Reč bĭeșîkă - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
876  bĭeșîkă  bășică  бешика  bĭeșîkă (mn. bĭeșîś) [akc. bĭeșîkă] (i. ž.) — 1. (anat.) mokraćni mehur ◊ avut pĭatră-n bĭeșîkăimao je kamen u bešicibĭeșîkă đi puork uskată a fuost luoptă ku kare s-a źukat kopiĭi vrodată — sasušena svinjska bešika bila je lopta kojom su se deca nekada igrala 2. mehur, plik; žulj ◊ ma batut papuku, șî mi s-a fakut bĭeșîś pi talpă — žuljala me je cipela, i napravili su mi se plikovi na tabanu ♦ (demin.) bĭeșîkuță, bișîkuță ♦ (augm.) bĭeșîkuoń, bișîkuoń [Por.] [Vidi]

Reč bĭeșîkă u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
2724  gîlkă  gâlcă  гука  gîlkă (mn. gîlś) [akc. gîlkă] (i. s.) — 1. (med.) a. guka, izraslina na telu ◊ baba a fuost gușată, avut o gîlkă mare la gît — baba je bila gušata, imala je veliku guku na vratu b. upala krajnika ◊ s-a umflat la kopil gîlśiļi — detetu su natekli krajnici 2. (tehn.) a. neravnina, čvor ◊ blana nuĭe đi ńimika, pļină đi gîlś — daska nije ni za šta, puna je neravnina b. mehur ◊ s-a fakut o gîlkă la guma đi ruată, trîabe să-ĭ pun un baĭluog — iskočio mehur na točku bicikla, treba da mu stavim zakrpu ♦ sin. bubă, bĭeșîkă, nuod [Por.] ♦ dij. sin. modîlkă [Zvizd]  [Vidi]

5647  stîklă  sticlă  стакло  stîklă (mn. stîkļe) [akc. stîklă] (i. ž.) — 1. staklo ◊ pănă n-ažuns stîkla în dugăĭ, ferĭeșćiļi s-astupat ku vrun fĭeļ đi arćiĭe śețuasă șă unsuruasă — dok nije stiglo staklo u prodavnicama, prozori su se zatvarali nekom mutnom i masnom hartijom ◊ în luok đi stiklă la ferĭeșć alu koļibĭ pi śuoś s-a pus șă pĭaļe đi bĭeșîkă porśaskă — umesto stakla na prozore koliba po brdima stavljala se i koža od svinjske bešike ◊ stîkla ferĭeșći — prozorsko staklo [Por.] ♦ var. șćiklă (Brodica)[Rom.], țaklă [Res.] ♦ sin. oĭagă [Bran.] 2. flaša, stakleni sud ◊ a veńit k-o stîklă đi rakiĭe să ńi kĭame la nuntă — došao je sa flašom rakije da nas pozove na svadbu [Por.]  [Vidi]

4623  suarće  soarte  постељица  suarće (mn. suorț) [akc. suarće] (i. ž.) — (anat.) posteljica (lat. placenta) ◊ suarće ĭe o bĭeșîkă muaļe în burta muĭeri, în kare krĭașće kopilu pănă nu sa nașće — posteljica je meka opna u ženinom stomaku, u kojoj raste dete dok se ne rodi ◊ suarće are-n burtă muĭarĭa greuańe, vaka, uaĭă, ĭapa șă ńișći žuaviń alće — posteljicu ima u stomaku trudna žena, krava, ovca, kobila i druge neke životinje ◊ kopilu krĭașće în apșuară, apșuara stă în suarće, da suarća ĭe în ruod — plod raste u vodenjaku, vodenjak je u posteljici, a posteljica je u materici ♦ sin. lokșuor [Por.]  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:


aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź