna korpa ♦ sin. kutariță [Por.] ∞ stup | | [Vidi] |
|
|
|
| 6567 | Vamna | Vamna | ваона | Vamna (i. ž.) — (hidr.) Vamna, potok u Crnajci ◊ Vamna ĭe un ogaș în sat Țrnaĭka, kare đi đirĭapta tună-n rîu Țrnaĭka — Vamna je potok u selu Crnajci, koji se s desna starne ulova u reku Crnajku ◊ sa puvestît kî pi Vamna a fuost vro roată morarĭaskă mare, ku kare a mîraśit ńiskaĭ rudarĭ bătrîń — pričalo se da je na Vamni bio neki veliki vodenički točak, koji su koristili neki stari rudari [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
| 2532 | Vinćiluońi | Vinciloni | Винчиловићи | Vinćiluońi [akc. Vinćiluońi] (i. m.) — (antr.) Vinčilovići, vlaški nadimak porodice iz Rudne Glave ◊ Vinćiluońi sînt în Arnaglaua măĭ mult đi doăsuće đi ań — Vinčilovići su u Rudnoj Glavi preko dvesta godina ◊ Kuosta Vinćilă frumuos kîntă-n laută žuokurĭ rumîńieșć đi bătrîńață — Kosta Vinčilović lepo svira na violini stara vlaška kola [Por.] ∞ Vinćilă | | [Vidi] |
|
|
|
| 3812 | zbîrśit | zbârcit | наборан | zbîrśit (zbîrśită) (mn. zbîrśiț, zbîrśiće) [akc. zbîrśit] (prid.) — (anat.) naboran, pun bora ◊ muma-n bătrîńit, șî-m kađe greu kînd văd kît ĭe đi zbîrśită pi firĭe — majka mi je ostarila, i teško mi pada kad vidim koliko je naborana u licu ♦ sin. înkrețît [Por.] ∞ zbîrśi | | [Vidi] |
|
|
|
| 2365 | žuardă | joardă | прут | žuardă (mn. žuorḑ) [akc. žuardă] (i. ž.) — prut ◊ žuardă ĭe nuĭauă, lungă șî supțîrĭe, frîntă or taĭată đin krĭangă lu vrun ļiemn žîlau, ku kare s-a mînat vićiļi — prut je tanka i dugačka šiba, izlomljena ili isečena od grane nekog žilavog drveta, kojom se terala stoka ◊ ku žuarda supțĭre đi bătrîńață, daskîļi a batut kopiĭi la șkuală — tankim prutom su nekada uičitelji tukli decu u školi ◊ ku žuarda șî parințî a fļuțait pi kur kopiĭi a luor aĭ ńimĭarńiś — prutom su i roditelji šibali po dupetu svoju nemirnu decu [Por.] ∞ bît | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
| 5708 | șćirńikă | vrăjitoare | чињарица | șćirńikă (mn. șćirńiś) [akc. șćirńikă] (i. ž.) — (mag.) činjarica; napratilja, vračara ◊ șćirńikă ĭe muĭare kare faśe ko-l rău la Sînźuorḑ să pĭardă uoiļi băśiĭarilor lapćiļi, đi sî fiĭe uoĭļi iĭ măĭ buńe la mîsurat, — činjarica je žena koja vraža na Đurđevdan da ovce bačijara izgube mleko, da bi njene ovce bile najbolje na merenju ♦ var. șćirńikă-ńevĭerńikă [Por.] ∞ vražî | | [Vidi] |
|
|